Inicijativu da Crna Gora sponzoriše Rezoluciju UN o memorijalizaciji genocida u Srebrenici podržalo čak 84 NVO i preko 100 istaknutih građana i građanki među kojima brojne javne ličnosti koje decenijama aktivno doprinose opšem interesu u Crnoj Gori. Crnogorske nevladine organizacije se nikada do sada nijesu ujedinile u ovolikom broju da podrže neku inicijativu.

Premijeru Vlade, Milojku Spajiću, jutros su organizacije koje su inicijalno podržale inicijativu uputile novo pismo sa dodatnim argumentima koji Crnu Goru obavezuju na sponzorstvo Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici.

Zahtijevamo da na dnevni red sjutrašnje sjednice Vlada uvrsti pitanje sponzorstva ove rezolucije UN od strane Crne Gore.

Očekujemo da Vlada odluči da sponzoriše rezoluciju prije svega iz moralnih razloga i izražavanja dužnog žaljenja zbog toga što je u Srebrenici u nekoliko dana jula 1995. godine strijeljano preko 8300 civila od kojih 600 djece, pri čemu je Crna Gora, u savezu sa Srbijom, tada pomagala Vojsku Republike Srpske čiji su pripadnici taj genocid izvršili.

Detaljnije u pismu koje je dostupno ovdje.

Kako istraživački novinari mogu koristiti podkaste u svom radu, koje su tehnike intervjuisanja sagovornika, ali i kako prevazići etičke dileme koje se mogu javiti prilikom upotrebe novih tehnologija, novinare Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) obučavili su na četvorodnevnom treningu, novinarka N1 iz Beograda Danica Vučenić i glavni i odgovorni urednik “Monitora” Esad Kočan.

Treneri su na primjerima pokazali dobre i loše novinarske prakse i tehnike u podkastu. Ukazali su i kako i na koji način se kroz ovu novinarsku formu može komunicira sa publikom, ali i kako povezati istraživačke priča i podkast, izabrati goste i tako dalje. Bilo je govora i o tehnikama intervjuisanja u audio i video podkastima, kao i o značaju pripreme za ovu formu.

Vučenić je sa 12 polaznika obuke radila i na praktičnim vježbama intervjua, pripreme pitanja, kao i radu na scenarijima za podkast na osnovu istraživačkih priča CIN-CG.

Kočan je novinarima, takođe kroz praktične vježbe, ukazao na razliku između govora mržnje i kritičkog govora, a diskutovalo se i o etici u istraživačkom novinarstvu i novim tehnikama.

Trening “Podkast kao forma u istraživačkom novinarstvu” održan je od 18. do 21.aprila u hotelu “Palas” u Petrovcu. Trening je dio projekta “Promovisanje odgovornosti preko onlajn medija”, koji CIN-CG sprovodi uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED).

Razgovor sa poznatim sudijom i piscem iz Beograda, Miodragom Majićem, prvi je podcast Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), koji će i kroz ovu formu nastojati da osvijetli neke od ključnih procesa u društvu.

Prvu epizodu pogledajte na linku:

U Crnoj Gori, koja ima najveću stopu obolijevanja od raka grlića materice u Evropi, postoje predrasude u vezi sa vakcinom koja ovu bolest prevenira

Marija Đakonović

"Ne znam šta je HPV, a ne moje dijete da zna", jedan je od komentara koje je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) dobio prilikom sporovođenja anonimnog onlajn upitnika o vakcinaciji protiv humanog papiloma virusa (HPV), koja se trenutno sprovodi u Crnoj Gori. Ovaj ispitanik izjavio je da neće vakcinisati svoje dijete, te da smatra da nije dovoljno informisan o vakcini, a za ovaj opasni, seksualno prenosivi virus, misli da je gljivica.

HPV vakcina je namijenjena djeci i mladima uzrasta od devet do 26 godina, pa je CIN-CG anketirao roditelje i mlade o stepenu informisanosti o HPV-u, i pitao ih da li će vakcinisati sebe ili svoje dijete. Rezultati ankete pokazali su da iako većina anketiranih ima pozitivan stav o vakcini, čak 25 odsto ima predrasude. Oni su na pitanje da li će se vakcinisati odgovorili da neće ili da još nijesu sigurni.

Ispitanici koji imaju predrasude izražavaju sumnju i strah u vezi sa vakcinom, a anketa pokazuje da su mnogi pod snažnim uticajem dezinformacija i teorija zavjere. Postoji i određeni stepen stigme i neznanja u vezi sa seksualnim zdravljem generalno.

Tako je među ispitanicima bio i roditelj, koji ima HPV, ali neće vakcinisati svoje dijete, ali i više njih koji smatraju da nema potrebe vakcinisati mušku djecu, što je još jedna od zabluda i nije tačno. Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) od februara 2024. obezbjeđuje vakcine i za dječake i mlade muškarce, što je u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Sumnjičavost mnogih je povezana i sa pandemijom izazvanom korona virusom i nepovjerenjem koje dolazi od vakcina protiv kovida. Tako je jedan ispitanik izjavio da se neće vakcinisati jer kako kaže "od 2020. nijedna vakcina nije bezbjedna".

Čini se da ovi ispitanici imaju veći strah od vakcine, nego od kancera grlića materice, koji je u preko 70 odsto slučajeva posljedica neliječenog HPV virusa. Crna Gora ima najveću stopu obolijevanja od kancera grlića materice, koji je jedan od najčešćih vidova raka izazvanog HPV-om, kao i najveću smrtnost od ove bolesti u Evropi. U daleko manjem procentu, kao posljedica HPV-a, mogu se razviti i kod žena i kod muškaraca druge vrste kancera, a svi se prenose seksualnim putem.

Humani papiloma virus (HPV) naziv je grupe od 200 poznatih virusa, od kojih su neki visokoriznični. Svaki od ovih tipova virusa lako se prenosi, a preventivna vakcinacija protiv HPV-a igra ključnu ulogu u spriječavanju ovih vrsta raka.

Daleko od željenog broja vakcinisanih

Do početka marta ove godine, protiv HPV-a je u Crnoj Gori vakcinisano 7640 osoba, od čega je svega 68 muškog pola, podaci su IZJCG-a. "Odziv je za sada zadovoljavajući, ali još mnogo treba raditi na unapređivanju programa vakcinacije", kazali su iz IZJCG-a za CIN-CG. Naglašavaju da je mali broj vakcinisanih muškaraca posljedica i toga što je program vakcinacije muškog pola počeo tek u februaru.

U Crnoj Gori se primjenjuje jedna doza vakcine za potpunu vakcinaciju osoba uzrasta od devet do 20 godina i dvije doze za osobe uzrasta od 21 do 26 godina. Djelotvornost vakcine opada sa godinama i vakcina neće pružiti zaštitu u odnosu na tipove virusa sa kojima je osoba već došla u kontakt, objašnjavaju iz IZJCG-a.

Cilj Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za evropsku regiju, kojoj pripada i Crna Gora, je da stopa vakcinacije djevojčica bude najmanje 90 odsto do 2030, kao i da se značajno poveća broj vakcinisanih dječaka i mladih muškaraca.

,,Da bismo imali vidljive rezultate treba da bude barem pola vakcinisanih u populaciji za koju je vakcina predviđena, u kontinuitetu 10 i više godina" kaže za CIN-CG epidemiolog IZJCG-a Milko Joksimović. "Za sada smo daleko od toga i fokus će ove i narednih nekoliko godina biti na individualnoj zaštiti i postepenom povećanju stope vakcinacije prije svega među djecom od devet do 14 godina, što je jedan od glavnih ciljeva SZO, posebno kada su pitanju djevojčice".

Iz IZJCG-a pozivaju roditelje da što prije vakcinušu djecu od devet do 14 godina, jer se u tom uzrastu vakcina naročito preporučuje i ima najveću djelotvornost. "HPV vakcina neće biti neograničeno dostupna zbog visoke cijene, pa upućuju apel svima kojima je u ovom krugu programa omogućena vakcinacije da iskoriste priliku", ističu iz IZJCG-a.

HPV vakcina već je dokazala svoju efikasnost. Iako je u Crnoj Gori dostupna od 2022, u svijetu postoji od 2006. U društvima koja su sprovela programe vakcinacije prisutne su manje stope prenosa HPV-a i manji broj slučajeva raka grlića materice, kao i drugih vrsta raka povezanih sa virusom. Studije su dokazale smanjenje HPV infekcija i genitalnih bradavica čak i do 90 odsto, kod tinejdžerki i mladih žena u Australiji, Belgiji, Njemačkoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Novom Zelandu, objašnjavaju iz IZJCG-a. "To se očekuje i kod nas nakon 10-15 godina primjene vakcine", kaže Joksimović.

Osim što Crna Gora ima najveću stopu smrtnosti od raka grlića materica, naša zemlja je tokom istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 2019. imala i jednu od najnižih stopa skrininga na ovu bolest u Evropi. Veliki je problem i statistika, pa se trenutno u Crnoj Gori ne zna koliko žena pati od raka grlića materice. Posljednji zvanični podaci su stariji od 10 godina, iz 2013. Iz IZJCG-a najavljuju da će raditi na unapređenju statistike, prije svega u odjeljenju koje se bavi registracijom slučajeva raka, ali generaln evidencijom uzroka smrti u Crnoj Gori, kaže Joksimović.

Prema podacima SZO procenat vakcinisanih djevojčica u evropskoj regiji u 2022. bio je oko 32 odsto, s tim da su neke zemlje imale procenat od preko 90, a neke od ispod pet odsto. HPV vakcina ne spada u obavezne, ali se snažno preporučuje.

Nedovoljno informisani i roditelji i mladi

"Roditelji uglavnom pitaju da li dijete može imati neke posledice, najčešće se to odnosi na strah od steriliteta... A vakcina radi upravo suprotno. Naime, kada dođe do zaraze HPV-om i posljedično, na primjer, karcinoma grlića materice, u zavisnosti od stepena težine bolesti, može doći do različitih operativnih zahvata, pa i uklanjanja genitalnih organa, radi spasavanja života, što vodi do otežanog začeća ili steriliteta", kaže za CIN-CG Ivana Lakićević, specijalistkinja pedijatrije iz Doma zdravlja Podgorica.

Lakićević, kako kaže, koristi svaku priliku da porazgovara sa roditeljima i djecom o HPV vakcini prilikom sistematskih pregleda i razriješi svaku nedoumicu.

Gotovo 60 odsto ispitanih roditelja u upitniku CIN-CG-a izjavilo je da ih pedijatar nije informisao o vakcini, dok preko trećine anketiranih u grupi mladih do 26 godina smatra da u javnosti fali jasnih i pouzdanih informacija o HPV vakcini.

Većina roditelja koje je CIN-CG anketirao, njih 80 odsto, kazali su da će vakcinisati svoju djecu. Među roditeljima koji ne žele da vakcinišu svoju djecu navode da su njihova djeca već primila dovoljno vakcina, da od Ministarstva zdravlja nijesu dobili adekvatne informacije, te da je prevencija u vidu ginekoloških pregleda dovoljna. Dio njih smatra da je vakcina opasna ili imaju među prijateljima osobe koje su striktno protiv vakcine.

Izostao je odgovarajući angažman lokalnih domova zdravlja kada je u pitanju informisanje pacijenata o vakcinaciji, kažu iz IZJCG-a za CIN-CG. "Veliki problem je što u pojedinim opštinama postoji manjak pedijatara koji su inače opterećeni poslom i nemaju vremena da se aktivno posvete promovisanju HPV vakcine", kaže Joksimović. Prema podacima IZJCG-a stope vakcinacija van perioda aktivne kampanje bile su izrazito niske, kazao je Joksimović.

Preko 80 odsto roditelja i mladih smatraju da bi trebalo ozbiljnije uključiti i obrazovne ustanove u edukaciju o HPV vakcini. "Sprovedene su edukacije u školama za roditelje djevojčica koje su bile prva grupa vakcinisanih, onlajn edukacije prosvjetnih radnika u osnovnim školama krajem 2023. godine, a planiraju se i edukacije za nastavno osoblje i učenike u srednjim školama, što će se raditi nakon dogovora sa Ministarstvom prosvjete", kazao je Joksimović.

Generalno opada stopa vakcinacije u Crnoj Gori

Samo 56 odsto predškolske djece primilo je obaveznu vakcinu protiv morbila, zaušaka i rubele (MMR) prošle godine. UNICEF je krajem 2023. upozorio da je Crna Gora zemlja sa najnižom stopom rutinske vakcinacije djece u Evropi, te da mora pod hitno da poveća stopu imunizacije, jer je veliki broj djece pod rizikom od hospitalizacije, i čak smrti, usljed lako preventabilnih infekcija.

"Pad stope vakcinacije je zabilježen kod svih vakcina koje bi morale biti redovne, a naročito je izražen kod MMR vakcine", kaže Joksimović. "Opala je i stopa revakcinacije protiv difterije, tetanusa i pertusisa, koja se sprovodi tokom druge godine života", navodi ovaj epidemiolog.

Povjerenje u dječije vakcine generalno je opalo u Evropi i Centralnoj Aziji od pandemije kovida, upozorio je UNICEF prošle godine. Imunizacija je jedno od najvećih čovjekovih dostignuća, a veliki broj ljudi su žrtve dezinformacija uzrokovanih pandemijom, poručeno iz UNICEF-a tada. Od 2020. do 2022, UNICEF je zabilježio najveći pad u stopi vakcinacija u poslednjih 30 godina, na svjetskom nivou.

Više istraživanja pokazalo je postojanje snažne veze između između vjerovanja u teorije zavjere i odbojnost prema vakcinama. Ljudi koji imaju nepovjerenje prema vakcini i vjeruju u teorije zavjere, uglavnom nemaju povjerenja u nauku, navodi se u istraživanju "O vezi između teorija zavjere, dezinformacija i suzdržavanju od vakcina" iz 2022.

Da teorije zavjere utiču i na stanovnike Crne Gore pokazuju i izjave nekih od ispitanika CIN-CG-a. "Izgubio sam svako povjerenje u vakcine nakon 'korona pandemije'. Jasno da je nije bilo nikakvog virusa, masu ljudi je umrlo i umiru od vakcina i dan danas… Ne bih više primio vakcinu ni po cijenu života", izjava je jednog od ispitanika CIN-CG-a. Neki su izjavili da ne žele da vakcinom "ubace virus koji je uzročnik kancera'' ili da "truju zdravu djecu'', a nekoliko njih je pomenulo da postoje veći problemi "o kojima se ne priča'', poput "GMO'' i "5G zračenja''.

Teoretičari zavjere svojim suludim pričama,koje nerijetko imaju prolaz u medijima, mogu da utiču čak i na dobro informisane i obrazovane ljude, objašnjava za CIN-CG Darvin Murić, glavni urednik portala "Raskrinkavanje.me'', koji se bavi monitoringom lažnih vijesti i dezinformacija. "Činjenica da se u Crnu Goru vraćaju bolesti koje su iskorijenjene u prošlom vijeku, govore da dezinformisanje i antivakserski pokret idu zajedno i vode društvo u regresiju'', kaže Murić. Raskrinkavanje se svakodnevno suočava sa teorijama zavjere koje su vezane za ovu ili onu vakcinu, objašnjava Murić. "Skoro da ne postoji sprotista koji ima zdravstvene probleme da ih antivakserski pokret, koji je u onlajn svijetu dobro umrežen, ne pripiše vakcini protiv COVID-a'', kaže Murić za CIN-CG.

Slična je situacija i sa MMR vakcinom. "Gotovo da nema dana da na društvenim mrežama i marginalnim portaliama ne pronađemo tvrdnje da ona uzrokuje autizam, iako postoji bezbroj studija, članaka, naučnih analiza koje dokazuju da to nije tačno. Mislim da uticaj dezinformacija o MMR vakcini i autizmu najbolje pokazuju primjeri koje svi imamo u okruženju. Recimo, imam prijatelje koji su obrazovani, nisu dio antivakserskog pokreta, vakcinisani su protiv COVID-a, ali odlažu vakcinaciju djeteta jer čekaju da ono prvo progovori. Znam mnogo takvih primjera".

Stigmatizacija seksualnosti važan faktor

Zdravstveni radnici moraju da imaju pristup koji je pažljiv, otvoren i empatičan kada obavljaju razgovor na temu HPV vakcine sa roditeljima i adolescentima, što može dovesti do pozitivnih efekata kaže za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović.

Dobra priprema, sposobnost ljekara da komunicira i pristupi pacijentu na pravi način je ključna za dobijanje informacija, davanje adekvatnih savjeta i instrukcija, objašnjava Burzanović.

Naročito je važan seksualni aspekat, objašnjava Burzanović. "Seksualnost je složena i osjetljiva tema koja se tiče svakog pojedinca. Međutim, društvo često postavljaju norme, očekivanja i predrasude koje mogu rezultirati stigmom koja može imati ozbiljne posljedice na emocionalno i psihološko stanje pojedinaca, stvoriti osećaj srama, krivice, manje vrijednosti i izolacije. To može sputavati pojedince da otvoreno komuniciraju o svojim brigama, potrebama, i imati negativan uticaj na brigu o seksualnom zdravlju", navodi Burzanović. "S obzirom na to da je ovo vakcinacija mlađe populacije, adolescenata, tu je naravno važan roditelj, koji je savjestan i edukovan, a jako je važan i odnos roditelja i djeteta, da roditelj ima otvoren i podržavajuć stav. A sve to u cilju razbijanja bilo kojih pritisaka, stigmi, teorija zavjera", kazala je Burzanović.

Pod najvećim rizikom žene u zemljama sa niskim i srednjim prihodima

U 2019. godini HPV je izazvao oko 620 000 slučajeva raka kod žena i 70 000 slučajeva raka kod muškaraca u svijetu.

Najveća stopa smrtnosti HPV-a grlića materice među ženama je u subsaharskoj Africi, zatim u Južnoj Americi i Karibima, istočnoj Evropi i jugoistočnoj Aziji. Kod muškaraca su stope obolijevanja manje.

Rak grlića materice bio je četvrti vodeći uzrok raka i smrti od raka kod žena 2022. sa oko 660 000 novih slučajeva i oko 350 000 smrtnih slučajeva širom svijeta. Rak grlića materice čini preko 90 odsto karcinoma povezanih sa HPV-om kod žena.

HPV je vrlo česta infekcija, tokom života više od 80 odsto ljudi će biti inficirano jednim ili više tipova ovog virusa. Najopasniji tipovi ovog virusa su "16" i "18", koji su odgovorni za više od 70 odsto slučajeva raka grlića materice.

U najvećem broju slučajeva infekcija nema simptoma, pa je zbog toga prevencija ključna. HPV skrining i liječenje prekancerogenih lezija je efikasan način za prevenciju raka grlića materice.

Infekcija je dugotrajna, u prosjeku traje jednu, dvije godine i najčešće prolazi sama od sebe. Kod 90 odsto ljudi organizam sam kontroliše infekciju. Međutim, najmanje jedna do 10 takvih infekcija postaje hronična i mogu se razviti promjene koje prethode raku. Ako se ove lezije ne uklone na vrijeme, mogu se razviti u invazivnu formu raka koja može da ugrozi život.

Ni uprava zatvora, ni pravosuđe ne ulažu napor da rasvijetle slučajeve mučenja i nečovječnog postupanja. Presude su rijetke, a kazne samo uslovne   

Đurđa Radulović

Službenici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) su prošle godine zlostavljali makar jednog zatvorenika, utvrdila je kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Zaštitnik). To je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kazala Marijana Sinđić, glavna savjetnica Zaštitnika za oblast tortutre. ,,Utvrđeno je da su službenici zatvora, prilikom vršenja disciplinske mjere, primijenili ponižavajući tretman prema zatvoreniku, tako što su ga tukli i šamarali“, kazala je za CIN-CG Sinđić.

Time je uprava UIKS- a prekršila član tri Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji se odnosi na zabranu mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, objašnjava Sinđić.

Pored ovog slučaja, Zaštitnik ispituje još jednu prijavu mučenja zatvorenika u prošloj godini. ,,Prijavu su u decembru podnijeli zatvorenik, a nezavisno od njega, i njegova porodica. Ovaj slučaj još uvijek je u obradi“, kaže Sinđić.

Kancelarija Zaštitnika ocijenila je neprihvatljivim postupanje uprave UIKS-a u ovom slučaju zlostavljanja, jer uprava nije uložila iskreni napor da se saznaju sve činjenice vezane za dogođaj i postupanje zatvorskih službenika prema njemu, kazala je Sinđić.

Uprava UIKS-a je nakon pritužbe bila dužna da uzme izjave drugih prisutnih zatvorenika i zahtijeva izvještaj od zatvorskog ljekara, objašnjava Sinđić. ,,Tek je istraga Zaštitnika i ispitivanje svjedoka pokazalo da je došlo do upotrebe fizičke sile, pa je slučaj je stigao do tužilaštva“, kazala je Sinđić.

Tako je ovo treća godina zaredom da Zaštinik upozorava odgovorne u UIKS-u da se u toj instituciji postupa neprihvatljivo kada su u pitanju optužbe za zlostavljanje.

Uprava UIKS-a nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a da li su pokretali disciplinske postupke protiv  zaposlenih u toku prethodne tri godine, kao i da li se protiv njihovih službenika vode krivični postupci. Zamjenik v.d. direktora UIKS-a Nebojša Janković potvrdio je da imaju te podatke i da će biti dostavljeni, ali do objavljivanja ovog teksta ništa nije stiglo.

Akcija za ljudska prava (HRA) je apelovala na UIKS da vodi evidenciju o disciplinskim i krivičnim postpucima protiv zaposlenih, kao jednu od mjera koje doprinose suzbijanju torture.

Janković je za CIN-CG izjavio da su slučajevi zlostavljanja zatvorenih osoba nedopustivi i da vjeruje da svi zaposleni koji tako postupaju moraju biti kažnjeni prestankom radnog odnosa.

S obzirom na to da je Crna Gora ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, zlostavljanje u institucijama je neprihvatljivo, čak i za vrijeme vanrednog stanja, pa i rata. ,,Zlostavljanje je neopravdano i država ne smije da toleriše svoje službenike koji zlostavljaju bilo koga“, navodi se u publikaciji HRA koja se godinama bavi problemom torture, posebno u centrima bezbjednosti i zatvorima.

Zabrana zlostavljanja obuhvata zabranu mučenja i drugog surovog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Postoji više oblika zlostavljanja - ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje je najslabijeg intenziteta, nečovječno postupanje srednjeg inteziteta, dok je mučenje oblik zlostavljanja najvišeg intenziteta, pojašnjavaju iz institucije Zaštitnika.

Samo uslovne i oslobađajuća presuda za zlostavljanje u UIKS-u

U posljednjih pet godina Osnovni sud u Danilovgradu, nadležan za slučajeve torture u UIKS-u, donio je četiri presude za mučenje i zlostavljanje zatvorenih osoba od strane zaposlenih. Prošle godine izrečene su dvije pravosnažne presude za zlostavljanje u UIKS-u, od kojih je jedna bila uslovna kazna za dvije osobe zaposlene u UIKS-u, a druga oslobađajuća za šefa smjene u UIKS-u.

Osim ovih presuda, donesene su još dvije u 2020, a odnosile su se na slučajeve zlostavljanja zatvorenika iz 2015. Iako je Osnovni sud u Danilovgradu u ovim slučajevima izrekao kazne zatvora zaposlenim u UIKS-u, te su presude preinačene od strane Višeg suda u Podgorici, koji je zlostavljačima dodijelio samo uslovne kazne.

U oslobađajućoj presudi iz prošle godine, koja je dostupna na sajtu Osnovnog suda u Danilovgradu, navodi se da je ova presuda donijeta u slučaju tužbe zatvorenika koji je tvrdio da je od šefa smjene UIKS-a zadobio udarce pendrekom.

I pored toga što je presuda bila oslobađajuća, sudski vještak medicinske struke naveo je da je prilikom postpanja UIKS-a došlo do propusta, jer je oštećeni, nakon što je navodno zadobio povrede, bio smješeten u disciplinsko odjeljenje bez prethodno obaveznog ljekarskog pregleda, što je u suprotnosti sa smjernicama za sprečavanje torture. Razlog je bio to što u noćnoj smjeni, kada se incident desio, nema stalno prisutnog ljekara u UIKS-u.

Stoga je bilo nemoguće dokazati da li su povrede koje je sudski vještak medicinske struke primijetio i opisao znatno kasnije, nastale u noći kada je zatvorenik tvrdio da je udaren od strane zatvorskog šefa smjene. Sudski vještak je konstatovao da su povrede mogle nastati pendrekom, ali i drugim sličnim predmetom, te da ih je zatvorenik mogao dobiti kada je tvrdio da su nastale, ali i  kasnije.

,,Iz ovog slučaja proizlazi očigledan propust u organizaciji zdravstvene službe u UIKS-u, gdje i dalje u određeno vrijeme nema ni jednog dežurnog ljekara, što bi na toliki broj zatvorenika trebalo da bude pravilo“, komentariše za CIN-CG Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica HRA.

Problematično je i to što je uprava zatvora poslodavac zdravsvenoj službi, umjesto da ih zapošljava Ministarstvo zdravlja, kaže Gorjanc Prelević. ,,Da je Ministarstvo poslodavac to bi obezbjedilo veću nepristrasnost, pogotovo u slučajevima prijave zlostavljanja izvršenog od  strane zatvorskog osoblja. Ovo je preporuka koju i domaće i strane organizacije ponavljaju godinama“, kazala je Gorjanc Prelević.

Komentarišući ovu presudu, Gorjanc Prelević kaže da je u ovom slučaju došlo i do propusta tužilaštva. ,,Da je blagovremeno obezbijeđen snimak iz prostorije ispred Disciplinskog odjeljenja, mogao se provjeriti iskaz službenika koji je tvrdio da je oštećenog temeljno pregledao, i da tom prilikom nije uočio nikakve povrede. Video nadzor je veoma važan izvor dokaza u ustanovi zatvorenog tipa. Trebalo bi obezbijediti da pokriva sve prostorije i hodnike“, kazala je Gorjanc Prelević.

Ona smatra da u ovom slučaju nije bilo dovoljno dokaza za osuđujuću presudu. ,,Moguće je da će oštećeni ostvariti naknadu štete u parničnom postupku od države, jer je za to potreban niži standard dokazivanja“, kazala je Gorjanc Prelević.

I ranije istrage bile nedjelotvorne

Interesantno, zatvorenik koji je pokrenuo ovaj postupak bio je jedan od oštećenih i u jednom od slučaja zlostavljanja iz 2015. Tada je čak 10 članova obezbjeđenja UIKS-a mučilo više zatvorenika, a neki su zadobili teške tjelesne povrede.

HRA u publikaciji „Djelotvornost istraga zlostavljanja u Crnoj Gori 2020-2021“ analizira ovaj slučaj i navodi da je naročito problematično što nije osuđen ni jedan od zatvorskih nadzornika, s obzirom na to da im je dužnost da spriječe nasilje prema zatvorenicima od strane zaposlenih. Nadalje, HRA je kritikovala što su u ovom slučaju zatvorske kazne preinačene u uslovne iako se radilo o djelu ,,koje je izvršeno na izuzetno svirep način“ pa ,,ni minimalne kazne zatvora izrečene u prvom stepenu ne bi bile adekvatne, a pogotovo nijesu adekvatne uslovne osude i to za sve okrivljene“. Navodi se i da je pojedinim zatvorenicima nanijeto po 13 i više udaraca, jednom čak 46, a udarani su pesnicama, nogama, koljenima, pendrecima i drugim tupim sredstivma.

,,Okrivljeni poslije incidenata nijesu bili ni pritvarani ni suspendovani tako da su i dalje mogli da utiču na oštećene kao svjedoke, koji su ostali u zatvoru i svakako imali razloga da se plaše dalje odmazde“, ističe se u analizi HRA. A da je strah od zatvorskog osoblja postojao potvrđuje i to što su oštećeni pred sudom mijenjali iskaze prvobitno date državnom tužiocu i „odjednom navodili da se ne sjećaju ko ih je neposredno zlostavljao“, piše u publikaciji.

HRA je istragu za ovaj slučaj, kao i za još jednu presudu iz 2020. za zlostavljane iz 2015. označila kao nedjelotvorne. Iz ove organizacije su naveli da je mana i dugo trajanje postupaka, jer je prošlo preko pet godina od izvršenja djela do presude.

Komitet za sprečavanje torture zabilježio prijetnje u Istražnom zatvoru

Evropski komitet za sprečavanje torture (CPT) je prilikom posjete Istražnom zatvoru u Spužu 2022, zabilježio prijave pritvorenika koji je bio izložen nedozvoljenom postupanju od strane zatvorskog osoblja u Istražnom zatvoru, prvo tokom 2020, a potom 2022. Ovaj pritvorenik je izvijestio Komitet da je bio žrtva torture 2020. kada je zadobio više povreda. Navodno, tužba je rezultirala uslovnim osudama za osoblje.

U izvještaju CPT-a se navodi da se ovaj pritvorenik požalilo da je, nakon što je dobio slučaj po tužbi za zlostavljanje, dvije godine kasnije ponovo završio u Istražnom zatvoru  u Spužu. Kako tvrdi, osoblje zatvora ga je ponovo tuklo, ovog puta zbog tužbe, navodi se u Izvještaju Komiteta. Tražio je, i dobio premještaj u zatvor u Bijelom Polju. Prema saznanju Komiteta njegova tužba za krivično gonjenje zbog zlostavljanja iz 2022 još je bila na čekanju kada je rađen Izvještaj.

Na uslove u zatvoru u Spužu, a naročito Istražnom zatvoru, CPT i Ombudsman opominjali su u više dokumenata.

U Izvještaju iz 2022, CPT navodi da pritvorena lica nastavljaju da žive u Istražnom zatvoru kao u ,,skladištu“, nekad i duže od tri godine, da su uslovi loši, a otežani i pretrpanošću. U Izvještaju navode da se od 2004, kada je CPT prvi put bio u posjeti, situacija pogoršala.

Prema pravilima Komiteta za sprečavanje torutre, zatvorenim osobama treba omogućiti smislene aktivnosti u trajanju od najmanje osam sati van ćelije. ,,Što je duža kazna u istražnim zatvorima, treba omogućiti raznovrsniji boravak“. U Istražnom zatvoru u Spužu pritvorena lica imaju pravo na svega dvije šetnje od pola sata.

,,S obzirom na kapacitete zatvora u Spužu i prirodu djela za koje se pritvorenici terete, na žalost nije moguće obezbjediti bezbjedan za sve boravak od osam sati van ćelije“, kaže za CIN-CG Nebojša Janković, v.d. zamjenika direktora UIKS-a. ,,Moramo da spriječimo pripadnike klanova da se sretnu. Neki susreti mogu ugroziti istragu, neki mogu rezultirati nasiljem, tako da je to naročito teško“, poručio je Jankovć.

On je kazao da je predviđeno da Istražni zatvor proširi kapacitete sa postojećih 292 na oko 360 mjesta. Od 450 osoba koja trenutno borave u toj instituciji, njih 70 je premješteno u Zatvor za kratke kazne, radi rasterećenja kapaciteta, kazao je Janković.

Zaštitnik: Procesuirisanje i kažnjavanje zlostavljanja važan društveni interes

Iz kancelarije Zaštitnika apeluju da je otkrivanje, krivično procesuiranje i kažnjavanje počinioca zlostavljanja jedan od najvitalnijih društvenih interesa. ,,Time se suzbija fenomen nekažnjivosti i stvara jak odvraćajući efekat kod državnih službenika/ca kojima je zakon delegirao ovlašćenje da primjenjuju silu“, kazala je Sinđić.

Ova institucija je i 2022. imala jednu prijavu za mučenje i nehuman, ponižavajući tretman, u kojem je utvrđeno da su optužbe osnovane. Prijava je stigla od strane zatvorenice u Zatvoru za žene, koja je trpjela zlostavljanje službenice UIKS-a. I u ovom slučaju, Zaštitnik je postupanje UIKS-a ocjenio neprihvatljivim. ,,Uprava UIKS-a nije uložila napor da sazna sve činjenice, već je pokušala da prikrije slučaj, a naknadno negirala bilo kakvo saznanje o događaju“, navodi se u Izvještaju Zaštitnika za 2022.

Iz UIKS-a su, komentarišući ovaj incident kazali da su postpil prema preporukama Zaštitnika. ,,O ovom slučaju obavjestili smo tužilaštvo i pokrenili disciplinski postpak protiv službenice koja je izvršila zlostavljanje“, kazali su za CIN-CG iz UIKS-a.

I u Izvještaju za 2021, Zaštitnik navodi da su tokom te godine od više osoba primili navode o primjeni fizičke sile prema zatvorenicima, od čega su u dva slučaja utvrdili povredu. ,,Međutim, ono što više zabrinjava su primjeri inertnog pristupa prilikom procesuiranja ozbiljnih sumnji u zlostavljanje. Drugim riječima, nedostaju djelotvorne i efikasne istrage, što dodatno pospješuje sumnju nekažnjivosti nezakonitog postupanja službenika UIKS-a… Neprihvatljivo je da UIKS ne preduzme mjere i radnje u cilju procesuiranja i eventualnog kažnjavanja službenih lica i prosleđivanja navoda o zlostavljanju nadležnom Tužilaštvu“, navodi Zaštitnik.

Preporuke za sprečavanje zlostavljanja

CPT je u Izvještaju za 2022. naglasio da se zabrana torture uvijek dovodi u pitanje ako nadležni ne odgovaraju za svoja djela. ,,Ukoliko postojeće informacije o nedozvoljnom tretmanu nijesu praćene pravovremenim i efikasnim odgovorom, počinioci ovih djela će ubrzo povjerovati da mogu nastaviti nedozvoljeni tretman prema zatvorenim licima, bez kazne“, navodi se u Izvještaju za 2022.

Ističe se da je zatvorska zdravstvena služba od posebnog značaja za prevenciju nedozvoljenog tretmana policije, kroz sistematsko bilježenje povreda i izvještavanje nadležnih organa. Navodi se da u zatvorima i u Spužu i u Bijelom Polju postoje registri povreda, ali su opisi povreda površni i ne rade se u skladu sa standardima.

CPT je podsjetio da su kazne za zlostavljanje primjetno niske, uglavnom uslovne osude. Od 96 slučajeva torture i nedozvoljenog tretmana koji su prijavljeni u Crnoj Gori od 2019. do 2022, samo 11 slučajeva rezultiralo je kaznama, a svega su tri bile zatvorske. CPT je naveo da uzajama lojalnost u policijskoj službi vodi do toga da se drže zajedno, pomažu i prikrivaju optužbe i nelegalna djela kolega.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi opsežno istraživanje o prilikama u javnom zdravstvu, sa posebnim akcentom na korupciju  koja može uticati pogubno na liječenje građana i građanki i dovesti do nepravde i diskriminacije.

Molimo Vas da pomognete da dođemo do relevatnih informacija vezano za korupciju u zdravstvenom sistemu Crne Gore, pojavama kao što su davanje i primanje mita, ali i drugim problemima. Akcenat našeg istraživanja je na javnom zdravstvu – situaciji od Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) do domova zdravlja i prilika na lokalnom nivou.

Upitnik je anoniman. CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi.

Umjesto da se unaprijedi pristup zdravstvenom sistemu, stvoreni problemi i konfuzija

Predrag Nikolić

Novi informacioni sistem (IS) u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), koji je uveden u julu 2023, ima ozbiljne manjkavosti, jer je nedostupan dio dokumentacija iz starog sistema, a ni proces zakazivanja pregleda nije unaprijeđen.

Od uvođenja novih rješenja dešava se da ljekari nemaju potpuni uvid u istoriju bolesti, ukoliko sami pacijenti nijesu sačuvali dokumentaciju.

Heliant informacioni sistem, koji je uradila istoimena kompanija iz Beograda, uveden je prošle godine u KCCG kroz projekat Jačanje sistema zdravstva u Crnoj Gori. Koštao je blizu milion eura, a podršku za ovaj posao, čija je ukupna vrijednost bila tri miliona eura, dao je Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Oni su i odabrali kompaniju Heliant na tenderu.

Predstavnici Ministarstva zdravlja i KCCG su tvrdili da će novi sistem unaprijediti svakodnevni rad medicinskog osoblja, a pacijentima omogućiti jednostavniji, bolji i efikasniji pristup zdravstvenim uslugama.

Informacione sisteme zdravstvenih ustanova postavila je u prvoj deceniji 2000-tih podgorička kompanija MG-Soft. Oni su uradili sistem za Fond zdravstva, domove zdravlja, Montefarm, Institut za javno zdravlje, opšte bolnice, kao i osnovni sistem za KCCG. Usluge održavanja sistema naplaćivali su godišnje blizu pola miliona eura. Toliko i danas iznosi održavanje, a većina novca preko 33.000 eura mjesečno i dalje ide MG-Softu, jer oni i dalje odražavaju sisteme većine zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. Firma Heliant, koja je preuzela KCCG još ne ubira prihode od održavanja, jer je njihov sistem pod garancijom koja traje dvije godine.

Iz MG-Softa su za CIN-CG kazali da je njihov sistem koji je koristio KCCG sadržao kadrovsku evidenciju i obračun zarada od 1999. godine; administrativni prijem/otpust pacijent, fakture za usluge bolničkog liječenja od 2001; izvještaje specijalista od 2013.

"Sistem je sadržao podatke od datuma početka implementacije do decembra 2021. kada je raskinut ugovor o održavanju sa KCCG", naveli su iz MG-Softa.

Ljekari sa kojima je razgovarao CIN-CG navode da ne mogu ući u raniju dokumentaciju.

"Koliko je meni poznato Heliant ne sadrži podatke iz ranijeg informacionog sistema", kazao je Vladimir Pavićević ORL specijalista i predsjednik Sindikata zdravstva.

"Uobičajeno je da se u novom sistemu nađu podaci iz ranijih godina'', rekli su iz MG Softa za CIN-CG.

Na pitanje da li se nedostatak evidencije može otkloniti, odgovorili su da je potrebno "napraviti detaljnu specifikaciju svih neophodnih informacija koje je potrebno obezbijediti iz ranije korišćenog sistema".

Sve to naravno košta, a iz MG-Softa kažu da se "zavisno od specifikacije određuje i cijena".

Otpusne liste i nalaze kucali u Wordu i PDF-u

Vojislav Macić, direktor Helianta, za CIN-CG tvrdi da na klinikama KCCG nije postojao informacioni sistem već da su se otpusne liste i nalazi kucali u Wordu ili PDF-u, pa takvi nisu mogli biti automatsku uvezeni.

"Na poliklinici je postojao prethodni IS i svi podaci iz njega su dostupni ljekarima. Izvještaji ljekara specijalista i otpusne liste iz opštih bolnica su importovane u IS KCCG i kao takve vidljive su ljekarima specijalistima od završetka implementacije na poliklinici u novembru 2021. godine".

IT stručnjaci sa kojima je razgovarao CIN-CG kažu da svaki sistem prije njegove izrade treba dobro osmisliti, da se ne bi kad počne sa primjenom pojavljivale greške.

Direktor Helianta tvrdi da je "sva dokumentacija koja je bila u mašinski čitljivom obliku učitana u naš sistem prema dogovoru sa nadležnima ustanovama Crne Gore".

Iz Ministarstva zdravlja su za CIN-CG naveli da su "postojali tehnički problemi u radu web servisa, ali i nedostaci istih koji su dovodili do problema u razmjeni podataka koji su rješavani i rješavaju se u kontinuitetu".

"Ranije kucana dokumentacija je vidljiva kroz eKarton ljekarima specijalistima, dok se dokumentacija vođena od implementacije Helianta prikazuje kroz dosije pacijenta", odgovorili su za CIN-CG iz KCCG.

Proces digitalizacije zdravstvenog sistema počeo je davne 2000. Dugo je trebalo, ali su do maja 2018. integrisani IS većine zdravstvenih institucija: Fonda za zdravstveno osiguranje, Montefarma, Primarne zdravstvena zaštite - domovi zdravlja, Opšte bolnice, Specijalne bolnice, Zavod za hitnu medicinsku pomoć, Zavod za transfuziju krvi, Institut za javno zdravlje, Agencije za ljekove i medicinska sredstva (CALIMS), Zdravstvenog centra bezbjednosnih snaga, Privatne stomatološke ambulante koje su dio zdravstvene mreže, Privatne apoteke koje su dio zdravstvene mreže i Privatne zdravstvene ustanove koje su dio zdravstvene mreže.

Sa Integralnim zdravstvenim IS samo djelimično povezani su informacioni sistemi KCCG i Ministarstva zdravlja.

I pored navedenih problema u funkcionisanju i usaglašavanju IS iz Ministarstva zdravlja navode da IS u KCCG ne funkcioniše samostalno i nije izvan integralnog zdravstvenog informacionog sistema, te da on kao dio integralnog sistema "razmjenjuje između ostalog podatke o centralnom zakazivanju, izvještaje ljekara specijalista i otpusne liste kao sve podatake gdje postoje tehnički uslovi da se ta razmjena ostvari".

Tamo gdje ne postoje tehnički uslovi pacijenti, i pored višedecenijskog usavršavanja sistema i miliona koji su uloženi u njega, još uvijek "pješke" nose nalaze, nemaju uvid u svu dokumentaciju i čekaju i pored elektronski zakazanih termina pregleda.

Na ove probleme ukazano je i u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI), iz septembra prošle godine. Utvrđeno je da se "elektronskim povezivanjem informacionih sistema otpusne liste i izvještaji ljekara specijalista iz IS Kliničkog centra Crne Gore ne prenose u Integralni IS zdravstva i nisu dostupni izabranim doktorima".

U praksi to funkcioniše tako što pacijent, nakon što u KCCG dobije nalaz ljekara specijaliste, mora isti lično odnijeti svom izabranom ljekaru u domu zdravlja. Novi krug zakazivanja, čekanja, da izabrani ljekar vidi nalaz i da dalje instrukcije.

U anketi CIN-CG o informacionom sistemu u zdravstvu, pacijenti navode nezadovoljstvo nemogućnošću direktnog zakazivanja kod specijalista, kao i nepovezanošću sistema domova zdravlja sa onim u KCCG.

"Termini kod specijalista uvijek su zauzeti", ističe jedan od ispitanika.

"Treba da se omogući i elektronsko zakazivanje kod specijaliste i subspecijaliste direktno, da se ne ide lično kod izabranog doktora ili bar da izabrani doktor potvrdi online vaš uput kod specijaliste/subspecijaliste".

Pacijenti dalje navode i da im smeta što "sistem nije uvezan sa KCCG". "Rezultati analiza krvi i sl. rađeni u KCCG nisu vidljivi", te daju i predloge:

"Nema sve ono šta bi trebalo: nalazi iz KBCG se i dalje uzimaju lično, čak i drugi nalazi. Transfuzija, takođe lično... Nije u redu".

Iz KCCG tvrde da su otklonili taj nedostatak.

"Riješeni su problemi koje je uvidjela Državna revizorska komisija. Otpusne liste i izvještaji ljekara specijaliste osiguranika Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore se uspješno šalju ka izabranim doktorima", kazali su nam iz KCCG.

Igor Ljutica, predsjednik Sindikata izabranih doktora, za CIN-CG tvrdi da je došlo do napretka:

"Ne možemo se pohvaliti da su svi problem riješeni, ali možemo istaći da se trenutno vodi kvalitetna zdravstvena politika po ovom pitanju i povlače ohrabrujući potezi. Odnedavno imamo napredak, odnosno to da su izvještaji iz Urgentnog centra vidljivi izabranom ljekaru kao i otpusne liste".

U Izvještaju DRI koji se bavio segmentom zakazivanja ljekarskih pregleda kroz IS, uočene su manjkavosti koje se tiču efikasnosti zakazivanja i date brojne preporuke. IZ KCCG tvrde da su problemi oko zakazivanja otklonjeni.

Ljutica navodi da su izabrani ljekari, pod aktuelnim sazivom resornog ministarstva, integrisani u donošenje odluka koje se tiču primarne zdravstvene zaštite i uključeni u radne grupe za rješavanje ovog problema:

"Cilj pomenutih radnih grupa je traženje najboljeg i najefikasnijeg mogućeg modela zakazivanja. Postojeći model se nije pokazao dobrim i cilj je da novi dovede do dodatne racionalizacije, gdje bi se povećala dostupnost, a ujedno dala prednost najhitnijim i najvulnerabilnijim pacijentima u sistemu ne bi li prvi došli do usluge".

U nedavnoj analizi Sindikata doktora medicine tvrdi se da liste čekanja u KCCG nijesu smanjene, te da se najveći dio specijalističkih pregleda i dijagnostičkih procedura čeka između tri i šest mjeseci ili uopšte nije moguće dobiti uput od izabranog ljekara usljed nedostatka slobodnih termina. Ukazali su i na to da nije ispunjena najava da će kroz proces digitalizacije biti uvezane sve zdravstvene ustanove i istakli da KCCG koristi softver Heliant, dok se u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti i dalje koristi MG Soft.

Jedan od komentara pacijenata u CIN-CG anketi o informacionom sistemu u zdravstvu je:

"Generalno aplikacija je user unfriendly. Iako vrlo korisna ideja, njena funkcionalnost je vrlo ograničena".

Slobodni termini, a doktor na odmoru ili bolovanju

Nepoštovanje termina zakazivanja, odsustvo ljekara, sistem koji ne reaguje, nepovezanost sa sistemom KCCG, neke su od kritika koje su pacijenti uputili zadravstvenom informacionom sistemu, pokazala je anketa CIN-CG.

Anketu je CIN-CG sprovedeo tokom deset dana marta, a na nju je odgovorilo 303 ljudi, odnosno 10 ljekara i 293 pacijenta.

Usluge informacionog sistema u zdravstvu koristi većina onih koji su odgovorili na anketu, njih 94,7 odsto, ne koristi 3,28, a da ne zna o čemu se radi odgovorilo je samo 1,97 odsto ispitanika.

Većina ispitanika zadovoljna je elektronskim zakazivanjem 65,97 odsto, dok je 34,03 nezadovoljno. Probleme prilikom zakazivanja imalo je 33,57 ispitanika, dok ih je 66,43 odgovorilo da ih nije bilo.

Ljekari, njih 70 odsto, sistem koji koriste u radu ocijenilo je kao dobar, a 30 odsto kao loš.

"Sistem ima velike mogućnosti i potencijal, ali čini se da ga u najvećoj mjeri sabotiraju upravo ljekari i drugo medicinsko osoblje", jedan je od odgovora koji smo dobili.

Prilikom zakazivanja pacijenti se suočavaju sa mogućnosti da elektronski zakažu termine koji su zapravo već zauzeti ili nedostupni.

"Dešavalo se da sistem pokaže da kod izabranog ljekara ima dosta slobodnih termina tokom cijele sedmice. Nakon zakazivanja, kada odete na pregled, ispostavi se da je ljekar na bolovanju ili odmoru a da trebate da ponovo zakažete pregled na šalteru kod ljekara koji je zamjena", jedna je od kritika.

"Čekanje od dvije do tri nedjelje za prvi slobodan termin i kad već dođete u zakazanom terminu vaš doktor je na bolovanju, bez ikakvog obavještenja".

Zakažete a onda satima čekate termin - najčešća je kritika koju su pacijenti naglašavali.

"U zakazano vrijeme ne može da se uđe na pregled, nekada se čeka i satima, a nekada sestra uz komentar 'opet elektronski' kaže da doktor neće moži da primi pacijenta", jedan je od komentara.

U drugom se ističe da se dešava i da doktor ne radi taj dan iako sistem dozvoljava zakazivanje.

"Zakažem termin i dođem i onda mi kažu da moj izabrani doktor danas radi na drugoj lokaciji. To ne radi...", napisao je svoje iskustvo jedan od pacijenta.

Da se radi o neusklađenosti samog sistema i stanja u medicinskim ustanovama tvrdi pacijent koji je napisao da kada zakaže u osam ujutru opet čeka na red do 12 ili 13 sati. Tvrdi i da se dešava da uopšte ne stigne na pregled taj dan ili doktor ne bude taj dan na poslu.

"Medicinska sestra nam je rekla da to više ne radimo (mislim na zakazivanje) jer to slabo ko koristi jer ne funkcioniše", jedan je od komentara.

Ukazuje se i na mogućnost zakazivanja kada ljekari u stvari nijesu prisutni u abmulanti.

"Dozvoljava se zakazivanje termina kod izabranog doktora, iako je isti na bolovanju ili odmoru", ističe jedan od pacijenata.

Drugi navodi: "U više navrata se desilo da zakažem termin posjete, a kada dođem u DZ ispostavi se da je doktor odsutan (angažovan u ambulanti mjesne zajednice ili je angažovan u suprotnoj smjeni)".

Pacijenti su napisali i ovakve slučajeve: "Uredno mi je zakazan pregled kod ljekara za kojeg su mi po dolasku na pregled kazali da ne radi već par godina. Ljekar koji je bio u smjeni nije želio da me primi na pregled. Takođe, često je nemoguće dobiti redovnu terapiju putem ovog sistema".

Dio kritika na informacioni sistem odnosio se na nemogućnost zakazivanja kod ginekologa:

"Za izabranog ginekologa nema nikakve veze zakazali ili ne, računa se samo da dođete na šalter i zakažete užuvo i tada ćete red čekati satima".

Svoje iskustvo jedna od trudnica je ovako opisala: "Zakažem pregled i pođem u DZ pa mi kažu da moj ginekolog više ne radi u DZ-u. Drugi put mi kažu da je doktorica na bolovanju... Treći, kažu da je izabrani ljekar pošao na specijalizaciju prije dva mjeseca. A u informacionom sistemu (eZdravlje) i dalje piše ime starog ljekara".

Ističe da to niko ne ažurira niti redovno unosi izmjene u sistemu:

"Trudnica sam bila u devetom mjesecu trudnoće, sa stomakom do zuba, ali njih to zanimalo nije. U Bloku 5 na ginekološkom ako zovete telefonskim putem možda se i jave, sve i da zakažu pregled/ultrazvuk čekate minimum sat i po jer ulazi se preko reda i kako ko koga poznaje".

Par korisnika IS iz Bara se požalilo da u ovoj opštini on ne funkcioniše.

"Osim funkcionalnih koje savršeno rade kao što su pregled nalaza i obnova terapije, za zdravstveni sistem u Baru nije moguće zakazati pregled putem elektronskog zakazivanja direktno. Osim toga, smatram da je potrebno digitalizovati i druge procese, zakazivanje kod drugih specijalista, preuzimanje doznaka za bolovanje u elektronskom formatu, priprema i podnošenje dokumenata za komisije itd".

Drugi pacijent tvrdi da "u barskom zdravstvenom sistemu direktno elektronsko zakazivanje nije dozvoljeno".

Još jedan komentar upozorava na nefunkcionalnost ovog sistema u DZ Bar:

"Zakažem, DZ Bar nema evidenciju da sam zakazala. Kad je doktorka odsutna, na eZdravlje ne postoji informacija o odsustvu doktora", kaže jedna pacijentkinja i objašnjava: "Zato što u barskom domu zdravlja vise 'ne primaju' elektronske upisane, tj. zakazane posjete, mora se zvati telefonom, a prije je moglo i elektronski što je bilo super".

Na CIN-CG anketu odgovorilo je i 10 ljekara. Pola njih je napisalo da rade u KCCG. Da je sistem loš i spor odgovorio je jedan ljekar iz KCCG, dok su ga četiri ocjenila kao dobar, uz obrazloženje da mnogo olakšava posao, da je lagan za korištenje, da postoji baza podataka, olakšava pisanje izvještaja, da su integrisani nalazi, te da je sistematičan i pruža uvid u kompletnu istoriju bolesti pacijenta. Doktori iz KCCG kao mane navode sporost sistema, pad softvera, lošu internet konekciju, te nedostatak nekih dijagnoza.

Jedan ljekar zaposlen u domu zdravlja ocijenio je sistem kao dobar, olakšava pregled i pretragu po pacijenta, dok je njegov kolega napisao da je loš, okarakterisavši ga kao spor i nelogičan.

Ljekari, koji su naveli da su zaposleni u opštim bolnicama Bar i Nikšić ocijenili su sistem kao dobar, pregledan, jednostavan, intuitivan, a kao mane naveli sporost.

Za razvoj informacionog sistema za Klinički centar 974.175 dolara

"Što se tiče pitanja oko cijene uvođenja IZIS-a, ne možemo dati odgovor jer su taj projekat vodili Vlada Crne Gore u saradnji sa UNDP-om preko kojeg je i raspisan tender, a samim tim ni tendersku dokumentaciju", odgovoreno je CIN-CG iz KCCG.

Raniji pokušaj DRI da dođe do ove informacije bio je bezuspješan. U izvještaju DRI se kaže da navodno taj dokument nemaju u Ministarstvu zdravlja, već samo u UNDP-u koji je sprovodio tender.

CIN-CG je iz Ministarstva zdravlja uspio da dobije ovaj podatak: "UNDP i kompanija Heliant iz Srbije su potpisali ugovor za razvoj Informacionog sistema za Klinički centar Crne Gore, ukupne vrijednosti u iznosu od 974.175 dolara, što uključuje i dvogodišnje održavanje. Dvogodišnje održavanje je krenulo od kraja jula 2023. godine".

Iz Ministarstva ističu da "uvođenje IS uslovljava promjene na svim nivoima zdravstvene zaštite i njihovim softverima zbog čega je sistem u dvogodišnjem garantnom roku kako bi se iste otklonile bez dodatnih finansijskih troškova".

Dok za Heliant još duže od godinu, koliko traje garancija, neće biti dodatnih troškova, kako tvrde u Ministarstvu zdravlja, za ostale informacione sisteme hoće, godišnje blizu pola miliona eura.

Najviše novca se uplaćuje firmi MG-Soft, mjesečno 35.984, od čega preko 95 odsto plaćaju javne zdravstvene ustanove.

Najviše mjesečno koštaju softveri u 18 domova zdravlja, Zdravstvenom centru bezbjednosnih snaga, ZIKS-u, Domu starih Risan, ukupno 16.200. Svaka ustanova za softver mjesečno plaća 771 euro.

Više od pola izrečenih kazni u posljednje tri godine, nijesu bile kazne zatvora, a od toga je više od trećine bilo povratnika ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje

Maja Boričić/Tijana Lekić

Čovjek koji je ranije već uslovno osuđivan za nasilje u porodici, u kotorskom Osnovnom sudu dobio je deset dana da radi u javnom interesu, zato što je suprugu, pred djetetom, tukao prvo pesnicama, pa gađao raznim predmetima, a onda i metalnom šipkom po glavi, leđima i ramenima. Predviđena kazna bila je od tri mjeseca do tri godine zatvora. U tom slučaju presudila je Momirka Tešić, sada sutkinja Ustavnog suda.

Ovo je samo jedna od više stotina presuda ispod zakonskog minimuma izrečenih za nasilje u porodici, od početka 2021. do kraja 2023.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) više od pola izrečenih kazni za nasilje u porodici u Crnoj Gori, u ove tri godine, su bile uslovne i novčane kazne, kazne rada u javnom interesu, kućni zatvor ili liječenje, a više od trećine takvih kazni dobila su i ranije osuđivana lica ili oni koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici.

Crna Gora ima ozbiljan problem sa nasiljem, a crnogorski sudovi su, sudeći po pravosnažnim presudama, nastavili sa praksom neefikasnih i preblagih kazni. Ovakva kaznena politika dovodi zabrinjavajućeg broja povratnika, ali i do najtežih posljedica po žrtve.

Sudovi uglavnom izriču kazne zatvora koje su bliže zakonskom minimumu, a kaznena politika nema dovoljno odvraćajući karakter po učinioce nasilja, na što ukazuje i visok stepen povratništva u vršenju ovih krivičnih djela, potvrđuje za CIN-CG direktorka Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević. 

Iz policije je za CIN-CG saopšteno da je, od početka 2021. do kraja 2023., registrovano 1273 krivična djela povezanih sa nasiljem u porodici, a u istom periodu, izvršeno je preko 6.000 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Pravosuđe ne razumije fenomen nasilja, ne shvata se ozbiljnost tih krivičnih djela, ističe za CIN-CG ekspertkinja za rodnu ravnopravnost dr Kosana Beker i direktorka FemPlatz-a iz Srbije.

“ Veći dio nasilja uopšte ne bude prijavljen, a kad bude prijavljen ne bude adekvatno procesuiran. Rijetko koja žena ide na sud za prvo nasilje koje joj se desi”, naglašava Beker.

Više od pola povratnika među nasilnicima

Među nasilnicima, u ove tri godine, bilo je više od pola ranije osuđivanih lica ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici. U 467 dostupne presude koje je analizirao CIN-CG, u 244 slučaja radilo se o povratnicima.

Najveći broj povratnika bilježe Kotor, Nikšić, Berane i Danilovgrad. 

Rožaje, Plav, Kolašin, Nikšić i Herceg Novi imaju čak veći broj povratnika koji nijesu dobili ni dana zatvora, nego onih koji su osuđeni zatvorskim kaznama. 

Međutim, i u ostalim gradovima je među osuđenima polovina onih koji su ranije vršili krivična djela ili prekršajno odgovarali zbog nasilja u porodici.

U najvećem sudu u zemlji, podgoričkom Osnovnom sudu, višestruki povratnici u vršenju čak istih krivičnih i prekršajnih djela nasilja, dobijali kazne rada u javnom interesu. Tako se čovjek koji je ranije već dva puta osuđivan za nasilje u porodici (uslovno i novčanom kaznom), treći put nagodio da radi u javnom interesu 10 dana, zato što je suprugu udarao pesnicama u glavu. Sporazum je prihvatio sudija Rade Ćetković.

“ Sud je imao u vidu olakšavajuće okolnosti koje se nalaze na strani okrivljenog, činjenicu da je penzioner i lošeg imovnog stanja, kao i njegovo držanje nakon učinjenog krivičnog djela izraženo kroz potpuno i jasno priznanje koje je doprinijelo bržem i efikasnijem okončanju krivičnog postupka, te iskreno kajanje”…

Paradoksalno, isti taj sudija, koji je i član Sudskog savjeta, donio je i presudu od dvije godine zatvora za nasilje koje se, između ostalog, nastavilo u sudnici, sa potpuno suprotnim obrazloženjem istih okolnosti na strani okrivljenog. 

U toj presudi objašnjava se da “se porodične prilike okrivljenog ne mogu cijeniti kao olakšavajuća okolnost, prije svega zato što je okrivljeni oglašen krivim upravo zbog krivičnog djela protiv braka i porodice”:

“Po ocjeni suda, imovno stanje okrivljenog nije uticalo ni na jedan postupak okrivljenog, niti se njegovo nasilno ponašanje može smatrati posljedicom lošeg imovinskog stanja. Takođe, sud ne poklanja vjeru ni izraženom kajanju okrivljenog, smatrajući da se radi o neiskrenoj i prostoj verbalizaciji usmjerenoj na to da se dobije što blaža kazna”.

Ovakvo obrazloženje, koje bi, po svim standardima moralo biti praksa u donošenju ovakvih presuda, kosi sa gotovo svim ostalim odlukama donijetim zbog nasilja u porodici u Crnoj Gori. Tako se, po difoltu, okrivljenima kao olakšavajuće okolnosti uzimaju kajanje, to što imaju djecu ili što su lošeg imovnog stanja.

U kotorskom Osnovnom sudu su optuženi za nanošenje teških tjelesnih povreda i nasilje nad ženom i maloljetnom djecom dobili tri uslovne kazne, jedan kućni zatvor i jednu kaznu zatvora od 30 dana. Za ta krivična djela predviđena je bila kazna zatvora od godinu do pet. 

U Bijelom Polju je čovjek, koji je već osam puta ranije osuđivan, sada gađao ženu staklenom flašom u glavu i kažnjen da radi sedam i po dana u javnom interesu. Zakonom je bila predviđena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Sudio je Radomir Kljajević. Za ovakva krivična djela u tom sudu su izrečene četiri uslovne kazne, rad u javnom interesu i samo dvije zatvorske kazne.

Sudija beranskog suda Ivan Došljak je presudio da nasilnik, koji je već tri puta ranije osuđivan, odradi sedam i po dana u javnom interesu, zato što je svoju suprugu, između ostalog, gađao daljinskim upravljačem u glavu.

I u Beranama su sve kazne za ovako počinjeno krivično djelo ispod zakonskog minimuma, a najblaže je kažnjen povratnik-radom u javnom interesu.

„Nju treba neko dobro da izbije pa da odmori, a nakon toga da je ubije“, rečenica je koju izgovara okrivljeni, koji dobija kaznu rada u javnom interesu u plavskom Osnovnom sudu. 

Četiri mjeseca zatvora bila je najveća izrečena kazna i to za višestrukog povratnika, koji je, između ostalog, sjekirom napao svoju suprugu i sina. Sudila je Mirjana Knežević. Druga dva povratnika su za slično nasilje dobili novčanu kaznu i kućni zatvor. 

Sudija kolašinskog Osnovnog suda Arsen Popović odlučio je da okrivljeni povratnik robija kući za fizički napad na suprugu, majku i maloljetnog brata, prijeteći puškom da će ih sve pobiti. 

U pljevaljskom sudu je povratnik u vršenju nasilja (tada novčano osuđen) sada dobio uslovnu kaznu zatvora, zato što je palicom izudarao svoju suprugu. Sudila je Ljiljana Popović.

U nikšićkom sudu je sudija Igor Đuričković nasilniku koji je ranije više puta osuđivan, ali i prekršajno kažnjavan za nasilje prema svojoj bivšoj ženi, dosudio da plati 1400 eura, jer je prekršio zabranu prilaska i ovog puta, između ostalog, gađao kamenom svoju bivšu suprugu.

Sudija rožajskog suda Mirsad Mujević odlučio je da uslovno kazni nasilnika koji je suprugu izudarao drvenom letvom, iako je ona tvrdila da duži niz godina trpi nasilje i da je često puta bila „sva modra“. I ovaj nasilnik je već ranije uslovno osuđivan, ali mu je kazna brisana.

U Herceg Novom je sutkinja Vesna Gazdić odlučila da uslovno kazni čovjeka koji je već prekršajno odgovarao za nasilje i prekršio mjere zabrane prilaska. On je opet napao svoju majku i suprugu, ovaj put, između ostalog, udarajući ih stolicom, a drugog dana i sjekirom razvalio vrata.

Na Cetinju je nasilnik koji je napao svoju trudnu ženu, dok je u naručju držala dijete, dobio uslovnu kaznu. Sudila je Marija Ćupić.

Povratnik osuđivan čak 23 puta, od čega je dva puta za nasilje u porodici, u Osnovnom sudu u Baru dobio je tri mjeseca i 22 dana zatvora. Sudila mu je Snežana Dragojević.

U Ulcinju je čovjek, za nanošenje teških tjelesnih povreda svojoj ženi, dobio da radi osam dana u javnom interesu. Predviđena je bila kazna od godinu do pet godina zatvora. Presudu je izrekao sudija Amir Đokaj.

Sud u Danilovgradu je jedini sud u zemlji koji je imao gotovo sve zatvorske kazne  i to prilično visoke u odnosu na ostale sudove u zemlji. Bila je samo jedna uslovna osuda u ove tri godine.

U slučajevima ranije neosuđivanih većina žrtava je navodila da trpi nasilje godinama, ali sud je u gotovo svim takvim slučajevima dosuđivao uslovne osude.

Tri četvrtine zatvorskih kazni kreće se u rasponu od mjesec do nekoliko mjeseci robije. 

Naša država je bila među prvim potpisnicama Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).  Međutim, ni 13 godina kasnije, veliki broj važnih preporuka ove Konvencije nije ispoštovan- izrečene kazne su preblage, veliki je broj povratnika, a prilikom izricanja kazne najčešće se ne uzimaju u obzir otežavajuće okolnosti.

Žene i djeca žrtve u većini slučajeva

Oko 90 odsto presuda se odnosi na nasilje muškarca nad ženom, vrlo često u prisustvu djece ili su i djeca žrtve nasilja. Sudovi, međutim, u analiziranim presudama, okrivljenima kao olakšavajuću okolnost uzimaju to što imaju djecu, i kada je upravo pred njima izvršeno nasilje ili su i oni žrtve nasilja, što bi, po međunarodnim standardima, ali i domaćim propisima, trebala biti otežavajuća okolnost. 

Raičević podsjeća da kaznena politika ne zavisi samo od odluke suda, već i od toga kako se postupak vodi od trenutka kada je nasilje prijavljeno: “ Tako više od 80 odsto slučajeva nasilja završi u prekršajima. Naš monitoring je pokazao da su tužioci djela nasilja u porodici često kvalifikovali kao lakše djelo nego što su to nalagale činjenice u datom slučaju” 

Primijećeno je, dodaje ona, da se rijetko cijeni kontinuitet i istorija nasilja, kao i sticaj sa drugim djelima poput zanemarivanja i zlostavljanja djece.

Po praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) se čak ističe da, u slučajevima porodičnog nasilja nad jednim roditeljem, kojem je dijete svjedok, nastavak kontakta sa nasilnim roditeljem ne može biti u najboljem interesu djeteta: “Osiguravanje kontakta sa nasilnim roditeljem ne samo da može imati negativan uticaj na dijete, nego može predstavljati ozbiljan sigurnosni rizik za žrtvu nasilnika, budući da često počinitelju daje razlog za kontaktiranje ili viđanje žrtve i nije u skladu s izdatim mjerama zabrane približavanja ili udaljavanja iz stana”.

Ono što, ističe Raičević, još više brine je činjenica da osnovni sudovi nisu izrekli nijednu mjeru bezbjednosti - udaljenje iz stana, kao  i veoma mali broj mjera zabrana približavanja žrtvi.

Istanbulska konvencija takođe predviđa strože kazne kada je žrtva dijete ili kada je nasilje počinjeno pred djetetom, kada je nasilje počinjeno od strane dvoje ili više ljudi, za ekstremno nasilje, upotrebu ili prijetnju oružjem i nanošenje teških fizičkih ili psihičkih povreda žrtve.

U ove tri godine, gotovo sve kazne za krivična djela počinjena koristeći oružje, oruđe, nanošenje teških tjelesnih povreda i nasilje prema maloljetnicima, bile su ispod zakonskog minimuma. Za takvo krivično djelo predviđena je bila kazna od godinu do pet godina zatvora.

Konvencijom je takođe, kao posebno otežavajuća okolnost, predviđena i ranija osuđivanost zbog istovrsnog krivičnog djela, ali i ranije prekršajno kažnjavanje. 

Beker ističe da je problematično i to što sud ne uzima u obzir raniju prekršajnu odgovornost, već takve okrivljene smatra neosuđivanima.

Beker podsjeća da ako imamo podatak da svaka treća žena doživi nasilje u životu, od toga ne mogu biti izuzete ni te sutkinje i tužiteljke koje odlučuju u tim procesima.

Konvencijom se upozorava da krivična djela nasilja u porodici moraju biti kažnjiva sankcijama koje odvraćaju od vršenja krivičnih djela. Odluke nadležnih državnih organa takođe ne smiju zavisiti od toga da li će žrtve povući svoje izjave i prijave. 

Grupa eksperata Savjeta Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (GREVIO) je još 2018. upozorila Crnu Goru da kazne moraju biti djelotvorne i odvraćajuće i da ne štete žrtvama i njihovoj djeci. 

„ Sudije su izgleda vođene stereotipnim rodnim ulogama i poštovanjem porodice kao temeljne zajednice društva. Puni opseg otežavajućih okolnosti stoga se često ne koristi i često se kazne ublažavaju“, ističe se u izvještaju GREVIO.

Izgleda da se, ni nakon šest godina, gotovo ništa nije promijenilo.

I u izvještaju Evropske komisije (EK), za prošlu godinu, ocjenjuje se da je nasilje u porodici ozbiljan problem i „najekstremnija manifestacija rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori“. Napominje se da, uprkos solidnom zakonskom okviru, postoji, između ostalog, nedostatak specijalizacije pravosuđa za te teme, te da su istražna i sudska praksa veoma blage. 

„Takva praksa nije u skladu sa međunarodnim standardima“, zaključuje se u izvještaju EK. 

Blage kazne dovele do ponovnog nasilja

Blaga kaznena politika prije svega dovodi do povratništva u vršenju porodičnog nasilja, ističe za CIN-CG izvršna direktorica Ženske alijanse Stana Šćepanović.

Ona podsjeća da naš zakon dozvoljava povećavanje kazni za zlostavljanje, ako neko iznova vrši krivično djelo: „Sistem bi trebalo da reaguje snažnije kada su u pitanju povratnici, ako izostaje takva reakcija, onda to mora da se mijenja“.

U Vrhovnom sudu potvrđuju da je i u krivičnim i prekršajnim predmetima nasilja u porodici kaznena politika neefikasna. Oni za CIN-CG ocjenjuju da se sudovi pozivaju na olakšavajuće, češće nego na otežavajuće okolnosti, ne pridržavajući se međunarodnih standarda. 

I Raičević ocjenjuje da sudovi, suprotno međunarodnim standardima, kao olakšavajuću okolnost, recimo, koriste činjenicu da je okrivljeni „otac“ ili „porodični čovjek“, odnosno „roditelj“, te da su oni svojim monitoringom zabilježili samo dva primjera u kojima su sudovi pravilno cijenili te okolnosti.

Iz Vrhovnog suda dodaju da u većini slučajeva sudovi ne pružaju odgovarajuće objašnjenje: “ Ostaje nejasno, kako su ocijenili da je uslovna osuda pravičnije rješenje od zatvorske kazne, ili u kom smislu je upozorenje adekvatna krivična sankcija i može poslužiti kao preventivna mjera koja je efektnija od zatvorske kazne“.

Oni takođe ističu da su svjesni da blaže kazne uslovljavaju veću stopu povrata. 

U Vrhovnom sudu navode, međutim, da su u prethodnoj godini uočili porast izrečenih kazni zatvora. Prema analizi CIN-CG i ove kazne zatvora su gotovo sve bile po par mjeseci, opet se radilo o povratnicima, a i prošle godine je bilo mnogo uslovnih kazni, rada u javnom interesu i kućnih zatvora za povratnike.

Iz najveće sudske instance u zemlji tvrde da prepoznaju potrebu da je kaznenu politiku neophodno pooštriti, te se nadaju da će izmjene Krivičnog zakonika ojačati sudsku praksu.

Nedavnim izmjenama Krivičnog zakona, iz decembra prošle godine, u Crnoj Gori su povećane su predviđene kazne za krivično djelo nasilje u porodici, pa se sada predviđa kazna od šest mjeseci do 15 godina zatvora.

Vlada je, krajem februara, obrazovala Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Iz MUP-a su za CIN-CG rekli da će cilj tog tijela biti efikasnija primjena propisa, ali i zaštita žrtava nasilja. Dodaju da će na prvoj sjednici razmotriti, između ostalog, i pitanja CIN-CG-a o sudskoj praksi.  

Nekoliko najdrastičnijih slučajeva nasilja posljednjih godina koji su završeni ubistvima, između ostalog, ozbiljan su alarm da se ovakva sudska praksa mora hitno mijenjati. 

Crna Gora nema zvaničnu statistiku o izvršenim femicidima (ubistvo žene). 

Iz CŽP za CIN-CG kažu da je, prema njihovoj evidenciji, za poslednjih pet godina izvršeno 15 femicida. Raičević naglašava da je, u tri od četiri slučaja ubistava žena, koja su se desila u 2021. i 2022, ranije prijavljivano nasilje u porodici.

Nedavno je Dalibor Nikolić, koji je ubio svoju trudnu ženu Zimritu Nerdu, tako što je satima tukao palicom i šakama, pred djecom, nepravosnažno osuđen na 12 godina zatvora, jer je sud zaključio da nije imao namjeru da je ubije, pa da nije u pitanju teško ubistvo. Ona je, prije tragičnog događaja, više puta prijavljivala nasilje.

Sredinom aprila očekuje se i prvostepena presuda za ubistvo Šejle Bakije, koju je, prema optužnici, Ilir Đokaj, nakon višemjesečnog proganjanja, upucao, a njenog oca ranio. Optuženi je prije toga u prekršajnom postupku oslobođen krivice za proganjanje Bakije.

“ Uslovne kazne šalju poruku ženama da neće biti zaštićene, a muškarcima šalje poruku da mogu da rade šta god hoće”, upozorava Beker.

Beker zaključuje da kada uspijemo u društvu da podignemo nivo svijesti o nasilju, da tu nema ništa privatno, te kada uspijemo da stvorimo nultu toleranciju na nasilje, tad će početi da se mijenjaju i presude.

Viši sud smatrao kaznu od 30 dana prestrogom

Osnovni sud u Pljevljima je prošle godine odlučio da odstupi od prakse davanja uslovnih osuda za neosuđivane i odlučio da kazni čovjeka sa 30 dana zatvora, zato što je psovao, šamarao, a zatim i vukao po zemlji svoju suprugu. Presudu je izrekla sutkinja Sanja Aničić. 

Viši sud u Bijelom Polju je, međutim, preinačio ovu presudu u uslovnu. Sudili su Gorica Đalović, Dragan Mrdak i Dragan Dašić.

"Osnovano se žalbom okrivljenog ističe da je navedena kazna zatvora, koju je izrekao prvostepeni sud prestroga, cijeneći sve olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog", piše u odluci Višeg suda u Bijelom Polju.

U tom sudu je još nekoliko kazni, tokom 2023, smanjeno za duplo, iako se radilo o povratnicima.

U regionu slično, u Italiji šest puta veća minimalna kazna

Beker je za CIN-CG navela da je sudska praksa u Srbiji, ali i ostatku regiona slična, kada govorimo o porodičnom nasilju.

Ona ističe da su u Srbiji istraživanjem nasilja u porodici uz upotrebu vatrenog oružja došli do podataka da su kazne uglavnom blage, na zakonskom minimumu, te da su vrlo česte uslovne kazne.

Ona ističe da su ovako smiješne kazne “vrh ledenog brijega” u društvima gdje je nasilje nevjerovatno rasprostranjeno, gdje je užasno teško proći kroz cio sistem kada se prijavljuje nasilje, te da ništa nije na strani žene.

U Italiji je minimalna predviđena kazna zatvora za nasilje u porodici tri godine. Ako su žrtve nasilja trudne žene, osobe sa invaliditetom, djeca ili čak ako su samo svjedoci nasilja, ako je korišćeno oružje, kazna se može duplirati.

Odgovor novinarke Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) na reagovanje Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) na tekst:  „Možda su se neke smrti mogle izbjeći“. 

Samo činjenice

U reagovanju Uprava za izvšenje krivičnih sankcija (UIKS) ne pobija ni jednu činjenicu iz našeg teksta, koji smo radili poštujući profesionalne standarde i Kodeks, a kontaktirali smo različite izvore, pa i predstavnike UIKS-a. Koristili smo i relevantne dokumente i izvještaje domaćih i međunarodnih institucija. UIKS reaguje na naslov teksta, koji je izveden upravo iz činjenica i dokumenata do kojih smo došli u istraživanju. Stoga, ne razumijemo ljutnju UIKS-a i vjerujemo da bi bolje i značajnije za društvo bilo da, umjesto na prepiske sa medijima, rukovodstvo ove ustanove energiju usmjeri ka poboljšanju uslova u UIKS-u.  

Povodom novinskog naslova teksta na Vašem portalu DN ''Vijesti'' ''CIN-CG: Možda su se neke smrti mogle izbjeći – Neadekvatna zdravstvena zaštita u crnogorskim zatvorima'', a kako javnost ne bi bila dovedena u zabludu na osnovu naslova teksta, te u cilju pravilnog i preciznog informisanja javnosti, ukazujemo na sljedeće:

Smatramo da je naslov teksta tendeciozan i da upućuje na određene zaključke koji nijesu potkrijepljeni navodima i činjenicama datim u samom tekstu.

Zdravstvena zaštita licima lišenim slobode u UIKS-u pruža se u okviru Sektora za zdravstvenu zaštitu, koji ispunjava uslove u pogledu kadra, prostora i opreme za pružanje zdravstvene zaštite na primarnom i sekundarnom nivou.

Kako zdravstvena zaštita, kao temeljno ljudsko pravo, podrazumijeva sve oblike pružanja medicinske pomoći sa svrhom postizanja zdravlja čovjeka, UIKS kontinuirano preduzima aktivnosti na jačanju sistema zdravstvene zaštite lica lišenih slobode, kako kroz materijano- tehničke uslove, tako i kroz povećanje broja ljekara i medicinskih tehničara.

Ukazujemo da trenutno u UIKS-u ordinira optimlan broj medicinskog osoblja, koji do sad nije zabilježen, odnosno da poslove zdravstvene zaštite lica lišenih slobode obavlja 46 izvršilaca, ljekara i ostalog medicinskog osoblja. Osim jačanja kadrovskih kapaciteta kontinuirano se vrši nabavka medicinske opreme, osnove i napredne.

Napominjemo da se u okviru UIKS-a i drugih javnih zdravstvenih ustanova ovim licima pružaju razne usluge i dijagnostičke procedure koje su dostupne svim građanima na slobodi, pa čak i u znatno kraćem roku.

Kada je u pitanju broj smrtnih slučajeva i starosna dob preminulih lica ne može se donositi uopšteni zaključak da se smrtni ishod u određenim slučajevima mogao izbjeći bez sagledavanja svih činjenica i okolnosti, koje su dovele do smrtnog ishoda.

U vezi sa navedenim ukazujemo da je UIKS o svim smrtnim slučajevima, pa i o slučajevima koje navodite u tekstu obavjestila nadležne organe i dostavila im cjelokupnu dokumentaciju na dalju nadležnost i postupanje.

Tokom dosadašnjeg perioda nadležno tužilaštvo nije ocijenilo da ima osnova da je zbog propusta u sistemu došlo do smrtnih ishoda, odnosno nije utvrdilo da ima osnova za pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija je kao i do sada spremna da sagleda i prihvati sve dobronamjerne kritike i sugestije koje mogu doprinjeti poboljšanju i jačanju zatvorskog sistema u cjelini.

Smatramo neophodnim istaći da je potrebno iznositi isključivo utvrđenje činjenice i okolnosti naročito kada je u pitanju zatvorski sistem, na koji način bi se izbjeglo uznemiravanje javnosti naročito porodica lica lišenih slobode zbog objavljivanja neutemeljenih i neutvrđenih navoda.

                                                                               SLUŽBA ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU UIKS-A