Gotovo pola Roma i Egipćana u Crnoj Gori živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Getoizacija ostavlja pogubne posljedice i po te zajednice, i po čitavo društvo.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Iz CEGAS-a kazali da ohrabruje broj smanjenja odbačaja, ali ističu i da pojam zastare mora imati jedinstveno pravno tumačenje

Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) ukazali su da je u 2022. godini došlo do značajnog na smanjenja broja odbačaja krivičnih prijava, kao i odbačaja u slučaju zastare krivičnog gonjenja.

Iz te NVO navode da su do saznanja o tome došli uz pomoć nove metodologije izvještavanja o radu Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta.

U 2020. je, kako su saopštili, taj broj iznosio 4.266, godinu kasnije 5.498, dok 2022. godina "broji nemali pad broja odbačaja", sa brojkom od 3.555, koji prekida tendenciju rasta.

"U 2022. godini, državna tužilaštva su, usljed nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, odbacila 103 krivične prijave. Od tog broja, 44 prijave su iz nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava, 58 iz Specijalnog državnog tužilaštva, dok je svega jedna iz nadležnosti viših državnih tužilaštava. U svakom od ovih slučajeva, zastarjelost je nastupila prije podnošenja krivičnih prijava", navodi se u saopštenju.

Kazali su da ohrabruje broj smanjenja odbačaja, ali ističu i da pojam zastare mora imati jedinstveno pravno tumačenje.

"Pojam zastare se u praksi različito tumači, gdje smo i u skorije vrijeme imali različite odluke od strane Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta, u odnosu na tumačenje zastare od strane pojedinih nadležnih sudova", navode iz CEGAS-a.

I najmlađi u podgoričkim romskim naseljima izloženi ilegalnim supstancama, što ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje, dodatno otežava socijalizaciju i izlezak iz siromaštva

Đurđa RADULOVIĆ

Probala sam marihuanu i kokain sa 13 godina, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) djevojčica Lejla romske nacionalnosti (pravo ime poznato redakciji). Ona je još maloljetna, pa je dobila odobrenje staratelja za razgovor sa novinarkom.

Lejla je nasmijana, djeluje opušteno i vrlo pristupačno. Iz očiju sija neka radoznalost. Priča otvoreno o potresnom djetinjstvu, ispunjenom nesigurnošću. Majka je nju, njenu braću i sestru ostavila kada je imala svega pet godina. Ostala djeca bila su još mlađa. Otac je nakon nekoliko godina otišao u inostranstvo i osnovao novu porodicu. Djecu je ostavio starijoj rođaci. Lejla kaže da je išla ponekad u osnovnu školu, ali ne zna da li je završila i ima li svjedočanstva.

Podaci sa terena govore da je droga u naselju prisutna: Vrela Ribnička - Foto: Andrea Jelić

"Puno sam skitala sa društvom", priča govoreći o ranim tinejdžerskim godinama.

"Prosili smo po raznim gradovima, nijesam dolazila kući mjesecima, svašta smo radili", kaže ona.

U njenom društvu tada su bila romska djeca, ali i punoljetni dileri i drugi kriminalci, među kojima je bilo i onih iz drugih zajednica. Droga je bila lako dostupna.

Prisjeća se: "Uvijek je bilo marihuane, kokaina, heroina. Ne znam odakle".

Mnogi pripadnici romske zajednice sa kojima se tokom ranih tinejdžerskih godina družila uhapšeni su zbog prodaje droge, objašnjava. Neka od imena iz tog perioda koja navodi, među kojima je i policijski inspektor, procesuirana su zbog krivičnog djela trgovine drogom, ali i drugih - poput fizičkog zlostavljanja.

Lejla je u svojim nježnim godinama svašta vidjela. Govori o drugarici čije je tijelo nađeno u Cijevni. Vjeruje da je preminula zbog predoziranja i da je gurnuta u rijeku.

U nekim djelovima naselja Vrela ribnička, drogu je lako naći, dilera ne fali, a cijene su višestruko niže nego u gradu, kazalo je za CIN-CG više sagovornika koji su htjeli da ostanu anonimni, a bili su uključeni u rad sa zajednicom Roma u tom podgoričkom naselju, gdje žive neki od naših izvora.

I zavisnicima od ilegalnih supstanci je ovaj kvart poznat.

"Kad sam tamo išao po drogu, djeca su trčala za mnom i pitala me: 'Šta ti treba?", kaže za CIN-CG bivši zavisnik koji je htio da ostane anoniman.

On je tu nabavljao heroin.

"Četvrtinu grama mogao sam naći za dva i po eura, dok je na drugim mjestima bila najmanje 10", kaže on.

"Ljudi ovdje koriste razne stvari, od alkohola, do ilegalnih supstanci", kaže za CIN-CG jedan stanovnik Vrela ribničkih u poznim godinama.

I sam je, kaže, uzimao svašta.

"Ne možeš drugačije da preživiš sve ovo", priča on i rukama pokazuje na prašnjavu stazu od makadama i udžerice.

Više ništa ne konzumira, ali je njegovo zdravlje narušeno. Tvrdi da se djeca drogiraju od ranih tinejdžerskih godina, a nije rijetkost vidjeti malo dijete kako puši.

Iz Uprave policije (UP) nijesu odgovorili na tri puta ponovljen upit CIN-CG, uprkos brojnim pozivima, da li u romskim naseljima, u Vrelima ribničkim i na Koniku, postoji veća stopa trgovine drogom u odnosu na druge djelove Podgorice. Nijesmo dobili ni odgovore na pitanja da li su djeca umiješana u proces preprodaje narkotika, da li je u tim naseljima lakše doći do droge.

Prema pisanjima više medija, predstavnici policije bili su umiješani u kriminalne poslove dilovanja drogom i djelovali su i u naseljima gdje žive najugroženiji.

Iz UP nijesu odgovorili ni na pitanje CIN-CG da li su njihovi zaposleni bili dio kriminalne organizacije koja je djelovala u Vrelima ribničkim.

Potparolka Uprave policije Marija Žugić potvrdila je za CIN-CG da su pitanja stigla i da su proslijeđena odgovornima u toj instituciji.

Nezaposlenost, siromaštvo, kriminal…

"ESPAD istraživanje koje je Institut za javno zdravlje sproveo 2019. godine među srednjoškolcima do 16 godina pokazuje da je droga u Crnoj Gori dostupna bez obzira na to iz koje regije ili društvenog statusa mladi dolaze. Ovo istraživanje pokazuje da skoro trećina srednjoškolaca do 16 godina smatra da marihuanu može nabaviti ukoliko to želi. Petina njih smatra da isto tako može nabaviti MDMA (ekstazi), a njih 15 odsto kokain i amfetamin. Naselje na Vrelima ribničkim u Podgorici u najgorem slučaju samo odskače od prosjeka, ali ništa više od toga. Sve ovo je jako važno naglasiti kako se ne bi nastavilo sa stigmatizovanjem Roma i Egipćana koji čine najveći dio populacije ovog naselja", kazali su za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK.

I istraživanje Ombudsmana Crne Gore iz 2018. pokazalo je da više od 25 odsto učenika smatra da je do droge, ukoliko se želi doći, potrebno od 30 minuta do najviše nekoliko sati, što je znak lake dostupnosti.

Uslovi života mogu uticati da neko počne sa korišćenjem droge: Predstavnici NVO Link - Foto: PR Centar

"Podaci sa terena govore da je droga u naselju na Vrelima ribničkim u Podgorici prisutna, te da postoji percepcija o njenoj dostupnosti kao i o tome da ju je moguće nabaviti nešto lakše nego u drugim djelovima grada. Ipak, kako to nisu podaci istraživanja već zapažanja sa terena, iako se može doći do pogrešnih zaključaka koji bi doprinjeli povećanju već izražene stigmatizacije Roma i Egipćana. Dakle, droga u ovom naselju nije sveprisutna, govorimo samo o povećanom riziku", poručili su iz LINK-a.

Korišćenje droge kao ni uzrast u kojem neka osoba počinje sa korišćenjem droge, ne može se ni u kom slučaju dovoditi u vezu sa pripadanjem određenoj etničkoj grupi, naglašavaju iz LINK-a.

"Uslovi života mogu uticati da neko počne sa korišćenjem droge. I u tom kontekstu možemo govoriti isključivo o povećanom riziku od toga da mladi iz ovih naselja dođu u kontakt sa drogom", kazali su oni.

Brojna istraživanja pokazuju da djeca koja rastu u socijalno ugroženim naseljima lakše razvijaju sklonost ka zavisnosti, navodi se u članku Američke psihološke asocijacije (APA). Istraživanje koje je obuhvatilo 11 hiljada djece iz 21 grada u Sjedinjenim Državama pokazalo je da oni iz siromašnih naselja imaju veću šansu da razviju bolest zavisnosti.

Čak i ako dijete raste u finansijski i socijalno stabilnoj porodici njegov psihološki razvoj biće značajno usporen ukoliko odrasta u naselju sa velikim brojem nezaposlenih, siromaštvom, kriminalom i slično. Takvo dijete će zbog uticaja naselja imati veće šanse da postane zavisnik, objašnjava se u članku APA.

Nema institucija koje se bave maloljetnicima koja pate od bolesti zavisnosti: Mijović - Foto: PR centar/Balša Rakočević

Najsiromašnijima nedostupno liječenje

Kada se govori prevenciji upotrebe psiho-aktivnih supstanci (PAS), ova zajednica se zanemaruje, a ne bi smijela, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas.

"Ovoj zajednici, dijelom zbog načina života i visokog stepena stigme i diskriminacije sa kojima se neminovno suočavaju, nisu uvijek dostupne informacije koje su im potrebne, kao ni preventivni servisi koji bi potencijalno mogli da spriječe prvu upotrebu PAS. Ni kada su opcije za liječenje zavisnosti u pitanju ova zajednica nije u zavidnom položaju, pogotovo uzevši u obzir njihov često neregulisan pravni status koji im oteževa pristup zdravstvenom sistemu koji nudi besplatno liječenje zavisnosti. A nemaju ni mogućnost plaćanja opcija za liječenje koje su u Crnoj Gori dostupne", kaže Mijović.

"Opcija liječenja kao što je tretman u podgoričkoj Kakarickoj gori, ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, nedostupna je maltene svim pripadnicima ove zajednice, pa apelujemo da se obezbijedi besplatan tretman kad god je moguće", objašnjava Mijović.

NVO Juventas aktivno pruža usluge zajednicama Roma i Egipćana kroz Drop in centre i putem održavanja aktivnosti koje za cilj imaju psihosocijalnu podršku i osnaživanje članova ove zajednice, dodala je Marija Mijović.

Iz JU "Kakaricka gora" kažu za CIN-CG je cijena participacije smanjena sa 330 na 230 eura, te da je pun program besplatan za Danilovgrađane i Tivćane jer su te opštine preuzele troškove participacije.

Sve opštine da učestvuju u troškovima liječenja u Kakarickoj gori: Milošević Foto: Podgorica.me

"U nadi da će i druge opštine u skladu sa svojim mogućnostima učiniti isto, koristimo svaku javnu priliku da apelujemo za podršku i promjene. Naglašavamo da je puna cijena tretmana u ustanovi ukupno 1.000 eura mjesečno, ali da razliku od 230 eura participacije do punog iznosa snosi Grad Podgorica nezavisno da li su klijenti/klijentkinje iz Podgorice", kaže za CIN-CG, Dijana Milošević, direktorica "Kakaricke gore".

Iz Crvenog krsta Crne Gore objašnjavaju da godinama na različite načine pomažu Romima i Egipćanima, te da su u svrhu prevencije bolesti zavisnosti bile održane radionice. Na radionicama su uglavnom učestvovale žene.

Nema tretmana za zavisnost kod djece

"Naša država nema instituciju koja se bavi maloljetnim licima koja pate od bolesti zavisnosti. Problem je i manjak dječijih psihijatara kojima bi se ova djeca mogla uputiti za tretman. Ne postoji ni kontinuirana edukacija i rad na prevenciji prve upotrebe kod djece", kaže Marija Mijović.

NVO Juventas se bavi mladima, ali maloljetnima koji upotrebljavaju PAS može se pružati podrška jedino uz prisustvo roditelja ili staratelja, objašnjava ona.

Kada je u pitanju preventiva, ključni su kontinuirani i efikasni programi koje bi finansirala država, tvrdi Mijović.

CIN-CG se u vezi sa problemom nedostatka institucije koja se bavi bolestima zavisnosti kod djece obratio Ministarstvu zdravlja, ali nije bilo odgovora.

"Zloupotreba psihoaktivnih supstanci kada su u pitanju djeca iz zajednice Roma i Egipćana usljed dodatnog siromaštva može da utiče na mlade i tako što nakon stvaranja zavisnosti oni koriste najjeftinije droge koje brzo uništavaju organizam", kaže za CIN-CG Jovana Knežević iz Centra za romske inicijative (CRI)

Problem upotrebe ilegalnih supstanci dodatno otežava socijalnu inkluziju, koja je ionako prožeta brojnim izazovima, objašnjava Knežević.

Lejla je provela oko godinu dana jednoj državnoj ustanovi koja se bavi smještajem djece bez odgovarajućeg staranja. Tamo je, kaže, definitivno prestala sa upotrebom opoidnih supstanci, ali joj je bilo veoma teško.

"Divljala sam, bila sam bijesna što sam tamo zatvorena. Stalno su mi uveče davali tablete da me smire".

Kaže da mrzi taj period svoga života.

"Stariji dječaci su me seksualno uznemiravali. Nisam se osjećala bezbjedno…".

Danas živi sa rođakom koja joj je starateljka i mlađom braćom. Rođaka je često podsjeća da će kada postane punoljetna morati da postane finansijski samostalna, kaže Lejla.

"A ja ne znam kako da nađem posao. Znam da čitam i pišem, ali to nije dovoljno", kaže ona.

Žali što njena mlađa sestra živi kao što je ona živjela do prije par godina.

"Ona je u tom svijetu... Prosi, skita, ne zna joj se gdje živi. Nije mjesecima bila kući. Nadam se da ne uzima drogu", kaže naša mlada sagovornica, a njeno prijatno lice poprima izraz brige i tuge.

Štićenici Centra Ljubović uglavnom pozitivni na droge

U oko 80 odsto slučajeva maloljetnici koji dođu su pozitivni na test psihoaktivnih supstanci (PSA), kaže za CIN-CG Nina Delević, direktorica Centra "Ljubović", ustanove za boravak maloljetnika sa problemima u ponašanju.

Objašnjava da je to slučaj i sa djecom koja dolaze iz drugih institucija, poput Odjeljenja za maloljetnike pri zatvoru u Spužu.

Iz zatvora u Spužu nisu odgovorili na pitanje CIN-CG da li su upoznati da njihovi maloljetni štićenici dolaze u dodir sa ilegalnim supstancama i zašto do toga dolazi.

Vrhovni sud Crne Gore danas je održao sjednicu povodom žalbe na odluku Apelacionog suda kojom je istraživački novinar Jovo Martinović oslobođen optužbi za stavljanje u promet opojnih droga.
 
Martinović je skoro osam godina izložen sudskom postupku, tokom kojeg je u pritvoru proveo skoro godinu i po, a sve zbog optužbi da je posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.

Te optužbe su konačno pale u januaru ove godine, kada je Apelacioni sud, nakon žalbe na odluku Višeg suda da Martinović bude osuđen na godnu zatvora, istu preinačio i novinara oslobodio optužbi.

Na današnjoj sjednici, kojom je predsjedavala sutkinja Vesna Vučković, detaljno je predstavljen sudski tok, a odbrana i optuženi su ostali pri ranijim stavovima da je tokom procesa dokazano da je Martinović radio novinarski posao, te da nema nikakve veze sa kriminalnim aktivnostima.

Tužilaštvo se žalilo na odluku Apelacionog suda navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da je tokom postupka utvrđeno da je Martinović kriv.

U oktobru 2015. godine zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno je 17 osoba, među kojima je bio i Jovo Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.

Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak.

Martinović je 8. oktobra 2020. godine, u ponovoljenom postupku, osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.

Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.

U tri ovogodišnja mjeseca oduzeto ilegalne robe kao za čitavu 2022. Vodič za onlajn trgovinu pomaže kupcima. Ako ste prevareni, javite inspekciji i Centru za zaštitu potrošača (CEZAP)

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ovo je za Vas. Ukupno 17 eura. Proizvod košta 14 eura i tri eura dostava, kaže kurir i pruža uredno upakovani paketić. U paketiću je crvena kutija u kojoj se nalazi naručeni proizvod preko Instagrama - kopija sata marke "Majkl Kors".

Sat je za potrebe istraživanja naručila autorka ovog teksta, a da proizvod nije original ukazuje njegova cijena, iako prodavac nije naznačio da se radi o krivotvorenoj robi. Prema podacima sa sajta proizvođača, cijena originala je oko 300 eura.

Osim toga, kvalitet proizvoda je slabiji, a pakovanje je lošije (jastučić na kojem je sat je slabo zašiven, kutija nema utisnutu oznaka brenda...). Internet prodavac kod koga je naručen proizvod, nudi i druge kopije poznatih marki, kao što je na primjer "Roleks", koji kod legalnih prodavaca košta i nekoliko desetina hiljada eura.

Kopije originala satova, ali i drugih proizvoda poput naočara, torbi, novčanika i parfema, nudi značajan broj prodavaca na društvenim mrežama koji imaju po nekoliko hiljada pratilaca. To ukazuje da je globalna pandemija korona virusa, koja ubrzala razvoj onlajn trgovine, dovela do procvata nelegalne prodaje raznih proizvoda, pa i krivotvorenih.

To se posebno dogodilo na slabije uređenim tržištima, kao što je crnogorsko. "Ulov" Tržišne inspekcije Crne Gore u tri početna ovogodišnja mjeseca jednak je rezultatima borbe protiv ilegalne onlajn trgovine iz čitave prošle godine.

Tržišna inspekcija je tokom 2022. godine te u prva tri mjeseca ove oduzela robu prodatu onlajn, vrijednu oko 40.000 eura za koje nije bilo dokaza o nabavci ili je bila krivotvorena, rekla je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) glavna tržišna inspektorka Marina Radulović.

"Tokom čitave 2022. godine oduzeta je roba vrijedna više od 20.000 eura. Od 1. januara do 20. marta ove godine, u akciji kontrole prometa robe preko kurirskih službi, oduzeta je roba bez dokaza o nabavci i krivotvorena roba u vrijednosti od 19.437 eura (prsluci, trenerke, dukserice, patike, kompleti, pidžame, čajevi, mašinice za sarme, narukvice, satovi, uvijači za kosu, čizme, posteljina)", ispričala je Radulović.

Uprava prihoda i carina je, prema podacima dostavljenim CIN-CG, u prva tri mjeseca ove godine prekinula 17 carinskih postupaka zbog sumnje u povredu prava intelektualne svojine i na graničnim prelazima privremeno zadržala 51.412 komada robe, što je 1,5 puta više nego cijele 2022. godine.

"Najviše je zadržano odjeće i to u količini od 44.357 komada, a slijede sportska obuća, ostala obuća, torbe, dodaci odjeći, nakit i dr. Najčešće se radi o mješovitim pošiljkama, kod kojih je u jednoj pošiljci sadržana roba raznih zaštićenih žigova (brendova) - 'Hugo Boss', 'Nike', 'Adidas', 'Armani', 'US Polo', 'Tommy Hilfiger', 'Lacoste', 'Moncler', 'Zara', 'Calvin Klein', 'Dior', 'Chanel' i dr", rekli su iz Uprave.

Zakonom o žigovima propisane su novčane kazne od 500 eura do 20.000 eura ako se bez dozvole stavlja zaštićeni znak (brend) na robu, takva roba stavlja u promet, uvozi ili izvozi roba pod zaštićenim znakom. Roba se oduzima i uništava, bez obzira da li su svojina počinioca prekršaja.

Osim što se radi o nelegalnoj trgovini i krivotvorenju (prodaja kopija originala poznatih brendova), ne poštuju se osnovna prava potrošača. Robu naručenu putem društvenih mreža potrošač većini prodavaca ne može da vrati. Takođe, nerijetko se dešava da proizvod po kvalitetu ne odgovara onome prikazanom na fotografiji ili da konfekcijski broj bude značajno manji ili veći od traženog, ako je u pitanju garderoba.

Igračka pokvarena, trgovac tvrdio da nije naručena kod njega - Foto: Privatna arhiva

Pokvarena igračka, naočare s neispravnim staklom, premalo odijelo

Emina iz Podgorice (identitet poznat redakciji) ispričala je za CIN-CG da je dobila pokvarenu igračku koju je platila 17 eura sa dostavom.

"Naručila sam igračku za dijete preko društvenih mreža - mačka koji priča, zapravo ponavlja što mu se kaže. Međutim, ništa od toga. Platila sam igračku 14 eura plus tri eura za dostavu i kad je stigla, igračka nije radila. Kontaktirala sam prodavca koji mi je rekao da igračku nijesam naručila kod njih", kaže Emina za CIN-CG.

Redakciji CIN-CG dostavila i prepisku koju je vodila sa prodavcem na Fejsbuku. Kaže da nije prijavila prodavca, jer ne zna ko stoji iza profila na Fejsbuku, a i nema povjerenja u institucije države.

Jelena iz Danilovgrada (identitet poznat redakciji) imala je drugačije iskustvo.

Za CIN-CG rekla je da je naručila naočare za sunce na Instagramu koje su imale grešku (staklo je bilo krivo), iako je prodavac tvrdio da su originalne.

"Ipak, za nekoliko dana su mi poslali novi proizvod i sada je sve u redu", ispričala je ona.

Tanja iz Nikšića (identitet poznat redakciji) za CIN-CG je objasnila da je preko Instagrama naručila pantalone i sako, ali da joj veličina nije odgovarala pa je pokušala je da ih zamijeni.

"Na robi veličina nije pisala, a kad sam pitala prodavca odgovorio je da je to italijanski broj. To mi nije rečeno kad sam robu poručila, a poznato je da su italijanski brojevi manji od ostalih evropskih, koji važe kod nas. Prodavac se ponudio da zamijeni robu, ali se kasnije predomislio i nije se više javljao", ispričala je Tanja.

Na pitanje zašto nije prijavila prodavca inspekciji odgovorila je da to nije uradila, jer je bila svjesna da naručuje kod ilegalnog prodavca.

Treba izbjegavati nelegalne prodavnice na internetu: Ilić - Foto: CEFTA

Izbjegavati nelegalne onlajn trgovce

Ekspert za trgovinu uslugama u Sekretarijatu Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA), Zdravko Ilić poručuje da treba izbjegavati nelegalne prodavnice na internetu.

"Nelegalne prodavnice su višestruko štetne. Na prvom mjestu, možete se naći u problemu sa zakonom. Potom, rizik je veliki da nećete dobiti proizvod ili uslugu i to posebno po očekivanoj cijeni i traženom kvalitetu", upozorio je Ilić za CIN-CG.

On objašnjava da nelegalni trgovci obično ne osjećaju da imaju obavezu po zakonu niti želju da grade dugoročne odnose sa kupcima.

"I na kraju, jedno loše iskustvo sa kupovinom na internetu može vas obeshrabriti da ponovo probate. To je šteta jer je internet mjesto gdje je najbolji izbor robe i usluga. I uz to, ne zaboravimo, internet je ključna razvojna prilika za mlade ljude koje ne žele da odu iz zemlje već da ostanu i pokreću i razvijaju svoje biznise. No, da bi oni imali pristup punom kapacitetu digitalnog tržišta razvoj elektronske trgovine nije samo nacionalni zadatak, već i regionalni i evropski, zbog čega je ona jedan od naših ključnih CEFTA prioriteta", kazao je ovaj ekspert za trgovinu uslugama.

Potpisnice CEFTA-e, države jugoistočne Evrope, obavezale su se na uspostavljanje regionalnog ekonomskog područja na osnovu usklađenosti sa EU i sa ciljem smanjenja troškova trgovine i proizvodnje, eliminisanjem barijera za pristup tržištu.

Iz Centra za zaštitu potrošača Crne Gore (CEZAP) kažu da većina onlajn prodavaca sa društvenih mreža nema prijavljenu privrednu djelatnost i iza tih profila stoji fizičko lice, što stvara formalnu prepreku da se primijeni Zakon o zaštiti potrošača u slučaju sporne kupovine. Po Zakonu o zaštiti potrošača prodavac je pravno lice, a kupac je fizičko lice.

"Svakako sve te pojave treba prijavljivati Upravi za inspekcijske poslove jer je u pitanju siva ekonomija", rekli su za CIN-CG iz CEZAP-a.

Prodaja na društvenim mrežama se organizuje iz kuća i stanova, roba se šalje po kuririma kojima se novac daje "na ruke". Uz cijenu proizvoda plaća se dostava od najčešće tri eura.

Glavna tržišna inspektorka upozorava da su mogućnosti Tržišne inspekcije u borbi protiv nezakonitog onlajn poslovanja ograničene. Inspekcija ne može obaviti nadzor u privatnim kućama i stanovima bez naloga suda, upozorava ona. Takođe, profili na društvenim mrežama se mogu kreirati i sa izmišljenim podacima.

Kazala je da Tržišna inspekcija u saradnji sa Upravom policije obavlja pojačan nadzor prometa robe preko kurirskih službi. "Kada su u pitanju inspekcijski nadzori po inicijativama kod trgovaca koji su registrovani da prodaju robu putem interneta, svjedočimo da ih je veoma mali broj, što je dobar pokazatelj da su trgovci uskladili poslovanje sa zakonom", kazala je Marina Radulović.

Prema podacima Uprave prihoda i carina, dostavljenim CIN-CG, u Crnoj Gori ima 335 preduzeća registrovanih za trgovinu na malo posredstvom pošte ili preko interneta.

Prepiska Emine i onlajn trgovca - Foto: Privatna arhiva

U četiri godine više od 200 kontrola zbog prijava

Tržišna inspekcija je od početka 2019. godine uradila preko 200 kontrola u dijelu onlajn trgovine. Kontrolom prometa robe preko kurirskih službi tržišni inspektori su u 13 vozila zatekli su krivotvorenu i robu bez dokaza o nabavci, iznijela je Radulović statističke podatke.

"Od početka godine, Tržišna inspekcija je primila 11 prijava koje se tiču nepravilnosti prilikom naručivanja proizvoda sa internet stranica na društvenim mrežama poput Instagrama i Fejsbuka ili pak registrovanih onlajn prodavnica. Nepravilnosti se odnose na reklamacije sata, čizama, parfema, šminke, garderobe, česme, mašinice za brijanje... U potrošačkim prijavama tvrdilo se da su prevareni jer proizvod koji su poručili nije isti kao proizvod koji oni vide na fotografijama", precizirala je glavna tržišna inspektorka.

Dodala je da su potrošači prijavljivali i kašnjenje isporuke, kao i to da cijena koju kurir traži pri dostavljanju poručenog proizvoda bude veća od cijene naznačene pri naručivanju.

"Za utvrđene nepravilnosti, a nakon kontakta inspektora sa administratorima veb stranica registrovanih onlajn prodavnica, u dva slučaja izvršen je povraćaj novca", kazala je Radulović.

Centar za zaštitu potrošača (CEZAP) uradio je Vodič za onlajn trgovinu u kojem ističu da se i na robu ili uslugu poručenu preko internet primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača. "Na internetu važe vaša potrošačka prava, kao što važe kada kupovinu obavite u šoping molu ili obližnjem supermarketu. Važno je da znate da se Zakon o zaštiti potrošača primjenjuje kada robu naručite od domaćeg e-trgovca, iz domaćeg webshop-a, ali ne i kada robu naručujete sa stranih sajtova ili onlajn platformi (Amazon, AliExpress, Ebay i sl)", upozoravaju iz CEZAP-a.

Oni objašnjavaju da se prevare potrošača najčešće dešavaju prilikom kupovine preko društvenih mreža i potrošači vrlo često nijesu ni svjesni da robu kupuju od nekoga ko nije registrovan da obavlja trgovinu, ko im neće dati račun i kome neće moći da se obrate u slučaju da su nezadovoljni kupljenim proizvodom ili uslugom i žele da ga vrate ili reklamiraju.

"Stoga je neophodno da provjerite da li je riječ o registrovanom trgovcu, što možete relativno lako učiniti i to tako što možete zahtijevati od prodavca da vam dostavi podatke o sebi ili ih potražiti na sajtu/u vebšopu a koje je moguće provjeriti na sajtu Centralnog registra", navodi se u vodiču CEZAP-a.

Prema Zakonu trgovac je dužan da potrošača obavijesti, između ostalog, o osnovnim svojstvima robe ili usluge u mjeri u kojoj je to prikladno potom o nazivu i sjedištu, broju telefona, prodajnoj cijeni robe ili usluge te adresi elektronske pošte, ako postoji.

Ako priroda robe ili usluge ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, trgovac je dužan da potrošača obavijesti i o načinu izračunavanja cijene te, ako je potrebno, o troškovima prevoza, dostave ili poštanskih usluga, odnosno o mogućnosti naplate tih troškova ako ne mogu biti izračunati unaprijed.

U Zakonu o zaštiti potrošača stoji i da kod ugovora o kupoprodaji, osim ako nije ponudio da preuzme robu koju potrošač vraća, trgovac je dužan da vrati plaćeni iznosa nakon povraćaja robe, odnosno nakon dostavljanja dokaza da je potrošač robu poslao trgovcu.

Naočare s greškom ipak zamijenjene - Foto: Privatna arhiva
Naočare s greškom ipak zamijenjene - Foto: Privatna arhiva


Potrošači mogu provjeriti kredibilitet onlajn prodavca

Trgovac je dužan da vrati uplaćeni iznos u sredstvima plaćanja i na način na koji je roba plaćena, osim ako kupac izričito prihvati drugo sredstvo plaćanja. Uslov je da kupac nije dužan da plati dodatne troškove za povraćaj.

Zdravko Ilić savjetuje potrošače da provjere da li internet stranica ispunjava minimalne uslove koje su predviđene evropskom regulativom, CEFTA Odlukom i domaćim propisima, a odnosi se na to šta internet prodavnica mora da ima od podataka prodavca (ime, adresu, kontakt, broj registracije i sl).

"Ako taj zakonski minimum nije ispunjen, alarm treba da se upali. Ova pravila se odnose i na društvene mreže", poručio je Ilić.

On preporučuje zlatna pravila Europola za digitalnu kupovinu koja se mogu naći na internet stranici te agencije EU za sprovođenje zakona.

Unaprijediti zaštitu potrošača primjenom evropskih standarda

Zdravko Ilić je kazao da je u svom Akcionom planu za razvoj elektronske trgovine, CEFTA predvidjela nekoliko aktivnosti čiji je cilj da uspostave povjerenje između digitalnih kupaca i prodavaca.

"Na prvom mjestu, potrebno je unaprijediti i izjednačiti zaštitu potrošača primjenom evropskih standarda kao što je pravo da se u roku od 14 dana vrati kupljena roba. Ova pravila dio su CEFTA Odluke o olakšavanju elektronske trgovine koja je dogovorena, a njeno usvajanje se očekuje ove godine. Drugi, manje zvanični dio, odnosi se na podršku kupcu da prepozna digitalne prodavnice od povjerenja, kao i načine plaćanja na internetu", objasnio je.

Rekao je u Evropi postoje znakovi od povjerenja koji se razvijaju na nivou poslovnih asocijacija. Trenutno se radi podrška razvoju specijalnih udruženja za elektronsku trgovinu koji bi mogli da budu nosioci ovakvih aktivnosti.

Onlajn trgovcu ne treba prostor niti radnici

Na regionalnoj platforma ecommerce4all.eu koja je resursni i informativni centar o ključnim aspektima e-trgovine za sva tržišta CEFTA, detaljno je objašnjeno kako se registrovati za onlajn trgovinu:

"Da bi počeo sa radom i obavljanjem e-trgovine, internet prodavac (pravno lice) mora prvo da bude registrovan kao kompanija u Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS). Ona preduzeća koja su već registrovana u Centralnom registru i posluju kao 'oflajn' prodavci i žele da prošire način prodaje robe i usluga, ne moraju da se preregistruju ili završe registraciju, već samo da prijave onlajn djelatnost Upravi za inspekcijske poslove, odnosno odsjeku za tržišnu inspekciju".

Fizičke prodavnice prema propisima moraju da ispunjavaju određene minimalne tehničke uslove i standarde prostorije kako bi prodavac mogao da posluje preko nje. Za posjedovanje i rad onlajn prodavnice uopšte nije potreban fizički prostor. Takođe, internet prodavnica teorijski može da radi samo sa jednim zaposlenim i time ispuni zakonske uslove, bez obzira što je radno vrijeme 24/7 jer je većina procesa automatizovana i ne zahtijeva rad ljudi u smjenama.

U Srbiji objavljuju crnu listu onlajn trgovaca

Nacionalna organizacija potrošača Srbije (NOPS) objavljuje crnu listu onlajn trgovaca koji ovakav vid trgovine ne obavljaju u skladu sa zakonima, dobrom trgovinskom praksom, pa čak ni etičkim normama.

Na crnoj listi Fejsbuk trgovaca trenutno je njih 153, dok ih je na Instagramu 287.

NOPS crnu listu objavljuje od 2020. godine.

U državama regiona (Srbija, Hrvatska), kako su ranije objavli njihovi mediji, bilo je slučajeva da potrošači umjesto mobilnog telefona ili nekog drugog elektronskog uređaja, dobiju kamenje i cigle u paketima. Nije poznato da se tako nešto desilo u Crnoj Gori.

Prijavljena vrijednost desetinama puta niža od prodajne cijene robe

Uprava prihoda i carina u prva tri mjeseca ove godine najviše krivotvorene robe zaplijenila je kod nadležnih carinskih ispostava Terminal Podgorica i Božaj (granični prelaz).

Uprava je u 2022. godini zadržala 32.948 komada robe, u 2021.godine 30.635 komada, a u 2020. godini 15.345 komada robe.

Na pitanje kolika je vrijednost zaplijenjene robe, odgovorili su da ove podatke nije moguće dati jer je prijavljena vrijednost u pošiljci desetinama puta niža od cijena po kojoj se ova roba prodaje, odnosno višestruko manja od maloprodajne cijene originalne robe.

Pojašnjavaju da carinski organ za podatke o vrijednosti ove robe uzima vrijednost uništene robe tj. maloprodajnu cijenu originalne robe.

"Primjera radi, prijavljena fakturna vrijednost u mješovitoj pošiljci koja je zadržana u martu 2023. godine u količini od 5.504 komada različite vrste roba turskog porijekla, raznih zaštićenih žigova (brendova) je 4.119,4 eura, a njena procijenjena vrijednost je više od 25.000 eura. Podatak koji smo dobili od kompanija (nosilaca prava-vlasnika brenda) koje su potvrdile da je roba iz ove pošiljke krivotvorena i podnijele zahtjeve za njeno unišenje, je da je vrijednost mnogostruka veća. Primjera radi za par cipela iz ove pošiljke fakturna vrijednost je dva eura, a maloprodajna cijena originalne robe tog poznatog brenda je 1.690 eura", kazali su iz Uprave.

Prema dokumentu Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, veliki broj građevina podignut je na trusnom terenu. Upozorava se da je čak 20 odsto ukupnog broja vaspitno-obrazovnih ustanova sagrađeno u zonama rizika

Andrea Jelić
Dražen Đurašković

Čula sam za priče, ali mi niko stručno nije objasnio zašto je to područje u većem riziku zbog zemljotresa od nekih drugih, niti ima ozbiljnih debata na te teme. Kada sam kupovala stan, niko me nije upozorio. Sad se ne osjećam baš bezbjedno, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) žena koja živi u jednoj od zgrada na obali Morače (identitet poznat redakciji).

U luksuznim stambenim kompleksima u ovom dijelu Podgorice, odakle se pruža pogled na rijeku i most Milenijum, kvadrat trenutno košta i preko 2.000 eura.

Neke od zgrada su iznad stijena koje se uzdižu nad rijekom, pa stručnjaci upozoravaju da bi prije kupovine stanova trebalo provjeriti da li su graditelji uradili sve neophodne seizmičke procjene i analize.

Prije ekspanzije gradnje posljednjih decenija u gradskom jezgru iznad kanjona Morače nije bilo stambenih zgrada, a rijetki objekti, poput hotela "Pogorica" ili stare zgrade Vlade, rađeni su pažljivo, sa malim brojem spratova i uz poštovanje svih statičkih mjera.

Obala Morače nije jedino područje na kojem je došlo do ekspanzije gradnje u doba tranzicije.

U Analizi postojećeg stanja organizacije, uređenja i korišćenja prostora, koju je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma uradilo za potrebe Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, upozorava se da ne postoje propisani konkretni parametri za aseizmičko projektovanje, kao ni drugi uslovi za zaštitu od zemljotresa.

Slaba kontrola države

Umjesto propisanih parametara, aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata predviđa samo potrebu, a ne i obavezu aseizmičkog projektovanja. Jednostavno rečeno, da li će se pri izgradnji nekog objekta poštovati važeći parametri za zaštitu od zemljotresa zavisi od savjesti investitora, a ne od zakona i kontrole državnih organa.

Iz resornog Ministarstva ukazuju na zakonske nedostake i kažu da se "ne može očekivati od investitora da pristupe vrlo stučnoj i zahtjevnoj izradi karata sa seizmičkim parametrima". Navode i da su ranija rješenja bila bolja i da je neophodno da se zakonskim izmjenama preciziraju striktna pravila aseizmičkog projektovanja.

"Neke od smjernica date u poglavlju Smanjenje seizmičkog rizika u okviru Koncepta prostornog plana Crne Gore do 2040. godine odnose se na jačanje kapaciteta nacionalnih seizmoloških službi, definisanje geotehnički potencijalno nestabilnih sredina čiju namjenu u procesu prostornog planiranja treba ograničiti ili izbjeći, propisivanje strožih uslova i zahtjeva za smanjenje seizmičkog rizika u izgradnji i kontroli izgradnje objekata, primjenu iskustava iz ranijih zemljotresa...", navode, između ostalog, iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za CIN-CG.

Mentor Llunji - Između sedam do 10 hiljada objekata je nesigurno, foto: Dražen Đurašković

Građevinski inženjer Mentor Llunji za CIN-CG kaže da su investitori zapravo glavni projektanti te da je arhitektama sužen prostor djelovanja, a o konstrukciji objekata malo ko razmišlja.

"Brza gradnja, malo kontrole i više nego osrednja arhitektura. Graditelji stanova postavljaju standarde gradnje, a u njihovom je interesu da grade što jeftinije. To podrazumijeva i najjeftinji inženjerski servis", objašnjava Llunji.

Prema njegovim riječima, većina građevina u Crnoj Gori je sigurna ukoliko bi se ponovio zemljotres jačine slične onom iz 1979. godine.

"Ali, to ne znači ništa pošto 'većina' u najboljem slučaju znači 95 odsto objekata. Imajući u vidu da je realno očekivati da recimo pet odsto objekta nije sagrađeno po striktnim zahtjevima, to u brojevima znači između sedam do 10 hiljada nesigurnih objekata. Tada je slika sigurnosti puno jasnija", naglašava Llunji.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović, koja radi na izradi Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, ističe da od rasporeda stambenih zona, društvenih objekata i infrastrukture u prostoru u velikoj mjeri zavise i štete koje zemljotresi mogu prouzrokovati.

"Namjena i organizacija prostora mora biti u skladu sa prirodnom sredinom i prisutnim seizmičkim hazardom na području Crne Gore, posebno u primorskom regionu, području Podgorice, Danilovgrada, Cetinja, Nikšića i Berana. No, cijela je Crna Gora seizmički osjetljiva. Problem je što i prostorni raspored stanovništva i materijalnih dobara nije u skladu sa nivoom rizika, pa je najgušće naseljeno područje upravo ono koje ima i izraženiji seizmički hazard", upozorava Jovanović.

Kako objašnjava, problem predstavljaju i gusto izgrađene zone stanovanja, bez dovoljno slobodnih i zelenih površina i alternativnih pristupnih saobraćajnica, sa predimenzioniranim parametrima za izgradnju.

Poseban problem nelegalni objekti

U publikaciji Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. objašnjava se pojam karte seizmičkog rizika koja jasno izdvaja osnovne zone seizmičkog hazarda na području naše zemlje. Na teritoriji sa značajnim seizmičkim intenzitetom živi 56,6 odsto stanovnika, a posebno su ugrožene opštine Budva, Tivat, Herceg Novi, Ulcinj, Bar, Kotor, Podgorica i Cetinje.

U ovim gradovima mogući su razorni zemljotresi, koji slabije građene kuće ruše. Moguće je i da tlo puca, da nastaju pukotine, klizišta i odroni. Zemljotres ove jačine pogodio je Tursku i Siriju u februaru ove godine i odnio, prema procjenama UNICEF-a, više od pedeset hiljada života, dok su milioni raseljeni. Materijalne štete koje su tom prilikom nastale mjere se milijardama eura. Posljedice su mogle biti mnogo blaže da su investitori više vodili računa o zaštiti od zemljotresa i da su propisi bili stroži.

Prema podacima iz analize Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, u Crnoj Gori čak 40 odsto vaspitno-obrazovnih ustanova nema upotrebnu građevinsku dozvolu, a skoro trećina objekata nema projekat zgrade. Oko 20 odsto ovih objekata je izgrađeno na terenu koji je u potencijalnom riziku od zemljotresa.

Osim objekata koji imaju sve propisane dozvole, još veći su problem oni nelegalno sagrađeni - jer su prošli bez bilo kakve kontrole. Njih u Crnoj Gori ima oko 100 hiljada.

Često su cijela naselja izgrađena bez planske dokumentacije. U Podgorici, koja važi za izuzetno trusno područje, hiljade nelegalnih objekata ima u naseljima Malo brdo, Dajbabska gora, Kakaricka gora...

Kuće su sagrađene bez reda i neophodne udaljenosti između stambenih objekata. Građevinski stilovi i spratnost su raznoliki, što doprinosi haotičnom pejzažu, a koliko se vodilo računa o seizmici i statici, niko ne zna.

Vlada Crne Gore pokrenula je još 2018. akciju legalizacije objekata, ali proces je na početku i nakon pet godina. Ključni razlog je što još nema Plana generalne regulacije (PGR). Prema podacima Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma od preko 56 hiljada zahtjeva za legalizaciju legalizovano je do prošle godne nešto manje od tri hiljade.

Standardi unaprijeđeni, ali se selektivno primjenjuju

Problem leži, saglasni su stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao, ne samo u primjeni propisa i kontrolama, već i u nedorečenosti i fleksibilnosti određenih procedura. Standardi u oblasti seizmičke zaštite jesu mnogo bolji nego ranije, ali se, upozoravaju naši sagovornici, selektivno primjenjuju.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović naglašava da u Crnoj Gori danas postoji značajno znanje o zemljotresima i načinu kako da se u oblasti planiranja i projektovanja obezbijedi dovoljan nivo otpornosti.

"Standardi u oblasti projektovanja su napredovali, ali je pitanje dosljedne primjene i poštovanja usvojenih standarda", ističe Jovanović.

Prvi problem je, kako kaže, planiranje izgradnje na područjima koja nijesu pogodna za izgradnju, kao što su zone neprimjerenog nagiba, zone klizišta i erozija, područja visokog nivoa podzemnih voda, planiranje saobraćajnica na rasjednim linijama, planiranje sa predimenzionisanim parametrima neprimjerenim uslovima izraženog seizmičkog hazarda i slično.

Primjeri loše prakse najvidljiviji u Budvi

Primjeri loše prakse posebno su vidljivi u Budvi. Iako se godinama ukazuje na to, gradnja ne jenjava. Gotovo sa svih strana Budva je okružena zgradama, a negdje i čitavim naseljima koja su sagrađana na liticama i obodima okolnih brda.

Jedna takva zgrada, višespratnica, nalazi se na oštroj krivini na ulazu iz pravca Cetinja, a investitor je turski državljanin Mehmet Jašar Džoškun. Džoškun se u Turskoj tereti da je u Hataju nelegalno, bez poštovanja seizmičkih propisa, sagradio objekat od 13 spratova, u kojem je stradalo stotine ljudi, jer se srušio kao kula od karata u zemljotresu početkom ove godine. Zgrade u neposrednoj blizini, koje su izgrađene savjesno, prošle su sa manjim oštećenjima.

Odmah nakon zemljotresa, Džoškun je uhapšen na istanbulskom aerodromu, prije ukrcavanja na let za Crnu Goru.

Inženjerka koja je bila zadužena za reviziju i nadzor Aleksandra Vučković Otašević ranije je za RTCG kazala da je prilikom gradnje zgrade u Budvi sve urađeno u skladu s procedurom i da je Džoškunova firma pribavila sve što je bilo potrebno - urbanističko-tehničke uslove, saglasnost gradskog arhitekte i slično.

Na Crnogorskom primorju ne bi trebalo da strahuju samo zbog turskih investitora sa problematičnim iskustvima. Tako je sa ekspanzijom gradnje u Budvi - brdo Spas u cjelosti urbanizovano, iako su stručnjaci upozoravali da je riječ o trusnom području, koje je podložno eroziji. Sada je brdo prema Jazu, na svojim strmim stranama, puno višespratnica sa infraktruturom čija je bezbjednost upitna. A to je samo jedan od primjera.

Jovanović ističe da je neophodno izvršiti provjeru i usaglašavanje planske dokumentacije na detaljnom nivou. To bi podrazumijevalo kontrolu izrade projekata, građevinske dozvole kojom bi se garantovala sigurnost na nivou projekta, kao i tehničkog prijema.

Problema prilikom izvođenja radova bilo i prije zemljotresa 1979.

Andrija Markuš - Do problema je došlo zbog privilegija krupnog građevinskog biznisa: Foto: Dražen Đurašković

Arhitekta u penziji Andrija Markuš saglasan je sa tim.

"Nijesu propisi problem, već koliko ih projektanti poštuju, koliko su privilegovani i koliko je objekat dobro izveden", kaže on.

Do problema je došlo, tvrdi, zbog privilegija krupnog građevinskog biznisa. Institucije koje bi trebalo da kontrolišu taj biznis potpuno su marginalizovane.

On ističe da je i ranije bilo problema prilikom izvođenja radova. Kao ilustrativan primjer navodi tri škole koje je on projektovao u tri različita grada, prije zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru u aprilu 1979.

"Tri škole su izvedene po istom arhitektonskom projektu u tri različite seizmičke zone i svaka je imala različit stepen seizmičkog obezbjeđenja. Najslabiji stepen bio je u Nikšiću, nešto veći u Podgorici, a najveći u Baru, jer je riječ o seizmički najrizičnijem području". Objekti u Podgorici i Nikšiću nijesu osjetili zemljotres, a u Baru je škola stradala. Moja pretpostavka je da u Baru tokom izvođenja radova nijesu poštovani standardi, iako je projekat bio dobro sračunat", naglašava Markuš.

Llunji objašnjava da je ranije broj objekata bio ograničen i da ih je uglavnom država gradila, tako da je i pažnja bila veća.

"Prostor je sada prosto napadnut, što dovodi do neorganizovanosti, urbanističkog nemira i nesigurnosti. Standarde pišu zemljotresi - poslije svakog norme postaju striktnije", naglašava on.

Božidar Pavićević - Ozbiljna istraživanja povredivosti objekata izostala
Foto: Andrea Jelić

Univerzitetski profesor u penziji dr Božidar Pavićević objašnjava da je zemljotres u Skoplju iz 1963. godine doveo do mijenjanja i unapređivanja propisa u cijeloj SFRJ, a da je potres iz 1979. još više uticao na promjene.

"Nakon zemljotresa iz 1979. godine prvi put se u SFRJ uvodi pojam rizika i aktivnosti koje treba da budu preduzete kako bi se umanjile negativne posljedice po stanovništvo, privredu i društvo. Tu je posebno značajna povredljivost i koncentracija objekata na nekom području", ističe ovaj građevinski inženjer.

On je cio radni vijek posvetio istraživanju seizmičkog rizika i napominje da su kod nas ozbiljna istraživanja povredivosti objekata izostala, zbog čega i imamo kako kaže "sunovrat u građevinarstvu".

Mentor Llunji, takođe, tvrdi da se, kako odmiče vrijeme između dva zemljotresa, standardi sve labavije primjenjuju.

"Poslije zemljotresa 1979. bilo je napretka u standardima aseizmičkog projektovanja. Tako je 1981. godine usvojen, za to vrijeme, napredan Pravilnik o aseizmičkoj gradnji, koji se primjenjivao do ove godine, kada je i uveden Evropski standard za konstrukcije (Eurocode)".

Eurocode je, ističe Llunji, progresivniji, ali i složeniji, što će dodatno komplikovati primjenu. Inženjeri još koriste staru filozofiju projektovanja. Prelazak na nove norme bolan je za mnoge koji su navikli na stari sistem. Tako se novi standardi prilagođavaju i ne primjenjuju u potpunosti, što je veoma opasno i može rezultirati ozbiljnim propustima.

Brdo Spas - U cjelosti urbanizovano, iako su stručnjaci upozoravali da je riječ o trusnom području, Foto: Vuk Lajović

Zakon omogućavao da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata

Kada su propisi u pitanju, glavni uzrok za lošu gradnju u Crnoj Gori je Zakon o planiranju i izgradnji iz 2017, čiji je kritičar bio i Llunji, jer je, kako i sam kaže, bilo jasno kuda vodi.

Zakon o planiranju izgradnji koji je tada izglasan centralizovao je oblast planiranja i izgradnje. Zakon je objedinio i planiranje i izgradnju objekata, legalizaciju i eksproprijaciju, inženjersku komoru i davanje licenci… Sve su te oblasti prije toga uređivane različitim pravnim aktima. Upozorenja da je Zakon preglomazan i da ne tretira dovoljno dobro nijednu od ovih oblasti, bila su uzaludna.

"Od 2017, kad je donijet Zakon, nije bilo stvarnog nadzora i revizije za oko 70 odsto novosagrađenih objekata. Preciznije: nadzora je bilo, ali samo na papiru. I to zbog monopola u najbanalnijem i najbrutalnijem smislu, pošto je Zakon omogućio da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata u Crnoj Gori. Bilo je čak slučajeva da su pojedini projektanti bukvalno sami sebi vršili kontrolu projekta. Nadzorni inženjeri su u najboljem slučaju posjećivali gradilišta svakih 10-15 dana. Možete sami pretpostaviti o kakvoj se kontroli radilo", objašnjava Llunji.

Llunji navodi i primjer da je firmi koja je imala četiri iskusna inženjera, koji zajedno imaju više od 100 godina iskustva, Zakona iz 2017. onemogućio da bude uključena u veće poslove, već da vrši nadzor i reviziju izgranje samo porodičnih kuća do 300 metara kvadratnih.

"Dakle, radi se o ljudima koji su projektovali mostove, kontrolisali izgradnju sportskih hala... U posljednjih šest godina to iskustvo je prosto zarobljeno", ističe Llunji i dodaje da za saniranje štete koja je nanijeta profesiji nije potreban samo dobar novi zakon, već i vrijeme.

Problem je prema mišljenju ovog stručnjaka i to što su zahtjevi za projektovanje gotovo isti za sve djelove države. Na sjeveru su zgrade sigurnije zbog nešto nižeg seizmičkog rizika u odnosu na primorje. Ali, na primorju se gradi mnogo više i to na svim mogućim terenima i bez strožih propisa i kontrola, pa je ukupni seizmički rizik tamo mnogo veći.

Ne može se mnogo uraditi kako bi se zaštita postojećih objekata unaprijedila

Prostorni planeri treba da obrate pažnju na zone gdje je gradnja upitna, na ternu podložnom klizištima, pjeskovitom i močvarnom tlu. O tome treba da se vodi računa i prilikom izgradnje novih objekata, ali i legalizacije starih.

"Objekte treba planirati i graditi sa pretpostavkom da će vjerovatno pretrpjeti neki jači zemljotres. Da bi bili sigurni u svojim domovima, školama, zdravstvenim ustanovama, radnim mjestima, neophodna je svijest i odgovornost na profesionalnom i institucionalnom nivou. Samo tako ćemo imati 'siguran krov nad glavom'", navodi prostorna planerka Jovanović.

Ona ukazuje i na to da u urbanim zonama treba obezbijediti i dodatnu infrastrukturu, posebno pristupne puteve radi lakše organizacije i evakuacije stanovništva pri potencijalnom zemljotresu.

Pavićević navodi da iskustva iz skorašnjih zemljotresa ukazuju i na potrebu za provjerom seizmičke sigurnosti konstrukcija postojećih zgrada, koje su ili projektovane po starijim propisima ili građene u vrijeme kada oni nijesu postojali. Te analize su potrebne, kako naglašava, kako bi se se procijenila otpornost postojećih objekata.

U zemljotresu od sedam stepeni Rihterove skale, 1979. godine u Crnoj Gori poginula je 101 osoba, razoreno je mnogo objekata. Posebno je bilo teško na primorju. Uništeno je 250 naselja. Oštećena su 53 zdravstvena i 240 školskih objekata, kao i 570 objekata socijalne i dječije zaštite. Najviše su stradali kulturno-istorijski spomenici. Oštećeno je oko 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva. Došlo je do specifičnih oštećenja tla - likvefakcije (tlo gubi čvrstinu i postaje tečno), klizišta i odrona.

Baranin Vladimir Mitrović sjeća se 1979. i razornog zemljotresa.

"Bilo je divno aprilsko jutro. Oko sedam ujutru, bio sam u vozu, na izlazu iz tunela Sozina koji je grabio ka Titogradu. Odjednom se pomamila zemlja, sve je drhtalo. Voz je stao i počeo da se ljulja, desno i lijevo. Otvorili su se kanali na nasipima uz prugu… Narod je vrištao, djeca plakala, neki su iskakali iz voza. Držao sam za ruku maloljetnog sina", prisjeća se on.

"Tog dana život je stao i danas tugujem za sugrađanima i mojim Barom. Ne ponovilo se niđe i nikada", kaže još Mitrović.

Šta bi tek danas bilo da se ponovi 1979, pita se ovaj svjedok jedne od najvećih prirodnih katastrofa Crne Gore. Koliko bi zgrada napravljenih preko noći, bez nadzora i mimo propisa, ostalo, šta bi bilo sa njihovim stanarima.

Haiti i Japan: Dva oprečna iskustva

Koliko je važno poštovati napredne propise o izgradnji objekata najbolje pokazuju posljedice dva snažna zemljotresa koji su se, u razmaku od samo godinu, dogodili u dvije zemlje - Haitiju i Japanu.

Zemljotres na Haitiju, jačine sedam stepeni Rihterove skale, 2010. izazvao je smrt, prema procjenama tamošnje Vlade, i preko 200 hiljada ljudi. Glavni grad ove države, Port o Prens, u čijoj je blizini bio epicentar, gotovo je sravnjen sa zemljom. Ovo je jedan od najrazornijih zemljotresa ikada zabilježenih, iako nije bio najjači.

Naredne godine, Japan je pogodio najsnažniji potres od kad se vrše mjerenja u toj državi, jačine oko devet stepeni Rihterove skale, a uzrokovao je cunami visine 10 metara, kao i katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukušima. Poginulo je oko 20 hiljada ljudi. Dakle, deset puta manje nego na Haitiju, iako je zemljotres bio jači za gotovo dva stepena na Rihterovoj skali.

Japan ima dugu istoriju razvoja tehnologija seizmičke izolacije, upravo zbog toga jer se nalazi na trusnom području. Višespratnice u ovoj državi obično imaju sistem uređaja za poništavanje podrhtavanja (seizmičke izolatore u temelju). U zavisnosti od visine i drugih faktora, objekti građeni uz pomoć ove tehnologije bočno se ljuljaju. Pored ove nove zanimljiva je i primjena stare tehnologije, koja se koristila nekad prilikom izgradnje hramova, a koja se i sada koristi, jer se pokazala vrlo učinkovitom. U posljednjih 1400 godina samo su se dva hrama srušila zbog zemljotresa. Japanski hramovi otporni su radi tri važna elementa: široke, teške nadstrešnice koja služi da izdrži gravitaciono opterećenje, "plutajućih spratova" i šinbašire - teškog centralnog stuba čija je svrha apsorpcija udara. Savremeni pristup ovoj drevnoj tehnologiji korišen je prilikom projektovanja tokijskog tornja "Nebesko drvo", jedne od najviših građevina na svijetu.

U Japanu izgradnja objekata mora biti u skladu sa seizmičkim standardima i propisima koji su određeni Zakonom o građevinskim standardima. Pored toga, Japanci su izgradili i sistem ranog upozoravanja na opasnost od zemljotresa. Minut prije nego što se zemljotres iz 2011. osjetio u Tokiju, reagovao je sistem uzbune. To je, pored strogih propisa izgradnje objekata, spasilo mnoge živote.

Ogromne štete iz 2010. na Haitiju, inače najsiromašnijoj karipskoj državi, uzrokovane su zbog više razloga. Ova je zemlja u seizmički jako aktivnoj oblasti, visoka je gustina naseljenosti, a zgrade (od betona i blokova šljunka) sagrađene su tako da izdrže česte uragane, ali ne i zemljotrese.

Stručnjaci problematizuju i zastarjele podatke na osnovu kojih se nikako ne može planirati razvoj države u narednim decenijama

Maja Boričić

Hidroelektrana Komarnica, vojni poligon na Sinjajevini, luka Virpazar, gasovod, Jadransko-jonski autoput, brza saobraćajnica od Ulcinja do Herceg Novog… Ovi kontroverzni projekti našli su se u Konceptu prostornog plana Crne Gore (PPCG), koji je urađen krajem prošle godine.

Na osnovu Koncepta, radi se Nacrt PPCG, temeljni dokument koji bi trebalo da definiše valorizaciju prostora Crne Gore do 2040. godine, pa i kojim će putem ići njen razvoj.

Koncept je preglomazan, pun kontradiktornosti, sa nejasnim porukama za razvoj zemlje, kaže više stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Konceptom PPCG predložena su tri moguća scenarija razvoja - ekološki, održivi i intezivni razvoj, od kojih će, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) u Nacrtu, za sve oblasti, predložiti scenario održivog razvoja.

Stručnjaci upozoravaju da ovo nije dobro rješenje, jer se za neke oblasti morao razmotriti i ekološki scenario, posebno za one koje su vezane za zaštitu prirode.

Problematizuju se i zastarjeli podaci na osnovu kojih se nikako ne može planirati razvoj države u narednim decenijama.

Posljednji rok za izradu Prostornog plana je oktobar ove godine.

Iako je na Koncept PPCG-a stiglo 73 komentara i sugestija, iz Ministarstva za CIN-CG izjavili su da nijesu dobili veliki broj konstruktivnih primjedbi koje bi se odnosile na unapređenje sadržaja dokumenta. Tvrde da su to bile većinom inicijative zainteresovanih korisnika koje su se odnosile na prenamjenu prostora.

No, sagovornici CIN-CG upozoravaju da to nije tačno, te da je ovakva situacija samo logičan nastavak haosa u prostornom planiranju koji u Crnoj Gori traje godinama. Kulminacija se, rekli su, desila nakon što je 2017. godine donesen Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata. Tim je zakonom je bila predviđena centralizacija upravljanja prostorom. Ona bi uključivala Prostorni plan i Plan generalne regulacije (PGR), koji je trebao da zamijeni lokalne planove.

Međutim, država već sedmu godinu ne uspjeva da realizuje taj Zakon. Probijeni su svi rokovi. Prvobitni rok za izradu PPCG istekao je još 2020. godine, a od PGR-a će se ipak odustati, nakon što je njegova izrada takođe više puta odgođena.

Biljana Gligorić i Aleksandra Kapetanović- privatna arhiva

“Pritisak donosioca odluka, koji razvoj vide u aktiviranju svih mogućih kapaciteta istovremeno, glavni je problem - kako planerima, tako i svima nama”, za CIN-CG je izjavila arhitektica Biljana Gligorić, direktorka Centra za održivi prostorni razvoj Expeditio, nevladine organizacije koja se godinama bavi zaustavljanjem devastacije prostora u Crnoj Gori. 

Ona očekuje da će Nacrt PPCG biti veoma sličan Konceptu tog dokumenta, za koji je rekla da mu nedostaju ujednačenost, te kvantitativni i svježiji podaci kao i bolja analiza uzroka. “Nije dovoljno samo prepoznavanje posljedica”, upozorila je ona. 

Da koncept PPCG ne donosi mnogo novoga, kao i da nema značajnijih poruka, ocijenila je i prostorna planerka Ksenija Vukmanović. “Nemamo trasiranu jasnu strategiju razvoja. Dokumenti koji čine osnov za izradu Plana nisu ažurirani i u potpunosti usaglašeni te uključuju i suprostavljene stavove“, istakla je Vukmanović. Dodala je i da smjernice koje se tiču Komarnice, Sinjajevine, gasovoda, te primarnih saobraćajnih pravaca nisu dorečene. „S obzirom da se radi o konceptu planskog rješenja, za očekivati je da će u Nacrtu prostornog plana biti iskazani jasniji stavovi po ovim i svim drugim spornim pitanjima koja se tiču dalje  prostornog razvoja“.

Što bi trebalo popraviti?

No, niti kritičari predloženog koncepta PPCG ne slažu se u potpunosti u tome kako bi trebalo popraviti loša predložena rješenja.

Sinjajevina je, kazala je za CIN-CG Vukmanović, prema dosadašnjim analizama stručnjaka, najpovoljnija lokacija za vojni poligon u Crnoj Gori. No, ustvrdila je da nije predočena analiza koliki uticaj bi ovaj poligon imao na okolinu i životnu sredinu.

Isto je rekla i za hidroelektranu Komarnica: “Moramo biti otvoreni i imati jasne

analize sa konkretnim zaključcima, kako bi i građani znali o čemu govorimo, a mi to nemamo”.

U komentarima na koncept Plana koje su u MEPPU dostavile članice Expeditia preporučuju da se u mreži zaštićenih prirodnih dobara predvidi zaštita Sinjajevine kao Regionalnog parka prirode, ali i da se isključi mogućnost izgradnje hidroelektrane na Komarnici. 

Neophodno je, ocjenili su iz Expeditia, i potpuno ukinuti saobraćajnicu za brzi motorni saobraćaj duž primorja, zbog planirane izgradnje Jadransko-Jonskog autoputa koja prolazi zaleđem Primorskog regiona i u području Crne Gore predstavlja konekciju između Hrvatske i Albanije. “Ova brza saobraćajnica nepovratno bi devastirala već preizgrađeni i devastirani kulturni pejzaž primorja”, poručili su iz Expeditia. 

Vukmanović, međutim, smatra da treba raditi brzu saobraćajnicu jer je, kako kaže, izgradnja jadransko jonskog auto puta zahtjevnija, a samim tim i skuplja . Ona takođe pojašnjava da je gradnja jadransko -jonskog autoputa svakako na dužem čekanju, jer Albaniji i Hrvatskoj, sa čijim autoputevima treba spojiti trasu, to nije prioritet za vremenski period od 10-20 godina.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), u komentarima na koncept Plana koje su dostavili Ministarstvu, napomenuli su da rizici od zagađenja u Nacionalnom parku Skadarsko jezero treba da se ublažavaju, a ne pojačavaju intenziviranjem saobraćaja.

Upozorili su da nije analiziran kumulativni efekat uticaja zagađenja koji bi bili rezultat izgradnje luke Virpazar.

Istaknuli su i da je kontradiktoran prijedlog izgradnje HE Komarnica jer se ovo područje kasnije u konceptu navodi kao područje od značaja za zaštitu. “Riječ je o budućem Natura 2000 staništu, EMERALD području od međunarodnog značaja. HE Komarnica bi bila kap koja bi definitivno prelila čašu kada su u pitanju problemi sa kojima se suočavaju ptice”, poručili su iz CZIP.

I vjetroeletkranu Brajići vide kao posebno kritičnu, zbog toga što ptice tu rutu koriste za migracije, ali i zbog uticaja na pejzaž i razvoj turizma i potreba lokalne zajednice koja se oštro protivi izgradnji elektrane.

“Dokument ne pominje rješavanje problema upravljanja i odlaganja otpada nakon isteka
radnog vijeka vjetranjača/turbina i solarnih panela. Izgradnjom ovolikog broja vjetroelektrana stvara se ozbiljan problem otpada koji će eskalirati u narednih 30 godina koliko je vijek turbine”, upozorili su iz CZIP.

Na sve navedene primjedbe iz Ministarstva za CIN-CG tvrde da ne znači da će se sve što se našlo u konceptu biti i u Planu, te da postoje određeni konflikti u prostoru koje treba riješiti. “Civilni sektor je u raspravi o konceptu imao primjedbe na Komarnicu, vjetroelektranu Brajiće i vojni poligon Sinjajevina. To su ti konflikti koji treba da se riješe - da li će se naći u nacrtu ili ne. Strateška procjena će dati odgovor na tu dilemu”, objašnjava direktorka Direkcije za prostorno planiranje u Ministarstvu Marina Izgarević Pavićević.

Hoće li se graditi HE Komarnica ili neće?

Komarnica- autor Dobrica Mitrović,

Zvaničnici sve više podržavaju izgradnju hidroelektrane Komarnica, navodeći da će donijeti razvoj sjevernom regionu zemlje. Iz Ministarstva tvrde da je već usvojen plan za izradu te HE. No, Ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović nedavno je u medijima ponovila da se HE “Komarnica” neće graditi.

Kako god na kraju bilo, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, u elaboratu koji je rađen za Komarnicu, iako akumulacija ulazi u zaštićeno područje, uopšte nema podataka koliki je uticaj na to područje, kolika je površina izgubljenih habitata i koji su.+

Expeditio u komentarima na koncept problematizuje i obimnost tog dokumenta, ističući da je prethodni PPCG imao ispod 200 strana, a konceptu novog ima preko 600 strana: „Ovo je preobiman dokument koji je teško pratiti i analizirati i nama koji smo dio  stručne javnosti. Treba da bude više integralan, da prepoznaje sve moguće konflikte i rješava ih, da daje jasne smjernice”, primjedba je Centra za održivi prostorni razvoj.

Nejasno je, istakli su iz Expeditia, na koji način je ovaj PP drugačiji od prethodnog i

i šta garantuje da se neće desiti devastacije kao i do sada. Iako je za CIN-CG rekla da nije problematičan scenario održivog razvoja, kroz koji je planirano da bude tretirana svaka oblast u Planu, direktorka Expeditia Biljana Gligorić upozorila je da je problem to što se ekološki scenario tretira kao ekstreman.

“To nije dobra poruka u ekološkoj državi. Ovaj koncept Plana obesmišljava ekološki scenario a bio bi najlogičniji izbor nakon jedne strašne avanture razvoja prostora koji nas je dovela u ćorsokak i do trajne devastacije prostora”.

Upravo zbog svih devastacija koje su se dogodile u prostoru Crne Gore, Biljana Gligorić iz Expeditia smatra da je jedini ispravan put bio potpuna suprotnost dosadašnjem scenariju – onaj ekološki. “To znači, kaže ona, PPCG koji će biti sanacioni daleko više nego investicioni.” Tvrdi da je država na ovaj način zvanično priznala da je potpuno izgubila konce u upravljanju prostorom i doživjela poraz te upozorava da je nastavljanje takvog trenda pogubno je za Crnu Goru”.

Ksenija Vukmanović takođe je ocijenila da je ekološki scenario nedovoljno analiziran. “Ne znači da se u tom scenariju ne bi mogli graditi novi objekti i infrastrukturni sistemi, ali su standardi i pravila za razvoj rigorozniji, zahtijevali bi značajno veća ulaganja i kontrolu države”.

I iz CZIP-a u komentarima na koncept upozorili su da je ekološki scenario u većini slučajeva neopravdano opisan kao neprihvatljiv bez jasne argumentacije: “Postavlja se pitanje da li je ispravna metologija izbora jednog scenarija jer analiza prostornih razvojnih mogućnosti u varijantama za različite oblasti pokazuje da je npr. restriktivni (ekološki) scenario najbolje rješenje za oblast zaštite prirode”.

Ministarstvo: Ne mogu se pomiriti svi konflikti

Nevladina organizacija Eko-tim u komentarima na koncept PP istakla je, između ostalog, da su istraživanja i eventualna proizvodnja ugljovodonika u crnogorskom podmorju u koliziji sa razvojem turizma. Iako državni zvaničnici najavljuju smanjenje emisija štetnih gasova do 2030., dodaju iz Eko-tima, ovaj cilj nije utemeljen u trenutnim planovima i procesima.

“Država izdvaja sve više novca da bi opravdala dalje spaljivanje uglja u TE Pljevlja, otvara nove rudnike uglja te promoviše gasne odnosno fosilne infrastrukture koje nose velike ekonomske i ekološke rizike”, upozoravaju iz Eko-tima

I iz CZIP tvrde da se u konceptu Plana eksploatacija nafte konstatuje samo u dijelu mogućnosti, a ne i kao prijetnja, iako može imati ozbiljnih uticaja na životnu sredinu. Takođe su istakli da je koncept napisan površno i uopšteno. “Uglavnom izostaju kvantitativne odrednice, date su paušalne procjene i korišćeni su termini koji neprecizno i neodređeno opisuju razvoj u određenim oblastima”, tvrde oni. Zamjeraju da u tom dokumentu ima velik broj slovnih i gramatičkih grešaka, pa čak i da je dio teksta na hrvatskom jeziku.

Biljana Gligorić naglasila je i da je svima jasno, posebno nakon poslednjeg velikog priliva izbjeglica iz Ukrajine i Rusije, da podaci popisa iz 2011., koji su korišteni pri izradi koncepta PPCG, apsolutno nisu validni. “Problem je što je crnogorsko društvo malo i što tako krupni demografski prilivi dramatično na njega utiču. A ako se uzmu pogrešni podaci, možemo lako pogriješiti i u donošenju prostornih i razvojnih politika.”, upozorila je Gligorić.

Novaković Đurović-Vlada CG

Za CIN-CG Iz Ministarstva na to odgovorili su da bi bilo dobro da imamo novi popis, ali da to nije prepreka, jer postoje projekcije koje radi MONSTAT. Poručuju: “Urađena je demografska studija. Na osnovu svih analiza evidentno je da će odliv stanovnika na sjeveru biti još gori nego što je bio na popisu iz 2011”.

U ime Ministarstva Marina Izgarević Pavićević izjavila je da je urađena strateška procjena uticaja na životnu sredinu. Po njenim tvrdnjama PP će svakako pokušati da aktivira sjeverni region tako da se predvide neki projekti koji će doprijeniti da se narod vrati: “Sve oblasti će biti obrađene kroz prizmu održivog razvoja a akcenat će biti na poljoprivredi, turizmu i energetici”, rekla je ona.

Direktorka Ekspeditia Biljana Gligorić podsjetila da civilno društvo već godinama upozorava da nije dobra praksa održavanje javnih rasprava usred ljeta, posebno ne o ovako važnom dokumentu koji tretira razvoj Crne Gore do 2040. Gligorić je dodala je da njeno 25-godišnje iskustvo učešća u javnim raspravama pokazuje da skoro nikad javna rasprava ne rezultira krupnim izmjenama kao što je, na primer, izbacivanje problematičnih projekata. “Shvatanje participativnosti samo kao obaveznog koraka, ali ne i kao istinski korisnog procesa koji unapređuje krajnji dokument, može opet, po ko zna koji put, da nas skupo košta”, upozorava ona.

“Nije lako uvijek pomiriti sve konflikte. Svakako imamo stratešku procjenu i cilj da se ti uticaju svedu na minimum ili da uopšte nema uticaja”, u ime Ministarstva na te je primjedbe odgovorila Marina Izgarević Pavićević. Ona najavljuje da bi sredinom maja trebalo da završe Nacrt, koji će biti poslat institucijama na davanje mišljenja. Rok za odgovor biće dva mjeseca. “Tek po pribavljanju pozitivnih mišljenja materijal će biti poslat Vladi da utvrdi Nacrt PP koji će zatim biti na javnoj raspravi”.

Istovremeno, očekuju se i zakonske izmjene u ovoj oblasti. Ministarstvo želi da iz sadašnjeg Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata proizađu tri zakona - o prostornom planiranju, o izgradnji objekata i o legalizaciji. Nacrti tih zakona su završeni i trenutno su na javnoj raspravi.

Prema sadašnjem Zakonu o planiranju prostora bila je predviđena izrada Plana generalne regulacije (PGR) za što je, prema informacijama CIN-CG-a, već utrošeno gotovo pola miliona eura. Donošenjem novih zakona, kojima takav dokument nije predviđen, biće poništen i PGR.

Iz Ministarstva su za CIN-CG objasnili da su oni morali raditi na PGR jer je

predviđen sadašnjim zakonom. “Mi to ne možemo zaustaviti dok se ne donese novi zakon. Nisu bačene pare, jer će se taj materijal koristiti za izradu lokalnih planova”, tvrde u Ministarstvu. Nakon usvajanja novih zakona i PPCG moraće se mijenjati i lokalni planovi, koji će se usklađivati sa novom politikom prostornog planiranja.

Daju milione, pa poništavaju planove

Vukmanović, koja je bila koordinatorka izrade aktuelnog Plana generalne regulacije, objasnila je za CIN-CG da je namjera zakona iz 2017. bila da se kroz izradu jednog plana na nivou pet regiona stavi van snage više od 500 važećih planskih dokumenata, od kojih su mnogi neusaglašeni sa planovima višeg reda, kao i sa nekvalitetnim i prevaziđenm planskim rješenjima sa aspekta urbanističkih pokazatelja.

“Za prvu fazu PGR-a, koju je radni tim završio i predao Ministarstvu u decembru 2020.g. isplaćeno je 400.000 eura, na njemu je radilo 60 stručnjaka, potpisnika ugovora o izradi PGR-a, i još više od 40 saradnika”, dala je konkretne brojke. Ocijenila je da bi ono što je urađeno moglo donekle da se iskoristi za lokalne planove, ali uz ažuriranje podataka.

Prema novim zakonskim rješenjima, rekla je Izgarević Pavićević, predviđeno je osnivanje državne i lokalnih agencija koje će raditi planska dokumenta. To znači da se taj posao više neće ustupati pojedincima kao do sada. “Biće kao nekad kad je Republički zavod radio planove prostora. Shvatili smo da je tako najmanja mogućnost korupcije a planovi su bili kvalitetniji i sprovodljivi”, pojasnila je direktorka Direkcije za prostorno planiranje u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Dodala je i da je planirano vraćanje u zakon izadavanja građevinskih dozvola i licenci te inspekcijskog nadzora.

Vukmanović se nada da će set novih zakona pomoći uvođenju reda u prostor, da će jasno biti postavljena hijerarhija planova te da će lokalni planovi imati više konkretnih i jasnih principa. Ona kao dobru ideju navodi uvođenje državne i lokalnih agencija koji će praviti te planove. Međutim, upozorava da postoji veliki deficit urbanista u državi.

Nema ni dovoljno razumijevanja koliko je proces planiranja prostora zahtjevan, spor i kompleksan, dodala je arhitektica Gligorić. Ona ocjenjuje da su sve anomalije koje sada srećemo u sistemu direktna su posledica već spomenutog katastrofalnog zakona o planiranju iz 2017. godine.

“Po tome Zakonu usvojen je samo jedan prostorni plan (PUP Kotora). A uništen je sistem planiranja, poremećena je hijerarhija planova, nije završen proces legalizacije. Ostali su, silom prilika, stari loši planovi na snazi, što sve čini da prisustvujemo jednom kompletnom haosu koji ne samo da nas skupo košta finansijski, već dovodi do potpune blokade sistema”, oštra je Gligorić.

Ona se nada da će set novih zakonskih rješenja započeti ispravljanje tog haosa, ali upozorava i da ne smijemo zaboraviti da je to tek prvi korak i zaključuje da ćemo morati da čekamo mnogo godina da se dodje do kvalitetnih prostornih planova koji će garantovati manje konflikata i devastacija u prostoru.

Nekad se osluškivale potrebe društva

Biolog Vasilije Bušković ističe da je problem što, u posljednjih 20 godina, u prostoru imamo pojavu da se na istom lokalitetu predviđaju suprostavljene namjene-poljoprivreda, turizam, vjetroelektrane, infrastruktura. „Prostorno planiranje interesno veže veliki broj ljudi, nažalost to funkcioniše tako što neko iz politike kaže šta da se ucrta, mora se pitati samo struka da bi to funkcionisalo kako treba“.

On se prisjeća kako su stvari funkcionisale ranije, pojašnjavajući da se, prije izrade PP, radio socijalni plan, odnosno osluškivale potrebe društva i na osnovu njih radio Plan. I Vukmanović ističe da se u socijalizmu radilo sistematičnije i da je hijerahija planova bila jasna: “Nered u procesu planiranja prostora je unio investicioni bum, kada su i planovi postali tržišni proizvod. Interesi još uvijek vladaju u planiranju. Prostorne planove treba raditi stručno, a za devastacije koje su se desile u prostoru, između kojih i za područja nelegalne gradnje, treba definisati jasne i stroge mjere sanacije ”.

Fale i digitalne mape zaštićenih područja

Iz Ministarstva objašnjavaju da Agencija za zaštitu životne sredine treba da uradi digitalne mape zaštićenih područja: “Mi te podatke dobijamo od njih i tako kako ih dobijemo prenosimo ih u prostor. Postoje prostorni planovi nacionalnih parkova, mi imamo svoje granice NP, potrebno je da ih Agencija obilježi na terenu”.

Oni pojašnjavaju da sve zavisi od podataka koje dobijaju od relevantnih institucija, te da je neophodno je da sve institucije uključe aktivno. “I prethodni PP je bio dobar, implementacija je ključ, to je nešto što je izostalo, zbog toga nam se i desilo ovo u prostoru,a ne zbog toga što smo imali loš plan”, zaključuju u Ministarstvu.

Ministarstvo ‘zaboravilo’ dva od četiri područja s UNESCO liste svjetske baštine

Nedovoljno su obrađena ograničenja usljed klimatskih promjena dva područja

Svjetskog nasljeđa UNESCO (istorijsko područje Kotora i Bokokotorskog zaliva i prirodno područje Durmitora), ističe se u komentarima na koncept koji je dostavio Ekspeditio. Oni dodaju i da se koriste neprecizne i nedopustive formulacije za zaštićena područja:  “Crna Gora ima četiri upisana dobra na UNESCO listi svjetske baštine; Sramota je i nedopustivo da dokument ovog nivoa ima ovakve nejasne i neprecizne formulacije i greške”.

Ministarstvo u dokumentu ne pominje tri nekropole stećaka i kotorsku tvrđavu, koji su takođe upisani na listi Svetske baštine UNESCO. Ocjena stanja u poglavlju zaštite kulturne baštine nije zasnovana na stručnim analizama i ne odgovara realnosti, smatraju iz Ekspeditia. “Ovu oblast karakteriše potpuno urušeni institucionalni sistem zaštite,

problematična i neusklađena zakonska rješenja, nepostojanje osnovne dokumentacije uključujući Registar kulturnih dobara, drastičnu devastaciju kulturnog pejzaža…”

CEGAS (Centar za građanske slobode) je prateći rad Tužilačkog savjeta, kao i vijeća i komisija za vođenje disciplinskih postupaka, odlučivanja po pritužbama, kao i utvrđivanja povreda pravila Etičkog kodeksa, u 2022-og godini prvi put uočio utvrđivanje disciplinske odgovornosti, a da se ona ne odnosi na prijavu imovine ASK/u, već je bila usmjerena na zastaru (okarakterisanu kao teži disciplinski prekršaj), i to u 13 predmeta. I ovom prilikom, baš kao što je to i bio slučaj sa ranijim, lakšim disciplinskim prekršajima, izrečena je novčana kazna u visini od 20% od zarade državnog tužioca u trajanju od tri mjeseca.

Odlukom Disciplinskog vijeća usvaja se optužni predlog disciplinske tužiteljke, te se utvrđuje da je državni tužilac N.B., odgovoran za teži disciplinski prekršaj, jer bez opravdanog razloga nije postupao u 13 krivičnih predmeta u zakonom propisanim rokovima, usled čega je nastupila zastara krivičnog gonjenja. Vrhovni sud Crne Gore suprotnog je stava, te odlučujući po žalbi pomenutog tužioca smatra da je njegova žalba osnovana, i da se, između ostalog, iz spisa predmeta vidi da su krivične prijave odbačene jer ne postoji osnovana sumnja da su izvršena prijavljena krivična djela niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, te nije jasno da je zastarjelost krivičnog gonjenja imalo za posledicu nemogućnost vođenja postupka, s obzirom na to da su krivične prijave odbačene jer ne postoji osnovana sumnja. Sa aspekta pojave i načina pravnog tumačenja zastare, uvidjeli smo da je izvjesnom državnom tužiocu od strane Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta utvrđen disciplinski prekršaj iz Člana 108 st.3 tačka 1 Zakona o državnom tužilaštvu (tj. bez opravdanog razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga nastupi zastarjelost, nemogućnost vođenja postupka i druge posljedice propisane zakonom), koji je osporen odlukom Vrhovnog suda Crne Gore, u kojoj se vijeće Vrhovnog suda usaglašava da je žalba na ovakvu odluku osnovana, a poziva se na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz Člana 386 stav1 tačka 8 i 9 ZKP-a u vezi Člana 124 Zakona o Državnom tužilaštvu kojim je propisana shodna primjena Zakona o krivičnom postupku, što bi značilo da je odluka Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta nerazumljiva, protivrječi sama sebi ili razlozima zbog kojih je donesena, odnosno nema razloge ili u njoj nijesu uneseni razlozi o odlučujućim činjenicama, ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onog što se navodi u razlozima odluke o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava.

U odluci Vrhovnog suda nalaže se Disciplinskom vijeću Tužilačkog savjeta da u ponovnom postupku otkloni ukazane nedostatke, a nakon toga donese pravilnu i zakonitu odluku.

Opisana situacija, s obzirom na rijetkost, odnosno jedinstven slučaj, i u pravnoj i u laičkoj strukturi javnosti, uz brojne dileme izaziva i osjećaj pravne neizvjesnosti, ako uzmemo u obzir to da dolazi od samog vrha tužilačke organizacije. Kako Zakonom o Državnom tužilaštvu nije propisana zakonska obaveza da Disciplinsko vijeće o disciplinskim postupcima i odlučivanju obavještava ostale članove  Tužilačkog savjeta u dijelu dobijanja preporuka i mišljenja, CEGAS smatra da bi tomogla biti dobra praksa, a onda i jedna u nizu dobrih zakonskih izmjena.

www.cegas.me

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), počeo je sa realizacijom jednogodišnjeg projekta 2 na 2: Mediji i građani protiv korupcije i malignih spoljnih uticaja,  kako bi doprinijeli procesu integracija Crne Gore u Evropsku uniju, uz promociju slobode izražavanja i većeg uticaja javnosti i civilnog društva na donošenje odluka.

Projektom je predviđeno da se sprovede i objavi serija istraživačkih tekstova, uz kontinuiranu kampanju podizanja svijesti opšte javnosti, sa ciljem da motivišu građane i građanke da se uključe i utiču na donošenje odluka o najvažnijim temama vladavine prava, borbe protiv korupcije i očuvanja životne sredine.

Projekat je podržan Media grantom regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Gotovo pola Roma i Egipćana živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Mnoge porodice smještene su u barakama i na ivici su gladi, a djeca da skoro nemaju priliku da se normalno školuju i socijalizuju

Andrea JELIĆ



Život je nikakav ovdje. Nekad nas obiđu nadležni da vide kakve muke imamo. To čine samo kad im je zgodno, da se slikaju, na par minuta. Naša djeca nemaju gdje ni da se igraju, pa to čine pored ulice kojom prolaze kamioni preduzeća ‘Čistoća’ i jure automobili. Nemamo ni ležećeg policajca”, o svom životu na Vrelima ribničkim za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) priča mladi otac petoro djece Ferdi Bahtiri.

Kaže da bi volio da se sa porodicom preseli negdje bliže centru Podgorice. “Već 24 godine živim ovdje i prošao sam put od šatora do stana. Radimo, mučimo se... kao psi. Želio bih da živim normalno, kao i svi drugi ljudi, ali mi je to onemogućeno jer nemam državljanstvo Crne Gore. Ne mogu da nađem dobar posao i da se preselim”, kaže Bahtiri, dok se njegova djeca igraju u prašini.

”Radimo, mučimo se”: Bahtiri - Foto: Andrea Jelić

Geto. Tako Bahtirijeva sugrađanka Ajša opisuje ovo podgoričko naselje. Ova dvadesetogodišnjakinja radi u drugom dijelu Podgorice, a put do posla joj svakoga dana oduzme sate zbog saobraćajnih gužvi i pješačenja.

”Obično krećem sat vremena ranije, kako bih uhvatila autobus. Imam mjesečnu kartu koja mi važi samo kada radim u prvoj smjeni. Kada sam u drugoj, do ponoći, autobusa nema. 

Tada ili se vraćam taksijem ili me ponekad prebace kolege do mjesta odakle mi je najbliže da pješke stignem kući. Potrošim dosta novca samo na prevoz”, kaže Ajša za CIN-CG.

Na Vrelima ribničkim i u susjednom naselju Konik živi najveći broj pripadnika romske i egipćanske populacije. Njih u Podgorici, prema podacima iz popisa stanovništva iz 2011, ima oko dva odsto, odnosno oko četiri hiljade. Prema definiciji, geta su izdvojeni djelovi grada koji nastanjuju određene etničke, rasne, socijalne ili klasne grupe. Ovaj termin korišćen je još 1516. za Venecijanski geto, dio grada gdje su, odvojeni od drugih, živjeli Jevreji.

”Posljedice getoizacije, odnosno života u getu, mogu biti pogubne po društvo. Stvara se netrpeljivost, glorifikuje netolerancija, ne živimo kulturu dijaloga sa drugima i drugačijima od sebe”, objašnjava sociolog i profesor na Univerzitetu Crne Gore Vladimir Bakrač.

Stereotipi vezani za romsku i egipćansku zajednicu, prema njegovim riječima, još uvijek su veoma prisutni upravo jer izostaje spremnost ostatka društva da upozna kulture, jezike i običaje ovih naroda i uključi ih u cjelokupni sistem. “Bogatstvo jednog društva je u različitostima. Što se te razlike manje primjećuju i naglašavaju, to je društvo snažnije i homogenije”, navodi Bakrač.

Život u getu, piše za Federal Reserve Bank of Boston profesor ekonomije na Harvardu Edvard Glejzer, podrazumijeva vještačku barijeru koja ometa miješanje i razmjenu ideja i dobara koje su ključne prednosti življenja u gradu. “Stanovnici geta tako su lišeni pogodnosti življenja u urbanom okruženju – finansijskih, poslovnih i kulturnih kontakata sa ostatkom društva”, navodi se u Glejzerevom tekstu.

Nema kafana i restorana, parkova za djecu niti prodavnica

Prolaznik koji do Vrela ribničkih dolazi iz pravca centra Podgorice naići će na posljednje zgrade prije uskog puta dugog više stotina metara koji ovo naselje izoluje od ostatka grada. Kada se zađe dublje, dočekaju vas razorani putevi i barake neuslovne za život. Mršave i bolesne životinje prebiraju po otpadu koji je svuda. Mladi ljudi po naselju kuju, vare, slažu željezo, drva… Djeca se igraju, u prašini i po lokvama.

Nema kafana i restorana, parkova za najmlađe, niti poznatih trgovačkih lanaca... Tu je po koja piljara, tek za osnovne namirnice. Ništa od uobičajenog tek koji kilometar dalje.

Nije ovo jedini geto romskog i egipćanskog naroda u Crnoj Gori. Gotovo svaka opština u kojoj ima ovih zajednica ima naselja za njih, uglavnom na periferiji. Na Cetinju to je Zagrablje, u Beranama Riversajd, Bijelo Polju Rakonje, Tivtu Sedmi jul…

Zagrablje, gdje živi 20-ak porodica, izdvojeno je od Cetinja i nalazi se na putu ka Budvi, tik pored deponije. Stanovnici Zagrablja, čiji broj varira od mjeseca od mjeseca zbog čestih migracija, nastanjuju dolinu do koje se dolazi putem sa kojeg pogled puca na pravo brdo otpada. Tu se privremeno skladišti i prerađuje neopasni građevinski, biorazgradivi i kabasti otpad opštine Cetinje.

Nijesu oduvijek tu živjeli. Nakon poplava na Cetinju iz februara 1986. godine, u kojima su stradali stambeni objekti koje su koristili pripadnici romske i egipćanske populacije u naselju Donje polje, Zagrablje je postalo alternativa kao nužni smještaj i neformalno naselje. Sad bi, nakon četiri decenije, njegovi stanovnici trebalo da se vrate u Donje polje.

”Prijestonica Cetinje je tokom 2022. godine počela prvu fazu izgradnje stambenog objekta za potrebe socijalnog stanovanja u naselju Donje polje. Planirano je da objekat ima 30 stambenih jedinica”, naveli su iz Opštine Cetinje za CIN-CG.

Stanovnici ovog naselja koji su radno sposobni uglavnom su zaposleni u preduzeću “Komunalno” Cetinje, dok djeca pohađaju OŠ “Njegoš”. Zbog udaljenosti naselja, lokalna uprava osnovcima obezbjeđuje prevoz.

Riversajd u Beranama ima oko 30 kuća, preko 400 stanovnika. Naselje je sagrađeno na obali Lima prije više od 10 godina, uz donacije uglavnom inostranih organizacija. Međutim, svaki put kada počne zima mještani moraju da gledaju i u nebo i u rijeku jer im nabujali Lim plavi kuće. Prilikom projektovanja i izgradnje i nije se vodilo računa o toj opasnosti.

U tivatskom naselju Sedmi jul, u barakama gdje stanuje više od 30 romsko-egipćanskih porodica, godinama su životni uslovi potpuno nehigijenski.



Stambena politika podstiče segregaciju

”Želimo podršku države, ali ne da nas ona gura u geta”: Beriša - Foto: Andrea Jelić

Getoizacija Roma i Egipćana u Crnoj Gori, smatra izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama – Phiren amenca Elvis Beriša, mnogo je prisutnija i vidljivija nego u nekim drugim državama. “Čini mi se da je fokus u sprovođenju stambene politike, ne samo države, već i Evropske unije (EU) sve ovo vrijeme bio da se ljudi u stanju socijalne potrebe nekako zbrinu, ali se nije dovoljno vodilo računa da to ne odvede u njihovu segregaciju. Time je dugoročno napravljena veća šteta”, objašnjava Beriša.
Herceg Novi je, prema njegovim riječima, primjer drugim opštinama kako izgleda politika koja doprinosi degetoizaciji romskog i egipćanskog naroda. “Iako postoji manja lokacija gdje žive samo Romi i Egipćani, najveći broj njih živi u različitim djelovima grada, što podstiče socijalizaciju”, kaže on za CIN-CG i ističe da su u ovom primorskom gradu romska i egipćanska djeca više socijalizovana za život sa drugim stanovnicima, a mladi češće uključeni u razne vannastavne aktivnosti.

”To je ono što mi tražimo. Želimo podršku države, ali ne na način da nas ona, dodjelom stambenih jedinica u getima tjera u ‘naš ćošak, naša četiri zida”, napominje Beriša.

Prema Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori za period od 2021. do 2025. godine oko 42 odsto Roma i Egipćana živi u naseljima samo svojih zajednica. U tom Vladinom dokumentu navodi se da je situacija ipak bolja nego 2016, kada je oko 60 odsto njih živjelo u takvom okruženju.

”Veliki procenat domaćinstava u kojima žive Romi i Egipćani nema osnovne uslove za pristojan život. Tako, na primjer, oko 10 odsto tvrdi da u njihovom domaćinstvu nema struje, a oko 12 odsto nema vodu. Oko 18 odsto Roma i Egipćana nema kupatilo i frižider u svojim stambenim objektima, dok njih 20 odsto nema šporet ni toplu vodu. Kompjuter koji je bio neophodan za učenje na daljinu tokom pandemije virusa COVID-19 nema 80 odsto domaćinstava. Pristup internetu na neki način ima svega 65,5 odsto domaćinstava”, piše još u nacionalnoj strategiji.

Istraživanje UNICEF-a “Višedimenzionalno siromaštvo djece u Crnoj Gori” iz 2021. godine, pokazalo je da mnogi roditelji iz ovih zajednica smatraju da je koncentrisanje manjinske etničke populacije u naselja koja su namijenjena isključivo za nju još jedan vid društvene segregacije. “Sve ovo može dovesti do negativnih ishoda u pogledu školovanja djece i njihove budućnosti uopšte”, upozorava se u ovom istraživanju. ”Uslovi su na Vrelima ribničkim, za sada, loši. Mnogi od nas preživljavaju tako što pretražuju po kontejnerima. Valjda će biti bolje”, nada se Ferdi Bahtiri. Nedavno su u Podgorici na Vrelima ribničkim dodijeljeni ključevi stanova za još 96 porodica koje su izbjegle u Crnu Goru tokom građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava za CIN-CG kažu da su protiv stvaranja geta bilo koje zajednice. “Ali moramo uzeti u obzir da je Crna Gora zemlja u tranziciji koja još uvijek puno toga treba da promijeni, pa i da iskorijeni getoizaciju”, odgovaraju iz ovog Vladinog resora.

Kako su nastajala geta

Jedan od prilaza Vrelima ribničkim - Foto: Andrea Jelić

Romi i Egipćani, objašnjava za CIN-CG entološkinja i antropološkinja Vesna Rasulić Delić, od dolaska na evropsko tlo, “obitavaju” na periferiji društvenog sistema, pa tako od početka naseljavanja žive na marginama i periferijama svih svjetskih gradova.

Najveći talas naseljavanja Roma na Balkan bio je sa dolaskom Turaka. Oni su imali posebne uredbe vezane za Rome - naselja su morala biti na periferiji grada - varoši, odvojena od kuća većinskog stanovništva. Nazivana su mahale ili džemati.

U Crnu Goru su se, priča Rasulić Delić, prvo doselili Kovači, koji su se vremenom ili asimilovali, raselili ili kreirali poseban etnički identitet. Potom su, krajem 19. vijeka, došli Čergari, sa prostora Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Nakon njih, u periodu između dva svjetska rata pa sve do kraja osamdesetih godina u više migracionih talasa koji su podstaknuti ekonomskim razlozima, dolazili su Romi i Egipćani sa Kosova.

”Oni su se, u jednom migracionom talasu, krajem šezdesetih godina 20. vijeka, samoinicijativno naselili na Čepurcima kod Pamučnog kombinata u tadašnjem Titogradu. Prostor oko njihovih baraka bio je u stanju biološkog, fizičkog i vizuelnog haosa”, navodi Rasulić Delić.

Zbog opasnosti od velikih boginja, u februaru 1972. godine, njihove su barake spaljene. Tadašnje komunalne vlasti su ih primoravale da se vrate u svoja prvobitna mjesta boravka, na Kosovo. Kako to nije uspjelo, nastanjeni su na Koniku, kraj Vrela ribničkih. Za njih su tu izgrađeni stanovi iz fonda solidarnosti a tadašnje komunalno preduzeće “Gorica” pravilo je tu i stanove za svoje radnike.

Posljednji talas naseljavanja Roma i Egipćana, kaže još Rasulić Delić, zabilježen je početkom 21. vijeka, uglavnom sa Kosova. “I tada su dobijene donacije za izgradnju zgrada, takođe na Vrelima ribničkim. Taj prostor i način stanovanja je prošao kroz različite promjene: od šatora, preko kontejnera, pa do zgrada. Međutim, on i dalje suštinski ostaje svojevrsni prostorni i društveni geto. Razbijanju tog kruga ne pomaže ni činjenica da u momentu kada su novi Romi i Egipćani došli čak ni domicilni sunarodnici nijesu bili prijateljski nastrojeni prema njima”.

Tome je, objašnjava sagovornica CIN-CG-a, svakako doprinio princip geta, koji je uslovljavao raseljene osobe da žive drugačijim životom od većine domicilnih Roma, koji su tokom vremena izgradili čvrste objekte i razvili lokalni identitet.

 

I u državama EU neki žive u getima

Prema istraživanju iz 2020. koje je izradila grupa istraživača sa Univerziteta Pavol Jozef Safarik, u Slovačkoj otprilike šestina romske populacije živi u segregisanim naseljima. “U tim naseljima socio-ekonomske uslovi su katastrofalni. Više od 80 odsto Roma ima samo osnovno obrazovanje, a preko 90 odsto je nezaposleno. Šestina nema pristup električnoj energiji, a samo njih pola ima stabilno vodosnabdijevanje, kupatila, tuševe ili toalete. Oko 50 odsto romske populacije u naseljima ima loš pristup zdravstvenoj zaštiti”, navodi se u ovom istraživanju.

Slična situacija je i u Rumuniji, Mađarskoj i Češkoj, kao i u državama regiona – Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji…

Rasulić Delić ističe da se Beograd često suočava sa premještanjem slamova, tj. nehigijenskih naselja, koja za razliku od neformalnih, nemaju ni legalne priključke na struju, vodu i kanalizaciju. “Ovakva naselja nastaju kao privremena rješenja iz nužde, ali se zahvaljujući nedostatku alternative, ignoraciji nadležnih službi i marginalizaciji njihovih stanovnika etabliraju kao trajna mjesta za stanovanje. U sirotinjskim naseljima u većini žive Romi. Prema nekim procjenama koje su rađene 2012. godine, u Beogradu je stanovalo oko 58 hiljada Roma u preko 100 naselja, a više od 20 hiljada njih je prebivalo u sirotinjskim, nehigijenskim lokalitetima”, objašnjava ona.

U knjizi “Umjetnost preživljavanja: Gdje i kako žive Romi u Srbiji” autora Božidara Jakšića i Gorana Bašića ispričana je priča o nekadašnjim romskim barakama kod Brankovog mosta u Beogradu. Pred konferenciju Nesvrstanih 1961. godine te su naseobine porušene da ugledni gosti ne bi bili suočeni sa slikama bijede u glavnom gradu. “Zahvaljujući činjenici da je bila riječ o političkom događaju koji je bio veoma važan za prestiž države, mnoge romske porodice su dobile kakav-takav pristojan smještaj. U mnogim drugim slučajevima tih obzira nije bilo”, piše u ovoj knjizi.

Geta i sada nastaju. Moldavske vlasti, prema nedavnim upozorenjima međunarodne organizacije Human Rights Watch (HRW), namjerno smještaju većinu romskih izbjeglica odvojeno od ostalih koj bježe od rata u Ukrajini.

Romsko naselje Zagrablje kod Cetinja, smješteno u dolini
pored privremene deponije - Foto: Andrea Jelić

Getoizacija je, ističe Rasulić Delić, za Rome i Egipćane uvijek dvojaka. “Segregacija od drugih lokalnih i društvenih struktura, potpomaže da se duži vremenski period očuvaju tradicionalni obrasci življenja i ponašanja i da se zaštite oni elementi kulture koji osnažuju etnički identitet. Međutim, kultura geta, naročito onog koji je jasno definisan i u prostornom smislu, još više onemogućava uključivanje Roma u svakodnevne tokove društva”.

Taj zid, objašnjava ova antropološkinja, može se razbiti samo spolja - kontuiniranom pomoći i “izvlačenju” stanovnika geta napolje.
”Odgovornost u dobrom dijelu ima i država koja bi morala da stvori jednake uslove za sve članove društva. Do sada to nije bio slučaj ili je bio samo u tragovima. Treba raditi na edukaciji, kako romske i egipćanske populacije, tako i ostalog stanovništva, što bi vodilo ka smanjenju stereotipa i potenciranju različitosti… Svakako da je potrebno i vrijeme”, kaže profesor Bakrač.

Ferdi i Ajša iz CIN-CG-ove priče ne žele da žive u getu. No, pored svih svojih životnih problema, nijesu imali izbora. Njih niko ništa nije pitao. Ajša kaže da bi promijenila mnogo toga u svom naselju. “Da imam novca preselila bih se negdje bliže poslu, u sredinu koju nijesu samo moji sunarodnici”, zaključuje ona.




Ministarstvo: Geta nesvjesno nastajala i nestaće

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava za CIN-CG potvrđuju priču Vesne Rasulić Delić o talasima dolazaka Roma i Egipćana u Crnu Goru. Međutim smatraju da su geta na teritoriji naše države nastala “nenamjerno”. “Početna mala naselja vremenom bi postala veća i nesvjesno bi nastajala geto naselja kakva ih mi danas poznajemo”, objašnjavaju iz ovog Vladinog resora.

Danas je, kažu još iz ovog Ministarstva, “postalo normalno da će Crnogorac željeti da živi pored Crnogorca, Srbin pored Srbina, Bošnjak pored Bošnjaka, Hrvat pored Hrvata, Rom pored Roma, a raseljena osoba pored raseljene osobe, jer imaju nekako zajednički jezik”.

Navode da u u Crnoj Gori niko nema pravo da određuje građanima gdje će oni živjeti. “Ulaskom naše zemlje u Evropsku uniju promijeniće se kulturna praksa naših naroda. Globalizacija će učiniti svoje, a getoizacija će ostati u istoriji”, smatraju.


Kultura geta postoji kroz svjetsku istoriju

Geta, prema mišljenjima raznih sociologa, mogu nastati na nekoliko načina – kao zajednice doseljenika, kada većinska zajednica nasiljem, bojkotom ili zakonski prisili neku manjinu da živi u određenoj zoni ili kada se jedna zajednica samoizoluje zahvaljujući svojoj finansijskoj moći, običajima, kulturi...

Tokom Drugog svjetskog rata nacisti su u raznim gradovima Istočne Evrope napravili geta, najčešće za Jevreje. Jedan od idejnih tvoraca holokausta i njemačkih nacističkih komandanata odgovornih za smrt miliona ljudi, Hajnrih Himler, u junu 1943. izdao je dekret kojim je sva geta na istoku Evrope pretvorio u nacističke koncentracione logore.

Neka od prvih geta u Sjedinjenim Američkim Državama nastala su na talasima migracija. Irski i njemački imigranti, sredinom 19. vijeka, bili su među prvim etničkim grupama koje su formirale etničke enklave u gradovima SAD-a. Potom je uslijedio i veliki broj doseljenika iz južne i istočne Evrope, uključujući mnoge Italijane i Poljake. Pojedine oblasti koje su naseljavali kasnije postale su prepoznate kao geta Male Italije širom zemlje (italijanska geta), Pilzen u Čikagu (poljski geto), Istočni Harlem (geto latino i afroameričkih zajednica), Brajton Bič u Bruklinu (ruski i ukrajinski geto)…

Priča o afroameričkim getima u SAD-u započinje još u 18. vijeku, kada svoj vrhunac dostiže ropstvo koje su nad njima uspostavili tadašnji kolonijalisti sa evropskih prostora. Iako je ropstvo ukinuto sredinom 19. vijeka, mnoge južne države, gdje se ono održalo duže nego u sjevernim (jer su Afroamerikanci tu radili na plantažama duvana i pamuka, a na tome je počivala ekonomija ovih država) usvojile su mnoštvo zakona, takozvanih “black codes”. Njima su ograničili slobodu Afroamerikanaca. Tako su do 1885. godine u većini južnjačkih država usvojeni zakoni koji su omogućili da se u školama razdvoje afroamerički đaci od ostalih. Mjere segregacije su se 1900. proširile i na druge objekte, poput restorana, hotela, kulturnih ustanova,…

U Pensilvaniji, na primjer, postoje geta Amiša, konzervativne vjerske grupe, koji odbijaju da prihvate savremeni način života.