Za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora zakon  propisuje oštre kazne - od nekoliko mjeseci, par godina i najstrožije do 12 godina zatvor.  No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to uslovne osude ili rad u javnom interesu

Predrag NIKOLIĆ

 

Sudeći po broju postupaka koje tužilaštva pokreću za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora, Crna Gora bi se mogla svrstatati u ekološke zemlje čistog vazduha i bisernih rijeka, očuvanih šuma i bez nelegalne gradnje. Na terenu, stanje je drugačije. Mediji i ekološki aktivisti svakodnevno izvještavaju o zagađenim rijekama, popaljenim i pokradenim šumama, krađi  šljunka, gradnji i u zaštićenim zonama....

Za ova djela Krivični zakon propisuje oštre kazne, od nekoliko mjeseci do 12 godina zatvora. No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, i kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to novčane i uslovne osude ili rad u javnom interesu.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici tokom 2020. godine nije imalo nijednu prijavu za krivično djelo zagađenja životne sredine. Naredne 2021. za to djelo podnešene su prijave protiv dva lica, ali se nastavio  trend smanjenja prijava za krivična djela iz ovog spektra. 

,,Smanjen je broj prijavljenih lica zbog krivičnih djela protiv životne sredine za 62,86 odsto (u 2021. protiv 35, a u 2020. godini protiv 57 lica). Zbog krivičnog djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa prijavljena su četiri lica (u 2020. pet lica), zbog krivičnog djela šumska krađa prijavljeno je pet lica (u 2020. jedno lice)'',  stoji u Izvještaju  o radu za 2021. ODT Podgorica.

CIN-CG i Monitor su prije četiri godine objavili snimke razorene Morače u predjelu nelegalne eksploatacije šljunka koja je toliko devastirala ovaj predio da je dovedeno u pitanje izvorište Bolje sestre, sa kojeg se snabdijeva vodom veliki dio Crnogorskog primorja. To što bi česme u gradovima uz more mogle ostati suve i što je uništeno korito rijeke Morače u tom dijelu, kao da nije bio alarm za nadležne koji bi trebalo da zaustave nelegalnu eksploataciju šljunka.  Naprotiv, stanje je još gore.

Novinar i ekološki aktivista Vuk Vujisić, koji o ubijanju Morače u kontinuitetu upozorava, kaže: ,,Osnovno državno tužilaštvo i tužioci su u dosadašnjim slučajevima pokazali da ne prepoznaju ekološki kriminal, tj. kriminalne aktivnosti koje za posljedicu imaju devastaciju životne sredine“.

On ističe da je zakonska regulativa jasna, te da postoji više članova po kojima bi se mogli procesuirati nelegalni eksploatatori i zagađivači životne sredine i pljačkaši državnog dobra. Nažalost, kaže, to tužioci ne žele da vide.

,,Većina optužnica koje su predate od strane policije osnovnom tužilaštvu su padale pa tako i za 'najveću državnu pljačku', kako su je nazivali ministri u bivšoj Vladi Crne Gore Zdravka Krivokapića, a mnogi tužioci nisu ni pokrenuli istražne radnje. Smatram da se prije nesavjesnog i neekološki osviješćenog djelovanja radi i o drugim faktorima kad govorimo o nepostupanju nadležnih tužilaca'', kaže Vujisić i dodaje da je nelegalna eksploatacija šljunka prešla u nadležnost Glavnog Specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića.

Iz odgovora koje smo dobili iz tužilaštava, jedino su nas iz ODT Plav obavijestili da je tokom prošle godine Uprava za inspekcijske poslove podnijela 7 zapisnika o izvršenom nadzoru, vezano za nezakonitu eksploataciju šljunka u koritu rijeke Grnčar, u opštini Gusinje. Iz ovog tužilaštva kažu da je pet predmeta još u radu, a dva predmeta su riješena na način što je tužilastvo pokrenulo prekršajne postupke. Jedan od predmeta za nelegalnu eksploataciju šljunka je neraspoređen.

U Podgorici najveći ,,uspjeh'' tužilaštvo je, sudeći po izvještaju,  postiglo kod krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora, gdje je broj prijava u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu smanjen - 62,86 odsto.

Podgorica je toliko ,,sređena'' urbana cjelina da je zbog krivičnog djela građenje objekata bez prijave i dokumentacije tokom prošle godine procesuirano samo 13 lica. Godinu ranije je prijavljeno 28 lica.

To što se riba lovi svim i svačim u podgoričim rijekama, a na Skadarskom jezeru ubija strujom i dinamitom, takođe prolazi nekažnjeno. U 2021. prijavljeno je samo 11, a u 2020.  - 18 lica. Državni tužioci su protiv četiri osobe odbacili krivičnu prijavu,  a protiv devet je podnijet optužni predlog. Protiv njih sedam donesena je osuđujuća presuda i to tako što je - protiv šest lica izrečena uslovna osuda, a protiv jednog - kazna rada u javnom interesu.

Jedno od rijetkih krivičnih djela gdje nije ostala nijedna nerješenja prijava u 2021. je ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa:   tužioci su odbacili prijave protiv četiri lica, dok je prijava protiv jednog lica ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu.

Na pitanje o krivičnim djelima protiv prirode ali i podmetanja požara, Monitoru su stgli odgovori iz pojedinih Osnovnih tužilaštava, dok su nas pojedini uputili na svoje Izvještaje o radu. 

Državni tužilac Nikola Samardžić iz ODT Herceg Novi  kaže je da je ovom tužilaštvu ,,tokom 2020. podnijeta jedna krivična prijava za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti čl. 327 KZ CG''.

Riječ je o slučaju podmetanja požara u stambenom objektu. Nadležnom sudu je podnijet predlog za izricanje mjere bezbjednosti jer je utvrđeno da izvršilac nije bio uračunljiv i postupak još nije pravosnažno završen. „U periodu na koji se odnosi Vaše pitanje podnijeta nam je krivična prijava protiv nepoznatog izvršioca krivičnog djela ubijanja i mučenja životinja i razaranja njihovog staništa. U pitanju je slučaj trovanja životinja u gradskoj sredini i izvršilac krivičnog djela još nije otkriven''.

I u Baru je, sudeći po  broju prijava i osuđenih osoba, kada je u pitanju životna sredina -  sve besprekorno. ,,ODT u Baru u 2019. su za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljena tri lica i protiv svih je donijeto  rješenje o odbačenju krivične prijave. U 2020. nije bilo krivičnih prijava vezanih za ekološke incidente. U 2021. za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljeno je pet lica. U odnosu na četiri lica prijave su rješene odloženim krivičnim gonjenjem, a protiv jednog je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave. I za zagađenje životne sredine prijavljeno je jedno lice i ista prijava je riješena tako što je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave'', odgovoreno nam je u Osnovnom državnom tužilaštvu Bar.

Portparolka  ODT Bijelo Polje Danijela Đurković dostavila nam je spisak prijava po kojima je ovo tužilaštvo postupalo a tiču se krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora.

Tokom 2019. zbog krivičnog djela pustošenje šuma prijavljena je jedna osoba. Krivična prijava je odbačena.

Zbog šumskih krađa prijavljeno je čak 30 lica. Prijave su odbačene protiv 16, protiv 13 podnijet je optužni predlog, dok je protiv jednog lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. Sljedeće godine prijavljeno je 48 ,,šumokradica'', od čega je protiv odbačena krivična prijava, protiv 28  podnijet optužni predlog, dok je protiv jednog  lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. U 2021.  – podnešena je prijava protiv 33 lica, od čega je protiv 15 odbačena krivična prijava, a protiv 18 podnijet optužni predlog.

Zbog krivolova 2019. podnijete su prijave protiv tri lica, i sve su odbačene. I sljedeće 2020 isto -  tri  prijave, sve odbačene. U 2021. uhvaćena su samo dva krivolovca, ali su prijave i protiv njih odbačene.

Tokom prošle godine ODT Bijelo Polje, imalo je i jednu prijavu zbog  iznošenja i unošenja zaštićenog prirodnog dobra i posebno zaštićene biljke i životinje i trgovanje njima. I ona je odbačena.

Što se tiče krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora iz  ODT Plav navode da je u 2020. jedno lice optuženo zbog nezakonitog ribolova i osuđeno je na rad u javnom interesu u trajanju od 180 sati. Tokom 2019. zbog krivolova je jedno lice kažnjeno novčanom kaznom od 700 eura, dok je krivična prijava uzbog krivolova odbačena.

,,Skoro sva krivična djela iz domena ekološkog kriminala mogu se tretirati kao organizovani kriminal. Pogotovu kada je riječ o krivolovu, devastaciji, tj. ilegalnoj eksploataciji šuma, jer je uvijek uključeno više ljudi radi sticanja protivpravne dobiti'', kaže ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

,,Iskustvo koje smo, kao ekološki aktivisti, godinama stekli govori da tužilaštvo često zbog pogrešnog rada inspekcije, policije ili nadležnih organa, nema dovoljno dokaza da procesuira krivična djela iz eko kriminala. Često ta krivična djela padaju ili na sudu ili nikada ne dođe do optužnice. Razlog možemo tražiti u veoma malom broju inspektora nadležnih za eko kriminal, kao što su inspektori za lovstvo i šumarstvo, inspektori za slatkovodno ribarstvo, ekološka inspekcija... I onda imamo ćutanje institucija i vrlo spore procese ili procese koji nikada ne dobiju sudski epilog'', zaključuje Dragićević.

U Agenciji za zaštitu životne sredine za Monitor kažu da su tokom 2021. godine ODT Podgorica, Berane i Bijelo Polje i Specijalnom državnom tužilaštvu, podnijeli četiri krivične prijave. One su se odnosile na krivična djela – protiv životne sredine i uređenja prostora, i to krađa zaštićenog prirodnog dobra, odnosno uvoz zaštićene divlje životinjske vrste,  nepropisnog skladištenja opasnog otpada-hemikalija čijim bi eventualnim ispuštanjem u tlo došlo do zagađenja životne sredine i dovelo u ozbiljnu opasnost   život i zdravlje ljudi, zbog lažnog označavanja robe-otpada prilikom carinjenja, odnosno uvoza/izvoza robe suprotno Zakonu o upravljanju otpadom, kao i zbog postojanja osnovane sumnje da je došlo do uništenja zaštićenog prirodnog dobra odnosno uginuća zaštićene vrste životinja.

,,Od nadležnih organa do današnjeg dana nijesmo dobili povratnu informaciju u kojoj fazi postupka se nalaze predmetne krivične prijave, tako da nemamo informaciju da li su završene sudskim epilogom, odnosno da li su počinioci kažnjeni i na koji način'', kazali su Monitoru iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić.

,,Potrebne su reforme kako bi smo sjutra imali tužioce koji će za pustošenje naših rijeka i šuma pokretati postupke i kazniti počinioce adekvatnim kaznama, a ne oslobađati ih odgovornosti ili ih puštati uz minimalne kazne koji počinioci tom nelegalnom radnjom zarade za jedan dan'', zaključuje Vujisić.

 

Postupci Agencije za zastitu životne sredine

Tokom prošle godine Agencija je utvrđivala štetu koju je napravila mljekara Šimšić Montemilk d.o.o iz Danilovgrada u drugoj  zoni zaštite Park prirode Rijeka Zeta kontinuiranim ispuštanjem otpadnih voda. Ovaj slučaj je pokrenula Organizacija KOD, koja je inicirala četiri inspekcijska nadzora za mljekaru u posljednjih godinu dana. Inspekcija je svaki put izašla na teren i konstatovala nepravilnosti zbog kojih je izrekla 9.930 eura kazni.

Tri preduzeća - Šimšić-Montmilk, klanice Primato P i farme svinja Niksen Čavor ispuštaju i do 100.000 litara otpadnih voda na dnevnom nivou u rijeku Zetu.  Mljekara boja rijeku u bijelo ostacima mlijeka i kisjelina, a crvene otpadne vode teku u nju iz klanice.

Iz KOD-a prezentuju podatke da je u 2020. godini Mljekara Šimšić-Montmilk imala neto prihod oko 10 miliona eura, Primato P oko 20 miliona, a Niksan Čavor preko dva miliona eura od prodaje. Inspekcija je još prije dvije godine od mljekare tražila da da ugradi sistem za prečišćavanje otpadnih voda i da se postavi uređaj za mjerenje količine otpadnih voda, ali ovo preduzeće to nije uradilo. Iz KOD-a navode da se ne radi o nemanju novca, već o navici da se životna sredina može zagađivati bez posljedica.

U periodu 2021-22. godine, Agencija je pokrenula sljedeće postupke: Utvrđivanje štete u životnoj sredini u zoni mosta Tara 2 prilikom izgradnje dionice auto-puta Bar-Boljare, u dijelu poremećaja strukture podloge korita rijeke Tare i direktnog uticaja na biodiverzitet rijeke Tare na predmetnoj lokaciji protiv kineske kompanije CRBC (2021). Agencija je izdala saglasnost CRBC na dostavljeni predlog mjera remedijacije kojim se postiže remedijacija predmetne lokacije i utvrđene štete u životnoj sredini.

Utvrđena je i neposredna opasnosti od nastanka štete u životnoj sredini, usljed neadekvatnog skladištenja opasnih supstanci i smješa u vidu 38.270 kg otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja a koje predstavljaju otpad kojim upravlja Operater KIPS Polimka AD iz Berana u stečaju (2021). Agencija je u saradnji sa privrednim društvom Hemosan d.o.o. iz Bara, izvršila kompletno uklanjanje hemikalija koje su u konačnom broju prelazile 82 tone otpadnih hemikalija.

Utvrđen je stepen neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na području planine Budoš, mjesto Mislov do, opština Nikšić (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

Tu je i utvrđivanje stepena neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na lokaciji Jerine u mjestu Martinoviće opština Gusinje (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

U prošloj godini Agencija je utvrdila i štetu u životnoj sredini na lokacijama koje se nalaze u zoni zaštite parka prirode Dolina rijeke Zete protiv Operatera Bemax iz Podgorice, kao i štetu od strane fizičkog lica usljed probijanja puta bez ikakve dozvole u NP Prokletije.

Što sve treba da se kažnjava

Krivičnim zakonikom Crne Gore u glavi XXV, propisana su krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora: zagađenje životne sredine, zagađenje životne sredine otpadom, oštećenje ozonskog omotača, nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine, protivpradna izradnja, stavljanje u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine, oštećenje životne sredine, zloupotreba genetički modifikovanih organizama, uništenje biljaka, ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovih staništa, uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra, krađa zaštićenog prirodnog dobra, iznošenje i unošenje zaštićenog prirodnog dobra i posebmno zaštićene biljke i životinje i trgovina njima, iznošenje i unošenje opasnih materija, nedozvoljeno postupanje sa opasnim materijama, nedozvoljenja izgradnja nuklearnih postrojenja, neizvršenje odluke o mjerama zaštite životne sredine, povreda prava na informisanje o stanju životne sredine, prenošenje zaraznih bolseti kod životinja i biljaka, nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, nadriveterinarstvo.

Prošlo je šest godina od krivične prijave, a još nije utvrđeno da li je garancija koju je Montena invest dala Vladi krivotvorena. Od ambicioznog projekta u koji je trebalo da se uloži više od stotinu miliona ostalo je samo napušteno gradilište koje ugrožava okolinu

Biljana MATIJAŠEVIĆ / Ana KOMATINA

Razrušene stijene, ogromna betonska konstrukcija, zarđali kranovi i devastirana obala, prizori su koji dočekuju ljude u Perazića dolu umjesto luksuznog rizorta koji je trebalo da se sagradi na temeljima nekadašnjeg hotela As, ponosa crnogorskog turizma.

Umjesto predviđene marine, iz mora štrče ogromne betonske ploče koje tuku talasi, a struje vuku ka obali i urušavaju jednu od nekad najljepših uvala na Crnogorskom primorju.

Zbog navodno lažne bankarske garancije za hotel As u Perazića dolu kod Petrovca, 2016. godine raskinut je kupoprodajni ugovor sa investitorom, rusko-crnogorskom kompanijom Nega tours. Državni organi ni nakon šest godina od podnošenja krivične prijave nijesu uspjeli dokazati da li je bankarska garancija od tri miliona eura zaista lažna.

Hotel As je u maju 2002. godine prodat Nega toursu za pet miliona tadašnjih maraka, a investitor je sa Vladom i državnim preduzećem Budvanska rivijera u čijem sastavu je poslovao hotel, potpisao kupoprodajni ugovor, dok je sa Vladom potpisao i Ugovor o regulisanju međusobnih odnosa. Investitor se Ugovorom o regulisanju međusobnih obaveza, obavezao da će u novi luksuzni rizort na tom terenu uložiti 22 miliona maraka. Rok za završetak radova je bio kraj 2003, ali to se nije desilo ni 20 godina kasnije.

Sudski postupak je u toku po optužnici koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv vlasnika Nega toursa Neđeljka Gardaševića zbog sumnje da je 2014. godine dostavio Vladi falsifikovanu bankarsku garanciju kako bi mu bio dozvoljen nastavak građevinskh radova koji su tada već deset godina bili obustavljeni.

I dok se godinama rasteže "sapunica" oko (ne)postojeće bankarske garancije ogromna nedovršena građevina i nekoliko zarđalih skela već skoro dvije decenije prkose ljepoti uvale u Perazića dolu.

Prođe poneki turista, ali ne prilazi, jer strahuje da bi neki od preostala dva visoka krana mogla pasti. Jedan već jeste.

"Samo jedna impresija o Crnoj Gori...Tu smo, ali naš hotel još nije završen", dio je poruke na engleskom jeziku koju je neko napisao na palom kranu.

Od velikih planova ostala samo betonska konstrukcija

Nekoliko mještana Petrovca ispričalo je za CIN-CG da je porušeni hotel bio jedan od boljih u bivšoj Jugoslaviji, da su uživali na njegovoj terasi. I kada je privatizovan nije bio tako star, otvoren je 1983. godine, nepunih 20 godina prije nego što ga je novi vlasnik, firma Nega tours, srušio.

Stari hotel je imao 110 soba, a izgradio ga je Auto-moto savez Jugoslavije u saradnji sa njemačkim turističkim klubom Adoc. Bio je ponos crnogorskog turizma, ali već je tada je izgradnju hotela As pratila korupcionaška afera - zbog vikendica koje su izgrađene u njegovoj blizini.

Kako je ranije objavio Monitor, hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u Perazića dolu kupila od mještana i uz hotel sagradila i naselje sa 52 vikendice. Komfor je poklonio Auto-moto savezu parcelu za gradnju hotela, ali svečano otvaranje nije održano zbog afere Komfor u kojoj su vlasti tadašnje Jugoslavije sumnjičile rukovodioce zadruge Komfor za spregu sa vlasnicima vila, koje su navodno izgrađene na teret hotela.

Kupci vikendica bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije - sudije, advokati, generali, saradnici Josipa Broza Tita, glumci…Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar AMS Laza Lotvin i drugi akteri. Hotel je ostao zatvoren deset godina, kada na čelo AMS dolazi Vukašin Maraš (kasnije šef državne bezbjednosti Crne Gore i ministar unutrašnjih poslova), koji početkom osamdesetih hotel predaje preduzeću Montenegroturist. Kasnije As prelazi u sastav HG Budvanska rivijera, koja ga je i prodala Nega toursu.

Novi vlasnik hotela As imao je ambiciozne planove. Htio je hotel sa 17 spratova, otvorenim i zatvorenim bazenima, heliodromom, podvodnim restoranom... Međutim, od velikih planova ostala je samo betonski kostur, dok se sudski spor između države i investitora ne riješi.

Počelo kao sjajan posao, završilo krivičnom prijavom

Kompanija Nega tours je 2009. prodata kiparskoj kompaniji Montena invest, koja je osnovana 2000. godine. Prema podacima iz kiparskog registra kompanija, direktor ovog preduzeća je Neđeljko Gardašević. Gardašević je i vlasnik Nega toursa, pa je samo vršio transakcije u okviru svojih firmi. Da je Gardašević vlasnik Montena investa za CIN-CG potvrdio je Vladislav Popović koji je bio član Borda direktora te firme 2009, kada je preuzela Nega tours i hotel As.

Iako investitor nije ispoštovao dogovorene rokove i kasnio je više od deset godina, Vlada na čijem je čelu bio sadašnji predsjednik države Milo Đukanović dala mu je novu šansu za završetak hotela 2014. godine i potpisala aneks Ugovora o regulisanju međusobnih odnosa.

Aneksom je definisana vrijednost novog investicionog plana investitora kroz dvije faze, odnosno ulaganju u fazu I rekonstrukcije i dogradnje hotela "As" u iznosu od 15 miliona eura, a u fazu II 35 miliona eura.

Investitor se Aneksom obavezao da najkasnije do 1. novembra 2013. godine nastavi radove, a najkasnije do 15. novembra 2014. godine uloži 50 odsto predviđenog iznosa ulaganja u fazu I, odnosno 7,5 miliona eura.

Shodno aneksu, najkasnije do 1. decembra 2015. godine, investitor je trebalo da završi fazu I i otvori hotel kapaciteta 180 smještajnih jedinica (od čega su 122 sobe, 50 u depadansu i 8 apartmana u vilama), standarda pet zvjezdica.

Nakon što investitor nije ispoštovao ni obaveze iz aneksa, Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) je 2016. raskinulo ugovor i pokušalo da naplati garanciju koja se pokazala nenaplativom, pa je Vlade proglasila lažnom.

Tadašnja generalna direktorka za turistički razvoj i standard u MORT, Olivera Brajović, na konferenciji za medije u martu 2016. godine, kazala je da je podnesena krivična prijava protiv šest predstavnika investitora zbog indicija da garancija od tri miliona eura za hotel As nije valjana.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je optužnicu samo protiv Neđeljka Gardaševića u oktobru 2020, a podgorički Viši sud potvrdio je istog mjeseca.

Suđenje Gardaševiću u Višem sudu u Podgorici počelo je 26. januara 2021.godine.

CIN–CG je dobio uvid u zapisnike sa suđenja iz kojih je vidljivo da su tokom saslušanja u SDT-u, kao i na sudu, Gardašević i njegovi saradnici tvrdili da je bankarska garancija ruske Sberbanke validna, ali da je bila nenaplativa zbog sankcija koje je Crna Gora uvela Rusiji, nakon aneksije Krima 2014. godine. S druge strane, predstavnici Vlade ostali su pri stavu da je garancija lažna.

Ko je izdao spornu garanciju i kako je tužilaštvo prihvatilo nepotpuno finansijsko vještačenje

Neđeljko Gardašević je tvrdio pravosudnim organima da je garanciju ruske Sberbanke dobio preko svoje kiparske kompanije Montena invest koja je vlasnik Nega toursa.

Kako piše u obrazloženju optužnice, Gardašević je u SDT-u rekao da nije kriv i da je bankarska garancija pribavljena preko moskovskog predstavništva njegove Montene invest kojeg vodi Aleksandar Stepovoj.

Međutim, prema podacima iz ruskih registara "Za čestnji biznis" i "Sbis", do kojih je došao CIN-CG, moskovska Montena invest osnovana je u februaru 2015. godine, dakle godinu kasnije od izdavanja bankarske garancije. Navedena dva registra kompanija pozivaju se na podatke poreznika, Privrednog suda, notarske komore, statističkog zavoda, Centralne banke Rusije...

Prema podacima iz tih registara kao direktor Montena invest zaista je naveden Aleksandar Ivanovič Stepovoj. Kompanija je registrovana za djelatnost reklamnih agencija.

U registru ruske Federalne poreske službe nema podataka o Monteni invest.

Neđeljko Gardašević je za CIN-CCG rekao da je moskovsko predstavništvo Montene invest, osnovao kada i kiparsko, 2000. godine, a da je garanciju dobio u skladu sa zakonima Rusije, preko brokerske kuće Miraž i da je za to platio proviziju i založio imovinu.

"Tek treba da se izvedu dokazi da je broker zapao u teškoće i nestao sa tržišta i da smo podnijeli krivičnu prijavu protiv njega", kazao je Gardašević.

On je podsjetio da su službenici MORT-a bili na sastanak u Sberbanci, ali da im je tamo rečeno da banka ne priznaje garanciju, jer, iako su je potpisali službenici banke, nje nema u evidenciji.

Gardašević je naveo da je dvije i po godine nakon izdavanja garancije brokerska kuća likvidirana, a njemu je novac ostao zarobljen prvo u kiparskoj Marfin banci, zbog mjera Evropske centralne banke, a zatim u ruskoj Master banci, nakon krimskog rata.

On tvrdi da je bio riješio novčani problem uz pomoć OTP banke i da je Vlada samo trebalo to da odobri, ali nije bilo razumijevanja.

Predstavnik Montena investa Aleksandar Stepovoj pozvan je kao svjedok odbrane u Viši sud u Podgorici, međutim nije se pojavio na ročištu 22. novembra 2022. godine, a na ročištu 28. decembra 2022. godine sudija Goran Šćepanović rekao je da je pravosudnim organima Rusije upućena zamolnica za saslušanje Stepovoja.

Advokati odbrane rekli su da ih je Gardašević obavijestio da je, prema njegovim saznanjima, Stepovoj porijeklom iz Ukrajine i da se trenutno nalazi na području Donbasa gdje se izvode ratne operacije.

Advokat Miloš Vuksanović rekao je da njegov klijent veliku štetu trpi i, iako im ne odgovara da odustanu od svjedoka Stepovoja, razmišljaju ipak da to urade kako bi se postupak što prije završio.

Na ročištu 28. decembra saslušan je vještak građevinske struke Aleksandar Rakočević. Njegov nalaz da je u rekonstrukciju hotela As od novembra 2013. godine uloženo oko četiri i po miliona eura su advokati odbrane na ročištu u oktobru 2021. godine osporili. Kazali su da vještak prilikom izrade izvještaja nije izašao na teren, nije zatražio uvid u građevinsku knjigu, niti je tražio dodatnu dokumentaciju.

Kazali su i da je nedopustivo da je SDT prihvatilo vještačenje koje nije urađeno u skladu sa naredbom i da je na osnovu tog dokumenta podiglo optužnicu. Rakočević je na tom ročištu priznao da nije izlazio na teren.

Rakočević je na ročištu 28. decembra objasnio da je njegova obaveza bila da utvrdi da li su izvođeni radovi u skladu sa aneksom ugovora i da utvrdi vrijednost radova u skladu sa dostupnom dokumentacijom – odnosno popisanim građevinski radovima, ugovora sa nadležnim organima, potpisanim i ovjerenim situacijama...

"Moj posao nije bio da ocjenjujem kvalitet radova što bi zahtijevalo izlazak na lice mjesta", rekao je Rakočević.

Da li je ministar tražio garanciju Sberbanke?

Prema informacijama do kojih je došao CIN-CG ni tužilaštvo ni Vlada nijesu pokušali da stupe u kontakt sa osobama koje su potpisale garanciju. Predstavnici Ministarstva turizma jesu bili na sastanku u Sberbanci u Moskvi 2016, gdje su im predstavnici banke potvrdili da su potpisnici i dalje njihovi zaposleni i ovlašćena lica, ali se Vladini službenici nijesu se sastali sa njima.

Bar je tako tokom svjedočenja u aprilu 2021. godine tvrdila nekadašnja funkcionerka Ministarstva turizma Olivera Brajović. Pokazuje to Zapisnik o glavnom pretresu, u koji je CIN-CG imao uvid.

Bivši član Odbora direktora kiparskog Montena investa Vladislav Popović za CIN-CG tvrdi da Brajović na sudu nije govorila istinu. Popović, koji je 2020. podnio ostavku na članstvo u Bordu direktora Montena investa, rekao je da je Gardašević najprije nudio garanciju Master banke, kod koje je držao novac, ali da to nije prihvatio tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović.

"Tražio je ili garanciju VTB ili Sber kao dvije najveće ruske banke. Gardašević im se se obratio, ali si mu rekli da nema kod njih račun, a da bi otvorio račun proteći će vrijeme, a on je morao hitno da dostavi garanciju. Uputili su ga na rusku finansijsku agenciju, koja je posredovala u dobijanju garancije Sberbanka", rekao je Popović.

Tvrdi da postoji pisani dokument Ministarstva turizma da je garancija provjerena i da je validna i da radovi mogu da počnu, o čemu CIN-CG nema dokaz.

Kasnije zbog ruske aneksije Krima podsjeća Popović, u decembru 2015. godine uz niz drugih ruskih banaka i preduzeća, Crna Gora stavlja Sberbanku na 'crnu listu' sankcija.

Tužiteljka nije predložila saslušanje nikoga iz ruske banke

U optužnici, u koju CIN-CG ima uvid, piše da je Gardašević izvršio krivično djelo zloupotreba ovlašćenja u privredi, jer je, kao predsjednik Borda direktora u kompaniji Montena invest sa Kipra, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, neistinito prikazao stanje i rezultate poslovanja tog preduzeća pa na taj način doveo u zabludu tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, prilikom donošenja odluke o poslovima upravljanja vezanim za realizaciju razvojnog- investicionog projekta hotela As.

To je, kako je navedeno, uradio na način što je 2014, pri potpisivanju Aneksa I ugovora o regulisanju međusobnih odnosa učesnika u kupoprodaji hotela As, pribavio bankarsku garanciju neistinite sadržine, navodno izdatu od Sberbanke iz Moskve, koja je dostavljena 12. februara 2014. godine u iznosu od tri miliona eura, "u kojem iznosu je državi Crnoj Gori pričinio štetu".

Specijalna tužiteljka Zorica Milanović predložila je u optužnici da se pred sudom održi glavni javni pretres na koji će biti pozvani specijalna tužiteljka, okrivljeni Gardašević i negovi advokati i zamjenica zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić.

Milanović je predložila da se kao svjedoci pozovu i bivše službenice Ministarstva turizma Milena Radulović i Olivera Brajović, kao i sin Neđeljka Gardaševića, Dejan Gardašević koji je izvršni direktor Nega toursa.

Specijalna tužiteljka nije predložila da se pozove niko od predstavnika Sberbanke, niti iz predstavništva moskovskog Montena investa.

U optužnici je navedeno da je tokom saslušanja u SDT-u bivši ministar Gvozdenović rekao da je bankarska garancija vizuelno izgledala kako treba i imala je hologram. Kazao je da, kako investitor nije ispunjavao obaveze, donijeta je odluka o raskidu ugovora krajem 2015. godine i da se "preduzmu radnje u cilju naplate garancije", ali je, nakon sastanka sa predstavnicima Sberbanke i dopisa kojeg su od njih dobili preko Ambasade Crne Gore u Moskvi, utvrđeno da je garancija nevalidna.

Na pitanje CIN-CG da li je ikada, dok je bila u Ministarstvu turizma, stupila u kontakt sa zaposlenima u Sberbanci koji su potpisali garanciju, Olivera Brajović je odgovorila da nakon sastanka krajem januara 2016. nije imala komunikaciju sa Sberbankom.

"Sa predstavnicima Sberbanke održan je sastanak krajem januara 2016. godine na kome smo obaviješteni da garancija nije izdata od strane njihove banke. Kao potvrdu navedene usmene izjave, Ministarstvo je naknadno primilo i dopis od Sberbanke", kazala je.

Tada je, kako je Brajović rekla u sudu, potvrđeno crnogorskoj delagaciji da su osobe koje su potpisale garanciju zaposlene u toj banci. Niko, međutim, od predstavnika Vlade nije tražio sastanak s njima.

Čudan sastanak predstavnika Vlade Crne Gore i Sberbanke

Predstavnica Zaštitnika imovinsko- pravnih interesa Sanja Jaredić, koja je u ovom postupku ovlašćeni predstavnik oštećene strane- države Crne Gore, nije imala pitanja za Brajović nakon njenog svjedočenja na sudu na kojem je detaljno govorila o sastanku u moskovskoj banci.

Zapisnik o glavnom pretresu pokazuje da je branilac Gardaševića pitao nekadašnju funkcionerku Ministarstva da li su na sastanku u Sberbanci tražili da se sastanu sa osobama koje su potpisale garanciju i razgovaraju sa njima.

Brajović je, pokazuje zapisnik, odgovorila da nisu "jer je sastanak prije svega bio iznuđen, vrlo kratko trajao i bio neprijatan". Ona je kazala i da nisu tražili provjeru kod nadležnih organa Rusije, u vezi sa tvrdnjama Sberbanke da nijesu izdali garanciju.

Ona je kazala i da taj Vladin resor nije imao obavezu da provjera bankarsku garanciju te da ne postoje nikakve definisane procedure za to. Rekla je i da od investitora nisu tražili finansijski izvještaj u vezi sa poslovanjem Montene invest.

Sud je pitao Brajović zašto su provjeravali bonitet Sberbanke, a ona je odgovorila da nije bilo uobičajeno da bankarsku garanciju dostavlja strana banka. Ali, kazala je, Ministarstvu nije bilo sumnjivo zašto se dostavlja strana bankarska garancija, "jer sa investitorom posluju od 2002. godine".

Predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić odbila je da novinarima CIN-CG da izjavu nakon ročišta u Višem sudu 22. novembra, uz obrazloženje da je postupak u toku i da nije "cjelishodno davati izjave".

Iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa nijesu konkretno odgovorili na više pitanja CIN-CG, pa ni na ono da li su pokrenuli postupak pred crnogorskim i ruskim nadležnim organima, kako bi provjerili navode Sberbanke o tome da oni nijesu izdali bankarsku garanciju. Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović samo je odgovorila da su u pitanju postupci koji su počeli i bili u toku prije njenog imenovanja.

Privredni sud je 2016. godine, na zahtjev Zaštitnika, donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja na nedovršeni hotelski kompleks As i zemljišni kompleks od 36 hiljada kvadrata.

Sberbanka nije odgovorila na pitanja CIN-CG

Ni iz Sberbank nisu odgovorili CIN-CG na osnovu čega tvrde da je garancija lažna i da li su, ako je to nesporno utvrđeno, sankcionisali zaposlene koji su je potpisali. Spornu bankarsku garanciju, u koju je CIN-CG imao uvid, potpisali su zamjenik predsjednika Borda direktora Sberbank Maxim Poletaev i zamjenik predsjednika Borda moskovske filijale Sberbank Kozyrenko Yun.

"U slučaju neizvršavanja obaveza nalogodavca iz aneksa ugovora o regulisanju odnosa u vezi sa kupovinom hotela As, garant se obavezuje da će izvršiti prenos novca na žiro račun korisnika garancije, u garantovanom iznosu na prvi zahtjev, bez primjedbi", piše u garanciji.

Kao rok važenja bankarske garancije navodi se 1. februar 2016. godine.

Predsjednik države Milo Đukanović u aprilu te godine je u Skupštini rekao da je upravo u februaru Ambasada Crne Gore u Moskvi zvaničnim dopisom Sberbanke informisana da ta banka nije izdala predmetnu garanciju.

On je tada naglasio da se pokazalo da u institucionalnom mehanizmu države Crne Gore ne postoji razrađena procedura dodatnih kontrola validnosti, vjerodostojnosti izdatih garancija.

Popović: Vlada je oduzela hotel As Gardaševiću da bi ga dala drugom investitoru

Vladislav Popović za CIN-CG tvrdi da je u hotel As uloženo 50 miliona eura, a država se ugovorom obavezala da će, u slučaju raskida ugovora, vratiti investitoru 70 odsto investicije.

U Vladinoj Informaciji u vezi statusa privatizacionih ugovora iz oblasti turizma iz aprila 2013, navodi se da je kupac hotela As tvrdio da je do 2010. investirao 45 miliona eura, ali da je Vlada tražila da investitor prezentira na osnovu čega je izvršio toliko investiranje, što nije urađeno.

Nakon potpisivanja aneksa ugovora, investitor je navodno uložio još 5,5 miliona eura.

Vlada je u Informaciji o realizaciji ugovora i aneksa ugovora za hotel As, iz decembra 2015, navela da kupac do 15. novembra te godine nije uložio 7,5 miliona eura, odnosno 50 odsto ukupne investicije i da nije ispunio obavezu iz aneksa ugovora.

U izjavi za CIN-CG Popović je optužio bivšu vladu da je namjerno kasnila sa odobravanjem građevinske dozvole i da je sve uradila da oduzme hotel As, kako bi ga dala "novim igračima", koji su ušli u vlasničku strukturu Hotelske grupe (HG) Budvanske rivijere, u čijem vlasništvu je As ranije bio. U vlasničkoj strukturi Budvanske rivijere od 2016. godine bili su MK grupa srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratex grupa američkog biznismena Nila Emilfarba, koji su zajedno imali 33 odsto akcija. Emilfarb je 2021. godine svoj udio od oko 15 odsto prodao Kostiću.

"U građevinskoj dozvoli, koju je potpisao Branimir Gvozdenović (tada ministar ekonomskog razvoja), piše: 'po osnovu dokumentacije dostavljene 2004, izdaje se dozvola 2006. Znači da mu je trebalo da odluči dvije godine", kazao je Popović.

Ugovorom, koji je Vlada potpisala sa investitorom, država se obavezala da izda sve potrebne dozvole u roku od 30 dana, ali ne duže od 45 dana od podnošenja zahtjeva.

Gardašević: Hotel sam mogao finansirati od prodaje vila

Neđeljko Gardašević je za CIN-CG rekao da, kako je građevinska dozvola kasnila, njegov ruski partner je izašao iz projekta i on je ostao sam.

Objašnjava da je prvobitno plan bio da se u stari hotel, u enterijerske radove, uloži 16 miliona tadašnjih maraka (osam miliona eura), ali postojeći objekat nije zadovoljavao standardne, sobe su bile male.

Zbog toga je, kako kaže, odlučio da gradi luksuzni rizort.

"Uzimajući u obzir sve okolnosti pokušavamo da dođemo do rješenja, da nam država da kamenjar iznad hotela od 4,5 hektara za vile, imamo mi tu jedno malo parče pa da napravimo ekskluzivno naselje za prodaju i djelimično finansiramo hotel. To bi sve ukupno bilo oko 150 miliona eura", kazao je Gardašević.

Vladislav Popović navodi da je Gardašević potrošio ogroman novac da bi izveo preduzeće iz stečaja, koji je 2018. u Nega tours Montenegro, uveo Privredni sud na čijem je čelu tada bio Blažo Jovanić, kasnije uhapšen i optužen za zloupotrebu službenog položaja i malverzacije u više stečajnih postupaka, između ostalog i u ovom postupku.

Uvođenjem stečaja, prekinuta je parnica u Privrednom sudu, koju su sredinom 2016. pokrenuli država i Budvanska rivijera tražeći da se imovina Gardaševića i Nega toursa vrati državi i Budvanskoj rivijeri.

Skupština Crne Gore je takođe sredinom 2016. godine usvojila zaključke, od kojih je najvažniji da se u slučaju raskida ugovora hotel ne može vratiti Budvanskoj rivijeri, već se mora tretirati kao imovina države.

Dok sporenja oko hotela As teku rastu gubici u crnogorskom turizmu od ovog sumnjivog posla. Prolaskom godina šteta će se samo uvećavati a gotovo je izvjesno da će još dugo jedna od najljepših uvala Jadrana ostati devastirana.

Centralna banka Crne Gore odbila da provjeri bonitet Sberbanke

Savjet za privatizaciju je krajem 2013. godine od Centralne banke Crne Gore (CBCG) tražio da provjeri bonitet Sberbanke, što je CBCG odbila i uputila ih na bonitetne agencije.

U dopisu CBCG, u koji CIN-CG ima uvid, piše da Centralna banka ne provjerava bonitet banaka sa sjedištem u inostransvu.

"Kako je rejting utvrđen od strane međunarodno priznatih rejting agencija Moody's, Standards&Poor's i Fitch, jedan od najznačajnijih pokazatelja boniteta pravnih subjekata, predlažemo da na sajtovima ovih rejting agencija pronađete podatke o kreditnom rejtingu ove banke", piše u dopisu.

Hilton nije uključen u projekat

Da bi nezavršena građevina u Perazića dolu mogla da se napokon pretvori u luksuzni hotelski kompleks najavili su početkom godine iz Budvanske rivijere.

Kako je tada saopšteno “Vijestima”, Hilton grupacija je zainteresovana da preuzme završetak izgradnje hotela, a predstavici te kompanije namjeravaju da dođu i upoznaju se detaljno sa dokumentacijom i mogućnostima ulaganja u hotel As.

Iz Hiltona su, međutim, za CIN-CG kratko odgovorili da nijesu uključeni u projekat.

»Ovo nije projekt u koji je Hilton uključen«, rekao je direktor za komunikacije u Hilton grupi za Evropu i Srednji istok i Afriku, Džon Bruks.

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja za CIN-CG su rekli da postoji interesovanje više preduzeća za preuzimanje nastavka investicije.

“Ovo Ministarstvo sprovodi aktivnosti na stvaranju preduslova koji bi omogućili da se u konačnom projekat  privede namjeni”, kazali su.

Bivši ministar nije odgovorio na pitanja iako je obećao da hoće

Bivši ministar turizma i održivog razvoja Branimir Gvozdenović nije za CIN-CG odgovorio na optužbe bivšeg člana borda direktora kiparske kompanije Montena invest Vladislava Popovića, iako je obećao da hoće.

CIN-CG je pitao Gvozdenovića kako komentariše optužbe saradnika optuženog Gardaševića da je kao ministar turizma "namjerno odugovlačio izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hotela", kao i optužbe da je htio da vrati As Budvanskoj rivijeri, kako bi hotel preuzeo Kostić. Gvozdenović nije odgovorio ni na navode Popovića da je upravo on tražio garanciju Sberbank ili VTB banke, ne prihvativši garanciju Master banke.

Pitanje smještaja osoba sa smetnjama u razvoju, nakon punoljetstva, ukoliko o njima nema ko da brine ili nije to u mogućnosti - u Crnoj Gori nije valjano riješeno

Andrea JELIĆ

,,Nijesmo mogli da se izborimo sa sinom kad je počeo njegov pubertet. Muž i ja smo bili sami, bez pomoći, iscrpljeni i nemoćni fizički, a pogotovo psihički. Sin je želio da se slobodno kreće, i nije imao strah od auta. To je svojstveno većini mladih osoba sa autizmom. On je tada imao 18 godina. Poslije jednog događaja, kada je sebe doveo u opasnost, odlučili smo da potražimo pomoć i dobili smo samo mogućnost smještaja u Zavodu ‘Komanski most’”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) majka čiji sin ima autizam.  

Sjećanja na preseljenje sina u “Komanski most” 2019. godine, ovu majku i danas progone.

Pitanje smještaja osoba sa smetnjama u razvoju, nakon punoljetstva, ukoliko o njima nema ko da brine ili nije to u mogućnosti - u Crnoj Gori nije valjano riješeno. Za sada, takve usluge pruža samo “Komanski most”, koji i pored značajnih ulaganja tokom prethodnih godina, nema odgovarajuće uslove za sve kojima su te usluge potrebne.

Proces deinstucionalizacije, odnosno prelaza sa institucionalnog zbrinjavanja na brigu i podršku u zajednici, na koji se Crna Gora obavezala ratifikovanjem Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) za prava osoba sa invaliditetom 2009. godine, sporo se i teško odvija.

Za osobe sa autizmom je nepoznato i novo – strašno. Još je teže ukoliko osoba ne može da govori i niko je ne razumije. Takav je mladić iz naše priče.

Po njegovom dolasku u “Komanski most”, roditeljima je rečeno da sačekaju da prođe period adaptacije, i da će ih pozvati u posjetu kada stručnjaci Zavoda procijene da se prilagodio. On je izuzetno teško podnio promjenu prostora. Lomio je stvari, žestio se… Samo nakon pet dana iz Zavoda je poslat u ZU Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota”.

,,Valjda bi trebalo da znaju da osobe sa autizmom ne smiju biti smještene i tretirane u psihijatrijskim ustanovama, jer to nije mentalna bolest. Ne znam kako smo preživjeli tu agoniju. Poslije 10 dana je vraćen u Zavod. Od polovine juna bio je podvrgnut dodatnoj psihijatrijskoj terapiji, jer je ispoljavao agresiju i autoagresiju. Krajem tog mjeseca, preko rendgen snimka, konačno saznajemo da su ga zapravo mučili - ekser, šaraf i okrugli metalni predmet su mu nađeni u debelom crijevu. On je, dakle, tih 15 dana primao psihijatrijsku terapiju, a imao je potpuno druge probleme”, ispričala je još ova majka novinarki CIN-CG-a.

U oktobru 2019, o čemu svjedoče medicinski zapisi, ovog mladića letvom od kreveta je povrijedio drugi korisnik Zavoda, koji je sa njim dijelio sobu. Njegov cimer je imao dijagnozu “teža psihijatrija”, kako se konstatuje u Mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) o ovom slučaju iz 2020. godine, a koje je donijeto na osnovu pritužbi majke povrijeđenog momka.

,,Bili su sami u sobi, a moj sin je zadobio povrede po glavi, čelu, oku, i ruci. Tadašnji direktor Zavoda Vaselj Dušaj sa stručnom službom je zakazao sastanak sa nama roditeljima i predstavnicima centra za socijalni rad zaduženog za grad odakle dolazimo. Ne spominjući povrede koje je moj sin zadobio, Dušaj je objasnio da želi da ga izmjesti u Kragujevac ili Tutin, sa sve koncima na glavi i povrijeđenog, što nije dozvolio tadašnji direktor centra za socijalni rad”, tvrdi još ona.

Korisnik koji je povrijedio njenog sina, prema njenim saznanjima, upućen je u bolnicu u Dobroti, gdje mu je utvrđen hepatitis, nakon čega je poslat u Klinički centar Crne Gore (KCCG). ,,Ubrzo je i umro. Moguće je da je i on bio neverbalan”, priča za CIN-CG ova majka.

Vaselj Dušaj je za CIN-CG je demantovao tvrdnje ove majke. ,,Rekao sam samo – kome se ne sviđa ovdje, može da ide negdje drugo. Dao sam sve od sebe i koliko sam mogao, poboljšao sam stvari u ‘Komanskom mostu’, ti tragovi su vidljivi, a sve ostalo su spekulacije koje imaju za cilj da oštete moj ugled”, kazao je on u telefonskom razgovoru sa novinarkom.

Uvidom u Mišljenje Ombudsmana iz 2020. CIN-CG je utvrdio da je period prilagođavanja mladića sa autizmom prošao uz niz propusta, kao i da su mu povrijeđena brojna prava. U ispitnom postupku, zaključeno je da u Zavodu smještaj i tretman osoba sa teškim autizmom nije adekvatan.

Ombudsman je tada utvrdio i da “postojeći stručni i medicinski kadar Zavoda ne posjeduje neophodno znanje za postupanje prema korisnicima sa teškim autizmom, da ne postoji stručna edukacija osoblja, da nemaju neophodne sertifikate, niti postoji plan i program za ostvarivanje takvih edukacija”.

U Mišljenju se još ističe i da nedostatak osoblja, posebno onog specijalizovanog za rad sa osobama sa autizmom, predstavlja veliki problem u funkcionisanju Zavoda.

Ispitni postupak Ombudsmana je pokazao i da, u situacijama kada neko od korisnika Zavoda ispoljava agresivno ponašanje, ne postoje jasni protokoli i smjernice za zaposlene u Zavodu kada i na koji način je dozvoljena primjena sredstava za mehaničko ograničavanje slobode. Korisnici se obično tada upućuju u KCCG. ,,Nejasno je kako se stvarno u praksi ‘obuzdava i transportuje’ korisnik u fazi ekstremnog agresivnog ponašanja”, navodi se u ovom dokumentu Ombudsmana.

U Zavodu 119 štićenika

Prilikom posjete “Komanskom mostu” koji se nalazi na periferiji Podgorice, novinarka CIN-CG-a je u velikom dvorištu srela nekoliko štićenika ove ustanove. Jedan od njih joj je mahnuo i zainteresovano prišao. Većina drugih je ili sjedjela na okolnim klupama ili šetala.

Tokom prethodnih godina radilo se na unapređenju usluga smještaja, primarno materijalnih uslova. Zavod je renoviran više puta.

Kako je novinarki rečeno, zbog osjetljivosti štićenika, nije bilo moguće realizovati posjetu prostorijama u kojima oni provode najviše vremena.

Socijalna radnica u “Komanskom mostu” Ivana Koprivica za CIN-CG-a nije htjela da govori o slučaju ovog štićenika sa autizmom. Navela je da rukovodstvo Zavoda, zbog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Zakona o zaštiti ličnih podataka i pratećim pravilnicima nije u mogućnosti da govori o konkretnom slučaju. ,,Ono što možemo reći je da ostvarujemo saradnju sa porodicama, roditeljima i starateljima, kao i sa svima drugima koji su značajni za korisnike koji borave u našoj ustanovi”, rekla je Koprivica.

Momak iz naše priče danas boravi sam u spavaćoj sobi u “Komanskom mostu”. To je utvrđeno prilikom nedavnog obilaska Zavoda predstavnika Multidisciplinarnog tima Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture (NPM) pri Ombudsmanu.

,,Uprava se trudi da stvori sigurno okruženje za korisnike koji se teško adaptiraju, te korisnik sa dijagnozmom autizma koji je smješten 2019. godine boravi sam u sobi, da bi se izbjegla njegova uznemirenost, incidenti i slično”, kaže za CIN-CG savjetnica Ombudsmana Danijela Brajković.

Prema njenim riječima, danas Zavod ima 119 štićenika, a u odnosu na 2019. godinu, kada je objavljen posljednji izvještaj o obilasku Ombudsmana “Komanskom mostu”, određene stvari su unapređene. ,,Zdravstvena ambulanta postala je dio javnih zdravstvenih ustanova te je olakšano zakazivanje specijalističkih pregleda i propisivanje terapije. Od prošle godine na čelu zavoda je nova direktorica, koja je nastojala da zaposleni imaju kontinuiranu edukaciju, te su ovoj godini imali značajan broj akreditovanih obuka”, navodi Brajković, dodajući da je usvojen i set novih procedura koje su potrebene za licenciranje ustanove.

U jednom od paviljona na koje je podijeljen “Komanski most“, paviljonu C, prema riječima savjetnice Ombudsmana, nalaze se korisnici koji se pripremaju za stanovanje uz podršku ustanove. ,,Oni su savladali mnoge tehnike koje su neophodne za samostalno funkcionisanje - trgovinu, pripremu nekih lakših jela i slično“.

Mali broj zainteresovanih za rad u ustanovama socijalnog tipa

Zavod trenutno funkcioniše sa 15 stručnih radnika, od čega je jedan defektolog, tri psihologa i 11 socijalnih radnika. ,,Osim njih, imamo i medicinsku službu koja pruža primarnu zdravstvenu zaštitu na nivou ustanove”, navodi još Koprivica.

Kako objašnjava, “Komanski most” fokusiran je primarno na obezbjeđivanje sigurnog i mirnog okruženja za korisnike, pružanje primarne zdravstvene zaštite i fizikalnog tretmana. ,,Rad organizujemo mahom kroz radno-okupacione terapije u skladu sa mogućnostima. Često organizujemo i izlete, a štićenici koji to mogu – najveći dio vremena provode napolju, u prirodi”.

Tim Ombudsmana je zapazio da se ustanove socijalnog tipa u Crnoj Gori, ne samo “Komanski most“, nego i domovi za stare koje upošljavaju zdravstveni kadar suočavaju sa njegovim osipanjem i smanjenim interesovanjem za novim zapošljavanjem.

,,To se događa zbog značajnih disproporcija u visini koeficijenata, to jest zarada zdravstvenog kadra istih kvalifikacija“.  Zaposleni u zdravstvenim ustanovama za koje je nadležno Ministarstva zdravlja imaju znatno veća primanja od onih koji rade u ustanovama u nadležnosti Ministarstva socijalnog staranja, navodi Brajković.

Primjera radi, koeficijent jednog psihologa u domu zdravlja je, nakon povećanja iz novembra ove godine, 11,92, dok je koeficijent njegovog kolege u centru za socijalni rad tek 7,02. Razlika u plati je nekoliko stotina eura.

O ovom govori i Koprivica: ,,Zavodu fali stručnog kadra, ali i medicinskog osoblja koji bi na dnevnom nivou mogao da zadovolji sve potrebe korisnika. Taj problem imaju i sve srodne ustanove, a ne samo naša”.

I pored svega toga, savjetnica Ombudsmana ističe da je zdravstvena zaštita korisnika u Zavodu dobra i funkcionalna. ,,Fizikalna terapija odlično funkcioniše“.

Broj korisnika sa autizmom raste

Prema podacima “Komanskog mosta”, u toj ustanovi trenutno boravi 10 korisnika sa dijagnozom autizma.

Prvi je primljen 1990. godine, a nakon toga je bilo sporadičnih slučajeva (1997, 1999, 2003, 2005, 2016).

Od 2019, kako ističe Koprivica, primijećen je kontinuirani rast broja takvih korisnika. ,,U skladu sa povećanjem broja osoba sa autizmom, ne samo kod nas nego i u svijetu, o čemu svjedoče brojne statistike, možemo očekivati da se ovakav trend nastavi i u narednim godinama”, navodi ona.

Bez porodice svaki drugi štićenik

Gotovo svaki drugi korisnik Zavoda nema žive ili poznate članove porodice, niti bilo koga drugoga ko bi bio značajan za njih. 

Tokom prethodne dvije godine, imajući u vidu situaciju sa pandemijom virusa COVID-19,  broj posjeta štićenicima bio je znatno smanjen, kazala je još Koprivica za CIN-CG.

Stanje se nije značajno promijenilo ni nakon jeka pandemije. Mali je broj onih koji dolaze u posjetu bližnjima u “Komanskom mostu”, a tek nekolicina to čini više puta nedjeljno. Jednu majku, koja, prema riječima zaposlenih, gotovo svaki dan dolazi u posjetu, novinarka je vidjela pri izlasku iz Zavoda. U ruci je nosila kesu sa voćem.

,,Mnogo je razloga zašto je malo posjeta. Neki nijesu u mogućnosti, a drugi prosto – ne žele. Kroz razne aktivnosti, pokušavamo da što je više moguće animiramo porodice korisnika da ih što češće posjećuju”, navodi još Koprivica.

U Zavodu borave i oni koji su cijeli život u institucionalnom smještaju. Njih su roditelji po rođenju ostavili. Jedna štićenica sa takvom pričom, koju je novinarka srela na ulazu u “Komanski most”, osmijehivala se na klupi pod drvećem. A onda je prišla da se pozdravi i popriča. Bila je radoznala, ljupka i raspitivala se o mnogim stvarima.

Neophodna integracija i deinstitucionalizacija štićenika

Akcija za ljudska prava (HRA) izradila je studiju o potrebama deinstitucionalizacije štićenika ovakvih ustanova, kako bi se oni integrisali u zajednicu, umjesto što žive u nekoj vrsti geta, izdvojeni, na rubu grada. U studiji HRA ,,Modeli deinstitucionalizacije i zaštite mentalnog zdravlja u zajednici” iz 2017. godine se navodi da se u zatvorenim ustanovama širom svijeta često dešavaju razni oblici zlostavljanja i zanemarivanja, koriste zastarjele metode liječenja, zloupotrebljavaju lijekovi, štićenici drže u izolaciji, često zavezani, kao i da su ove ustanove obično natrpane, a osoblje nekompetentno. 

U Crnoj Gori se o neophodnim promjenam, poboljšanju uslova i deinstitucionalizaciji i integraciji štićenika u zajednicu, počelo više govoriti tek nakon nekoliko tragičnih događaja u “Komanskom mostu”, ali i drugih mentalnih ustanova poput bolnice u Dobroti, kao i izvještaja koji zabrinjavaju.

Javnost je šokirao nestanak dvoje maloljetnih štićenika ove institucije. U oktobru 2000. prvo je nestala osmogodišnja djevojčica, a u julu 2004. 13-ogodišnji dječak. O dječaku se javno govorilo i prije njegovog nestanka, kada je objavljena fotografija na kojoj se vidjelo kako stariji štićenik ustanove seksualno zlostavlja dvoje djece, od kojih je jedno bio nestali dječak.

Predstavnici Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog i degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) posjetili su Zavod u septembru 2008. godine, a potom su objavili izvještaj koji je ukazao na brojne propuste u radu ove ustanove, koji se odnose na neadekvatne uslove života i na teške slučajeve fizičkog kažnjavanja štićenika i problem seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

,,U vrijeme posjete uslovi života šticenika su bili užasni. Odjeljak B je smještao 67 stanovnika raspoređenih u 12 spavaonica. U potpuno golim i smrdljivim sobama, stanovnici su viđeni kako leže sami, povremeno s glavama prekrivenim pokrivačem, neki goli, s muvama koje puze preko njih. U zaključanoj ‘sobi za bebe’, delegacija je vidjela pet iznemoglih stanovnika, dobi između tri i 19 godina, koji su ležali u krevecima. U zaključanom dijelu bez osoblja, gdje je izgledalo da su štićenici ostavljeni sami, delegacija je pronašla dnevnu sobu u kojoj je sedam stićenika bilo vezano za namještaj. U nekim od spavaonica, bilo je urina i izmeta na podu, zidovima i posteljini. Tu je bilo i miševa…”, navodi se u izvještaju CPT-a iz 2009. godine u koji je CIN-CG imao uvid.

Iz HRA su 2012. godine Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) podnijeli zahtjev za informacije o radnjama preduzetim od strane državnog tužilaštva u cilju krivičnog gonjenja odgovornih za stanje u “Komanskom mostu”, kao i za nestanak maloljetnih štićenika.

Iz VDT-a su tada kazali da je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici o nestaloj djeci prvi put obaviješteno 2010. ,,Tužilaštvo je potom obaviješteno da Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije utvrdilo postojanje propusta u postupanju zaposlenih radnika Zavoda u odnosu na korisnike, a da s obzirom na činjenicu da policija u međuvremenu nije otkrila da li su djeca živa ili nijesu, nije bilo osnova za pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela - izlaganje opasnosti, dok je za osnovni oblik ovog krivičnog djela, nastupila zastarelost krivičnog gonjenja. Dakle prije nego što je tužilaštvo o ovim događajima obaviješteno”, navodi se u odgovoru VDT-a HRA.

U slučaju nečovječnog odnošenja prema štićenicima, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je postupak provjere, ali podaci koje su državni organi dostavili tužilaštvu nijesu bili dovoljni za pokretanje krivičnog postupka.

Zabilježeno je i da su 2014. godine štićenici “Komanskog mosta” zloupotrijebljeni u političke svrhe, tako što je nekoliko desetina njih bilo upisano u birački spisak, iako se radilo o osobama bez poslovnih sposobnosti, odnosno onih koje ne mogu da glasaju.

Prema analizi Akcije za ljudska prava iz 2017, iako se u početku mislilo da je riječ o individualnim slučajevima, mnogobrojni izvještaji iz različitih zemalja potvrdili su da se radi o jednom „šablonu“, odnosno opšte prisutnim propustima koji su karakteristični za institucionalno zbrinjavanje uopšte, bez obzira na fizičke uslove smještaja. ,,Institucija nije određena samo mjestom i veličinom već, prije svega, organizacijom života koja zanemaruje individualnost i privatnost, tako da potrebe institucije imaju prednost u odnosu na lične potrebe osoba koje u njima žive”, navodi se u ovoj analizi.

Prelazak na stanovanje u zajednici daleko 

Nakon pritisaka javnosti i međunarodnih institucija krenulo se sa reformama ovih ustanova, ali one idu sporo i trebalo bi uložiti dodatne napore kako bi se poboljšao položaj štićenika.

Posljednjim Planom transformacije JU Zavoda “Komanski most”, koji je donešen 2020. godine promijenjena je namjena paviljona za osobe sa autizmom, koji, prema Mišljenju Ombudsmana iz 2020, nikada i nije bio stavljen u tu funkciju. Danas se taj prostor koristi za pripremu korisnika za život u zajednici.

,,Time smo počeli proces deinstitucionalizacije i transformacije ustanove. Međutim, dosta toga zavisi od okoline, koja je, kao što je poznato, prilično zatvorena i još uvijek puna nerazumijevanja prema osobama sa intelektualnim smetnjama”, navodi za CIN-CG Ivana Koprivica.

Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom i strategije razvoja socijalne i dječje zaštite koje je do sada Crna Gora usvajala gotovo uopšte ne nude značajne mjere za proces deinstitucionalizacije. Nevladine organizacije, poput Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) isticale su da je neophodno usvajanje Strategije deinstitucionalizacije kojom bi bilo omogućeno da osobe s invaliditetom (OSI) žive samostalnije.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja CIN-CG-u do objavljivanja ove priče nije stigao odgovor na pitanja da li se to pitanje pokretalo i ukoliko nije – zbog čega.

U Strategiji za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period od 2017. do 2021. godine upozorava se na nemogućnost institucija da pruže pravo na privatnost osobama koje u njima žive. Analiza usklađenosti zakonodavstva u Crnoj Gori je pokazala da je u ovoj oblasti naše zakonodavstvo tek djelimično usklađeno sa standardima Zakona o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom i UN-ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom. 

Kršenje ljudskih prava ljudi u institucijama bilo je jedan od glavnih argumenata za napuštanje ovakvog modela brige o osobama sa mentalnim smetnjama. Širom Evrope i u ostatku svijeta do danas su učinjeni brojni napori kako bi se osigurala kvalitetna dugotrajnija briga o takvim ljudima.

Italija je jedna od prvih zemalja koja je počela sa procesom deinstitucionalizacije u psihijatriji i razvojem sistema mentalnog zdravlja u zajednici. Britanska vlada je do početka 21. vijeka zatvorila 90 od 120 psihijatrijskih bolnica premještajući većinu pacijenata koji su bili izloženi dugotrajnoj instucionalizaciji u jedinice grupnog stanovanja i centre za zbrinjavanje u zajednici.

U Finskoj postoji alternativni metod podrške osobama sa mentalnim poteškoćama “Otvoreni dijalog”, kroz mrežu koju čine članovi porodice i prijatelji. Ova usluga pruža se u kućnoj atmosferi i daje najbolje efekte kada se primijeni u ranoj fazi. U najvećem broju slučajeva, intervencija ne podrazumijeva upotrebu medikamenata.

U Crnoj Gori institucije ovog tipa još su na rubu grada, a njihovi štićenici tek su počeli da se pripremaju za život u zajednici.

Majka sa početka naše priče napominje da su, nakon traumatičnog iskustva koje je proživio njen sin i cijela porodica, prilike drugačije. “U ‘Komanskom mostu’ ima zaposlenih koji svoj posao rade savjesno. Dugujemo im veliku zahvalnost”.

Nada se da će njeno dijete osjetiti majkin zagrljaj kad god mu je potreban. Ali zna da ne smije stati borba za njegova prava i svih koji su kao on.

U procesu rasprodaje i likvidacije Gornjeg Ibra višestruko kršeni zakoni. Institucije i dalje kriju podatke o tenderskoj dokumentaciji, stečajnoj masi i isplatama povjerioca, radnici gotovo 20 godina traže pravdu

Jovo Martinović / Đurđa Radulović 

Milionska imovina nekadašnjeg privrednog giganta “Gornji Ibar Rožaje” (“GIR”) rasprodata je u nizu sumnjivih transakcija privatnicima i državi, na što su se radnici godinama žalili pravosudnim organima.

Odluku o obustavi stečaja i likvidaciji “GIR” potpisao je Blažo Jovanić, doskorašnji predsjednik Privrednog suda Crne Gore, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnji u zloupotrebu položaja prilikom stečaja više privrednih subjekata. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je protiv Jovanića i više drugih lica podiglo optužnicu radi više slučajeva.

Jovanić je odluku o likvidaciji “GIR-a” potpisao u novembru 2018. godine, nakon što su ostaci posljednje vrijedne imovine jednog od najznačajnijih crnogorskih drvoprerađivačkih preduzeća prodati po niskoj cijeni u ruke Sadriji Daciću, biznismenu i finansijeru Bošnjačke stranke, o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) već pisao.

Propast i čerupanje GIR-a počinje sa uvođenjem stečaja 2003. godine.

Stečaj ovog preduzeća trajao je 15 godina, a pratile su ga brojne sumnjive okolnosti. Imovina je rasprodavana uz kršenje zakona i prikrivanje dobrih ponuda investitora. Četiri godine nakon završetka stečaja, institucije i dalje kriju podatke koji bi pokazali u kojoj mjeri je postupak bio zakonit.

Radnici, koji su kao primarni povjerioci imali pravo na novac od prodaje stečajne mase, nemaju ključne informacije. Ni do danas nijesu saznali šta je u momentu uvođenja stečaja popisano kao imovina “GIR-a”, šta je prodato, po kojoj cijeni i koji povjerioci su isplaćeni.

Radnici se osjećaju prevarenima, jer su od prodaje stečajne mase dobili minimalne naknade.

Posljednje od imovine koja je nekada pripadala “GIR-u” prodato je 2017. godine Daciću pod sumnjivim okolnostima, o čemu je CIN-CG pisao. Godinu kasnije, obustavljen je stečaj preduzeća AD Gornji Ibar Rožaje.

CIN-CG pokušao je da dobije odgovor od SDT-a da li je formiran i predmet o stečaju “GIR-a”, s obzirom da je u toku proces protiv Jovanića, ali nijesmo mogli dobiti precizno pojašnjenje.

Pravni stručnjak kojeg je CIN-CG konsultovao tvrdi da je Jovanićeva odluka o obustavi stečaja “GIR-a” šturo napisana, da se iz nje ne može zaključiti koja je bila vrijednost imovine, po kojoj je cijeni prodata, niti kome je novac išao.

 

Skrivena ponuda kompanije iz Velike Britanije

Nakon uvođenja stečaja, imovina “GIR-a” prodavana je ispod cijene u više navrata. Najveći dio kupila je Vlada Crne Gore 2007. godine, nakon šest neuspjelih prodaja stečajne mase. Vlada je po cijeni od malo više od dva i po miliona eura preuzela pogone, radnički restoran sa infrastrukturom, sušare, zemljišne parcele, putnička i tertna vozila... Samo pet mjeseci nakon te transakcije ova imovina je procijenjena na 18,11 miliona u studiji koja je rađena za potrebe Vlade.

Iako su nadležne institucije tvrdile da u prvim godinama nakon uvođenja stečaja nije bilo interesovanja za kupovinu kompanije ili djelova “GIR-a”, CIN-CG je došao do drugih podataka. Prema dokumentaciji u koju smo imali na uvid, ponudu je 2006. dala britanska kompanija “IMS Imobilien LTD”.

Direktor “IMS-a” Martin Betz poslao je ponudu Ministarstvu poljoprivrede, kojim je tada upravljao Milutin Simović, visoki kadar DPS-a. Britanci su nudili da preuzmu preduzeće i neisplaćene obaveze prema zaposlenima do 3,15 miliona eura, a da zadrže sve radnike, njih 350. Dostavljen je i investicioni program. Od države je traženo da se uz kompaniju preuzmu i već date koncesije na eksploataciju šume na 10 godina.

Stečajni upravnik “GIR-a” Huzeir Nurković u izjavi za CIN-CG tvrdi da do njega nije stizala britanska, ali nijedna druga ponuda. “Ne znam šta je radio Simović sa tim, ako je dobio, ali ponuda se ne šalje njemu nego meni i sudu”, kaže on.

CIN-CG se obratio Simoviću, koji je prvo kazao da se ponude ne sjeća. Dan kasnije se ipak sjetio, pa i da su postojale špekulacije da je sakrio ponudu. “Izdao sam zbog toga saopštenje za javnost”, kaže bivši ministar za CIN-CG.

U saopštenju iz februara 2007, tri mjeseca nakon neuspješno završenog konkursa za prodaju i nekoliko mjeseci prije nego što će se Vlada pojaviti kao “spasilac”’ i kupiti preduzeće ispod svake cijene, stoji da “se zvanična ponuda za kupovinu preduzeća koje je u stečaju ne dostavlja ni ministru ni Ministarstvu, već se dostavlja na konkurs koji raspisuje stečajni sud, odnosno stečajni upravnik”.

Na pitanje CIN-CG-a zašto britansku ponudu nije proslijedio na pravu adresu, Simović je odgovorio da to nije bilo u njegovoj nadležnosti.

Sadik Klimenta iz nevladinog udruženja NVO Manjinski akcionari Gornji Ibar Rožaje (manjinski akcionari), kao i bivši član uprave “GIR” koji je želio da ostane anoniman, tvrde da je bilo još ponuđača, ali su automatski obeshrabrivan time što nijesu mogli dobiti i koncesije za šume, koje je rožajska kompanije ranije posjedovala. Bez koncesija, pojašnjavaju oni, proces drvoprerade bio bi neisplativ. Poređenja radi, to bi bilo kao kad bi ribarima dozvolili da koriste čamce, ali ne i da pecaju u moru.

 

Savjest i poštenje samo na papiru

Nevladina organizacija MANS je u studiji “Slučaj Gornji Ibar” iz 2015. godine upozorila da je više odredbi nezkonito u ugovoru kojim je Vlada preuzela dio imovine “GIR-a” 2007. godine. MANS ističe da su upitne stavke ugovora u kojima stoji da se zbog niske cijene “ne narušava načelo savjesnosti, poštenja, jednakih vrijednosti i uzajamnih davanja” zbog povoljnih uslova iz ponude kupca i njegovih obaveza iz ponude.

Ovakve odredbe su nesporno protivzakonite i osnov su za ništavost pravnog posla, kaže se u studiji MANS-a.

Predstavnici radnika i manjinskih akcionara su se žalili na ovakav kupoprodajni ugovor i podnosili krivične prijave tužilaštvu.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Rožajama je u martu 2015. obavijestilo NVO Manjinske akcionare GIR-a da je njihova prijava “arhivirana zbog toga što ne postoji osnovana sumnja da je povodom privatizacije AD ‘Gornji Ibar Rožaje’ izvršeno bilo koje krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”.

ODT Rožaje navodi da je na osnovu dokaza i nalaza vještaka utvrđeno da “po osnovu visine kupoprodajne cijene iz zaključenih ugovora nije nastala šteta za stečajnu masu, te da je prilikom prodaje imovine identifikovana i popisana ukupna imovina”.

Ovo obavještenje je iz rožajskog ODT-a radnicima stigla bez pravne pouke i rješenja sa obrazloženjem kako nalažu propisi.

Tužilaštvo se nije obaziralo na činjenicu da je imovina “GIR-a” procijenjena na preko 18 miliona samo par mjeseci nakon ugovora sa Vladom 2007. To je oko sedam puta više od onog što je platila Vlada.

 

Stečajni upravnik nezakonito postavljen

Huzeir Nurković je postao stečajni upravnik “GIR-a” 2005. godine, što znači da je imao ulogu da proda imovinu. Međutim, njegovo postavljanje za stečajnog upravnika predstavlja kršenje Zakona o insolventnosti privrednih društava iz 2002, koji je u trenutku proglašenja stečaja bio na snazi. Prema tom Zakonu, stečajni upravnik ne smije biti povjerilac, odnosno neko kome stečajni dužnik duguje više od 500 eura. Kao zaposlenik u “GIR-u”, Nurković je u trenutku proglašenja stečaja 2003. bio povjerilac, kao i dvije godine kasnije kada je izabran za stečajnog upravnika, a imao je potraživanja prema kompaniji u iznosu od 1.590 eura.

Zakon predviđa i da stečajni upravnik mora biti “ovlašćeni računovđa, revizor, pravnik ili drugo lice sa znanjem ili iskustvom potrebnim za odgovarajući postupak”’. Nurković je šumarski inženjer, koji je imao uglavnom direktorske funkcije u “GIR-u”.

Na upit CIN-CG-a kako objašnjava postavljenje na mjesto stečajnog upravnika mimo zakona, Nurković je odgovorio “je li to sve što su mogli da mi nađu? Nije mi jasna svrha te priče”.

Za postavljanje stečajnog upravnika bio je zadužen stečajni sudija Muzafer Hadžajlić. On za CIN-CG nije htio da komentariše postavljanje Nurkovića.

 

Popis stečajne mase i dalje je tajna

CIN-CG je već pisao o sumnjama da u stečajnoj masi “GIR-a” nijesu bile desetine hektara zemljišta, koje su po povoljnoj cijeni od 216.000 eura prodate biznismenu Sadriji Daciću 2017. Bivši radnici žalili su se zbog ove transakcije Ministarstvu finansija, navodeći da to zemljište nije bilo dio stečajne mase, pa nije moglo biti prodato. Ministarstvo nikada nije osporilo ni ovu, ni niz drugih sumnji na koje su ukazivali radnici, ali je u odgovoru istaklo da su ove činjenice “bez uticaja na odluku” koja je bila u korist Dacića.

Stečajni upravnik Nurković kazao je za CIN-CG da je sva imovina preduzeća predstavljala stečajnu masu. “Ne vidim razlog zašto zemljište koje je prodato Daciću ne bi ušlo u stečajnu masu. Interes je da se od prodaje namire povjerioci”.

Međutim, prema tvrdnjama radnika, sporno zemljište nikada nije ušlo u Zapisnik o popisanoj imovini “GIR-a”, pa se samim tim nije vodilo ni kao stečajna masa.

CIN-CG je poslao zahtjev za slobodan pristup informacijama Privrednom sudu Crne Gore za popis stečajne mase “GIR-a” iz 2003 i 2009. kao i uvid u isplate povjeriocima, Privredni sud nije dozvolio pristup ovim podacima, navodeći da se “uvid u sudske spise ne može vršiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, već isključivo na osnovu procesnih zakona i Zakona o sudovima”, te da se “u pojedinim predmetima moraju poštovati odredbe tajnosti postpuka, kao i ugled, privatnost i poslovni interes stranaka”.

Ni radnici GIR-a”, koji su bili stranka u postupku, nikada nisu imali uvid u stečajnu masu, iako su kao povjerioci imali apsolutno pravo na to.

 

Gdje je odlazio novac od prodaje?

CIN-CG je pitao stečajnog upravnika gdje je pošao novac od Dacićeve isplate, ali Nurković je rekao da nema podatke, ali da “se oni mogu lako naći”, te da je novac uplaćen povjeriocima.

Transakcija sa Vladom i Dacićem nije bila jedina zbog koje su se žalili povjerioci. U ime nekadašnjih radnika Sadik Klimenta je uložio žalbu i na oduku Privrednom sudu o prodaji imovine “GIR-a” iz 2014. godine.

Tražio je i podatke gdje otišao novac od te prodaje. U septembru 2014. stečajni sudija Muzafer Hadžajlić odgovorio je Klimenti da je od te prodaje “isplaćeno potraživanje AD Lovćen osiguranje u iznosu od 11.158 eura, dok se preostali iznos nalazi na računu ‘GIR-a’”.

Međutim iz AD Lovćen osiguranje, kome se Klimenta obratio da provjeri istinitost tvrdnje, stigao je odgovor da “Lovćen AD osiguranje Podgorica ima priznato potraživanje u ukupnom iznosu od 104.480 eura prema stečajnom dužniku AD Gornji Ibar Rožaje i da od tog ništa nije naplaćeno”.

Sumnje u transparentnost cijelog procesa podgrijao je i Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte kada je početkom 2015. proglasio tajnom podatke tenderske dokumentacije u postupku valorizacije imovine “GIR-a”. Tajna je proglašena na pet godina, jer bi kako su obrazložili objavljivanjem ovih podataka “mogle nastupite štetne posljedice za bezbjednost i interese Crne Gore”.

Kako je rok tajnosti istekao, CIN-CG se početkom decembra obratio Savjetu i tražio pristup tenderskoj dokumentaciju. Naš zahtjev je odbijen uz obrazloženje da se “informacije nijesu zavodile i čuvale u Savjetu, već je tadašnja Tenderska komisija za privatizaciju bila u posjedu kompletne dokumentacije o tenderu”.

Sektor šumarstva je, evidentno, jedna od najvećih žrtava tranzicije gdje su nesporno “nastupile štetne posljedice za interese Crne Gore” a ta privredna grana je gotovo potpuno uništena, iako je nekada prerada drveta punila budžet i bila značajan oslonac građanima sa sjevera zemlje.

Ostaje da se vidi da li će i priča oko “GIR-a” biti dio slučaja Blaža Jovanića i osumnjičene grupe koja se tereti zbog zloupotrebe položaja i rasprodaje imovine preduzeća u stečaju.

 

Drvoprerađivačke firme propadaju po istom receptu

Pored fabrike sa pet velikih pogona u centru Rožaja, “GIR” je posjedovao i desetak predstavništava i magacine u gradovima bivše Jugoslavije, lanac maloprodajnih objekata, fabriku papira “Dekor”, dva hotela, nekoliko ugostiteljskih objekata, odmaralište u Ulcinju, transportno preduzeće i servis.

Kapital kompanije je početkom 2003. godine procijenjen na 28,8 miliona eura dok je u kompaniji ostalo 575 radnika, nakon odvajanja “Dekora” i “Šumarskog preduzeća AD”. Državni fondovi su imali 51 odsto kapitala, a radnici 38,8 odsto.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici iz maja 2003. godine tvrdi da kompanija može biti održiva i profitabilna.

Na sličan način poput “Gornjeg Ibra”, nakon ratova devedesetih, propala je i drvoprerađivačka firma “Velimir Jakić” iz Pljevalja, koji je nakon privatizacije preimenovan u “Vektra Jakić”.

Kombinat “Vektra Jakić” je prešao u ruke Dragana Brkovića, kuma predsjednika države Mila Đukanovića. Umjesto revitalizacije Jakića, Brković ga je gotovo doveo do propasti, zalažući njegovu imovinu za nevraćene kredite, ne plaćajući poreze državi kojom vlada njegov kum, i ne plaćajući koncesije za šume.

KAKO JE DRŽAVNA ŠUMA PREŠLA U RUKE BIZNISMENA POVEZANOG SA BOŠNJAČKOM STRANKOM: Vrijedno zemljište ustupljeno ispod cijene

Ministarstvo kulture i medija iz fonda za pluralizam podržalo je projekat CIN-CG, koji će trajati godinu dana, a u čijem će fokusu biti proces evropskih integracija, vladavina prava, borba protiv korupcije i ljudska prava.

CIN-CG će kroz dubinska novinarska istraživanja nastojati da informiše javnost o ovim ključnim temama od javnog interesa.

Istraživanja će biti prezentovana u multimedijalnoj formi kroz tekstove, audio, video priloge i infografike. Svi sadržaji biće dostupni na sajtu CIN-CG, kao i na portalima i štampanim izdanjima partnerskih medija i na društvenim mrežama.

Ključni nalazi projekta na kraju istraživanja biće objedinjeni u E-book.

Sve je sumnjivo – od tendera do stečaja kompanije “Gornji Ibar Rožaje”, koja je gazdovala stotinama hiljada kvadrata koje sada pripadaju Sadriji Daciću

Đurđa Radulović / Jovo Martinović

 

Biznismen iz Njemačke i poznati finasijer Bošnjačke stranje (BS) Sadrija Dacić dobio je prije nekoliko sedmica dozvolu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) da siječe šume u velikom kompleksu u opštini Rožaje i od toga ostvaruje prihod.

Dozvala je izdata, iako pravo nad zemljištem Daciću osporavaju bivši radnici “Gornjeg Ibra Rožaje” (GIR) i nedavno smijenjeni vrh Uprave za šume.

Dacić je do vrijednog državnog zemljišta i objekta nekadašnjeg crnogorskog giganta GIR došao 2017. godine za svega 216.000 eura – skoro četiri puta niže od početne cijene sa prvih licitacija.

Ova imovina “Gornjeg Ibra”, prodata je tek nakon 12 objave.

Šuma smrče druge klase, koju nakon dozvole MPŠV Dacić sad može da siječe, prostire se na 262.000 metara kvadratnih u naselju Redžića Krlje. Ta je šuma data Daciću za oko 51 cent po metru kvadratnom, a na prvoj neuspješnoj licitaciji 2011. najniža ponuđena cijena bila je oko dva eura po kvadratu. Prema tvrdnjama mještana, Dacić je došao do šume po izuzetno niskoj cijeni, po kojoj se u tom kraju prodaju livade i pašnjaci mnogo niže kategorije.

I izvor iz šumarske struke upućen u slučaj tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je cijena od 50 centi po metru kvardatnom pretjerano niska.

”Kada se prodaje šuma, odvojeno se računa vrijednost drveća i šumskog zemljišta”, kaže on. Prema njegovim riječima, samo šumsko zemljište se posljednjih godina kretalo oko jedan euro.

On naglašava da će ove šume će tek da dobiju na vrijednosti sa rastom i razvijanjem, te su izuzetno dobra investicija.

Zemljište je Daciću prodao Huzeir Nurković, stečajni upravnik GIR-a i kadar BS-a, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru iz oktobra 2017. u koji je CIN-CG imao uvid. Prema ovom ugovora, šuma smrče prodata je Daciću kao livade, njive i pašnjaci pete, sedme i osme klase.

Uprava posumnjala u Dacićevo vlasništvo nad šumama

Doskorašnji direktor Uprave za šume (UZŠ) Srđan Pejović dva puta je tražio od Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore da se izjasni o validnosti vlasništva Dacića nad ovim šumama.

Dok je bio direktor Uprave, Pejović je u zahtjevima od 21. februara i 16. juna 2022. naveo da su sporne šume bile “dio šumskih odjeljenja” za koja je nadležna država, da ih je “zasadila Uprava za šume, odnosno njen pravni prethodnik”, te da se šuma u “četiri protekla uređajna perioda vodi kao svojina države Crne Gore”. Kao takve, one nijesu mogle biti predmet prodaje stečajne mase GIR na licitacijama.

Iz kancelarije Zaštitnika u martu ove godine naveli su i da Dacić nije dostavio odgovorajuću dokumentaciju, te da ugovor ne uključuje parcelu za koju ovaj biznismen traži da se uvrsti u program gazdovanja.

Nakon ovoga, nastavljena je prepiska između Pejovića, Zaštitnika i Dacića, ali sve se riješilo u korist biznismena bliskog BS, kada je direktor UZŠ smijenjen.

Pejović je smijenjen nekoliko mjeseci nakon što je formirana manjinska vlada, u koju je ušao i BS. Uprava za šume je preimenovana u Upravu za gazdovanje šumama i lovištima, a na Pejovićevo mjesto imenovan je Armin Mujević, ekonomista i funkcioner BS.

CIN-CG se obratio Upravi za gazdovanje šumama i lovištima povodom ovog slučaja. U odgovoru su naveli da je na osnovu katastarskih evidencija i “Geodetskog elaborata ovlašćene firme ‘Geo expert’ iz Podgorice potvrđeno da je površina pod šumom od 26,20 hektaraa u privatnom vlasništvu Dacić Sadrije”.

CIN-CG se obratio Zaštitniku imovinsko-pravnih odnosa za komentar. Iz kancelarije su potvrdili da je Uprava za šume ove godine kontaktirala Zaštitnika sa zahtjevom za mišljenje o pitanju Dacićevog prava na šume. Ipak, kako tvrde nisu mogli da se izjasne jer među spornim parcelama “nijedna nije navedena kao šuma po kulturi”.

Zaštitnik je, stoga, zatražio “od Uprave za katastar i državnu imovinu dostavljanje relevantne dokumentacije” nakon čega će se odrediti dalji koraci. Ali je Dacić u međuvremnu dobio odobrenje MPŠV za eksploataciju.

 

Manjinski akcionari osporavaju pravo stečajnog upravnika da proda šume

I predstavnik bivših radnika GIR-a okupljenih u nevladino udruženje Manjinski akcionari AD “Gornji Ibar”, Sadik Klimeta, osporava prodaju i upis Dacića u katastar. U žalbi Ministarstvu finansija (MF) poslatoj još 2018. godine, Klimenta navodi više razloga zbog kojih osporava Daciću vlasništvo. Bivši radnici i manjinski akcionari tvrde da stečajni upravnik Nurković nije dostavio zapisnik o sprovedenoj licitaciji na kojoj je navodno Dacić bio jedini ponuđač sa ponudom od 216.000 eura (svega tri hiljade preko početnog iznosa licitacije). Ističe i da sporna imovina nije unesena u zapisnik o prijavljenoj imovini prilikom uvođenja stečaja, što je suprotno Zakonu o stečaju. Samim tim Nurković nije ni mogao prodati tu zemlju, kaže se u žalbi.

Ministarstvo finansija, u rješenju od 1. oktobra 2018. godine, nije osporilo ove navode, ali su oni “ocijenjeni bez uticaja na drugačije odlučivanje”, pa je dozvoljen upis Dacića kao vlasnika.

Mjesec nakon ovog rješenja “Gornji Ibar Rožaje” je izbrisan iz registra privrednih subjekata. Tu odluku donio je tadašnji predsjednik Privrednog suda Crne Gore Blažo Jovanić navodeći da je “imovina stečajnog dužnika u cjelosti unovčena”.

Jovanić se trenutno nalazi u pritvoru i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ga tereti za brojna krivična djela koja se tiču i malverzacija u stečajnim postupcima.

 

U Dacićevu korist vještačio dugogodišnji kadar BS-a

CIN-CG je izvršio uvid u istorijat vlasništva u katastru nad šumama koje je kupio Dacić. Radi se o zemlji koju je za vrijeme SFRJ Jugoslavije otkupljivao “Gornji Ibar” od stanovništva koje se iseljavalo krajem šezdesetih godina. Uglavnom su to bile livade, njive i pašnjaci, koje je kompanija nakon kupovine pošumljavala smrčom i tako im višestruko povećala vrijednost. Svih ovih godina zemljište je bilo upisano kao imovina GIR-a.

Iako se vodilo kao zemljište niže klase, nekoliko godina nakon prodaje 2021, na Dacićev zahtjev Uprava za katastar Rožaje je preimenovala to kao četinarsku šumu druge klase. Za to je Dacić osim fotografija priložio i “nalaz i mišljenje sudskog vještaka šumarske struke Adema Fetića”, što se navodi u rješenju iz oktobra 2021, kojim je izvršena ova promjena. I Fetić je visoki kadar BS-a, koji je godinama bio na pozicijama u šumarstvu pri Ministarstvu poljoprivrede.

Ova promjena omogućila je Daciću da parcele u Redžića Krljama uvede u program šumarstva kod Uprave za gazdovanjem šumama i lovištima, što mu sada omogućava da prihoduje od sječe šume.

Prema planu gazdovanja Dacić ima pravo da posječe skoro tri hiljade kubika šume za deset godina. Sagovornici šumarske struke, koji insistiraju na anonimnosti, tvrde da se kubik ovog drveta po aktuelnim cijenama kreće od 40 do 100 eura. Samo prodajom trupaca Dacić bi otplatio investiciju u potpunosti. Štaviše, mogao bi da ostvari veliki prihod ukoliko bi prodavao smrču u nekoj od susjednih zemalja. U Srbiji se kubik smrče kreće od 100 do 150 eura po kubiku. I na Kosovu je ovo drvo na cijeni.

Veselj Murići, vlasnik kompanije za prodaju drvne građe “Dru gdhendës” iz Peći, kaže u razgovoru za CIN-CG da smrčino drvo ima veliku vrijednost na Kosovu. “Dobru smrču možete prodati za 400 eura ako su stabla očuvana i duga pet i više metara”.

Murići dodaje da su na Kosovu četinari iz Rožajskih šuma veoma traženi zbog blizine i kvaliteta. Lokacija Dacićevih šuma nalazi se u rožajskom selu na samoj granici Crne Gore sa Kosovom.

Cijene kubika sirove smrče u Njemačkoj gdje Dacić ima biznis, kreće se od 120 do 260 eura, a na licitacijama može doći i do višestruko veće cijene po kubiku.

Osim prihoda od sječe, po riječima bivšeg stečajnog upravnika Nurkovića, Dacić namjerava na toj lokaciji da gradi i etno selo sa hotelom. “To je kazao prilikom potpisivanja ugovora”, navodi Nurković.

 

Nurković tvrdi da je radio po zakonu, s Dacićem je nemoguće stupiti u kontakt

Nurković tvrdi i da je jedva uspio da proda ove vrijedne šume. “To niko nije htio da kupi. Javni poziv za prodaju objavljen je 12 puta, nije bilo interesovanja”, kaže on za CIN-CG. Navodi da se Dacić javio tek kada je cijena spuštena. “Morao sam prihvatiti ponudu. To je bio jedini način da završim sa stečajem, jer sam imao obavezu od Vlade da prodam imovinu GIR-a”, kaže Nurković.

Na pitanje zašto je imovina prodata kao zemlja lošijih kategorija, Nurković kaže da je znao da je na tim parcelama šuma, jer je i sam kao srednjoškolac učestvovao u radnim akcijama pošumljavanja tog kraja i dostavio je CIN-CG-u tekst zadnje objavljene licitacije, gdje se navodi da su parcele “obrasle šumom i šumsko zemljište”. Međutim “te šume vrijede onoliko koliko ih možete prodati”, dodaje on.

”Možete čuti priče kako je ta šuma data Daciću kao kompenzacija za novac koji je dao Bošnjačkoj stranci za izbore 2014, kada su osvojili Rožaje, ali to nije istina”, kaže Nurković.

Više sagovornika iz Rožaja, koji su tražili da ostanu anonimni, navode da je Dacić za opštinske izbore 2014. godine finasirao Bošnjačku stranku sa više stotina hiljada eura. Međutim, u finansijskim izvještajima BS nema tih podataka.

CIN-CG je pitao predstavnike BS da li je novi vlasnik dobio zemljište kao kompenzaciju za donacije toj partiji, a u odgovoru ove stranke se navodi da je Dacić “preko svojih humanitarnih aktivnosti donirao na stotine hiljada eura građanima Rožaja i Crne Gore”, te da sumnjaju da bi “mogao biti dio bilo kakve nezakonite radnje”. Negiraju da je bilo donacija i pozajmica partiji, što je “lako provjerljivo u poslovnim knjigama”.

”Nismo upoznati sa pravnim poslom o kojem govorite, nemamo informacije da li je do takvog posla uopšte došlo niti, ako jeste, pod kojim uslovima”, naveli su iz BS.

Poznato je da Dacić finansira brojne humanitane i vjerske aktivnosti. U Njemačkoj se bavi građevinskim poslovima.

Vlasnik je i nekoliko zgrada u Podgorici i zakupac dijela plaže u Ulcinju. U Rožajama je 2020. finansirao izgradnju džamije na Bandžovom brdu, koju sada zovu po njemu - Džamija Hadži Sadrija Sako Dacić. Adresa sjedišta BS u Podgorici je u kući koja je u Dacićevom vlasništvu, a godišnje za tu rentu država plati oko 40.000 eura. Prema ranijim pisanjima medija, i funkcioneri BS imali su stan u Podgorici u zgradi koju je gradio Dacić. CIN-CG je pokušao nekoliko puta da stupi u kontakt sa njim preko poznatih brojeva telefona i društvenih mreža. Bez uspjeha.

KAKO JE U BESCJENJE RASPRODAVANA IMOVINA BIVŠEG ŠUMARSKOG GIGANTA IZ ROŽAJA: Jovanić obustavio stečaj, upravnik nezakonito imenovan

The Law on Higher Education does not offer affirmative action for Roma and Egyptian students

Miloš RUDOVIĆ

"I could have been in the fourth year of my studies instead of the first... I almost gave up. I was demotivated and discouraged that I would not be accepted at any university. And I believe that if my peers had encountered this problem, they would have given up immediately", Roma woman Violeta Hajrizaj says for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Before getting a scholarship at the Faculty of State and European Studies, she tried three times to enroll in other faculties, two of which were for the journalism major at the Faculty of Political Sciences.

Apart from scholarships of 150 euros per month and a dormitory, the state of Montenegro cannot boast of special support measures for students from the Roma and Egyptian population. Instead of support, there are more obstacles to the university.

"There are many obstacles, but one of the biggest is the lack of affirmative action. This positive discrimination is still applied to people with disabilities, and the Roma and Egyptian community does not have that right", Nardi Ahmetović, a student of the Faculty of Philology in Nikšić, said for CIN-CG.

The Law on Higher Education stipulates that affirmative action is applied to persons with disabilities when enrolling in a study program and that they are exempted from paying school fees at both state and private institutions. The Law does not include the Roma and Egyptian community, despite numerous studies showing that they are among the most discriminated citizens in society.

Affirmative action is defined as a set of policies and practices that give certain advantages to specific groups, especially members of ethnic communities, that have faced injustices and been excluded from essential processes throughout history.

This possibility is also stated in the Law on Minority Rights and Freedoms, but not in the same way as in the Law on Higher Education.

As a health mediator, Ahmetović wanted to enroll in Social Work at the Faculty of Political Science. However, as he says, he received information from the Faculty representative that their hands are tied, and they cannot apply the affirmative action policy.

That is why Ahmetović decided to study Italian language and literature at the Faculty of Philology instead of Political Science.

"If we want to have young Roma and Egyptians who will advocate for a better position of their community and the entire society, we must give them the opportunity for education and advancement," he said.

The Dean's Office of the Faculty of Political Sciences said that when considering enrollment requests based on the principle of affirmative action, they are guided by the Law on Higher Education. They added that from 2006 to now, the Faculty enrolled seven students, members of the Roma and Egyptian population, according to the principle of affirmative action.

Last year, the Government adopted a new Strategy for the Social Inclusion of Roma and Egyptians 2021-2025, which foresees an increase in the number of educated members of the Roma and Egyptian community at all levels.

The Ministry of Education was obliged to submit to the Government at the end of last year the Draft Law on Amendments to the Law on Higher Education, which would include an initiative related to the implementation of affirmative action for students of the Roma and Egyptian population, as can be seen from the Action Plan for the Implementation of the Strategy. This Draft has not yet been submitted to the Government.

The Ministry told CIN-CG that a new Law on Higher Education would be drafted according to the work program.

"The draft that was done earlier is not valid. In the coming year, a new working group should be formed which will be in charge of amending the Law on Higher Education, where the question of introducing affirmative action for Roma and Egyptian students will be considered with special attention", the Ministry of Education stated.

The Law on Higher Education stipulates that undergraduate and master's students at public institutions do not pay tuition fees, while doctoral students at public institutions do. At private institutions, students of all study cycles pay a study fee.

In practice, this means that if a student at a public institution, regardless of nationality, completes the academic year, the study fee is not paid. Still, in the case of a renewal, the study fee has to be paid. "While at private institutions, all students, except for persons with disabilities, pay a fee for studying," the Ministry responded.

The Ministry of Human and Minority Rights told CIN-CG that they are advocating for the introduction of affirmative action when enrolling in the first year of studies and the exemption from tuition fees at all state and private faculties in the country. The analysis done before creating the Strategy for the field of education showed that "there is significant progress, but not yet sufficient for the complete integration of this community."

This Ministry says that the big gap in secondary education compared to the number of children from the Roma and Egyptian communities attending primary school is worrying. "The biggest gap is when it comes to attending higher education institutions by members of the Roma and Egyptian community since a minimal number of citizens of the Roma and Egyptian community enroll in higher education institutions," the Ministry of Human and Minority Rights stated.

As a form of affirmative action, the Ministry of Education has been paying scholarships of 150 euros per month to all Roma and Egyptian community students to increase the number of students. Scholarships are paid regardless of whether students from the Roma and Egyptian community attend private or state university.

For this academic year, 14 students from the Roma and Egyptian communities applied for the scholarships.

"At the University of Montenegro in the academic year 2021/22, seven RE students were enrolled, while in 2022/23 there were four RE students. We want to point out that "most of the enrolled students left their studies shortly after enrollment, " the Ministry of Education stated.

Vice-Rector for Education of the State University Veselin Mićanović told CIN-CG that 19 students who declared themselves as members of this community enrolled at the state university in the last six years.

Most of them are at the Faculty of Philology - seven, four at the Faculty of Political Sciences, three at the Faculty of Philosophy, two at the Faculty of Tourism and Hotel Management, two at the Faculty of Economics, and one at the Faculty of Medicine. At the other faculty units, no enrolled students declared themselves as students of this population. At the same time, the Faculty of Law and the Faculty of Civil Engineering do not maintain a database based on students' ethics or any other affiliation.

To increase the number of students from the RE community, the vice-rector for education says that the University of Montenegro has exempted students from this population from tuition fees. They are also trying to have an affirmative influence by implementing solutions from the Law on Minority Rights and Freedoms.

The Law on Minority Rights and Freedoms stipulates that the University of Montenegro, at the proposal of the Council of the minority, can enroll at the beginning of each academic year a certain number of students belonging to minorities, following the University statutes.

"University of Montenegro provides enrollment in each study year based on the principle of affirmative action so that the total number of places in each study program increases by one percent. Therefore, for all interested candidates, if they were below the enrollment quota, we applied the principle of affirmative action in order to stimulate them to continue their education", Mićanović said.

When asked whether the State University intends to initiate changes to the Law on Higher Education to introduce affirmative action, Mićanović said the University would advocate for its implementation. "In current practice, as stated, the above principle was applied to encourage members of the RE population to continue their education," he said.

Vasfija's average is 9.12

Private universities have different affirmative actions for students from this community.

As of this academic year, the University of the Mediterranean has its first student from the Roma population enrolled in master's studies at their Faculty of Law.

"As until this year, we did not have a single student who was a member of the RE population there was no real need to regulate this issue by passing special acts that foresee possible financial and other benefits. Of course, in case of greater interest in the future, we do not rule out that, in addition to applying affirmative action for persons with disabilities, we will also have special entry requirements for students from this population", Acting General Secretary Ivana Nikolić told CIN-CG.

Tusha Vasfije has been studying since last academic year at the Faculty of Business Economics and Law at the University Adriatik. "In the first year of her studies, she showed great commitment to the education process, passing all the exams provided for in the plan and program for the mentioned year of study, with an average of 9.12. The diligent work of the colleague mentioned above did not go unnoticed, so this year she also became a scholarship recipient of the Municipality of Bar", the University told CIN-CG.

Vasfije is also active in extracurricular activities and within the NGO "Young Roma."

At the Faculty of Management in Herceg Novi, two students from this population are enrolled in the first year of basic academic studies - Marija Ivanova and Alija Žabelj- and one student in the second year - Mehmet Berisha.

"The faculty provided the students mentioned above with a 10 percent tuition discount, as well as the possibility of deferred payment in installments depending on the student's financial capabilities," the University stated.

Coordinator for study programs of the Faculty of State and European Studies Igor Striković said the faculty awards scholarships to students who belong to vulnerable social groups.

The scholarship covers all tuition fees for one study year, textbooks for every subject, applications for exams, issuance of certificates and other documents, and all rights granted to students following the Law on Higher Education.

In addition, Striković pointed out that cooperation and help between students is an additional satisfaction for educational progress and an incentive to achieve the best possible results.

The scholarship holder of this faculty Violeta Hajrizaj is the interlocutor of CIN-CG from the beginning of the article. The fact that she failed to enroll in journalism studies did not prevent Hajrizaj from pursuing a career in journalism on the first Roma portal in Montenegro, RomaNet.

Citizens support affirmative action for RE

The results of the Balkan Barometer regional survey showed that the citizens of Montenegro are increasingly supporting affirmative action for members of the RE community to enroll in universities.

Ahmetović hopes that the Law on Higher Education will be changed soon.

"I am sincerely sorry I couldn't enroll in the Faculty of Political Science, but I hope affirmative action will be in force next year. I believe banning affirmative action will demotivate the youth of RE communities because, despite their desire, they remain unequal members of society, second-class citizens", Ahmetović says.

Hajrizaj hopes so as well.

"There are few of us, but the number grows by at least one or two every year. We should be given an opportunity and a chance".

Registered at the Employment Agency with an academic degree

In the Strategy for the Social Inclusion of Roma and Egyptians 2021-2025, prepared by the Ministry of Human and Minority Rights, one of the goals is to increase the number of RE members who enroll in higher education institutions on an annual basis.

The goal is to increase from last year's four to eight next year and to reach 15 people a year in 2025.

The document also indicates a negative correlation between the level of education and getting married before the age 18 among women. Namely, this share includes 28% of women in primary school or a lower education level and decreases to 1% among those with higher education.

"It is necessary to undertake certain activities and use the principle of affirmative action so that educated persons from the Roma and Egyptian communities who are registered at the Employment Agency do not have to wait long for employment," is one of the recommendations from the final report on the implementation of the Strategy for Social Inclusion of the RE in Montenegro 2016-2020.

In 2022, only one person with acquired higher education (bachelor's degree in pedagogy) was on the register of unemployed persons. That person declared a member of the RE population and was registered at the bureau of labor in Niksic.

The Employment Agency said that they are implementing active employment policy measures through programs intended for young unemployed persons, unemployed women, especially vulnerable groups of unemployed persons, as well as unemployed persons who do not have the knowledge, skills, and work experience necessary for an open labor market. The RE population, a sensitive group of unemployed persons, participates in active employment policy programs. This year, 15 people from the population are participating in that program, 10 of whom are women.

"As far as the direct creation of jobs, which is carried out through public work programs, seven members of the Roma population are employed, six members of the RE population are on-the-job training, while one person is included in the acquisition of professional career program and one person in the key skills acquisition program," the Agency stated in reply to CIN-CG.

Zakon o visokom obrazovanju ne nudi afirmativnu akciju za romske i egipćanske studente

Miloš RUDOVIĆ

”Mogla sam do sada da budem na četvrtoj godini studija umjesto na prvoj... Gotovo sam odustala. Bila sam demotivisana, obeshrabrena da me neće primiti ni na jednom fakultetu. A vjerujem da su moji vršnjaci naišli na ovaj problem, istog bi trena odustali”, priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iskustvo sa upisa Romkinja Violeta Hajrizaj.

Prije nego što je dobila stipendiju na Fakultetu za državne i evropske studije (FDES), ona je tri puta pokušavala da se upiše na druge fakultete, od kojih dva na smjer novinarstvo Fakulteta političkih nauka (FPN).

Osim stipendija od 150 eura mjesečno i mjestima u domovima, država Crna Gora se ne može pohvaliti posebnim mjerama podrške studentima iz romske i egipćanske populacije. Umjesto podrške, više je prepreka na putu do studentskog indeksa.

”Prepreke su mnogobrojne, međutim jedna od najvećih je nepostojanje afirmativne akcije. Ova pozitivna diskriminacija se i dalje primenjuje na osobe sa invaliditetom, a romska i egipćanska zajednica nema to pravo”, kazao je za CIN-CG student nikšićkog Filološkog fakulteta Nardi Ahmetović.

Zakonom o visokom obrazovanju propisano je da se pri upisu na studijski program primjenjuje afirmativna akcija za osobe sa invaliditetom, kao i da se one oslobađaju plaćanja školarine kako na državnim tako i na privatnim fakultetima. U Zakonu se ne pominje romska i egipćanska zajednica, uprkos tome što brojna istraživanja pokazuju da je riječ o građanima i građankama koji su među najdiskriminisanijima u društvu.

Afirmativna akcija definiše se kao niz politika i praksi koje daju određene prednosti određenim grupama, posebno pripadnicima etničkih zajednica, koje su se suočavale sa nepravdama i bile isključene iz suštinskih procesa kroz istoriju.

Ova mogućnost postoji i u Zakonu o manjiskim pravima i slobodama, ali ne na isti način kao u Zakonu o visokom obrazovanju.

Ahmetović je kao zdravstveni medijator imao želju da upiše socijalni rad na FPN-u. Od predstavnika FPN je, međutim, kako kaže, dobio informaciju da su im ruke vezane i da ne mogu primjenjivati politiku afirmativne akcije.

Zbog toga je sagovornik umjesto FPN-a odlučio da studira italijanski jezik i književnost na Filološkom fakultetu.

”Ako zaista želimo da imamo mlade Rome i Egipćane koji će se zalagati za bolji položaj svoje zajednice i cjelokupnog društva, moramo im dati priliku za obrazovanjem i usavršavanjem”, kazao je on o svom iskustvu.

Iz Dekanata FPN su kazali da se prilikom razmatranja zahtjeva o upisu po principu afirmativne akcije rukovode onako kako je propisano Zakonom o visokom obrazovanju. Dodali su da je u periodu od 2006. godine do danas FPN po principu afirmativne akcije upisalo je sedam studenata, pripadnika romske i egipćanske populacije.

Vlada je prošle godine donijela novu Strategiju socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period 2021-2025, gdje je predviđeno povećanje broja obrazovanih građana romske i egipćanske zajednice na svim nivoima.

Ministarstvo prosvjete je bilo u obavezi da Vladi još krajem prošle godine dostavi Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju koji bi uključivao inicijativu vezano za primjenu afirmativne akcije za studente romske i egipćanske populacije, vidi se iz Akcionog plana za sprovođenje Strategije. Ovaj Nacrt do sada nije bio na Vladi.

Iz Ministarstva su za CIN-CG kazali da je programom rada tog resora planirana izrada novog Zakona o visokom obrazovanju.

”Nacrt koji je ranije urađen, nije važeći. U narednoj godini treba da se formira nova radna grupa koja će biti zadužena za izmjenu i dopunu Zakona o visokom obrazovanju, gdje će se sa posebnom pažnjom razmotriti pitanje uvođenja afirmativne akcije za romske i egipćanske studente”, rečeno je iz resora Miomira Vojinovića.

Zakonom o visokom obrazovanju je propisano da studenti osnovnih i magistarskih studija na javnim ustanovama ne plaćaju naknadu za studiranje, dok studenti doktorskih studija na javnim ustanovama plaćaju. Na privatnim ustanovama studenti svih ciklusa studija plaćaju naknadu za studiranje.

U praksi je navedeno znači da ako student na javnim ustanovama, bez obzira na nacionalnu pripadnost, uspješno završi akademsku godinu, onda ne plaća naknadu za studiranje, ali ako obnavlja godinu onda plaća naknadu za studiranje. “Dok na privatnim ustanovama svi studenti, osim lica sa invaliditetom, plaćaju naknadu za studiranje”, ističe se u odgovoru Ministarstva.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su kazali za CIN-CG da se zalažu za uvođenje afirmativne akcije pri upisu na prvu godinu studija, ali i oslobađanju plaćanja školarine na svim državnim i privatnim fakultetima u državi. Analiza urađena prije izrade Strategije i za oblast obrazovanja pokazala je da “postoji značajan napredak, ali još ne i dovoljan za potpunu integraciju ove zajednice”.

Zabrinjavajući je kažu iz ovog resora veliki jaz kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje u odnosu na broj djece romske i egipćanske zajednice koja pohađaju osnovnu školu. “Najveći je jaz kada je u pitanju pohađanje visokoškolskih ustanova građana romske i egipćanske zajednice, odnosno veoma mali broj građana romske i egipćanske zajednice upisuje visokoškolske ustanove”, kazali su iz resora Fatmira Đeke za CIN-CG.

Ministarstvo prosvjete kao vid afirmativne akcije već dugi niz godina isplaćuju stipendije svim studentima romske i egipćanske zajednice od 150 eura mjesečno, kako bi se povećao broj studenata. Stipendije se isplaćuju bez obzira na to da li studenti romske i egipćanske zajednice pohađaju visokoškolsko obrazovanje na privatnom ili državnom fakultetu.

Za ovu akademsku godinu se prijavilo ukupno 14 studenata i studentkinja iz romske i egipćanske zajednice na konkurs za dodjelu stipendija.

”Na Univerzitetu Crne Gore na studijskoj 2021/22. godini, bilo je upisano ukupno sedam studenata, na studijskoj 2022/23. godini, ukupno su upisana četiri studenta RE populacije. Napominjemo da je ubrzo nakon upisa većina upisanih napustila studije”, kazali su iz resora prosvjete.

Prorektor za nastavu državnog Univerziteta Veselin Mićanović kazao je za CIN-CG da se u posljednjih šest godina na njihovim fakultetskim jedinicama upisalo 19 studenata koji su se izjasnili kao pripadnici ove zajednice.

Od toga najviše na Filološkom fakultetu - sedam, četiri na Fakultetu političkih nauka, tri na Filozofskom, po dva na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo i Ekonomskom i jedan na Medicinskom fakultetu. Na ostalim fakultetskim jedinicama nema upisanih studenata koji su se izjasnili kao studenti ove populacije, dok Pravni i Građevinski fakultet ne vode bazu podataka na osnovu etičke ili bilo koje druge pripadnosti studenata.

U cilju povećanja broja studenata iz RE zajednice prorektor za nastavu kaže da je UCG oslobodio studente iz ove populacije školarine, te imaju i posebne prilike, a nastoje i da afirmativno utiču kroz implementaciju rješenja iz Zakona o manjinskim pravima i slobodama.

Zakonom o manjinskim pravima i slobodama propisano je da ustanove visokog obrazovanja u Crnoj Gori, na predlog savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, mogu svake školske godine upisati određeni broj studenata, pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, u skladu sa svojim aktima.

”UCG svake studijske godine omogućava upis po principu afirmativne akcije, na način da se po ovom osnovu ukupan broj mjesta na svakom studijskom programu povećava za po jedan odsto. Dakle, za sve zainteresovane kandidate/tkinje, ukoliko bi se našli ispod upisne kvote, primjenjivali smo princip afirmativne akcije kako bismo ih stimulisali za nastavak školovanja”, kazao je on.

Na pitanje da li državni Univerzitet namjerava da inicira izmjene Zakona o visokom obrazovanju u cilju uvođenja afirmativne akcije, Mićović je kazao da će se UCG zalagati za njenu primjenu. “U dosadašnjoj praksi, kako smo i naveli, navedeni princip je primjenjivan kao mjera podsticaja pripadnika RE populacije za nastavak školovanja”, kazao je on.

Prosjek Vasfije 9,12

Privatne visokoškolske ustanove imaju različite mjere podrške studentima iz ove zajednice.

Univerzitet Mediteran od ove studijske godine ima svog prvog studenta iz romske populacije, koji je upisao master studije na njihovom Pravnom fakultetu.

”Kako do ove godine nismo imali nijednog studenta koji je pripadnik RE populacije, nije se ni javila stvarna potreba za uređivanjem ovog pitanja, u smislu donošenja posebnih akata kojima bi se predvidjele eventualne finansijske i druge povoljnosti. Naravno, u slučaju većeg interesovanja u budućnosti ne isključujemo činjenicu da ćemo, pored toga što primjenjujemo afirmativnu akciju za lica sa invaliditetom, imati i posebne uslove i za studente iz ove populacije”, kazala je za CIN-CG vršiteljka dužnosti generalnog sekretara Ivana Nikolić.

U okviru Univerziteta “Adriatik”, na Fakultetu za poslovnu ekonomiju i pravo Bar od prošle studijske godine studira Tusha Vasfije. “Ona je u prvoj godini studija pokazala zavidnu posvećenost u okviru procesa edukacija, položivši sve ispite predviđene planom i programom studijskog programa za pomenutu godinu studija, sa ostvarenim prosjekom 9,12. Marljiv rad pomenute koleginice nije ostao nezapažen, pa je tako u ovoj godini postala i stipendista Opštine Bar”, kazali su za CIN-CG sa Univerziteta.

Vasfije je aktivna i u vannastavnim djelatnostima, kao i u okviru NVO “Mladi Romi”.

Na njihovom Fakultetu za menadžment u Herceg Novom, na prvoj godini osnovnih akademskih studija imaju dvoje studenata pripadnika ove populacije - Mariju Ivanovu i Aliju Žabelju, kao i jednog studenta na druge godini - Mehmeta Berišu.

”Fakultet je omogućio navedenim studentima popust na školarinu od 10 odsto, kao i mogućnost odloženog plaćanja u ratama u zavisnosti od finansijskih mogućnosti studenata”, saopštili su sa Univerziteta.

Koordinator za studijske programe Fakulteta za državne i evropske studije (FDES) Igor Striković kazao je da dodjeljuju stipendije studentima koji pripadaju društveno-osjetljivim grupama.

Stipendija pokriva sve troškove školarine za jednu studijsku godinu, udžbenike za svaki predmet pojedinačno, prijavu ispita, izdavanje uvjerenja i drugih dokumenata, kao i sva prava koja se pružaju studentima shodno Zakonu o visokom obrazovanju.

Osim toga, Striković je istakao da međusobna saradnja i pomoć između studenata je dodatna satisfakcija za njihov napredak na polju obrazovanja i podstrek da ostvare što bolje rezultate.

Njihova stipendistkinja je sagovornica CIN-CG sa početka priče Violeta Hajrizaj. To što nije uspjela da se upiše na studije novinarstva nije spriječilo Hajrizaj da se osim studija bavi i novinarstvom na prvom romskom portalu u Crnoj Gori RomaNet.

Građani podržavaju afirmativnu akciju za RE

Građani Crne Gore u sve većoj mjeri podržavaju afirmativnu akciju kako bi se pripadnici RE zajednice upisali na fakultete, pokazali su rezultati regionalnog istraživanja Balkanski barometar.

Ahmetović se nada da će se Zakon o visokom obrazovanju uskoro promijeniti.

”Žao mi je iskreno što nijesam danas na FPN, ali se nadam da će sljedeće godine biti na snazi afirmativna akcija. Mišljenja sam da gubitkom afirmativne akcije dolazimo do toga da mladi iz RE zajednice neće biti motivisani, jer uprkos njihovoj želji, oni i dalje ostaju neravnopravni članovi društva, građani i građanke drugog reda”, poručuje Ahmetović.

Tome se nada i Hajrizaj.

”Ima nas malo, ali da broj raste bar za po jednog ili dvoje iz godine u godinu. Treba da nam se da prilika i pruži šansa”.

Sa fakultetskom diplomom čeka na birou

U Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period 2021-2025. godine, koju je izradilo Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, jedan od ciljeva je da se poveća broj pripadnika koji upisuju visokoškolske ustanove na godišnjem nivou.

Cilj je da se sa prošlogodišnjih četiri, sljedeće godine poveća na osam, a da 2025. godine dostigne 15 osoba godišnje.

U dokumentu se ukazuje i da postoji negativna povezanost između nivoa obrazovanja i braka prije 18 godina među ženama. Naime, 28 odsto žena s osnovnim obrazovanjem ili nižim i smanjuje se na jedan odsto među onima sa visokim obrazovanjem.

”Potrebno je preduzeti određene aktivnosti i iskoristiti princip afirmativne akcije da obrazovane osobe romske i egipćanske zajednice koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ne čekaju dugo zaposlenje”, jedna je od preporuka iz završnog izvještaja o sprovđenju Strategije za socijalnu inkluziju RE u Crnoj Gori od 2016. do 2020. godine.

U 2022. godini na evidenciji nezaposlenih lica bilo je samo jedno lice koje se izjasnilo kao pripadnik RE populacije, a ima stečeno visoko obrazovanje – završene osnovne studije – stepen bachelor pedagogija koje je prijavljeno u birou rada Nikšić.

Iz ZZZ su kazali da realizuju mjere aktivne politike zapošljavanja kroz programe namijenjene mladim nezaposlenim licima, nezaposlenim ženama, posebno osjetljivim grupama nezaposlenih lica, kao i nezaposlenim licima koja ne posjeduju znanja, vještine i radno iskustvo potrebno za zaspošljavanje na otvorenom tržištu rada. Pripadnici RE populacije, kao posebno osjetljiva grupa nezaposlenih lica, učestvuju u programima aktivne politike zapošljavanja. U tom programu ove godine učestvuje 15 osoba iz populacije, od kojih su 10 žene.

”U mjeri direktno otvaranje radnih mjesta, koja se sprovodi kroz programe javnog rada, zaposleno je sedam pripadnika romske populacije, u programu osposobljavanje za rad kod poslodavca zaposleno je šest pripadnika RE populacije, dok je jedno lice uključeno u program sticanja stručne kvalifikacije i jedno lice u program sticanja ključne vještine”, navodi se u odgovoru ZZZ za CIC-CG.

Prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura za garancije za nevraćene kredite, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica Novac je u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završio u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove

Ukupne garancije države od 2009. godine, kada su zbog Kombinata aluminijuma (KAP) one postale uteg na vratu crnogorskih građana, iznosile su oko 800 miliona eura. Taj novac, koje su dale vlade na čijem su čelu bili Milo Đukanović, Igor Lukšić i Duško Marković, mogao je biti uložen u izgradnju jedne dionice auto-puta ili nekoliko većih energetskih objekata.

Od ukupno odobrenih, a nevraćenih garancija države, koje su vlade Demokratske partije socijalista (DPS) dijelile kapom i šakom njima bliskim firmama, prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica.

Rekordan iznos garancija izdat je 2010. godine, 247 miliona eura, što je tada činilo osam odsto BDP-a. Prema podacima Monstata, BDP je 2010. iznosio oko tri milijarde eura.

Prema Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državnu garanciju izdaje Vlada u svrhu obezbjeđenja otplate obaveza po osnovu kreditnih ugovora ili dužničkih hartija od vrijednosti. Ukupan iznos garancija ne smije da pređe 15 odsto BDP-a.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je kazao da je izdavanje garancija mehanizam za podršku kod ključnih razvojnih projekata, predviđen Zakonom, i suština je da se opsežno i sa svakog aspekta prate razvojni projekti i pravovremeno reaguje na eventualne probleme u njihovoj realizaciji.

”Suština je da se garancije daju kompanijama koje će, u negativnom scenariju biti u mogućnosti da vrate obavezu koju bi za njih eventualno država platila”, rekao je Damjanović.

Najviše garancija država je izdala za kompanije koje su bile nosioci industrijskog razvoja države - KAP, Željezara, Rudnici boksita, željeznička i energetska preduzeća. Međutim, garancije u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završile su u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove.

Samo za KAP, koji se, iako ponovo privatizovan, praktično gasi posljednjih godina, garancije države, koje su na kraju plaćene iz državnog budžeta, iznose 135 miliona eura.

Garancije su date KAP-u prije više od deceniju (2009. i 2010. godine), za vrijeme Đukanovićeve Vlade, a dok je njim gazdovao Oleg Deripaska, oligarh blizak Vladimiru Putinu. Deripaska je sada pod sankcijama EU i SAD, kao i Crne Gore, zbog napada Rusije na Ukrajinu.

Garancije su tada date i drugoj Deripaskinoj firmi - Rudnicima boksita, koji sada takođe propadaju, za kredite od više od šest miliona eura, koje je na kraju platila država. Đukanovićeva Vlada je garantovala za tri kredita Boksita kod NLB banke.

Slučaj garancija za KAP još izviđa Specijalno državno tužilaštvo (SDT), zbog sumnje da je državi nanijeta šteta.

Da su garancije za KAP date bez odgovarajuće procjene i obezbjeđenja potvrdila je i Državna revizorska institucija (DRI).

U izvještaju DRI iz 2013. godine navedeno je da su činjenice u finansijskim i revizorskim izvještajima KAP-a upozoravale da fabrika ima “nagomilane gubitke, da je prezadužena i da sa velikom izvjesnošću od svoje djelatnosti ne može vraćati kredite”.

”Kupac KAP-a, u periodu prije izdavanja državnih garancija nije u potpunosti izvršio ugovorene obaveze, što je mogao biti jedan od razloga za raskid ugovora zaključenog 2005. godine”, naveli su državni revizori.

Sporne su bile i garancije za Željezaru, koja je praktično ugašena, a dala ih je 2009. i 2010. godine Đukanovićeva Vlada, privatnoj kompaniji Montenegro speciality steels (MNS), povezanoj sa Anom Đukanović, sestrom tadašnjeg premijera, a aktuelnog predsjednika države. Država je za Željezaru na osnovu palih garancija platila 34,5 miliona eura 2009. i 2011. godine.

Za tada državno novinsko preduzeće Pobjeda, vlade premijera Lukšića i Đukanovića, platile su 3,2 miliona eura garancija, 2011. godine, 2012. i 2013. dok je još bila u državnom vlasništvu i predstavljala udarnu pesnicu DPS vlasti, posebno u obračunu sa nezavisnim medijima i NVO.

”Revizijom je utvrđeno da (s obzirom da Pobjeda, bez podrške većinskog vlasnika nije bila u mogućnosti da izmiruje obaveze prema kreditorima, kao i dio obaveza iz poslovanja, u slučaju da se ne realizuje prodaja državnog udjela), postoji rizik od uvođenja stečaja, odnosno postoji visok stepen rizika da će obaveze po osnovu dugoročnih kredita odobrenih od Podgoričke banke i Erste bank za koje su date državne garancije otplatiti država”, piše u izvještaju DRI.

Garancija države 2010. godine, kada je premijer bio Đukanović, a ministar finansija Lukšić, data je i za kredit za oživljavanje proizvodnje i otpremnine za radnike u Primorci Bar, koju je 2008. godine privatizovala podgorička Krisma grupa Nebojše Boškovića. Tokom 2010. prelazi u vlasništvo of-šor firme Melgonija holdings ltd sa Kipra, koju je takođe osnovao Bošković.

Zajam za Primorku je, međutim, preusmjeren za vraćanje dugova Boškovićevih firmi Krisma motors i Krisma trade, pa je Primorka bankrotirala, a državne garancije su aktivirane u korist NLB banke i Krisma grupe, zbog čega je podignuta optužnica, a suđenje je u toku.

Država je 2019. godine platila i garancije za Opštinu Budva od skoro 30 miliona eura, za zajam od njemačko-austrijske WTE grupe, za sporni projekat otpadnih voda u koji je umiješana budvanska kriminalna grupa, na čijem čelu je bio, po sopstvenom priznanju, bivši predsjednik države zajednice Srbija i Crna Gora i funkcioner DPS-a Svetozar Marović. Marovića čeka odsluženje zatvorske kazne u Crnoj Gori, međutim on se nalazi u Srbiji koja odbija da ga izruči šest godina. Budvi prijeti opasnost da izgubi još miliona u ovom poslu, jer je investitor pokrenuo međunarodne arbitraže.

DPS vlade su odobravale garancije i manjim privatnim firmama, kao što je nikšićka Mi-Rai grupa, zatim bankama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, opštinama, Montenegro erlajnsu kojeg su držali na aparatima do prije dvije godine, kada je ugašen.

Od državnih preduzeća, najviše garancija dobijaju željezničke kompanije, a “vise o koncu” garancije odobrene za kredite kod kineske Exim banke za kupovinu brodova Crnogorske i Barske plovidbe.

SDT ćuti o garancijama za KAP

Tužilaštvo još ne donosi konačnu odluku zbog garancija ruskim vlasnicima KAP-a, od ukupno 135 miliona eura, iako je prošlo već skoro dvije godine od hapšenja više državnih funkcionera zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada će donijeti odluku koju su najavili još prošle godine dok je na čelu te institucije bio bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Prva garancija za KAP-ov kredit od 49,68 miliona kod mađarske OTP banke izdata je 2009. godine. U 2010. godini izdate su još dvije - za kredit kod Dojče bank od 22.000.000 i ruske VTB bank od 60.000.000 eura. Garancija za kredit kod Dojče banke aktivirana je 2012, a ostale dvije 2013. godine.

KAP je 2005. kupila kompanija Salomon Enterprises ltd (kasnije preimenovana u CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske, koji je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Roćen je bio ambasador u Rusiji i imao je jake veze sa tamošnjim vrhom i samim Deripaskom, o čemu svjedoče i presretani razgovori koji su ranije objavljeni u crnogorskim medijima.

KAP je decenijama bio strateško crnogorsko preduzeće, najveći izvoznik, od kojeg je zavisio cijeli metalurško-energetski lanac u državi. Pored KAP-a, Deripaska je privatizovao i nikšićke Rudnike boksita, koji su takođe dio tog značajnog ekonomskog sistema. Oba preduzeća, nekada giganti, od tada počinju da tonu, i sada su pred gašenjem, što pokazuje da je novac, za koji je garantovala država, praktično bačen.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da to što se desilo sa garancijama upućuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile.

”Da li će nadležni organi zaokružiti svoj dio posla, vidjećemo. Ali, sve što se desilo nas obavezuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile i kako bi država bila zastićena kada kroz garancije bilo kojoj kompaniji, državnoj ili privatnoj, pomaže u obezbjeđivanju kreditne podrške za realizaciju kapitalnih projekata koji imaju širi društveni i državni značaj, jer se jedino i za takve projekte treba izdavati garancija”, rekao je Damjanović.

Podsjeća da dok je bio poslanik to komentarisao često u Skupštini i da je kao predsjednik Odbora za ekonomiju finansije i budžet formalno inicirao aktivnosti na utvrđivanju okolnosti i posljedica izdavanja garancija kompanijama (KAP, Željezara), na osnovu koje je i urađena revizija.

Garancije KAP-u su date na osnovu Ugovora o poravnanju kojeg su potpisali Vlada i CEAC 2009. godine, kada je državi pripalo 50 odsto akcija Rusa u KAP-u i Boksitima. Država je time, nekoliko godina nakon privatizacije, postala suvlasnik KAP-a, odnosno dobila je 29,36 odsto akcija u podgoričkoj fabrici, a u Rudnicima boksita 31,82 odsto, koliko i CEAC.

Državni revizori su utvrdili da je nominalna vrijednost akcija KAP-a i Rudnika tada iznosila svega 22.185.131 eura, što je predstavljalo 16,85 odsto državnih garancija KAP-u, ako bi se akcije prodale po nominalnoj vrijednosti. Tržišna vrijednost akcija tih preduzeća je bila znatno niža zbog gubitaka i dugova.

Ugovor sa ruskim menadžerima u KAP-u potpisao je bivši ministar ekonomije Branko Vujović koji je hapšen u aprilu prošle godine, kao i 11 državnih službenika, zbog sumnje u zloupotrebu položaja i nanošenje štete državnom budžetu. Vujović je bio ministar ekonomije od 2009. do 2013. godine, u periodu kada su date garancije za KAP.

Vujović i ostali službenici su odmah pušteni da se brane sa slobode, a Đukanović je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Zbog garancija za KAP, poslanici Pokreta za promjene su u maju 2011. godine podnijeli krivične prijave protiv Đukanovića, Deripaske i više državnih funkcionera i ruskih menadžera u fabrici. Tada je u SDT-u formiran predmet. Zbog toga je i MANS podnio krivičnu prijavu protiv Đukanovića i Lukšića i više državnih funkcionera, 2013. godine.

Novinar Monitora Zoran Radulović za CIN-CG kaže da je slučaj garancija za KAP, kojim sada, kao i Boksitima, upravlja lokalni biznismen Veselin Pejović, jedan od jednostavnijih za tužilaštvo i da je za podizanje optužnice dovoljan izvještaj DRI.

Komentarišući decenijski izviđaj garancija za KAP u SDT-u, rekao da je “manje trebalo Ajnštajnu da definiše teoriju relativiteta”.

Deripaska i njegove kompanije su, s druge strane, pokrenuli više arbitražnih postupaka protiv Crne Gore, tvrdeći da je Crna Gora preduzela mjere koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Boksite nakon privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i vlasniku “uskratila mogućnost da zaštiti investiciju”.

Privredni sud je uveo je stečaj u fabriku u julu 2013. godine, a zatim i u Boksite, čime su Rusi izgubili pravo upravljanja. Stečaj je uveden na zahtjev Ministarstva finansija, zbog duga od 24,4 miliona eura po osnovu aktiviranih garancija prema Dojče banci. Imovinu fabrike je 2014, kroz stečaj, kupio Uniprom Veselina Pejovića, kao i Rudnike boksita, a Deripaska i CEAC su se obratili međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije pred arbitražnim sudovima u Beču i Parizu, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći pred švedskim Arbitražnim tribunalom u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma o zaštiti investicija između SRJ i Ruske Federacije. Švedski sud se proglasio nenadležnim navodeći da sporazum između SRJ i Rusije nije primjenjiv na Crnu Goru koja je nezavisna država, Deripaska se žalio Apelacionom sudu u Stokholmu, tražeći da poništi odluku Arbitražnog tribunala. Apelacioni sud je 11. novembra ove godine presudio u korist Crne Gore.

Iz Ministarstva ekonomije je saopšteno da je sud naložio Deripaski da Crnoj Gori nadoknadi troškove postupka od 628.456 eura i 86.075 dolara. Iz Ministarstva su kazali da Deripaska nije platio ni troškove ranijeg postupka od oko 1,6 miliona eura u korist Crne Gore.

Tužilaštvo se nije bavilo garancijama za Željezaru i Pobjedu

Osim garancija za KAP, predmet državne revizije bile su i garancije izdate Željezari, Željezničkoj infrastrukturi, Željezničkom prevozu i Pobjedi, u 2010. i 2011. godini. Njima se tužilaštvo nije bavilo.

Od ukupnog iznosa plaćenih garancija za Željezaru, 32,92 miliona odnosi se na nevraćeni kredit Željezare kod Credit Suisse banke, a 1,6 miliona na pozajmicu od of-šor kompanije BlueBay Multi-Strategy investments iz Luksemburga, čiji je krajnji vlasnik britanska BlueBay grupa, preko niza of-šor preduzeća.

Garancije su date dok je fabrikom upravljala holandska kompanija MNSS, a predsjednik Borda direktora bio Radomir Vukčević, tadašnji partner Ane Đukanović koja je i sama jedno vrijeme bila član borda direktora Željezare. Ona je bila advokat u toku dvije privatizacije kupcima Željezare, ruskom Midlend risorsisu i MNSS-u.

Garancija za zajam BlueBayu odobrena je iste godine kada je pala, 2009, a za kredit kod švajcarske banke 2010. godine.
Nakon što je MNSS nagomilao milionski dug za plate radnicima, u fabriku je u aprilu 2011, na zahtjev zaposlenih uveden stečaj, a dotadašnji vlasnik je pokrenuo arbitražni postupak protiv Crne Gore pred sudom u Parizu, tražeći isplatu 72 miliona eura. MNSS i povezana firma Rekupero su u tužbi naveli da su arbitražu pokrenuli zbog “nepravilnog i nezakonitog postupanja Crne Gore prema ulaganjima investitora u Željezaru Nikšić”.

MNSS je izgubio arbitražu, a Željezarom je za vrijeme stečaja upravljao nikšići biznismen Miodrag Daka Davidović. Fabrika je četvrti put prodata u maju 2012. godine turskoj kompaniji Tosčelik za 15,1 milion eura. Željezara je danas ponovo u krizi, jer je turski vlasnik obustavio proizvodnju, a Vlada razmatra mogućnosti da fabriku preuzme državna Elektroprivreda.

U 2011. godini država je platila garancije od 992 hiljade za Pobjedin kredit kod Podgoričke banke, zatim 750 hiljada eura u 2012. kod iste banke, a 2013. godine još 1,48 miliona kod Societe generale banke (koja je kupila Podgoričku banku).
Država je godinama pomagala to novinsko preduzeće, pa mu je i 2009. godine izdala garanciju za kredit od 2,97 kod Podgoričke banke, a 2010. godine za 3,5 miliona eura kod Erste banke.

Pobjedu je 2014. godine kupio grčki biznismen Petros Statis, blizak Đukanoviću i kome su ranije u paketu dati u zakup najelitnija crnogorska ljetovališta Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža.

Sporne su bile i garancije za Primorku Bar, koju je privatizovala podgorička Krisma grupa u vlasništvu Nebojše Boškovića 2008. godine. Vlada 2010. daje garanciju novom vlasniku Primorke, of-šor firmi Melgonija holdings ltd sa Kipra. Tu firmu je, prema navodima iz optužnice, formirao Bošković. Primorka je dobila od Vlade garanciju od četiri miliona eura za kredit od 14,4 miliona eura, za koji je založena kompletna imovina Primorke. Garancije su pale 2014. godine, a SDT je podiglo optužnicu protiv više osoba, između ostalih i bivšeg direktora NLB banke Črtomira Mesariča, Boškovića, kao i NLB banke zbog sumnje da su početkom 2009. godine formirali kriminalnu grupu i da je na štetu budžeta Crne Gore, NLB banci pribavljena imovinska korist od oko 6,6 miliona eura. Suđenje u Višem sudu u Podgorici je u toku.

Nebojša Bošković osuđen je 2019. godine, u drugom slučaju, na tri godine i pet mjeseci zbog kriminalnog udruživanja u cilju računarske prevare i skidanja milionskog iznosa sa stranih bankarskih računa. On je u bjekstvu i za njim je prošle godine raspisana potjernica. Zbog toga je u februaru ove godine odloženo suđenju u slučaju Primorke, jer je advokat Boškovića, kako su prenijeli mediji, rekao da ne zna gdje mu je klijent.

Država prikrivala propuste, kupovala socijalni mir

Iz prethodnih primjera evidentno je da su DPS vlade u prethodnom periodu garancije davala svojim provjerenim biznismenima i firmama bliskim vlasti.

Zoran Radulović smatra da država nije davala garancije da riješi kratkoročne probleme ili da privredu učini boljom, nego da prikrije vlastite propuste i kupi socijalni mir.

”Zato imamo izdate garancije bez adekvatne procjene, da su one pale, a da država kroz postojeće mehanizme obezbjeđenja nije naplatila ni djelić onoga što je bio naš novac, a potrošio ga je neko drugi”, kazao je Radulović.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović nije odgovorila na pitanja CIN-CG koja preduzeća su ostala državi dužna po osnovu izdatih garancija i da li su pokrenuti postupci naplate. Nije poznato da je ijedno preduzeće vratilo državi dug po osnovu garancija.

I pored učestalih upozorenja Centralne banke (CBCG), posebno kroz izvještaje viceguvernera Nikole Fabrisa, da se zbog garancija povećava dug države, Vlada je nastavila da izdaje državne garancije i nakon onih izdatih KAP-u.

”Zabrinjava tendencija rasta spoljnjeg duga posljednjih nekoliko godina. Stoga, u narednom periodu treba biti vrlo restriktivan prilikom izdavanja garancija”, upozorila je CBCG još 2011. godine u izvještaju o dugu države.

Bezuspješan pokušaj obnove pomorske flote

Crna Gora je kupovinom brodova za Crnogorsku i Barsku plovidbu željela da obnovi pomorsku flotu, međutim ti brodovi, ukupno četiri, odmah su dati u najam.

Garancija za kredit od 36.632.368 eura kod kineske Exim banke za nabavku brodova Crnogorske plovidbe, data je 2010, kada je premijer Đukanović, a ministar finansija Lukšić. Osim Crnogorskoj plovidbi, Vlada je 2013. godine garantovala i za kredite Barske plovidbe za dva broda, u iznosu od 46,4 miliona dolara kod takođe kineske Exim banke. Tada je premijer ponovo bio Đukanović, a ministar finansija, Radoje Žugić.

Analiza NVO MANS i “Vijesti” iz 2016. godine pokazala je da je Vlada nabavku novih brodova ugovarala bez valjanih ekonomskih analiza o isplativosti tih projekata i u vrijeme najveće finansijske krize. U analizi je već tada upozoreno na opasnost da će značajan dio državnih garancija datih po tom osnovu platiti crnogorski građani.

Pomorske kompanije su, zahvaljujući poboljšanju prilika na tržištu i rastu vozarina, tek ove godine uspjele da plate rate Exim banci, umjesto da to u njihovo ime radi država, kao u prethodnih nekoliko godina. Kompanije godišnje plaćaju po dvije rate u januaru i julu, koje ukupno iznose oko devet miliona dolara jer je u toj valuti dogovoren kredit.

U januaru prošle godine, zbog gubitaškog poslovanja obje kompanije prijetio je pad garancija i da država odmah plati cijelokupni preostali iznos plus kamate i troškove, ali je Vlada u pregovorima sa Eksim bankom uspjela da dogovori da za kompanije plati obje rate u 2021.

Niko ne odgovara za naduvane fakture

Za sporni projekat otpadnih voda u naselju Vještice u Bečićima, Vlada je 2019. godine platila 29,25 miliona eura, po osnovu garancija. Njemačko-austrijski koncern WTE je, nakon što je aktivirao državnu garanciju, u januaru 2020. napustio postrojenje, ostavljajući ga u lošem stanju Opštini Budva na upravljanje.

Kako je CIN-CG ranije pisao, Budva, uz to, nije riješila svoj ključni ekološki problem, jer je na izgrađeno postrojenje priključen samo uži dio grada, dok se fekalne vode sa teritorije Jaza, Petrovca i Buljarice i dalje izlivaju u more, a nije izgrađena i kanalizaciona mreža za Sveti Stefan.

I prije početka radova tri miliona eura je opljačkano iz opštinske kase lažnom fakturom, što je priznao osuđeni šef budvanske kriminalne grupe, tadašnji potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović.

Za naduvane fakture, izmišljene radove i usluge, ugradnju jeftinijeg i lošijeg materijala niko još nije odgovarao, a Njemci su pokrenuli međunarodne arbitražu u Frankfurtu i Ženevi, tražeći više od 100 miliona eura odštete.

Garancije i za pobjednike tranzicije

Đukanovićeva Vlada dala je garancije za nikšićku Mi-Rai grupu za kredit kod Hipotekarne banke od 800.000 u 2010. godini, a Lukšićeva 2011. godine za kredit od 700.000 kod Hipotekarne banke. Za kredite preduzeća Mi-Rai prema Hipotekarnoj banci država je platila 1,69 miliona u 2013. godini.

Vlasnik Mi-Rai grupe Branko Mićković jedan je od “pobjednika” tranzicije, poznat po privatizaciji nikšićke fabrike namještaja “Javorak” koju je kupio iz stečaja 2004. godine da bi destak godina kasnije u nju ponovo uveo stečaj.

Bivši radnici Javorka protiv Mićkovića su 2016. godine podnijeli krivičnu prijavu u kojoj ga terete da je prekršio kupoprodajni ugovor tako što je prodavao i izdavao pod zakup imovinu Javorka i zalagao je za kredite.

U 2019. godini država je, po osnovu datih garancija, platila ukupno 9,43 miliona duga za Invest Banku Montenegro i Atlas banku prema Evropskoj investicionoj banci. Garancije je izdala Vlada Mila Đukanovića 2009. i 2010. godine, a aktivirane su jer je u tim bankama biznismena Duška Kneževića krajem 2018. godine, uvedena prinudna uprava kao i privremena obustava plaćanja obaveza, što je onemogućilo otplatu duga.

Protiv Kneževića je SDT podiglo optužnice u kojima ga tereti za više krivičnih djela iz oblasti finansija, kao što su utaja poreza, pranje novca, korupcija...

Knežević je pokrenuo arbitražnu parnicu kojom traži 500 miliona eura obeštećenja od Crne Gore zbog, kako je naveo u zahtjevu, štete nastale “nezakonitim uvođenjem stečaja u dvije banke i nezakonitim postupanjem državnih organa u kompleksu Meljine u Herceg Novom”.

Knežević je bio vlasnik i bolnice u Meljinama, u koju je uveden stečaj 2018. godine, a koja je pred gašenjem.

Iz Vlade su nedavno najavili rješenje za tu bolnicu.

Garancije naredne godine samo za državna preduzeća

Vlada je Predlogom budžeta za narednu godinu planirala da izda garancije od 160 miliona za šest državnih preduzeća - Regionalni vodovod, Željezničku infrastrukturu, Željeznički prevoz, Montekargo, Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) i Elektroprivredu.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kazao je da su garancije namijenjene za kreditne aranžmane iz kojih će se finansirati infrastrukturni i razvojni projekti.

”U skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državne garancije se mogu izdati samo za finansiranje kapitalnih projekata, što se iz prikaza planiranih garancija i vidi. Da li će planirani aranžmani biti realizovani zavisi od zrelosti projekata koje potencijalni korisnik garancije planira da realizuje, kao i sposobnosti korisnika garancije da se zaduži i izmiruje sopstvene obaveze”, rekao je Damjanović.

Za željeznička preduzeća država je od 2009. do ove godine izdala garancije od preko 100 miliona eura, uglavnom za zajmove za remont pojedinih djelova pruge i nabavku opreme.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Reagovanje na tekst „ Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacije i propagande“

U pomenutom tekstu iznosi se niz neistina na moj račun i portala „srpska24“ čiji sam osnivač i vlasnik. One su toliko tendeciozne i vulgarno etiketirajuće, posebno u aktuelnom trenutku u Crnoj Gori koji obilježavaju međunacionalne i političke tenzije, da zapravo crtaju metu mojoj malenkosti i proglašavaju me legitimnim ciljom pristalica DPS-a. Naime u tekstu se sugeriše da portal „srpska24“ radi protivno zakonu i da širi govor mržnje. Ni jedno, ni drugo nije tačno. Međutim, tobožnjem Centru za istraživačko novinarstvo dovoljno je bilo da navede nekoliko naslova koje je sam objavio i to samo one koji odgovaraju njihovoj zadatoj temi, da to zaključi. Istraživački i profesionalno nema šta, na tome bi vam pozavidjela nekadašnja komunistička štampa i njeni politički komesari.

Teška je neistina da je portal „srpska24“ neregistrovan. On je u Ministarstvu za kulturu i medije u njihovoj evidenci redovno zaveden pod rednim brojem 31 i to od 27. aprila 2021. godine. Rješenje o tome je potpisao tadašnji ministar javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamara Srzentić. Rješenje o tome šaljem uz ovaj tekst i nadam se da ćete ga objaviti sa prekrivenom adresom.
I ostale vaše „istine“ i optužbe su taman kao ove o registraciji. Citirate naslov o Cetinju i njegovom putu od srpskog do antisrpskog grada, sugerišući da je to govor mržnje. A zapravo taj tekst je autorski članak dr Miše Đurkovića, naučnog saradnika Instituta za evropske studije u Beogradu. Taj tekst je analiza uzroka zašto se na Cetinju danas srpsko ime ne smije pomenuti i ukoliko je to govor mržnje, onda valja razmisliti šta je to mržnja. Da li ono što govori dr Đurković ili je govor mržnje zapravo vaš tekst koji želi meni lično i mom portalu da prišije taj metod sopštavanja informacija!

Naslovi o albanskoj zloupotrebi djece i gajenju marihuane u toj zemlji nijesu moji stavovi, već se radi o prenesenim tekstovoma i to povodom jednog albanskog spota na Kosmetu u kojem se albanska djeca uče da ne kupuju hranu iz Srbije, a u drugom slučaju riječ je o ocjeni italijanske policije. Da li je to govor mržnje ili je govor mržnje ono što vi pišete o govoru mržnje?
Citirate i moje riječi iz jedne kolumne da je prirodnija saradnja Crne Gore sa Srbijom, nego sa Hrvatskom i Albanijom kao dokaz da sijem mržnju. Gdje je tu mržnja nije mi jasno, kada čak i pristalice DPS-a, oni malo umjereniji, Srbiju takođe smatraju najbližom zemljom.

Uglavnom, „Vijesti“ su iz meni poznatih razloga napali moju malenkost i moj portal. Ukoliko u „Vijestima“ postoji neka konstanta onda se ona može definisati kao antisrpska platforma Druge porodice. Sve što im je srpsko, bode im oči i pokušavaju da sve Srbe u Crnoj Gori, njihove političke i ostale predstavnike, a evo i mene i moj portal, upregnu u tobožnju veljesrpsku rabotu i tajni i jvni rad protiv njene nezavisnosti. To je tačno taman toliko koliko su tačne činjenice koje ste o meni i mom portalu saopštili u pomenutom tekstu.

Pošto se radi o grubim neistinama i klvetama razmisliću da tužim „Vijesti“ i njihov Centar za istraživačko novinarstvo. Kako za plasiranje dezinformacija, tako i za ugrožavanje moje lične sigurnosti. Istina, nijesam toliko finansijski moćan kao „Vijesti“ da tako nešto priuštim, ali nadam se da će se nakon ove prepiske naći neki advokat da me u skladu sa mojim mogućnostima zastupa.

Ivan Milošević, vlasnik i urednik portala „srpska24“

Odgovor novinarke CIN-CG Andree Jelić na reagovanje vlasnika i urednika Srpska24.me Ivana Miloševića

Odgovor novinarke na reagovanje vlasnika i urednika portala Srpska24.me Ivana Miloševića na tekst pod naslovom “Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacija i propagande

U tekstu ,,Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacija i propagande“ uredno smo prenijeli tvrdnju Ivana Miloševića da je portal čiji je on vlasnik i osnivač registrovan u skladu sa Zakonom u medijima. Dodali smo, međutim, da se u dostupnoj evidenciji Ministarstva kulture i medija (MKM) u koju smo izvršili uvid, taj portal ne nalazi, što se može vidjeti u dokumentu MKM-a koji prilažemo. 

Sve objave portala Srpska24.me, koje smo u tekstu navodili, nalaze se na toj internetskoj publikaciji i u momentu dok pišemo ovo reagovanje, a prenijete su dosljedno i profesionalno. Kao što novinarska etička načela i nalažu, zamolili smo i Miloševića za komentar na sadržaje portala, koji smo takođe uredno objavili. Utoliko nas više čude Miloševićeve optužbe, koje nemaju nikavog utemeljenja.

Andrea Jelić