ONLY 11 PERCENT OF "BOŽIDAR VUKOVIĆ PODGORIČANIN" SCHOOL STUDENTS FROM MINORITY POPULATIONS FINISHED THE EIGHTH GRADE THIS SCHOOL YEAR, WHILE 92.30 PERCENT OF RE STUDENTS PASSED THE SAME CLASS LAST YEAR. THE COUNTRY STILL DOES NOT HAVE A FUNDAMENTAL ANALYSIS OF THE CAUSES AND CONSEQUENCES OF THE FAILURE OF THE SYSTEM

Only 11 percent of students from the Roma and Egyptian population finished the eighth grade at the Elementary School "Božidar Vuković Podgoričanin" this school year. Only a year earlier, as many as 92.30 percent of them successfully passed that class. In the 2019/2020 school year, when the pandemic started, the passing rate of students from this population was 100 percent in all schools, like all other children, because the Ministry of Education (MOE) made recommendations that year that all students should automatically pass the grades because of Covid. 

The pass rate of students of the Roma and Egyptian population in 2021/2022 in the Elementary School "Božidar Vuković Podgoričanin" decreased in all other grades from fourth to higher compared to the 2020/2021 school year. Thus, the pass rate in the seventh grade dropped from 81.57 percent last year to only 17.86 percent this year and from 88.13 percent to -22 percent in the sixth grade. In the ninth - from 100 to 45 percent.

According to the dean of the Faculty of Philosophy of the University of Montenegro, Tatjana Novović, in the circumstances of covid-19, the current issues became more severe. They made the status of these families and their children even more vulnerable and complicated.

"There are several reasons for this - lower incomes, inadequate living conditions, missing digital aids for the inclusion of students from the Roma and Egyptian population in distance learning." Not to mention the preschool context, which was "less important" for all children. Therefore, it is expected that the results of studies, which are already quite questionable, will be even weaker", Novović said for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Representatives of the elementary school "Božidar Vuković Podgoričanin" also stated the pandemic as the main reason for the poor results. In this school, in the Konik settlement in the capital, of the total number of students, 50 percent or 585 students are from the RE population.

That school is not the only one where the data regarding the success of Roma and Egyptian students is worrying.

"The average final success has worsened due to many reasons: online classes, lack of digital aids - phones, internet, tablets for students, lack of possibility to take online classes, as well as to organize supplementary classes and the like," Nikola Raičević, the coordinator for prevention of early school dropout and classroom teacher at Elementary School "Radomir Mitrović" in Berane, confirmed for CIN-CG.

In that school, which 154 students from minority populations attend, the mentoring project in cooperation implemented for three years with the NGO Mladi Romi, aimed at helping students master the school lessons, has proven to be good. In the first two years, eighth and ninth-grade students were included in the mentorship, while this school year, due to lack of funds, the project had only ninth-grade children.

In some schools, despite irregular attendance and the absence of conditions for attending classes, they manage to move to the next grade.

"The period of the coronavirus pandemic harmed the educational achievements of all students, especially Roma and Egyptians. For these reasons, the school was more tolerant and lenient in its demands. With the emergence of the virus and the transition to online teaching, the largest number of students of Roma nationality was very little involved in teaching activities", teaching staff from Elementary School "Milan Vuković" from Herceg Novi told CIN-CG.

As they also stated, only a small number of students from this community did not have digital equipment and were not able to make contact with teachers. "The others did not perceive it as an obligation and generally did not carry out their tasks. Their parents did not contribute to overcoming that problem. However, even in such circumstances, they note that all students successfully finished their grades."

From Elementary School "Mileva Lajović-Lalatović" in Nikšić, they pointed out to CIN-CG that the general success of these students in 2020 and later is somewhat better than in previous years. It was suggested to the teachers that "when evaluating the achievement of the planned learning outcomes, in the final evaluation, in addition to the results of the student's work related to knowledge, understanding or application of what has been learned, the student's effort, promptness to respond to assigned tasks on time, compliance with agreements and the like should be included... ".

"Students are provided with continuous individual support through the organization of supplementary and extra classes. Also, in cooperation with the NGO Mladi Romi, mentoring support in their work is provided for eighth and ninth-grade students and teacher-tutor support for sixth to seventh-grade students. Mobile phones and tablet computers were provided for students from low-income families to have better conditions for online classes, " they told CIN-CG from this school.

The non-transparency of the MEIS database harms the improvement of teaching quality

Many schools contacted by CIN-CG emphasized that they cannot directly extract data on the success rate of students from this population. They suggested that we reach the Ministry of Education (MOE), from where, as they told us, it is possible to obtain this data through their MEIS database.

However, the Ministry did not submit figures showing the percentage of students' success in the last year. Instead, they forwarded those that show how many of them enrolled and completed primary and secondary school from 2016 to 2021.

According to these data, in the school year before the coronavirus, 2018/2019, 1,798 Roma and Egyptian students enrolled in elementary schools in Montenegro, and 89 percent of them - 1,605 - graduated. The following year, in 2019/2020, that percentage increased to 97 percent. In the 2020/2021 school year, 88 percent finished the classes. For the last year, in which, according to our research, the passing rate dropped drastically, the MOE does not yet have data.

The statistics for high schools during the same period differ slightly, so 77 percent of them finished their classes in 2016/2017, and the following year 89 percent, while in the previous school year, the percentage dropped again to 72 percent.

"What exactly is the purpose of the MEIS database if it is non-transparent? I also tried to get some information by using it, but even after several requests, I didn't succeed," Biljana Maslovarić, director of the Pedagogical Center of Montenegro, told CIN-CG.

During her many years of practice, she often worked with Roma children and created alternative learning methods.

"Roma and Egyptian children can achieve great results. However, it is questionable how and to what extent the resources of the competent Ministry are managed. For example, the MEIS database should, among other things, provide guidelines in how the quality of teaching can be improved, not only for Roma but for all children," Maslovarić said.

The Ministry of CIN-CG did not answer whether and how the MEIS information system is used to assess the impact of the pandemic on the educational system in Montenegro and what consequences it had on students.

"To get a full insight into the effects of the covid-19 crisis on education, it would be necessary to conduct a more extensive, in-depth research and to focus on several key fields to have more detailed findings on the profound consequences of the changed way of working in the education system during the pandemic," the dean Novović says. "A comprehensive analysis would refer to all levels in the vertical structure of the educational system, to all educational fields, areas, subjects, academic achievements, as well as to the socio-emotional skills and communication competencies of students from the Roma and Egyptian population," she points out.

"The effects of the pandemic on education is difficult, almost impossible to determine because, in addition to the pandemic, which certainly played an important role in many educational outcomes, there was also a significant number of other causes," Dijana Vučković, a member of the National Council for Education and a professor at the University, told CIN-CG.

According to her, the impression of a large number of professionals in education is that the pandemic has temporarily prevented the planned educational achievements that would probably have been achieved under the conditions of the classroom, regular, and complete teaching.

As she stated, the Bureau for Educational Services, the Center for Vocational Education and Training, and the Examination Center, competent institutions for the implementation of research, analyzed the pandemic's impact on the education system in Montenegro. Those results are not yet available to the public.

Vučković notes that there is also a part of knowledge, skills, and competencies that distance learning has developed in particular. "Without digital competencies, organizing the work wouldn't be possible. I believe that the students, as well as their teachers, improved those skills very significantly."

The Ministry of Education registered 500 students outside the system

Maybe some skills were developed during distance learning, but there were a lot of challenges as well. Although the Ministry of Education points out that only the "Božidar Vuković Podgoričanin" school, in cooperation with the HELP organization and Telekom Crne Gore, donated 70 phones in the first year of the pandemic, the school administration was unable to make contact with 100 students from minority populations. And as many as 500 were unavailable, including other secondary and elementary schools in Montenegro.

Phones and other aids for online teaching were also donated to many different schools where Roma and Egyptian children study. "These actions significantly reduced the number of children outside the system. Among other things, we also awarded scholarships for Roma and Egyptian high school students in the amount of 60 euros per month," the Ministry points out.

As they point out, teachers and mentors were also beneficial in the first wave of the pandemic. In primary schools, 36 were engaged, and 43 were in secondary schools.

Only 54 percent of households have access to the Internet, while only 15 percent have access to a computer

"With only 54.2% of households having Internet access and only 15% of them having a computer at home, online education is not available to many Roma and Egyptian children, which further increases the risk of their exclusion from the education system and the community." the Report on the Rapid Social Impact Assessment of the COVID-19 outbreak in Montenegro states.

The Roma Education Fund opened as part of the Open Society Foundation, expects the high dropout rate of 68 percent among these children to increase due to the conditions preventing them from participating in distance learning. "The most common obstacle faced by Roma children with no access to electricity or the Internet cannot connect to remote education programs. They often don't have computers, televisions, printers, and other things necessary for learning online", as stated in the Open Society Foundation "Roma in the COVID-19 Crisis" from 2020.

Research by the NGO Phiren Amenca showed that, out of a sample of 360 parents with school-age children, only 13 percent responded that they had technical equipment and an Internet connection for participating in distance learning (phone, laptop, computer). The remaining 87 percent surveyed had neither the Internet nor specialized equipment, while some did not have enough devices for all the children in the family.

"That is why it can be concluded that many children from the Roma community could not adequately participate in distance learning. Roma settlements are without the necessary infrastructure as a prerequisite for the implementation of distance learning", Elvis Beriša, executive director of the NGO, says for CIN-CG.

Apart from technical prerequisites for successful distance learning, according to Berisha, there were other challenges - such as the lack of support in learning from parents, which is provided to RE children even in ordinary circumstances. "Parents are largely illiterate and without the necessary knowledge to help their children learn. The restricted movement also made it impossible for the mediators to do their work, regularly communicate with the families, and provide them with the necessary study materials. All of the above harmed the quality of education of Roma children and threatened the already low level of knowledge those children have after leaving the school", Beriša concludes.

Out of 122 ninth-grade students, no A students

Research by the NGO Mladi Romi for the 2019/2020 school year showed that there is not a single excellent student in a sample of 122 ninth-grade students in Montenegro. Only one is very good, 33 good, while 88 are sufficient. "The overall average for these students is sufficient (2.23), which is particularly problematic for continuing education. Without mentoring support and the scholarship provided by the Ministry of Justice, the number of students in high school would decrease significantly," Samir Jaha, NGO Mladi Romi director, said. 

In the last school year, there were 115 active high school students, only one of whom attended high school, while the rest were in vocational schools. According to this NGO, there were no new Roma university students last year. In some cities, there are not even high school students, such as Berane, where no member of the Roma population has enrolled in high school for five years.

According to Jaha, the main obstacles for children and young people from vulnerable groups in terms of availability, regular attendance, learning, and progress in education are the long distance to schools and the absence of organized transport, extreme poverty, prejudices, insufficient knowledge of the official language, inadequate family support, severe illiteracy in the case of mothers who spend most of their time with their children, the inefficiency of dropout prevention teams, the absence of a tutoring program, lack of adequate technical equipment, undeveloped work habits...

"We assess the quality of children's knowledge as not good enough for elementary school, especially in the "Božidar Vuković Podgoričanin." A special problem is children's passing from class to class, and half of the children who finish primary school do not continue due to a feeling of inferiority. In secondary education too, we noticed students are moving to the next grades for the sake of following the procedures, especially in smaller communities."

Insufficient support across the region

A regional analysis of the impact of covid-19 on Roma in the Western Balkans, within the project "Roma Integration" of the Council for Regional Cooperation, showed that three out of four Roma children did not receive help during online classes - neither from teachers nor from classmates. "The school dropout rate increased by 11 percent at the regional level, mostly due to the difficult financial situation of families, as every other Roma reported a reduced income," this analysis states.

About 59 percent of respondents, according to the same study, said that the pandemic had influenced their school results. 

"Despite the response of the WB countries to the crisis in education during the covid-19 virus pandemic, learning loss will be unavoidable and considerable, with a larger share of students falling back into functional illiteracy and potentially dropping out school. According to estimates, the percentage of students with below-average achievement in the domain of reading literacy will increase from the current 53 to 61 percent," it is stated in the World Bank's (WB) 2020 report "Economic and Social Impact of the Covid-19 on Education".

The permanent impact of closing schools during the pandemic worsened the already significant educational differences between children from this and the general population due to unequal access to resources and support, warns the UNICEF report "Educational Pathways in Roma Settlements" from January 2022.

The global crisis in education is more severe than thought

According to research conducted by UNESCO, UNICEF, and the World Bank, the global crisis in education is more severe than previously thought. ''In low- and middle-income countries, the number of children who cannot read and understand a simple text by age ten will rise from around 50 percent before the pandemic to around 70 percent," states the report "The State of the Global Education Crisis: A Path to Recovery." published in 2021.

Research shows that in rural Pakistan, results for primary students in grades 1-5 declined in math and reading. In South Africa, for example, second graders experienced losses of 70 percent in reading and math. Primary school children in Ethiopia learned only 40 percent in math, and the learning gap between urban and rural students increased.

In Brazil, students learned only 28 percent, and the dropout risk increased more than threefold. In India, the number of third-graders in public schools able to perform simple subtraction has fallen from 24 percent in 2018 to only 16 percent in 2020.

The learning decline is significant even in high-income countries, which quickly took measures to mitigate the pandemic's consequences. For example, data from an 8-week school shutdown in the Netherlands showed a learning loss equivalent to 20 percent. In Switzerland, primary school students learned more than twice as fast when attending school in person compared to remote learning during school closures.

More than 370 million children globally missed out on school meals during school closures, losing what is, for some children, the only reliable source of food and daily nutrition. The mental health crisis among young people has reached unprecedented levels. Advances in gender equality are threatened, with school closures placing an estimated 10 million more girls at risk of early marriage in the next decade and at increased risk of dropping out of school. In the pessimistic scenario, Learning Poverty is expected to increase to as much as 70 percent in low- and middle-income countries - warns the report of UNESCO, UNICEF, and the World Bank.

First to establish the damage, then plan compensation for the learning losses

According to dean Novović, Montenegro should first establish the damage that covid-19 has caused everyone in the education system. "When it comes to children from the Roma and Egyptian population, weak points should be detected, and an action plan should be drawn up to gradually and effectively overcome the perceived problems," she explains, adding that workshops and seminars for children, parents, teachers, as well as some models of supplementary/additional teaching, accompanied by specific written instructions could be helpful. 

As noted by Vučković, the educational system would have to assess the quality and quantity of acquired knowledge, skills, and competencies from September of the next school year and, based on that, plan adequate compensation for what is determined to be missed or insufficiently adopted. She believes that teachers, with the professional support of the Bureau for Educational Services, and the Center for Vocational Education and Training, are the most competent to carry out such assessments. In essence, she says, the beginning of the next school year should be dedicated to assessing what has been learned and making up for what has not so that the consequences of something that may have been missed do permanently reflect on the learning of new material.

These assessments are crucial because many children from this community finish primary school without functional literacy, which makes it difficult for them to continue their education and keeps them in a vicious circle of poverty.

Andrea JELIĆ

DESPITE THE RISING ENROLLMENT, QUALITY EDUCATION FOR ROMA CHILDREN IS STILL A KEY ISSUE

Almedina is in the seventh grade of an elementary school in Bar. At the request of a journalist from the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) to read a paragraph from the book, she reluctantly agrees, warning that she does not know how to read well. And she begins reading letter by letter.

Her brother Aleksandar, a sixteen-year-old who attends the fifth grade, takes a pen and writes a simple sentence that the journalist dictates to him - "I have a yellow dog, his name is Snoopy". The imprecise printed letters look like they are written by someone only in the first grade. Instead of "g", he writes "k", and the boy gets confused and stops at the word "dog".

Nine-year-old Petar, their brother who attends the third grade, looks shyly at the blank paper while CIN-CG's journalists ask him to write his name, followed by different letters and numbers. After the journalists give up, he starts writing the number four in poor handwriting. Petar does not know how to answer when asked what number it is.

These children do not attend school regularly. However, they pass grades without repetition and are expected to finish primary school on time.

They are not the only example of Roma children finishing primary school illiterate.

"We wonder how they pass the classes. The school called several times to ask why the children were absent. We explain, and that's it," Sabedin, the children's father, who has three more daughters of preschool age, tells CIN-CG.

He wants everyone to finish at least elementary school.

From Elementary School "Mexico" in Bar, which is attended by 18 students from the RE population, among whom Sabedin's children, say that teachers have different criteria for Roma students.

"Due to the poor living conditions, the teaching staff tolerates these students much more than usual," Lejla Bubić, assistant principal of the "Mexico" elementary school, told CIN-CG.

In Montenegro, no research has been done on the level of basic skills (reading, writing, speaking, arithmetic) among children from the RE population who attend elementary school.

In the last Multiple Indicator Cluster Survey (MICS 6) done by UNICEF from 2017 to 2019, two essential skills in children were examined- reading and numerical abilities depending on various factors - such as belonging to minority populations, child labour, poverty level …

"Findings show that children from Roma settlements are less likely to acquire foundational reading and numeracy skills than the national average. Schooling alone may not be enough to achieve equal learning outcomes fully," the UNICEF's 2022 report "Educational pathways in Roma settlements" states.

The UNICEF Office for Montenegro told CIN-CG that "due to the limited capacities of Montenegrin institutions, there was no possibility for measuring the basic skills of children in Montenegro during the UNICEF MICS 6 survey."

The following research could only be carried out around 2025," they claim.

CIN-CG sent questions to the 25 elementary schools in Montenegro, regarding the literacy percentage of children from RE communities. Eleven schools answered, explaining that records are not kept solely for RE children, and the general literacy rates of RE students in these schools range from 70 to 90 per cent.

Elementary School "Božidar Vuković Podgoričanin," attended by the highest number of RE students, stated that 90 percent of Roma students become literate in the first three grades.

Nevertheless, students of the Roma population often enroll in secondary school - completely illiterate.

"Students who have completed elementary school enroll the secondary schools. We have to teach them printed letters because otherwise, they cannot acquire knowledge," Milanka Okuka, a pedagogue at the Secondary Vocational School in Bar, who also works as a mentor for RE students, tells CIN-CG. 

According to the data of the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians for the period from 2021 to 2025, the primary completion rate for Roma children is 56 percent, while the high school graduation rate is only 3%. 

"This difference between the primary and secondary school completion rate clearly reflects the poor quality of education of RE children, primarily during primary school. Education support to children from RE population is low, and the children finish school failing to acquire basic literacy skills", Biljana Maslovarić, director of the Pedagogical Center of Montenegro, who has considerable experience in working with Roma children, states for CIN-CG.

"It happens that children between the 6th and 9th grade of primary school write in block letters, mix voices and are not at the level required for the grade they attend," states the report "Identification and mapping relevant challenges faced by Roma and Egyptian community in Montenegro", published by ROMACTED program 2019.

The issue of the quality of education remains stagnant "regardless of the fact that", as this report also states, "in recent years we have witnessed an increasing trend in educational enrolment ".

Biljana Maslovarić also claims that the responsibility for failures in the education of RE students should be borne by the school, i.e. the teaching staff.

"During one school year, there are three knowledge tests. The school has to take responsibility if the child finishes school after all these checks without having basic education," she says.

Tolerance of irregular attendance is a disservice

For Almedina, Petar and Aleksandar, regular class attendance is much more difficult due to the distance from their home. From the dilapidated shack on the slope of the Sutorman mountain above Bar, where they live, the first settlement or store is miles away and it is a 40-minute drive to the school.

Their family shares the organization regarding school transportation with their only neighbours, the Stanković family, also Roma, who raise five school-aged children.

"On the days when the children attend classes, we have to go down from Sutorman to the city several times because everyone is in different shifts and schools. Our whole life revolves around school", Sabedin says.

To collect money for fuel and continue attending classes, but also to help their families, these children do different jobs after school.

"We have no choice," Sabedin says.

"Child labour is associated with poor learning outcomes, i.e. lower foundational reading and numerical skills," according to the UNICEF's report "Digging deeper with the data: Child Labor and Learning" from 2020.

Factors such as poverty, less educated parents, and belonging to the female gender significantly reduce the chances of Roma children to achieve foundational reading and numerical skills, according to the report "Educational Pathways in Roma Settlements" from 2022. "These children did not progress in their education, regardless of regular attendance or school completion".

Montenegro is the only country in the latest wave of UNICEF research in which the percentage of Roma and Egyptian children who are engaged in child labour and who finish primary school is almost identical to the rate of RE children who do not work. Unlike the other tested countries in the region, in Montenegro, the possibility of expulsion from school does not increase if the child works and therefore attends classes irregularly, according to the report "Educational Pathways in Roma Settlements".

The UNICEF Office for Montenegro did not respond to CIN-CG's question about whether such statistics show excessive leniency of primary schools towards students from the RE population.

"According to the Protocol that prescribes the obligations of institutions to prevent school dropouts, we are obliged to react if there is a risk of school dropouts," stated UNICEF in a letter to CIN-CG.

According to the schools' experiences that have responded to CIN-CG, expulsions from schools and repetition of classes are rare, despite irregular attendance.

Data from the 2018 UNICEF Multiple Indicator Survey show that Roma children from poorer families are at a lower risk of repeating a grade in primary school than children from wealthier families.

"Roma children do not repeat the grade", claim from Elementary School "Mexico".

"Mostly, in all classes, they do not attend classes regularly, which significantly affects their poor performance, and precisely for this reason, a minimal number of such students can read and write without problems," assistant director Bubić says.

"There is a big problem with the non-regular attendance of RE students - over 70 percent of students do not attend classes regularly. Thus, it is impossible to assess them", Tamara Radonjić, director of "Njegoš" Primary School in Kotor, says for CIN-CG.

Elementary School "21. maj" in Podgorica said that RE children partially achieve educational outcomes up to the third grade.

"In the fourth grade, their success is good, and from the fifth to the ninth, they achieve minimal educational outcomes."

Almedina, Petar, and Aleksandar lack the primary education they should have acquired at school. When asked by journalists what a cell is, they claim that they are familiar with the word.

"That's where you end up when in prison," Aleksandar finally says.

When asked if they know what a cell is in biology, they don't answer. None of them knows who Njegoš is, but Almedina claims she knows the word.

These children have no one to help them with the lessons they miss at school.

"We certainly cannot help them," Sabedin, the children's father, says.

Discrimination kills motivation

When a CIN-CG journalist asks if he likes going to school and playing with children, a nine-year-old smiling Petar becomes serious and shakes his head.

"They have no one to hang out with and to play with. That's why they prefer to stay here, in Sutorman", Sabedin explains.

According to the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians, 2021 -2025, in addition to poverty, the key factors that prevent Roma students from regularly attending school are stigma, bullying by peers or employees, discrimination, and lack of personal documents required for enrolment, frequent migration.

Roma children's classroom experiences are characterized by a lack of integration and clear discrimination, according to a 2019 ROMACTED study.

"I used to go to school until 6th grade, then I started part-time education because it was simply better for me", is the statement of one of the discriminated boys of RE nationality, cited in this study.

"Discrimination makes children feel less important. Their self-esteem is damaged, and, in most cases, they stop fighting and do not try to deal with the problem... They are at an increased risk of dropping out of school," Jovana Knežević, a Center for Roma Initiatives (CRI) psychologist, told CIN-CG. 

The study further states that traditional lack of integration, where RE children do not develop close social ties with other kids, also negatively affects their motivation to continue school.

"The provision of clothes and shoes, free textbooks and school supplies, the involvement of parents in the life and work of the school, free transport, peer acceptance, and teacher competence are factors that influence the children of the RE population to attend classes more regularly", Jelena Popović, director of the Božidar Vuković Elementary School in Podgorica, says ".

"Parents, for example, often decide not to send their children to school, because they have nothing clean to wear." They are not able to provide for school supplies and living conditions which would make studying at home possible", as stated in the 2019 ROMACTED survey.

Segregation in schools is also confirmed by the fact that members of the RE population attend only seven schools in the capital territory. Traditionally considered elite schools have almost no pupils from the RE population. Thus, the "Pavle Rovinski" school does not have a single RE student, regardless of the relative proximity of the Vrela ribnička settlement. Elementary school "Sutjeska" has only one student from the RE population.

"We are working on enrolling them in other so-called 'elite schools, but we must also provide them with transportation to those schools," the Directorate for Education of Minority People told CIN-CG.

"Children often feel that they are not fully accepted in schools. They often say: 'They sit us in the last benches, and it's up to us to be calm and come regularly,'" Jelena Milić, director at Defendology Center for Security, Sociological and Criminological Research of Montenegro in Nikšić, points out for CIN-CG.

Currently, 202 children, mainly from the Roma and Egyptian populations, are active users of that centre. They study there, receive psycho-social support, get meals, and often come to fulfil their basic physiological needs - to shower, get a haircut or wash and dry their clothes.

"The centre was originally not designed only for the needs of children from the RE population. Over time, it turned out that they make up the largest number of users", Jelena Milić explains.

Teachers are not liable for negligence

Allowing a student to pass a grade, even though s/he has not previously mastered the necessary skills, is punishable by the laws of Montenegro. According to the Law on the Prohibition of Discrimination, discrimination is considered, among other things, to be making it difficult or denying the possibility to attend classes, classification of children, pupils, participants in education, and students, abusing or otherwise making unjustified differentiation or unequally treating them.

Code of ethics, which every school has, prescribes teachers' obligation to treat each student carefully and objectively - in grading, resolving conflicts, and applying disciplinary measures.

Despite the law, it rarely happens that one of the teachers or the school management is sanctioned because the student has not mastered letters and numbers by the end of elementary school. Schools generally react and inform parents and relevant institutions when a child does not attend classes regularly.

"It happened that we send a letter to the school to check how a child is progressing or, if s/he is absent from class, whether the school informs the parents about it. From experience, I don't think schools contact parents too often", Jelena Milić says for CIN-CG.

"If a child is absent from school, begging somewhere, several offences have been committed", Duška Šljivančanin, advisor to the Protector of Human Rights and Freedoms of Montenegro (Ombudsman) in the field of protection of the rights of children, youth and social security, told CIN-CG.

"Several times in our reports, we provided guidelines on what should be done in such cases, and we initiated misdemeanours against the parents because they must be held accountable by law," the ombudsman's advisor claims.

According to her, misdemeanour courts in Montenegro have a bad practice in this matter.

"In order not to further impoverish the families, they are released and not punished. It is counterproductive".

Language barrier for children, Early school dropout for girls 

"The problems faced by Roma and Egyptian children are reflected in the existence of language barriers, given that education is in a language other than the mother tongue of RE children. This leads to a significant problem - some students finish school without having mastered basic reading or writing skills," states the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians from 2021 to 2025.

In the classes of the "Njegoš" primary school in Kotor, where 29 pupils of the RE population attend, Roma and Egyptians speak to each other in the language they speak at home.

"That is why they cannot master the lessons successfully," Tamara Radonjić, the director of that school, says.

"Milan Vuković" Elementary School in Herceg Novi told CIN-CG that they noticed limitations in reading comprehension performance among RE children.

"It is affected by these children's language and conceptual development".

The elementary school "Njegoš" in Kotor told CIN-CG that girls from the RE population leave school earlier.

"Despite the school's pedagogical and psychological service engagement and the excellent cooperation we have with the Office for Disease Prevention, girls leave school earlier than boys."

In the research by ROMACTED, gender imbalance is particularly highlighted in the reasons for early school dropout.

''The percentage of women with no formal schooling or with less than a fourth-grade primary education is significantly higher than the percentage of men, whereby even 43.2% of women have no type of education, while the same has been determined in only 22.6% of men'' as pointed out into the research conducted by DeFacto, stated in the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians 2021-2025.

Employment of Roma school mediators and assistants a good step forward

The improvement in the education of Roma children initiated the engagement of mediators in the social inclusion of Roma and Egyptians in the field of education, who should help children with learning, as well as be a link between parents and schools. Currently, according to the data of the Ministry of Education, there are 22 of them at the level of Montenegro - one for every 70 students.

The last school year had the same number of RE mediators. In the school year 2019/2020, there were 21, and in 2018/19, 18. During the school year 2019/20, 35 mentors were hired for 130 eighth- and ninth-grade students of the Roma and Egyptian populations. In secondary schools, 44 mentors (professors) were employed for 120 secondary school students.

"A mechanism should be established to measure student achievement in primary education. Before the involvement of mediators in educational institutions, the results and achievements of children from those communities were not at a satisfactory level. Year after year, many Roma and Egyptian children have dropped out of school. That's why the support of mediators is of great importance for them, especially for those with low socioeconomic status", Enis Eminović, a mediator in the elementary school "Božidar Vuković Podgoričanin" and a long-time Roma activist in the civil sector, told CIN-CG.

Daily, he takes care of 53 students from the third grade and 18 from the Roma and Egyptian community from the ninth grade.

According to him, the lack of communication and cooperation between educational institutions and the Roma and Egyptian communities is a serious obstacle to improving the education of the RE population.

"Insufficient awareness among parents is still an issue. The parents must gain confidence in the mediator, whose position should be urgently systematized".

The most significant percentage of surveyed parents of the Roma and Egyptian community, as stated in the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians, do not have information on whether there is an associate in education in their community.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

A BOY AND A GIRL, VICTIMS OF HUMAN TRAFFICKING, DID NOT RECEIVE ADEQUATE SYSTEM SUPPORT AFTER THEY WERE RESCUED. THIS IS THE COMMON FATE OF MANY OTHER VICTIMS TOO

"The consequences of the horrors that my children survived in Kosovo are still visible today. This has marked them for life," the mother of the girl, who was separated from her at the age of seven, told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG). In a house disconnected from the electricity supply, a mother recalls years of agony during which she only had an inkling of what two of her seven children were going through. Next to her, a healthy-looking fourteen-year-old girl and a smiling twelve-year-old boy, who looks like he's only nine, are sitting.
The father and grandfather took the children from Montenegro to Kosovo seven years ago without the mother's permission. There, the girl was first forced to work, and when she was only 11 years old, she was sold and married to a twenty-year-old man. She suffered brutal sexual and physical abuse.
"When they married me, they falsified my documents and lied that I was 18. I was baffled - I didn't even know who I was anymore. I started to believe that I have grown up that much", she told CIN-CG journalists in the presence of her mother.
Her brother, who was only five years old when he came to Kosovo, was forced by his father and grandfather to beg and do other forms of illegal child labour. The father, a heroin addict, forced his son to consume drugs, which once almost had a fatal outcome.
"Fortunately, my son was found by the Kosovo policemen in a hut. He was overdosed, unconscious, and wrapped in a blanket... They probably threw him there because they wanted to get rid of his body, thinking he was dead," the mother, a victim of an arranged marriage herself, says. She was forced to marry a man who later destroyed her children's lives.
The girl and her brother were lucky because they were returned to their mother. Their case has been processed. However, many similar stories remain untold, while children remain trapped.
"Although in Montenegro, arranged child marriage in the RE population is perceived as a part of the tradition, it is human trafficking, which includes the sexual exploitation of minors and physical and mental abuse. It is a serious crime, which leaves a severe trauma", Fana Delija, executive director of the Center for Roma Initiatives (CRI), the non-governmental organization that made the most significant contribution to saving these children, explains to CIN-CG.
Although finally safe, the girl and boy did not receive the necessary institutional support. Today, they are mostly left to the support of their mother, who lives in poverty and cannot provide them with essential psychological and health care. In developed societies, children who are victims of human trafficking receive vital assistance from the state, a necessary prerequisite for everyday life.
In May 2020, the Centre for Social Work Nikšić (CSW), as the legal guardian, placed these children in the Home in Bijela, which is not a licensed shelter for victims of trafficking in human beings. The only licensed shelter is a shelter within the NGO Institute for Social and Educational Policy, founded in 2019.
"My brother, a few friends, and I were afraid of a guardian in the Children's Home Mladost in Bijela. The days when she was at work were horrible. She made the two of us clean the toilets and go to bed earlier - without hanging out with the other children. But all the other workers were good to us", the girl says.
The Children's Home Mladost denies these claims for CIN-CG. "In this case, no elements of abuse were established, and the employee was transferred to another workplace, which was an adequate response to the allegations of the children and their subjective experience while respecting their best interests." They also stated that "no physical and psychological signs of possible violence were ever detected in children".
CSW Niksic did not answer CIN-CG's question based on what criteria the children were placed in the shelter in Bijela, given that it did not have the corresponding license.
The children spent about 15 months in the Children's Home Mladost, and during that time, as the authorities of that institution claim, they were provided with intensive and professional support. "We can be proud that children of various ethnic groups are residents of the Home. They are all treated equally, and their rights are equally respected", the Children's Home Mladost stated for CIN-CG.
The Home in Bijela has been under public scrutiny several times due to cases of physical and mental violence against residents by employees, which have never been proven. Last year's report of the institution of the Protector of Human Rights and Freedoms warned that in the House, "there are serious problems in the functioning of the institution and the provision of protection services for children without parental care".
The sister and brother now attend lower classes than their peers. The fourteen-year-old girl is in the fifth grade, while her twelve-year-old brother is in the second.
Although she likes to learn and wants to be a translator, she already speaks five languages; it bothers her that she attends classes with much younger children. "Others notice that I am not like them and mock me. I am ashamed and find reasons not to go to school", she told CIN-CG.
The support and understanding of her family mean a lot to her, but she would also like to make friends who could understand and accept her. The boy also has a socialization problem.
"There is a high risk of a girl dropping out of school due to unsatisfactory relationships with her peers, lack of motivation or shame," Jovana Knežević, a psychologist at the CRI, who has provided psychological support to the minor, told CIN-CG. CRI is in communication with the school administration, and they are looking for solutions. "With part-time education, we would try to ensure that she finishes primary school. We will also provide a mentor for learning support", Knežević says.
Victims of human trafficking, sexual abuse and exploitation need continuous psychotherapeutic treatment. "It helps them to stop blaming themselves for being victims as well as to regain their self-esteem and self-confidence," Dijana Popović Gavranović, social worker and head of the Professional Service of the Supreme State Prosecutor's Office, explains to CIN-CG. "The act of sexual abuse and exploitation causes a feeling of humiliation, shame, and guilt, and the feeling of guilt intensifies when the violence occurs in the circle of trusted persons. All this leads to lack of self-confidence and low self-esteem".

The most common victims of human trafficking are children and women from the RE population

For crimes against children, the father was not punished as he should have been, says the mother in an interview with CIN-CG. "My ex-husband got a short prison sentence in Kosovo for human trafficking, but, as we heard, he is already at liberty and now lives there. The grandfather was a 'mastermind' of selling and smuggling across the border and falsification of documents. He got 5,000 for selling my daughter and was never jailed for his crimes. He has been on the run since 2020," the mother explains.
"Grandfather is my biggest torturer and evildoer. I loved him, and I did not expect that he could do something like that to me", the girl says.
According to the Basic Court in Podgorica data, from 2015 to 2021, three verdicts were handed down for the criminal offence of extra-marital communities with minors. There are no reliable statistics on how many arranged marriages there are in Montenegro. It is known, however, that this is a serious issue, which often remains hidden in closed communities, where children are sold from a few hundred to several tens of thousands of euros.
"The most common victims of human trafficking in Montenegro are children and women from the Roma and Egyptian (RE) population," Marko Brajović, an inspector in the crime sector, told CIN-CG.
In 2015 and 2016, there were no indictments for the criminal offence of human trafficking in the Higher State Prosecutor's Office in Podgorica. From 2017 to 2022, a total of 14 charges were brought.
According to the data CIN-CG received from the High State Court, two final judgments were pronounced in 2019. Two persons were punished - one was sentenced to 17 and the other 15 years in prison. In 2020, another final decision was passed, and two processes from that year are still being processed. In 2021, there was also one final verdict, and the defendant was sentenced to two years in prison. A plea agreement was also concluded. Three trials for human trafficking from the same year are still ongoing. Since the beginning of this year, there have been no verdicts for this crime.
According to the GRETA's report on human trafficking in Montenegro (2021), the experts of the Council of Europe for the fight against human trafficking state that none of the victims was awarded compensation from the perpetrator, and there were no human trafficking cases in which the defendant's property was seized or confiscated.

Child marriage in Montenegro - without a legal framework

Montenegrin legislation, as stated in the study The Prevention of Child Marriage in Montenegro, which CRI published with the support of UNICEF, does not explicitly define child marriage. "Nevertheless, there is an implicit definition - sets the age limit for marriage at 18, allowing, by way of exception, a child aged 16 to 18 to get married with the permission of the court, in line with the Law on non-contentious proceedings", it is stated in that study.
The Criminal Code of Montenegro stipulates that a parent, adoptive parent, or guardian who enables a minor to live in an extra-marital union with another person or instigates them into it shall be punished by an imprisonment sentence of three months to three years.
If the act was committed by force, threat or out of self-interest, the perpetrators might be sentenced to imprisonment from six months to five years. If an offence was committed by force, threat, or out of self-interest, the offender shall be punished by an imprisonment sentence of six months to five years. It is further stated that if such a marriage is concluded, the prosecution shall not be undertaken, and if it was launched, it shall be discontinued.
The judicial practice for this criminal offence is such, as CIN-CG lawyer Marko Ivanović points out, that an extra-marital union is a union that has lasted for 20 days and not at least three years as prescribed by the Family Law. "If it were otherwise, a criminal offence against a minor aged 15, 16, or 17 would not be possible to be taken into account because they would have become legal adults before the expiry of three years", Ivanović emphasizes.

Trafficking in human beings has a precise gender dimension.

The Analysis of Montenegrin Case Law on Trafficking in Human Beings for 2021, prepared by the Supreme Court, states that most defendants are men. Of the 48 defendants, 42 are male. It is the same regarding convicts - men accounted for 85% of all individuals convicted of human trafficking.
The figure shows the precise gender dimension of trafficking in human beings. Of the 39 victims identified in the judgments, 26 were female, and 13 were male.
Criminal proceedings are also long. On average, they last almost three years.
The 2021 Report of the European Commission on Montenegro stated that the Team in charge of the identification, referral, and initial assistance to victims registered 52 of them. Among them were 21 women and ten children. All the children were from Roma and Egyptian communities and were victims of forced beggary or forced marriage.
According to the Report, Montenegro "needs to improve its capacity to detect largescale trafficking networks, particularly for sexual exploitation, as well as to provide a more robust criminal justice response."

State Department: Government fails to meet minimum standards

The State Department's 2021 Trafficking in Persons Report states that "the Government of Montenegro does not fully meet the minimum standards for the elimination of trafficking, but is making significant efforts to do so."
"Shelter's staff lacked experience in victim assistance, particularly victim confidentiality; the shelter often posted photos of victims on social media with censored faces, but other characteristics such as clothes and location are easily identifiable," the report states.
It is also emphasized that "Police refused to refer a victim to support services due to pandemic mitigation measures and required the victim to quarantine for 28 days, during which the victim faced domestic violence."
The GRETA report underlines the importance of a specialized child psychologist in the case of trafficked children and that every victim must have a clinical assessment by an experienced clinical psychologist.
On a global level, human trafficking is one of the biggest problems. In the last 13 years, according to the data of the international organization of the United Nations Office on Drugs and Crime (UNODC), around 225 thousand victims of human trafficking have been identified. Of these, 49 per cent were women, 21 per cent were men, while 30 per cent were children (23 per cent were girls). Women and girls were often identified as victims of sexual exploitation, and men and boys as victims of labour exploitation.
In the 2017 Global Estimates of Modern Slavery by the International Labor Organization (ILO) and the Walk Free Foundation, it is stated that there were an average of 40.3 million victims of modern slavery per day in 2016, of which 24.9 million were forced to work against their will under threat, and 15.4 living in a forced marriage. This document is a thorough study of modern slavery, which includes interviews with over 70,000 people from around the world and numerous records.
According to the Strategy to Combat Human Trafficking for the period from 2019 to 2024, Montenegro intends to improve the system of prevention, identification, protection, assistance, and monitoring of victims of trafficking in human beings by 2024, with a particular focus on children.
"I want my children to get an education and get on with life. It is difficult when there is no real help from the state in that process", says the mother from the beginning of our story. But, by all accounts, there is a long way to recovery and inclusion not only of her children but of many other victims whose fate is unknown.

Shortage of child psychiatrists

After the hearing before the state prosecutor's office, child victims of trafficking are referred for psychological and psychiatric support.
"Not all cities in Montenegro have the possibility of this kind of support," Dijana Popović Gavranović, social worker and head of the Professional Service of the Supreme State Prosecutor's Office, told CIN-CG.
"We refer children, victims of trafficking, to the Center for Autism, Developmental Disorders and Child Psychiatry in Podgorica and the children's clinic at the Special Hospital for Psychiatry in Dobrota, given that a total of three psychiatrists for children and adolescents now practice in the institutions mentioned above. In other areas, there is only the possibility of psychological support within the existing counselling centres in community health centres, where the work is not focused on children, and there is no psychiatrist for children and adolescents", she explained.
"State prosecutors should take all measures to reduce the number of youth interrogations as vulnerable persons".
She adds that communication between the victim and the perpetrator of the crime should be limited, especially in cases of sexual exploitation, abuse, and violence.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Govor mržnje prema LGBTIQ zajednici može imati ozbiljne posljedice i u značajnoj mjeri uticati na odluke poput autovanja. Etablirani mediji, posebno na svojim stranicama na društvenim mrežama, uglavnom ne moderiraju komentare koji šire mržnju i time čine ozbiljno krivično djelo, koje se u Crnoj Gori uglavnom ne procesuira

Prije nego što sam prošao kroz operaciju promjene pola mediji su nedjeljama pravili senzaciju od moje priče. Svi su mi rekli da ne čitam komentare, jer su bili uznemirujući, kako ne bih sebe dodatno uznemiravao pred tako važan događaj”, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jovan Ulićević, trans muškarac i izvršni direktor Asocijacije Spektra.

Ipak, jedan komentar Jovan ne može da zaboravi. “’Dabogda crkao na tom operacionom stolu’- od svih komentara taj me je najviše pogodio. Nijesam mogao da shvatim da neko svom sugrađaninu želi smrt - a ni ne poznaje ga”, kaže Ulićević.

Istraživanje CIN-CG-a pokazuje da govor mržnje veoma negativno utiče na pripadnike LGBTIQ zajednice i njihove odluke o ispoljavanju seksualnog identiteta.

”Zbog govora mržnje ne želim da se autujem” - ovo je tvrdnja koju je obilježilo čak 118 od 209 ispitanika LGBTIQ populacije, koji su popunili anonimni upitnik CIN-CG-a u vezi sa ovom temom. Njih 86 obilježilo je tvrdnju “Govor mržnje na internetu čini da osjećam strah od pojavljivanja na predstojećem Prajdu u Crnoj Gori”, dok je njih 103 navelo da govor mržnje čini ili je nekada činio da se osjećaju nesigurno.

Komentari sa govorom mržnje isprovocirali su tek manji broj ispitanika da se brže autuju- njih 25, a 47 njih zbog govora mržnje ima dodatnu motivaciju da se pojavi na Prajdu.

Istraživanja pokazuju da govor mržnje prema LGBTIQ populaciji se još više intenzivira u vrijeme Prajda. Mreža za izvještavanje o različitosti (RDN) navodi da je značajan porast govora mržnje prema LGBTIQ populaciji u Sjevernoj Makedoniji obilježio jun, mjesec kada se u Skoplju održao Prajd. Govor mržnje se nije stišao ni narednih mjeseci. U Srbiji je broj prijetnji aktivistima i građanima koji podržavaju Prajd trostruko povećan mjesec dana uoči Euro prajda, naveli su organizatori ovog događaja. Pored verbalnog, poraslo je fizičko nasilje prema pripdnicima ove zajednice.

Monitoring komentara na crnogorskim portalima koji je sproveo Centar za građansko obrazovanje (CGO) u 2022, pokazao je da govor mržnje prema LGBTIQ populaciji jedan od najučestalijih vidova govora mržnje.

Objava članka “Deseti Montenegro Prajd 8. oktobra u Podgorici” na Fejsbuk profilu RTCG-a, iz prvog septembra, ima 599 komentara - tek nakon desetina komentara sa govorm mržnje zaluta poneki afirmišući. Ova objava ima 572 reakcije, od toga većina, njih 326, izražavaju negativne emocije prema događaju - ljutnju i podsmijeh.

Iz Javnog servisa nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o politici moderiranja komentara na društvrnim mrežama, niti na koji način planiraju da spriječe širenje komentara sa govorom mržnje tokom predstojećeg Prajda.

Ni drugi etablirani mediji ne vode mnogo računa o uklanjanju komentara sa govorm mržnje na svojim društvenim mrežama. Na stotine komentara mržnje i negativnih reakcija tipični su i ispod tekstova koji se tiču poboljšanja LGBTIQ prava, poput teme braka.

Tekst na Fejsbuk stranici Vijesti iz jula 2021. godine “Crnogorski matičari spremni za sklapanje LGBT brakova” ima 582 reakcija, od kojih je preko 300 negativnih. Od 580 komentara većina sadržni snažno negativne poruke, agresiju, kritiku, ruganje. Slično je i sa objavom RTCG-a “Sklopljen prvi LGBT brak u Podgorici”, koja ima preko 400 komentara na Fejsbuku Javnog servisa.

”Obaveza brisanja komentara sa govorm mržnje u roku od 60 minuta od trenutka saznanja koje je uvedeno Zakonom o medijima iz 2020, učinila je da se na samim portalima smanji broj takvih komentara”, kaže za CIN-CG Vesna Rajković iz Instituta za medije Crne Gore.

Ipak, problem su društvene mreže, jer ovaj zakon eksplicitno ne obavezuje medije da moderiraju svoje stranice, objašnjava Rajković.

Čak 126 ispitanika CIN-CG-a primjećuje govor mržnje na društvenim mrežama češće nego na sajtovima portala, dok njih 81 smatra da su portali glavni izvor govora mržnje.

Tvrdnju “komentari mržnje ispod tekstova etabliranih medija na društvenim mrežama me vrijeđaju više nego govor mržnje na drugim profilima” obilježilo je više od trećine ispitanika CIN-CG-a, njih 77. Većina ispitanika smatra da mediji ne moderiraju u dovoljnoj mjeri komentare sa govorom mržnje ni na portalima, ni na društvenim mrežama.

Iz “Vijesti” tvrde da poštuju zakon i uklanjaju komentare sa govorom mržnje čim im se uputi prijava.

”Na društvenim mrežama je mnogo teže moderirati komentare, jer prvo izađu, pa se tek nakon toga mogu brisati, za razliku od sistema na portalu gdje se prvo provjeravaju od strane administratora”, kaže za CIN-CG Srdan Kosović, glavni i odgovorni urednik “Vijesti”.

Kosović objašnjava da se u “Vijestima” pojačano moderira svaki put kada se očekuje porast komentara sa govorom mržnje, kao uoči Prajda.

Iz drugih čitanih portala: Analitike, Dana i CDM-a nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o moderiranju komentara.

”Queer Montenegro je u ranijim godinama prijavljivao komentare sa govorom mržnje, ističući koliko oni ugrožavaju bezbjednost LGBTIQ+ zajednice i čine da je još više izopštena iz društva koje gaji demokratske, evropske vrijednosti. Međutim, praksa je pokazala tada, a i sada, da prijavljivanje komentara nije u dovoljnoj mjeri procesuirano, ili da je samo angažovanje administratora nedovoljno”, kaže za CIN-CG Miloš Knežević, izvršni direktor organizacije Queer Montenegro.  

Komentari na društvenim mrežama - nezakonito i kažnjivo djelo

”Ako su mediji obaviješteni o komentarma sa govorom mržnje i ne uklone ih, mogu da se smatraju pomagačima izvršenja krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje ili Rasna i druga diskriminacija”, kaže za CIN-CG Tea Gorjanc Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava. Pomaganje je stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstva za izvršenje krivičnog djela, u ovom slučaju otvorenog profila na društvenoj mreži, objašnjava Gorjanc Prelević.

”Sančez protiv Francuske” je sudski predmet u kojem je francuski političar prošle godine kažnjen sa 3.000 eura zbog toga što je dozvolio komentare sa govorom mržnje na svom Fesjbuk profilu.

”Francuski sud je ustanovio da je političar bio obaviješten o nezakonitim komentarima, ali da ih je svejedno ostavio punih šest nedjelja. Evropski sud za ljudska prava se složio da je bio odgovoran za širenje mržnje kao i oni koji su napisali te komentare. Presuda nije još konačna, ali očekujem da se suštinski neće izmjeniti’’, kaže Gorjanc Prelević. Isto treba da važi i za sve medije, jer su njhovi profili na društvenim mrežama javna mjesta, gdje govor mržnje ima ogroman domen, objašnjava ona.

Svako ko vidi govor mržnje u komentarima treba da slika tu objavu i da je prijavi odmah mediju, ali i državnom tužilaštvu, kaže Gorjanc Prelević. To je krivično djelo kao i svako drugo, ali da bi se procesuiralo, mora se prijaviti, kaže ona. “U prijavi tužilaštvu treba napisati da se radi o izvršenju krivičnog djela Rasna i druga diskriminacija iz člana 443, stav 3. Moguće je prijavu načiniti i anonimno”.

Ulićević pak tvrdi da nadležni ne postupaju shodno zakonu. “Iako je govor mržnje definisan kao krivično djelo, ovakve situacije se od strane nadležnih organa redovno tretiraju kao uvredljiv govor ili remećenje javnog reda i mira, što značajno relativizuje sami koncept govora mržnje i njegove efekte’’. Ova relativizacija javlja se i u javnom prostoru pod maskom slobode govora, što je naročito opasno, smatra Ulićević.

Osobe iz zajednice generalno ne žele da prijave nasilje sa kojim se sreću zbog svog identiteta, objašnjava Knežević. “LGBTIQ osobe nemaju povjerenje u institucije. Kaznena politika je jako blaga, a pripadnici zajednice vjeruju da će ih i policija diskriminisati. Zbog svega smatraju da bi autovanjem ugrozoli svoj život”, objašnjava Knežević.

Portali u Crnoj Gori po ovom pitanju treba da se ugledaju na strane zemlje, smatra Rajković. ”Nedavno sam bila gošća u najposjećenjem portalu u Sloveniji i na pitanje da li moderirate komentare na nalozima na društvenim mrežama, urednik je odgovorio ‘pa naravno, to je naša odgovornost’. Dobar primjer dolazi i iz Australije, gdje je 2021. sud donio odluku da je medij odgovoran za komentare čitalaca na svojoj Fejsbuk stranici”, kaže Rajković.

Pretraga Fejsbuk stranica etabliranih medija u zapadnoj Evripi, poput “Gardijana” i “Špigla” pokazuje da ispod tekstova koji se tiču LGBT tema nema govora mržnje, a reakcije su uglavnom usklađene sa sadržajem teksta. Tako, tekst o zabrani Prajda u Istanbulu u “Špiglu” ima na hiljade tužnih i ljutih reakcija, i komentare podrške, dok tekst u britanskom “Gardijanu” o knjizi koja se tiče roditeljstva LGBT parova ima isključivo pozitivne reakcije - stotine lajkova i srca.

Nažalost, suprotan trend uočava se u Crnoj Gori - tekstovi koji bi u građanskom društvu trebalo da izazivaju negativne reakcije, imaju uglavnom podršku javnosti. Tako tekst objavljen na Fejsbuk profilu Javnog servisa 21. septembra koji ima 577 lajkova, govori o tome da je nekoliko zemalja, uključujući i Srbiju, odbilo da učestvuje u kampanji za LGBT prava tokom predstojećeg Mundijala, koju su podržale gotovo sve evropske zemlje.  

Komentari utiču na mentalno zdravlje i podrivaju mržnju

”Uredništvo i administrator zvaničnih stranica medija na društvenim mrežama ne razumiju koliko je bolno objavljivanje uvredljivih komentara po osnovu pripadanja LGBT zajednici. Takvi komentari ne samo da otežavaju društveno prihvatanje, već i život u samoj zajednici”, jedan je od komentara koji je ispitanik ostavio u upitniku CIN-CG-a.

Najveći broj ispitanika, njih 108, označilo je da se osjećaju tužno kada vide komentare sa govorom mržnje. Oko stotinu ispitanika označio je opcije “ljuto” i “uvrijeđeno”, a 88 njih je označilo opciju “isključeno, kao da ne pripadam društvu”. Oko četvrtina ispitanika markirala je opcije “depresivno” i “manje vrijedno”. Manjina, svega 39 ispitanika, ostaje imuna na ove komentare i označila je opciju “ravnodušno”.

”Istraživanjem u Engleskoj iz prošle godine ustanovljeno je da online zlostavljanje ima posljedice po mentalno zdravlje i doživljaj sopstvenog identiteta žrtve. Agresor poručuje da žrtva nije dobra takva kakva jeste, da treba da se stidi i nakon dovoljno vremena izloženosti tom pritisku žrtva počne taj stid i sram i da osjeća”, kaže za CIN-CG psihološkinja Adriana Pejaković.

Osjećaj nepodržanosti, bespomoćnost i nedostatak podrške institucija i društva dovode do toga da se osoba povlači iz svijeta, izoluje, često njeno mentalno zdravlje opada i stvara se jedan zatvoreni ciklus ili spirala ugroženosti, objašnjava Pejaković.

”Prema podacima norveškog Instituta za nauku iz 2019. osobe imaju duplo veće šanse da budu žrtve diskriminacije u odnosu na opštu populaciju, kao i veće šanse da dožive i prijetnje onlajn”, tvrdi Pejaković.

Istraživanje Američke psihološke asocijacije iz 2022. navodi da mladi LGBTIQ orijentacije češće izvršavaju samoubistvo, ali da ova stopa značajno opada u američkim državama koje imaju stroge zakone za zločine iz mržnje. U ovim državama manje je i stopa samoubistava kod heteroseksualne omladine.

Glavni urednik “Vijesti” Srdan Kosović kaže da je problem govora mržnje kroz komentare samo dio opšteg konteksta. “Radi o širem društvenom problemu, koje je daleko od rješavanja time što će biti efikasnija kontrola komentara, ali svakako da bi snažnije reakcije na govor mržnje mogle imati pozitivne efekte”, kaže Kosović, koji je jedan od rijetkih predstavnika crnogorskih medija koji se odazavao da učestvuje u našem istraživanju.  

Diskriminacija i mržnja u porastu

Izjave plasirane od strane državnog vrha u Srbiji kako na dan Euro prajda nije bilo povrijeđenih nisu tačne, navodi se u saopštenju NVO iz Beograda “Da se zna’’, koja se bavi dokumentovanjem protivpravnog postupanja prema LGBT+ osobama. Oni navode da su evidentirali “14 incidenata motivisanih homofobijom i transfobijom koji su se dogodili upravo tog 17. septembra 2022. godine, na dan Euro prajd šetnje. Od toga, u osam incidenata došlo je do fizičkog napada na grupe i pojedince, dok je u ostalim incidentima počinjeno uznemiravanje i uništavanje imovine. Fizički napadi su u većini slučajeva ostavili tjelesne povrede’’.

Tokom avgusta, ovo udruženje je evidentiralo “preko 30 incidenata motivisanih mržnjom prema osobama koje su dio kvir zajednice, ali i prema cijeloj zajednici u vidu govora mržnje i stvaranja neprijateljske atmosfere u javnom prostoru, a avgustovske brojke veće su nego broj evidentiranih incidenata tokom svih prethodnih mjeseci zajedno od početka godine’’.

Međutim, zločini iz mržnje i govor mržnje prema LGBTIQ zajednici nisu problem samo na Balkanu.

”Posljednjih godina bilježi se povećanje stope govora mržnja i zločina iz mržnje koji targetiraju ljude i organizacije na osnovu seksualne orijentacije, polnog identiteta i seksualnih karakteristika’’, navodi se u izvještaju Savjeta Evrope iz 2021.

U Mađarskoj je doneseno više zakona koji su snažno diskriminatorni prema LGBTIQ zajednici. Tako su članovi LGBTIQ zajednice isključeni iz porodičnog zakona, gdje se porodica tretira strogo kao jedinica djece i dva roditelja - ženskog i muškog.

Prema zakonu iz 2021. maloljetnicima je zabranjeno izlaganje homoseksualnom ili transrodnom sadržaju na filmovima, reklamama i časovima seksualnog obrazovanja.

Više opština i regija u Poljskoj proglasilo je 2019. svoje teritorije “zonama oslobođenih od LGBTIQ ideologije’’, ne bi li zabranili događaje poput Prajda. Do 2020. preko stotinu opština je usvojilo ovaj koncept, što je oko trećina zemlje. Nakon što je Evropska unija odlučila da ukine finansiranje ovih opština, neke su povukle svoje odluke.

Na ovogodišnjem Prajdu u Oslu u pucnjavi je stradalo dvoje ljudi, a brojni su povrijeđeni.

Đurđa Radulović

Iz Delegacije EU upozoravaju da nedostatak dugo očekivanih pravosudnih imenovanja ima zabrinjavajući uticaj na ukupno funkcionisanje crnogorskog pravosuđa, a time i na njegovu sposobnost da ostvaruje pravdu

Izbori se ne mogu održavati bez Ustavnog suda (US), jer bi u suprotnom moglo doći do potpunog haosa i bezvlašća u zemlji, ocijenio je nedavno penzionisani sudija tog suda Miodrag Iličković.

On, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), ističe da političari, još od ustavnih promjena 2013. godine, kada je uvedena dvotrećinska, odnosno tropetinska većina za izbor najvažnijih funkcija u pravosuđu, ne dozvoljavaju da se moć prelije u te institucije.

I ostali stručnjaci iz oblasti prava, ali i civilnog sektora, za CIN-CG ocjenjuju da su političari nastavili sa urušavanjem institucija i pravnog poretka, te da je i ovo, nažalost, još jedna bitka za prevlast u pravosuđu.

I dok se u 14 opština 23. oktobra priprema održavanje izbora, koji su već jednom neustavno odgođeni, sada se zbog nemogućnosti žalbe vrhovnoj instanci postavlja i pitanje njihovog legitimiteta, nakon što je US ostao sa svega troje, od predviđenih sedam sudija.

Već nekoliko godina blokiran je izbor novih sudija, za čiji je postavljenje neophodan širi politički konsenzus, jer je potrebno da kandidat dobije najmanje 49 glasova u parlamentu.

Ako nakon izbora bude žalbi za US, moglo bi doći do potpunog haosa, jer strane koje se žale, mogle bi da osporavaju rezultate izbora. U i ovako komplikovanim političkim prilikama, to bi moglo dodatno usložiti situaciju u zemlji.

Međutim, za predsjednika države Mila Đukanovića i pojedine analitičare ovo izgleda nijesu problemi zbog koji bi trebalo odgađati izbore. Đukanović je nedavno rekao da će lokalni izbori biti održani 23.oktobra.

Blokadom US ne dovodi se u pitanje samo legitimnost izbornog procesa, već su građanima uskraćena i brojna druga prava, jer nema krajnje instance, kojoj mogu da se žale na presude redovnih sudova, pa i na kršenje osnovnih ljudskih prava.

Pred US se nalaze brojne značajne inicijative, pa tako zbog nedostatka kvoruma, ova sud ne može odlučivati ni o ustavnosti Temeljnog ugovora, "zetskih zakona", starosnoj penziji sudija i tužilaca, ali ni o hiljadama žalbi građana i građanki...

Osim toga, ni o najnovijoj inicijativi da li je predsjednik države Milo Đukanović povrijedio Ustav, time što je odbio da za mandatara predloži Miodraga Lekića, nema ko da odlučuje...

"Skupština je dužna da izabere sudije US", ističe direktorka Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević.

Ona,međutim, smatra da je odlaganje izbora nedopustivo, te da bi prije 23. oktobra trebalo izabrati sudije US.

Kovačević pojašnjava da ne postoji zamjena za US, te da se samo najvišoj sudskoj instanci može izjaviti izborna žalba protiv rješenja Državne izborne komisije (DIK).

Kovačević podsjeća da poslanici i poslanice ne ispunjavaju obaveze koje proizilaze iz njihove javne funkcije, pa već duže od dvije godine otkako je US počeo da se "osipa", nijesu obezbijedili funkcionalnost ove institucije: "Izbor nosilaca najviših pravosudnih funkcija pretvorili su u bestidnu političku trgovinu i na taj način direktno podredili interese građana svojim uskostranačkim interesima", naglašava Kovačević.

Ona ističe da ne zna koliko je realno da do održavanja lokalnih izbora, u ovakvom sistemu interesnog i, kako kaže egoističkog bavljenja politikom i javnim poslovima, Skupština izglasa sudije Ustavnog suda.

"Našim političarima su govori puni izlizanih fraza o nezavisnom pravosuđu, dok su u realnosti zainteresovani samo za ostvarenje političke kontrole nad pravosuđem", ocjenjuje direktorka CDT-a.

Blokada suda sada samo formalizovana

Iličković naglašava da je i ova kriza posljedica višegodišnjeg ponašanja političara, koji su doveli do toga da ta institucija ne postoji - da nema samostalnost, ni autoritet.

"Blokada Suda je suštinski sada samo formalizovana", ističe za CIN-CG Iličković.

On pojašnjava da US ni do sada često nije bio nezavisan i djelovao kao vrhovni autoritet, te da rješenje sigurno nije da se izabere jedan sudija, kako bi sud imao kvorum za odlučivanje.

Iličković ističe da je jedino rješenje da se izaberu svi, to jest četvoro nedostajućih sudija i to osobe od integriteta, a ne oni koji će biti simpatizeri partija na vlasti.

"Sudija mora biti u konfliktu sa vlašću. Političari mogu da govore šta hoće, ali mora da postoji institucija koja će ih svojim odlukama vraćati u ustavne okvire", ocjenjuje bivši sudija US.

On dodaje da je nedopustivo da su političari, ali i Sud, nepostupanjem na vrijeme, udarili u temelje demokratije, pa su građane sada ostavili i bez pravne zaštite.

Ističe da je ključno, ne samo za funkcionisanje US, već za cjelokupno pravosuđe što prije ući u suštinske reforme, od kojih su posebno važna bezbjednosna procjena svih nosilaca pravosudnih institucija, ispitivanja njihove imovine ali i stilova života.

"Korumpirani kadrovi treba da napuste policiju i pravosuđe", zaključuje donedavni sudija US.

Iličković je 13. septembra otišao u penziju i od tada US nema kvorum za odlučivanje.

Skupština Crne Gore bira sudije US na 12 godina, a za njihov izbor potrebna je dvotrećinska (54) ili tropetinska (49) podrška poslanika.

Prije toga, skupštinski Ustavni odbor treba da predloži četiri kandidata za sudije US koji nedostaju, a taj odbor već duže vrijeme ne uspijeva da se usaglasi oko prijavljenih kandidata. Na tri konkursa koja su raspisana, niko od prijavljenih kandidata nije dobio potrebnu podršku.

Početkom avgusta raspisan je novi konkurs, a Odbor je završio saslušanje kandidata, a u međuvremenu je dvoje odustalo.

Jedini način da US dobije priliku da radi do predstojećih lokalnih izbora je da Odbor do početka oktobra da zeleno svijetlo Skupštini, koja mora da izabere kandidate za te pozicije dvotrećinskom većinom. Ukoliko se to ne bi desilo, tek polovinom novembra mogu opet da se biraju, ovog puta dovoljna je i tropetinska većina

Predsjednica Ustavnog odbora Simonida Kordić nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a kada se može očekivati da glasaju o prijavljenim kandidatima za sudije US i kada bi ta odluka mogla doći na plenum Skupštine.

Od Kordić CIN-CG nije dobio ni odgovor na pitanje da li moguće doći do potrebne većine za izbor sudija US, kao i da li se poslanici osjećaju odgovornim što je nastupila blokada Suda.

Hitno imenovati ljude u pravosuđu

Iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori za CIN-CG upozoravaju da Crna Gora treba pod hitno da sprovede ključne reforme iz oblasti vladavine prava.

"Konkretno, nedostatak dugo očekivanih pravosudnih imenovanja ima zabrinjavajući uticaj na ukupno funkcionisanje crnogorskog pravosuđa, a time i na njegovu sposobnost da ostvaruje pravdu", naglašavaju iz Delegacije.

Osim blokade US, u Crnoj Gori još nijesu imenovani ni svi nedostajući članovi Sudskog savjeta, nije izabran ni vrhovni državni tužilac, ali ni predsjednici Vrhovnog i Privrednog suda, pa su ključne institucije u pravosuđu u v.d. stanju, rade u nepotpunom sastavu ili su blokirani.

Advokat Branislav Lutovac naglašava da je čitav pravni i politički sistem Crne Gore trenutno u v.d. stanju.

"Taj društveni kontekst je razoran za rad državnih i pravosudnih institucija", ističe Lutovac.

Neophodno je da sve pravosudne institucije budu popunjene, dodaje advokat, nezavisnim i profesionalnim ljudima i da im se omogući rad u punom kapacitetu, lišenom v.d. stanja i uticaja politike.

Krovna institucija u tom smislu, ističe, jeste US, pa je nedopustivo da u tom sudu bude samo troje sudija, što znači da nemaju kvorum za donošenje odluka iz svoje nadležnosti. "Treba imati u vidu da je US jedini državni organ koji utvrđuje povredu pojedinačnih prava i sloboda zajemčenih Ustavom", naglašava Lutovac.

"Postavlja se pitanje da li su izbori mogući kada imamo ovakvo stanje u US? Formalno jesu, jer može se desiti da nakon izbora ne bude nijedan izborni spor i da ne treba čekati odluku US za verifikaciju izbornih rezultata", ocjenjuje on.

Ali, kako ističe, pitanje je da li je to realno u polarizovanim društvenim odnosima. Lutovac smatra da se ne bi trebalo ulaziti u izborni proces, dok US ne bude u stanju da odlučuje u punom pravnom kapacitetu.

"U suprotnom, ulazimo u zonu zakonske neizvjesnosti oko izbornih rezultata, što bi bila pravna stranputica", zaključuje advokat.

Pred sudom čeka preko 3.000 predmeta

Pred Ustavnim sudom se trenutno nalazi preko 3.000 neriješenih predmeta, od kojih je više od 90 odsto ustavnih žalbi.

U posljednjem nezvaničnom dokumentu Evropske komisije (EK), iz maja ove godine, piše da je Ustavni sud u 2021. imao zaostatak od oko 3.212 predmeta.

"Od toga je 2.967 (oko 92 odsto) u postupku po ustavnim tužbama zbog kršenja ljudskih prava", piše u tom dokumentu.

I dok raste broj ustavnih žalbi, naša zemlja u odnosu na broj stanovnika ima najviše predstavki i u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Sagovornici CIN-CG su zabrinuti da bi se, zbog loših rezultata US i nepostojećih rokova u kojima odlučuje, lako moglo desiti da se vrlo brzo izgubi djelotvornost ustavne žalbe. US sada nema rok u kome mora da odluči, jer je rok od 18 mjeseci ukinut.

U izvještaju US za 2020. piše da je već čitavu deceniju prisutna tendencija rasta broja ustavnih žalbi, pa je tako 2007. bilo 119, dok ih je sud u 2020. godine primio 1.456.

U izvještaju piše i da je u 2020. godini u radu bilo 4.882 predmeta, što predstavlja do sada najveći broj u radu Ustavnog suda u toku jedne godine. Riješeno je 1.324. Od 4.882 predmeta, 95 odsto činile su ustavne žalbe.

Ustavni sud je tokom 2020. godine, u 89 odsto predmeta, odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu. U 11 odsto žalbi koje su prihvaćene, najčešće se radilo o povredi prava na pravično suđenje, odnosno prava na "obrazloženu odluku".

US je 2020. odlučivao i o četiri izborne žalbe, od koji je dvije odbio, a dvije odbacio iz procesnih razloga.

Izvještaj za 2021. nije objavljen na zvaničnom sajtu US. Prema informacijama CIN-CG, taj izvještaj nije usvojen, jer je jedan sudija glasao protiv, pa nije bilo kvoruma.

Neki advokati ne znaju šta je ustavna žalba

Zabrinjava činjenica na koju US godinama ukazuje, da je nedopustivo veliki broj ustavnih žalbi koje ne ispunjavaju pretpostavke za vođenje postupka, zbog nestručnosti advokata. To piše u izvještaju suda za 2020. godinu.

"Ustavni sud primjećuje da i pored toga što se postupci po ustavnim žalbama vode već od 2007. godine i što je Ustavni sud na internet stranici objavio Obrazac sa upustvom za izjavljivanje ustavne žalbe, veliki broj advokata i dalje ne pravi razliku između ustavne žalbe, kao posebnog pravnog sredstva za zaštitu Ustavom zajemčenih ljudskih prava i sloboda, i redovnih i vanrednih pravnih sredstava, koja se izjavljuju u postupcima pred redovnim sudovima", piše u tom dokumentu.

Suprotno odluci suda odvojili Zetu

Ustavni sud je u julu ove godine ukinuo Zakon o dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim su lokalni izbori u više opština odgođeni za 23.oktobar.

Iličković pojašnjava da se i na toj odluci najbolje vidi kolika je nefunkcionalnost sistema.

"Odluka US je došla kasno i nije se bavila posljedicama koje je izazvao takav Zakon", ocjenjuje Iličković.

US je nakon dva i po mjeseca odlučivao o podnijetoj inicijativi, pa je, u međuvremenu, između ostalog, neustavno izabrano i 14 predsjednika opština.

Međutim, odluka US je itekako morala uticati na odluku o odvajanju Zete.

U toj odluci, između ostalog, piše i da se "granice izbornih jedinica smiju mijenjati najkasnije godinu dana uoči izbora ili moraju biti utvrđeni ustavom ili zakonom višeg nivoa od običnog zakona".

Suprotno odluci suda, izmjenama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i Zakona o Glavnom gradu, a nakon raspisivanja izbora, Zeta, u avgustu ove godine, postaje 25. crnogorska opština.

Kovačević: Partije sinhronizovano podrivaju izborni sistem

Pitanje Ustavnog suda je samo dio sistematskog rada na podrivanju demokratskih izbora, koje partije sinhronizovano sprovode, ocjenjuje Milica Kovačević.

Ona podsjeća da je izborna reforma već šest godina u blokadi, te da izbore sprovode partijski kontrolisane institucije: "I onemogućavaju pasivno biračko pravo pojedincima, uz nesređen registar prebivališta i birački spisak, sa medijskim, finansijskim i političkim uticajima iz inostranstva, sumnji u finansiranje iz nezakonitih izvora"...

Na sve to su, kako je zaključila, dodali i neustavno odlaganje izbora i prekrajanje izbornih jedinica sa ciljem manipulacije ishodom izbora.

Maja BORIČIĆ

Podaci Zavoda za zapošljavanje pokazuju da je za godinu gotovo jednak broj pripadnika i pripadnica iz RE zajednice dobio priliku da se zaposli, ali da je procenat žena na birou veći za oko šestinu

  U trenutku kada je dobila posao medijatora u jednoj nikšićkoj osnovnoj školi, Velbana Naza ističe da je više od polovine života provela na birou rada. Za razliku od mnogih drugih koji su takođe imali završenu srednju školu, danas pedesetogodišnja Naza je na putu do zaposlenja imala jednu prepreku više - ona je pripadnica romske i egipćanske populacije.

”Što će Ciganku na posao? I dalje će ta rečenica da stoji, ne znam kad će prestati da je koriste”, sumirala je svoje iskustvo sa traženjem posla za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ova rođena Nikšićanka, koja je 1992. godine završila trgovinsku školu.

Njen primjer oslikava položaj mnogih žena iz romskih i egipćanskih porodica na tržištu rada, koje teže od muškaraca iz zajednice dolaze do posla. Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) pokazuju je u posljednjih godinu gotovo jednak broj pripadnika i pripadnica iz RE zajednice dobio priliku da se zaposli, ali da je procenat žena na birou veći za oko šestinu od muškaraca iz iste populacije.

Posljednjeg dana juna na evidenciji zavoda bilo je 555 muškaraca i 643 žene iz RE populacije. Mada dominantan broj čine žene sa završenim osnovnim obrazovanjem, na birou su u tom trenutku bile i dvije Romkinje sa fakultetskom diplomom.

Rezultati regionalnih istraživanja, takođe, pokazuju da je nezanemarljiv udio poslodavaca koji nastavlja da vjeruje da bi upošljavanje Roma negativno uticalo na radno okruženje u njihovoj kompaniji.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda kazali su da je stopa zaposlenosti među marginalizovanim Romima i dalje zabrinjavajuća, dok i dalje ostaje kao dominantan model njihovo neformalno radno angažovanje.

”Kao rezultat diskriminatornih praksi, Romi i Egipćani imaju pristup, u najvećem broju slučajeva, isključivo neformalnoj ekonomiji i nesigurnim radnim zanimanjima koja su veoma slabo plaćena. Prema istraživanju UNDP-a iz 2017. godine utvrđeno je da u Crnoj Gori 61 odsto Roma i Egipćana radi na neformalnim poslovima, naspram 33 odsto pripadnika/pripadnica većinske populacije. Istraživanje CEDEM-a iz 2019. je pokazalo da je naveći stepen ukupnog etničkog distanciranja prema Romima, čime se pokazuje nizak nivo volje poslodavaca da pruže zaposlenje i priliku da rade pripadnicima RE zajednice”, kazao je za CIN-CG Sokolj Beganaj, načelnik Odjeljenja za unapređenje i zaštitu prava Roma i Egipćana u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.  

Patrijarhat problem na putu zaposlenja

Navodi sagovornika CIN-CG ukazuju na to da su muškarci ti koji rade, odnosno imaju neki oblik radnog angažmana kojim se obezbjeđuju novčana sredstva za porodicu.

Ženama je teško da se zaposle. Pored toga što su žene primorane da ostaju kod kuće i brinu o brojnoj porodici, problem prilikom zapošljavanja su predrasude, nizak obrazovni status i nedovoljan stepen povjerenja opšte populacije prema Romima i Egipćanima. Prisutan je stav da žena treba da bude kod kuće s djecom.

Pripadnice romske i egipćanske nacionalnosti su višestruko diskriminisane, pa samim time i unutar same zajednice, s obzirom na to da i dalje vlada patrijarhat, koji utiče na jednakost između muškaraca i žena, ističe izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija.

”Romkinje i Egipćanke u 90 odsto slučajeva zavise od muških članova porodice, s obzirom na to da je veliki stepen nepismenosti. Takođe, više od 90 odsto žena iz ove populacije je nezaposleno. Romkinje i Egipćanke u ranijoj dobi zasnivaju bračnu zajednicu, postaju veoma mlade majke, pa im se ne pruža ili ograničava mogućnost da sebe usavršavaju, završe srednju školu ili fakultet. Još je žalosnije što im se često čak ograničava i mogućnost da završe osnovnu školu”, navodi Delija.

Sve to ih drži u siromaštvu koje ne omogućava integraciju i bolju budućnost.

Delija ističe da se pripadnici zajednice koji završe srednje obrazovanje rijetko zapošljavaju u struci, te da najčešće završavaju u komunalnim preduzećima ili na sezonskim poslovima.  

Diskriminacija baš postoji

Diskriminacija je najviše prisutna kada odeš da tražiš posao, jedan je od zaključaka istraživanja putem fokus grupa, koje je urađeno za potrebe CIN-CG i CRI.

”Evo ja, kad odem da tražim posao, odem u salon da pitam za posao i oni mi kažu: ‘Znate šta, javićemo Vam.’ Možda zbog marame, možda zbog imena i prezimena, tek - diskriminacija baš postoji”, kazala je učesnica fokus grupe iz Podgorice, koja ima završenu srednju školu.

Uočeno je da je i nizak nivo samoinicijative u potrazi za poslom jedan od faktora odgovornih za to što žena ne može da obezbijedi sebi uslove za zaposlenje.

Naza je za CIN-CG kazala da je ona sama plaćala odlazak na obuke, koje su joj pomogle da se zaposli.

”Sama sam iskoristila šansu”, kazala je ona za CIN-CG, dodajući da joj je želja bila da radi u obrazovanju i da je bila uporna.

Sagovornici ističu da je, kako bi se ženama pružila podrška na adekvatan način, neophodno razvijati i unapređivati modele podrške zasnovane na praktičnim obukama. Međutim, nije dovoljno organizovati i realizovati obuke nakon kojih se neće uspostaviti njihova održivost. Neophodno je da nakon završetka obuka žene budu stvarno radno angažovane i da taj angažman traje duže od nekoliko mjeseci. Na pitanja koja se odnose na plate ispitanice iz fokus grupa odgovaraju da postoje dvije vrste isplata - na račun u banci i “na ruke”.

”Pa više preko računa, a ima onih koji rade privatno, pa im to onda bude plaćeno kešom”, kazala je učesnica fokus grupe iz Nikšića.

Upravo oblast u kojoj radi Naza, obrazovanje, iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda vide kao posebnu šansu za zapošljavanje Romkinja i Egipćanki. Od Vlade i nadležnih ministarstava traženo je da saradnici učenicima RE populacije mogu zasnivati radni odnos na neodređeno vrijeme. ”Cilj preporuka bio je da se zanimanje saradnik/saradnica u socijalnoj inkluziji RE u oblasti obrazovanja izmjesti iz kategorije povremenih i nepredviđenih poslova u kategoriju stalnih i sistematizovanih poslova. Preporuke su date u 2020. i još uvijek nijesu izvršene”, upozorili su iz institucije u razgovoru za CIN-CG.  

Rijetki primjeri zapošljavanja u javnoj upravi

Predstavnik Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Sokolj Beganaj kazao je za CIN-CG da osim njega u ministarstvima unutrašnjih poslova, evropskih poslova i rada i socijalnog staranja radi po jedna osoba iz zajednice, a tri u Ministarstvu zdravlja “u Domovima zdravlja Podgorica, Nikšić i Berane, na radno mjesto saradnika u socijalnoj inkluziji RE u oblasti zdravstva”.

Beganaj dodaje da se u Ministarstvu prosvjete na osnovu javnog konkursa na neodređeno vrijeme svake školske godine angažuje na devet mjeseci od 20 do 22 saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, ali da sve angažovane osobe nisu ujedno i pripadnici zajednice.

Iz Glavnog grada istakli su da, na primjer, među saradnicima gradonačelnika Ivana Vukovića radi troje predstavnika RE populacije - saradnik u administrativnim poslovima Službe gradonačelnika, saradnica u administrativnim poslovima u gradskoj pisarnici i saradnik u tehičkoj službi Centra za informacioni sistem.

Glavni grad ima i posebnu Kancelariju koja se bavi pitanjima od značaja za sugrađane koji su dio RE populacije.

Sekretar Opštine Bijelo Polje Haris Malagić kazao je da je kod njih zaposlena jedna pripadnica RE populacije na neodređeno vrijeme i to u Kancelariji za Rome u Sekretarijatu za lokalnu samoupravu. U Komunalnom “Lim” radi jedan muškarac na neodređeno, a četiri na određeno. U Opštini Berane u Komunalnom radi jedan pripadnik RE populacije, dok je u Sekretarijatu za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje Opštine Nikšić zaposlen službenik iz ove zajednice radi brže i efikasnije komunikacije sa samom zajednicom u rješavanju njihovih potreba.

Iz nikšićke Opštine ističu da je bilo projekata koji se odnose na zapošljavanje pripadnika ove populacije, ali da je njihov radni angažman bio samo u toku realizacije projekta, a ne i nakon. Iz Opštine dodaju da je prošle godine otpočeo sa realizacijom jedan projekat koji je podrazumijevao dodjelu grantova preduzetnicima kako bi obučili i zaposlili novu radnu snagu, a u okviru istog je akcenat bio na podsticaju zapošljavanja pripadnika/pripadnica RE i OSI populacije. Međutim, nije zaposlen nijedan pripadnik ili pripadnica RE populacije.

U Tivtu je započeta procedura izrade “Lokalnog akcionog plana za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u opštini Tivat za period 2022-2026. godine” ali, kako su kazali iz Opštine, nije usvojena zbog nestabilne političke situacije u gradu.

Međutim, njihov Sekretraijat za privredu je ove i prošle godine imao više obuka u vezi sa pospješivanjem zapošljavanja, koje uključuju konkurs za žensko preduzetništvo, mjere podrške poljoprivredi, radionice o navodnjavanju i obradi zemljišta…

Iz Opštine su kazali da nemaju u upravi zaposlenih pripadnika ove populacije, da ih je u tivatskom Vodovodu oko 10, a u Komunalnom najmanje 20.

”U oba preduzeća uglavnom su zaposleni pripadnici RE populacije, i to na operativnim poslovima. Pripadnice RE populacije uglavnom su zaposlene u ugostiteljstvu”, navodi se u odgovoru na pitanje o rodnoj zastupljenosti.

”Na osnovu zapažanja nastalih u radu sa RE zajednicom, kao i kroz razgovor s korisnicima raznih oblika podrške zaključujemo da se Romkinje, kao pripadnice manjinske zajednice u Crnoj Gori, nalaze u lošijem položaju u odnosu na muškarce”, kazala je za CIN-CG koordinatorka u organizaciji HELP za projekte koji se odnose na RE populaciju Dijana Anđelić. Među razlozima za to, ona navodi i to što maloljetne romske djevojke češće nego mladići ulaze u vanbračne zajednice, u velikom broju i na mnogo različitih načina su žrtve nasilja, ali su i lošijeg zdravstvenog stanja.

Organizacija Help je u prethodnom periodu realizovala nekoliko projekata koji su za cilj imali podršku zapošljavanja RE populacije, a posebno Romkinja. Projekti su realizovani uz finansijsku podršku njemačke vlade i Evropske unije u iznosu od oko 700.000 eura. Iz Helpa su kazali da su kroz njihove programe pružili podršku za oko 400 Romkinja.  

Poseban biznis inkubator na Koniku

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti položaj pripadnica RE populacije u procesu zapošljavanja, Delija je kazala da se to može postići “na način da se uvedu subvencije za poslodavce koje bi podstakle poslodavce da zaposle određeni broj pripadnika/pripadnica RE nacionalnosti”.

Imajući u vidu da veliki broj odraslih u zajednici ne posjeduje određeni stepen nivoa kvalifikacija koje su konkurentne na tržištu rada neophodno je, prema mišljenju Delije, razviti modele zapošljavanja u skladu sa stepenom i znanjem koji oni posjeduju - zanatski poslovi, poslovi poljoprivrede i sl. Neophodno je raditi i na promociji mladih koji su završili određeni stepen obrazovanja kako bi se zaposlili u skladu sa strukom, kao i povezali s poslodavcima.

Iz institucije Ombudsmana naveli su da će primjena mjera afirmativne akcije u korist pripadnika RE zajednica biti neophodna sve dok se u dovoljnoj mjeri ne promijeni nepovoljan položaj u kojem se pripadnici ove populacije nalaze.

Kao jedan od pozitivnih primjera istakli su otvaranje prvih biznis inkubatora za pripadnike RE populacije na Koniku, kojima su “stvoreni uslovi da samostalno i legalno privređuju i zarađuju za svoju porodicu stolari, frizeri, kozmetičarke, električari i šnajderi”.

Iz Crvenog krsta Crne Gore (CKCG) su kazali da je na samom početku biznis inkubator činilo devet pripadnika RE populacije.

Oni su prethodno uspješno završili obuke za zanate koje su registrovali u biznis inkubatoru. Po završetku obuka CKCG im je u saradnji s partnerima pružio podršku prilikom procesa registracije. Cilj je bio da ova lica ne budu više na evidenciji ZZZ, već da postanu samostalni preduzetnici.

Pored podrške pri registraciji CKCG je podržao i opremanje i prilagođavanje prostora koji smo im ustupili na korišćenje. Uz to, članovi biznis inkubatora su bili oslobođeni plaćanja komunalija, te im je pružena podrška i kada je riječ o plaćanju poreza za prve dvije godine bavljenja zanatskom djelatnošću.

Trenutno su dio biznis inkubatora četri pripadnice RE populacije koje pružaju krojačke, frizerske i kozmetičarske usluge. ”Moramo reći da je ovo bio veliki iskorak jer činjenicom da više nijesu na evidenciji Zavoda gube pravo da budu korisnici socijalnih davanja. Pokazali su hrabrost da se samostalno pobrinu za ekonomski boljitak svojih porodica”, poručili su iz CKCG za CIN-CG.    

Najniža stopa zapošljenih Romkinja u regionu

Izvještaj UNDP-a iz 2018. godine o zapošljavanju pripadnika ove zajednice u regionu pokazuje da Romkinje u Crnoj Gori imaju pet puta nižu stopu zapošljavanja od Roma, a oko osam puta nižu od žena koje nisu Romkinje, a nalaze u neposrednoj blizini.

U Crnoj Gori je bila najniža stopa zaposlenosti Romkinja starosti od 15 do 65 godina u regionu - svega tri odsto. Kod neromkinja, taj procenat je bio 24 odsto.

Ta razlika je bila manja na Kosovu i u BiH, gdje je taj odnos četiri u odnosu na šest i četiri u odnosu na 15 odsto. U Srbiji je devet u odnosu na 30 odsto za neromkinje, u Albaniji 11 u odnosu na 22 odsto, a u Sjevernoj Makedoniji 13 u odnosu na 26 odsto.

Podaci su pokazivali da jedna od dvije zaposlene Romkinje nije imala zdravstveno ili penziono osiguranje.

Ranije objavljeni Indeks integracije Roma iz 2015. pokazao je da je, na primjer, u Crnoj Gori u odnosu na opštu stopu zaposlenosti, ona u slučaju Roma manja za 11 odsto, a ukoliko se gleda samo na Romkinje, taj procenat je niži za 39 odsto.

Kada je u pitanju neformalni rad, on je činio pet odsto ukupne populacije, za romsku je iznosio 56 odsto, a u slučaju Romkinja 51 odsto.

Kada je u pitanju nezaposlenost, tada je u odnosu na 20 odsto opšte populacije taj procenat kod Roma iznosio 30 odsto, a kod Romkinja 41 odsto. Stopa dugogodišnje nezaposlenosti je u opštoj populaciji bila 16, romskoj 24, a kod Romkinja 47 odsto.

Na pitanje iz istraživanja da li imaju nekog od predstavnika ranjivih grupa u kompaniji, među zemljama regiona, Crna Gora imala je najmanji procenat ispitanika koji je kazao da imaju Rome - svega četiri odsto. Na regionalnom nivou, taj procenat je 17 odsto.

Miloš RUDOVIĆ

Bivši vlasnik KAP-a ne odustaje od arbitraže, želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog sankcija, a Crnu Goru optužuje da je prisilno oduzela fabriku aluminijuma tako što je otjerala u stečaj i da je ubrzala naplatu kredita kod Dojče banke. Rus tokom postupka potvrdio da je kupoprodaju Kombinata aluminijuma dogovorio sa Milom Đukanovićem koji mu je navodno obećao i Termoelektranu Pljevlja

Bivši vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) i nikšićkih Rudnika boksita Oleg Deripaska nastavio je arbitražni spor sa Crnom Gorom iz kojeg želi da izvuče stotine miliona eura, nakon što je izgubio prethodne tri arbitraže.

Prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u Apelacionom sudu u Stokholmu u utorak je počela rasprava po žalbi ruskog oligarha, na odluku švedskog Arbitražnog tribunala koji se ranije proglasio nenadležnim u sporu sa Crnom Goru.

Deripaska je arbitražni postupak protiv Crne Gore pokrenuo 2016. godine, tvrdeći da je uvođenjem stečaja u KAP i Boksite prekršen Sporazum o zaštiti investicija između bivše Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Ruske Federacije. U tužbi tada nije navedena vrijednost spora, ali je prethodno najavljivano da će biti zahtijevana naknada štete ne manja od 600 miliona eura, a što su potvrdili i iz crnogorske Vlade.

Deripaska se u januaru 2020. obratio Apelacionom sudu u Stokholmu i zatražio da poništi odluku Arbitražnog tribunala.

Iz Apelacionog suda u Stokholmu za CIN-CG su rekli da će rasprava trajati sedam dana.

”Rasprava će se održati tokom sedam dana, odnosno 20, 21, 22, 23, 27, 29. i 30. septembra”, kazala je šefica administracije suda Meri Lingander.

Švedski mediji objavili su da na ovaj način Deripaska želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog međunarodnih sankcija.

”Oligarhu i kralju aluminijuma, kojeg nazivaju ‘Putinovim miljenikom’ treba novac nakon uvođenja sankcija. Sada se nada da će mu Apelacioni sud Švedske dati pravo da se približi šest milijardi kruna (600 hiljada eura) koliko traži od Crne Gore”, objavio je SvD.

Švedski novinar Knut Kainz Rognerud za CIN-CG je kazao da su na prvom ročištu u utorak Deripaskini advokati počeli da predstavljaju njegov slučaj i svoje argumente - uglavnom iste kao i prije - zašto ranija odluka Arbitražnog tribunala treba da se poništi.

”Malo je više fokus bio na to da su odnosi između Crne Gore i Rusije bili jaki prije nezavisnosti i nakon toga, kao i da je formalno razdvajanje sa Srbijom počelo kad su ugovori potpisani”, rekao je Rognerud.

U četvrtak su, kako je kazao, argumente iznijeli zastupnici Crne Gore.

Ruski tajkun je KAP i Rudnike boksita kupio 2005. godine i njima je upravljao do 2009. na osnovu većinskog vlasništva. Od tada do uvođenja stečaja 2013. godine KAP-om je upravljao sa 29,36 odsto akcija, a Boksitima sa 31,82 odsto, koliko je imala i Vlada, na osnovu Sporazuma o poravnanju.

Deripaska je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Đukanović je direktno sa Deripaskom dogovorio prodaju KAP-a, a kasnije se uključivao u rješavanje sporova.

Đukanović je Deripaski tada obećao i Termoelektranu Pljevlja, što je Rus pomenuo u raspravama tokom arbitraže, pokazuju dokumenta u koje CIN-CG ima uvid.

Spekulisalo se da je Deripaska pomogao referendum za nezavisnost Crne Gore 2006. godine, na šta ukazuju i audio-snimci razgovora Roćena i ruskog oligarha, objavljeni 2019. godine. U razgovoru Roćen, tada ambasador Državne zajednice Srbije i Crne Gore u Moskvi, moli Deripasku da iskoristi svoj uticaj na kanadskog milijardera Pitera Manka (koji je kasnije kupio Arsenal u Tivtu i napravio Porto Montenegro), kako bi on izlobirao odgovarajuće uslove referenduma kod Amerikanaca, odnosno Kontakt grupe.

O Deripaskinoj podršci nezavisnosti Crne Gore, pisao je 2018. godine američki Tajm, navodeći da je Rus ponudio pomoć nekoliko svojih savjetnika uključujući Pola Manaforta, nekadašnjeg šefa kampanje bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, osuđivanog na kaznu zatvora na osnovu optužbi o mogućem ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine i zbog finansijskih malverzacija.

”Oni su nam pomogli da dobijemo podršku koja nam je bila potrebna od naših međunarodnih partnera, iz Rusije i Zapada”, kazao je neimenovani crnogorski zvaničnik za Tajm.

Ključni crnogorski izvoznik, KAP, prodat je Deripaski za 48 miliona eura uoči referenduma o nezavisnosti.

Privatizacija KAP-a bila je više od prodaje fabrike ruskom oligarhu, to je bilo važno i ruskom državnom vrhu jer je u sve bio uključen Sergej Šojgu, tada ministar za vanredne situacije, koji je danas ministar odbrane i jedan od ključnih Putinovih vojnih stratega. Š

ojgu je dolazio u Crnu Goru kad god bi nastao neki problem, pa je došao i 2009. kada je počela kriza u KAP-u zbog pada cijene aluminijuma, a Deripaska se počeo žaliti na crnogorske vlasti da mu nijesu dali prave podatke o fabrici. Nakon posjete Šojgua, zaključen je Sporazum o poravnanju kojim je bilo predviđeno i međusobno povlačenje tužbi, jer su Rusi bili pokrenuli arbitražu pred sudom u Frankfurtu tražeći odštetu od 300 miliona eura. Crna Gora je odgovorila kontratužbom.

Vlada je tim sporazumom Rusima dala subvencije za struju od 60 miliona i garancije za kredite od 135 miliona eura, koje su na kraju platili građani Crne Gore.

Međutim, ni to nije riješilo probleme u KAP-u, koji se, uvođenjem stečaja 2013. godine, vratio državi, odnosno Privrednom sudu, koji ga je (imovinu) 2015. prodao crnogorskom biznismenu Veselinu Pejoviću, kao i Rudnike boksita, a Deripaska se obratio međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći, u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma koji je zaključen između SRJ i Ruske Federacije.

Arbitražni tribunal je u odluci, u koju CIN-CG ima uvid, utvrdio da taj sporazum nije primjenljiv na Crnu Goru jer je ona proglasila nezavisnost 2006. godine. Tribunal je odlučio da pune troškove arbitraže snosi tužilac, odnosno Deripaska.

Arbitražni tribunal u postupku protiv Deripaske činili su predsjedavajuća Jean Kalicki, i ko-arbitri Brigitte Stern i Zachary Douglas QC. Crnu Goru su zastupali advokatske kancelarije Moravčević-Vojnović i partneri u saradnji sa Schönherr iz Beograda i David Pawlak iz Varšave i Vašingona. Tužioca su u ovom postupku zastupali Egorov Puginsky Afanasiev & Partners (Moskva), Guglielmo Verdirame i Kate Parlett (London) i Hecate Legal Advisory LLC (Moskva).

Prethodna dva postupka protiv Crne Gore pokrenula je Deripaskina Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC) registrovana na Kipru. Jedan postupak je pokrenut po osnovu navodnog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti stranih investicija između Srbije i Crne Gore i Kipra, a drugi po osnovu navodnog kršenja Sporazuma o poravnanju.

Deripaskini zastupnici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kakav ishod očekuju u švedskom Apelacionom sudu i koliko tačno novca Dripaska traži od Crne Gore. Deripasku u sporu zastupaju Ginta Ahrel, Therese Isaksson, Emma Bliman Blomstervall i Kristians Goldsteins iz advokatske kancelarije Westerberg and partners iz Stokholma.

U žalbi ruskog oligarha, u koju CIN-CG ima uvid, navedeno je da Deripaska traži odštetu za pravne troškove, a iznos će biti naknadno preciziran.

Deripaska je, zbog ruske agresije na Ukrajinu, pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD, a od kraja jula ove godine i Crne Gore.  

Deripaska: KAP oduzet i otjeran u stečaj

U žalbi Apelacionom sudu u Stokholmu, Deripaska je naveo da je Arbitražni tribunal dao pogrešnu ocjenu o valjanosti ugovora između Crne Gore i Rusije.

”Netačna je ocjena Arbitražnog suda da nije nadležan za rješavanje spora jer ugovor ne obavezuje Crnu Goru i Rusiju. Crna Gora je obavezana ugovorom u odnosu na Rusiju. U ugovoru, Crna Gora daje stalnu ponudu za rješavanje investicijskih sporova putem arbitraže... Arbitražni sud bio je nadležan da raspravi Deripaskin zahtjev”, navodi se u žalbi.

Tokom rasprave pred Arbitražnim tribunalom, Deripaska je iznio niz optužbi na račun Crne Gore, koje su zastupnici Crne Gore odbacili.

U presudi Arbitražnog tribunala navodi se da su ročišta održana 19. i 20. novembra 2017. u Hagu i da je tužilac tražio deklaratorno i kompenzaciono obeštećenje za navodnu povredu ugovora SRJ i Rusije, da Crna Gora obezbijedi pravičan tretman njegovoj investiciji i da plati nadoknadu za eksproprijaciju.

Deripaska je, preko svojih zastupnika, tvrdio da je Crna Gora preduzela niz mjera koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Rudnike boksita nakon njihove privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i sprovela stečajni postupak na način koji je tužiocu uskratio “mogućnost da zaštiti investiciju”.

”Tužilac tvrdi da je tuženi uznemiravao jednog od njegovih predstavnika u Crnoj Gori, pokrećući krivičnu istragu protiv njega”, navodi se u presudi u dijelu koji se odnosi na istorijat postupka.

U drugoj polovini 2013. godine uhapšen je tadašnji finansijski direktor KAP-a Dmitrij Potrubač zbog sumnje da je omogućio krađu 190.515 megavat sati struje iz evropske interkonekcije u vrijednosti 9,5 miliona eura za fabriku, a na štetu Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES). Potrubač je bio u pritvoru sedam dana, a pušten je nakon što je En plus grupa uplatila jemstvo od 100.000 eura. Početkom 2014. godine tužilaštvo je odustalo od njegovog gonjenja zbog nedostatka dokaza.

Do krađe je došlo jer je Elektroprivreda odbila da snabdijeva KAP strujom zbog duga.

Potrubač je tvrdio da je postojao interni dogovor da CGES za potrebe KAP-a, bez ugovora o snabdijevanju, od 22. februara do 25. maja 2013. povlači iz evropske interkonekcije nedostajuće količine električne energije. Potrubač je zbog hapšenja podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici i tražio odštetu od pet miliona eura. Sud je utvrdio da mu je “povrijeđeno pravo na slobodu, čast i ugled” i dosudio mu deset hiljada eura nadoknade.

Električnu energiju iz interkonekcije platile su državne firme - CGES i Montenegro bonus.

Sa Đukanovićem dogovarao i kupoprodaju Termoelektrane

U presudi Arbitražnog tribunala podsjeća se da je Vlada Crne Gore u januaru 2003. godine odlučila da privatizuje KAP, zbog problema s kojim se fabrika suočavala.

”Krajem marta 2004. godine, gospodin Deripaska je s tadašnjim crnogorskim premijerom (sadašnjim predsjednikom države) Milom Đukanovićem razgovarao o mogućnosti ulaganja u KAP, Rudnike boksita, koji su snabdijevali KAP boksitom, kao i u Termoelektranu Pljevlja, koja je snabdijevala KAP električnom energijom”, kazali su Deripaskini zastupnici.

Time su potvrdili medijske objave da su Đukanović i Deripaska kupoprodaju KAP-a dogovorili u jednom podgoričkom kafiću, “uz čivas”, ali i spekulacije da je Deripaski obećana Termoelektrana.

Tender za prodaju 65,4 odsto akcija državnih fondova u KAP-u raspisan je 9. avgusta 2004, a za 32 odsto akcija Boksita u januaru 2005. Na oba tendera je pobijedio CEAC.

Deripaska je, prema navodima njegovih zastupnika, uz saglasnost Savjeta za privatizaciju, čiji je predsjednik bio tada Đukanović, “pregovarao sa Crnom Gorom, između 2006. i početka 2007. godine, o uslovima prodaje i kupoprodajnog ugovora za TE Pljevlja”.

Tender za oko 31,11 odsto akcija TE, kako se podsjeća u dokumentima, raspisan je 30. maja 2005. Deripaskina En plus grupa je dostavila ponudu 31. maja 2006. i proglašena pobjednikom 16. juna 2006. Međutim, Vlada je 3. jula, na predlog Skupštine, odnosno tadašnje opozicije i Socijaldemokratske partije (tada koalicionog partnera Đukanovićevog DPS-a), poništila tender za TE i prekinula pregovore o prodaji sa En plus grupom.

Deripaska se, prema tvrdnjama njegovih zastupnika, ubrzo nakon toga lično sastao sa Đukanovićem i tražio objašnjenje.

”Đukanović je potvrdio opredijeljenost Crne Gore da podmiri potrebe KAP-a za električnom energijom i da mu pruži još jednu priliku da kupi TE Pljevlja”, naveli su.

Tender za prodaju TE više nije raspisivan.  

”Značajne neprikazane obaveze KAP-a”

Deripaska tvrdi da je nakon preuzimanja KAP-a u novembru 2005. otkrio značajne neprikazane obaveze KAP-a.

”Novi menadžerski tim g. Deripaske je naručio izvještaje o procjeni imovine KAP-a i procjeni uticaja na životnu sredinu i o finansijskoj situaciji”, naveli su Deripaskini zastupnici u sudskim spisima u kojima su pojedini djelovi, posebno finansijski podaci, zatamnjeni jer se smatraju poslovnom tajnom.

Kako se dodaje, ovi izvještaji su pokazali da je Crna Gora pogrešno prikazala operativnu i finansijsku situaciju KAP-a. Tužilac takođe tvrdi da se Crna Gora u periodu od 2005. do 2006. godine miješala u poslove KAP-a i nije mu pomogla da riješi radne sporove i smanji troškove proizvodnje.

Deripaska tvrdi da je, ubrzo nakon stupanja na snagu Sporazuma o poravnanju 2009, Crna Gora počinila seriju “nepoštenih, nepravedenih i na kraju ekspropriacionih djela” koja su kreirala neprijateljsko okruženje za njegov biznis.

Zbog problema u poslovanju, KAP je tokom 2009. i 2010. godine sklopio nekoliko finansijskih aranžmana sa tri glavna kreditora - OTP, Dojče bank i ruskom VTB bankom, a Vlada Crne Gore, na čijem čelu su u tom periodu bili Đukanović i Igor Lukšić, je izdala garancije za te kredite od 135 miliona eura.

U prvoj polovini 2011. KAP nije mogao da vraća kredite, pa je Dojče banka od države zatražila otplatu na osnovu državne garancije. Crna Gora je vratila kredit u potpunosti 2012. godine, a građanima je zbog toga uvedena taksa od jednog eura na SIM kartice, brojila, kablovsku, zamrznute su penzije, uveden krizni porez, povećan porez na dodatu vrijednost (PDV).

Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je da su garancije date bez odgovarajućih kontragarancija, zbog čega su u aprilu prošle godine hapšeni bivši ministar ekonomije Branko Vujović i 11 državnih službenika. Oni su odmah pušteni da se brane sa slobode, a predsjednik države je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Iz Tužilaštva su još prošle godine “Vijestima” rekli da je izviđaj pri kraju i da se narednih dana očekuje donošenje odluke u tom predmetu. Međutim, odluka još nije donijeta.

Ministarstvo finansija je sredinom 2013. podnijelo zahtjev za stečaj KAP-a zbog nemogućnosti da otplati dug Crnoj Gori za izmirenje kredita Dojče banke.

Stečaj je trajao do oktobra prošle godine. Stečaj u Rudnicima boksita, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), uveden je krajem 2013. godine i još traje.

CEAC i En plus grupa su Crnu Goru optužili da je prekršila ugovorne i zakonske obaveze podnošenjem zahtjeva za stečaj u KAP-u, da je opstruirala planove za restrukturiranje fabrike i da je nezakonito prouzrokovala ubrzanje naplate kredita kod Dojče bank.

CEAC je 20. marta 2014. godine pokrenuo drugi arbitražni postupak protiv Crne Gore zbog kršenja sporazuma između Kipra i Crne Gore.

Arbitražni sud je utvrdio da nema nadležnost da održi rasprave jer nije utvrđeno da CEAC ima “sjedište” na Kipru da bi se kvalifikovao kao “investitor” prema sporazumu sa Crnom Gorom.

CEAC je, kako je ranije saopšteno iz Vlade, odbio da isplati iznose na koje je obavezan arbitražnim odlukama.

Deripaska i o arbitraži pokušao da pregovara sa Đukanovićem

U sudskim spisima navodi se da je Crna Gora obaviještena o novom sporu kao rezultat sastanaka na visokom nivou 2015. i 2016.

”G. Deripaska tvrdi da je on lično pokušao da pregovara sa g. Đukanovićem tokom dva sastanka, i ističe da dok tuženi postavlja pitanje dovoljnosti dokaza podnijetih u ovom pogledu, ne poriče da su se ti sastanci desili”, naveli su Deripaskini zastupnici.

Zastupnici Crne Gore odgovorili su da tužilac nije bio “aktivno uključen” i “nije direktno i aktivno učestvovao” u namjeravanim investicijama.

Kazali su da nije bilo “dokaza da je bilo koja osoba djelovala kao podnosilac tužbe ili u njegovo ime na bilo kojim sastancima sa Vladom”.

Zastupnici Crne Gore tvrde da tužilac nije dokazao svoju kontrolu nad investicijom.

Iako je 2013. godine izgubio KAP i Boksite, Deripaska u Crnoj Gori ima još vrijedne imovine.

On, preko firme Overseas assets management, posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura, ili svega 18 eura po kvadratu zemlje na obali. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar.

Kvadrat zemljišta, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, na ovom području kreće se od 50 do 300 eura.

Kako je CIN-CG ranije pisao, radi se o raskošnom ljetnjikovcu sa mermerom obložene dvije spojene palate od 1.600 kvadrata, dok ostalih devet vila ima od 100 do 300 kvadrata.

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje.

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd, posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Vlada Crne Gore je ruskog biznismena na listu sankcija dodala tek krajem jula, iako je 8. aprila formalno usvojila sankcije Rusiji zbog vojne agresije na Ukrajinu.

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, glavni izvršni direktor Rosnjefta Igor Sečin, glavni izvršni direktor Transnjefta Nikolaj Tokarev, Banka Rusije…

Iz MUP-a su 10. juna saopštili da su zamrznute 44 nekretnine 34 ruska državljana kojima su prethodno uvedene sankcije. Iz Vlade nijesu objavili imena ruskih državljana kojima je zamrznuta imovina, iako je spisak sa imenima Rusa pod sankcijama objavljen na sajtu Vlade.

Ipak, imena su procurila u javnost, pa je objavljeno da je zamrznuta imovina bivšem šefu Putinovog kabineta Sergeju Ivanovu, zamjeniku šefa kabineta Predsjedničke administracije Alekseju Gromovu, poslanicima Dume iz Putinove Jedinstvene Rusije Viktoru Kazakovu, Ani Kuznjecovoj i Vladimiru Vasiljevu…

I dok Deripaska vodi spor protiv Crne Gore, tražeći stotine miliona eura, još se ne zna da li će njegova imovina u Crnoj Gori biti zamrznuta, jer se iz Vlade tim povodom ne oglašavaju.

Pod ruskom upravom KAP pozitivno poslovao samo dvije godine

KAP je, dok je Deripaska bio njegov vlasnik, poslovao pozitivno samo 2006. i 2010. nakon što mu je država dala subvencije za struju od 60 miliona eura.

KAP je, prema podacima iz izvještaja Državne revizorske institucije, godinu u kojoj je prodat (2005.) završio sa gubitkom od 147.871.000, a akumulirani gubitak prikazan je u iznosu od 271.465.000 eura.

U 2006. godini KAP je prikazao dobit od 47.023.000 eura, a već sljedeće 2007. godine minus od 2.290.000 eura.

U 2008. prikazan je gubitak od 57.881.000 eura, a akumulirani je dostigao 284.325.000 eura.

Prema podacima iz izvještaja o poslovanju objavljenih na sajtu Montenegroberze, u 2009. godini KAP je zabilježio gubitak od 71.616.000 eura, ali je u 2010. ostvario profit od 47.875.085 zbog Sporazuma o poravnanju.

U 2011. godini gubitak KAP-a iznosio je 87.240.471, u 2012. godini 52.444.020, a u prvom kvrtalu 2013. godine 16.232.115. Te godine je uveden stečaj u fabriku, pa podaci o poslovanju nijesu objavljivani.

Nakon što je imovinu preuzeo Uniprom, fabrika posluje u okviru preduzeća Uniprom KAP Veselina Pejovića.

Preduzeće je, prema podacima sa sajta Uprave prihoda, u 2015. godini imalo gubitak od 2.675 eura, a u 2016. godini 896.554.

U 2017. KAP je zabilježio negativan rezultat od 769.181 eura, a u 2018. je imao profit od 4.131.394.

U 2019. ponovo bilježi minus od 538.335, u 2020. profit od 2.139.733 eura. Prošle godine Uniprom KAP je prikazao gubitak od 212.574 eura.

Nakon rasta cijene struje Uniprom je prošle godine tražio da mu se omogući dugogodišnje snabdijevanje po staroj cijeni od 45 eura za megavat. Iz EPCG su to odbili, pa je Uniprom KAP prvo smanjio proizvodnju, a zatim je nedavno najavio otpuštanje 300 radnika.

Ostalo je da Uprava prihoda završi inspekcijski pregled, jer ih je Pejović optužio da neće da vrati poresku pretplatu od 7,8 miliona eura, zbog čega je, kako tvrdi, ugrožena likvidnost fabrike.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Lažni nalozi se uglavnom koriste za plasiranje poruka čiji sadržaji ne jačaju demokratske procese, već su obično usmjereni protiv nekog i često šire mržnju i dezinformacije. Ove metode koriste mnogi, često i vlade demokratskih zemalja

Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su samo tokom dva talasa monitoringa komentara na portalima u Crnoj Gori - u martu 2021. i u aprilu 2022. godine, analizirali ukupno 47.193 komentara, u okviru 1.240 tekstova na 11 portala u trajanju od 59 dana. Nalazi su pokazali da nije bilo portala bez komentara sa nezakonitom sadržinom, a njihov najveći dio su generisali botovi.

Ta dva istraživanja potvrdila su da se broj komentara na portalima povećavao kada su se događala neka veća društvena ili politička previranja u zemlji.

”Prvi talas je obuhvatio period uoči lokalnih izbora u Opštini Nikšić. Dinamika aktuelnih društvenih i političkih dešavanja diktirala je i broj komentara na portalima. Osim izbora u Nikšiću, najviše pažnje u komentarima privukla su dešavanja u Opštini Tuzi, kada su građani iskazali protest zbog novog zatvaranja ugostiteljskih objekata u toj opštini, zatim dolazak prvih vakcina u Crnu Goru, odlazak predstavnika tadašnje Vladine delegacije na sahranu episkopa SPC-a Atanasija, ali i protestna dešavanja na Cetinju u vezi sa nekoliko aktivnosti Vlade”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) koordinator za razvoj pri CGO Damir Nikočević.

Drugi talas istraživanja, prema njegovim riječima, obuhvatio je period pregovora o formiranju 43. Vlade, njeno izglasavanje, izbor predsjednice Skupštine, ali i privođenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. To su ujedno i događaji koji su privukli najviše pažnje čitalaca, pa ih je pratila i povećana aktivnost botova i trolova. Tako se na dan privođenja Medenice (18. aprila) bilježi i najveći broj komentara na dnevnom nivou na svim portalima.

”Ovaj fenomen je bio izražen i kroz istraživanje društvenih mreža koje smo sproveli tokom avgusta 2020. godine. Samo na Fejsbuk stranicama izbornih lista generisan je 57.381 komentar, dominantno od botova, sa lažnim identitetima i fotografijama. Broj interakcija na postovima sa određenim političkim porukama bio je 1.329.504, što su nevjerovatne brojke, jer je uzet samo uzorak sa stranica izbornih lista i to za manje od mjesec”, kaže još Nikočević.

Botovi i trolovi utiču i na ekonomiju, sajber kriminal, šoubiznis…

Kako sve upotreba botova i trolova utiče na velike platforme kao što je Meta, koja je vlasnik Fejsbuka, Instagrama i Votsapa, kao i Tvitera ili TikToka – pitanje je na koje još niko nema odgovor.

Prema riječima izvršne direktorice londonskog Media Diversity Instituta (MDI) Milice Pešić, neki od uticaja botova i trolova na savremena društva su već vidljivi. Ona objašnjava da se oni, sem u političke svrhe, koriste i da bi uticali na dešavanja na berzama i na ekonomije država. “Dezinformacije i lažne vijesti koje šire munjevito dođu do investitora, utiču na njihove odluke, pa i na cijene akcija na berzi. Kad je riječ o uticaju na ekonomiju, jedno je sigurno - botovi i trolovi mogu da unište reputaciju jedne kompanije ili njen proizvod u rekordnom roku. To, naravno, direktno pogađa profit, što je najbolnija tačka svake kompanije, važnija i od reputacije”.

Botovi i trolovi se, kako još ističe, često i vrlo uspješno koriste i u sajber kriminalu. “Brojni su primjeri gdje botovi uspijevaju da prikupe lične podatke korisnika interneta, koji se onda koriste za još krupnije sajberske kriminalne operacije”.

Crna Gora je nedavno pretrpjela veliki sajber napad. Krajem avgusta napadnut je sajt Vlade, a još nema pouzdanih informacija ko stoji iza tog napada. Nedjeljama su bile nedostupne stranice brojnih državnih institucija, a zaposleni nijesu mogli da pristupe ni zvaničnom mejl nalogu: gov.me.

Zanimljivo je, kaže Pešić, i to što se botovi i trolovi veoma miješaju i u šoubiznis. “Recimo, SoundCloud, najšira društvena medijska platforma na svijetu za dijeljenje muzike, ukazuje na djelovanje botova na toj platformi. Softverski roboti, što su zapravo botovi – dijele određene pjesme i popularizuju ih”.

Zakonodavstvo ne prepoznaje fenomen botova i trolova

Današnje zakonodavstvo širom svijeta uglavnom još nije kadro da reguliše djelovanje botova i trolova. Ukoliko ne šire poruke mržnje, prijetnje i ne krše autorska prava, njihove objave mogu da doprinesu slobodi govora i izražavanja. Praksa pokazuje da se oni ipak uglavnom koriste za plasiranje poruka čiji sadržaji ne jačaju demokratske procese.

”Etika bi nas svakako uputila na ličnu odgovornost. Međutim, ona se može očekivati samo kod jedne cjelovite ličnosti”, kaže za CIN-CG Bojana Šolaja ispred Udruženja profesora filozofije Crne Gore.

Prema istraživanjima, ne cvjetaju lažni nalozi samo u sistemima sa nedovoljno razvijenom demokratijom. Države koje prednjače u upotrebi botova i trolova su, pored Rusije, Kine i Turske, Amerika, Izrael, Ukrajina, Velika Britanija…

”Činjenica da su botovi i trolovi ništa manje zastupljeni i u demokratskim u odnosu na autoritarne sredine pokazuje da u demokratskim sistemima najčešće imamo privid slobode i ravnopravnosti iza kojeg je malo kritičnijoj svijesti lako da prepozna mašineriju koja legitimitet odluka postiže fabrikovanjem javnog mnjenja putem različitih medija”, ističe još Šolaja.

Na to da se sve manje vlade i u demokratskim zemljama libe da upotrijebe i profitiraju na nekoliko nivoa od upotrebe botova i trolova upozorava i Pešićeva. “Dobit je suviše velika, a dokaze teško naći. Istraživanja Fridom hausa, recimo, pokazuju da broj zemalja i vlada koje koriste neku vrstu manipulacija skače iz godine u godinu, i ti skokovi su dramatični. Od 65 zemalja koje su analizirane 2018. godine, vlade u gotovo polovini od njih su koristile botove. Samo godinu prije, četvrtina je to radila. Radi se o geometrijskoj progresiji na dramatičnom nivou”, ističe ona.

Ono što je još poraznije, prema njenom mišljenju, jeste to što svake godine po nekoliko demokratskih vlada dospije na ovu listu. ”Pritom, neke od njih koriste daleko sofisticiranije metode nego, recimo, Kina, koja jednostavno zatvori vebsajt ili postavi ‘vatreni zid’, pa neke platforme uopšte nijesu dostupne njihovim građanima. Zapravo, ni Kina više nije tako direktna sa cenzurama, jer su naučili od demokratskih vlada da ‘nježno’ djelovanje može da bude uspješnije i izloži ih manjoj međunarodnoj kritici nego ‘čekić metoda’. Takve prakse mogu da imaju dalekosežne negativne posljedice po demokratiju i građanski aktivizam”, objašnjava još ona.

Posljedice ovog fenomena u medijski nedovoljno pismenom društvu, prema riječima Nikočevića, su strašne. Građani su izloženi algoritmima koje diktiraju anonimni operativci čiji je cilj politički i društveni inžinjering zarad određenih partikularnih interesa i po cijenu zloupotrebe najdubljih osjećanja građana, produbljivanja podjela i animoziteta i podizanja tenzija. “Botovanje ili trolovanje ima svoju agendu, radno vrijeme, izavršioce i nalogodavce. No, o tome se još malo priča, a i teško je uvijek dokazati izvorište i operativce cijelog procesa, iako nije nemoguće”, navodi Nikočević.

Mediji da usaglase principe kada su u pitanju komentari ispod teksta

CIN-CG se obratio mnogim medijima u Crnoj Gori i pitao ih na koji način moderiraju komentare ispod vijesti koje objavljuju na portalima, kao i na društvenim mrežama gdje dijele sadržaje.

I poslije dužeg čekanja, odgovorili su samo iz portala “Vijesti”. “Zabranjen je govor mržnje, vrijeđanje po nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi, vrijeđanje ličnosti korisnika i lica čije ime se pojavljuje na sadržajima portala, kao i korišćenje vulgarnih riječi, ugrožavanje lične i porodične bezbjednosti korisnika portala, kao i osoba čije se ime pominje u sadržajima portala, putem prijetnji ili na bilo koji drugi način...”, kaže za CIN-CG urednik tog portala Dušan Cicmil.

Na društvenim mrežama, objašnjava, primjenjuju se ista pravila, ali ih je mnogo teže sprovoditi jer je tehnologija moderiranja mnogo zahtjevnija. “Na društvenim mrežama naše su stranice dizajnirane od treće strane na koju mi ne možemo da utičemo. Događa se da u velikom broju komentara (dnevno u prosjeku više od tri hiljade koji se pregledaju) neki i promakne, ali nakon reakcije naših čitalaca, oni budu uklonjeni”, ističe Cicmil.

Botovi i trolovi su, kako kaže, prisutni, a u tim slučajevima se na portalu vode pravilom da će komentari i sadržaji koji se ne odnosi na teme portala biti obrisani bez obavještavanja. Dešava se i da korisnicima koji šalju neprimjerene komentare u više navrata zabrane pristup portalu.

”Pravilo je već godinama da partije uredno aktiviraju svoje botove. Oni često samo na nižem nivou reemituju poruke svojih političkih uzora ili političkih struktura koje ih kontrolišu. Zbog toga bi društvena pažnja, prije svega, trebalo da bude usmjerena na ponašanje političkih predstavnika”, smatra Cicmil.

Pitanje moderiranja komentara botova i trolova ispod medijskih sadržaja, prema mišljenju v. d. generalnog direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija Neđeljka Rudovića, jako je komplikovano i delikatno. “Svim redakcijama su prevashodno potrebni kvalifikovani administratori, koje treba i platiti. Poznato je da mediji u ovom trenutku nemaju te resurse, a neće ih imati ni u nekom doglednom periodu. Zato mislim da bi u pravcu dugoročnog rješenja, redakcije koje drže do svoje reputacije, trebalo da naprave sporazum o tome na koji način će se odnositi prema komentarima čiji su autori očigledno botovi i trolovi. Potrebno je usaglasiti principe koji definišu šta može da se nađe kao komentar ispod teksta, odnosno šta je zaista komentar koji doprinosi osvetljavanju nekog događaja, a šta onaj koji čini suprotno. To je korak broj jedan”, kaže Rudović.

Korak broj dva, kako objašnjava, bio bi usaglašavanje redakcija o tome kako će se odnositi prema komentarima koji nemaju nezakonit sadržaj, a da na taj način ne ugrožavaju slobodu izražavanja onih koji ih kreiraju. “Redakcije u tim slučajevima mogu vrlo jasno da takve komentare označe kao botovske, odnosno trolovske”.

Etika bi, kaže Rudović, rekla – sve što je neprovjereno, ne može biti objavljeno. “To naročito važi u slučajevima kada se ispod nekog teksta nađu komentari u kojima se iznose informacije koje nijesu, ili ne mogu biti provjerene o osobi koja je sastavni dio teksta, a čiji je cilj da je javno osramote. Etika je u tom slučaju potpuno jasna. To nije materija za zakonsku regulative, nego za samoregulaciju. Svakako, bojim se da ćemo dugo čekati dok se ne nađe pravi odgovor na ovu pojavu”.

Obrazovanjem protiv manipulacija lažnih naloga

Ono što na površini izgleda kao slobodno opredjeljenje građana zapravo je posljedica jednog dugog procesa manipulacije, u čijoj službi se nalaze i botovi i trolovi, smatra Šolaja. “Tome, bez sumnje, prethodi degradacija obrazovnog sistema i fabrikovanje pojedinaca koji su pripremljeni da budu radna snaga koja je uvijek rada da sebe proda na tržištu, bez obzira na moralnu dimenziju onoga što se od njih traži. Otuda je pravo pitanje zašto se u jednom tzv. demokratskom sistemu u obrazovanju smanjuje obim časova ili potpuno ukidaju humanističke nauke koje bi trebalo da osposobe pojedinca da prepozna propagandu i postane imun na nju”.

Konstantno unapređivanje novih tehnologija mora pratiti jačanje medijskog profesionalizma kroz objektivno i profesionalno izvještavanje, smatra Nikočević. “Zakon o medijima i kodeks novinara mora biti polazište i odredište svakog medijskog izvještavanja. Jačanje regulatornog okvira i promovisanje samoregulacije u medijima je dio tog procesa u kojim Crna Gora ima izazove godinama. Nažalost, kod nas odavno ne važe pravila za jedan dio medija koji odbijaju da se evidentiraju shodno domaćem zakonodavstvu, čime se otvara prostor za širenje propagande, lažnih vijesti i dezinformacije koji su plodno tle rasplamsavanje aktivnosti botova”, navodi on.

Još jedno od rješenja za problem botova i trolova, prema njegovom mišljenju, jeste i promovisanje medijske pismenosti kako u formalnom obrazovanju, tako i kroz neformalne programe. “Ne treba gajiti iluziju da će oni nestati, ali je za početak dovoljno da se prepozna njihov razarajući efekat na političku kulturu i demokratske procese”.

”Obaveza je cijelog društva, a u prvom redu kredibilnih medija, da ukazuju na sve one koji se bave ovakvim načinom javnog djelovanja a koji se kriju iza lažnih nikova i profila, i da pišu o takvim fenomenima, nastojeći na taj način da do javnosti dopre istinita informacija. Nije samo poenta u zabranama, već u produkciji kvalitetnog sadržaja”, napominje Rudović.

Od medijske pismenosti, kako još navodi Šolaja, mnogo važnije je raditi na cjelokupnom obrazovanju. “Naročito obrazovanju djece koja će živjeti u svijetu gdje virtuelna stvarnost preuzima primat nad fizičkom. Velika pomoć u tom pogledu može biti reforma u obrazovanju koja bi omogućila formiranje cjelovitih ličnosti”, kaže ona.

Pešićeva kao zaštitu od propagandnih sadržina, lažnih vijesti i dezinformacija koje šire botovi i trolovi predlaže češće mijenjanje vlada. “Šalu na stranu, ali riba smrdi od glave. Da li je fer da digitalne platforme kažnjavaju male korisnike (no, jednako velike mrzitelje i lažove) dok je Tramp jedini političar tako visokog ranga kome je ukinut Tviter nalog? Odgornost za laž je daleko veća kod onih koji imaju milionsku platformu, a, kojima, nažalost, velike kompanije daju nepotrebni kiseonik. Dakle, dok vučići, orbani, trampovi, bolcenari pljuju laži i/ili netrpeljivost, a velike platforme algoritamski generišu negativnost jer privlači više klikova nego dobra riječ – ne ostaje nam ništa drugo nego da čekamo da padnu vlade”, zaključuje Pešićeva.

Andrea JELIĆ

Osim što se koriste u političke svrhe, botovi i trolovi mogu da utiču i na ekonomije država, dešavanja na berzama, sajber kriminal, šoubiznis… Lako ih je prepoznati. Problem je što se s ovih naloga mržnja često širi i ne sankcioniše

”Ja nijesam bot, ja sam pokret otpora protiv laži i licemjerja”, kazala je novinarki Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odsječno osoba koja stoji iza lažnog naloga Radosav Vrbica na društvenim mrežama. Prije nego što ju je blokirala, ona je novinarki uputila i niz uvreda.

Na Tviteru nalog Radosav Vrbica ima preko četiri hiljade pratilaca. Među njima su brojni političari, ogranizacije, aktivisti, mediji, pa i novinari. Na ovom profilu upućuju se pogrdne poruke partijama i političirima koji su oformili vlast nakon 30. avgusta 2020. Jedan od omiljenih meta je i Srpska pravoslavna crkva (SPC).

Na ovom profilu tako se neki aktuelni članovi Vlade nazivaju imenima kao što su - nesoj, g...., bolid, kriminalac... Slični termini se koriste i za vjernike i sveštenstvo SPC. Prebrojavaju se izdajnici i patriote. Mnogi se komentarima nadovezuju na ove objave pune uvreda i govora mržnje.

Ignorisanje, vrijeđanje i blokiranje – bile su obično reakcija botova i trolova na pitanja koja smo im postavljali preko mreža, zbog čega su se odlučili na ovu vrstu društvenog angažmana i šta sve to podrazumijeva.

Prema istraživanju CIN-CG-a mreže botova i trolova u Crnoj Gori najčešće čine mladi članovi partija kojima je to odskočna daska za dalje napredovanje u stranci. Zadatak da “botuju” i “troluju” dobijaju i oni koji su preko partije dobili posao u nekoj državnoj firmi ili im je učinjena neka usluga, pa na taj način iskazuju zahvalnost.

Ima, međutim, i mimo partija onih koji se intezivno bave ovim aktivnostima, često bez naknade i bez neke organizacije koja ih angažuje. Nekima je to vrsta društenog angažmana, zastupanja određenih ideja.

War room (ratna soba), vojni termin za prostoriju iz koje komandni kadar rukovodi ratnim operacijama, danas ima i drugo značenje. Koristi se da opiše okruženje u kom rade botovi i trolovi čiji je zadatak da utiču na javno mnjenje putem kreiranja i dijeljenja određenih propagandnih sadržaja na internetu.

Gotovo svaka partija u Crnoj Gori posjeduje ‘war room’.

Bot, skraćeno od robot, u svijetu podrazumijeva automatizovani program, odnosno softver, kojim upravlja algoritam. Njegova osnovna funkcija je da stvara, umnožava i komentariše različite objave na društvenim mrežama i portalima. U našoj državi – botovi su stvarni ljudi.

Trolovi su prave osobe, koje ciljano pokreću zapaljive i kontroverzne rasprave, kako bi stvorile i/ili produbile podjele u društvu, uz sijanje lažnih vijesti ili dezinformacija. Oni koriste botove kako bi povećali podršku objavama i na taj način zbunili i obmanuli one koji ih čitaju.

Neke partije strateški pristupaju botovanju i trolovanju. To je uočljivo kada se odjednom, kao po komandi, pojavi veliki broj komentara, objava ili tvitova slične sadržine. Takve stranke imaju ljude čiji je posao isključivo da odrađuju te zadatke.

Oni koji imaju najviše novca i najbolju organizaciju, imaju i najviše lažnih naloga na društvenim mrežama, kojima upravljaju.

Najvidljiviji su botovi i trolovi Demokratske partije socijalista (DPS), koji često nastupaju s takozvanih patriotskih stranica i profila, na kojima se propagira očuvanje države i odbrana od srpskog uticaja. Međutim i druge političke stranke imaju armije botova i trolova.

”Bez pretjerivanja – oko 80 odsto komentara političkog sadržaja na društvenim mrežama i portalima djelo je botova i trolova. Njihova prisutnost se značajno osjeti kada se dešavaju neki krupni politički procesi, i naročito - u izbornim kampanjama. Tvrdim da ne postoji politička partija koja nema određeni broj ovakvih naloga, a iza nekih stoje i prave armije”, kaže za CIN-CG mlađi čovjek angažovan u ‘war room-u’ u jednoj partiji.

On djeluje sa još nekoliko partijskih drugova koji redovno objavljaju sadržaje u interesu njihove stranke.

Naknada koju mjesečno botovi i trolovi dobijaju od partija za koje rade obično nije pretjerano visoka. Neke za to plaćaju do 200 eura.

”Naša istraživanja, koja su radile relevantne istraživačke grupe, poput one od dvadesetak EU univerziteta okupljenih oko Akademskog društva za korporativni menadžment i komunikaciju, pokazala su da botovi i trolovi mogu da imaju značajan uticaj na društvo, demokratiju i ekonomiju, dešavanja na berzama, sajber kriminal, šoubiznis…”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica londonskog Media Diversity Institut (MDI) Milica Pešić.

Prema njenim riječima, jedan od načina da se zaštitimo od propagandnih sadržina, lažnih vijesti i dezinformacija koje šire botovi i trolovi je da češće mijenjamo vlade. “Iako političari, i to oni najodgovorniji, nekažnjeno koriste dezinformacije, misinformacije, govor mržnje, šta za očekivati od tzv. običnih građana? Na kakve oni primjere imaju da se ugledaju?”

Lako ih je prepoznati

Vrlo je lako prepoznati bota, odnosno trola, i to preko osnovnih informacija s njegovog profila - imena i prezimena koji su obično lažni, fotografija, kao i sadržaja koji dijeli.

Uglavnom imaju šaljiva imena, a za profilnu fotografiju obično postave neku karikaturu ili maskotu, državno obilježje – poput zastave ili grba, neke istorijske ličnosti ili događaj (često motive iz neke bitke, poput Kosovske ili na Sutjesci) ili satiričnu i humorističnu ilustraciju (mim). Joksim Poštar, Josif Lalatović, Mačak Žuti, Toni Toni, Jon Snow, Otac Pancirije, Guvernardurka, Perjanik, Ajatolah, Mitar Bojanić, Čiča Miša, Prva MiMerka, Njegoš Superiorni… - neki su od aktivnih naloga botova u Crnoj Gori. Lažni profil Jelena Savojska FCJK, na primjer, ima preko pet hiljada pratilaca i veliku vidljivost. Među pratiocima tog profila su i zvanični nalozi nekih državnih institucija – poput Glavnog grada Podgorica.

Mahom kreiraju i dijele kratke, senzacionalističke, bombastične objave ili duhovite sadržaje, s nekom propratnom fotografijom ili ilustracijom i jasnim političkim porukama. Često objavljuju skrinšotove vijesti s portala ili isječke tekstova iz novina – uz analizu i neku propagandnu poruku. Koriste, na primjer, uzvičnike u obliku emotikona kada žele posebno da privuku pažnju ka nekom sadržaju. Nerijetke su i objave u kojima targetiraju političke suparnike i neistomišljenike.

Da bi neko otkrio za koga rade pojedini botovi i trolovi, dovoljno je da nekoliko dana prati šta, kad i kako objavljuju. Ubrzo će vidjeti šta je njihova agenda. Partije ih aktiviraju pred neke važne događaje, izbore ili proteste, kao i tokom kriznih političkih situacija.

Botovi, trolovi ili stranice koje postoje po zadatku neke partije prepoznaju se po promovisanju i idealizovanju političkih lidera, kao i po bezuslovnoj podršci. Oni od svojih lidera – Đukanovića, Abazovića, Bečića, Mandića… prave idole, bez kojih bi zemlja propala.

Slobodni govor koji razara javnu komunikaciju

”Uticaj botova i trolova razara javnu komunikaciju i ostavlja duboke ožiljke po razvoj demokratske političke kulture”, kaže za CIN-CG koordinator za razvoj pri Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Nikočević.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori je ovaj fenomen “naročito izražen kod političkih stranaka i parapolitičkih grupacija koje kreiraju paralelan sistem internet ‘analitičara’ i ‘komentatora’ u odnosu na aktuelne pojave”. “Tu se, naravno, ne radi o kritici nekih politika i odluka, već je riječ o paravanu za širenje govora mržnje i obračunu s neistomišljenicima. U toj spirali mržnje, praćenoj neargumentovanom raspravom, najčešće mete su manjinski narodi, LGBT populacija, žene, ali i građanski aktivisti koji dosljedno upozoravaju na društvene anomalije”, ističe još on.

Oni koji su pristali da govore za CIN-CG uglavnom tvrde da sadržaje objavljuju po sopstvenom nahođenju, bez plana, zaduženja ili naknade.

”Ovo je moj vid društvenog angažmana i načina pritiska na političke elite. Imam stranku koju simpatišem, ali ne i direktnu komunikaciju s njom. Dobra strana ovoga što radim je što se na taj način ‘ispraznim’, a loša što gubim vrijeme”, kaže za CIN-CG osoba koja stoji iza naloga Vojvoda Momčilo na Fejsbuku.

On uglavnom kritikuje političare – najčešće iz redova DPS-a, Građanskog pokreta URA, Pokreta za promjene… Na botovanje gleda kao na hobi. “Hobi koji pomalo otuđuje. Ipak, izabrao sam da koristim lažni nalog da ne bih trpio uvrede ili prijetnje”, navodi on.

Među posljednjim objavama Vojvode Momčila nalazi se i skrinšot teksta s portala “Vijesti”, iskarikiran, u kom se najavljuje da će gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković na lokalnim izborima predvoditi listu Svi za Spuž.

Vlasnik naloga Crnogorski otpor na Fejsbuku za CIN-CG ističe da objavljuje sadržaje koji su “patriotski i politički motivisani”. “Nemam političkog vlasnika, šablon po kojem postupam, radno vrijeme, honorar. Sve na mom profilu rezultat je bezrezervnog patriotizma i uvjerenja. Mislim da to i čini moj profil povjerljivijim internet zajednici”, kaže on.

Uglavnom objavljuje sadržaje koji pozivaju na ujedinjenje “evropskog političkog bloka u Crnoj Gori”, koji se tiču protesta na Belvederu iz septembra 2021. ili koji kritikuju pojedine odluke i poteze 42. i 43. Vlade. Neke od najskorijih objava na ovom profilu tiču se predstojećih lokalnih izbora u Podgorici, a u njima Crnogorski otpor poziva građane i građanke da daju podršku pokretu Svi za naš grad koji predvodi DPS sa koalicionim partnerima. Većina postova Crnogorskog otpora ima veliku vidljivost – po nekoliko stotina lajkova i na desetine komentara.

”Dobre strane angažmana su što ovakvi i slični profili imaju izuzetnu praćenost i uticaj u internet društvu, koji se u krajnjem preslikava i u životu. Tako se može podstaknuti pojedinac na razmišljanje i eventualno preispitivanje svojih opredjeljenja za koja mi smatramo da su pogrešna. Na isti način ohrabrujemo one s kojima smo istomišljenici”, kaže za CIN-CG vlasnik naloga Crnogorski otpor. Mana je, kako ističe, zapostavljanje privatnog života. “To je posljedica posvećenosti virtuelnom profilu s kojim srastate”.

Osoba iza naloga Mitar Bojanić na Fejsbuku za CIN-CG ističe da radi volonterski, iz ljubavi prema partiji – Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP). “Dosta je zahtjevno i iscrpljujuće jer moraš da budeš obaviješten i da pratiš dešavanja. Uvijek pišem ono što mislim, iako se nekad dese greške. Ima političkih organizacija koje imaju mašineriju partijskih vojnika iza sebe i koji su dobro plaćeni”, kaže on.

Jednom od CIN-CG-ovih sagovornika dešava se da ponekad piše i ono što ne misli. “Tada uđem u cipele nekog drugog lika, uživim se u njegovu ulogu, izađem na pozornicu, objavim nešto, i nakon pet minuta siđem s nje i ponovo se vratim sebi. To je moj odbrambeni mehanizam”, kaže on.

Ima i onih koji naloge koriste kao neku vrstu medijske platforme, odakle drugi botovi, ali i pojedini mediji, preuzimaju i dijele objave. “Puno ljudi zna ko sam, ali ne otkrivam javno identitet samo zato jer ne bih mogao da prikupljam informacije. Ako pogledate po mom profilu – naći ćete mnogo ekskluzivnosti. Razlog zašto ovo radim je Crna Gora”, kaže za CIN-CG osoba iza naloga na Tviteru Gruna Stramen, VERBALNI MANDATAR.

Gruna ima preko 2.500 pratilaca, a na objavama na stotine lajkova i komentara. Političku pripadnost takozvanom patriotskom bloku kaže da ne krije. “Ponekad pretjeram, ali takav mi je temperament, izvinim se ako pogriješim. Ne mrzim nikoga, vjera i nacija mi ne znače ništa, kao ni seksualno opredjeljenje ili boja kože. Niko mi ne suflira, ni ne naređuje.”

”Znaju izdajnici dobro, siđu li s pozicija vlasti, gotovi su za vazda. Ideja o srpskom svetu, Otvoreni Balkan, pedofilska organizacija SPC će past u lagum, za vijek vijekova” – jedan je od posljednjih tvitova na ovom nalogu.

U Crnoj Gori najviše se koristi Tviter za ove objave, mada i druge društvene mreže imaju obilje botova i trolova. Na najvećem broju popularnih botova na Tviteru obično je uklonjena mogućnost kontakta putem DM-a (direct messages).

Problem je što se s ovih naloga mržnja često širi i ne sankcioniše. To je ovih dana najbolje osjetila naša najbolja atletičarka Marija Vuković. Nakon odluke da podrži listu Svi za naš grad našla se pod salvom kritika i jezika mržnje i neprimjernih komentara.

”Koliko tek besraman treba da budeš, pa da primiš ikonu od mitropolita koga ti, čijoj političkoj opciji pripadaš, nazivaju ‘okupatorom’? Pa nešto kao Marija Vuković. Zato ti kažem, milogorci su najveće g… (emotikon)” – jedan je od tvitova s profila Jon Snow upućenih atletičarki.

Na lažnom profilu Zorka Crnogorka među brojnim objavama je i video vjerskog obreda u organizaciji Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), uz opis: “Crnogorska liturđija, drugi dijo”. Objavu prati mnoštvo komentara koji sadrže govor mržnje, a koje CIN-CG neće prenositi. Neke od komentara koji izazivaju podjele i šire tenzije Zorka Crnogorka dalje dijeli. “Ko kaže da nije Crna Gora većinska srpska država i da ne počiva na temeljima SPC. Evo vam primjera koliko se okupilo oko NVO” – jedan je od njih. U opisu ovog profila stoji poruka - “samo da brata ne bude”.

”Naravno da ovakav vid ‘oružja’ u pogrešnim rukama može da izazove posljedice. Tako, recimo, često možemo primijetiti targetiranje običnog stanovništva s ovakvih bot stranica, samo zbog njihovog opredjeljenja. Tako se stvaraju ogavni mimovi, montaže ili karikature koje izlažu sramu i koje i te kako mogu da uznemire kako onoga koji se ‘proziva’, tako i njegovu blisku okolinu”, upozorava osoba iza naloga Crnogorski otpor.

Trolovi i botovi poslije svjetske, osvajaju i domaću scenu

Do značajnog povećanja armije botova i trolova na društvenim mrežama i portalima u Crnoj Gori je došlo 2016, tokom parlamentarnih izbora i protesta koji su uslijedili. Kulminacija je uslijedila krajem 2019, nakon izglasavanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Brojne su bile poruke zapaljive i opasne sadržine kako pristalica, tako i protivnika te verzije zakona. Pozivale su na mržnju, pa i na sukobe. Od parlamentarnih izbora naredne godine – botovi i trolovi postali su neizostavni dio političke scene u Crnoj Gori.

Slični su trendovi i u regionu. U Srbiji je, na primjer u izbornoj 2020, Tviter ugasio 8.558 naloga botova, koji su, prema analizi te društvene mreže, za četiri godine tvitnuli čak 43 miliona puta poruke koje su sadržale hvalospjeve na račun vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i njenog lidera i predsjednika države Aleksandra Vučića. Za to vrijeme, objavili su više od 8,5 miliona linkova koji su vodili na sajtove SNS-a, Informera i drugih tabloida koji podržavaju aktuelnu vlast. Tviter je botove razotkrio zato jer su koristili istu IP adresu i razmjenjivali poruke putem Castle aplikacije.

”Ovakvo djelovanje je u suprotnosti s našim propisima i predstavlja namjeran pokušaj ugrožavanja slobode javnog izražavanja”, objašnjeno je tada iz ove kompanje. Istraživanje portala Raskrinkavanje.ba iz 2018. pokazalo je da je i u BiH izražen nivo aktivnosti botova i trolova. Ono je obuhvatilo tek analizu komentara na portalu Klix.ba, a samo u septembru te godine identifikovano je 259 korisničkih profila koji su imali karakteristike botova, odnosno trolova.

Oni su odigrali i važnu ulogu u predsjedničkim izborima u SAD-u 2016. Tokom kampanje Donalda Trampa čak 400.000 botova postavilo je oko četiri milliona objava na Tviteru, što je u značajnoj mjeri odredilo tok kampanje.

Koristili i pandemiju za širenje manipulacija i straha

Prema podacima internet stranice koja posjeduje softver za prepoznavanje potencijalnih botova na Tviteru Bot Sentinel, heštegovi #COVID19 i #coronavirus su početkom 2020. bili među najzastupljenijim koje su koristili trolbotovi (zbirni naziv za trolove i botove). Pandemija je korišćena kao prilika da se preko dezinformacija šire panika i strah, a botovi su zatrpavali internet korisnike raznim ponudama za ljekove protiv ovog virusa.

Zato se u borbu protiv botova i lažnih vijesti uključila i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) koja je pokrenula interaktivne chat botove, odnosno softvere koji automatski odgovaraju na upite korisnika o virusu i nude informacije 24 sata dnevno.

Iz istraživačkog centra Pew i Internet centra pri Univerzitetu Elon sproveli su 2016. istraživanje u kojem je učestvovalo preko 1.500 stručnjaka. Cilj je bio ispitati da li će i kako u narednih 10 godina trolovi i botovi uticati na javni diskurs na mreži. Čak 39 odsto njih smatra da će javnu raspravu na internetu u budućnosti pratiti negativne aktivnosti.

Partije ćute

CIN-CG se obratio brojnim partijama u Crnoj Gori i tražio odgovore na pitanja na koje sve načine koriste angažman botova i trolova, da li ih finansiraju, kao i da li smatraju da je to etički. Rijetke su odgovorile, i poslije više nedjelja čekanja.

Oni koji su odgovorili, demantovali su da koriste usluge botova i trolova.

”Nemamo botove. Za promociju naših aktivnosti, rada i programa, koristimo klasične PR metode - saopštenja, izjave, intervjue”, naveo je za CIN-CG portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić.

I iz Socijaldemokrata tvrde da ne posjeduju war rooms, niti zadužuju botove i trolove da dijele materijale koji pozitivno utiču na rejting partije. Slično kažu i iz Liberalne partije. “Ne posjedujemo nikakve botove ili trolove koji se bave propagandom na mrežama. Djelujemo isključivo preko svojih zvaničnih naloga na društvenim mrežama, kao i naloga najviših funkcionera partije. Najaktivniji smo na Fejsbuku i Tviteru. Promociji naše politike doprinosi i značajan broj simpatizera”, naveo je za CIN-CG portparol Amar Borančić.

On je još istakao da bi se korišćenje ovakve vrste propagande trebalo urediti jasnim zakonskim normama. “Kada bi se ono završavalo na promociji sopstvene politike - to bi bilo razumljivo. Međutim, takvo djelovanje često prerasta u govor mržnje i javne linčeve, što je nedopustivo i mora se sankcionisati. Sloboda govora je neprikosnoveno pravo, ali svako pravo se mora koristiti uz odgovornost”, rekao je Borančić.

U ostalim partijama ćute na ovu temu, ali kako se politička kriza produbljuje, cvjetaju i komentari njihovih botova i trolova po medijima i društvenim mrežama. Malo ko od onih koji podstiču na mržnju i sukobe je do sada odgovarao.

Andrea JELIĆ