Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Đurđa Radulović dobila je drugu nagradu Evropske unije za istraživačko novinarstvo za tekst o požarima i dokumentarni film “Požari u Crnoj Gori: Uzroci i posljedice“.

Nagrada je danas uručena u Tirani, gdje se održava dvodnevna Medijska konferencija EU i zapadnog Balkana.

Prvu nagradu dobio je novinar, bivši glavni i odgovorni urednik Nezavisnog dnevnika "Vijesti" Mihailo Jovović, za serijal tekstova o putovanjima bivšeg premijera a sadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Vladinim avionom.

Treću nagradu dobili su Vladimir Otašević i Marko Vešović za dokumentarni film "Tajne zloćina - Ubistvo Duška Jovanovića".

Nagrađeni film "Požari u Crnoj Gori: Uzroci i posljedice" možete pogledati na našem Youtube kanalu:

Živote zavisnika ugrožava i diskriminacija, izopštenost iz društva. Fale brojne mjere institucija da bi se osobama u aktivnoj fazi bolesti omogućio kakav takav život

 "Više ni sam ne znam šta sam kombinovao - tablete, kokain, heroin, alkohol, nije bilo važno. I na kraju naravno zapalim cigaretu", kaže za CIN-CG Denis (pravo ime poznato redakciji), koji, iako tek u ranim tridesetima, ima iza sebe 15 godina borbe sa zavisnošću od psihoaktivnih supstanci.

Denis pomjera prostirku sa trosjeda u njegovoj dnevnoj sobi. Navlaka i kauč su potpuno upropašteni brojnim rupama od cigareta.

"Tipičan namještaj jednog zavisnika. Uzmeš previše nečeg i izgubiš svijest, a cigareta ispadne", objašnjava Denis.

Jednom se probudio sa potpuno spaljenom majicom i ožiljcima od cigarete na koži. Imao je sreće - neki koje je poznavao nijesu se nikad probudili.

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju smrti usljed predoziranja. NVO Juventas navodi da se u ovim slučajevima kao uzrok smrti najčešće prijavljuje "stanje ili uzrok povezan sa predoziranjem, ali ne i predoziranje samo po sebi". Upućeni izvori CIN-CG-a tvrde da se ovi tragični slučajevi najviše dešavaju oko Nove godine i tokom ljeta, ali po pravilu ne ulaze u statistiku - već se smrt tih često mladih ljudi zavodi kao zastoj srca.

Distribucija lijeka protiv predoziranja među zavisnima od opijata je jedna od mjera koja bi mogla spasiti života, ali se ne sprovodi u Crnoj Gori.

To važi i za anonimnu provjeru sastava droge prije konzumacije, uvođenje prostorija za upotrebu ilegalnih supstanci u okviru zdravstvenog sistema, medicinski heroin za one koje su najtežim stadijumima zavisnosti, distribucija igala i špriceva u zatvorima.

Ove i druge mjere dio su programa "smanjenja štete" u razvijenim zemljama. Ovakav pristup se fokusira na rad sa ljudima bez osude, diskriminacije i bez zahtjeva da prekinu sa upotrebom droga ne bi li dobili podršku, navodi značajna svjetska organizacija u ovom polju - Harm Reduction International (HRI).

Programe smanjenja štete u Crnoj Gori sprovodi prvenstveno civilni sektor. U okviru drop-in centara, nudi se besplatno savjetovanje, psihosocijalna podrška, dijeljenje špriceva, igala, kondoma i lubrikanata u cilju sprečavanja širenja polno i krvlju prenosivih bolesti, testiranja na HIV i hepatitis B i C. Sprovode se edukacije o predoziranju, grupne podrške za mlade koji koriste droge, ali i besplatno dijeljenje hrane, šišanja, pranje garderobe... Organizacije civilnog društva se bave i uklanjanjem infektivnog otpada u skladu sa propisima, čime se sprečava rizik od zaraze.

Trenutno, zdravstveni sistem Crne Gore nudi zamjensku terapiju za opijatske droge (OST), pod uslovom da su korisnici pozitivni na test droga. Ovo je jedina mjera zdravstvenih institucija, ali je od ključnog značaja za funkcionisanje smanjenja štete. U septembru 2021. bilo je 1.100 korisnika ove terapije, navodi se u publikaciji "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link.

Preopterećenost određenih punktova značajno smanjuje zadovoljstvo korisnika, a psihosocijalna podrška korisnicima terapije izostaje, iako bi "trebalo da bude jedan od ključnih segmenata" navodi se dalje.

"Ukoliko bi bila dostupna, 78 odsto ispitanika/ica bi vjerovatno ili vrlo vjerovatno tražilo podršku psihologa/kinje", navodi se u ovoj publikaciji.

U Strategiji mentalnog zdravlja 2019 - 2023, navodi se da su uslovi u jedinicama za OST terapiju nezadovoljavajući i bez stalno zaposlenog psihijatra, što vodi u rizik od zloupotrebe lijeka. Fali kadra, a postojeći je nedovoljno edukovan i motivisan za tretman zavisnika.

"Samo u Domu zdravlja Konik, na 300 pacijenata koji koriste terapiju, trenutno radi samo jedan ljekar specijalista. Slično je i u ostalim domovima zdravlja u zemlji", navode za CIN-CG iz Linka.

"Stiče se utisak da su osobe koje koriste droge, ili su na zamjenskoj terapiji, u značajnoj mjeri žrtve sistemske diskriminacije, te da se njihovim potrebama ne pridaje ni pažnja ni značaj", kažu iz Linka. Ovo potvrđuje i situacija iz avgusta, kada su domovi zdravlja ostali bez zamjenskog lijeka buprenofina. Korisnicu su bili izloženi teškim fizičkim i psihičkim simptomima apstinencijalne krize, epileptičnim napadima, visokom riziku od relapsa, ali i kriminogenih radnji.

"Država je time prekršila osnovno ljudsko prvo - na zdravstvenu zaštitu", navode iz Linka.

Eksperti za ljudska prava Ujedinjenih nacija apelovali su ove godine da programi smanjenja štete moraju biti dostupni svakome, te da predstavljaju "krucijalnu zaštitu osoba koje koriste droge"'.

Navode da "rat protiv droge" postaje besmislen, jer potražnja za ilegalnim supstancama ne opada, dok rastu diskriminacija i ugrožavanje ljudskih prava korisnika.

Zavisnost je doživotna bolest, relaps prateći dio

Denisu su poznate sve agonije bolesti zavisnosti. Tokom 15 godina vrtio se u krugovima kriza, pokušaja odvikavanja, dilovanja da bi zaradio za drogu, zatvora i nošenja nanogice.

"Tri neuspjela pokušaja na Kakarickoj gori, skidanje na suvo, ugradnja blokatora za efekte heroina u ruku, nema šta nisam probao", kaže Denis. Svaki put kad bi doživio povratak (relaps), osjećao je sramotu i krivicu, ali nema toga na šta ga kriza nije natjerala.

"Moja supruga je imala strašne bolove, morala je da izvadi zub i namIjenila je poslJednje pare za to. Samo sam ih uzeo, ne misleći ni o čemu, sem kako da zadovoljim svoju potrebu", kaže Denis. Kad god bi se sjetio takvih situacija tokom pokušaja apstinencije, poželio je da se ponovo drogira, objašnjava Denis.

"Ono što je zavisnicima važno je da ih ne osuđujemo, bez obzira na ishod pokušaja apstinencije", kažu iz Linka, čija su sva tri člana prošli kroz borbu sa zavisnošću i uspjeli da održe višegodišnju apstinenciju. Svakodnevno rade kao terenski radnici sa ljudima koji koriste droge, pružajući širok spektar podrške.

Dijana Milošević, psihoterapeutkinja, direktorica Javne ustanove za liječenje i rehabilitaciju "Kakaricka gora", za CIN-CG kaže da se kod bolesti zavisnosti ne može govoriti o stopama izlječenja, već samo o zaliječenju.

"Zavisnost je doživotna bolest, a recidivi su i nakon više godina apstiniranja sastavni dio kliničke slike", objašnjava Milošević.

Studija rađena u Americi u ustanovama za liječenje, pokazala je da 85 odsto zavisnika od droga koji završe tretman i uspostave apstinenciju, dožive relaps u toku prve godine od završetka liječenja.

Američki centri za zavisnost, javna ustanova za liječenje zavisnosti u Americi, navodi da je povratak narkoticima sastavni dio procesa.

"Iz ove perspektive, relaps je očekivana teškoća na putu izlječenja, što ne znači da je oporavak nemoguć", navode iz ove organizacije.

Zavisnost nije karakterna osobina već bolest, apeluje Američka agencija za zloupotrebu droga i mentalno zdravlje.

Denis u trenutku razgovora sa novinarkom koristi marihuana i pije pivo. Već osam mjeseci nije uzeo ništa od drugih psihoaktivnih supstanci. Prijavljen je na program zamjenske terapije, ali lijek buprenofin ne uzima, već ga prodaje na crnom tržištu, obično zavisnicima u krizi, koji ne žele da im se ime unese u sistem. Od toga ima minimalan džeparac. Ne radi, iako ima djecu.

"Skoro se moj dobar drug koji je bio 'čist' tri godine ponovo vratio drogama. To mi je teško palo", kaže on.

Na stolu u dnevnoj sobi je interesantna skulptura. Na pitanje šta je to, objašnjava da se povremeno bavi umjetničkim radom. Nije teško prepoznati talenat. Kasnije, iza kuće pokazuje materijal koji je nedavno sakupio za buduće rukotvorine.

"Ne radim više kao ranije, nemam volje", kaže on. "Uglavnom sam radio kad bih uzeo drogu. Sad mi djeluje da više nikad neću osjetiti takvu inspiraciju", kaže Denis, naizgled bez ikakvog žala.

Resocijalizacija osoba koje koriste droge predstavlja jednu od najvažnijih karika reintegracije u društvo i tome su u Linku posvećeni.

"Nijesu rijetki korisnici OST terapije koji su uspjeli da nađu posao ili su imali posao odranije i zadržali ga nakon stupanja u terapijski proces", navodi se u studiji Juventasa i Linka.

"S obzirom na hroničnu i progresivnu prirodu bolesti, osobe koje aktivno koriste droge, nakon određenog vremena vrlo teško mogu imati normalan život - obavljati dnevne, radne, roditeljske i ostale obaveza. Oni koji se priključe programu zamjenske terapije i odgovorno mu pristupe, vrlo brzo mogu uspostaviti funkcionalan život. Takvih primjera ima i u našoj praksi", kažu iz Linka.

Neophodno održivo finansiranje programa

"Najveći nedostatak trenutnog sistema pružanja servisa smanjenja štete jeste finansijska neodrživost", navodi se u publikaciji "Analiza budžeta Ministarstava zdravlja, rada, socijalnog staranja i pravde", koju je izdao Juventas 2020. godine.

Nevladine organizacije zavise od projektnog finansiranja i ne može se obezbijediti adekvatno funkcionisanje na duži vremenski period, navodi se u publikaciji i zaključuje da je neophodno programsko finansiranje iz budžeta, za što bi mogla da se nađu sredstva ako bi se racionalizovali troškovi nadležnih ministarstava.

Navodi se i da su nevladine organizacije morale da znatno redukuju programe smanjenja štete kada je podrška Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze u Crnoj Gori izostala 2015, nakon devet godina.

U publikaciji ističu da problem predstavlja i nedovoljna geografska pokrivenost servisima smanjenja štete. Naime, u Crnoj Gori postoji samo sedam metadonskih centara u okviru zdravstvenog sistema, u nekoliko gradova.

"Drop-in centri nevladinih organizacija Juventas i Cazas funkcionišu u Podgorici i Baru. Terenski rad se, u zavisnosti od perioda godine, odvija u još nekoliko crnogorskih opština, ali se to ne može mjeriti sa efektima koje imaju kontinuirani programi smanjenja štete", navodi se u toj publikaciji.

"Potrebe za zdravstvenom zaštitom osoba koje injektiraju droge uglavnom podržavaju samo servisi organizacija civilnog društva. U domovima zdravlja i drugim zdravstvenim ustanovama veoma teško mogu doći do sterilnog pribora za injektiranje što ih dovodi u opasnost od dobijanja krvlju prenosivih infekcija, poput HIV i hepatitisa C", kažu iz Linka za CIN-CG.

Veliki problem je diskriminacija.

"Za sada se otvorenom promocijom prava korisnika droga i OST bavi samo nekoliko organizacija civilnog društva, dok institucije i dalje ne prepoznaje važnost promocije antidiskriminatorskog stava prema zajednici koja je jedna od najranjivijih u društvu", ističu prdstavnici Linka.

Prema studiji "Zadovoljstvo korisnika OST programima", oko 80 odsto ispitanika smatra da je odnos osoblja u centrima veoma značajan faktor za učešće u programu. Većina pacijenata koji su na OST terapiji smatra da će biti diskriminisani tokom liječenja. U studiji se citiraju izjave medicinskog osoblja u OST centrima koji tvrde da su neki korisnici dugo izbjegavali program da ne bi bili "deklarisani kao osobe zavisne o drogama", te su kupovali zamjensku terapiju na crnom tržištu.

Mjere koje koristi EU za sada daleko od Crne Gore

Međunarodna asocijacija za smanjenje štete, u izvještaju za 2021. navodi da u Crnoj Gori fali slobodna distribucija naloksona, bezbjedne igle i špricevi za zavisnike u zatvorima, kao i makar jedna soba za konzimacju droga. U Juventasu ističu da je dostupnost naloksona, lijeka protiv predoziranja od opijata, neophodna.

Istraživanje Svjetske zdravstvene organizaciji (SZO) u srednjoj Aziji, pokazalo je da distribucija i dostupnost naloksona pokazuje odlične efekte. Lijek je distribuiran nemedicinskom osoblju, porodici i prijateljima zavisnika. Istraživanje je pokazalo značajan stepen prevencije smrti zbog prdoziranja opijatima.

Nalokson se unosi uglavnom intervenozno, a u većini zemalja, uključujući Crnu Goru, ovo može vršiti samo medicinsko osoblje, iako SZO apeluje da su oni koji prvi prisustvuju predoziranju uglavnom prijatelji, partneri i porodica korisnika. Širu distribuciju naloksona u Evropi ima više zemalja, među kojima su Danska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo. U Škotskoj su taksistima podijeljeni sprejovi naloksona, kao dio kampanje protiv predoziranja.

Članovi organizacije Link imali su prilike da studijski posjete neke evropske zemlje gdje sistemi smanjenja štete dobro funkcionišu.

Navode primjere dobre prakse iz Holandije, gdje u okviru jedne institucije javnog zdravstva, osim OST programa, postoji socijalna zaštita, psihijatrijska ordinacija, psihoterapeutska podrška, ali i sobe za kontrolisanu konzumaciju droga.

Australijska studija iz 2021. "Ocjena soba za konzumaciju droge i dugoročnih efekata na klijente i zajednicu", rađena tokom više od pet godina pokazuje da su ove prostorije doprinijele da se smanji broj smrti od predoziranja, kao i frekvencija krvlju prenosivih bolesti.

Kao jednu od metoda smanjenja štete, u Holandiji je uvedena mogućnost anonimnog testiranja droge koju korisnik namjerava da konzumira, da bi se utvrdio sadržaj i potencijalna opasnost. Testovi se vrše u Trimbos institutu, kojem je glavno polje istraživanja mentalno zdravlje.

U Holandiji se praktikuje i program medicinskog heroina za one koje su ozbiljnim stadijumima bolesti. Ovu opciju nude i Danska, Njemačka, SAD, Kanada... Program je u potpunosti podređen stanju korisnika, objašnjavaju iz Linka.

"Korisnik nije obavezan da bude redovan sa dolascima na ovu vrstu terapiju, i to je human pristup prema nekome ko pati od teške zavisnosti", objašnjavaju iz Linka.

Ukoliko se korisnik/ca pojavi tek nakon više dana pauze, pretpostavka je da je u međuvremenu konzumirao ilegalne supstance, pa će biti testiran, isključivo da bi se utvrdilo da li je u tom trenutku medicinski heroin bezbjedan za tu osobu, objašnjavaju oni.

Juventas naglašava da sve evropske države imaju preporuke za bezbjedniji noćni život i smanjenje rizika od upotrebe ekstazija. To uključuje: besplatnu vodu u klubovima da bi se spriječila dehidratacija, edukaciju vlasnika noćnih klubova i prvu pomoć na mjestu, distribuciju infomracija i materijala...

Javnost u Crnoj Gori uglavnom ne shvata da je upotreba psihoaktivnih supstanci realnost i da ljude koji su zavisni treba integrisati. Diskriminacija i marginalizacija osoba koje koriste droge čini da se oni osjećaju izopšteno i da nemaju pravo da traže pomoć i podršku. "Za mene su sreća i zadovoljstvo nedostižni", kaže Denis.  

Bol koji se ne da opisati

Ljudi lako osuđuju, a ne znaju da je zavisnost bolest. Ne mogu ni da pretpostave šta sve sa sobom nosi apstinencijalna kriza, šta može da napravi od čovjeka, objašnjava za CIN-CG Marko Dragićević, član Linka.

On je prošao kroz borbu protiv bolesti zavisnosti. Nakon 20 godina, već je četvrtu godinu čist.

"Svaki put je počinjalo sa mirisom hemije. Tad znam da će vrlo brzo da krene. Osjećaj kao da ti meso otpada sa kostiju, a istovremeno ti te kosti neko lomi.

Ne možeš na noge, a moraš nekako da dođeš do droge. Pakao na zemlji - to je najbliži opis", kaže Dragićević. "Ne možeš da spavaš, jedeš, piješ, mučnina ne prestaje, smrzavaš se, a sav se znojiš... i tako danima", opisuje on.

Psihičke muke su nepodnošljive. "Depresija te vuče na dno i ne možeš da zamisliš da više ikad osjetiš išta dobro", objašnjava on.

"Najgore je šta sve može da ti padne na pamet u trenutku krize. Sve što vidiš, svaka osoba, prostor, svaki predmet, postaje samo objekat za put do droge", kaže Dragićević.

"Cijeli dan postaje 'lov'. Stvar je što ti u jednom trenutku postaje svejedno da li konzumiraš drogu ili ne. Tada sam pošao na liječenje, nijedna doza mi više nije bila dovoljna", priča on.

Đurđa RADULOVIĆ

Njih gotovo nikada nećete sresti - na ulici, u kafiću, parku… Država im pruža jako malo. Fali stručnog kadra, opreme, servisa, prostornih kapaciteta, novca… Od suštinske je važnosti da su roditelji dobro, mentalno, a i finansijski, kako bi mogli da se nose sa svim što dolazi", kaže majka tridesetogodišnje djevojke sa autizmom

Matija je rođen 2001. U početku je imao uredan razvoj. Prohodao je, govorio…Bili smo srećna četvoročlana porodica, u kojoj roditelji uživaju u odrastanju djece. Ali, brzo smo se suočili sa realnošću. Matijin govor se topio, nije to više isto dijete, gubi kontakt očima, ne primjećuje ni nas, ni životinje, obrće točak od igračke automobila satima... Ako ga zaustavite nastaje haos, vrištanje, skakanje... Plaši se zvukova... Kad krenete negdje, nosi istu flašicu od praznog dezodoransa, ona mu je sigurnost. Kad sjedi, ljulja se naprijed-nazad. Ne odaziva se, a uspavljivanje ide teško... Postaje sve gore", kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Marina Bećirović, majka 21-ogodišnjaka sa autizmom.

Prvi odlazak kod pedijatra pamti po neizvjesnosti. Doktorica je dala uput Matiji za Razvojno savjetovalište u Podgorici, spomenula autizam i kucnula o sto. Bio je maj i roditelji su odlučili da sačekaju još malo. "Nadali smo se da će se vratiti Matija, kakav je bio, a i strahovali možda od nepoznatog. U septembru smo otišli u Razvojno savjetovalište, a nakon pregleda dobili smo uput za Beograd", priča Bećirovićeva. Matija je, sa samo dvije godine i osam mjeseci, sa roditeljima stigao u Lipovicu, u Beogradu. Tamo dobija dijagnozu - autizam. "Imate osjećaj da ste sami, niko vam ne može dati odgovore na to zašto se to baš vama dešava, šta će biti sa djetetom i vašom porodicom, kako se suočiti sa svime. To je bolan i težak period", ističe još ova majka. Žani Bulajić, majki 30-ogodišnje Maje, bile su potrebne godine dok nije sebe osnažila kako bi mogla da se nosi i sa Majinom dijagnozom i sa okolinom. "Nakon što je našoj ćerki potvrđen autizam, prošla sam kroz pakao. Sjećam se da smo moj muž Strahinja i ja prvo besomučno čitali i informisali se. Kroz razgovore sa najbližim pronalazila sam hrabrost. Od suštinske je važnosti da su roditelji dobro, mentalno, a i finansijski, kako bi mogli da se nose sa svim što dolazi", kaže ona za CIN-CG. I Bulajići su, kao i Bećirovići prošli Beograd. Shvatili su, kažu, da Crnoj Gori fali prostornih kapaciteta, opreme, servisa, kao i stručnog kadra za rad sa osobama sa autizmom. Zbog toga su se okrenuli sebi u potrazi za odgovorima na brojna pitanja. Uključila se i rodbina. "Zahvaljujući tome što je moj muž bio poslanik u Skupštini Crne Gore, pokrenuta su brojna zakonska rješenja i inicijative. Borili smo se kako smo znali i umjeli. Međutim, nijesu svi roditelji istih mogućnosti, a država ne čini dovoljno da im olakša živote", navodi još Bulajićeva. Maja je danas korisnica Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom u Nikšiću.

Rana intervencija od suštinske važnosti

Osobe koje žive sa autizmom u Crnoj Gori nevidiljive su uglavnom i za društvo, i za sistem. Gotovo ih nikada nećete sresti na ulici, u kafiću, parku… Radoznali pogledi, nekulturna propitivanja, nerazumijevanje, neki su od razloga zbog čega se često skrivaju.

Prema riječima jednog od najvećih stručnjaka za autizam na našim prostorima Nenada Glumbića, veoma je važno rano prepoznati simptome. Što raniji tretman - to je prognoza bolja. Najčešće roditelji primijete da nešto nije u redu sa govorom, a dobijaju pogrešne savjete, nekada i od stručnjaka. "Na primjer - muška djeca kasnije progovore. Ili ako je u porodici neko kasno progovorio, znači to je normalno i ne treba ništa da preduzimaju. Ako imate dijete koje u 16. mjesecu nema riječi, a u 24. mjesecu nema rečenice ili ako su roditelji u razvoju primijetili regresiju, to je dovoljan razlog da potraže stručnu pomoć", kaže Glumbić za CIN-CG. "U prvoj godini života ne možemo biti potpuno sigurni u dijagnozu, ali se najranije ispoljava odsustvo pogleda. Dijete ne reaguje na osmijeh odrasle osobe, nema imitaciju pokreta, nekada nije zainteresovano za socijalni dodir (ljuljanje, maženje…) i ne ulazi u onu fazu brbljanja koja prethodi razvoju govora. Nema pokazivanja kažiprstom, što je takođe vrlo upadljivo", ističe Glumbić, koji od 1998. radi i na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Tokom druge godine, roditelji najčešće uoče da se dijete ne osvrće na poziv po imenu, što je jedan od ključnih znakova autizma. Glumbić objašnjava da se u tom periodu primjećuju i stereotipi u ponašanju - dijete se ne igra suštinski sa igračkama, igra se na isti način, ima otpor prema promjenama, traži istu hranu i odjeću, hoda istim putevima i često ima rituale i rutine. Mogu da se jave i problemi sa spavanjem, sa ishranom, a nekada i samopovređivanje ili povređivanje drugih, mada to nije nužno. Autizam je prema britanskoj Nacionalnoj zdravstvenoj službi spektar - svaka autistična osoba ima različite karakteristike. Mnogi saznaju da imaju autizam tek kad odrastu, a neki nikad ne dobiju dijagnozu. Ženama se autizam obično uspostavi kasnije, a jedan od razloga je što bolje imitiraju društvene konvencije i bolje prikrivanje ponašanja koje izgleda drugačije. Autizam nije oboljenje, već stanje, jer mozak osobe sa poremećajem iz spektra funkcioniše na drugačiji način od većine ljudi, piše na sajtu britanske Nacionalne zdravstvene službe. Uzrok autizma se ne zna, ali su faktori rizika donekle poznati. "U dokazane faktore rizika spadaju genetski činioci, tu je i starost roditelja, zatim uzimanje nekih ljekova tokom trudnoće, na primjer ljekova za astmu, alkohol, zagađivači, pesticidi… Postoje čvrsti naučni dokazi da ono što se obično u javnosti smatra faktorom rizika, MMR vakcine ili epiduralna anestezija tokom porođaja, to nijesu", navodi još Glumbić.

Bez podataka o broju osoba sa autizmom

Statistika se ne slaže oko procenata. Do preciznih podataka teško je doći, jer se to stanje ne priznaje ili ne dijagnostikuje na isti način u svakoj zemlji. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko jedan odsto svjetske populacije ima poremećaj iz spektra autizma - preko 75 miliona ljudi.

Međutim, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), svako 160. dijete na svijetu ima ovaj poremećaj. Prevalencija autizma, prema CDC-u, porasla je za 178 odsto od 2000. godine, a otprilike je četiri puta više dječaka nego djevojčica. Prema podacima američkog Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju, država sa najvećom stopom dijagnostikovanog autizma u svijetu je Katar, sa jednom osobom od njih 66. Koliko osoba sa autizmom živi u našoj državi, ne zna se, jer još nema registra, iako je to davno predviđeno Zakonom o zbirkama podataka u oblasti zdravstva. Nedavno je u skupštinsku proceduru ušao predlog dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim se ponovo traži formiranje ovog registra. Bez preciznog registra nema ozbiljne strategije, niti suštinskog uključivanja ovih osoba u društvo, smatra Goran Laković, otac 12-ogodišnje djevojčice sa autizmom. "Nema gdje dijete nijesam vodio i tražio pomoć, jer nema sistemskog odgovora u Crnoj Gori. Zbog toga sam pokrenuo peticiju za formiranje registra, kako bi se pokazalo pravo stanje. Osoba sa autizmom ima više nego što se misli. Moje pitanje je na osnovu čega se donose zakoni kada ne znamo koliko ovakvih ljudi treba pomoć", kaže on za CIN-CG. Iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) za CIN-CG kažu da se još čeka iako je inicijativa pokrenuta još 2018. godine. Upućena je Ministarstvu zdravlja, ali na nju nije odgovoreno. "Novi zahtjev nije upućen jer je 2020. godine nastupila epidemija koronavirusa", kazali su iz IJZCG. Od osnivanja Centra za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju "Ognjen Rakočević", 2018. godine, oko 300 djece i adolescenata uzrasta do 26 godina dobilo je pomoć u Centru, koji nosi ime jedanaestogodišnjeg dječaka čija je smrt 2016. godine ujedinila građane. Ognjenov potresni slučaj skrenuo je pažnju društva na autizam. "Broj prepoznatih slučajeva je u porastu. Ranije su takvi poremećaji vođeni pod dijagnozama mentalne retardacije različitog stepena i/ili razvojne disfazije. Trend u svijetu je skoro eksponencijalnog rasta broja slučajeva u posljednih tridesetak godina, dok u Crnoj Gori ne postoji zvanična statistika", navodi za CIN-CG direktor Centra Ivan Krgović. Centar kuburi sa stručnim kadrom. U njemu sada usluge pružaju tri dječja psihijatra, jedan defektolog-oligofrenolog, tri logopeda i šest psihologa. "Na dnevnom nivou u prosjeku 30 djece koristi naše usluge. Imali smo ukupno tri konkursa oglašenih na 14 mjesta. Dobili smo samo dva nova logopeda. U međuvremenu, jedan je prešao, na, po njegovom mišljenju, lakše radno mjesto", navodi Krgović. Kako još ističe, uzrok nedovoljnog broja defektologa, leži u činjenici da u Crnoj Gori nikada nije postojao defektološki fakultet. "Trebalo bi unaprijediti i rad dnevnih centara, kapacitet, osoblje i dužinu boravka", kaže Krgović. Tretmani rane intervencije kod logopeda, oligofrenologa i psihologa u ovom centru traju 45 minuta. Pregled kod dječjih psihijatara trenutno je ograničen na 30 minuta. Prema mišljenju mnogih roditelja to nije dovoljno da bi se vidjeli neki rezultati. Petogodišnji Kristijan je roditelje izgubio na tragičan način. Prvo je ostao bez oca, a zatim i bez majke. Ubrzo mu je ustanovljen i autizam. "Moja majka, a njegova baka, dobila je starateljstvo, a ja sam mu hranitelj. Njegovo liječenje je dugotrajno i skupo. Nije dovoljno da dijete odvedete povremeno na tretmane koji traju po sat vremena. Treba mnogo strpljenja, truda i volje", kaže za CIN-CG Predrag Perak, Kristijanov stric, koji je, od kako se brine o petogodišnjaku, osnovao i nevladinu organizaciju "Plava planeta" sa ciljem da pomogne osobama sa autizmom u Crnoj Gori. "Kristijan trenutno ide u vrtić. Išao je i u Centar za djecu sa posebnim potrebama pri Domu zdravlja u Baru. Međutim, ocijenili smo da tu nema uslova i prestali smo tamo da ga vodimo. Sada ide privatno na tretmane. Zbog alergije na gluten i kazein, Kristijanu je neophodan i specifičan režim ishrane. Često odlazimo i u Beograd, na Institut 'Đorđe Kostić'", navodi još Perak. Pomoć koju Kristijan i porodica dobijaju iznosi oko 500 eura. U taj iznosi ulazi lična invalidnina u iznosu od 207 eura, kao i dodatak za djecu od 66 eura. Roditelj djeteta imaju mjesečnu naknadu od 224 eura. Nakon što Kristijan postane punoljetan, izgubiće pravo na dječji dodatak. "Život sa djetetom koje ima autizam pun je izazova, borbe da uradite nemoguće. Lutate, tražite stručnjake kojih skoro pa nema, plaćate intenzivne tretmane, dijete ne možete ni trenutak ostaviti samo. Puno je neprospavanih noći", kaže Bećirović. Ističe da roditeljima daju krila i mali pomak, osmijeh, ljubav koju pruža dijete sa autizmom: "Vi ste tu da osjetite njegovu bol, da govorite umjesto njega, da ga neizmjerno volite".

Fali stručni kadar, oprema i prostorne mogućnosti

U Crnoj Gori postoji 10 dnevnih centara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, u Bijelom Polju, Pljevljima, Plavu, Beranama, Mojkovcu, Nikšiću, Cetinju, Herceg Novom i Ulcinju. Služe prvenstveno kao prostor za dnevni boravak.

CIN-CG se obratio svim centrima, a u odgovorima se vide isti problemi. Broj osoba sa dijagnozom se povećava, a stručnjaka fali.

Dnevni centar u Nikšiću ima najviše korisnika. Od 51, sa autizmom je 12. "Oni mnogo vole prirodu, da šetaju, sport i fizičke aktivnosti. Zato izvodimo djecu iz zatvorenih prostora", kaže za CIN-CG direktor Radovan Dragnić. Ovaj dnevni centar ima dva sektora, jedan za osobe do 27 godina, a drugi za starije. Svaki dan za osobe sa autizmom počinje ustaljenim radnjama. Po ulasku u Centar posjetioca dočekuje veliki hol, a sa lijeve strane je manja kuhinja. U blizini je i skučena senzorna soba za djecu koja u toku dana postanu uzrujana, napeta ili anksiozna. Desno od ulaznih vrata su prostorije gdje korisnici provode najviše vremena. Prostorija za autiste je upadljivo mala za njih 12-oro. Neka djeca leže na kaučima, sjede na stolicama - ljuljaškama, ili se igraju sa predmetima u sobi: na strunjačama, ili sa kockama i trouglovima napravljenim od čvrstih materijala. Druga komuniciraju sa vaspitačicama. Po ulasku, jedno od djece, četrnaestogodišnjakinja, primijetila je novinarku, prišla, tražila ruku i nagnula se da je zagrli. "Sa djecom sa autizmom je izazovno raditi. Neke od predrasuda su recimo da su sva djeca sa autizmom agresivna, da su čudaci, da su povučena u sebe, što nije tačno. Za svako dijete prvo pravimo procjenu sposobnosti i onda osmišljavamo aktivnosti", objašnjava za CIN-CG psiholog u nikšićkom Centru Radovan Pejović. U Centru radi samo jedan defektolog, a nedavno su dobili dozvolu za još jednog. Skoro su podnijeli inicijativu Opštini Nikšić i za pravljenje specijalnog centra za djecu sa autizmom. Iz Dnevnog centra u Herceg Novom CIN-CG-u su kazali da imaju dvoje djece sa autizmom. Imaju jednog psihologa i jednog pedagoga. Veliki problem je nedostatak stručnog kadra, kaže direktorica Dragica Kostić. I u Dnevni centar u Beranama dvoje je djece sa autizmom. U toj ustanovi radi jedan logoped, jedan defektolog, tri psihologa, dva pedagoga, jedan socijalni radnik, jedan vaspitač i jedan psihoterapeut.,,Obezbjeđujemo im razne aktivnosti", navode iz ovog centra za CIN-CG.

Država vodi iracionalnu zdravstvenu politiku

Prema podacima CDC-a, oko 75 odsto autističnih odraslih nije zaposleno. Skoro 50 odsto 25-ogodišnjaka sa autizmom nikada nije radilo plaćeni posao.

Troškovi za Amerikance sa dijagnozom autizma dostigli su 268 milijardi dolara u 2015, a mogli bi da porastu na 461 milijardu dolara do 2025. Medicinski troškovi za djecu i adolescente sa autizmom bili su u prosjeku od 4,1 do 6,2 puta veći nego za druge. Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanje koliko Crna Gora na godišnjem nivou izdvaja novca za liječenje djece sa autizmom. Prema nekim podacima koji su od ranije dostupni javnosti u posljednjih pet godina godišnje je bilo upućeno između 250 i 350 djece s mentalnim i drugim razvojnim smetanjama van zemlje, a za liječenje i putne troškove, Crna Gora je izdvojila više od pet miliona eura. Nenad Glumbić ističe da je greška što Crna Gora taj novac ne ulaže u stručni kadar, opremu i prostorne kapacitete, kako bi roditelji djecu mogli da liječe u svojoj državi. U Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori za period od 2016. do 2020. godine upozorava se na nedostatak servisa podrške za odrasle osobe sa intelektualnim smetnjama, koje spadaju u najugroženiju grupu građana. "Ove osobe nijesu uključene u podržavajuće servise pa se najčešće nalaze u institucijama trajnog zbrinjavanja ili su u kućnoj izolaciji. Kako bi se unaprijedio njihov položaj, potrebno je raditi na otvaranju dnevnih boravaka za starije od 27 godina", navodi se u ovom Vladinom dokumentu. Konstatuje se da ni usluge personalne asistencije i pomoći u kući nijesu razvijene. U našoj državi nema ni usluga kao što su predah roditeljstvu za one koji imaju djecu sa težim smetnjama i stanovanje za podršku osobama sa invaliditetom. Jednom od samohranih roditelja, ocu dječaka sa autizmom, nedavno je trebao predah od svakodnevnih obaveza oko djece. Tražio je nekoga da ih pričuva na dan. Bezuspješno. Ako vidite umorne roditelje, nijesu djeca ta koja su ih umorila, već sistem, kaže majka jednog sedmogodišnjaka sa autizmom.

Porast učenika sa autizmom

U većini gradskih škola koje su učestvovale u našem istraživanju, tvrde da broj učenika sa autizmom raste, ali da nema kapaciteta, ni stručnih ni prostornih, da odgovore potrebama.

Škola "Pavle Rovinski" jedna je od prvih uključenih u program inkluzije. Statistika pokazuje primjetan rast upisane djece sa autizmom. Tako je u školskoj 2018/2019. godini bilo dvoje, u 2019/20. godini petoro, u 2020/2021. šestoro, a ove školske godine osmoro. "U školi je sedam asistenata na trinaestoro djece", kaže za CIN-CG direktorica ove škole Dijana Laković. Iako je, kako ističe, od početka programa inkluzije, obučen veliki broj nastavnika, i dalje ima potrebe za edukacijama. "Našu školu pohađa 1742 učenika. Sve učionice su zauzete, pa nam nedostaje prostorija u kojoj bi djeca sa autizmom imala stimulativne aktivnosti i dodatnu podršku", navodi Lakovićeva. Kaže i da kasna popodnevna smjena ne odgovara djeci sa autizmom u odnosu na pedagoške principe: "Zbog velikog broja djeca potrebe za kvalitetnim i raznovrsnim didaktičkim materijalom rastu". U školi Sutjeska, u Podgorici, sedam je učenika sa autizmom. Ova škola ima devet asistenata u nastavi na 27 učenika sa posebnim obrazovnim potrebama. "Loše strane su nerazumijevanje, kao i neopremljenost škola. Nema senzornih soba koje su neophodne. Takođe, fali nam dodatna podrška resursnih centara, kao i defektolozi-oligofrenolozi", kazali su CIN-CG-u iz te škole. Slično je i u OŠ "Radojica Perović", a pedagog ove škole Nikica Vujinović kaže da odjeljenja u kojima je učenik sa elementima autuzma imaju smanjen broj đaka. Danilovgradsku OŠ "Vuko Jovović" pohađa jedan učenik sa autizmom. "Pažnja i ljubav, prihvatanje od drugara su nešto što naši učenici sa posebnim poterbama dobijaju, ali to nije dovoljno", navode iz uprave. U školi "Mahmut Lekić" u Tuzima nastavu prate dva učenika sa autizmom. "Učenici su hiperaktivni, nastavnici nemaju vremena da se posvete ostalim učenicima. Nemamo ni dovoljno didaktičkog materijala", kaže za CIN-CG psihološkinja te škole Murveta Bećaj. Iz škole "Vlado Milić" u Podgorici, gdje ide troje učenika sa autizmom, upozoravaju da timove koji kreiraju Indvidiualno razvojni-obrazovni program, koji je namijenjen za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, čine ljudi koji nemaju potrebne stručne kvalifikacije iz oblasti defektologije. Pedagogica Rada Bulatović upozorava i da u višim razredima postepeno dolazi do povlačenja i djelimične izolacije djece sa autizmom. U Srednju ekonomsko-ugostiteljsku školu u Nikšiću, prije tri godine upisao se prvi učenik sa autizmom. Ove godine ta škola ima dvije učenice sa smetnjama iz spektra autizma. Opremljenost škole je, prema riječima direktora Vasilja Jovovića, skromna, a osposobljenost nastavnog kadra za rad sa ovom djecom minimalna. Seoske škole, koje se nalaze u prelijepim prirodnim okruženjima koja bi pogodovala djeci sa autizmom, uglavnom nijesu imale ovakve učenike. Iz OŠ "Radoje Kontić" ističu da svake godine imaju sve manji broj učenika, a da se opremljenost, kao u većini seoskih škola, treba da unaprijedi. Država bi u ovim slučajevima, morala da organizuje i prevoz djece iz okolnih gradova, što bi značilo i veća novčana ulaganja. Neke državne škole za učenike sa smetnjama u razvoju u Švedskoj i Finskoj omogućavaju onim đacima koji ne stanuju u blizini da u tim školama i besplatno žive. Jedna od majki djeteta sa autizmom koja direktno učestvuje u kreiranju obrazovnih procesa, ističe da se uglavnom sve bazira na improvizaciji. "Asistenti su divni ljudi i puni ljubavi prema djeci sa smetnjama. Ali nemaju znanje, oni su samo tehnička podrška. Završavaju kurseve koji traju po nekoliko dana, što nije dovoljno. Razvojna faza djeteta je izuzetno važna, i sve što se u njoj dogodi može da bude okidač za neke probleme u budućnosti".

Andrea JELIĆ

I političari nekažnjeno koriste neprimjeran jezik - podstiču diskriminaciju i predrasude

Šugavi”, “glibavi” i “bahati smećari” samo su neki od komentara kojima su crnogorski studenti, ali i pojedini političari opisivali pripadnike romske i egipćanske (RE) nacionalnosti. Poseban problem predstaljaju komentari na društvenim mrežama, a prijavljeni slučajevi nadležnim uglavnom ostaju neriješeni. Sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) saglasni su da se ovaj problem može smanjiti kada oni koji raspiruju mržnju prema romskoj zajednici budu budu snosili odgovornost.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) ističe se da su ranjive grupe, među kojima i RE populacija, bile više nego ranije podložne diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje.

”Romi i Egipćani su najranjivije i najdiskirminisanije osobe koje pripadaju manjinama”, navodi se u izvještaju EK.

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda ove godine imala je pune ruke posla.

Zaštitnik je postupao po pritužbi Romskog savjeta, povodom Viber komunikacije studenata Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, sa prigovorom da sadrži elemente diskriminacije i govora mržnje prema Romima. Komunikacija studenata je učinjena javnom dijeljenjem fotografija prepiske na društvenoj mreži Instagramu.

Iz ove institucije su utvrdili da je sporna komunikacija obojena uvredljivim i ponižavajućim komentarima kojima se ismijavaju i etiketiraju Romi iz podgoričkog naselja Konik kao “šugavi” i “glibavi”, čime je, ističe se u mišljenju zamjenice zaštitnika Nerme Dobardžić, produbljena i etnička distanca prema ovoj zajednici. Zamjenica zaštitnika je ocijenila da je sporna komunikacija nespojiva sa vrijednostima demokratije i ljudskih prava i da, shodno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ne može uživati zaštitu prava na slobodu izražavanja. Na kraju je institucija Zaštitnika uputila preporuke Univerzitetu Crne Gore da ovim studentima organizuje obuku o prevenciji govora mržnje.

Takođe, zaštitnik je u ovoj godini pokrenuo postupak ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda po sopstvenoj inicijativi, a povodom projekta “Crna Gora bez podjela”, koji je realizovala nevladina organizacija Crnogorska kulturna mreža (CKM). Povod za pokretanje postupka je predstavljanje Roma kao radnika komunalnog preduzeća, dok su ostali prikazani u narodnim nošnjama koje su zastupljene u Crnoj Gori. Ovaj postupak je u toku. Iz CKM-a su kritikovali one koji su uočili propust, pokušajući da se pravdaju time što navodno nijesu uspjeli da nađu odgovarajuće nošnje za predstavnike romske zajednice. ”Generalno posmatrano, u javnom prostoru Crne Gore uvredljiv, diskriminatoran i stigmatizujući govor prema pripadnicima RE populacije izraženiji je onlajn – kroz komentare i druge vrste objava na portalima i društvenim mrežama. Nerijetko se dijele sadržaji i ‘šale’ koji i dalje stereotipno prikazuju Rome, odnosno njihov način života”, pojasnili su iz institucije Zaštitnika, navodeći da u ranijim slučajevima nijesu uspjeli da utvrde počionice i ukažu na nedopustiv odnos prema ovoj zajendici.  

O odgovornosti nema govora

Slučaj koji je pokrenut pred ombudsmanom je i prijavljeni istup odbrnika Demokrata u Skupštini opštine Herceg Novi Sava Nikovića, koji je na jednom nedavnom zasjedanju kazao da “vrlo bahati smećari romske nacionalnosti” ne rade dobro svoj posao. On se potom izvinio za svoje komentare, navodeći da nije targetirao pripadnike RE populacije nego komunalne radnike.

”Što se tiče javnih funkcionera, očekivano je da oni budu promoteri demokratskih principa jednakosti i inkluzije, a ne da na bilo koji način vrijeđaju dostojanstvo pripadnika manjinskih naroda. Insistiranje na utvrđivanju pojedinačne odgovornosti takođe je jedan od načina kako se na konkretan način boriti protiv svih anomalija i nezakonitosti u sistemu javne uprave. Uz to je potrebno i jačanje etičke discipline, a u slučajevima kada za to postoje osnov i uslovi, podsticati prekršajnu i krivičnu odgovornost”, poručili su iz institucije Zaštitnika za CIN-CG.

Pravna savjetnica u NVO Akcija za ljudska prava (HRA) Bojana Malović kazala je da političari moraju biti svjesni da je njihov uticaj na građane najveći, pa samim tim i njihov stepen odgovornosti za sve izrečeno u javnom diskursu.

”Izjave poput ove odbornika Nikovića bi u principu trebalo sankcionisati, da bi se pokazalo da su takvi stavovi suprotni vrijednostima Crne Gore koje štiti njen pravni poredak. U konkretnom slučaju je dobro i važno to što je odmah uputio izvinjenje”, kazala je ona za CIN-CG.

Predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi Ivan Otović nije odgovorio na pitanja CIN-CG da li namjerava da pokrene pitanje odgovornosti za komentare odbonika Nikovića.

Statut Opštine Herceg Novi propisuje da su lokalni funkcioneri obavezni da se pridržavaju etičkog kodeksa.

Iz partije Alekse Bečića nisu odgovorili da li će se slučaje Nikovića baviti Etički odbor Demokrata.

Predsjednik Opštine Stevan Katić kazao je za CIN-CG da naglašavanje nacionalnosti radnika komunalnog preduzeća u izlaganju odbornika “ne odražava odnos Demokratske Crne Gore prema pripadnicima romske nacionalnosti i radnicima komunalnog preduzeća”.

”Njegova izjava bila je nesmotrena, što je sam Niković priznao i uputio izvinjenje pripadnicima romske nacionalnosti, ističući da mu nije bila namjera da nekoga povrijedi i omalovaži”, kazao je Katić.

Čelnica Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija kazala je da to nije izlovani slučaj, već da o govoru ne brinu ni pojedini poslanici u Skupštini Crne Gore. “Poslanici koji pozivaju u javnom diskursu ‘na gatanje Ciganku’. Što je učinio i poslanik Milan Knežević kada je napisao na društvenoj mreži Tviter: ‘Pošalji broj one ciganke što gata, možda ona zna nešto više’. U našem društvu mogli bi navoditi veliki broj primjera ali zabrinjavaju izjave vjerskih lidera kao, na primjer, mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Mihaila koji predstavlja potpisivanje Temeljnog ugovora metaforom: ‘Ciganska posla,” navela je ona.

Koordinator projekata romske organizacije mladih “Koračajte sa nama – Phiren Amenca” Andrija Đukanović kazao je da sve učestaliji govor mržnje prema Romima koji dolazi od javnih funkcionera, vjerskih poglavara i predstavnika civilnog društva svakako zabrinjava i pokazuje da je problem diskriminacije prema toj zajednici veoma rasprostranjem i tamo gdje ne bi trebalo da ga bude. ”

Ako smo grubo govoreći ‘navikli’ na diskriminaciju i govor mržnje među običnim građanima, što ne znači da je to manje opasno, iznenađuje nas da je govor mržnje prisutan kod onih koji bi trebali biti osviješćeni o štetnosti ove pojave. Zbog toga smatramo da je odgovornost Nikovića mnogo veća i da govor mržnje u njegovom slučaju može da proizvede veće posljedice”, kazao je Đukanović za CIN-CG.  

Zabraniti javno djelovanje kao u Belgiji

Govor mržnje se može procesuirati krivično i prekršajno. U Crnoj Gori se primjenjuju dva krivična djela na osnovu kojih se može goniti za govor mržnje - Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje iz člana i Rasna i druga diskriminacija.

Granica između krivičnih djela i prekršaja u ovoj oblasti nije zakonom precizno definisana, ističe predstavnica HRA, što u praksi stvara probleme i dovodi do različite kvalifikacije istih ili sličnih izraza.

”Zato, uvijek kad govor mržnje ima veći domašaj, odnosno, kad može dovesti do težih posljedica, treba ga kvalifikovati kao krivično djelo. Tako se npr. za krivično djelo Rasna i druga diskriminacija treba kazniti onaj ko ‘propagira mržnju ili netrpeljivost’, a prekršajem onaj ko ‘vrijeđa drugog’, po bilo kom osnovu koji je zasnovan na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina”, smatra Malović.

Malović ističe da dosadašnji rezultati u borbi protiv govora mržnje u Crnoj Gori nijesu na zavidnom nivou i da još nije pronađen način za efikasnu borbu protiv ovog fenomena, pa je on u posljednje vrijeme sve učestaliji.

”Mnogo toga ostaje neprocesuirano, posebno kada govor mržnje dolazi iz političkog vrha, i to treba mijenjati. Institucije se moraju odlučnije i oštrije postaviti prema govoru mržnje, i svaki ovakav slučaj adekvatno procesuirati. Ovdje ne govorimo o izricanju zatvorskih kazni pod svaku cijenu. Problem se može riješiti i novčanim kaznama, kaznama rada u javnom interesu koje se do sada neopravdano nijesu izricale ili na primjer, izvinjenjenjem”, navodi ona.

Izmjenama Zakona o javnom redu i miru i Zakona o prekršajima, sudijama bi trebalo omogućiti i izricanje zaštitne mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti u trajanju i dužem od šest mjeseci za djela govora mržnje. Malović kao primjer navodi da je u Belgiji jedan političar kažnjen i sa 10 godina zabrane kandidovanja na javnu funkciju zbog govora mržnje prema imigrantima, uz 250 sati rada u javnom interesu.

Delija ističe da je jedan od načina na koji se pojava može suzbiti jeste i aktivno učestvovanje pojedinca ili grupe prema kojoj je govor mržnje upućen u rješavanju pitanja koja proizlaze iz teme govora. Na taj način će se, ističe ona, osnažiti grupa koja je u “nepovoljnijem položaju”, a ujedno će se smanjiti vjerovatnoća ponovljene viktimizacije.

Andrija Đukanović navodi da se govor mržnje može suzbiti kroz kombinaciju sankcija i edukacije. On smatra da je edukacija najbolji put da građani izgrade vrijednosti razumijevanja i tolerancije.

”Naročito je važno da se kroz obrazovni sistem djeca i mladi edukuju o romskoj kulturi i tradiciji i na taj način prevaziđu predrasude. Odgovornost za suzbijanje govora mržnje je i na medijima i nosiocima javnih funkcija koji moraju voditi računa o načinu komunikacije”, kazao je on, dodajući da je potreban efikasan odgovor institucija, prvenstveno pravosudnih, koje moraju sankcionisati slučajeve govora mržnje kada se dogode. Oštrije sankcije, prema njegovim riječima, djelovale bi prventivno na suzbijanje budućih slučajeva govora mržnje jer bi to bila jasna poruka da takav način komunikacije nije prihvatljiv.

Ovaj prolem prisutan je i u cijelom regionu. Londonska organizacija Reporting diversity network (RDN) kroz jedan regionalni projekat uočava da je govor mržnje u porastu na Zapadnom Balkanu. Navodi i konkretne primjere. Tako je nastavnica u jednoj srednjoj školi u Tetovu, na Međunarodni dan Roma, napisala na društvenoj mreži Fejsbuk uvredljiv komentar da ne razumije zašto se slave Romi.

”Ne razumijem zašto sažaljevate Rome. Neki žive u mom kraju i znam ih veoma dobro. Da imaju malo više moći, učinili bi da mi – Albanci – nestanemo... Niko im ne brani da se obrazuju, ali ne žele da rade i žele da im se sve donese na tanjir”, kazala je ona.

Iz RDN navode da je činjenica da jedna srednjoškolska nastavnica iz Sjeverne Makedonije ima takve komentare škodi javnom diskursu u zemlji i ohrabruje govor mržnje prema romskoj zajednici. Štaviše, kao figura koja bi trebalo da predstavlja autoritet učenicima, nastavnica je mogla podstaći dodatnu mržnju među mlađim generacijama neromskih učenike, ali i doprinijet tome da se romski učenici osjećaju još marginalizovanije nego što se sada osjećaju.

Suzbijanje diskriminatornog i govora mržnje prema RE populaciji nemoguće je bez adekvatnog odgovora institucija i sankcionisanja odgovornih, a tolerisanje takvih komentara dovelo je samo do porasta problema, što su notirali i evropski zvaničnici.

Miloš RUDOVIĆ

NO PENALTIES FOR POLITICIANS SPREADING HATE SPEECH - THEY ENCOURAGE DISCRIMINATION AND PREJUDICE

Miloš RUDOVIĆ

"Scabies," "dirty," and "arrogant garbage collectors" are just some of the comments that Montenegrin students, as well as some politicians, used to describe members of the Roma and Egyptian (RE) nationality. Comments on social networks pose a serious problem, and cases reported to the authorities generally remain unresolved. Interlocutors of the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) agree that this problem can be reduced when those who incite hatred towards the Roma community are held accountable.

The latest European Commission (EC) report pointed out that vulnerable groups, including the RE population, were increasingly subjected to discrimination, hate speech, and hate crimes.

"Roma and Egyptians are the most vulnerable and discriminated persons belonging to minorities," the EC report states.

The Institution of the Protector of Human Rights and Freedoms had its hands full this year.

The Protector acted on the complaint of the Roma Council, regarding the Viber communication of students of the Faculty of Architecture of the University of Montenegro, with the objection that it contains elements of discrimination and hate speech against Roma. The students' communication went public by sharing photos of the correspondence on the social network Instagram.

This institution determined that the disputed communication abounded with insulting and humiliating comments that ridiculed and labeled the Roma from the Konik settlement in Podgorica as "scabby" and "dirty," which, according to the opinion of the Deputy Protector Nerma Dobardžić, deepened the ethnic distance towards to this community. She assessed that the disputed communication is incompatible with the values of democracy and human rights and that, according to the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, it cannot enjoy the protection of the right to freedom of expression. In the end, the institution of the Protector sent recommendations to the University of Montenegro to organize training on the prevention of hate speech for these students.

Also, this year, the Protector investigated the violation of human rights and freedoms on its initiative on the occasion of the project "Montenegro without division," which was implemented by the non-governmental organization Montenegrin Cultural Network (MCN). The reason for initiating the procedure is the presentation of Roma as workers of a utility company, while the others are shown in national costumes represented in Montenegro. This procedure is ongoing. MCN criticized those who noticed the omission, trying to justify themselves by allegedly not being able to find suitable costumes for the representatives of the Roma community. "Generally speaking, in the public space of Montenegro, offensive, discriminatory, and stigmatizing speech towards members of the RE population is more pronounced online - through comments and other types of posts on portals and social networks. Content and 'jokes' that still stereotypically portray the Roma, i.e., their way of life are often shared" the institution of the Protector stated that in previous cases, they failed to identify the perpetrators and point out the negative attitude towards this community.

So far no legal accountability for spreading hate speech

Savo Niković, a member of the city assembly of the Democrats in Herceg Novi, stated at a recent session that "very arrogant garbage collectors of Roma nationality" are not doing their job well. This case was also reported to the Ombudsman. Niković then apologized for his comments, stating that he did not target members of the RE population but utility workers.

"As for public officials, they are expected to be promoters of the democratic principles of equality and inclusion and not to insult the dignity of members of minority nations in any way. Insisting on determining individual responsibility is also one of the ways to efficiently fight against all anomalies and illegalities in the public administration system. In addition, it is necessary to strengthen ethical discipline, and in cases where there are grounds and conditions for this, encourage misdemeanor and criminal responsibility", the institution of the Protector stated for CIN-CG.

Bojana Malović, a legal advisor at the NGO Action for Human Rights (HRA), said that politicians must be aware of their influence on citizens, which makes the degree of responsibility for everything said in public discourse even greater.

"Statements like this of Mr. Niković should be sanctioned to show that such attitudes are contrary to the values of Montenegro, which are protected by its legal order. In this case, it is good and important that he immediately apologized", she told CIN-CG.

The President of the Municipal Assembly of Herceg Novi, Ivan Otović, did not answer CIN-CG's questions about whether he intends to raise the issue of responsibility for the defendant Niković's comment.

The Statute of the Municipality of Herceg Novi stipulates that local officials must adhere to the code of ethics.

The party of Alekse Bečić did not answer whether the Ethics Committee of the Democrats will deal with Niković's cases.

The President of the Municipality, Stevan Katic, told CIN-CG that emphasizing the nationality of utility company workers in Nikovic's speech "does not reflect the attitude of Democratic Montenegro towards members of the Roma nationality and utility company workers."

"His statement was reckless, which Niković himself admitted and apologized to members of the Roma nationality, stressing that it was not his intention to hurt and disparage anyone," Katic said.

The head of the Center for Roma Initiatives (CRI), Fana Delija, said that this was not an isolated case and that even some MPs in the Parliament of Montenegro were not worried about the speech. "Some politicians publicly call with 'a Gypsy woman for divination'. Milan Knežević, Member of Parliament, wrote on the social network Twitter: "Send the number of that gypsy woman who does fortune-telling. Maybe she knows something more." Numerous examples could be cited, but the statements of religious leaders, such as, for example, Metropolitan of the Montenegrin Orthodox Church (MOC) Mihailo, who described the signing of the Basic Agreement with the metaphor: "Gypsy work," she stated, are worrying.

The project coordinator of the Roma youth organization "Walk with Us - Phiren Amenca" Andrija Đukanović, said that the increasingly frequent hate speech against Roma coming from public officials, religious leaders, and representatives of civil society is undoubtedly worrying and shows that the problem of discrimination against that community is prevalent even among those who should have greater accountability for what they said."

If roughly speaking, we are 'used' to discrimination and hate speech among ordinary citizens, which does not mean that it is less dangerous, we are surprised that hate speech is present among those who should be aware of the harmfulness of this phenomenon. That is why we believe that Niković's accountability is much more significant and that hate speech, in his case, can produce severe consequences", Đukanović said for CIN-CG.

Ban public action as in Belgium

Hate speech can be prosecuted criminally and as a misdemeanor. In Montenegro, two criminal offenses are applied on the basis of which one can be charged for hate speech - Inciting national, racial, and religious hatred and Racial and other discrimination.

The border between criminal acts and misdemeanors in this area is not precisely defined by law, the HRA representative points out, which creates problems in practice and leads to different qualifications of the same or similar expressions.

"Therefore, whenever hate speech has a greater reach, that is, when it can lead to more serious consequences, it should be qualified as a criminal offense. Thus, for example, for the criminal offense of Racial and other discrimination, whoever 'propagates hatred or intolerance' should be punished, and whoever 'insults another' on any grounds based on intolerance, including intolerance expressed in the form of nationalism, discrimination and hostility against minorities should be punished with a misdemeanor", Malović states.

Malović points out that the results so far in the fight against hate speech in Montenegro are not at an adequate level and that no methods for an effective fight have been found, which is why it has become more frequent lately.

"Numerous cases remain unprocessed, especially when hate speech comes from the political elites, which needs to be changed. Institutions must take a more decisive and harsh stance towards hate speech and adequately process each case. We are not talking here about imposing prison sentences at any cost. The problem can be solved with fines, community sentence, which have not been imposed so far, or, for example, with a court-ordered apology", she states.

By amending the Law on Public Order and Peace and the Law on Misdemeanors, judges should be able to issue protective measure bans of phone calls, activities, or duties for six months or more for spreading hate speech. Malović states an example from Belgium, where the court declared a politician ineligible to stand for parliament for ten years for hate speech against immigrants, along with 250 hours of community work.

Delija points out that one of the ways to suppress hate speech is the active participation of the targeted individual or group in solving the issues arising from the topic of the address. In this way, she points out, the group that is in an "unfavorable position" will be strengthened, and at the same time, the possibility of repeated victimization will be reduced.

Andrija Đukanović states that hate speech can be suppressed through sanctions and education. He believes that education is the best way for citizens to build the values of understanding and tolerance.

"It is essential that through the education system, children and young people are educated about Roma culture and tradition and thus overcome prejudices. The responsibility for suppressing hate speech lies with the media and public office holders who must take care of the way of communication," he said, adding that an effective response is needed from institutions, primarily judicial ones, which must sanction cases of hate speech when they occur. According to him, harsher sanctions would have a preventive effect on suppressing future cases of hate speech because it would be clear that such a way of communication is unacceptable.

This problem is also present in the entire region. Through a regional project, the London-based organization Reporting Diversity Network (RDN) noted an increase in hate speech in the Western Balkans. One of the numerous cases is that a teacher at the economic high school in Tetovo made offensive comments on her Facebook account towards the Roma community during International Roma Day. In her post, she stated that she did not understand why the Roma people were celebrated. She further humiliated them by saying that they were lazy and wanted everything given to them without investing any effort.

"I do not understand why you feel so sorry for the Roma. There are some of them in my neighborhood, and I know them very well. If they had a little more power, they would make us – Albanians – disappear. […] Nobody forbids their education; they do not want to work, and they want everything given to them on a plate," she wrote.

RDN states that the fact that a high school teacher from North Macedonia makes such comments harms the public discourse in the country and encourages hate speech against the Roma community. Moreover, as a figure who should represent authority to the students, the teacher could incite additional hatred among the younger generations of non-Roma students but also contribute to the Roma students feeling even more marginalized.

Suppressing discriminatory and hateful speech toward the RE population is impossible without an adequate response from the institutions. As noted by European officials, sanctioning those responsible and tolerating such comments create a problem.

Centri, iako ih većina postoji na papiru, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kubure i sa prostorom i sa kadrom

Iako Crna Gora ima domove zdravlja u 18 opština i tri zdravstvene stanice u još tri opštine, samo njih nekoliko ima funkcionalne Centre za mentalno zdravlje (CMZ).

Ovi centri, iako ih većina postoji na papiru, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kubure i sa prostorom i sa kadrom.

Vanbolnički tretman pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja bi se trebao sprovoditi u centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja. Centrima se, radi savjetovanja ili liječenja, mogu javiti odrasli i adolescenti. Ove ustanove liječe pacijente sa psihotičnim, ali i neurotskim poremećajima - problemima raspoloženja, depresije, anksioznim poremećajima, paničnim napadima...

U Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 se ističe da efikasnost CMZ u Crnoj Gori nije zadovoljavajuća, te da se psihijatrijska služba na nivou Crne Gore dominantno oslanja na bolnički tretman pacijenata, ne pružajući ni konkretna rješenja za korisnike na višegodišnjem bolničkom liječenju.

„Ovi podaci su zabrinjavajući naročito ako se ima u vidu činjenica da je tokom posljednjih 30 godina broj psihijatrijskih kreveta u Crnoj Gori značajno redukovan. Naime, 1989. godine u državi je bilo 389 psihijatrijskih kreveta, dok aktuelno postoji 310 postelja”, piše u Strategiji.

Pojašnjava se da ta redukcija kapaciteta nije adekvatno propraćena jačanjem servisa u zajednici, što je rezultiralo preopterećenošću bolničkih kapaciteta i posljedičnim nedostatkom kapaciteta za tretman akutnih psihijatrijskih stanja u cijeloj državi.

„Istovremeno se zapaža porast broja sudskih pacijenata kao i zatvorske populacije u cijeloj državi”, navodi se u tom dokumentu.

Pravilnikom o bližim uslovima u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite, propisano je u kojim uslovima i koji kadar treba da ima CMZ, a na jednog psihijatra bi trebalo da bude 22.000 osiguranika, najmanje 17.500, a najviše 26.500.

U Strategiji se navodi da, po ovim pravilima, funkcioniše sedam centara za mentalno zdravlje i to u Podgorici, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću, Kotoru i Pljevljima.

Međutim, to nije tačno. Recimo u barskom CMZ radi samo jedan psihijatar od predviđena dva. U tom centru rade i psiholog i medicinske sestre, ali nema ni zaposlenog socijalnog radnika.

Prema popisu iz 2011. u Baru je živjelo 42.048 stanovnika, a prema podacima iz Strategije na jednog psihijatra bi trebalo da ide 22.000 osiguranika, najmanje 17.500, najviše 26.500.

Centri postoje, ali ne ispunjavaju uslove

U Strategiji se dodaje da centri u Budvi, Herceg Novom, Danilovgradu, Mojkovcu, Plavu, Cetinju i Rožajama zvanično postoje, ali ne ispunjavaju uslove za efikasan rad.

CMZ u Herceg Novom nedostaju jedan psihijatar i dvije medicinske sestre, a socijalni radnik nije zaposlen, niti planiran unutrašnjim aktima.

U budvanskom CMZ, kako piše u Strategiji, nema stalno zaposlenog kadra, već angažuju psihijatra koji dolazi dva puta sedmično iz druge zdrastvene ustanove, a nema ni zaposlenog psihologa, niti socijalnog radnika.

Domovi zdravlja Danilovgrad, Mojkovac i Plav imaju stalno zaposlenog samo po jednog psihijatra. U međuvremenu je, u Danilovgradu zaposlen i jedan psiholog.

Dom zdravlja Cetinje ima jednog psihijatra i jednu medicinsku sestru, a rožajski Dom zdravlja ima specijalističku psihijatrijsku ambulantu, sa zaposlenim jednim psihijatrom i jednim neuropsihijatrom.

U Andrijevici, Kolašinu i Tivtu nema centara za mentalno zdravlje, ali ni specijalističkih psihijatrijskih ambulanti, pa se uopšte ne pružaju usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja.

CIN-CG je pokušao da dobije odgovore od svih domova zdravlja, između ostalog i na pitanja da li se, u međuvremenu, nešto promijenilo u radu sa pacijentima sa problemima mentalnog zdravlja, međutim, odgovore smo dobili samo od podgoričkog, danilovgradskog, barskog, rožajskog, pljevaljskog, kolašinskog i andrijevačkog Doma zdravlja.

Nakon korone povećana stanja depresije i anksioznosti

U podgoričkom CMZ-u za CIN-CG kažu da se nakon pandemije korona virusa svuda u svijetu bilježi povećanje depresije i anksioznosti za oko 35 odsto. Osim toga, pacijenti se obraćaju zbog problema sa bolestima zavisnosti, reakcijama na stres, endogenim oboljenjima i demencijama. Oni kažu da imaju dovoljno kadra da se nose sa tim izazovima: osam psihijatara, tri psihologa, dvije socijalne radnice i srednji medicinski personal.

Navode da od početka rada Centra 2001. godine imaju 14.000 kartona pacijenata koji su se liječili ili se trenutno liječe od psihijatrijskih bolesti i stanja.

Načelnik podgoričkog CMZ dr Ljubinko Kaluđerović tvrdi da zakazivanje traje najduže nedelju dana, te da svako može dobiti stručnu psihijatrijsku pomoć u Centru.

„Od novina bi naglasio razvoj bračnog savjetovanja, grupne psihoterapije kao i organizovanijeg rada sa pacijentima koji su u supstitucionim programima”, naveo je načelnik podgoričkog CMZ dr Ljubinko Kaluđerović.

On ocjenjuje da je vrlo važno, za efikasniji rad Centra, preseljenje u novi adekvatniji prostor.

On dodaje da se na psihijatrijski pregled ne mora čekati nedelju dana, ukoliko zdrastveni radnici procijene da je potrebno.

„Takođe, kada je zaista potreba za hitnim obraćanjem psihijatru to je moguće obaviti i u Urgentnom centru uz uput Službe hitne pomoći“, pojašnjava psiholog.

Oni ohrabruju i članove porodica da dođu na konsultacije kod njih, ukoliko osoba odbija pomoć.

„Psihijatri i drugi zdravstveni radnici i saradnici iz ovog domena imaju iskustva sa time kroz šta porodice prolaze, ali i iskustva u motivisanju pacijenata na liječenje“, ističe on.

Oni kažu da, iako ljudi zbog raznoraznih nelagoda i razloga mogu imati otpor javljanju psihijatru, podaci govore, a i njihov je utisak u centru, da građani u velikoj mjeri, onda kada je potrebno, koriste dostupnu psihijatrijsku, psihološku i medicinsko-socijalnu pomoć.

Psihijatar u barskom Centru za mentalno zdravlje Mladen Rebić za CIN-CG kaže da se ove godine bilježi trend povećanja broja pacijenata sa mentalnim tegobama. CMZ u Baru se već sada približio broju pacijenata iz prošle godine, kojih je bilo oko 5.000.

„Umjereno je smanjena i stigma javljanja psihijatru, pa vjerujem da je veće i povjerenje u naš rad“, ističe Rebić.

Pojašnjava da se pregled zakazuje preko brojeva telefona CMZ u Baru i da se čeka najviše deset dana, ali da ako je hitna situacija, pacijentima se izlazi u susret i prije.

Najčešće se javljaju pacijenti iz grupe neurotičnih, sa stresom povezanih i somatoformnim poremećajima, zatim velika grupa poremećaja raspoloženja, gdje pripada i depresija, a zatim bolesti iz grupe psihotičnih poremećaja.

„Bilježi se trend povećanja broja pacijenata iz grupe mentalnih poremećaja zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci“, ističe psihijatar.

Pacijenti se liječe medikamentima, ali i psihoterapijom i savjetovanjima, gdje je to moguće.

On dodaje da bi svakako bilo dobro angažovati još jednog psihijatra, ali da on daje sve od sebe da izađe u susret svakom pacijentu, koji se obrati za pomoć.

Iz Doma zdravlja u Mojkovcu smo dobili odgovor da je mejl dostavljen dr Vlastimiru Strunjašu spec.neuropsihijatrije, koji nije bio raspoložen da odgovori. Iz andrijevačkog Doma zdravlja kažu da u toj zdrastvenoj ustanovi nije ni predviđen Centar za mentalno zdravlje, već da se pacijenti šalju u beranski Dom zdravlja.

„Postojeći kapaciteti za redovan rad su zadovoljavajući, ali ne i dovoljni za vanbolnički tretman pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja, stoga unapređenje navedenog tretmana ova ustanova ne planira”, navedeno je iz tog Doma zdravlja.

Iz Doma zdravlja u Kolašinu pojašnjavaju da nemaju CMZ, jer je Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova, koju je donijela Vlada, u julu 2021. godine, predviđeno da Dom zdravlja Kolašin ne obuhvata djelatnost zaštite mentalnog zdravlja, već se pacijenti kojima je potreban ovaj vid usluge upućuju u Klinički centar Crne Gore (KCCG).

Dr Sead Nurković iz rožajskog Centra za mentalno zdravlje navodi da broj pregleda na nivou godine varira od 4.000 do 5.000, unazad nekoliko godina. Najčešće se javljaju zbog anksioznosti i depresije.

„Psihoze se javljaju, ali u broju koji odgovara statistikama u literaturi i koja se ne mijenja godinama”, dodaje dr Nurković.

Ističu da se donekle povećao broj pacijenata starije dobi, koji se javljaju zbog psihičkih tegoba, što kako kaže, može biti i posljedica dostupnije zdrastvene usluge.

Tretman je psihoterapija i medikamentima, i većina ih se završava u centru, koji je dostupan kako navode, bez ograničenja, u toku radnog vremena.

„Od deset do 20 pacijenata se godišnje šalje na hospitalno ili konsultativno liječenje”, navode iz rožajskog Centra.

On ističe da im je potrebna adaptacija prostora i angažovanje socijalnog radnika i psihologa.

Centar za mentalno zdravlje u Danilovgradu ima oko 400 pacijenata i taj broj se, kako kaže dr Alma Radovanović povećava. Najčešće tegobe su anksioznost i depresija.

Ona ističe da, posljednje dvije godine, u danilovgradskom Centru radi i psiholog. Ocjenjuje da su kapaciteti centara ograničeni, te da tretman nije dovoljno dostupan za građane.

„Najveći problem je stigma i u tom pravcu mediji mogu dosta pomoci”, navodi dr Radovanović.

Pljevaljski Centar za mentalno zdravlje ima 1022 pacijenta, koji se najčešće javljaju zbog anksiozno depresivnih poremećaja. Iz tog Doma zdravlja navode da u Centru rade neuropsihijatar,psiholog i socijalni radnik.

„U našem Centru za mentalno zdravlja nema liste čekanja i dostupni smo za sve građane kojima je potrebna naša pomoć”, tvrde iz pljevaljskog Doma zdravlja. Oni navode da je svako unapređivanje vanbolničkog tretmana pacijenata u nadležnosti Ministarstva zdravlja (MZ).  

Ministarstvo čeka Kliniku  

Iz MZ za CIN-CG ističu da bi ovu situaciju moglo popraviti otvaranje nove Klinike za mentalne bolesti, koju bi trebalo da dobijemo 2024. godine.

Osim toga, situacija će se unapređivati i radom timova pri postojećim CMZ, koji imaju za cilj deinstitualizaciju psihijatrije i sprečavanje ponovnih hospitalizacija pacijenta.

„Prepoznata je i potreba adaptacije i unapređenja prostornih kapaciteta Centara za mentalno zdravlje, kako bi se intezivirale i proširile usluge Centara“, navode u MZ.

Oni ocjenjuju da je dostupnost zdravstvene zaštite pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja na visokom nivou, samim tim što je kroz primarnu zdravstvenu zaštitu ista svim osiguranicima i omogućena i što pacijenti mogu zakazati pregled i bez uputa izabranog ljekara.

Međutim, u podgoričkom Domu zdravlja, su nam rekli da pacijenti moraju donijeti uput.

Psiholog Danilo Đurić je za CIN-CG naveo da bi zakazali pregled ili konsultaciju, dovoljno je doći u centar i zakazati ili pozvati broj za zakazivanje, ali je potrebno i, u međuvremenu, donijeti uput od izabranog ljekara, dakle do prvog pregleda.

„Budući da se liječenje sprovodi izvjestan period taj uput nije potrebno obnavljati za svaki novi susret. Adolescenti mogu sami zakazati i sami doći na prvi pregled, a u saradnji sa ljekarom bi se procijenilo da li je potrebno da na sljedeći pregled bude prisutan i roditelj odnosno staratelj“, pojašnjava Đurić.

Iz MZ dodaju da su se, u svim centrima za mentalno zdravlje, stručnjaci osposobili i za sprovođenje sudske mjere sprovođenja psihosocijalnog tretmana počinioca nasilja u porodici. „Prije pojave COVID-a, neki centri su sprovodili i grupnu psihoterapiju, ali su te usluge privremeno prekinute zbog epidemioloških mjera“, navode iz MZ.

Naglašavaju da je efikasnost CMZ poboljšana naročito u peridu COVID-19 pandemije, kada su neki Centri formirali posebnu besplatnu liniju za pružanje psihološke podrške.  

Djeca se liječe u centru za autizam

Iz MZ ističu da je vanbolnička psihološka i psihijatrijska pomoć dostupna i djeci u Centru za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju u Podgorici.

„U centru su zaposlena: tri dječija psihijatra, sedam psihologa, tri logopeda, jedan oligofrenolog, jedan somatoped. Djeca mogu ostvariti usluge direktnim odlaskom u centar ili preko izabranog pedijatra”, navode iz MZ.

Dodaje da se djeca mogu obratiti i centrima za djecu sa posebnim potrebama pri domovima zdravlja, gdje se pružaju usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja i djeci koja nemaju razvojih smetnji i to u: Podgorici, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Rožajama, Pljevljima i Herceg Novom.

MZ planira da u 2023. finansira projekte koji će pomoći unapređenju zdravstvene zaštite i dostupnosti usluga pruženih djeci, posebno djeci sa smetnjama ili teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima/starateljima, kao i licima sa invaliditetom.

„Na način što je planirano finansiranje aktivnosti angažovanja psihologa i defektologa koji će sprovoditi tretmane za ove ciljne grupe”, piše u odgovoru MZ.

Maja BORIČIĆ

U najmanje 500 slučajeva odšteta nije isplaćena u zakonskom roku zbog čega su angažovani javni izvršitelji i značajno uvećani troškovi. Ministarstvo tvrdi da nije dobijalo urednu dokumentaciju, u instituciji Zaštitnika kažu da sve šalju na vrijeme

Pored više od milion eura odštete isplaćene u slučajevima onih koji su se na početku pandemije koronavirusa našli na spiskovima za samoizolaciju, kašnjenje Ministarstva finansija sa isplatama koštalo je još oko 100.000 eura.

Ukoliko se nastavi sa praksom kašnjenja, suma bi mogla narasti za više stotina hiljada eura.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) izvršio je početkom avgusta u kancelariji Zaštitnika imovinskih i pravnih interesa uvid u najmanje 500 slučajeva u kojima se kasnilo sa isplatom. To čini najmanje polovinu do tada zaključenih poravnanja između države i građana. J

edan od punomoćnika kazao je da je u slučajevima svih svojih klijenata bio primoran da angažuje javnog izvršitelja jer država nije poštovala propisani rok od 15 dana. Isto iskustvo imaju i pojedini drugi punomoćnici.

Iz Ministarstva su za CIN-CG kazali da troškovi koji pripadaju javnim izvršiteljima i ostalim naknadama “iznose od pet do osam odsto” od isplaćenih 1,2 miliona eura.

”U vezi sa najvećim brojem rješenja, Ministarstvu nije pravovremeno prosljeđivana uredno pripremljena dokumentacija... Nije dostavljena uredna dokumentacija, jer izreka presude nije sadržala broj transakcionih računa fizičkih lica, banku na koju treba da se uputi transakcija isplate, kao ni podatke o rokovima izvršenja plaćanja po ovom osnovu”, kazali su iz resora finansija o razlozima za kašnjenje.

Centar za alternativno rješavanje sporova je institucija pred kojom se u ovim slučajevima postizalo poravanje. Osobama koje su u tom periodu bile u samoizolaciji dogovoreno je da se isplaćuje 300 eura odštete zbog povrede prava ličnosti i na ime advokatskih troškova, iznos zavisno od broja procesnih radnji, najčešće 200 eura, pojasnili su za CIN-CG iz Centra. Jedan od uslova bilo je da se odšteta isplati u roku od 15 dana od dana potvrđivanja poravnanja pred sudom.

Iz Centra bi zatim obavijestili instituciju Zaštitnika da je sud potvrdio odluku, koja bi potom bila proslijeđena Ministarstvu finansija na plaćanje. Zaštitnica imovinskih i pravnih interesa Bojana Ćirović kazala je za CIN-CG da je ta institucija “uredno dostavljala svako poravnanje sa svim nephodnim podacima kao sto su matični brojevi i brojevi žiro-računa, istoga dana kada je bilo zaključeno”.

”Dok je ista situacija bila i sa presudama na osnovu priznanja, dok je takođe Ministarstvo imalo sasvim doboljno vremena (najmanje 15 dana, a u nekim slučajevima do 30) da zatraži nedostajuće podatke, što ni u jednom slučaju nije učinjeno. Dakle, od strane zaštitnika je Ministarstvu dostavljena isprava podobna za izvršenje koja je jasno legitimisala povjerioca obaveze, a ukoliko su u resoru smatrali da su potrebni još neki podaci, imalo je sasvim dovoljno vremena da se obrati zaštitniku za dostavlanje, odnosno pribavljanje podataka. Niti jedno takvo obraćanje nismo dobili od Ministarstva”, navodi ona.

Napominje da je cilj zaključka Vlade bio da se naprave što manji troškovi i da svakako postoji odgovornost eventualno o tome zašto nije postupano po tim njihovim poravnanjima.

”Ako smo mi postupali kako treba, i ispoštovali zaključak, treba i ostali organi na isti način da postupaju”, kazala je ona, dodajući da oni nemaju uvid kako i na koji način postupa Ministarstvo finansija.

Ova kašnjenja počela su još u vrijeme mandata Milojka Spajića, koji je do kraja aprila bio na mjestu ministra finansija.

Spajić nije odgovorio na pitanja koja su upućena na adresu političkog pokreta “Evropa sad”, čiji je predsjednik. Ekonomski analitičar Mirza Mulešković kazao je za CIN-CG da smo “na ovaj način došli u situaciju da troškove pogrešnih odluka iz prošlosti danas plaćamo mnogo skuplje”. ”Što naravno nije dobro za budžet Crne Gore, ali sa druge strane šalje i veoma lošu sliku o tome na koji način se donosioci odluka odnose prema novcu građana”, ocijenio je Mulešković.  

Ustavni presudio, nigdje lične odgovornosti

Samo nekoliko dana nakon što su u Crnoj Gori registrovani prvi slučajevi korone, Vlada Duška Markovića je 21. marta 2020. godine odlučila da na svojoj internet stranici počne sa postavljanjem imena osoba koje su u tom peridu bile u samoizolaciji.

Vlada je to uradila na osnovu mišljenja Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka. Prema zapisniku sa sjednice održane u subotu u popodnevnim časovima, jedina tačka dnevnog reda bilo je donošenje mišljenja, a na koji je to tijelo iste večeri pozitivno odgovorilo.

Ova odluka doprinijela je stigmatizaciji osoba za koje se smatralo da su mogle biti u dodiru s virusom. Pandemiju koronavirusa, takođe, prati ogromna količina lažnih i obmanjujućih informacija, među njima su one o samom porijeklu virusa, preko načna liječenja do vakcinacije...

Ustavni sud je u julu iste godine na inicijativu nevladine organizacije Građanska alijansa (GA) ukinuo odluku, koja će biti uvod u prvu presudu u ovom slučaju a potom i rješenje Vlade da se postigne poravnanje sa 2.720 građana i isplati im se po 300 eura.

Ujedinjene nacije su dostavile vlastima dopis i u četiri stava izrazile zabrinutost za nivo kršenja ljudskih prava, odnosno prava na privatnost.

Na pitanje ko bi trebalo da odgovara za nastalo kršenje ljudskih prava, ali i veliku finansijsku štetu, zamjenica direktora GA Amina Murić kazala je za CIN-CG da bi trebalo da je “snose kreatori politika i ambijenta u društvu u kojem ne postoji individualna odgovornost, bez obzira na funkciju i položaj u sistemu državne uprave”.

”Upravo neodgovoran odnos, ne samo u ovom, već i u brojnim drugim primjerima, pokazuje da će građani plaćati tuđe propuste dokle god se ne uspostavi individualna odgovornost. Svakako, konkretno odgovorne moramo tražiti među redovima onih koji su donijeli ovu odluku, a to je Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT), koje je bez pravnog osnova donijelo pomenutu odluku, kao i Agencija koja je dala saglasnost na istu”, kazala je ona.

Skupština Crne Gore je krajem prošle godine smijenila potpisnike spornog mišljenja, predsjednika i člana Savjeta Agencije Sretena Radonjića i Bojana Obrenovića.

Na pitanje da li osjeća odgovornost za nastalu povredu prava i finansijsku štetu, Radonjić je za CIN-CG kazao da mišljenje tog tijela “nije nikakav obavezujući pravni akti, a bez obzira na to uvijek bi zaštitu zdravlja ljudi stavio ispred zaštite podataka o ličnosti, a sve u skladu sa međunarodnim standardima”.

”U tom smislu upućujem vas na konvencije Savjeta Evrope (108 i 108 plus), gdje je tačno precizirano kada zaštita zdravlja ljudi ima prioritet u odnosu na lične podatke. Nacionalno koordinaciono tijelo je obavijestilo Agenciju da blaže mjere, kao sto su saopštenja i javna upozorenja, nijesu dali rezultate. Agencija nije raspolagala ličnim podacima, niti ih objavljivala, pa samim tim i nema odgovornosti, kako je to i zakonom propisano”, kazao je Radonjić, ističući da pred sudom vodi postupak zbog odluke da bude smijenjen.

Obrenović nije odgovarao na broj poznat redakciji. On je, prema našim informacijama, poslije smjene tražio od skupštinskih organa da mu se isplaćuje jednogodišnja funkcionerska naknada.

Na pitanja o odgovornosti nisu odgovorili ni tadašnji predsjednik i potpredsjednik Vlade Duško Marković i Milutin Simović koji je bio predsjednik NKT-a.

Gostujući ranije u emisiji “Načisto” na TV Vijesti, bivši premijer kazao je da je ponosan na sve što je uradila vlada koju je predvodio kada je u pitanju suočavanje sa pandemijom, ali i da mu je žao zbog povreda prava u ovom slučaju.

”Ali, vjerujte, to je manja cijena od ove koju plaćamo danas kada samo za 7 dana umre stotinu ljudi... Danas je u Crnoj Gori važniji jedan život nego bilo koja druga slabost koja se može pojaviti, nedostatak u odbrani tog života”, kazao je, između ostalog, tada Marković.

Jedini koji je bio protiv davanja saglasnosti u martu 2020. godine je član Savjeta Muhamed Gjokaj, koji nije bio na spornoj sjednici. Gjokaj je tada poručivao da je mišljenje “pravno neodrživo i neutemeljeno” i da će rezultirati velikim brojem tužbi.

Kada je u pitanju odgovornost, on smatra da su dva člana Savjeta zbog spornog mišljenja trebalo da podnesu ostavke, a odgovorne osobe u NKT-u da budu razriješene.

Odluka Vlade da se isplati po 300 eura svim licima čija si imena objavljena dok su bili u samoizolaciji je, prema njegovom mišljenju, mala i trebalo bi da bude višestruko veća u odnosu na stepen ugroženosti zbog kršenja zakona o zaštiti podataka o ličnosti od strane države.

”Razumijem ekonomsku situaciju u kojoj se trenutno Crna Gora nalazi, ali da se ovo desilo u bilo kojoj zemlju Evropske unije, gdje je na snazi Opšta uredba o zaštit podataka o ličnosti (GDPR), naknada bi bila od više stotina hijada eura ili miliona. GDPR propisuje kaznu za povredu prava na privatnost fizičkih lica i do 20 miliona ili četiri odsto od ukupnog bruto prihoda pravnog lica, u zavisnosti od toga šta je veće”, pojasnio je on.

Dodao je da je samo za 2020. godinu u EU zbog povrede prava na privatnost u skladu sa odredbama GDPR bilo isplaćeno 270 miliona eura. Francuska je izrekla jednu kaznu kompaniji Gugl u visini od 50 miliona eura, dok je, na primjer, Italija izrekla kazni po GDPR u iznosu od 70 miliona eura.

Na pitanje o angažovanju javnih izvšitelja, Gjokaj je kazao da je očekivano da “advokati koriste prliku kada je država neodgovorna, na osnovu čega ostvaruju dobar prihod”.  

Slučajevi morali preko izvršitelja

Zbog toga je Vlada krajem decembra dala saglasnost za zaključenje poravnanja u postupcima za naknadu nematerijalne štete osobama sa spiskova. Iz Vlade je tada saopšteno da je instituciju Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa odobreno da zaključi poravnanje sa 2.720 lica.

U predlogu za davanje saglasnosti za zaključenje poravanja, a koji je dostupan na internet stranici Vlade, Zaštitnik je poručio da je potrebno da se nađe način da se u slučaju zaključenja sudskih poravnanja dobrovoljno postupi po njima i isplate novčana sredstva “iz razloga što bi se u slučaju dobrovoljne isplate iznosa koja bi bila određena sudskim poravnanjem izbjegli troškovi postupka izvršenja”.

U dopisu se navodi da bi na poravanje sa 2.720 osoba u iznosu od po 300 eura otišlo 816.000 eura, da se pored toga obračunavaju sudski troškovi a u “slučaju prinudnog izvršenja, koje po svakom predmetu iznosi oko 200 eura, dobija se cifra od 544.000 eura”.

Ukazano je da prethodno navedene sume mogu da variraju, ali ne u nekom drastičnom iznosu, pri čemu će zaštitnik insistirati da se u svakom predmetu obavezno i u poravnanja unosi žiro-račun tužioca, eventalno punomoćnika, da bi se u roku od 15 dana od zaključenja poravnanja isplaćivao iznos i na taj način spriječilo prinudno izvršenje.

Jedan punomoćnik kazao je za CIN-CG da dogovoreni rok nije poštovan nijednom.

”Nijednom nisu u zakonskom roku sami uplatili ni po sudskim poravnanjima, kao ni po ovim zaključenim pred Centrom. Iz razgovora s kolegama sam čuo da je tako i sa njima”, kazao je on.

U Centru je do kraja avgusta bilo postignuto više od 1.000 poravnanja, a na čekanju je bilo još nepunih 335.

Zakonski rok je postavljen na 15 dana, a iz rješenja se vidi da bi punomoćnici čekali od nekoliko dana do nekoliko nedjelja prije nego što bi se obratili javnim izvršiteljima.

Iz Ministarstva su istakli i da je potrebno upoznati građane o tome da se isplate iz javnih tokova novca mogu izvršavati uz uredno dostavljenu i cjelovitu dokumentaciju, dok apeluju da se sudske presude dostavljaju uz potrebne podatke na osnovu kojih se može vršiti isplata sa glavnog računa državnog trezora.  

Obećali domaćinsko upravljanje, ali se ono ne primjenjuje

Mada ističe da razumije zbog čega je Vlada u tom trenutku donijela ovu odluku, ekonomski analitičar Mirza Mulešković navodi da je odluka zbog brzopletosti ili neznanja izazvala velike probleme u stvarnosti, jer nije bila usklađena sa drugim zakonskim normama.

Moglo se očekivati, prema njegovim riječim, nakon svih najava izvršne vlasti, da se greške koje su ranije načinjene tokom pandemije ne ponove, odnosno da izbjegnemo dodatna plaćanja i troškove.

”Ovo se očekivalo upravo iz razloga najave domaćinskog upravljanja javnim finansijama i brigom o svakom potršenom euru iz budžeta, jer se nalazimo u delikatnoj situaciji. Ovakvim ponašanjem se ne primjenjuje ova praksa”, kazao je on za CIN-CG.

Nakon toga, situacija koju imamo u posljednjem periodu sa kašnjenjem isplate sredstava u zakonskom roku, dodatno otežava i problematizuje kompletnu situaciju.

Mulešković je mišljenja da kašnjenje u isplatama sredstava može da se objasni samo kroz tri aspekta: nedostatka sredstava za isplatu, tromosti adinistracije prilikom isplata i nedostatka adekvatne baze svih dugovanja države po hitnosti kako bi se izbjegle ove situacije.

”Pošto u javnosti posljednjih nekoliko mjeseci čujemo da se domaćinski odnosimo prema svim troškovima, ovo predstavlja veliki problem, i ovakve prakse se moraju prekinuti kako bi se racionalizovala bespotrebna javna potrošnja. Jer upravo ovaj novac je mogao biti uložen u određene razvojne projekte ili je mogao biti usmjeren za socijalna davanja ugroženim kategorijama, koje su posebno pogođene inflacijom i krizom koja se osjeća”, kazao je on, dodavši da se nada da u sistemu javnih finansija postoji kontrola i baza prema kojoj se shodno hitnosti isplaćuju ovakve stvari.  

Građani pokušavali da se naplate više puta

Zaštitnica Bojana Ćirović kazala je i da je bilo više pokušaja zloupotreba, od kojih su neke završile i pred tužilaštvom. ”Bilo je da advokat krene da zastupa stranku, a stranka da i drugom advokatu i punomoćje.

Bilo je da su se čak i naplatili. Mi smo pokrenuli postupke da se to vrati kao neosnovano bogaćenje. Čak je podnesena i jedna krivična prijava u Bijelom Polju za takvu situaciju protiv jednog advokata, ali smo poslije saznali da nije do advokata, nego da je jednostavno stranka dala punomoćje dvojici advokata, gdje je sa jednim poravnanje zaključeno a nije krenuo u izvršenje kad je čuo da je ovaj drugi izvršio već. Tako da se ide u postupke poništaja toga. Bilo je toga. Negdje neznanjem, negdje je možda i namjera postojala. Ali, neka cijeni tužilaštvo. Mi smo to sve s naše strane proslijedili gdje treba”, kazala je ona.

Dodala je da su tome doprinijeli i kroz primjenu kompjuterskog sistema koji koriste, odnosno unošenja podataka o slučajevima.

Miloš RUDOVIĆ

DATA FROM THE EMPLOYMENT AGENCY SHOWS THAT LAST YEAR ALMOST THE SAME NUMBER OF FEMALE AND MALE MEMBERS FROM THE RE COMMUNITY GOT THE OPPORTUNITY TO GET EMPLOYED. HOWEVER, THE PERCENTAGE OF UNEMPLOYED WOMEN IS ABOUT A SIXTH HIGHER THAN OF MEN FROM THE SAME POPULATION

When she got a job as a mediator in an elementary school in Nikšić, Velbana Naza points out that she spent more than half of her life unemployed. Unlike many others who also graduated high school, fifty-year-old Naza had one more obstacle on her way to employment – she is a member of the Roma and Egyptian population.

"Why would somebody want to employ a gypsy? This sentence can still be heard often. I don't know when they will stop using it", Naza, who graduated from business school in 1992, summed up her experience of job searching for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Her example illustrates the position of women from Roma and Egyptian families on the labor market, who have a more challenging time finding a job than men from the community. Data from the Employment Agency show that in the last year, almost the same number of men and women from the RE community got the opportunity to get a job. However, the percentage of unemployed women is about a sixth higher than of men from the same population.

On the last day of June, the records of the Employed Agency included 555 men and 643 women from the RE population under the unemployed category. Although the majority are women with completed primary education, there were also two Roma women with university degrees.

Regional research results also show that many employers believe Roma's employment negatively affects their company's working environment.

From the institution of the Protector of Human Rights and Freedoms, they said that the employment rate among marginalized Roma is still worrying. In contrast, their informal employment continues to be the dominant model.

As a result of discriminatory practices, Roma and Egyptians have access, in most cases, only to the informal economy and precarious work that is poorly paid. According to a UNDP survey from 2017, 61 percent of Roma and Egyptians are employed in the informal sector, compared to 33 percent of members of the majority population. CEDEM's research from 2019 showed a high degree of overall ethnic distancing towards the Roma, which demonstrates the low level of willingness to employ members of the RE community," Sokolj Beganaj, head of the Department for Promotion and Protection of Rights of Roma and Egyptians in the Ministry of Human and Minority Rights stated. 

Patriarchy is an obstacle to employment

CIN-CG interlocutors indicate that men usually work and financially provide for the family. 

It is hard for women to get a job. In addition to the fact that women are forced to stay at home and take care of a large family, the barriers are prejudice, low educational status, and insufficient trust of the general population towards Roma and Egyptians. Many believe that a woman should stay at home with the children.

Members of the Roma and Egyptian nationality face multiple discrimination even within the community itself since the patriarchy is still present, which affects gender equality, Fana Delija, the executive coordinator of the Center for Roma Initiatives (CRI), points out.

"Roma and Egyptian women in 90 percent of cases depend on male family members, considering that there is a high degree of illiteracy. Also, more than 90 percent of women in this population are unemployed. Roma and Egyptian women marry and become mothers very young, so they do not have an opportunity to finish high school or college, or this opportunity is limited. But even worse is that they often do not have an opportunity to finish elementary school," Delija says.

All this causes poverty, which prevents integration and a better future.

Delija points out that community members who complete secondary education are rarely employed in the profession but most often work in utility companies or seasonal jobs.

Discrimination does exist

Discrimination is most present during employment. This is one of the research conclusions of focus groups conducted for the needs of CIN-CG and CRI.

"For example, when I look for a job, I go to the hair salon, and they tell me: 'You know what, we'll let you know.' Maybe it is because of the headscarf, my name, or my surname. Anyhow, discrimination exists," said the focus group participant from Podgorica, who has completed high school.

A low level of self-initiative in the search for a job is one of the obstacles that a woman cannot provide herself with the conditions for employment.

Naza told CIN-CG that she paid for the training, which helped her get a job.

"I took the chance," she told CIN-CG, adding that she had always wanted to work in education and was persistent.

The interlocutors emphasize that to provide adequate support to women it is necessary to develop and improve support models based on practical training. However, it is not enough to organize and implement activities without sustainability. After completing the training, it is necessary that the women are engaged in work and that this engagement lasts longer than a few months.

As for the salaries, the interviewees from the focus groups answered that there are two types of payments - to the bank account and "under the table."

"The salaries are mostly paid into employees' bank accounts, but there are those who work in the private sector, so they are paid in cash," a participant from Nikšić said.

Education, the field in which Naza works, is seen by the institution of the Protector of Human Rights and Freedoms as a unique opportunity for the employment of Roma and Egyptian women. The Government and the relevant ministries have been asked to allow teaching assistants for RE students to establish an employment relationship for an indefinite period.

"The goal of the recommendations was to move the occupation of associate in social inclusion RE in the field of education from the category of occasional and unforeseen jobs to the category of permanent and systematized jobs. The recommendations were made in 2020 and still have not been implemented," the institution warned in an interview with CIN-CG.

Rare examples of employment in public administration

The representative of the Ministry of Human and Minority Rights, Sokolj Beganaj, told CIN-CG that apart from him, one person from the RE community works in the Ministries of Internal Affairs, one in the Ministry of European Affairs and Labor and one in the Ministry of Social Welfare, while three people work in the Ministry of Health "in the Health Centers Podgorica, Nikšić and Berane, as associates in the social inclusion of RE in the field of health."

Beganaj adds that the Ministry of Education hires 20 to 22 mediators in the social inclusion of Roma and Egyptians in the field of education for nine months every school year on a job opening, but not all hired persons are members of the community.

The Capital City pointed out that, for example, three representatives of the RE population work as the associates of Mayor Ivan Vuković - an administrative associate of the Mayor's Office, an administrative associate in the city office, and a technical support associate of the Information System Center.

The Capital City also has a special Office that deals with important issues for the RE population. 

The Secretary of the Municipality of Bijelo Polje, Haris Malagić, said that one member of the RE population has an indefinite-term contract in the Office for Roma in the Secretariat for Local Self-Government. In the Utility Company, one man has a permanent contract, while four have fixed-term contracts. 

One member of the RE population works in the Municipality of Berane. The RE representative in the Secretariat for Culture, Sports, Youth, and Social Welfare of the Municipality of Nikšić efficiently communicates with the community in addressing their problems. 

The Municipality of Nikšić points out that projects related to the employment of members of this population were implemented but that their work engagement lasted only during the project implementation. The Municipality stated that last year a project that envisaged the awarding of grants to entrepreneurs to train and employ a new workforce, with an emphasis on RE and PwD population, was launched. However, not a single member of the RE population was employed.

In Tivat, the procedure for drafting the "Local Action Plan for the Social Inclusion of Roma and Egyptians in the Municipality of Tivat for 2022-2026" has begun" but, as the Municipality stated, it was not adopted due to the unstable political situation in the city.

However, the Secretariat for the Economy organized several trainings this and last year related to the promotion of employment, which include a competition for female entrepreneurship, measures to support agriculture, workshops on irrigation and soil cultivation...

Tivat Municipality said that no members of the RE population were employed in the administration; about 10 are employed in the Tivat Waterworks and at least 20 in the Utility Companies.

"Both companies mainly employ members of the RE population as operative employees. Female members of the RE population are primarily employed in hospitality ", it is stated in answer to the question about gender representation.

"Based on observations made in work with the RE community, as well as through conversations with users of various forms of support, we conclude that Roma women, as members of the minority community in Montenegro, are in a worse position than men," Dijana Anđelić, project coordinator at NGO HELP, told CIN-CG.

According to her, the main reason is that underage Roma girls enter extramarital unions more often than young men; they are often victims of violence in many ways and often suffer ill health. 

In the previous period, the HELP organization implemented several projects to support the employment of the RE population, especially Roma women. The German government and the European Union supported the projects in the amount of around 700,000 euros. HELP said that through their programs, they provided support to about 400 Roma women.

A unique business incubator in RE settlement

When asked by CIN-CG how the position of members of the RE population can be improved in the employment process, Delija said that this can be achieved "by introducing employing subsidies for hiring a certain number of members of the RE nationality."

Bearing in mind that a large number of adults in the community do not possess a certain level of qualifications that are competitive in the labor market, it is necessary, in Delia's opinion, to develop employment models following the degree and knowledge they possess - craft jobs, agricultural jobs, etc. It is also necessary to encourage young people who have completed a certain level of education to be employed in their profession and connect them with employers.

The institution of the Ombudsman stated that affirmative action measures for the RE community would be implemented until the position of this community is sufficiently improved.

As one of the positive examples, they pointed out the opening of the first business incubators for members of the RE population in Konik. "The conditions for carpenters, hairdressers, beauticians, electricians, and seamstresses have been created to independently and legally earn income for their families."

The Red Cross of Montenegro (RCM) said that at the very beginning, the business incubator consisted of nine members of the RE population.

They had completed vocational training for vocations registered in the business incubator. After completing the training, RCM, in cooperation with partners, supported them during the registration process. The goal was for these persons to no longer be registered with the Employment Agency but to become independent entrepreneurs.

RCM also supported the furnishing and adaptation of working space. In addition, the members of the business incubator were exempted from paying utilities. They were also provided support for paying taxes for the first two years of engaging in craft activities.

Four members of the RE population are part of the business incubator, providing tailoring, hairdressing, and beautician services.

"We have to say that this was a big step forward because since they are no longer unemployed, they are not entitled to receive social security benefits. They showed the courage to make the economic contribution to their families on their own", the RCM told CIN-CG.

The lowest rate of employed Roma women in the region

The UNDP report from 2018 on the employment of members of this community in the region shows that Roma women in Montenegro have an employment rate that is five times lower than that of Roma men and eight times lower than neighboring non-Roma women. 

Montenegro had the lowest employment rate of Roma women aged 15 to 65 in the region - only three percent. Among non-Roma women, that percentage was 24 percent.

That difference was minor in Kosovo and Bosnia and Herzegovina, where the ratio was four to six and four to 15 percent. In Serbia, it was nine to 30 percent for non-Romani women; in Albania, 11 to 22 percent; and in North Macedonia, 13 to 26 percent.

The data showed that one out of two employed Roma women had no health or pension insurance.

The previously published Roma Inclusion Index 2015 showed that, for example, in Montenegro, 11% fewer Roma are employed than others; if only Roma females are taken into account, the gap is 39%. 

Regarding informal work, it accounted for five percent of the total population; for Roma, it was 56 percent, and in the case of Roma women, 51 percent.

Regarding unemployment, compared to 20 percent of the general population, that percentage was 30 percent for Roma and 41 percent for Roma women. The long-term unemployment rate in the general population was 16 percent, among Roma, 24 percent, and among Roma women, 47 percent.

Montenegro had the lowest share of representatives of vulnerable groups in the companies - only four percent. At the regional level, that percentage is 17.

Miloš RUDOVIĆ

MOST OF THE RESPONDENTS (58 PERCENT) THINK THAT LESS KNOWLEDGE IS REQUESTED FROM STUDENTS FROM THE ROMA AND EGYPTIAN COMMUNITY COMPARED TO THE GENERAL POPULATION. SUCH AN APPROACH PUTS THEM IN AN UNFAVORABLE POSITION AND MAKES THEM UNPREPARED - FOR THE LABOR MARKET REGULATION AND FURTHER EDUCATION, THE RESEARCH SHOWS

  Due to the prejudices, Roma and Egyptian women face discrimination in Montenegro, starting from healthcare and education to employment; the results of the focus groups conducted for the needs of the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) and the Center for Roma Initiatives (CRI) has shown.

"If I don't hear the word Gypsy ten times a day, I find it strange. That's not right. We wait for hours because others skip the line" this is one of the experiences shared by a mediator from a health institution.

The research, conducted by the Center for Monitoring and Research (CeMI), consisted of focus groups with 26 members of the RE community in Podgorica, Nikšić, and Bijelo Polje, three in-depth interviews with mediators, and a survey with 24 mediators.

The quality of primary school education is rated better than pre-school education by the focus group participants - the majority (54.2 percent) consider it to be of good quality.

High school education is rated worse than primary - 35.3 percent. According to the research, it is necessary to investigate further what level of support is missing during this level of education and determine the student's readiness for high school after the end of the previous educational cycle.

The quality of higher education is rated very low, as only a third perceive it as good, and as many as 42 percent perceive it as bad. "It is an important finding that the majority (58 percent) believe teachers require less knowledge from students from the Roma and Egyptian community than the general population. This approach puts students in a disadvantageous position and makes them unprepared - both for the labor market regulations and for further education," the research states.

There is almost a consensus about the need for kindergartens to include mediators who understand the Roma and Albanian languages. This is a typical attitude of 87.5 percent of respondents. The consensus regarding the need for Roma assistants in kindergartens is particularly significant when only 8.3 percent of respondents believe that all children from the Roma and Egyptian community know the Montenegrin language when they enter elementary school.

The majority believe that some children do not know the language used in primary school. The findings state that the coverage of Roma and Egyptian children in pre-school education is still low, and alternative forms of preparation for primary school are also needed.

"When I saw how other children behaved in kindergarten, I started learning the language. Once when the teacher asked me my name, I remember it as if it had happened only yesterday; I couldn't answer her. Instead, since my older brother and sister taught me math - although this was not yet taught in kindergarten - I got up from my chair and wrote 1 + 1 = 2", said one of the focus group participants from Bijelo Polje.

Mediators believe that parents support their children in schooling. Still, not all of them, so it is necessary to additionally strengthen those families that do not recognize the importance of education.

Some parents do not allow their children to go to school, which is not common, but the mediators explained that it happens.

Dropping out of school is caused by many reasons. According to the mediators, the reason is the lack of money - for example, good wardrobes for children, which results in a lower interest of children to continue going to school. The findings show that it is essential to empower parents to motivate their children to continue their education.

"The involvement and empowerment of parents - support in providing material conditions for their children and support to persevere in motivating children to continue to go to school, is an important factor in preventing children from leaving the educational process, that is, the so-called dropout," the finding states.  

Access to healthcare

Access to health services is only available with the health insurance card, i.e., a new identity card. The interlocutors and mediators pointed out that the most significant percentage of the population has a health insurance card, but still few don't. There are several reasons for this: missing and incomplete documentation, migration to other countries, neighboring states, or abroad.

The attitude of doctors towards Roma and Egyptian women was assessed as fair. To some extent, it can be explained by the discrimination pointed out by the participants of the qualitative part of the research. They specified, however, that such a relationship is individual and should not be generalized.

The interlocutors from the focus groups stated that they visit the doctor when they have a health problem and rarely go for preventive medical examinations. When it comes to gynecological examinations, interlocutors choose a female gynecologist.

Judging by the mediators, women now equally make decisions about family planning and whether and how many children will be born, which was not the case before.  

The focus participants agreed – previously, women did not influence children's birth, but that has changed.

"In the past, a woman was not allowed to make decisions regarding the number of children; she had to have as many children as her husband wanted. However, that was before. Now they both decide", said one of the focus group participants from Nikšić. The respondents also stated that they use contraception.  

Arranged marriages and marriage brokers

Based on the statements received, the conclusion is that arranged marriages still exist.

There is awareness of the legal ban on early marriages and the response system established at the community level in case such situations occur. Most interviewees believe that girls are most often married underage, while a fifth of respondents said they most often get married before they reach the age of 16, which is the absolute legal limit. It is worrying that the respondents have heard of very extreme cases of early marriages in the last five years, and they even mention ages 7, 8, 12, and 13...

"Respondents state extremely low lower limits for entering into marriage - as much as eight years. They say that these are well-known cases because there was a reaction from the police, but also that marriages were concluded with children as young as ten years old (they were not reported to the police). They also say that if the police respond and return a girl to her parents, she will return to her husband's family after a few days. In these cases, the motive of the parents to contract child marriage is to provide a good family as a guarantee for a good life and making money.

Marriages are most often arranged by someone from the family (father, mother, or relatives), but also by marriage brokers. The fact that 41.7 percent of the respondents stated that the marriage was arranged by "marriage brokers" requires further analysis. The question arises as to who the mediators are, how they operate, whether it is a planned work...

Most respondents (67 percent) believe that competent institutions are working to prevent arranged marriages between minors. After entering into an underage marriage, the possibilities for continuing education are also limited. This finding is important because marriage is often entered into before or soon after reaching the age of majority. Also, getting married for women means taking care of the household, which is usually an obstacle to finding a job. In marriage, men are usually older than women and holders of property rights.

In the family, male children are sometimes more privileged than female children. Before weddings, prohibitions are imposed on girls, not on boys. The problem is with the parents because they support the male child more than the female child.

Respondents from Podgorica stated that they are not allowed to leave the settlement, visit pubs, or go to the theatre and that they can only go to the cinema accompanied by other family members.  

Economic independence does not yet exist

Violence against women is present in general and Roma and Egyptian populations. Nevertheless, most respondents answered that such violence is not current or do not know it exists. Violence against women and girls is still a topic that the Roma and Egyptian population is reluctant to talk about.

Reporting violence is related to the fear of losing contact with children for one's safety and the fear of economic consequences.

The attitude of the police towards women victims of violence is rated by half of the research participants as "neither good nor bad," while 41.7 percent of respondents rated it as good.

"The opinion has been repeated several times that the police react in cases of domestic violence to preserve the usual family structures and that they often try to reconcile family members. Such treatment makes it impossible for the victim to get out of the circle of violence," the findings state, adding that the research participants knew of examples of reported violence against women.

According to this finding, information on the recognition of violence and protection from violence is unavailable in the Roma and Albanian languages. The focus group participants know that in case of violence, the police can be contacted and that there is an SOS phone and a shelter for victims of violence, but they did not know to get these services.

The police, the center for social work, women's organizations, primarily the SOS telephone, and the Safe Women's House can provide such assistance. In Nikšić, the NGO Center for Roma Initiatives actively works on violence cases. 

The findings state that it is necessary to educate Roma men and women on how to recognize violence, react if it occurs, and whom they can turn to.

Economic independence, that is, general equality in terms of employment, does not yet exist. The interlocutors' statements indicate that men are the ones who work, i.e., have some form of employment that provides financial resources for the family. Women have this possibility to a small extent. The reason can be found in the general attitude - customs, culture, and mentality that influence women (not) to be employed.

The complete survey is available at the following LINK.

Miloš RUDOVIĆ

"THE ISSUE OF TEENAGE PREGNANCIES IS COMMON IN RE COMMUNITY, CONSIDERING THAT CHILD ARRANGEMENT MARRIAGE IS CLOSELY CONNECTED WITH EARLY PREGNANCY, " JOVANA KNEŽEVIĆ, PSYCHOLOGIST FROM THE CENTER FOR ROMA INITIATIVES, STATED

Several thousand minors have given birth in the last ten years in Montenegro, among them 14-year-old girls. The interlocutors of the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) point out that these are primarily members of the Roma and Egyptian (RE) population since teenage pregnancies are tied to arranged marriages.

"They get married early, and girls are expected to give birth to their first child at 15 or 16. Fathers are also immature peers, so none of them understand the seriousness and complications of early pregnancy", Sadije Holaj, the director of the Ulcinj Health Center and a gynecologist, warns.

The United Nations Children's Fund (UNICEF) warns that girls who marry early are exposed to health risks due to frequent childbirth, unplanned pregnancies, sexually transmitted diseases, and abortions. Early childbearing is the leading cause of mortality for girls aged 15 to 19 due to complications related to pregnancy and childbirth.

Dr. Holaj also points out that teenage pregnancies carry a higher degree of mortality for both mother and child. "In addition, there are serious complications from diseases such as premature birth, hypertension, anemia, and toxemia," she explains.

The Institute for Public Health (IPH) told CIN-CG that early pregnancy leaves health consequences in the form of a risk of giving birth again and that it is also characteristic that due to the physical immaturity of the mother, births usually end with cesarean section.

"Also, adolescent parenthood most often affects the social life of a minor. Teenage pregnancy most often leads to rapid mood swings, irritability, depression, a distorted perception of oneself and the newborn, disruptions in peer relationships and schooling," the Institute has stated.

Research conducted by UNICEF in Bulgaria also shows that families are neither concerned nor aware of the risks of early pregnancies. Most Roma, for example, believes that young mothers give birth to healthy children and that early pregnancy is not risky for either her or the baby. Even when the mediators present them with data on the negative consequences of early childbearing, this does not significantly impact the practice of child marriage, which, according to the UNICEF document, means that customary norms are still followed.

In our country, UNICEF, in cooperation with the Statistical Office of Montenegro (MONSTAT), conducted research on multiple indicators in Roma settlements in Montenegro (MICS) several times in the last ten years. The study showed that 18.2 percent of female and 6.5 percent of male respondents entered marriage or union for the first time before age 15. For those under 18, that percentage is 56.4, or 34.9 percent.

The percentage of young people aged 15 to 24 who had sexual relations before 15 was 19.5 percent for women and 11.4 percent for men.

One of those surveys showed that 36.9 percent of respondents in the age group of 20 to 24 gave birth to at least one child before their 18th birthday.

IPH submitted to CIN-CG data on the total number of births in Montenegro and the share of pregnant women up to 19 years old at the delivery time. The IPH said that they do not have data on the teen birth rate. According to the World Health Organization, pregnancies in girls below 20 are considered adolescents.

From 2010 to 2020, there were 80,430 births, and the share of women giving birth under the age of 19 was 3,193, which makes up around four percent of the total number. 

As the number of births in the last ten years decreased by about 900 per year, from 7,820 in 2010 to 6,919 in 2020, the number of births among adolescents also reduced. That figure has dropped by more than 100 births per year, from about 370 in 2010 to 252 in 2020.

Health institutions keep records of early childbearing, so in the most significant health institution in the country - the Clinical Center of Montenegro (CCM) - 48 cases were recorded in the last five years. "The youngest minor was 14 years old," CCM stated in the response.

However, the hospital in Berane recorded the most significant number of teenage pregnancies. In the last five years, 103 minors have given birth; the youngest mother was 15.

The director of the General Hospital "Blažo Orlandić" in Bar, Igor Karišik, told CIN-CG that in the same period, they had 15 teenage pregnancies, of which two women were 14 at the time of labor, two were 15, four were 16, and seven 17 years old. The number of teenage pregnancies in Bar has increased in the last two years.

At the General Hospital in Nikšić, there were 19 teenage pregnancies in the last five years, and the hospital told CIN-CG that the youngest among them was 15, while most were 17-year-old girls. The General Hospital in Bijelo Polje reported eleven teenage pregnancies in the last five years; the youngest mother was 16.

The head nurse of the General Hospital in Kotor, Dijana Kukuličić, told CIN-CG that they usually give birth to one or two minors yearly and that the youngest among them was 16 years old. The youngest woman giving birth at the "Danilo I" General Hospital in Cetinje was the same age, Anđelka Lopičić, head nurse of gynecology and obstetrics, told CIN-CG. In that hospital, in the last five years, there were three teenage pregnancies.

Since 2017, General Hospital in Pljevlja recorded 14 minor births; the youngest patient was 16.

Teenage pregnancies are reported to centers for social work and the police

The director of the hospital in Bar, Igor Karišik, said that in the case of teenage pregnancies, the practice is to inform the police and the local Center for Social Work. The director of the Center for Social Work, Biljana Pajović, told CIN-CG that there had been three reported teenage pregnancies in Bar and one more in Ulcinj in the last five years. She clarified that they are usually informed about the childbirth of a minor by the hospital's gynecology department.

"The specialist workers for children and young people then go to the gynecology department, where they talk to the underage mother. It is necessary to determine where and with whom the minor lives and whether she is ready, with the help of the family, to take care of the baby adequately. It is also common to contact family members - parents, emotional partners - to confirm that the woman in labor will be provided with support and necessary assistance", Pajović said.

She added that, if necessary, family monitoring is carried out for a certain period so that a plan of support services is drawn up for the user and the family, counseling sessions are held at the Center, and psychosocial or material support is provided.

As representatives of several centers for social work explained in an interview with CIN-CG, most reports are submitted by the General Hospital - maternity ward, or the information is offered by educational institutions or parents.

Depending on the situation and the parental acceptance or non-acceptance of the minor, the Center for Social Work can react in the following ways: if the family accepts the minor with the child, then they monitor the family situation and, through monitoring, perform advisory work and refer family members to relevant institutions. Also, the Center provides various types of material assistance and counseling. In cases where the family does not accept a minor with a child, the Center finds an acceptable form of protection for the mother and child, usually family accommodation, until the child reaches the age of three.

In the last five years, this has happened once, said Marija Nikčević, head of the Department for Children and Youth at the Nikšić Center for Social Work. "In the meantime, we are working on empowering and making the user independent, so they can take care of the child when the service ends. Family accommodation is provided by persons who have undergone licensed training", she explained.

The director of the Center for Social Work in Berane, Petar Pajković, said that the hospital reported three teenage pregnancies in the last five years. "It is also important to emphasize that the hospitals usually report cases to the Center when family’s relationships are unsettled, and the parents are dissatisfied with the situation in which the minor found herself," he explained.

In many cases, the data of the centers for social work and health institutions on teenage pregnancies do not match.

Community barriers to contraception

Jovana Knežević, a Center for Roma Initiatives (CRI) psychologist, told CIN-CG that "it can be said with certainty that the issue of teenage pregnancies is widespread when in RE community, considering that child arrangement marriage is closely connected with early pregnancy."

Knežević believes that in the last ten years, there have been more teenage pregnancies, childbirths, and abortions.

When asked by CIN-CG how awareness can be raised about the dangers of teenage pregnancies and childbirths, Knežević said that since 2011, CRI had been intensively dealing with the suppression of child arranged marriages. As part of its work, it continuously points out the risks of teenage pregnancy and the consequences girls face during childbirth.

"Considering that the community of Roma and Egyptians still follow strict patriarchal norms, one of the main problems is that the community generally does not allow young people, especially girls, to learn more about reproductive health, especially regarding contraceptives," Knežević explains. 

MICS survey shows that only 4.1 percent of the respondents who were married or in a union at that time said they were using a contraceptive.

The executive director of CRI, Fana Delija, said that there is a high percentage of teenage pregnancies, especially between the ages of 16 and 18.

"Even more worrying is that cases of teenage pregnancies before the age of 16 have also been registered, which points to the problem of the legislative framework in cases of preventing illegal child marriage. When preventing child marriages, it mostly happens that 'when returning girls to their biological parents as the best interest of the child, the arranged marriage becomes a 'public secret,' which results in teenage pregnancy and children giving birth to children", she said. 

"All our victims' confessions confirm that the girls became mothers before adulthood. This does not exclude the possibility that they do not decide whether to become mothers in the early stages and during the marriage. Unfortunately, they are often victims of marital rape," Delija says.

When it comes to health care, it is available. However, Delija points out that we have to keep in mind that a certain number of victims from the Roma community do not have documents, so automatically, they do not have health insurance cards, and thus, the right to health education is denied.

The European Commission pointed out in the last annual report on Montenegro that all health services are not available for people without regulated legal status, including members of the RE population.

Love marriage, in addition to her own, she takes care of three other children

Although girls are often married against their will, the case of Andrijana Kajtazaj is quite different.

She told CIN-CG that she fell in love with her husband while still in school and decided to get married because she was in love.

"I wanted to marry him since we were dating. My parents didn't want me to get married. But now I'm happily married, and we have seven children. I gave birth to my first child when I was 14, to my second when I was 16... and so on," said this 37-year-old in an interview with CIN-CG.

Almost all childbirths are performed in health institutions. The MICS survey also showed that 85.7 percent of the respondents had at least one examination during the last pregnancy, and 63.5 percent had at least four. This is the percentage of pregnant women in the two years preceding the survey. Of them, only 77.1 percent said that their blood pressure was measured and that they gave a urine and blood sample during their last pregnancy.

The CIN-CG interlocutor said that she had a positive healthcare experience during her seven childbirths and that her health was still excellent.

After her cousin passed away, Kajtazaj decided to take care of her other three children.

"They wanted to place the boys in children's home and to take the girl. The Social Center was not in favor of that. I said - I will adopt them; why not. I will raise them the same I raised my children. I'm happy. We don't have any problems", said the CIN-CG interlocutor.

Montenegro has the highest rate of early marriage

Regarding the prevalence of child marriages, data from MICS research from the region's countries show that they are the most common in the Montenegrin Roma community.

Thus, in Montenegro, the highest percentage of Roma women married before age 15 is 18.2, while in the general population, that percentage is 0.5. In the group up to 18 years of age, that percentage is as high as 56.4 percent among Roma women and 6.2 percent in the general population. In this second group, only Serbia has a slightly higher degree - 57 percent of Roma women get married by the age of 18.

This research included Bosnia and Herzegovina, Kosovo, and North Macedonia.

Young Romani men and women from poorer families are at greater risk of getting married before the age of 15 compared to their peers living in wealthier families, research shows. As many as 27 percent of the poorest families marry before age 15, and 16 percent of the richest.

Young unmarried people from Roma settlements are literate in 57 percent of cases. Among those who married before 18, slightly more than half (54 percent) are literate. On the other hand, the MICS research showed that of those who married before the age of 15, only two out of five were literate (42 percent). Among young Roma who are illiterate, 45 percent are not married, one-third (32 percent) got married between the ages of 15 and 18, and almost two-quarters (23 percent) before age 15. Of those who do not attend school, more than half (55 percent) are not married, nearly one-third (31 percent) got married between the ages of 15 and 18, and 14 percent before the age of 15.

Miloš RUDOVIĆ