Samo 11 odsto učenika OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” iz manjinskih populacija završilo je osmi razred ove školske godine, dok je isti razred lani prošlo njih 92,30 odsto. Država još nema temeljne analize uzroka i posljedica urušavanja sistema

Svega 11 odsto učenika iz romske i egipćanske populacije završilo je osmi razred u Osnovnoj školi “Božidar Vuković Podgoričanin” ove školske godine. Samo godinu ranije taj je razred uspješno prošlo njih čak 92,30 odsto. U školskoj 2019/2020. godini, kada je počela pandemija, prolaznost učenika iz ove populacije je u svim školama bila 100 odsto, kao i sve ostale djece, jer je Ministarstvo prosvjete (MP) te godine donijelo preporuke da zbog kovida svi prođu razred.

Stopa prolaznosti učenika romske i egipćanske populacije u 2021/2022. godini u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” opala je u svim ostalim razredima od četvrtog na više u odnosu na školsku 2020/2021. Tako je prolaznost u sedmom razredu sa 81,57 odsto, koliko je bila prošle školske godine, ove pala na svega 17,86 odsto, u šestom sa 88,13 odsto na - 22 odsto. U devetom - sa 100 na 45 odsto.

Tatjana Novović Foto: Univerzitet Crne Gore

Prema riječima dekanice Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Tatjane Novović, u kovid-19 okolnostima, već prisutne poteškoće dobile su nove dimenzije i učinile status ovih porodica i njihove djece još ranjivijim i komplikovanijim.

”Više je razloga za to - slabiji prihodi, neadekvatni uslovi života, nedostajuća digitalna pomagala za uključivanje učenika iz romske i egipćanske populacije u nastavu na daljinu.” O predškolskom kontekstu da i ne govorimo, koji je bio ‘manje važan’ za svu djecu. Stoga je i očekivano da rezulati učenja, i onako prilično upitni, budu još slabiji”, kazala je Novović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

I predstavnici OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” za CIN-CG navode pandemiju kao glavni razlog loših rezultata. U ovoj školi, u naselju Konik u glavnom gradu, od ukupnog broja učenika, 50 odsto je iz ove populacije – njih 585.

Ta škola nije jedina u kojoj su podaci u vezi s uspjehom romskih i egipćanskih učenika zabrinjavajući.

”Prosječni krajnji uspjeh pogoršao se zbog mnoštva razloga: same onlajn nastave, nedostatka tehničkih sredstava – telefona, interneta, tableta za učenike, nedostatka mogućnosti praćenja onlajn nastave, kao i održavanja dopunske nastave i slično”, potvrdio je za CIN-CG i koordinator za prevenciju ranog napuštanja školovanja i profesor razredne nastave u OŠ “Radomir Mitrović” u Beranama Nikola Raičević.

U toj školi, u koju ide 154 učenika iz manjinskih populacija, dobrim se pokazao projekat mentorstva u saradnji sa NVO Mladi Romi, kojim već tri godine pomažu učenicima da savladaju gradivo. U prve dvije godine, mentorstvom su bili obuhvaćeni učenici osmog i devetog razreda, dok je ove školske godine, zbog nedostatka sredstava, projekat obuhvatao samo djecu devetog razreda.

U nekim školama, i pored neredovnog pohađanja nastave i nepostojanja uslova za praćenje časova, uspijevaju da završe razrede.

”Period pandemije korona virusa negativno je uticao na obrazovna postignuća svih učenika, a naročito na romske i egipćanske učenike. Iz tih razloga, škola je bila tolerantnija i popustljivija u svojim zahtjevima. S pojavom virusa i prelaskom na onlajn nastavu, najveći broj učenika romske nacionalnosti je bio vrlo malo uključen u nastavne aktivnosti”, kazali su CIN-CG-u iz OŠ “Milan Vuković” iz Herceg Novog.

Kako su još naveli, samo manji broj učenika iz ove zajednice nije imao digitalnu opremu i nije bio u prilici da ostvaruje kontakt s nastavnicima. “Ostali to jednostavno nijesu doživljavali kao obavezu i uglavnom nijesu izvršavali svoje zadatke. Njihovi roditelji nijesu doprinosili da se taj problem prevaziđe. Međutim, i u takvim okolnostima, svi učenici su uspješno završili razred”, napominju.

Iz OŠ “Mileva Lajović-Lalatović” u Nikšiću za CIN-CG su istakli da je opšti uspjeh ovih učenika u 2020. i kasnije - nešto bolji nego u prethodnim godinama. Nastavnicima je sugerisano da “prilikom vrednovanja postignuća planiranih ishoda učenja, u konačnu ocjenu, pored rezultata rada učenika koji se odnose na znanje, razumijevanje ili primjenu naučenog, treba uvrstiti učenikov trud, ažurnost da na vrijeme odgovori na postavljene zadatke, poštovanje dogovora i slično…”.

”Učenicima se pruža kontinuirana individualna podrška kroz organizaciju dopunske i dodatne nastave. Takođe, u saradnji sa NVO Mladi Romi, za učenike osmog i devetog razreda je obezbijeđena mentorska podrška u radu, a za učenike od šestog do sedmog razreda podrška nastavnika – tutora. Za učenike lošijeg imovnog stanja obezbijeđeni su mobilni telefoni i tablet računari, kako bi imali bolje uslove za praćenje onlajn nastave”, kazali su za CIN-CG iz ove škole.

Netransparentnost baze podataka MEIS škodi poboljšanju kvaliteta nastave

Iz mnogih škola s kojima je CIN-CG kontaktirao naglasili su da podatke o procentu uspjeha učenika iz ove populacije ne mogu direktno izdvojiti. Predložili su da se obratimo Ministarstvu prosvjete (MP), odakle je, kako su sugerisali, kroz njihovu MEIS bazu moguće dobiti ove podatke.

Iz tog resora CIN-CG-u, međutim, nijesu dostavili brojke koje pokazuju procenat uspjeha učenika u posljednjoj godini. Umjesto njih, proslijedili su one koji pokazuju koliko je njih upisalo i završilo osnovnu i srednju školu od 2016. do 2021.

Prema tim podacima u školskoj godini prije korone, 2018/2019, u osnovne škole u Crnoj Gori upisalo se 1.798 romskih i egipćanskih učenika, a završilo njih 89 odsto - 1.605. Naredne, 2019/2020, taj procenat je porastao na 97 odsto. U školskoj 2020/2021. od učenika koji su upisali razrede - njih 88 odsto ih je završilo. Za posljednju godinu u kojoj je, prema našem istraživanju, drastično pala prolaznost, MP još nema podataka.

Statistika za srednje škole, u istom vremenskom periodu, malo se razlikuje. Njih 77 odsto završilo je razrede u 2016/2017. godini. Sljedeće godine - 89 odsto. Prethodne školske godine, procenat je ponovo pao na 72 odsto.

Biljana Maslovarić

”Pravo je pitanje čemu konkretno služi MEIS baza MP koja je apsolutno netransparentna. I ja sam pokušavala da iz nje dobijem neke podatke, ni poslije više zahtjeva nijesam uspjela”, kaže za CIN-CG direktorica Pedagoškog centra Crne Gore Biljana Maslovarić.

Ona je tokom svoje dugogodišnje prakse često radila s romskom djecom i osmišljavala i alternativne metode učenja.

”Romska i egipćanska djeca mogu da postignu sjajne rezultate. No, upitno je koliko se i na koji način raspolaže resursima koje ima nadležno ministarstvo. Na primjer, baza podataka MEIS-a trebalo bi da, između ostalog, pruži smjernice na koje sve načine možemo da poboljšamo kvalitet nastave, ne samo za romsku, već za svu djecu”, rekla je Maslovarić.

Iz Ministarstva CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje da li i na koji način koriste MEIS informacioni sistem u svrhe procjene uticaja pandemije na obrazovani sistem u Crnoj Gori i kakve je to sve imalo posljedice na učenike/učenice i student/studentkinje.

”Da bismo dobili pravu sliku o efektima kovid-19 krize na obrazovanje neophodno bi bilo uraditi opsežnije, sistemski oblikovano istraživanje, s fokusom na više ključnih polja kako bismo imali detaljnije nalaze o konkretnim posljedicama izmijenjenog načina rada u obrazovnom sistemu tokom pandemije”, kaže dekanica Novović. “Kompletnija slika odnosila bi se na sve nivoe u obrazovnoj vertikali, na sva obrazovna polja, oblasti, predmete, na akademska postignuća, kao i na socio-emocionalne vještine i komunikacijske kompetencije učenika iz romske i egipćanske populacije”, ističe ona.

Dijana Vučković, Foto: TV Nikšić

”Pitanje uticaja pandemije na obrazovanje je teško, gotovo nemoguće utvrditi jer je, pored pandemije koja sigurno jeste imala važnu ulogu u mnogim obrazovnim ishodima, postojao i značajan broj drugih uticaja”, kaže za CIN-CG članica Nacionalnog savjeta za obrazovanje i profesorica na Univerzitetu Crne Gore Dijana Vučković.

Utisak velikog broja profesionalaca u obrazovanju je, prema njenim riječima, da je pandemija privremeno onemogućila onakva obrazovna postignuća kakva su bila planirana i kakva bi vjerovatno bila i postignuta u uslovima direktne, redovne i potpune nastave.

Kako navodi, Zavod za školstvo (ZZŠ), Centar za srednje stručno obrazovanje (CZSSO) i Ispitni centar, nadležne institucije za realizaciju istraživanja, sprovodili su analize uticaja pandemije na sistem obrazovanja u Crnoj Gori. Ti rezultati će tek buti dostupni javnosti.

Vučković napominje da postoji i dio znanja, vještina, kompetencija koje je nastava na daljinu posebno razvila. “Riječ je prvenstveno o digitalnim kompetencijama, bez kojih ne bi bilo moguće organizovati rad. Smatram da su učenici, kao i njihovi nastavnici, vrlo značajno unaprijedili te vještine.”

Iz MP evidentirali 500 učenika van sistema

Možda su se i razvile neke vještine prilikom učenja na daljinu, ali bilo je i dosta izazova. Iako u MP ističu da su samo školi “Božidar Vuković Podgoričanin”, u saradnji sa HELP organizacijom i Telekomom Crne Gore, donirali 70 telefona u prvoj godini pandemije, iz uprave škole nijesu mogli da ostvare kontakt sa čak 100 učenika iz manjinskih populacija. A njih čak 500 bilo je potpuno nedostupno računajući ostale srednje i osnovne škole u Crnoj Gori.

I mnogim drugim školama, gdje uče romska i egipćanska djeca, donirani su telefoni i ostala pomagala za onlajn nastavu. “Ove akcije su značajno umanjile broj djece koja su bila van sistema. Između ostalog, dodjeljivali smo i stipendije za romske i egipćanske srednjoškolce/srednjoškolke u iznosu od 60 eura na mjesečnom nivou”, ističu iz ovog resora.

Od velike pomoći su, kako ističu, u prvom talasu pandemije bili i nastavnici mentori. Njih je u osnovnim školama bilo angažovano 36, a u srednjim 43.

Pristup internetu ima samo 54, a kompjuteru tek 15 odsto domaćinstava

”Budući da samo 54,2 odsto romskih i egipćanskih domaćinstava ima pristup internetu, a samo 15 odsto ima kompjuter kod kuće, velikom broju romske i egipćanske djece nije dostupno onlajn obrazovanje, čime se dodatno povećava rizik od njihovog isključivanja iz obrazovnog sistema i zajednice”, upozorava se u Izvještaju o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije kovid-19 u Crnoj Gori.

Iz Fonda za obrazovanje Roma, otvorenog u okviru Fondacije za otvoreno društvo, očekuju da će se ionako visoka stopa napuštanja školovanja od 68 odsto među ovom djecom još povećati zbog uslova koji ih sprečavaju da učestvuju u nastavi na daljinu. “Najčešća prepreka s kojom se suočavaju romska djeca jeste nepostojanje pristupa struji ili internetu kako bi se povezali s programima na daljinu. Često nemaju kompjutere, televizore, štampače i drugo što je neophodno za učenje onlajn”, navodi se u informaciji Fondacije za otvoreno društvo “Romi u COVID-19 krizi” iz 2020. godine.

Istraživanja NVO Phiren amenca pokazala su da je, na uzorku od 360 roditelja koji imaju djecu školskog uzrasta, samo 13 odsto odgovorilo da ima i tehničku opremu i internet konekciju za praćenje nastave na daljinu (telefon, laptop, kompjuter). Ostalih 87 odsto ispitanih nijesu imali niti internet, niti tehničku opremu, dok neki nijesu imali dovoljno aparata za svu djecu u porodici.

Elvis Beriša, foto: Luka Zeković

”Zato se može zaključiti da mnogobrojna djeca iz romske zajednice nijesu mogla adekvatno da prate nastavu na daljinu. Romska naselja su bez potrebne infrastrukture kao preduslova za realizaciju nastave na daljinu”, kaže za CIN-CG izvršni direktor NVO Elvis Beriša.

Osim ovih tehničkih preduslova za uspješnu nastavu na daljinu, prema riječima Beriše, javljali su se još neki izazovi - poput izostanka podrške u učenju od strane roditelja, koje ni u redovnim okolnostima nema. “Roditelji su u velikoj mjeri nepismeni i bez potrebnog znanja da pomognu svojoj djeci u učenju. Ograničeno kretanje onemogućilo je i medijatorima da rade svoj posao i da redovno komuniciraju s porodicama i dostavljaju im potrebne materijale za učenje. Sve nabrojeno negativno je uticalo na kvalitet obrazovanja romske djece i dodatno ugrozilo ionako nizak nivo znanja s kojim ova djeca izlaze iz škole”, napominje Beriša.

Od 122 učenika devetih razreda nijedan nije bio odličan

Samir Jaha, Foto: Savo Prelević

Istražavanje NVO Mladi Romi za školsku 2019/2020. pokazalo je da, na uzorku od 122 učenika devetih razreda u Crnoj Gori, nema ni jednog odličnog učenika. Vrlodobar je samo jedan, dobrih ima 33, dok je dovoljnih 88. “Ukupan prosjek za ove učenike je dovoljan (2,23), što je posebno problematično za nastavak školovanja. Bez mentorske podrške i bez stipendije koje obezbjeđuje MP, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio”, ističe direktor NVO Samir Jaha.

U minuloj školskoj godini bilo je aktivnih 115 srednjoškolaca, od kojih je samo jedno pohađalo gimnaziju, dok su ostali bili na smjerovima u stručnim školama. Prema saznanjima ove NVO, protekle školske godine nije bilo novih romskih studenata. U pojedinim gradovima nema ni srednjoškolaca, poput Berana, gdje se već pet godina nijedan pripadnik/pripadnica romske populacije nije upisao/upisala u srednju školu.

Glavne prepreke za djecu i mlade iz ranjivih grupacija u pogledu dostupnosti, redovnog pohađanja, učenja i napredovanja u obrazovanju su, prema riječima Jahe, udaljenost ustanova i nepostojanje organizovanog prevoza, ekstremno siromaštvo, predrasude, nedovoljno poznavanje službenog jezika, nedovoljna podrška porodice, izrazita nepismenost kod majki koje provode najveći dio vremena s djecom, neefikasnost timova za sprečavanje drop outa, nepostojanje tutorskog programa, neposjedovanje adekvatne tehničke opreme, neizgrađene radne navike…

”Kvalitet znanja djece procjenjujemo kao nedovoljno dobar za osnovnu školu, posebno djece u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”. Poseban problem je propuštanje djece iz razreda u razred, a polovina djece koja završi osnovnu školu ne nastavlja dalje zbog osjećaja inferiornosti. I u srednjoškolskom obrazovanju smo primijetili propuštanja učenika kako bi se ispunila forma i završio razred, posebno u manjim sredinama.”

Nedovoljna podrška širom regiona

Regionalna analiza uticaja kovid-19 na Rome na zapadnom Balkanu, u okviru projekta “Integracija Roma” Savjeta za regionalnu saradnju, pokazala je da tri od četiri romska djeteta nijesu dobila pomoć tokom nastave putem interneta - ni od nastavnika, niti od drugova i drugarica iz razreda. “Stopa napuštanja škole je povećana za 11 odsto na regionalnom nivou, uglavnom zbog teške finansijske situacije porodica, jer je svaki drugi Rom prijavio smanjen prihod”, navodi se u ovoj analizi.

Oko 59 odsto ispitanika, prema istoj studiji, kazalo je da je pandemija uticala na njihove rezulate u školi. Njih oko 20 odsto napustilo je školu – zbog loše finansijske situacije.

”Uprkos odgovoru zemalja ZB na krizu u obrazovanju tokom trajanja pandemije virusa kovid-19, veći će biti udio učenika koji će doživjeti regresiju u stanje funkcionalne nepismenosti, a možda i u potpunosti odustati od školovanja. Prema procjenama, procenat učenika s ispod prosječnim postignućem u domenu čitalačke pismenosti porašće s trenutnih 53 na 61 odsto”, navodi se u izvještaju “Ekonomski i socijalni uticaj virusa kovid-19 s akcentom na obrazovanje” Svjetske banke (SB) iz 2020.

Trajni uticaj zatvaranja škola tokom pandemije pogoršao je i onako velike obrazovne razlike među djecom iz ove i opšte populacije, zbog nejednakog pristupa resursima i podršci, upozorava se i u izvještaju UNICEF-a “Obrazovni putevi u romskim naseljima” iz januara 2022.

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija nego što se mislilo

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija je nego što se mislilo, kaže se u istraživanju koje su sproveli UNESCO, UNICEF i SB. “U zemljama s niskim i srednjim dohotkom broj djece koja ne mogu da čitaju i razumiju jednostavan tekst do 10. godine porašće s oko 50 procenata prije pandemije na oko 70”, navodi se u izvještaju “Stanje u globalnoj krizi u obrazovanju: Put do oporavka”, koje je objavljeno 2021.

Istraživanje navodi da su u ruralnim djelovima Pakistana rezultati učenika od prvog do petog razreda opali iz matematike i iz čitanja. U Južnoj Africi, na primjer, učenici drugog razreda u osnovnim školama nazadovali su za čak 70 odsto u čitanju i matematici. Djeca iz osnovnih škola u Etiopiji savladala su samo oko 40 odsto gradiva iz matematike, a jaz u učenju između učenika iz urbanih i seoskih sredina se povećao.

U Brazilu, učenici su postigli tek 28 odsto gradiva, a rizik od napuštanja škola porastao je trostruko. U Indiji broj učenika trećeg razreda, u državnim školama, koji je sposoban da izvede jednostavnu operaciju oduzimanja pao je sa 24 odsto u 2018. na 16 odsto u 2020.

I u zemljama s visokim dohotkom, koje su brzo preduzele mjere kako bi ublažile posljedice pandemije, nazadovanje u učenju je značajno. U Holandiji, na primjer, osmonedjeljno zatvaranje škola rezultiralo je nazadovanjem u učenju od 20 odsto. U Švajcarskoj se pokazalo da su osnovci učili više nego dvostruko brže kada su pohađali škole, nego pri učenju na daljinu.

”Više od 370 miliona djece širom svijeta propustilo je školske obroke tokom zatvaranja škola, što je za mnoge bio jedini siguran obrok. Kriza mentalnog zdravlja među mladima dostigla je neviđene nivoe. Napredovanje u rodnoj jednakosti je ugroženo, a procjenjuje se da će zbog zatvaranja škola još 10 miliona djevojaka biti u opasnosti od ranog braka sljedeće decenije, ili u povećanom riziku od napuštanja škola. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom, prema pesimističkim procjenama, očekuje se povećanje siromaštva i na 70 odsto”, upozorava se još u izvještaju UNESCO, UNICEF-a i SB.

Prvo ustanoviti štetu, pa planirati nadoknadu izgubljenog gradiva

Crna Gora bi, prema riječima dekanice Novović, prvo trebalo da ustanovi štetu koju je kovid-19 nanio svima u obrazovnom sistemu. “Kad je riječ o djeci iz romske i egipćanske populacije, posebno treba markirati slabe tačke, pa napraviti akcioni plan mjera za postepeno i valjano prevazilaženje uočenih problema”, objašnjava ona, dodajući da u tu svrhu mogu poslužiti radionice i seminari za djecu, roditelje, nastavnike, kao i neki modeli dopunske/dodatne nastave, praćene određenim pisanim uputstvima.

Obrazovni sistem morao bi, kako napominje Vučković, već od septembra naredne školske godine izvršiti procjenu kvaliteta i kvantiteta stečenih znanja, vještina i kompetencija, pa na osnovu nje planirati efikasnu nadoknadu onoga što se utvrdi kao propušteno ili nedovoljno usvojeno. Ona smatra da su nastavnici najkompetentniji i najpozvaniji, uz stručnu podršku ZZŠ i CZSSO, da izvrše takve procjene u svojim odjeljenjima. U suštini, kaže ona, početak naredne školske godine trebalo bi posvetiti upravo procjeni naučenog i nadoknadi nenaučenog kako se na učenje novog gradiva ne bi trajno odrazile posljedice nečega što je eventualno propušteno.

Te procjene su neophodne, jer mnoga djeca iz ove zajednice, završe osnovnu školu a ne posjeduju funkcionalnu pismenost, što im otežava nastavak školovanja i drži u začaranom krugu siromaštva.

Andrea JELIĆ

Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, u periodu od 2016. do kraja 2021.godine, razmatrala je ukupno 483 pritužbe, od kojih su svega 24 proglašene osnovanim.

Obzirom da je za period od šest godina, samo pet odsto pritužbi osnovano, može se zaključiti da javnost nije dovoljno edukovana o mogućnostima, načinima i razlozima zbog kojih se može zaključiti da Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava mora doživjeti reformu u zakonodavnom i institucionalnom smislu.

Crna Gora praktično nema nikakav vid podrške za lica sa suicidalnim mislima, pa ni SOS liniju na koju bi se mogli javiti za pomoć

 

Više puta je razmišljao da se ubije. Misli o tome i dalje postoje.

”Još u srednjoj školi sam primijetio da se ne radujem stvarima kao moji vršnjaci, da mi je nekako svejedno”, priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) mladić koji naizgled nema nikakvih problema - fizički zdrav, ima pristojan posao, on je i bez posebnih životnih trauma. Kad je krenuo je na terapiju, shvatio je da pati od depresije.

Ovo je samo jedan stanovnik naše zemlje koji ima ovakve probleme. On je smogao hrabrosti da pokuša da se izvuče iz depresije.

Ali mnogima u Crnoj Gori nema ko da pomogne, jer se u našoj zemlji problemi mentalnog zdravlja i dalje “guraju pod tepih”.

Prema posljednjem izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2019. godine Crna Gora se nalazila na 14. mjestu u svijetu po broju samoubistava po glavi stanovnika. Prema podacima Uprave policije, više samoubistava je bilo u prethodne dvije godine nego 2019, pa se može zaključiti da smo, nažalost, još više na toj listi.

Prema podacima SZO, naša zemlja imala je u regionu najveću stopu samoubistava - 16,2 odsto. Nakon nas, najlošije je stajala Slovenija, sa stopom od 14 odsto, dok je Hrvatska imala stopu 11, Srbija 7,9, Makedonija 7,2 odsto. Albanija je zemlja s najnižom stopom samoubistava u okruženju od 3,7 odsto.

Iako je godinama u vrhu liste po broju samoubistava u svijetu, Crna Gora praktično nema nikakav vid podrške za lica sa suicidalnim mislima, pa ni SOS liniju na koju bi se mogli javiti za pomoć.

Injac Stevović - Foto: Privatna arhiva

”Prevencija suicida u Crnoj Gori ne postoji”, priznaje i psihijatrica, dr Lidija Injac-Stevović.

Psihijatrica, koja je doktorirala na temi samoubistava, objašnjava da je stigma u vezi sa mentalnim bolestima glavni uzrok što ljudi ne traže pomoć na vrijeme. Naglašava da postoje savremeni ljekovi koji efikasno preveniraju suicid, kao što je litijum karbonat, koji se daje u kombinaciji s ostalim ljekovima u odnosu na trenutno stanje pacijenta.

”Kod visokog rizika pacijenti se moraju hospitalizovati”, ističe doktorka.

Ne rade obdukciju, upisuju kao nesreću

Problematično je i to što, kako ističe Injac-Stevović, porodica najčešće ne da da se uradi obdukcija, a to je veoma važno kako bi se otkrio uzrok suicida.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, često se dešava i da se samoubistva u Crnoj Gori upisuju kao “nesrećni slučajevi”, kada porodica tako traži.

U Crnoj Gori je, prema podacima policije, u posljednjih sedam godina, zvanično izvršeno 798 samoubistava. U većini slučajeva radilo se o muškarcima koji su imali preko 60 godina, a najveći broj samoubistava se desio na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica, koji pored glavnog grada obuhvata i Danilovgrad, Cetinje i Kolašin.

Međutim, svake godine bio je i prilično visok procenat suicida među populacijom od 40 do 60 godina, ali i mlađih lica. U prethodnoj godini, u kojoj je prema evidenciji policije bilo 120 samoubistava, preko 36 odsto je bilo mlađih od 60 godina.

Iako su iz policije za CIN-CG dostavili podatke od 2015. godine do maja ove godine, navodeći da nemaju statistiku iz ranijih godina, prema podacima Uprave za statistiku (MONSTAT) vidi se da se broj samoubistava od 1997. nije previše mijenjao i da je bio prilično visok za ovako malu zemlju, te da je svake godine bilo od 100 do čak 164 samoubistva, koliko ih je evidentirano 2014. godine. Prema tim podacima, od 2016. bilježi se blagi pad suicida, da bi u prošloj godini brojke opet rasle.

Injac-Stevović pojašnjava da bi se ponovni rast samoubistava mogao objasniti kovid pandemijom, izolacijom, strahom, ali i nedovoljnom dostupnošću službi u vrijeme korone.

Prema istraživanju Injac-Stevović, mnogo više žena pokuša suicid, ali muškarci, prema dostupnoj statistici, češće uspijevaju u toj namjeri.

Tako je, prema njenom istraživanju, u periodu od 2012. do 2016. godine 608 osoba u Podgorici pokušalo da se ubije i to prosječne starosti oko 40 godina. Za tih pet godina, svake godine više je žena pokušalo samoubistvo, od 52 do 66 odsto.

Depresija kobna za žene, niži status za muškarce

Injac-Stevović u svom ranijem istraživačkom doktorkom radu, koji je pratio ovaj problem od 1995. do 2005. godine, konstatuje da je depresija bila faktor rizika za samoubistvo kod žena, dok je kod muškaraca presudan bio niži socio-ekonomski status.

Žene su, u odnosu na muškarce, češće psihijatrijski liječene, češće su najavljivale i pokušavale samoubistvo.

Kod muškaraca je češći faktor rizika bio alkoholizam, narkomanija i interpersonalni konflikti, a faktori rizika, koji su podjednako posredovali kod oba pola, bili su stresni životni događaji i akutna stresna konfliktna situacija.

Utorkom i subotom počinjen je najveći broj samoubistava, a najčešće se koristilo vatreno oružje.

”S obzirom da je suicid jedan od vodećih uzroka smrti u Crnoj Gori, prevencija suicida treba da postane prioritet u zdrastvenoj politici u našoj zemlji”, zaključuje se u tom istraživačkom radu.

I u istraživanju o samoubistvima koje je radila pokojna psihološkinja, dr Danijela Rakočević-Medojević, “Sociodemografske osobenosti suicidalne populacije u Crnoj Gori” za period od 1997. do 2007. godine, može se vidjeti da se situacija od tada nije značajno promijenila.

U periodu od tih deset godina, 1.321 lice je počinilo samoubistvo u Crnoj Gori.

Najveća stopa samoubistava bilo je u malim sredinama - Danilovgradu, Cetinju i Mojkovcu. Ova tri grada su, dodaje se, već duže vrijeme na margini društveno-ekonomskog i političkog života u Crnoj Gori, s prisutnom visokom stopom nezaposlenosti.

Za period od 2005. do 2007, kada su jedino i bili dostupni ovi podaci, penzioneri su prema ovom istraživanju bili najugroženija kategorija, na drugom mjestu su nezaposleni, a na trećem domaćice koje spadaju u kategoriju izdržavanih lica.

Među licima koja su umrla usljed samoubistva nema funkcionera, direktora i menadžera, kao ni onih koji rade u poljoprivredi, šumarstvu ili se bave tehničkim poslovima.

”Činjenica je da, što je socio-ekonomski status viši, tendencija ka samoubistvu je manja”, ocjenjuje u istraživanju Rakočević-Medojević.

Međunarodne stručne studije ističu da poremećaji u mozgu, koji su nasljedni i u velikom procentu uzrokuju suicidno ponašanje.

Međutim, i okruženje igra važnu ulogu u nastanku psihijatrijskih oboljenja koja mogu voditi suicidalnom ponašanju, kao što su nepovoljno prenatalno okruženje, trauma u djetinjstvu, stres i slično.

Nedavnim istraživanjem koje je objavljeno u naučnom časopisu “American journal of preventive medicine” utvrđeno je da većina, odnosno 60 odsto muškaraca i dječaka koji su izvršili samoubistvo od 2016. do 2018. u Americi nije imalo mentalnih oboljenja. Ispostavilo se da su kod jednog broja njih ljubavni problemi doveli do fatalnog ishoda. Od 30 do 40 odsto mlađih i sredovječnih muškaraca imalo je problem s narkoticima, a između 43 i 48 odsto njih bilo je pod uticajem alkohola u trenutku smrti.

Statistika nepouzdana, Institut ne objavljuje podatke

Statistika koju vode nadležne institucije u Crnoj Gori je, međutim nepouzdana, pa su podaci Uprave policije i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) različiti.

Prema statistici Uprave policije 2019. godine, recimo, bilo je 100 samoubistava, dok je u izvještaju SZO “Suicide worldwide in 2019” te godine zabilježeno 138 samoubistava u Crnoj Gori.

Zatim, prema SZO izvještaju “Mental Health Atlas 2020”, stopa samoubistava u Crnoj Gori 2016. bila manja nego 2019. Međutim, prema podacima Uprave policije, 2016. je bilo više samoubistava nego 2019. Prema “Mental Health Atlas 2020.” razlikuju se stope i broj samoubistava i u nekim drugim godinama u odnosu na podatke nadležnih institucija u Crnoj Gori.

I u istraživanju Rakočević-Medojević je istaknuto da zvanični statistički podaci često nijesu pravi pokazatelj o broju samoubistava u Crnoj Gori. “Mnogi slučajevi vode se kao nesrećni slučajevi, saobraćajne nezgode, smrt neutvrđenog uzroka i najčešće u malim sredinama, gdje je žig izrazitiji, porodica prijavljuje samoubistvo i kao prirodnu smrt”, navodi se u istraživanju.

I Injac-Stevović tvrdi da je praćenje podataka veoma bitno, jer se na osnovu njih može sistemski boriti, a da je veliki problem ako nijesu tačni.

Cerović - Foto: Privatna Arhiva

I klinički psiholog Radoje Cerović godinama ukazuje da nešto nije u redu sa statistikom. “Uprkos informacionom sistemu mi danas ne znamo kolika je incidencija mnogih bolesti, smrtnost od njih i slično”, ističe Cerović.

Dodaje da u Crnoj Gori ne postoji ni “coroner service”, to jest služba kojoj je konstatovanje smrti i uzroka glavni posao. Ako smo po stopi suicida u vrhu zemalja u Evropi, ali i svijetu, onda bi praćenje tog problema morao biti državni prioritet, kaže Cerović.

”U Avganistanu ne postoje samoubistva, zvanično, jer stigma pada na cijelu porodicu i često je bolje reći da je neko ubijen ili da je nestao, nego priznati samoubistvo. Dakle, na nama je da izaberemo stranu: hoćemo li raditi po pravilima Evropske unije ili ćemo ići ka Avganistanu”, naveo je ovaj klinički psiholog.

Iz Ministarstva zdravlja (MZ), ali ni iz SZO CIN-CG nije dobio pojašnjenje zašto se zvanična statistika Crne Gore i ona SZO ne poklapaju, ali ni na niz drugih pitanja u vezi s ovim problemom. Ni Institut za javno zdravlje, koji je od 2010. godine preuzeo obavezu praćenja podataka, nije odgovarao na naša pitanja.

Hitno napraviti strategiju prevencije

”Nemamo nikakva mjerenja stanja mentalnog zdravlja. A brojke koje imamo, kao što vidite ne poklapaju se s realnim stanjem”, navodi Cerović.

Psiholozi, dodaje, takođe žive u nekoj formi nelegalnosti ili polulegalnosti. “Ne postoji zakon, ni komora, niti bilo kakvo ozbiljno samoregulatorno tijelo koje bi postavljalo pravila profesije i vršilo monitoring”, podsjeća on.

Kao član Italijanske komore psihologa, Cerović objašnjava, da ta komora stalno ažurira pravila i standarde profesije. “Država, u sklopu sistema javnog zdravstva, subvencionira psihološke usluge tamo gdje se ustanovi da za njima ima potrebe”, pojašnjava on.

Da Crna Gora praktično ne radi ništa da pomogne ljudima koji imaju ove probleme govori i podatak da je Ministarstvo zdravlja (MZ), prije nekoliko godina osnovalo Komisiju za prevenciju suicida, koja nikada nije počela s radom.

Injac-Stevović ističe za CIN-CG da je neophodno da MZ napravi strategiju prevencije suicida, te da je da se u ovu priču uključe i predstavnici opština.

Dodaje da je ključno i da Crna Gora ima tačnu statistiku s bazom podataka kako o broju suicida, tako i o pokušajima samoubistava u bolnicama i vanbolničkim uslovima. Ona pojašnjava da je možda najvažnije raditi upravo s licima koja su pokušala samoubistvo, kako bi se bolje shvatilo šta su njihove potrebe, te da je važno uključiti ih u zajednicu, napraviti klubove za druženje, ali i SOS liniju.

”Ovako mala zemlja s visokom stopom suicida zaista gubi, jer bi mogla mnogo samoubistava da prevenira”, zaključuje psihijatrica.

Svake tri sekunde neko pokuša da se ubije

Prema podacima SZO u svijetu godišnje oko 800.000 ljudi izvrši samoubistvo, a znatno je više onih koji to pokušaju. Znači svakih 40 sekundi neko se u svijetu ubije, a svake tri sekunde pokuša suicid. Prema istraživanjima SZO više ljudi se ubije nego što umre od malarije, HIV/AIDS, raka dojke, ratova i ubistava. Samoubistvo je i jedan od vodećih uzroka smrti mladih do 30 godina, nakon saobraćajnih nesreća, tuberkuloze i nasilja.

Istraživanja takođe pokazuju da je više od 90 odsto osoba koje su izvršile samoubistvo bolovalo od depresije ili nekog drugog mentalnog poremećaja, ili je bilo sklono upotrebi psihoaktivnih supstanci - alkohola, droge i ljekova.

U Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori (2019-2023) se prоcjenjuje da će samо depresija u ukupnоj pоpulaciji svjetskоg stanоvništva dо 2020. biti drugi vоdeći uzrоk glоbalnоg оpterećenja bоlestima, оdmah nakоn ishemične bоlesti srca.

”Na globalnom nivou depresijom je pogođeno oko 300 miliona ljudi, više žena nego muškaraca. Devet od deset država sa najvišom stopom suicida u svijetu nalazi se u Evropi”, piše u Strategiji. Procjenjuje se da na svaku odraslu osobu koja je počinila samoubistvo postoji još 20 osoba koje su pokušale samoubistvo.

”Čak 1.4 odsto svih smrtnih slučajeva na svijetu uzrokovano je suicidom, što znači da od suicida umire više ljudi nego u svim oružanim konfiliktima u svijetu. 79 odsto suicida na globalnom nivou dešava se u nisko i srednje razvijenim zemljama. Čak pet puta je veća vjerovatnoća da će muškarac počiniti samoubistvo u odnosu na ženu”, piše u tom dokumentu.

Na globalnom nivou, najčešći način suicida vrši se gutanjem pesticida, vješanjem i vatrenim oružjem.

Mađarska je godinama imala najveću stopu samoubistava u svijetu, da bi početkom 21. vijeka prva četiri mjesta po stopi samoubistava zauzimale četiri države bivšeg Sovjetskog saveza - Litvanija, Rusija, Estonija i Bjelorusija. Prema posljednjim podacima SZO, u prvih deset država sa najvećom stopom suicida i dalje su Rusija i Litvanija, ali prednjače i afričke zemlje Lesoto, Esvatini, Južnoafrička Republika, te južnoameričke Gvajana i Surinam. U vrhu su i Južna Koreja, ali i pojedina ostrva u Tihom okeanu. Grčka je više decenija evropska zemlja sa najmanjom stopom samoubistava, dok su u arapskim državama te stope najniže u svijetu.

Na 20 pacijenata jedno kupatilo

Injac-Stevović za CIN-CG naglašava i da loši uslovi u kojima funkcionišu psihijatrijske ustanove kod nas odbijaju pacijente da prihvate liječenje.

”U Klinici u Podgorici na 20 pacijenata imate jedno kupatilo”, pojašnjava doktorka.

Radoje Cerović ističe da razvoj svijesti i moderne kulture možete mjeriti u jednoj državi i po stanju psihijatrijskih ustanova i usluga.

”Da uprava Kliničkog centra nije intervenisala u posljednjem trenutku, krov neuropsihijatrije bi se srušio na pacijente i na ljekare. Situacija u Dobroti je u domenu horora…”, ocjenjuje Cerović.

Za četiri mjeseca 38 samoubistava

Policija je evidentirala 38 samoubistava od januara do maja ove godine.

Na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica registrovano je 10 samoubistava, na teritoriji nikšićkog centra sedam, dok je na području nadležnosti CB Herceg Novi registrovano pet, a po četiri samoubistava evidentirana su na teritoriji koju pokrivaju CB Bijelo Polje, Berane, Pljevalja i Bar.

”Od početka godine najveći broj samoubistava je registrovan u februaru - 12”, piše u odgovorima policije CIN-CG-u.

Reagovati na vrijeme

U 2016. godini samoubistvo je predstavljalo drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina u svijetu. U nekoliko država suicid čak predstavlja vodeći uzrok smrti adolescenta.

”Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14. godine života, a tri četvrtine mentalnih bolesti do sredine dvadesetih godina života”, piše u Strategiji.

Istraživanjem, koje je 2014. rađeno među 167 adolescenata, od 16 do 19 godina starosti u nekoliko srednjih škola u glavnom gradu, utvrđeno je da su suicidalne misli i ponašanja veoma zastupljeni kod podgoričkih adolescenata, te da su u korelaciji sa zavisnostima od duvana, alkohola, narkotika i kockanja.

”Čak 16,5 odsto smatra da bi samoubistvom riješilo sve svoje probleme. Njih 27 odsto razmišlja o samopovređivanju, 17,6 odsto za sebe misli da su bezvrijedni, a 23,5 odsto ispitanika je navelo da se ne raduje dugom životu”, piše u istraživanju psihološkinje Irene Boričić.

Pomoć tražiti u Srbiji

Iako gotovo sve zemlje u regionu u odnosu na broj stanovnika imaju manji procenat samoubistava nego Crna Gora, sistem podrške licima sa suicidalnim mislima je mnogo dostupniji.

Tako, recimo, u Srbiji, koja po zvaničnoj statistici ima duplo manju stopu samoubistava od Crne Gore, postoje razni programi podrške, online zajednice i nevladine organizacije koje se bave ovim problemom.

Građanima je na raspolaganju SOS linija za prevenciju samoubistva, koja funkcioniše pri Klinici “Dr Laza Lazarević” u Srbiji. Linija 0800-309-309 je besplatna i dostupna non-stop. Broj linije u centru “Srce” je 0800-300-303 i može se pozvati svakog dana od 14 do 23 h.

Maja BORIČIĆ

Ko i zbog čega je dozvolio neplansku i agresivnu gradnju na području Kotora, zbog čega su neki djelovi prekrasnog pejzaža Bokokotorskog zaliva nestali ili urušeni do neprepoznatljivosti? Da li Kotoru i dalje prijeti brisanje sa prestižne UNESC-ove liste zaštićene svjetske kulturne baštine? Na koji način se Crna Gora bori protiv devastacije prostora i zaštićenih područja?

Odgovore na ova pitanja pogledajte u dokumentarnom filmu „Ugrožena baština“ u srijedu od 20.30h na TV Vijesti

Film je realizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG)

I pored rastućeg trenda upisa, pitanje kvaliteta obrazovanja koju dobijaju RE djeca ostaje ključni problem

Almedina ide u sedmi razred jedne osnovne škole u Baru. Na molbu novinarki Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da pročita jedan pasus iz knjige, nesigurno pristaje, uz upozorenje da ne zna dobro da čita. I počinje da sriče.

Njen brat Aleksandar, šesnaestogodišnjak koji pohađa peti razred, uzima olovku i ispisuje jednostavnu rečenicu koju mu novinarka diktira - “Imam žutog psa, zove se Snupi”. Neprecizna štampana slova izgledaju kao da ih piše neko ko je tek u prvom razredu, umjesto “g” pojavljuje se “k”, a mladić se zbunjuje i zastaje na riječi “pas”.

Devetogodišnji Petar, njihov brat koji pohađa treći razred, stidljivo gleda u prazan papir dok ga novinarke CIN-CG-a mole da napiše svoje ime, a zatim različita slova i brojeve. Nakon što novinarke odustanu, pomalja se, nesigurnom rukom napisan broj četiri. Na pitanje koji je to broj, Petar ne zna da odgovori.

Ova djeca ne pohađaju školu redovno. Ipak, prolaze razrede bez obnavljanja, i očekuje se da će osnovnu školu završiti u roku.

Oni nijesu usamljeni primjer toga da romska djeca izađu iz osnovne škole nepismena.

”I mi se pitamo kako prelaze iz razreda u razred. Iz škole su zvali nekoliko puta da pitaju zašto su djeca izostala. Mi objasnimo, i to je to”, kaže za CIN-CG Sabedin, otac djece, koji osim njih ima još tri kćerke predškolskog uzrasta. Želi da svi završe makar osnovnu školu.

Iz OŠ “Meksiko” u Baru, koju pohađa 18 učenika RE populacije, među kojima su i Sabedinova djeca, kažu da nastavnici imaju poseban kriterijum prema romskim đacima. ”Zbog teških uslova u kojima žive, ovim đacima nastavničko osoblje toleriše mnogo više nego što je to uobičajeno”, kaže za CIN-CG Lejla Bubić, pomoćnica direktorice OŠ “Meksiko”.

U Crnoj Gori nijesu rađena istraživanja o nivou osnovnih vještina (čitanje, pisanje, govor, računanje) kod djece iz RE populacije koja pohađaju osnovnu školu.

UNICEF je, u poslednjem talasu Istraživanja višestrukih pokazatelja (MICS6) u periodu od 2017. do 2019, u mnogim zemljama ispitao dvije osnovne vještine kod djece - čitanje i numeričke sposobnosti u zavisnosti od različitih faktora - poput pripadnosti manjinskim populacijama, dječijeg rada, nivoa siromaštva…

”Nalazi pokazuju da djeca iz romskih naselja imaju manje šanse da steknu osnovne vještine u čitanju i numeričkim sposobnostima u poređenju sa nacionalnim prosjekom”, a “samo školovanje možda nije dovoljno da bi se u potpunosti postigli ravnopravni rezultati u obrazovanju”, navodi se u izvještaju UNICEF-a iz 2022. godine pod nazivom “Obrazovni putevi u romskim naseljima”.

Iz kancelarije UNICEF-a za Crnu Goru kazali su za CIN-CG da “zbog ograničenih kapaciteta crnogorskih institucija nije bilo prostora za mjerenje osnovnih vještina djece u Crnoj Gori, prilikom UNICEF-ovog istraživanja MICS6”. ”Sljedeći talas istraživanja mogao bi biti realizovan tek oko 2025. godine”, tvrde.

CIN-CG je poslao pitanja na adrese 25 osnovnih škola u Crnoj Gori, u vezi sa procentom pismenosti djece iz RE zajednica. Iz 11 škola koje su odgovorile objasnili su da se ne vodi evidencija isključivo za djecu RE populacije, a generalne stope pismenosti RE đaka ovih škola kreću se od 70 do 90 odsto.

Iz škole sa najviše učenika iz RE populacije u Crnoj Gori - OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”, navode da se u prva tri razreda opismeni 90 odsto romskih đaka.

Ipak, učenici romske populacije nerijetko upisuju srednju školu - potpuno nepismeni.

”Dolaze nam đaci sa završenom osnovnom školom koje moramo da učimo štampana slova, jer u suprotnom, ne mogu da savladaju gradivo”, kaže za CIN-CG Milanka Okuka, pedagoškinja JU Srednje stručne škole u Baru, koja obavlja i posao mentorke za RE učenike te škole.

Prema podacima Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, stopa završavanja osnovne škole kod romske djece iznosi 56 odsto, a srednje svega tri odsto.

”Ova razlika između stope završavanja osnovne i srednje škole bez dileme odražava loš kvalitet obrazovanja RE djece, prvenstveno tokom osnovne škole. Briga škola prema RE populaciji je svedena na formu, a djeca završavaju razrede tako da nijesu funkcionalno pismena”, napominje za CIN-CG Biljana Maslovarić, direktorica Pedagoškog centra Crne Gore koja ima bogato iskustvo u radu sa romskom djecom.

”Dešava se da djeca između šestog i devetog razreda osnovne škole pišu štampanim slovima, miješaju glasove i nijesu na nivou koji je potreban za razred koji pohađaju”, navodi se u izvještaju “Identifikacija i mapiranje relevantnih izazova sa kojima se suočava zajednica Roma i Egipćana u Crnoj Gori”, programa ROMACTED iz 2019. godine.

Pitanje kvaliteta obrazovanja ostaje ključni problem “bez obzira što smo”, kako se još navodi u ovom izvještaju, “posljednjih godina svjedoci rastućeg trenda upisa u školu”.

Maslovarić - Foto: Univerzitet Crne Gore

Odgovornost za propuste u obrazovanju RE učenika treba da snosi škola, odnosno nastavničko osoblje, tvrdi još Biljana Maslovarić.

”Tokom jedne školske godine rade se tri provjere znanja. Škola mora da preuzme odgovornost ukoliko dijete nakon svih ovih provjera izađe, a da nije elementarn o obrazovano”, kaže ona.

Tolerancija neredovnog pohađanja nastave medveđa usluga

Za Almedinu, Petra i Aleksandra redovno pohađanje nastave znatno je otežano zbog udaljenosti njhovog prebivališta. Od trošne barake na padini planine Sutorman iznad Bara, gdje žive, kilometri su do prvog naselja ili prodavnice, a do škole ima čak 40 minuta vožnje.

Organizaciju dolazaka djece do škole i nazad njihova porodica dijeli sa jedinim susjedima, porodicom Stanković, takođe Romima, koja podiže petoro djece školskog uzrasta.

”Danima kojim djeca prate nastavu, moramo nekoliko puta da se spuštamo sa Sutormana do grada, jer su svi u različitim smjenama i školama. Naš čitav život se vrti oko školskih obaveza”, kaže Sabedin. Da bi sakupili novac za gorivo i nastavili da prate nastavu, ali i pomogli svojim porodicama, ova djeca poslije škole rade različite poslove.

”Nemamo izbora”, kaže Sabedin.

”Dječiji rad je povezan sa slabim rezultatima u učenju, odnosno slabijim osnovnim vještinama čitanja i numeričkih sposobnosti”, navodi se u izvještaju UNICEF-a “Dublja istraživanja: dječiji rad i učenje” iz 2020.

Faktori poput siromaštva, neobrazovanih roditelja i pripadnosti ženskom polu značajno umanjuju šanse kod romske djece da postignu temeljne vještine čitanja i numeričkih sposobnosti, navodi se još u izvještaju “Obrazovni putevi u romskim naseljima”, iz 2022. “Ova djeca nijesu napredovala u svom obrazovanju, bez obzira na redovno pohađanje nastave ili kompletiranje školovanja”.

Crna Gora je jedina zemlja posljednjeg talasa UNICEF-ovih istraživanja u kojoj je procenat romske i egipćanske djece koja su angažovana u dječijem radu, a koja završe osnovnu školu, gotovo identičan procentu one RE djece koja ne rade. Za razliku od ostalih testiranih zemalja u regionu, u Crnoj Gori mogućnost izbacivanja iz škole ne povećava se ukoliko dijete radi i samim tim neredovno pohađa nastavu, navodi se u izvještaju “Obrazovni putevi u romskim naseljima”.

Iz kancelarije UNICEF-a za Crnu Goru nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a da li ovakva statistika pokazuje pretjeranu popustljivost osnovnih škola prema đacima RE populacije. ”Prema Protokolu koji propisuje obaveze institucija u cilju sprečavanja napuštanja škole, imamo obavezu da reagujemo ukoliko postoji rizik od napuštanja škole”, naveli su iz UNICEF-a u dopisu za CIN-CG.

Izbacivanje iz škola je rjetkost, ali i ponavljanje razreda, uprkos neredovnom pohađanju časova, svjedoče iskustva iz škola koje su odgovorile CIN-CG-u.

Podaci UNICEF-ovog Istraživanja višestrukih pokazatelja iz 2018. pokazuju da su romska djeca iz siromašnijih porodica u manjem riziku od ponavljanja razreda u osnovnoj školi u odnosu na djecu iz bogatijih porodica. ”Romska djeca ne ponavljaju razdred”, tvrde iz OŠ “Meksiko”. ”Uglavnom, u svim razredima, ne pohađaju redovno nastavu, što znatno utiče na loš uspjeh i upravo iz tog razloga veoma mali broj takvih učenika može čitati i pisati bez problema”, navodi pomoćnica direktorice Bubić.

”Imamo veliki problem sa neredovnim pohađanjem nastave učenika RE populacije, i to u procentu od preko 70 odsto. Nemoguće je formirati ocjenu”, kaže za CIN-CG direktorica OŠ “Njegoš” u Kotoru Tamara Radonjić.

Iz podgoričke OŠ “21. maj” za CIN-CG su kazali da RE djeca do trećeg razreda djelimično postižu obrazovne ishode. ”U četvrtom razredu njihov uspjeh je dobar, a od petog do devetog ostvaruju minimalne obrazovne ishode, dovoljan uspjeh”. Almedini, Petru i Aleksandru fali osnovna informisanost koju je do sada trebalo da steknu u školi. Na pitanje novinarki šta je to ćelija, tvrde da im je ta riječ poznata. ”To je ono kad odeš u zatvor”, najzad govori Aleksandar. Na pitanje da li znaju šta je ćelija iz biologije, nastaje muk. Na pitanje ko je Njegoš, niko ne zna odgovor, ali Almedina tvrdi da joj je ta riječ - poznata.

Ovoj djeci nema ko da pomogne sa gradivom propuštenim u školi. ”Mi sigurno ne možemo da im pomognemo”, kaže Sabedin, otac djece.

Diskriminacija ubija motivaciju

Na pitanje novinarki CIN-CG-a voli li da ide u školu i igra se sa djecom, devetogodišnji nasmijani Petar postaje ozbiljan i odmahuje glavom.

”Nemaju s kim da se druže, igraju. Zato vole više da ostanu ovdje, na Sutormanu”, objašnjava Sabedin.

”Pored siromaštva, ključni faktori koji ometaju romske učenike da redovno pohađaju škole su i stigma, maltretiranja od strane vršnjaka ili zaposlenih, diskriminacija, nedostatak ličnih dokumenata koja su potrebna za upis u škole, česte migracije…”, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

Iskustva romske djece u učionice karakteriše nedostatak integracije i očigledna diskriminacija, navodi se u studiji programa ROMACTED iz 2019.

”Išao sam u školu do VI razreda, a zatim sam počeo sa vanrednim školovanjem jer je to jednostavno bilo bolje za mene”, izjava je jednog od diskriminisanih dječaka RE nacionalnosti, navedena u ovoj studiji.

Knežević - Foto: Privatna arhiva

”Diskriminacija dovodi do toga da se djeca osjećaju manje bitnom. Njihovo samopoštovanje je narušeno i, u većini slučajeva, prestaju da se bore i ne pokušavaju da se poboljšaju i izađu na kraj sa problemom... Pod povećanim su rizikom od napuštanja škole”, kaže za CIN-CG psihološkinja u Centru za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević.

Tradicionalni nedostatak integracije, gdje RE djeca ne razvijaju bliske društvene veze sa drugom djecom, negativno utiču na njihovu motivaciju za nastavak školovanja, navodi se dalje u studiji.

”Obezbjeđivanje odjeće i obuće, besplatnih udžbenika i školskog pribora, uključivanje roditelja u život i rad škole, besplatan prevoz, prihvaćenost vršnjaka i nastavničke kompetencije su faktori koji utiču da djeca RE populacije redovnije pohađaju nastavu”, smatra Jelena Popović, direktorica OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”.

”Roditelji, na primjer, često odlučuju da djecu ne šalju u školu, jer nemaju ništa čisto da obuku. Nijesu u mogućnosti da obezbijede školski pribor i uslove za život koji bi djeci omogućili da uče kod kuće”, navodi se u istraživanju ROMACTED 2019.

Da segregacija postoji i po školama potvrđuje činjenica da pripadnici RE populacije pohađaju svega sedam škola na teritoriji glavnog grada. Škole koje se tradicionalno smatraju elitnim gotovo da nemaju đake RE populacije. Tako škola “Pavle Rovinski” nema ni jednog đaka RE populacije, bez obzira na relativnu blizinu naselja Vrela ribnička. OŠ “Sutjeska” ima svega jednu učenicu RE populacije.

”Radimo na tome da ih upisujemo i u ostale takozvane ‘elitne škole’, ali moramo im obezbijediti i prevoz do tih škola”, kazali su za CIN-CG iz Direktorata za obrazovanje manjinskih naroda Ministarstva prosvjete.

Milić - Foto: Privatna arhiva

”Djeca nerijetko imaju osjećaj da u školama nijesu u potpunosti prihvaćena. Često kažu: ‘Sjednu nas u posljednje klupe, i naše je da budemo mirni i da dolazimo redovno’”, ističe za CIN-CG direktorica Dnevnog centra pri Centru za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore - defendologija u Nikšiću Jelena Milić.

Trenutno, 202 djece, većinski iz romske i egipćanske populacije, aktivni su korisnici tog centra. Tu uče, dobijaju psiho-socijalnu podršku i obroke, a nerijetko dolaze i samo da obave osnovne fiziološke potrebe - da se istuširaju, ošišaju ili da operu i osuše veš. ”Centar prvobitno nije bio osmišljen samo za potrebe djece iz RE populacije. Vremenom se ispostavilo da oni čine najveći broj korisnika”, objašnjava Jelena Milić.

Bez sankcija za zanemarivanje učenika

Dopuštanje učeniku da pređe razred, iako prethodno nije savladao potrebne vještine, kažnjivo je zakonima Crne Gore. Zakonom o zabrani diskriminacije, diskriminacijom se, između ostalog, smatra “otežavanje ili uskraćivanje mogućnosti praćenja nastave, razvrstavanje ili pravljenje razlika ili nejednako postupanje prema đacima /učenicima/studentima”.

Etički kodeksi, koje svaka škola ima, propisuju obavezu nastavnika da se prema svakom učeniku odnosi pažljivo i objektivno - u ocjenjivanju, rješavanju sukoba i u primjeni disciplinskih mjera.

I pored zakona, gotovo nikada se ne dešava da neko od nastavnika ili iz rukovodstva škole bude sankcionisan zbog toga što učenik do kraja osnovne škole nije savladao slova i brojeve. Škole uglavnom reaguju i informišu roditelje i relevantne institucije onda kada dijete ne dolazi redovno na časove.

”Događalo se da pošaljemo dopis školi da bismo provjerili kako neko dijete napreduje ili, ukoliko izostaje sa nastave, da li škola informiše o tome roditelje. Iz iskustva, ne mislim da škole prečesto kontaktiraju roditelje”, kaže još za CIN-CG Jelena Milić.

”Ako dijete nije u školi i negdje prosi, počinjen je niz prekršaja”, kaže za CIN-CG Duška Šljivančanin, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) za oblast zaštite prava djeteta, mladih i socijalne zaštite.

”Više puta smo u našim izvještajima davali smjernice šta bi u ovakvim slučajevima trebalo raditi, a pokretali smo i prekršajne prijave protiv roditelja jer oni zakonski moraju da odgovaraju”, tvrdi savjetnica ombudsmana.

Prema njenim riječima, prekršajni sudovi u Crnoj Gori imaju lošu praksu po ovom pitanju. ”Da ne bi dodatno osiromašavali porodice, puštaju ih i ne kažnjavaju. To je kontraproduktivno”.

Djeci barijera jezik, djevojčice ranije napuštaju škole

”Obrazovanje na jeziku koji djeci nije maternji dovodi do značajnog problema - neki učenici završavaju školu, a da prethodno ne savladaju osnovne vještine čitanja ili pisanja”, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

U odjeljenjima kotorske OŠ “Njegoš”, u koju inače ide 29 učenika RE populacije, u kojima ih ima više, Romi i Egipćani među sobom govore na jeziku na kojem pričaju kod kuće. ”To je problem pri usvajanju gradiva”, navodi direktorica te škole Tamara Radonjić.

Iz OŠ “Milan Vuković” u Herceg Novom za CIN-CG kažu da su kod RE djece primijetili ograničenja u razumijevanju pročitanog teksta. ”Ona su uslovljena jezičkim i pojmovnim fondom kojim ova djeca raspolažu”.

Iz OŠ “Njegoš” u Kotoru naveli su za CIN-CG da posebno djevojčice RE populacije ranije napuštaju nastavu. ”I pored angažovanja školske pedagoško-psihološke službe i odlične saradnje koju imamo sa Kancelarijom za prevenciju bolesti djevojčice ranije napuštaju škole od dječaka”.

I u pomenutom istraživanju ROMACTED-a u razlozima za prijevremeno napuštanje škola posebno se ističe rodna neravnoteža. ”Od djevojčica se očekuje da pomažu u obavljanju kućnih poslova, kao i da uđu u brak u vrlo ranoj dobi”, navodi se u tom istraživanju. ”Procenat žena bez škole ili sa manje od četiri razreda osnovne škole značajno je veći nego procenat muškaraca, gdje je čak 43,2 odsto žena ne posjeduje nijedan vid obrazovanja, dok je to slučaj sa svega 22,6 odsto muškaraca”, ukazano je u istraživanju Defacta koje se navodi u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

Program medijatora dobar iskorak

Poboljšanje u obrazovanju romske djece pokrenulo je angažovanje saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, koji bi djeci trebalo da pomažu pri učenju, kao i da budu spona između roditelja i škola. Trenutno ih, prema podacima Ministarstva prosvjete, na nivou Crne Gore ima 22 - po jedan na svakih 70 učenika.

U prošloj školskoj godini bilo ih je isto toliko. Školske 2019/2020. bilo ih je 21, a 2018/19. njih 18. Školske 2019/20. angažovano je 35 mentora za 130 učenika osmog i devetog razreda romske i egipćanske populacije, dok je u srednjim školama angažovano 44 mentora (profesora) za 120 RE srednjoškolaca.

Eminović - Foto: Privatna arhiva

”Trebalo bi da se uspostavi mehanizam za mjerenje postignuća učenika u osnovnom obrazovanju. Prije angažovanja medijatora u obrazovnim institucijama rezultati i postignuća djece iz tih zajednica nijesu bila na zadovoljavajućem nivou. Iz godine u godinu sve je veći broj romske i egipćanske djece napuštalo školovanje. Zato je uloga i podrška medijatora od velikog značaja za njih, naročito za one lošeg socio-ekonomskog položaja”, kaže za CIN-CG Enis Eminović, medijator u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” i dugogodišnji romski aktivista u civilnom sektoru.

On svakodnevno vodi brigu o 53 učenika iz trećeg i 18 učenika romske i egipćanske zajednice iz devetog razreda.

Prema njegovim riječima, nedostatak komunikacije i saradnje između obrazovnih institucija i romskih i egipćanskih zajednica ozbiljna je prepreka u unapređenju obrazovanja RE populacije. ”I dalje je problem nedovoljna osviješćenost roditelja. Važno je da roditelji djece steknu povjerenje u medijatora, čiji položaj treba hitno sistematizovati”.

Najveći procenat anketiranih roditelja romske i egipćanske zajednice, kako se navodi u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana, nema informaciju o tome da li u njihovoj zajednici postoji saradnik u obrazovanju.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat električne energije koji se dobija korišćenjem voda Bilećkog jezera Crnogorske vlasti nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina i Hrvatska

Crnoj Gori je, zbog nekorišćenja hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera, koji se procjenjuje na više od 2.100 gigavat sati (GWh), nanijeta šteta koja se mjeri milijardama eura.

Crnogorske vlasti su nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska. Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) ponovo otvorila tu temu, dok se nova Vlada Dritana Abazovića o tome još nije izjasnila.

Koliki je potencijal Bilećkog jezera najbolje govori podatak da je ukupna potrošnja struje u Crnoj Gori, nakon izlaska Kombinata aluminijuma (KAP-a) iz elektronergetskog sistema, planirana za ovu godinu na oko 2.958 GWh sa gubicima na mreži.

Bilećko jezero od 1968. godine snabdijeva električnom energijom BiH i Hrvatsku, kroz hidroenergetski sistem Trebišnjica, odnosno hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Dubrovnik 1 i Čapljina. Iako oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji, Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat (KWh) električne energije iz ovog sistema.

Zvaničnici Republike Srpske, na čijoj se teritoriji većinom nalazi Bilećko jezero, kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da ne namjeravaju da Crnoj Gori daju odgovarajuću naknadu, dok su iz hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja rekli da zvanična Podgorica od njih nikada nije ni tražila naknadu.

Stručnjaci, koje je kontaktirao CIN-CG, saglasni su da je Crnoj Gori nanesena šteta, što pokazuju i studije renomiranih preduzeće za konsalting i projektovanje.

Na primjer, prema studiji "Iskorišćenje hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera u dijelu koji pripada Crnoj Gori", koju je 2008. godine uradio Energoprojekt Beograd, učešće Crne Gore u proizvodnji HE Trebinje1 je od 58,7 do 93,06 gigavat sati (GWh) godišnje, u HE Trebinje 2, od 2,1 do 3,32 GWh godišnje i u HE Dubrovnik 1, od 163,3 do 258,8 GWh godišnje.

Ukupno to je 224 do 355,18 GWh godišnje ili za period od 1968. do 2022. godine od 12.096 do 19.179 GWh.

Ako se u obzir uzme sadašnja cijena na energetskoj berzi u Budimpešti od oko 300 eura za megavat sat (MWh), to znači da je Crna Gora po tom osnovu do sada izgubila milijarde eura.

Subsektorska studija energetike, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020, predviđa da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne Crnoj Gori. O kojoj se količini struje radi najbolje govori podatak da je to četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidroelektrana Piva i Perućica.

Prema studiji Elektroprojekta iz Ljubljane, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne 270 gigavat sati godišnje.

BOLJE ISKORISTITI BILEĆKO JEZERO, NEGO GRADITI NA KOMARNICI

Prema međunarodnim konvencijama, Crna Gora ima pravo da valorizuje svoj udio u Bilećkom jezeru. Ali, umjesto da uzme ono što joj pripada, crnogorske vlasti, bivše i sadašnje, kao i Elektroprivreda propagiraju kontrovezne energetske projekte koji devastiraju jedinstvene i vrijedne predjele, poput kanjona Komarnice.

 "Crna Gora od Bilećkog jezera može dobiti električnu energiju u iznosu jednakom proizvodnji HE Komarnica": Mijović - Foto: CIN-CG

Analitičar Dejan Mijović smatra da Crna Gora može dobiti električnu energiju ili iznos u novcu koji je otprilike jednak proizvodnju HE Komarnica.

"Komarnica bi se gradila sedam, osam godina, a isplatila tek za nekih 15 jer treba isplatiti i kredit od više stotina miliona eura koji bismo dobili za gradnju", rekao je Mijović za CIN-CG.

Prema planovima, HE Komarnica proizvodila bi, u najboljem slučaju, 217 gigavat sati godišnje, dakle, manje od polovine ukupnog iznosa naknade koju bi Crna Gora, prema Subsektorskoj studiji, mogla da dobije od korišćenja Bilećkog jezera.

Bivša, 42. Vlada premijera Zdravka Krivokapića, dok je bila u tehničkom mandatu u martu 2022. godine (nepovjerenje joj je u parlamentu izglasano 4. februara) usvojila je Informaciju o valorizaciji voda Bilećkog jezera i formirala ekspertski tim.

Nekoliko mjeseci prije toga su u okviru EPCG formirali radni tim, koji se bavi tim pitanjem.

Član odbora direktora EPCG Rajko Radusinović rekao je za CIN-CG da su prikupili oko 40 dokumenta i da će pokušati da problem riješe sporazumno.

"Međutim, to je ipak međudržavni problem u koji su inkorporirane sadašnje nezavisne države BiH, Hrvatska i Crna Gora. Osim sporazumnog rješavanja ove problematike, naravno postoji i arbitraža, ali za to je potrebno da se sve tri strane usaglase ko će da bude taj koji će da arbitrira i sve tri strane da prihvate presudu arbitraže. Postoji i međunarodni sud i učinićemo sve da do toga ne dođe", rekao je Radusinović.

Arbitražom je zaprijetila bivša Vlada Duška Markovića 2019. kada je poslala notu Ambasadi BiH. Crnogorska strana u noti izražava nadu da će pitanje biti riješeno u duhu dobrosusjedskih odnosa i da će ako se ne nađe prihvatljivo rješenje, biti prinuđena da pokrene postupak pred međunarodnim arbitražnim i sudskim organima.

Odgovor iz Sarajeva nije stigao, ali arbitražu Crna Gora nije pokrenula.

CRNA GORA TREBA DA BUDE IZVOZNIK STRUJE

Bilećko jezero je nastalo zaustavljanjem toka rijeke Trebišnjice, pogranične ponornice između Crne Gore i BiH. Jezero je površine 33 kilometra kvadratna zavisno od vodostaja, dužine skoro 20 kilometara i dubine preko 100 metara na pojedinim mjestima.

Akumulacija je potopila brojna sela i imanja i, iako su mještani obeštećeni, potopljen je i dio kulturno-istorijske baštine. Sa crnogorske i hercegovačke strane potopljeno je više crkava, a manastiri Dovrićevo i Kosijerevo su izmješteni.

Potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije i 22 kvadratna kilometra teritorije BiH. Udio sliva BiH je 60 odsto, a, prema Subsektorskoj studiji crnogorske Vlade iz 2005. godine, udio Crne Gore je 40 odsto.

Danas elektroenergetski sistem koji koristi vode Bilećkog jezera posluje kroz preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), u čijem je sastavu više postrojenja kojima upravljaju Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) i elektroprivrede Hrvatske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

HE Trebinje 1, Trebinje 2 i postrojenja Gornji horizonti, koja se još grade, posluju u okviru ERS. Hrvatska Bilećko jezero koristi za HE Dubrovnik, dok HE Čapljina upravljaju elektroprivrede Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Prema podacima HET-a, srednja godišnja proizvodnja HE Trebinje 1 je od 370 do 420 GWh, HE Trebinje 2 srednja godišnja proizvodnja iznosi 14,5 GWh, HE Dubrovnik 1168 GWh, a protočne hidroelektrane (PHE) Čapljina 400 GWh.

Električna energija proizvedena u HE Dubrovnik pripada i Hrvatskoj i RS, po 50 odsto, dok Crna Gora ne dobija ništa.

Dejan Mijović kaže da bi protivargument za to mogao da bude to što je BiH sagradila brane i kanale koje dovode vodu do Hrvatske.

"Međutim, treba reći da su za ovih 30 godina tokom kojih Crna Gora nije naplatila ni cent na ime koncesije, mogli da budu sagrađeni upravo te brane i kanali", objašnjava Mijović.

 "Možda ćemo graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima voda": Burić - Foto: CIN-CG

Hidrolog i inženjer geologije i hidrogeologije Mihailo Burić navodi da su procjene o slivu sa teritorije Crne Gore različite, kreću se između 37 do 45 odsto.

"Ali svakako najmjerodavniji je podatak u tome koliki je prosječni doticaj sa naše teritorije. On je ocijenjen sa 32 kubna metra u sekundi, mi u kalkulacijama idemo sa 30 m3 u sekundi da dolazi vode sa teritorije Crne Gore u Bilećko jezero", rekao je Burić za CIN-CG.

Njegova vizija je, kaže da Crna Gora treba da bude izvoznik električne energije, ali upozorava na klimatske promjene.

"Na rijeci Morači, na osnovu dosadašnjeg trenda i projekcija tog trenda će doći do smanjenja srednjeg godišnjeg proticaja sa prosječnih 170 m3 u sekundi na 102 m3 u sekundi. U gonjoj Tari će doći do promjene srednjeg godišnjeg proticaja sa 26 na 10 m3 u sekundi. Moramo da shvatimo i konstatujemo efekte klimatskih promjena i na osnovu toga moramo da pravimo strategije u energetici. Ako se ovako nastavi, možda ćemo morati graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima naših voda", rekao je Burić.

"Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu": Marko Kovačević - Foto: CIN-CG

Opština Nikšić je do 1992. dobijala naknadu za potopljene teritorije, oko 200 hiljada eura. Raspadom SFRJ i nakon rata u BiH, Crna Gora je ostala i bez toga jer ni nakon smirivanja prilika Opština Nikšić nije dobijala ništa od Elektroprivrede RS. Samo je po ovom osnovu izgubljeno oko šest miliona eura.

S druge strane, ERS ovu naknadu uredno isplaćuje opštinama na teritoriji RS- Trebinju i Bileći.

Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević za CIN-CG je rekao da imaju dobru komunikaciju sa komšijama i u tom pravcu treba da i dalje razvijaju odnose.

"Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu", smatra Kovačević.

CRNA GORA ĆE TRAŽITI I ONO ŠTO JOJ JE PRIPADALO

 Nacrt ugovora o vodama 2010. upućen BiH, ali odgovor nije stigao: Furtula - Foto: CIN-CG

Direktor Direktorata za vodoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Željko Furtula za CIN-CG je kazao da će Crna Gora tražiti ne samo pravičnu raspodjelu hidropotencijala jezera, nego i ono što joj je pripadalo u prethodnom periodu.

Podsjetio je da je Crna Gora u više navrata pokušavala da dogovori sa RS i BiH pravičnu raspodjelu hidroenergetskog potencijala.

"Prethodnih 15-ak godina Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa RS i Hrvatskom, koji ima već sa Srbijom i Albanijom. Dva puta, 2004. i 2010. godine je Crna Gora bila na pragu zaključivanja tog ugovora. Čak je 2010. usvojen nacrt ugovora o vodama koji je upućen BiH, a na koji do dan-danas nismo dobili odgovor. Pretpostavka je da je tu problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera", rekao je Furtula.

U nacrtu Ugovora o vodama iz 2010, koji je tadašnja Vlada Crne Gore poslala BiH navodi se da je "korišćenje svih voda od zajedničkog interesa, a na prvom mjestu voda Bilećkog jezera, jedan od primarnih ciljeva ugovora".

Naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. godine: Perunović - Foto: CIN-CG

Bivši državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija Marko Perunović za CIN-CG je ranije, dok je bio na toj funkciji, kazao da bi trebalo u saglasnosti sa RS naći renomiranu međunarodnu instituciju koja bi uradila studiju prihvatljivu za obje strane.

"Na taj način bismo znali da je naših 10, 15, 20 odsto... Akumulacija je 1,28 milijardi kilometara kubnih vode, i to su ogromne količine koje bi za naš hidropotencijal značile jako puno. Ono što je naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. koja je oko 200.000 današnjih eura. Od 1992. ta koncesiona naknada nije nikada ni naplaćena", podsjetio je Perunović.

U RS NE GLEDAJU BLAGONAKLONO NA INICIJATIVU CRNOGORSKE STRANE

U EPCG, kako je kazao Radusinović, smatraju da je rješenje da formiraju zajedničko tijelo sa Elektroprivredom RS, i da zajednički odaberu izvođača, tj. projektni tim, međunarodnu naučnu instituciju koja će objektivno procijeniti ućešće Crna Gore u vodama Bilećkog jezera i na osnovu toga da se odredi pravična nadoknada.

Međutim, direktor ERS Luka Petrović za CIN-CG je kazao da je to "neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova".

"Oni hoće da kažu da imaju pravo na to, a kad se pravio sistem - nije ih bilo", poručio je Petrović.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS su za CIN-CG kazali da EPCG nema pravo da traži učešće u isporuci električne energije iz već izgrađenih objekata, jer u njihovoj izgradnji nije učestvovala.

Iz tog Ministarstva navode da je naknada za potopljeno zemljište u SFRJ redovno izmirivana svim opštinama, uključujući i Nikšić, međutim nakon okončanja rata, prestao je da postoji pravni okvir za dalje plaćanje.

Miodrag Radunović, bivši pravni savjetnik Vlade Crne Gore iz 2010. i član Vladinog tima 2005. i 2006. godine koji je pregovarao sa ERS, kaže da BiH itekako odgovara status kvo u slučaju Bilećkog jezera.

"Znači da koriste jezero, proizvode električnu energiju, a da i dalje nemaju nikakvih obaveza prema Crnoj Gori. Naravno da je to sa stanovišta naših interesa i potreba neodrživo", rekao je Radunović za CIN-CG.

Smatra da takvo stanje nije dobro ni sa stanovišta budućih planova i programa vezano za korišćenje preostalih voda, kada su u pitanju i Tara i Komarnica, itd.

Prema riječima Radunovića, HE Trebinje 1 je 1968. godine počela da radi, a nije tražena saglasnost Skupštine tadašnje Republike Crne Gore, što je bila obaveza prema tadašnjem osnovnom Zakonu o vodama donesenom na saveznom nivou.

"BiH je tada bila dužna da pribavi, a potom i da zaključi sporazum u vezi korišćenja tih voda", kaže Radunović.

U međunarodnom pravu to je, kako je naveo, uređeno Direktivom o vodama EU, Helsinškim pravilima o uređenju voda iz 1966, Konvencijom o međunarodnim vodotocima iz 1992. godine, Konvencijom UN o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka iz 1997.

"U tim dokumentima se preferira održivo i pravično korišćenje međunarodnih voda, a isto tako u nedostatku sporazuma, a kada je u pitanju šteta koja se nekim aktom može nanijeti državi sliva, da ta država ima pravo da se to pitanje raspravi, i da po tom osnovu zahtijeva određenu kompenzaciju", objasnio je Radunović.

I danas stručnjaci naglašavaju da je osnovni Zakon o vodama SFRJ iz 1965. bio u potpunosti usklađen sa međunarodnim pravom i svim važnim konvencijama.

Vodni resursi su javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze: Aleksandar Kovačević - Foto: CIN-CG

Ekspert za energetiku iz Beograda Aleksandar Kovačević objašnjava da je jedna dimenzija ko je vlasnik elektrane, druga na kojim vodnim resursima je ta elektrana zasnovana i kako se valorizuju ti vodni resursi.

"Vodni resursi su po definiciji javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze. Ne može bilo koje komercijalno preduzeće, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, da postane vlasnik vodnog resursa, ono postaje koncesionar, stiče pravo korišćenja vodnog resursa pod nekim uslovima", naveo je Kovačević.

Umjesto čekanja na odgovor iz BiH, relevantne konsultantske kuće su predlagale da Crna Gora povlači vodu iz Bilećkog jezera tako što će izgraditi postrojenja na svojoj teritoriji.

U predlogu Energoprojekta Hidroinženjering iz Beograda iz 2008. godine tri su moguća tehnička rješenja za valorizaciju voda Bilećkog jezera - izgradnja HE Boka kod Risna i HE Obošnica kod Nikšića, a treće rješenje je prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero.

Vlada Mila Đukanovića je 2008. godine, favorizovala izgradnju HE Boka koja bi sa aspekta prostornog planiranja i zaštite životne sredine prouzrokovalo najviše štete. Aktuelno rukovodstvo EPCG i danas zastupa stav da bi HE Boka bila najbolje rješenje.

"To je najproduktivnije što se tiče energetskih parametara, i najmanje košta po iznosu po megavat satu električne proizvedene energije", rekao je Rajko Radusinović.

EPCG će, kako kaže, graditi HE Boka samostalno ili u saradnji sa Elektroprivredom RS.  

HE BOKA BI SE GRADILA NA ZAŠTIĆENOM PODRUČJU

HE Boka gradila bi se u području koje je pod zaštitom UNESCO kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine. Neophodno bi bilo bušenje tunela dužine 30 kilometara kroz planinski masiv Orjena, park prirode i potencijalno Emerald i Natura 2000 područje. Riječ je o predjelima koje EU smatra izuzetno važnim zbog očuvanja ugroženih vrsta i staništa.

Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG kaže da bi probijanja tunela, zatim i izgradnja HE, uticala negativno na životinjski svijet i vrlo je izvjesno da bi došlo do promjene klimatskih prilika u tim mikro-lokalitetima.

Osim što bi 20 odsto konstrukcije HE Boka činili tuneli rizični za izgradnju, rješenje je problematično i zbog ulivanja velike količine slatke vode u Bokokotorski zaliv, što je navedeno u Studiji Energoprojekta iz 2007.

Mićanović navodi da bi to negativno uticalo na neke zajednice i organizme u tom dijelu Boke koji su jako osjetljivi na promjene saliniteta.

Rukovodstvo EPCG nije bilo transparentno kada je u pitanju dokumentacija o Bilećkom jezeru i, iako su, pojašnjenjima i izjavama, pomogli istraživanju, nijesu odgovorili na zahtjeve CIN-CG-a za pristup informacijama, odnosno dokumentaciji.

Mićanović kaže da su imali isti problem kada je u pitanju ugovor koji je EPCG potpisala sa Elektroprivredom Srbije o izgradnji HE Komarnica.

"Nakon godinu dana aktivnog traženja i slanja zahtjeva dobili smo konačno ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Srbijom u vezi sa HE Komarnica i taj ugovor je apsolutno nečitak i niko nije uspio da izvuče ijednu rečenicu koja se kristalno vidi. Samo se nameće da jedna velika kompanija u većinskom vlasništvu Crne Gore nema odgovoran i brižan odnos prema građanima", rekla je Mićanović.

PITANJE UREDITI MEĐUNARODNIM SPORAZUMOM

Najbolje je zaključiti međunarodni sporazum kojim će se urediti otvorena pitanja: Lepotić Kovačević - Foto: CIN-CG

Pravnica iz Beograda Branislava Lepotić Kovačević navodi da su države na koje se odnosi pitanje sliva, kandidati za članstvo u EU, a EU ima pravila koja su slična opštim međunarodnim, a to je da svaka država ima pravo da uređuje sliv njene rijeke.

"Kada je u pitanju međunarodni sliv, u tom slučaju je najbolje zaključiti međunarodni sporazum u kojem će se sva ova otvorena pitanja urediti na način da se jasno definiše na koji dio sliva svaka od ovih država ima prava", smatra ona.

Okvirna direktiva o vodama EU predviđa da se rječni sliv koji pokriva teritoriju više od jedne države članice, označi kao međudržavno vodno područje. Konvencija UN o pravu neplovidbenog korišćenja međunarodnih vodotoka, predviđa da "ako je značajna šteta ipak prouzrokovana drugoj državi vodotoka, države čije korišćenje prouzrokuje takvu štetu će, u nedostatku sporazuma o takvom korišćenju, preduzeti sve odgovarajuće mjere… radi otklanjanja i sprečavanja takve štete, i po potrebi, raspraviti pitanje kompenzacije".

Dakle, međunarodni propisi su na strani Crne Gore i ona konačno treba da uzme što joj pripada i iskoristi ogromni potencijal Bilećkog jezera.

Građani od nove Vlade premijera Dritana Abazovića, koja je formirana 28. aprila, između ostalog očekuju stabilno snabdijevanje električnom energijom uz maksimalno očuvanje prirodnog bogatstva.  

Zaštitnici prirodnog bogatstva sve glasniji

Probijanja tunela i gradnja HE Boka, uticala bi negativno na životinjski svijet: Mićanović - Foto: CIN-CG

Protesti stručnjaka, ekoloških aktivista i građana zbog projekata koji bi mogli da ugroze neke od najvrednijih krajeva Crne Gore sve su jači. Toga su, kažu, svjesni i u EPCG, ali ne odustaju.

"Bez obzira što postoje ljudi i NVO koje štite prirodu i Crnu Goru, vjerujte nemojte je štititi od inženjera poput mene i mojih drugova", poručio je Rajko Radusinović.

Andrijana Mićanović kaže da je interesantno kako EPCG uvijek bira biodiverzitetski najvrednija i najbogatija područja u Crnoj Gori.

"Danas pričamo o Orjenu, ali takav je slučaj i Komarnica, koja predstavlja jednu, u biologiji se to kaže - vruću tačku biodiverziteta, i kanjon koji je unikatan ne samo u Crnoj Gori, nego i u Evropi, a sa druge Orjen je planina kojoj se dive i istražuje je veliki broj naučnika i ljubitelja prirode. Pitam se zašto svoj novac znanje i energiju ne uložimo u nešto održivo što ne mora da bude na uštrb prirodnih ljepota i vrijednosti Crne Gore", rekla je ona.  

Za prevođenje vode iz Bilećkog u Slano ne treba saglasnost RS

Prema tvrdnjama stručnjaka upućenih u ovu temu, HE Boka ne bi mogla da se gradi bez saglasnosti Republike Srpske, jer bi se na njenoj teritoriji nalazio dio infrastrukture neophodne za ovu HE. Saglasnost za korišćenje teritorije RS bila bi neophodna i za HE Obošnicu.

Za treću opciju, prevođenje vode iz Bilećkog u Slano jezero, ne bi trebalo da se za infrastrukturu koristi teritorija RS. Ovo rješenje koristilo bi HE Perućica da ojača svoj kapacitet i ne zahtijeva izgradnju posebne hidroelektrane.

Stručnjaci smatraju da, ako bi se Crna Gora odlučila za bilo koje od ovih rješenja bez dogovora sa drugom stranom, rizikovala bi da uđe u spor sa BiH, čiji je ishod neizvjestan.

Biljana Matijašević
Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Procesi traju godinama, kako zbog predugog trajanja izviđaja i istraga, tako i zbog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom i odlaganja sudskih ročišta u nedogled

  Od oko 260 optužnica koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo od 2016. do kraja prošle godine, prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), gotovo polovina nema ni prvostepeni sudski epilog. Dvadesetak optužnica još čeka na potvrdu, dok suđenja u više od 100 predmeta traju. Neka i godinama, bez naznaka da bi uskoro mogli stići do presude. Istovremeno, nakon godina suđenja, nije rijetkost da optužnice rezultiraju oslobađajućim presudama „zbog nedostatka dokaza“, kao u slučajevima Telekom i Carine. Kada su, nedavno, sudska vijeća Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici donijeli prvostepene oslobađajuće presude za Miomira Mugošu (Carine), Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića ( Telekom) mnogima je bio problem da se prisjete makar osnovnih detalja afera koje su svojevremeno potresle Crnu Goru. Suđenja su trajala oko četiri godine, što nije neobično kada su u pitanju predmeti po optužnicama SDT-a. Odgovornosti ni sudija, ni tužilaca – nema. Da je neodgovornost jedan od glavnih razloga neefikasnosti crnogorskog pravosuđa, ocjenjuje i bivši sudija i član Sudskog savjeta ispred Udruženja pravnika Stanko Marić.  ,,Brojni su razlozi zbog kojih je pravda teško dostupna pred crnogorskim sudovima, i zbog kojih postupci pred sudom neprimjereno dugo traju. Jedan od bitnih je izostanak odgovornosti i profesionalizma u veoma dugom vremenu u svim institucijama sistema, pa i u sudskoj vlasti, što ima naročito nesagledive posljedice na ostvarenje i zaštitu osnovnih Ustavom garantovanih prava i sloboda”, objašnjava on za CIN CG. Marić, koji je nakon penzionisanja prešao u advokate, precizira i da su analizom određenih pravosnažnih presuda, uočeni brojni problemi poput neravnomjerne opterećenosti sudija, što je takođe jedan od ključnih razloga za preduge postupke: ,,Uz već naglašeno odsustvo potrebne odgovornosti, a danas vidimo – i ozbiljnih sumnji da su se kroz zloupotrebu sudijske funkcije vršila teška krivična djela”.  Marić smatra da je sistem neodgovornosti, kada su u pitanju sudije i predsjednici sudova, institucionalizovan Zakonom o Sudskom savjetu i sudijama.  ,,Taj se zakon mora hitno mijenjati, ali i ustanoviti metod za preispitivanje rada svih sudija, sa akcentom na sudije Vrhovnog suda”, upozorava on. Uvidom u spise nekoliko važnih procesa u Specijalnom odeljenju Višeg suda, vezanih za visoku korupciju, CIN-CG je došao do podataka da ti procesi traju ili su trajali godinama, najprije zbog predugog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom mahom zbog odlaganja sudskih ročišta u nedogled.

AFERA KOVERTA: Istragu protiv odbjeglog biznismena Duška Kneževića i bivšeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića SDT je započelo u januaru 2019, nakon što je Knežević objelodanio snimak međusobne primopredaje novca koji je korišćen za nezakonito finansiranje predizborne kampanje (2016.), u korist tada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS). Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) zbog toga je kaznila tu partiju maksimalnom novčanom kaznom i naložila joj da vrati nelegalno stečeni novac.  Ali ne i pravosuđe. Umjesto da utvrdi izborne zloupotrebe DPS-a, krajem 2019., SDT je Višem sudu predao optužnicu protiv Kneževića, Stijepovića i još pet osoba optužujući ih za stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i njegovo stavljanje u legalne tokove. Viši sud je, nakon prve kontrole, odbio da potvrdi optužnicu protiv Stijepovića zbog krivičnog djela pranje novca u saizvršilaštvu, dok je optužnica protiv ostalih članova navodne kriminalne organizacije prihvaćena.  Potvrđivanje optužnice protiv Stijepovića trajalo je – dvije godine. Optužnica je odbijena i nakon dopune, pa se SDT obratio Apelacionom sudu. Tamo su uvažili njihove argumente. ,,Zaključak prvostepenog suda da tužilaštvo nije ponudilo dovoljno dokaza da je okrivljeni Stijepović već osnovano sumnjiv je neprihvatljiv, jer se ocjena izvedenih dokaza utvrđuje u kontradiktornom u postupku na glavnom pretresu”, navodi se u obrazloženju odluke Apelacionog suda, u koju je CIN CG imao uvid.  ,,Predloženi dokazi u fazi kontrole optužnice cijene se samo po kvantitetu dok se na glavnom pretresu u kontradiktornom postupku prilikom presuđenja dokazi cijene po njihovom kvalitetu,” zaključuje Apelacioni sud. Optužnica je, potom, potvrđena na trećoj kontroli, a citat Apelacionog suda donekle pomaže u razumijevanju zašto prihvaćene (potvrđene) optužnice na suđenju dovode do oslobađajućih presuda ,,zbog nedostatka dokaza”. Konačno, pred kraj prošle 2021. godine, objavljeno je da će suđenje optuženima za slučaj Koverta početi ,,uskoro”, pred Sudskim vijećem Evice Durutović. Sutkinja Durutović u međuvremenu je imenovana za sudiju Apelacionog suda, pa će proces voditi drugi sudija. Jednom, kada se steknu uslovi za njegov početak. Od osam optužnica koje je SDT pod rukovodstvom Milivoja Katnića od 2019. podnijelo protiv Duška Kneževića i njegovih navodnih saradnika u kriminalnim organizacijama koje je formirao, tri još čekaju na potvrdu. A suđenja za potvrđenih pet optužnica još su u pripremnoj fazi.

SLUČAJ BIVŠEG GRADONAČELNIKA BERANA: Kako pravda zna da bude spora pokazuje i slučaj Vuke Golubovića, bivšeg gradonačelnika Berana (2006 – 2014.) i funkcionera DPS-a. Golubović je, po nalogu SDT-a, uhapšen krajem marta 2017. Tek jedanaest mjeseci kasnije, SDT podiže optužnicu protiv njega, još pet osoba i jednog pravnog lica (DOO Tehnostar) stavljajući im na teret da su Opštinu Berane oštetili za više od pola miliona eura. Narednih pola godine u Višem sudu odlagana su kontrolna ročišta, uglavnom zbog nedolaska jednog od optuženih. U oktobru 2018. optužnica je iz Višeg suda vraćena na dopunu, da bi konačno bila potvrđena 5. decembra iste godine, kada je predmet dat u rad sudiji Ani Vuković. Početak suđenja planiran je za april 2019. Uslijedila su brojna odlaganja zbog kojih proces nije počeo duže od godinu dana. Razlozi su različiti: bolest jednog od optuženih, zahtjev odbrane za izuzeće sudskog vijeća, neuredne dostavnice (pozivi za suđenje), neodazivanja optuženih pozivu suda, neuspjeli pokušaji suda da uz pomoć policije obezbijedi prisustvo optuženih…  ,,Novi početak” trebalo je da uslijedi 30. septembra 2020. Priča se, međutim, ponovila. Prema evidenciji o zakazanom ročištima u Višem sudu, u koju je CIN CG imao uvid, od aprila 2019. do proljetos bilo je makar 28 zakazanih neodržanih ročišta! Pošto je i sutkinja Vuković prešla u Apelacioni sud, suđenje će sad, sa novim sudijom, još jednom krenuti iz početka.

PROCES PROTIV BIVŠEG GRADONAČELNIKA BARA: Šta sve mogu biti razlozi za odlaganje ročišta pokazuje i dosadašnji tok suđenja Žarku Pavićeviću, nekadašnjem gradonačelniku Bara. SDT je Pavićevića u aprilu 2017., skupa sa dvoje njegovih saradnika, optužilo da su zloupotrebom položaja 2011. godine u poslovima izgradnje stambeno-poslovnog prostora ošetetili Poštu Crne Gore za 2,25 miliona eura. Optužnica je potvrđena 15 mjeseci kasnije, u julu 2018, dok je suđenje počelo u decembru te godine. I, kako tako, išlo do narednog juna. Ročište u junu 2019. odloženo je zbog nedolaska optuženog Pavićevića. Njegovi advokati su na glavnom pretresu obavjestili sud da se on nalazi u Spužu, na izdržavanju ranije dosuđene kazne (takođe zloupotreba službenog položaja). Pošto u sudu nijesu imali tu informaciju na vrijeme, Pavićeviću nije uručen poziv. Ročište je odloženo za 19. jul. Julsko ročište odloženo je ,,jer nije bilo uslova za održavanje glavnog pretresa”. Nastavak suđenja zakazan je za septembar, kada su pročitani materijalni dokazi predloženi optužnicom. Tada je najavljeno da će na narednom ročištu, zakazanom za 1. novembar, biti pročitan izvještaj vještaka građevinske i ekonomske struke. Ročište je odloženo bez objašnjenja. Naredno, nije održano ,,zbog opravdanog odsustva” jednog od advokata. A ono sljedeće, posljednje u 2019., zbog nedolaska drugog. Takođe opravdano.  U februaru 2020. opravdano je odsustvovao sudski vještak. Martovsko ročište odloženo je ,,zbog opravdanog izostanka postupajućeg tužioca”. Onda je stigla korona… Suđenje traje.

SLUČAJ PRIMORKA: Pandemija je bila glavni razlog i za veliki broj otkazanih ročišta na suđenju u ,,slučaju Primorka”.  Viši sud je u martu 2019. potvrdio optužnicu SDT-a u predmetu Primorka Bar, kojom se šestočlana grupa, predvođena vlasnikom firme Krizma Nebojšom Boškovićem i bivšim direktorom Nove ljubljanske banke (NLB) Črtomirom Masaričem terete za zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili državni budžet za 6,6 miliona. Odlaganja su počela ,,tradicionalno”, tako što je u januaru 2020. advokat jednog od optuženih neopravdano izostao sa ročišta. Zbog toga ga je sudija Dragoje Jović kaznio sa 500 eura. Epidemija korone, i to što se Crna Gora našla na ,,crvenoj listi” zbog velikog broja inficiranih, bili su razlog što Masarič nije dolazio iz Slovenije, pa su ročišta odlagana. Od početka godine, nekoliko ročišta je odloženo zbog izostanka optuženog Boškovića.  Od početka suđenja izbrojali smo 33 zakazana neodržana ročišta. Suđenje je u toku. Ni to što je optuženi u zatvoru, ne mora da znači da će se pojaviti na suđenju.  Suđenju grupi koju SDT optužuje da je, u ljeto 2019, na Cetinju organizovala i izvršila ubistvo Bogdana Milića, odlagano je u drugoj polovini 2020. zato što je jedan od optuženih (Lazar Nedović) bio na bolničkom liječenju, nakon što je pretučen u spuškom zatvoru. Početkom aprila ove godine ročište u istom predmetu odloženo je zbog izostanka jednog od advokata.

SLUČAJ JADRAN: Ponekad suđenje bude odloženo i zbog odsustva predsjednika sudskog vijeća. Desilo se to i početkom juna, na suđenju optuženima koje SDT tereti da su školskim brodom Jadran pokušali krijumčariti 60 kilograma kokaina. To suđenje traje od 2019. kada je potvrđena optužnica SDT-a.

HAPŠENJE SLUŽBENIKA UPRAVE CARINA: U februaru 2019. SDT je dostavilo Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv osam službenika Uprave carina i još dvadesetak fizičkih i dva pravna lica.  Oni se terete za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigara iz Luke Bar kojim su državnu kasu oštetili za 44 miliona eura. Prema sudskoj evidenciji, od oktobra 2019. godine, sutkinja Ana Vuković zakazala je, pa morala da odloži, makar 32 ročišta. Glavni pretres u ovom slučaju odgađan je i na zahtjev specijalnog tužioca Saše Čađenovića, koji je tražio odlaganje zbog pregovora o priznanju krivice sa dvojicom optuženih. Isti su sudu izjavili da nemaju saznanja da je njihov branilac SDT-u podnio prijedlog za sporazumno priznaje krivice, dok je jedan od njih bio izričit da ne želi bilo kakav sporazum sa tužilaštvom. Kako je sutkinja Vuković, u međuvremenu, raspoređena u Apelacioni sud, i ovaj postupak nastaviće drugi sudija. Osim toga, prvooptuženi iz ovog postupka Petar Milutinović, našao se i na popisu osumnjičenih za članstvo u kriminalnoj organizaciji koju je navodno formirao Miloš Medenica a koja se, pored ostalog, bavila i švercom cigara iz Luke Bar.

PROCES PROTIV NEBOJŠE MEDOJEVIĆA: Optužnica SDT-a protiv predsjednika PzP-a Nebojše Medojevića i desetak aktivista i finansijera Demokratskog fronta zbog navodnog pranja novca tokom predizborne kampanje 2016. godine, podignuta je u novembru 2017. godine, i jedna je od rijetkih koja je ubrzo i potvrđena, pa je suđenje počelo početkom 2018. godine. To međutim nije uticalo na efikasnost postupka, pa je u februaru 2020, nakon dvije godine suđenja, process i dalje bio u fazi čitanja pismenih dokaza tužilaštva. Među njima su bile i potvrde o privremeno oduzetim mobilnim telefonima za petoro optuženih i ugovori o zakupu kuća koje su prema navodima SDT-a korišćene u toku kampanje DF-a pred izbore 2016. godine. Onda je počela pandemija. Ročišta su odlagana u nizu. Posljednje 15. juna ove godine. Dužina suđenja u Specijalnom odjeljenju Višeg suda pokazalo se, ne zavisi od iznosa učinjene štete za koju SDT tereti optužene. Ali, često, zavisi od broja optuženih članova navodne kriminalne organizacije koja se nađe na optuženičkoj klupi. Po principu: što više optuženih i advokata, to je veća mogućnost da neko od njih izostane sa pretresa. Pravnici se rado pozivaju na izreku ,,presuđena stvar uzima se kao istina”. A kad nema presude?

Zoran Radulović

Crna Gora ima gotov resurs koji ne koristi – ogromni hidropotencijal Bilećkog jezera. O kojoj se količini energije radi – najbolje govori podatak da je riječ o čak četvrtini godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidropostrojenja. Umjesto da uzme ono što joj po osnovu Bilećkog jezera pripada, naša država pokreće kontroverzne, neisplative i ekološki problematične projekte – poput gradnje HE Komarnica

Uočeni su poražavajući trendovi porasta govora mržnje u Crnoj Gori ali i u zemljama regiona, poručeno je sa konferencije "Jezik mržnje motivisan rodnom, etničkom i vjerskom pripadnošću" koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne gore (CIN-CG).


Direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović kazala je u uvodnom izlaganju da su tokom monitoringa uočili da su predmet opasnih poruka često žene, pripadnici i pripadnice određenih vjerskih zajednica, članovi LGBT zajednice, ali i određene ideološke i socijalne grupe.


"Mržnja se širi preko različitih platformi, medija i često je nesankcionisana, iako podstiče opasne podjele u društvu i ugrožava elemntarnu slobodu građana i građanki i demokratsku tranziciju zemlje. Crnogorsko društvo već je skupo platilo cijenu govora mržnje. Sjetimo se samo kraja 80-ihi prve polovine 90-ih godina. Prije nego što se zapucalo, prije nego što smo razorili Dubrovnik i okolinu, prije nego što su se vraćali naši vojnici u limenim kovčezima, prije nego što smo deportovali Bošnjake Radovanu Karadžiću pravo u smrt, prije svega toga bile su riječi - mrđnje prema drugom i drugačijim. I laži, cijeli oblaci državne propagande, koja se nije mogla obuzdati.I nakon 90-ih tonusli smo u mržnju. Ranije je jezik mržnje bio usmjereno ka Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima, Srbima. Danas kada čitate komentare, ali i neke portale, vidjećete ostrašćenost prema Ukrajincima, Rusima, Jevrejima...", kazala je Tadić Mijović.
Ministarka kulture i medija, Maša Vlaović, kazala je da vrijeme u kojem živimo pokazuje da prostor slobode koji je osvojen nije upotpunjen dovoljno visokim stepenom odgovornosti, kulturom dijaloga i kulturom prezentovanja mišljenja.


“Taj se raskorak svakim danom povećava, što je dovelo do toga da se ovaj problem stavi u fokus ne samo onih struktura u društvu koje se bave medijima već i cjelokupnog sistema vlasti – od zakonodavne, preko izvršne do sudske. Iako je disbalans između slobode i odgovornosti u medijima posebno izražen u zemljama nedovršene tranzicije, on je, zahvaljujući prilično anarhičnim uslovima koji vladaju u prostoru virtuelnosti, postao obilježje i medijske slike visokorazvijenog svijeta, što će reći da je u pitanju problematičan fenomen na globalnom nivou”, ocijenila je ministarka.


Da bi rezultati bili vidljivi u praksi mora se, prema njenom mišljenju, dosljednije reagovati na zakonodavnom nivou, sa rezultatima u kratkom roku, kroz usvajanje i odlučnu primjenu legislative kojom će se promoteri govora mržnje demotivisati i spriječiti da ga dalje kanališu i promovišu.

“Činjenica je da sa dosadašnjim rezultatima na tom polju ne možemo biti zadovoljni. Amnesti internešnal je utvrdio da su u Crnoj Gori mizogini i govor mržnje u porastu. Istraživači i mediji konstatuju da sankcije koje Zakon o medijima predviđa za objavljivanje sadržaja kojima se širi mržnja i podstiču nasilje, šovinizam i mizoginija, nisu ostvarile cilj, naprotiv, te pojave su i dalje u porastu”, kazala je Vlaović.
U nacrtu Medijske strategije, kao jednu od najvažnijih mjera, predviđeno je, kako je istakla, da pored nadležnog tužioca sudski postupak protiv počinitelja može da pokrene i zainteresovana strana koja je žrtva govora mržnje. Ona je dodala da je potrebno potrebno uspostaviti Nacionalni savjet za medijsku pismenost.


Potpredsjednica Skupštine Crne Gore Branka Bošnjak kazala je u uvodnom obraćanju na konferenciji da je posljednjih nekoliko godina "govor mržnje toliko izražen da nas sve opominje da moramo naći rješenje za to, jer postane nepodnošljivo".


"Niko sa nama iz političkog života, niko neće da polemiše sa našim političkim stavovima. I obično žene koje jasno ističu svoj stav, svidjelo se to nekom ili ne, na kraju se sa njima polemiše na način kako izgledate, kakav vam je bračni status, da li ste obučeni ovako ili onako... uglavnom, niko neće da polemiše sa time što ste vi rekli. Toga imamo i u Skupštini među poslanicima, da se desi isto tako na jasno izraženi stav neke žene da se polemiše i pokušava to obezbvrijediti i ide se onda na ovaj lični nivo", kazala je ona na konferenciji, dodajući da će to buduće generacije žena obeshrabriti da se bave politikom.
Ona je kao problem ukazala na portale koji nisu registrovani, komentare na potalima ali i stanje na društvenim mrežama, na kojim se širi govor mržnje.


Bošnjak je mišljenja da mediji ne smiju sebi dopustiti da objavljuju sve, posebno ističući kao problematične stavove izražene u kolumnama.

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević kazala je da je njihov monitoring pokazao da ne postoji portal na kojem se ne mogu naći neki od spornih komentara.
"Dobili smo jednu novu armiju vojnika, onih anonimnih, bez argumenata, bez hrabrosti da se suoče sa neistomišljenicima, i kojima testatura služi kao novo oružje čija je posljedica masovno zagađenje javnog prostora," ocijenila je ona.


Ona je istakla i da govor mržnje nije počeo od portala, nego od javnih ličnosti.
"Sjeme toga je davno ovdje zasijano. Mi se svi sjećamo da je to prvenstveno počelo protiv neistomišljenika u civilnom društvu, u tadašnjoj opoziciji, akademskoj sferi.. i to od predstavnika trodecenijske DPS vlasti direktno i ono što su bili uvezeni elementi. Sad se to vraća i njima kao bumerang", kazuala je ona.


Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević kazala je na konferenciji da u Crnoj Gori, na primjer, iako može, nikada ije izrečena kazna rada u javnom interesu koja se za govor mržnje izriče u nekim drugim državama. Kao primjer je navela slučaj političara iz Belgije, kome je zbog govora mržnje prema imigrantima izrečena kazna rada u centru za azilante.
"I to je najbolja stvar. Suočiti ih sa ljudima koje preziru bez bilo kakvog razumnog razloga. Jer mržnja je besmislena u svojoj suštini," kazala je ona.


Istakla je da u posljednjih deset godina imamo najmanje osam pravosnažnih presuda za krivično djelo izazivanje rasne i nacionalne mržnje i netrpeljivosti i imamo jednu pravosnažnu presudu za krivično djelo rasna i druga diskriminacija, koja obuhvata i izazivanje mržnje u odnosu na LGBT osobe.
Ona je kazala da je veoma važan odvraćajući efekat koji sankcija daje.


Paula Petričević, ombudsmanka i aktivistkinja, kazala je da postoji veliki broj problema u obrazovanju.
Istakla je da su građansko obrazovanje i logika, kao i medijska pismenost, marginalizovani u crnogorskim školama.


Petričević je dodala da govor mržnje koji ima rodnu osnovu i koji je usmjeren prema ženama bilježi porast posljednjih godina.


"To je jedan od najčešćih oblika govora mržnje koji je nedovoljno sankcionisan kod nas. Faktički uopšte nije sankcinisan, a mi se u njemu davimo. Svaka žena koja uđe u javnu sferu, na bilo koji način, biće izložena uvredama, seksualizovanim prijetnjama i, kao što nam iskustvo pravosuđa pokazuje, niko za to neće biti kažnjen", upozorila je ona.


Ona je dodala je značajan problem je povjerenje prije svega u institucije.
"Prije svega, naši su se političari potrudili da mi više nikome ništa ne vjerujemo osim da uvijek može biti gore", kazala je Petričević na konferenciji.


Na istoj konferenciji, Esad Kočan, glavni urednik nedjeljnika "Monitor", kazao je da treba znati da "otkrivanje novih tehnologija nije učinilo čovjeka boljim, nisu ni nove tehnologije krive za ovolike razmjere govora mržnje".


"Taj govor mržnje ne proizvode nove thenologije, nego proizvode ljudi", kazao je on, ističući da se prije znalo ko su rasijavači mržnje dok su to danas "anonimni nikovi".
"Ovoliko laži i ovoliko mržnje nikada niej putovalo svijetom", ocijenio je on.


Direktor Media centra Goran Đurović kazao je na konferenciji ne postoji bilo koje tijelo, regulator, koje je zaduženo za govor mržnje u štampanim medijima ili na portalima.
"Ne postoji, jer Agencija za elektronske medije se ne bavi portalima. Zbog čega? Zato što je Zakon o medijima iz 2020. godine , prije izbora, propisao da internetska publikacija nije elektronski mediji. To je nešto što je problematično i što treba mijenjati", kazao je on.


Đurović je kazao da jsu u radnoj grupa koja se bavi medijskim zakonima predložili dosta rješenja, među kojima je pomenuo mogućnost da Agenciaj za elektronske medije preraste u Agenciju za medije, da obuhvati i štampane medije i portale i da se bavi skompletnom medijskom scenom. Dodao je da u Agenciji već postoji otpor prema tome.


Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora Queer Montenegro, naveo je da "skoro svaka politička partija profitira od govora mržnje i oni neće da ugroze taj svoj interes".

"Rekao bih da je govor mržnje u Crnoj Gori aktivan na različitim nivoima evo 33 godine, a ne dvije godine, samo što se mijenjao narativi, mete, opet u skladu sa potrebama političkih partija", kazao je on.


Kalezić je da je potrebno unaprijediti zakonodavstvo, osuđivati svaki primjer govora mržnje ali i insistirati na snaženju institucija.