”Suština borbe protiv kriminala već dugo nije stavljanje ljudi iza rešetaka, već oduzimanje imovine i novca, to njih najviše boli”, ističe poznati regionalni stručnjak za borbu protiv korupcije Drago Kos

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je za šest godina uspjelo da trajno oduzme samo dva stana i 3.063 mtara kvadratna zemlje, za koje je dokazalo da su stečeni kriminalom. U istom periodu, pokrenuto je 79 finansijskih istraga, a uspješno su okončane - dvije.

To je bilans finansijskih istraga SDT-a, prema izvještajima tužilaštava od 2016. do 2021. godine.

Vođenje uspješnih finansijskih istraga, pored neefikasnosti SDT-a, ali i cjelokupnog pravosudnog sistema, sprečavaju i druge karike u lancu. Problem je bila i spremnost Uprave policije da se uhvati u koštac sa ovim problemima, ali i drugih institucija važnih za sprovođenje finansijskih istraga. Tako, Crna Gora nema Centralizovani registar bankovnih računa, ni Registar stvarnih vlasnika još nije dostupan, a podaci Državnog katastra često su zastareli.

Bila je otežana i međunarodna saradnja. Crna Gora, tokom 2019. i 2020.godine, nije imala pristup ključnim međunarodnim podacima o sumnjivim transakcijama. Do toga je došlo kada je Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma postala dio Uprave policije, pa je Crna Gora godinu dana bila isključena iz Egmont Grupe - međunarodne asocijacije finansijsko-obavještajnih službi, koja je obezbjeđivala svjetsku razmjenu obavještajnih podataka o pranju novca.

Poznati regionalni stručnjak za borbu protiv korupcije, Slovenac Drago Kos, za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da su finansijske istrage osnovno sredstvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, te da su te istrage mnogo važnije od samog dokazivanja krivičnog djela i odlaska u zatvor.

”Suština borbe protiv kriminala već dugo nije stavljanje ljudi iza rešetaka, već oduzimanje imovine i novca, to njih najviše boli”, ističe Kos.

Kos ističe da bi policija i tužilaštvo treba da promijene način djelovanja. Trebalo bi odmah da pokrenu istrage o tokovima novca i dokazivanju protivpravno stečene imovinske koristi, umjesto što se obično bave samo onim elementima krivičnih djela koji dokazuju krivicu pred sudom.

SDT i Viši sud u Podgorici su odbili zahtjeve CIN-CG za slobodnim pristupom informacijama o finansijskim istragama vođenim od 2016. godine. Nijesmo dobili ni rješenja kojima se usvajaju ili odbijaju zahtjevi za trajno oduzimanje imovine, ali ni one o obustavljenim istragama.

Prema javno dostupnim izvještajima SDT-a, 2016. godine donijeta su gotovo sva rješenja o trajno oduzetoj imovini i to u takozvanom predmetu “zelena milja” zbog šverca narkotika. U ovom predmetu oduzet je stan od 53 metra kvadratna od osuđenog člana grupe Dejana Rovčanina. U tom predmetu oduzeto je i zemljište od 3,063 metra kvadratna.

Prema dostupnim podacima SDT-a, 2019. godine trajno je oduzet i stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića, sina Svetozara Marovića, odbjeglog šefa budvanske kriminalne grupe koja je osuđena zbog milionskih malverzacija. Oko ovog stana, međutim, sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koai je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.

Iako su iz SDT-a u medijima ranije tvrdili da su u tkz. “budvanskim predmetima” trajno oduzeli i vilu u Bečićima, u izvještajima tužilaštava se nigdje ne pominje da je ova nekretnina supruge Svetozara Marovića trajno oduzeta. CIN-CG je tražio pojašnjanja oko vile, međutim, SDT nije odgovorio ni na taj upit.

Privremeno oduzimaju milione, pa ih vraćaju uz odštete

SDT godinama dok je na čelu bio Milivoje Katnić nije propuštao da se pohvali milionskom imovinom koju oduzima, ali samo privremeno dok traje sudski postupak. U svim velikim slučajevima, kao što su oni vođeni protiv Kalića ili Šarića, zaplijenjena imovina je vraćena. I ne samo to, građani su iz budžeta platili i milionske odštete zbog nepravilnog održavanja, ili izgubljene dobiti ove privremeno oduzete imovine.

Nakon 2016. godine, u kojoj su pokrenute dvije finansijske istrage i trajno oduzeta imovina u slučaju “zelena milja”, prema izvještajima tužilaštva, u 2017. godini pokrenuto je 19 finansijskih istraga. Nije bilo trajnog oduzimanja imovine, a SDT je tražio privremenu zapljenu u osam predmeta.

U 2018. godini pokrenute su finansijske istrage u sedam predmeta. Iz ranijeg perioda aktivno je bilo 20 finansijskih istraga.Tražili su privremeno oduzimanje imovine u sedam predmeta. Ni ove godine nije bilo trajno oduzete imovine.

U 2019. godini pokrenute su finansijske istrage u 15 predmeta, a u radu je, prema podacima SDT-a, bilo i 29 finansijskih istraga iz ranijih godina. Te godine tražili su privremeno oduzimanje imovine u šest predmeta, a trajno je oduzet samo stan Miloša Marovića, koji je bio procijenjen na 300.000 eura, što je mnogo manje od štete koju je ova grupa nanijela društvu.

Tokom 2020. pokrenute su finansijske istrage u 11 predmeta i jedno proširenje postojeće finansijske istrage. U radu je bilo i 32 finansijske istrage iz ranijih godina, dvije su obustavljene, a privremeno je oduzeta imovina u 11 predmeta. Nije bilo trajnog oduzimanja imovine.

U 2021. u 25 predmeta pokrenuta je finansijska istraga i u jednom predmetu je proširena postojeća, a u radu je bilo i 44 istrage iz ranijih godina. Jedna finansijska istraga je obustavljena, a u četiri predmeta je privremeno oduzeta imovina. Ni ove godine, prema izvještajima, nije bilo trajnog oduzimanja imovine.

U izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za 2021. godinu se prvi put pominje i koliko su trajale finansijske istrage. “Finansijske istrage su minimalno trajale 15 dana, a maksimalno šest godina, tako da su u prosjeku istrage po licima trajale 85 dana”.

EU traži rezultate u oduzimanju imovine

Da je situacija u sprovođenju finansijskih istraga loša upozorava već godinama i Evropska komisija (EK). U izvještaju za 2021. ističe se da su u Crnoj Gori veoma skromni rezultati vezani za oduzimanje imovine stečene krivičnim djelima i korupcijom na visokom nivou.

”Treba poboljšati bilans ostvarenih rezultata u privremenom i trajnom oduzimanju imovine i pravosnažnim sudskim odlukama u predmetima korupcije”, piše u izvještaju.

EK traži da se revidiraju zakoni vezani za finansijske istrage i povraćaj imovine, te da se usklade sa međunarodnim standardima i praksama Evropske unije. Zahtijeva se i integrisani pristup svih organa, kako bi se obezbijedili uslovi za uspostavljanje održivog bilansa rezultata u ovoj oblasti.

Pregovaračka poglavlja 23 i 24, koja se odnose na reformu pravosuđa, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, Crna Gora je otvorila prije gotovo devet godina.

U prethodnim izvještajima EK se ističe i da stanje katastra u Crnoj Gori, čiji su podaci nedovoljni i dijelom zastareli, predstavlja prepreku za efikasne finansijske istrage. Napominje se i da mimo SDT-a, osnovni i viši tužioci gotovo uopšte ne pokreću finansijske istrage. “Praksa finansijske istrage i dalje se razlikuje od prakse EU i standarda Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF), jer se koristi samo kao način za realizaciju takozvane ‘proširene konfiskacije’, a ne kao podrška sprovođenju same kriminalističke istrage”.

Ističe se i da se međunarodna policijska saradnja, ključna u finansijskim istragama, nedovoljno koristi, te da Crna Gora nema centralizovani registar bankovnih računa, niti registar stvarnih vlasnika, što predstavlja zahtjev iz pete Direktive EU protiv pranja novca.

”U njihovom odsustvu, identifikacija stvarnih vlasnika privatnih kompanija i praćenje finansijskih transakcija i dalje traju dugo i predstavljaju izazov”, dodaje se u dokumentu.

Miljanić: Rak rana crnogorskih institucija

”Finansijske istrage su rak rana crnogorskih institucija”, kaže za CIN-CG ministar bez portfelja zadužen za borbu protiv korupcije Zoran Miljanić. On ocjenjuje da se do sada traljavo radilo, te da je to jedan od glavnih razloga što imamo malo slučajeva trajno oduzete imovine.

Neophodna je, smatra Miljanić, puna koordinacija svih institucija sistema da bi se uspješno vodile finansijske istrage.

”Suština borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije je da se nelegalni finansijski tokovi prekinu i oduzme imovina”, naglašava i ministar.

Kos dodaje i da bi finansijske istrage bile uspješne, registri moraju da funkcionišu, da je sve ažurirano i u elektronskoj formi.

Nije dovoljno da postoji zakon, mora postojati neko ko hoće i umije da upotrijebi taj zakon, kaže Kos.

Trebalo bi, dodaje, pojačati i brojčano i znanjem i tužilaštvo i policiju, jer imaju veoma značajna ovlašćenja, koja iziskuju mnogo rada.

”Moraju postojati ljudi specijalizovani za to u policiji i tužilaštvu koji će praktično samo time da se bave, treba ih osloboditi drugih obaveza”, ocjenjuje Kos.

Miljanić dodaje da je međunarodna zajednica itekako raspoložena da pruži maksimalnu podršku i u angažovanju eksperata, jer mi nemamo dovoljno kadra koji može iznijeti ovu borbu. On objašnjava da, između ostalog, imamo i jako malo finansijskih stručnjaka koji hoće da rade taj posao, jer su plate male.

”Ako neko u banci ima mnogo veću platu, zašto bi radio taj težak i rizičan posao”, pojašnjava ministar.

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije, koji bi ubrzo tebalo da se osnuje, uvezaće sve institucije, što bi trebalo da olakša i vođenje finansijskih istraga, tvrdi ministar Miljanić.

”Savjet će izraditi i Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije. Mi smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja nikad nije imala tu strategiju”, naglašava on.

Drago Kos prenosi slovenačka iskustva. Tamo je Ustavni sud poništio zakon, jer je predviđao i retroaktivno oduzimanje imovine, pa rezultati, ni u toj državi, nijesu zadovoljavajući.

Naš region bi trebao da slijedi primjere skandinavskih zemalja, koje su dosta uspješne po tom pitanju, zaključuje Kos. “Na počiniocu je da dokaže odakle mu imovina”, ističe on.

Mijenjaju zakon da bi oduzimali imovinu bez presude

Naš Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću iz 2015. godine predviđa oduzimanje cjelokupne imovine i novca koji su pribavljeni krivičnim djelom. Pored toga oduzima se i sva imovina za koju se sumnja da je pribavljena krivičnim djelima, osim ako počinilac “ne učini vjerovatnim” da je stekao legalno. Imovina se može oduzeti i od članova porodice i povezanih lica.

Ministarstvo pravde radi na izmjenama ovog zakona, kako bi se imovina ubuduće mogla oduzimati i bez presude suda, što sugerišu i iz EK. Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću je u završnoj fazi i uskoro se očekuje njegovo usvajanje.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG nijesu precizirali kada će Predlog biti završen, navodeći da rade na njemu u skladu sa preporukama eksperata EU, kako bi dobili kvalitetan zakon.

 

U Bijelom Polju oduzeto 15 eura

  Viši sud u Bijelom Polju je od 2016. godine do danas trajno oduzeo - 15 eura. To piše u odgovoru predsjednika Suda Milana Smolovića, na zahtjev CIN-CG o slobodnom pristupu informacijama.

”U traženom periodu protiv okrivljenog M.LJ., koji je oglašen krivim zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđen na godinu dana zatvora, izrečena je mjera bezbjednosti oduzimanja novčanica u apoenima od 10 i pet eura”.

Više državno tužilaštvo u Podgorici je u posljednjih nekoliko godina pokrenulo 14 finansijskih istraga. Od Višeg suda u Podgorici tražili su samo trajno oduzimanje jednog stana u Svetom Stefanu od 36 metara kvadratnih.

U izvještaju TS-a se ističe da u podgoričkom Višem tužilaštvu ne postoje posebna odjeljenja specijalizovana za efikasno vođenje finansijskih istraga i finansijskog kriminala.

Maja BORIČIĆ

Američki bjegunci boravili u Tivtu sa lažnim pasošima. Šef kriminalne mreže otvorio i firmu u Crnoj Gori koja bi se bavila vrijednim nekretninama. IP adresa odala američkim istražiteljima lokaciju bjegunaca. Iz policije kazali da ne znaju zašto su izabrali baš Crnu Goru

Kada su u predvečerje 3. septembra privatnim avionom sletjeli na tivatski aerodrom, crnogorske vlasti nisu ni slutile da se iza meksičkih pasoša na ime Roberto Niko De Leon i Natali Rose Perez Garsija zapravo kriju američki milioneri koje potražuje Federalni istražni biro (FBI), pokazalo je zajedničko istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i "Los Anđeles tajmsa".

Nepune tri sedmice kasnije, De Leon je osnovao "Leon enterprajsis", kompaniju koja je trebalo da se bavi vrijednim nekretninama. Kompanija registrovana na iznajmljeni stan u zgradi "Elena" u Porto Montenegru poslužila mu je da od tivatske jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova u decembru dobije jednogodišnju boravišnu dozvolu.

Višemjesečnu idilu "pokvario" je specijalni agent FBI Džastin Palmerton, koji je vidio da neko preko IP adrese na crnogorskom primorju u januaru pristupa jednom od bankovnih računa koje je biro označio sumnjivim. Crnogorske vlasti su na molbu američkih kolega počele da istražuju i ustanovile da se vjerovatno radi o američkim bjeguncima. Uz manje pehove, policija će 22. februara u jednom tivatskom frizerskom salonu prvo uhapsiti Garsiju, a nekoliko sati kasnije u Hotelu "Budva" lišiti slobode De Leona i njegovu pratilju, navodno britansku državljanku Isabelu Angelu Adamos.

Na osnovu fotografija, ali i otisaka prstiju potvrdiće da se iza De Leona zaista krije Ričard Ajvazjan, da je Garsija u stvari njegova supruga Marijeta Terabelian, a da je Adamos njihova rođaka Tamara Dadjan. Njih troje su dio kriminalne mreže koja je oštetila američki fond za suzbijanje posljedica koronavirusa za oko 18 miliona dolara. On je pred američkim sudom zbog toga u odsustvu osuđen na 17, njegova supruga na šest, a Dadjan, supruga njegovog brata Artura Ajvazijana, na gotovo 11 godina.

FBI je nudio 20.000 dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja para.

Američke vlasti su od Crne Gore zatražile da se bjegunci izruče, do čega još nije došlo, jer je u toku postupak pred podgoričkim Višim sudom.

Na pitanje da li zna zašto su bjegunci izabrali baš Crnu Goru, načelnik Odsjeka Uprave policije (UP) za međunarodnu operativnu saradnju Dejan Boljević kazao je da je da ne zna. "To je dobro pitanje, ali zaista ne znamo. Prema informacijama koje smo dobijali prilikom traganja za njima, nijesu imali lokalne kontakte ili nešto slično. Ima dosta informacija o poslovnim mogućnostima kada su u pitanju nekretnine ovdje u Crnoj Gori. Možda zato", kazao je on prilikom susreta sa novinarima. Dvoje od troje bjegunaca su godinama u Kaliforniji bili uključeni u posao s nekretninama.

Pomoć izvukli i na preminulog tasta

Roberto i Natali nijesu jedini lažni identiteti koje su koristili supružnici. Kako je pisao "Los Anđeles tajms", prilikom presijedanja na aerodromu u Majamiju u oktobru 2020. godine, carinici su zaustavili Ajvazijana i Terabelian, pretresli njihov prtljag i telefone.

Ajvazijan je kod sebe imao kreditne kartice na ime Julija Žadko, a Terabelijan jednu na ime Viktorija Kauičko. FBI je mjesecima pokušavao da utvrdi ko su Žadko i Kauičko – analizirajući bankovne račune, prateći osumnjičene, ali i preturajući po otpacima.

Nekoliko dana nakon što je američki Kongres odobrio 2,2 bilijarde dolara vrijedan program pomoći manjim preduzećima, Žadko se prijavio za 112.000 dolara zajam za firmu " Top Quality Contracting", a Kauičko je dan kasnije zatražila 150.000 dolara za kompaniju " Journeyman Construction ". Grupa je do avgusta iste godine zatražila čak 151 zajam za fiktivne (shell) kompanije u Los Anđelesu za koje su korišteni lažni identiteti, lažirane poreske prijave i platne liste. Fiktivne kompanije navodno su se bavile raznim biznisima, kao što je berbernica, automahaničarska radnja, juvelirnica i sl.

Američki sud je u junu prošle godine proglasio osam članova kriminalne mreže krivim. Brat Ajvazijana, Artur Ajvazijan, na sudu je kazao da je za sve kriva njegova supruga Tamara Dadjan. Prilikom pretresa u njenoj kućnoj kancelariji istražitelji su našli veliki broj lažnih identifikacionih dokumenata i dozvola, kao i čekova i kreditnih kartica na izmišljene identitete.

Artur Ajvazijan je kazao sudu da je pitao suprugu da li može da se prijavi za vladinu pomoć, jer je pandemija negativno uticala na njegov prevoznički biznis. Ona je, kako je ispričao, rekla da može i da će ona to urediti umjesto njega.

Tokom sudskog proces ispotaviće se da su njegova supruga i brat bili glavni u osmišljavanju plana kako da izvuku novac iz fonda. Oni su samo jedni od mnogih koji su zloupotrijebili fond za pomoć u suzbijanja posljedica pandemije koronavirusa.

Grupa je često koristila imena ljudi iz istočne Evrope, čiji su identiteti ukradeni sa viza osoba koje su studirale u SAD, kazao je tužilac poroti tokom suđenja. Na njihova imena otvarani su bankovni računi, ali su korištena i u prijavama za zajmove koje je dijelila američka vlada.

Revizori su primijetili da su različite kompanije iz ovog lanca podnosile istovjetne radne liste, tvrdeći da imaju osam, 11 ili 22 radnika, ali i da su drugi detalji slični.

Ajvazijan i Dadjan su često jedno drugome slali fotografije lažnih aplikanata. "Jesi li već jednom koristio lice ovog lika?" glasila je jedna od tekstualnih poruka koje je Dadjan slala Ajvazijanu. Takođe su se šalili na račun korištenja identiteta jednog preminulog muškarca iz njihove domovine Jermenije. "Hajde, ova budala je umrla na jermenskoj zemlji", napisala je Dadjan.

Ajvazijan je čak koristio identitet preminulog tasta, Nazara Terabeliana. Pet dana nakon što je umro u julu 2020, ime tasta našlo se na listi aplikanata za više od 500.000 dolara za fiktivnu kompaniju "Mod interiors", koja ima isti naziv kao jedna firma koja zaista postoji. Dio novca korišten je za plaćanje računa za sahranu Terabaliana.

Porodica je novac koristila za luksuzan život, između ostalog na kupovinu dijamanata, "roleks" staova ali i nekretnina u Los Anđelesu, među kojima je i zalog za 3,25 miliona dolara vrijednu kuću ali i još dvije, od kojih je jednu, ispostaviće se po računima za komunalije, koristila majka Terabelian.

Nakon što su uhapšeni u Majamiju, Terabelian je iz pritvora obavila dva poziva gdje je na engleskom i jermenskom razgovarala sa nepoznatim osobama, a u jednom od poziva je kazala: "Pokušaj da očistiš kuću što je bolje moguće. Očisti sve", navodi se u dokumentima, što je jedan od dokaza da je i iz zatvora nastojala da prikrije dokaze.

Agenti pod punom orpemom su upali kasnije na imanje Terabelian, koja je, kada je primijetila oklopna vozila, bacila u grmlje kesu sa oko 450.000 dolara u gotovini.

Prekinuli nanogice, ostavili djecu, ali ne i psa

Bračni par Ajvazijan i Terabelian je do izricanja presude boravio u kućnom pritvoru, odnosno nosio nanogice. Pet dana prije nego što će sletjeti u Crnu Goru, oni su presjekli nanogice, ostavili oproštajno pismo za svoje troje maloljetne djece i pobjegli. Vjerovalo se da su se preko Meksika zaputili za rodnu Jermeniju, koja nema sporazum o izručenju sa SAD.

"Moramo da vas napustimo jer nemamo drugih opcija" i "ovo nije zbogom već kratak predah jedni od drugih", navodi se u pismu u koje je CIN-CG imao uvid.

Ostavili su troje djece, ali su sa sobom doveli psa. Pas je sa njima došao u Tivat "cesnom C650" mađarske kompanije "JetStream Air", koji je početkom septembra sletio sa lisabonskog aerodroma "Humberto Delgado". Potvrda o ovom letu dobijena je od Aerodroma Crne Gore.

Osim stana u Porto Montenegru, iz policije su kazali da su iznajmili još jedan u blizini, ali i vilu sa bazenom na 10 minuta hoda udaljenosti u tivatskom naselju Donja Lastva. Villa Lastva, koja se nalazi na samoj obali mora, bila je iznajmljena od novembra do maja. Cijena ove vile za samo jednu sedmicu iznosi i više od 4.000 eura, vidjeli su novinari na portalu Booking.com, koji je specijalizovan za iznajmljivanje smještaja.

Nije poznato zbog čega su im bile potrebne tri skupe nekretnine, ali se vjeruje da su namjeravali da ih koriste u slučaju da im se pridruže drugi članovi porodice.

Da su planirali duže da ostanu u Crnoj Gori sugeriše i to što su u kontejnerima preko Luke Bar pristigla dva skupa automobila, a koji su poslije hapšenja prvo bili ispred zgrade tivatske policije, a zatim Uprave za katastar i državnu imovinu - crni "BMW" i "rendž rover". "Vozila se i dalje nalaze na čuvanje kod Uprave na lokaciji parking prostor za skladištenje privremeno i trajno oduzetih vozila", kazali su Uprave za CIN-CG.

Tokom istraživanja, novinari CIN-CG i "Los Anđeles Tajmsa" razgovarali su sa više komšija ali i desetak radnika u Porto Montenegru.

Jedan od njih prisjetio se da se Terabelijan pred novogodišnje praznike raspitivala kako može nabaviti pravu, a ne plastičnu jelku. "Bila je veoma prijatna", kazala je jedna sagovornica, nakon što su novinari pokazali njenu fotografiju iz američkog pritvora. Terabelijan je, kažu, davala i izdašne bakšiše, pa je jedan trgovac kazao kako se šalio sa kolegama da tako visoke napojnice rijetko stižu od ljudi čiji je novac stečen teškim radom.

Propust sudije doveo do bijega Dadijan

Tri mjeseca nakon što su njeni rođaci stigli u Crnu Goru i opušteno živjeli sa svojim lažnim identitetima, početkom decembra prošle godine sud u Kaliforniji osudio je Dadjan na 10 godina i 10 mjeseci robije. Mada je tužilaštvo tražilo da ona odmah počne služenje kazne, navodeći "visoku vjerovatnoću" da će pobjeći kao dvoje rođaka, sudija je odlučio da joj da rok od 30 dana da se prijavi za služenje kazne.

Umjesto nanogice, ona je dobila naredbu da se periodično javlja tužilaštvu putem mobilne aplikacije sa tehnologijom prepoznavanja lica. Rok za početak služenja kazne za nju i supruga, od kojeg je bila rastavljena, bio je 28. januar u podne. Suprug se prijavio da služi kaznu, a ona je četiri minuta po probijanju roka nazvala nadležnog službenika i obećala da je na putu. Zatim je, prema dokumentima FBI u koja je CIN-CG imao uvid, ostavila telefon u kancelariji advokata i pobjegla iz zemlje. Ona je ostavila dvije maloljetne ćerke, a desetak dana kasnije sletjela je u Podgoricu iz Beča, redovnom linijom kompanije "Austrijan", koristeći britanski pasoš na ime Isabela Angela Adamos.

Za razliku od rođaka, ona neće dugo uživati u čarima crnogorskog Primorja.

Crnogorska policija je, nakon što je potvrdila identitet para, u utorak 22. februara prvo otišla na adresu vile u Donjoj Lastvi. Prema više izvora, policija je došla ispred vile i kada su stupili u kontakt sa Ajvazijanom, kazao im je da će im dati potrebna dokumenta samo da se navodno pobrine za psa. Dok je policija čekala pred kapijom, Ajvazijan je, prema riječima više osoba koji su vidjeli snimak sa sigurnosnih kamera, skočio sa sprata kuće i pobjegao pored bazena kroz zadnje dvorište na magistralni put.

Policija je zalud čekala i nakon nekog vremena krenula prema stanovima. Tamo su prvo u Portu lišili slobode muškaraca koji je šetao psa, vjerujući da je riječ o Ajvazijanu. Ispostaviće se da je u pitanju mještanin koji je bio plaćen za povremenu brigu o njihovom kućnom ljubimcu.

Policija je u međuremenu došla do saznanja da je Terabelian u jednom frizerskom salonu, ali je osoblje navodno spriječilo službenike da uđu bez naloga. Međutim, ona je kasnije uhapšena.

Govoreći o ovom hapšenju, načelnik Odjeljenja UP međunarodnu operativnu saradnju Dejan Boljević kazao je da informacije o kretanjima ove grupe nijesu dobili samo korsteći savremene tehnologije, već i sa terena od mještana. "Nekad treba izaći malo na teren, porazgovarati sa ljudima i možete saznati ponešto. Ne zaboravite da je Tivat veoma mali grad. Svako svakoga zna u Tivtu. I kada se nešto dešava na ulici, svi su zainteresovani da vide šta se dešava.

U Los Anđelesu možda ne znaš ko su ti komšije, ovdje znaš šta imaju za ručak," pojasnio je on kako su došli do informacija o frizerskom salonu. U trenutku hapšenja, Terabelian nije kod sebe imala samo lažni meksički, već i britanski pasoš. Interpol je u međuvremenu kazao crnogorskoj policiji da postoji vjeorvatnoća da i njen suprug posjeduje britanski pasoš.

Kroz samo nekoliko sati, policija će saznati da se Ajvazijan koristeći taj pasoš prijavio u hotelu "Budva" u crnogorskoj metropoli turizma. Ajvazijan i Dadijan će biti uhapšeni oko 2.15 poslije ponoći u hotelskoj sobi.

Dadjan je, ispostaviće se, bila iznenađenje za crnogorsku, ali i za američku policiju. "U tom trenutku nismo znali ko je treća osoba, jer smo imali informacije samo o njih dvoje. Lišili smo je slobode. Znali smo da svi imaju britanske pasoše, a priveli smo je kako bisno izvršili provjeru identiteta. Na osnovu tog pasoša, ona nije bila tražena osoba", kazao je Boljević.

Dodao je da su provjeravali identitet preko FBI ali i interneta, a da je Dadjan u pitanju potvrdili su na osnovu fotografija koje su bile objavljene u medijima.

Ajvazijan, Terabelian i Dadjan nalaze se u spuškom zatvoru, a prema informacijama Boljevića, svi troje su u međuvremenu osuđeni za krivično djelo posjedovanja falsifikovanih isprava.

Za to je Dadjan osuđena na četiri mjeseca pred kotorskim Osnovnim sudom. Sudu je, prema dokumentu u koji smo imali uvid, kazala da je bila prinuđena da dođe u Crnu Goru jer je njen život bio ugrožen, da je ovdje imala samo jednog prijatelja a da nije imala porodicu ili biznis, kao i da je svoju odbranu izmijenila u odnosu na onu pred tužilaštvom jer njena branjenica nije govorila engleski jezik.

Prema nezvaničnim saznanjima, njeni roditelji nalaze se u Crnoj Gori, iščekujući odluku o izručenja.

Postupak o izručenju ove trojke je pred podgoričkim Višim sudom. Sudija za istragu Suzana Mugoša odredila je ekstradicioni pritvor za Ajvazijana i Terabelian koji može trajati do šest mjeseci, a koji se na zahtjev SAD može produžiti za još dva mjeseca, navodi se u odgovoru Suda.

Ajvazijan je tražio politički azil, koji će, pretpostavlja se, teško dobiti. Njegova supruga, međutim, je u procesu pristala na izručenje.

"Predmeti su još uvijek u radu, pred krivičnim raspravnim vijećem ovog suda, dakle nije donijeto rješenje o ispunjenosti uslova za izručenje imenovanih lica", kazala je za CIN-CG Marija Raković iz Višeg suda.

To je potvrđeno i iz Ministarstva pravde, jer će konačnu odluku o izručenju donijeti ministar Marko Kovač. Pomoćnik ministra za međunarodnu saradnju Sreten Jakić kazao je za CIN-CG da Ministarstvu nisu dostavljene odluke suda u ovim slučajevima.

"Postupci izručenja smatraju se najsloženijim predmetima u okviru međunarodne pravne pomoći i Ministarstvo pravde ulaže sve napore da, u skladu sa domaćim propisima i međunarodnim standardima u ovoj oblasti, ostvari saradnju sa nadležnim organima Crne Gore i državama po čijim zahtjevima za izručenje se postupa", kazao je Jakić.

Na pitanje da li vjeruje da je Crna Gora dobro mjesto da se krije od pravde, Boljević poručuje da je ova država "premala zemlja za skrivanje". "Sa svim ovim hapšenjima, pokušavamo da predstavimo Crnu Goru kao zemlju u kojoj bjegunci nijesu dobrodošli. Imamo odličnu statistku kada je u pitanju hapšenje bjegunaca. To je način kako možemo spriječiti da neko pomisli da je Crna Gora sigurno utočište osobama za koje se traga. Do sada smo našli svakog ko se krio u Crnoj Gori," kazao je on prilikom susreta sa novinarima.

Ostaje nepoznato gdje su završili silni milioni ove grupe, pokradeni iz američkih fondova, ali nam je rečeno da se i o tome vodi istraga sa partnerima iz SAD.

 

Dahlan dobio pasoš, iako se smatra bjeguncem

Mnogi bjegunci od pravde u Crnoj Gori traže utočište.

Troje američkih bjegunaca samo su obični presupnici u poređenju sa visokim zvaničnicima različitih zemalja osuđenih za korupciju, koji su ovdje ne samo nalazili utočište i poslove, već i dobijali državljanstva.

Tako su mediji prije više godina pisali da je biro predsjednika Palestine Mahmuda Abasa saopštio da je novac koji su Mohamed Dahlan i Mohamed Rašid koristili za investicije u Crnoj Gori vjerovatno pronevjeren iz njihovih javnih fondova.

Dahlan je bio ministar bezbjednosti u jednoj bivšoj palestinskoj vladi, a Rašid savjetnik pokojnog lidera Jasera Arafata. Abas je Dahlana optuživao i da stoji iza ubistva Arafata. Iz biroa palestinskog predsjednika su tada ukazali da je za njih neprihvatljiva odluka crnogorske vlasti da 2012. godine dodijeli državljanstvo Crne Gore Dahlanu, koji je, istakli su tada, u odsustvu osuđen na višegodišnju kaznu zatvora u svojoj matičnoj zemlji.

Počasni državljanin 2009. godine postao je Taksin Šinavatra, nekadašnji premijer Tajlanda koji je u svojoj državi bio proglašen krivim za korupciju, a nekoliko godina kasnije i malezijski državljanin Vei Seng Pu, koji je bio hapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja.

Svi oni su imali poslove i registrovane firme u Crnoj Gori.

Miloš RUDOVIĆ

Samo 11 odsto učenika OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” iz manjinskih populacija završilo je osmi razred ove školske godine, dok je isti razred lani prošlo njih 92,30 odsto. Država još nema temeljne analize uzroka i posljedica urušavanja sistema

Svega 11 odsto učenika iz romske i egipćanske populacije završilo je osmi razred u Osnovnoj školi “Božidar Vuković Podgoričanin” ove školske godine. Samo godinu ranije taj je razred uspješno prošlo njih čak 92,30 odsto. U školskoj 2019/2020. godini, kada je počela pandemija, prolaznost učenika iz ove populacije je u svim školama bila 100 odsto, kao i sve ostale djece, jer je Ministarstvo prosvjete (MP) te godine donijelo preporuke da zbog kovida svi prođu razred.

Stopa prolaznosti učenika romske i egipćanske populacije u 2021/2022. godini u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” opala je u svim ostalim razredima od četvrtog na više u odnosu na školsku 2020/2021. Tako je prolaznost u sedmom razredu sa 81,57 odsto, koliko je bila prošle školske godine, ove pala na svega 17,86 odsto, u šestom sa 88,13 odsto na - 22 odsto. U devetom - sa 100 na 45 odsto.

Prema riječima dekanice Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Tatjane Novović, u kovid-19 okolnostima, već prisutne poteškoće dobile su nove dimenzije i učinile status ovih porodica i njihove djece još ranjivijim i komplikovanijim.

”Više je razloga za to - slabiji prihodi, neadekvatni uslovi života, nedostajuća digitalna pomagala za uključivanje učenika iz romske i egipćanske populacije u nastavu na daljinu.” O predškolskom kontekstu da i ne govorimo, koji je bio ‘manje važan’ za svu djecu. Stoga je i očekivano da rezulati učenja, i onako prilično upitni, budu još slabiji”, kazala je Novović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

I predstavnici OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” za CIN-CG navode pandemiju kao glavni razlog loših rezultata. U ovoj školi, u naselju Konik u glavnom gradu, od ukupnog broja učenika, 50 odsto je iz ove populacije – njih 585.

Ta škola nije jedina u kojoj su podaci u vezi s uspjehom romskih i egipćanskih učenika zabrinjavajući.

”Prosječni krajnji uspjeh pogoršao se zbog mnoštva razloga: same onlajn nastave, nedostatka tehničkih sredstava – telefona, interneta, tableta za učenike, nedostatka mogućnosti praćenja onlajn nastave, kao i održavanja dopunske nastave i slično”, potvrdio je za CIN-CG i koordinator za prevenciju ranog napuštanja školovanja i profesor razredne nastave u OŠ “Radomir Mitrović” u Beranama Nikola Raičević.

U toj školi, u koju ide 154 učenika iz manjinskih populacija, dobrim se pokazao projekat mentorstva u saradnji sa NVO Mladi Romi, kojim već tri godine pomažu učenicima da savladaju gradivo. U prve dvije godine, mentorstvom su bili obuhvaćeni učenici osmog i devetog razreda, dok je ove školske godine, zbog nedostatka sredstava, projekat obuhvatao samo djecu devetog razreda.

U nekim školama, i pored neredovnog pohađanja nastave i nepostojanja uslova za praćenje časova, uspijevaju da završe razrede.

”Period pandemije korona virusa negativno je uticao na obrazovna postignuća svih učenika, a naročito na romske i egipćanske učenike. Iz tih razloga, škola je bila tolerantnija i popustljivija u svojim zahtjevima. S pojavom virusa i prelaskom na onlajn nastavu, najveći broj učenika romske nacionalnosti je bio vrlo malo uključen u nastavne aktivnosti”, kazali su CIN-CG-u iz OŠ “Milan Vuković” iz Herceg Novog.

Kako su još naveli, samo manji broj učenika iz ove zajednice nije imao digitalnu opremu i nije bio u prilici da ostvaruje kontakt s nastavnicima. “Ostali to jednostavno nijesu doživljavali kao obavezu i uglavnom nijesu izvršavali svoje zadatke. Njihovi roditelji nijesu doprinosili da se taj problem prevaziđe. Međutim, i u takvim okolnostima, svi učenici su uspješno završili razred”, napominju.

Iz OŠ “Mileva Lajović-Lalatović” u Nikšiću za CIN-CG su istakli da je opšti uspjeh ovih učenika u 2020. i kasnije - nešto bolji nego u prethodnim godinama. Nastavnicima je sugerisano da “prilikom vrednovanja postignuća planiranih ishoda učenja, u konačnu ocjenu, pored rezultata rada učenika koji se odnose na znanje, razumijevanje ili primjenu naučenog, treba uvrstiti učenikov trud, ažurnost da na vrijeme odgovori na postavljene zadatke, poštovanje dogovora i slično…”.

”Učenicima se pruža kontinuirana individualna podrška kroz organizaciju dopunske i dodatne nastave. Takođe, u saradnji sa NVO Mladi Romi, za učenike osmog i devetog razreda je obezbijeđena mentorska podrška u radu, a za učenike od šestog do sedmog razreda podrška nastavnika – tutora. Za učenike lošijeg imovnog stanja obezbijeđeni su mobilni telefoni i tablet računari, kako bi imali bolje uslove za praćenje onlajn nastave”, kazali su za CIN-CG iz ove škole.

Netransparentnost baze podataka MEIS škodi poboljšanju kvaliteta nastave

Iz mnogih škola s kojima je CIN-CG kontaktirao naglasili su da podatke o procentu uspjeha učenika iz ove populacije ne mogu direktno izdvojiti. Predložili su da se obratimo Ministarstvu prosvjete (MP), odakle je, kako su sugerisali, kroz njihovu MEIS bazu moguće dobiti ove podatke.

Iz tog resora CIN-CG-u, međutim, nijesu dostavili brojke koje pokazuju procenat uspjeha učenika u posljednjoj godini. Umjesto njih, proslijedili su one koji pokazuju koliko je njih upisalo i završilo osnovnu i srednju školu od 2016. do 2021.

Prema tim podacima u školskoj godini prije korone, 2018/2019, u osnovne škole u Crnoj Gori upisalo se 1.798 romskih i egipćanskih učenika, a završilo njih 89 odsto - 1.605. Naredne, 2019/2020, taj procenat je porastao na 97 odsto. U školskoj 2020/2021. od učenika koji su upisali razrede - njih 88 odsto ih je završilo. Za posljednju godinu u kojoj je, prema našem istraživanju, drastično pala prolaznost, MP još nema podataka.

Statistika za srednje škole, u istom vremenskom periodu, malo se razlikuje. Njih 77 odsto završilo je razrede u 2016/2017. godini. Sljedeće godine - 89 odsto. Prethodne školske godine, procenat je ponovo pao na 72 odsto.

”Pravo je pitanje čemu konkretno služi MEIS baza MP koja je apsolutno netransparentna. I ja sam pokušavala da iz nje dobijem neke podatke, ni poslije više zahtjeva nijesam uspjela”, kaže za CIN-CG direktorica Pedagoškog centra Crne Gore Biljana Maslovarić.

Ona je tokom svoje dugogodišnje prakse često radila s romskom djecom i osmišljavala i alternativne metode učenja.

”Romska i egipćanska djeca mogu da postignu sjajne rezultate. No, upitno je koliko se i na koji način raspolaže resursima koje ima nadležno ministarstvo. Na primjer, baza podataka MEIS-a trebalo bi da, između ostalog, pruži smjernice na koje sve načine možemo da poboljšamo kvalitet nastave, ne samo za romsku, već za svu djecu”, rekla je Maslovarić.

Iz Ministarstva CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje da li i na koji način koriste MEIS informacioni sistem u svrhe procjene uticaja pandemije na obrazovani sistem u Crnoj Gori i kakve je to sve imalo posljedice na učenike/učenice i student/studentkinje.

”Da bismo dobili pravu sliku o efektima kovid-19 krize na obrazovanje neophodno bi bilo uraditi opsežnije, sistemski oblikovano istraživanje, s fokusom na više ključnih polja kako bismo imali detaljnije nalaze o konkretnim posljedicama izmijenjenog načina rada u obrazovnom sistemu tokom pandemije”, kaže dekanica Novović. “Kompletnija slika odnosila bi se na sve nivoe u obrazovnoj vertikali, na sva obrazovna polja, oblasti, predmete, na akademska postignuća, kao i na socio-emocionalne vještine i komunikacijske kompetencije učenika iz romske i egipćanske populacije”, ističe ona.

”Pitanje uticaja pandemije na obrazovanje je teško, gotovo nemoguće utvrditi jer je, pored pandemije koja sigurno jeste imala važnu ulogu u mnogim obrazovnim ishodima, postojao i značajan broj drugih uticaja”, kaže za CIN-CG članica Nacionalnog savjeta za obrazovanje i profesorica na Univerzitetu Crne Gore Dijana Vučković.

Utisak velikog broja profesionalaca u obrazovanju je, prema njenim riječima, da je pandemija privremeno onemogućila onakva obrazovna postignuća kakva su bila planirana i kakva bi vjerovatno bila i postignuta u uslovima direktne, redovne i potpune nastave.

Kako navodi, Zavod za školstvo (ZZŠ), Centar za srednje stručno obrazovanje (CZSSO) i Ispitni centar, nadležne institucije za realizaciju istraživanja, sprovodili su analize uticaja pandemije na sistem obrazovanja u Crnoj Gori. Ti rezultati će tek buti dostupni javnosti.

Vučković napominje da postoji i dio znanja, vještina, kompetencija koje je nastava na daljinu posebno razvila. “Riječ je prvenstveno o digitalnim kompetencijama, bez kojih ne bi bilo moguće organizovati rad. Smatram da su učenici, kao i njihovi nastavnici, vrlo značajno unaprijedili te vještine.”

Iz MP evidentirali 500 učenika van sistema

Možda su se i razvile neke vještine prilikom učenja na daljinu, ali bilo je i dosta izazova. Iako u MP ističu da su samo školi “Božidar Vuković Podgoričanin”, u saradnji sa HELP organizacijom i Telekomom Crne Gore, donirali 70 telefona u prvoj godini pandemije, iz uprave škole nijesu mogli da ostvare kontakt sa čak 100 učenika iz manjinskih populacija. A njih čak 500 bilo je potpuno nedostupno računajući ostale srednje i osnovne škole u Crnoj Gori.

I mnogim drugim školama, gdje uče romska i egipćanska djeca, donirani su telefoni i ostala pomagala za onlajn nastavu. “Ove akcije su značajno umanjile broj djece koja su bila van sistema. Između ostalog, dodjeljivali smo i stipendije za romske i egipćanske srednjoškolce/srednjoškolke u iznosu od 60 eura na mjesečnom nivou”, ističu iz ovog resora.

Od velike pomoći su, kako ističu, u prvom talasu pandemije bili i nastavnici mentori. Njih je u osnovnim školama bilo angažovano 36, a u srednjim 43.

Pristup internetu ima samo 54, a kompjuteru tek 15 odsto domaćinstava

”Budući da samo 54,2 odsto romskih i egipćanskih domaćinstava ima pristup internetu, a samo 15 odsto ima kompjuter kod kuće, velikom broju romske i egipćanske djece nije dostupno onlajn obrazovanje, čime se dodatno povećava rizik od njihovog isključivanja iz obrazovnog sistema i zajednice”, upozorava se u Izvještaju o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije kovid-19 u Crnoj Gori.

Iz Fonda za obrazovanje Roma, otvorenog u okviru Fondacije za otvoreno društvo, očekuju da će se ionako visoka stopa napuštanja školovanja od 68 odsto među ovom djecom još povećati zbog uslova koji ih sprečavaju da učestvuju u nastavi na daljinu. “Najčešća prepreka s kojom se suočavaju romska djeca jeste nepostojanje pristupa struji ili internetu kako bi se povezali s programima na daljinu. Često nemaju kompjutere, televizore, štampače i drugo što je neophodno za učenje onlajn”, navodi se u informaciji Fondacije za otvoreno društvo “Romi u COVID-19 krizi” iz 2020. godine.

Istraživanja NVO Phiren amenca pokazala su da je, na uzorku od 360 roditelja koji imaju djecu školskog uzrasta, samo 13 odsto odgovorilo da ima i tehničku opremu i internet konekciju za praćenje nastave na daljinu (telefon, laptop, kompjuter). Ostalih 87 odsto ispitanih nijesu imali niti internet, niti tehničku opremu, dok neki nijesu imali dovoljno aparata za svu djecu u porodici.

”Zato se može zaključiti da mnogobrojna djeca iz romske zajednice nijesu mogla adekvatno da prate nastavu na daljinu. Romska naselja su bez potrebne infrastrukture kao preduslova za realizaciju nastave na daljinu”, kaže za CIN-CG izvršni direktor NVO Elvis Beriša.

Osim ovih tehničkih preduslova za uspješnu nastavu na daljinu, prema riječima Beriše, javljali su se još neki izazovi - poput izostanka podrške u učenju od strane roditelja, koje ni u redovnim okolnostima nema. “Roditelji su u velikoj mjeri nepismeni i bez potrebnog znanja da pomognu svojoj djeci u učenju. Ograničeno kretanje onemogućilo je i medijatorima da rade svoj posao i da redovno komuniciraju s porodicama i dostavljaju im potrebne materijale za učenje. Sve nabrojeno negativno je uticalo na kvalitet obrazovanja romske djece i dodatno ugrozilo ionako nizak nivo znanja s kojim ova djeca izlaze iz škole”, napominje Beriša.

Od 122 učenika devetih razreda nijedan nije bio odličan

Istražavanje NVO Mladi Romi za školsku 2019/2020. pokazalo je da, na uzorku od 122 učenika devetih razreda u Crnoj Gori, nema ni jednog odličnog učenika. Vrlodobar je samo jedan, dobrih ima 33, dok je dovoljnih 88. “Ukupan prosjek za ove učenike je dovoljan (2,23), što je posebno problematično za nastavak školovanja. Bez mentorske podrške i bez stipendije koje obezbjeđuje MP, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio”, ističe direktor NVO Samir Jaha.

U minuloj školskoj godini bilo je aktivnih 115 srednjoškolaca, od kojih je samo jedno pohađalo gimnaziju, dok su ostali bili na smjerovima u stručnim školama. Prema saznanjima ove NVO, protekle školske godine nije bilo novih romskih studenata. U pojedinim gradovima nema ni srednjoškolaca, poput Berana, gdje se već pet godina nijedan pripadnik/pripadnica romske populacije nije upisao/upisala u srednju školu.

Glavne prepreke za djecu i mlade iz ranjivih grupacija u pogledu dostupnosti, redovnog pohađanja, učenja i napredovanja u obrazovanju su, prema riječima Jahe, udaljenost ustanova i nepostojanje organizovanog prevoza, ekstremno siromaštvo, predrasude, nedovoljno poznavanje službenog jezika, nedovoljna podrška porodice, izrazita nepismenost kod majki koje provode najveći dio vremena s djecom, neefikasnost timova za sprečavanje drop outa, nepostojanje tutorskog programa, neposjedovanje adekvatne tehničke opreme, neizgrađene radne navike…

”Kvalitet znanja djece procjenjujemo kao nedovoljno dobar za osnovnu školu, posebno djece u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”. Poseban problem je propuštanje djece iz razreda u razred, a polovina djece koja završi osnovnu školu ne nastavlja dalje zbog osjećaja inferiornosti. I u srednjoškolskom obrazovanju smo primijetili propuštanja učenika kako bi se ispunila forma i završio razred, posebno u manjim sredinama.”

Nedovoljna podrška širom regiona

Regionalna analiza uticaja kovid-19 na Rome na zapadnom Balkanu, u okviru projekta “Integracija Roma” Savjeta za regionalnu saradnju, pokazala je da tri od četiri romska djeteta nijesu dobila pomoć tokom nastave putem interneta - ni od nastavnika, niti od drugova i drugarica iz razreda. “Stopa napuštanja škole je povećana za 11 odsto na regionalnom nivou, uglavnom zbog teške finansijske situacije porodica, jer je svaki drugi Rom prijavio smanjen prihod”, navodi se u ovoj analizi.

Oko 59 odsto ispitanika, prema istoj studiji, kazalo je da je pandemija uticala na njihove rezulate u školi. Njih oko 20 odsto napustilo je školu – zbog loše finansijske situacije.

”Uprkos odgovoru zemalja ZB na krizu u obrazovanju tokom trajanja pandemije virusa kovid-19, veći će biti udio učenika koji će doživjeti regresiju u stanje funkcionalne nepismenosti, a možda i u potpunosti odustati od školovanja. Prema procjenama, procenat učenika s ispod prosječnim postignućem u domenu čitalačke pismenosti porašće s trenutnih 53 na 61 odsto”, navodi se u izvještaju “Ekonomski i socijalni uticaj virusa kovid-19 s akcentom na obrazovanje” Svjetske banke (SB) iz 2020.

Trajni uticaj zatvaranja škola tokom pandemije pogoršao je i onako velike obrazovne razlike među djecom iz ove i opšte populacije, zbog nejednakog pristupa resursima i podršci, upozorava se i u izvještaju UNICEF-a “Obrazovni putevi u romskim naseljima” iz januara 2022.

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija nego što se mislilo

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija je nego što se mislilo, kaže se u istraživanju koje su sproveli UNESCO, UNICEF i SB. “U zemljama s niskim i srednjim dohotkom broj djece koja ne mogu da čitaju i razumiju jednostavan tekst do 10. godine porašće s oko 50 procenata prije pandemije na oko 70”, navodi se u izvještaju “Stanje u globalnoj krizi u obrazovanju: Put do oporavka”, koje je objavljeno 2021.

Istraživanje navodi da su u ruralnim djelovima Pakistana rezultati učenika od prvog do petog razreda opali iz matematike i iz čitanja. U Južnoj Africi, na primjer, učenici drugog razreda u osnovnim školama nazadovali su za čak 70 odsto u čitanju i matematici. Djeca iz osnovnih škola u Etiopiji savladala su samo oko 40 odsto gradiva iz matematike, a jaz u učenju između učenika iz urbanih i seoskih sredina se povećao.

U Brazilu, učenici su postigli tek 28 odsto gradiva, a rizik od napuštanja škola porastao je trostruko. U Indiji broj učenika trećeg razreda, u državnim školama, koji je sposoban da izvede jednostavnu operaciju oduzimanja pao je sa 24 odsto u 2018. na 16 odsto u 2020.

I u zemljama s visokim dohotkom, koje su brzo preduzele mjere kako bi ublažile posljedice pandemije, nazadovanje u učenju je značajno. U Holandiji, na primjer, osmonedjeljno zatvaranje škola rezultiralo je nazadovanjem u učenju od 20 odsto. U Švajcarskoj se pokazalo da su osnovci učili više nego dvostruko brže kada su pohađali škole, nego pri učenju na daljinu.

”Više od 370 miliona djece širom svijeta propustilo je školske obroke tokom zatvaranja škola, što je za mnoge bio jedini siguran obrok. Kriza mentalnog zdravlja među mladima dostigla je neviđene nivoe. Napredovanje u rodnoj jednakosti je ugroženo, a procjenjuje se da će zbog zatvaranja škola još 10 miliona djevojaka biti u opasnosti od ranog braka sljedeće decenije, ili u povećanom riziku od napuštanja škola. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom, prema pesimističkim procjenama, očekuje se povećanje siromaštva i na 70 odsto”, upozorava se još u izvještaju UNESCO, UNICEF-a i SB.

Prvo ustanoviti štetu, pa planirati nadoknadu izgubljenog gradiva

Crna Gora bi, prema riječima dekanice Novović, prvo trebalo da ustanovi štetu koju je kovid-19 nanio svima u obrazovnom sistemu. “Kad je riječ o djeci iz romske i egipćanske populacije, posebno treba markirati slabe tačke, pa napraviti akcioni plan mjera za postepeno i valjano prevazilaženje uočenih problema”, objašnjava ona, dodajući da u tu svrhu mogu poslužiti radionice i seminari za djecu, roditelje, nastavnike, kao i neki modeli dopunske/dodatne nastave, praćene određenim pisanim uputstvima.

Obrazovni sistem morao bi, kako napominje Vučković, već od septembra naredne školske godine izvršiti procjenu kvaliteta i kvantiteta stečenih znanja, vještina i kompetencija, pa na osnovu nje planirati efikasnu nadoknadu onoga što se utvrdi kao propušteno ili nedovoljno usvojeno. Ona smatra da su nastavnici najkompetentniji i najpozvaniji, uz stručnu podršku ZZŠ i CZSSO, da izvrše takve procjene u svojim odjeljenjima. U suštini, kaže ona, početak naredne školske godine trebalo bi posvetiti upravo procjeni naučenog i nadoknadi nenaučenog kako se na učenje novog gradiva ne bi trajno odrazile posljedice nečega što je eventualno propušteno.

Te procjene su neophodne, jer mnoga djeca iz ove zajednice, završe osnovnu školu a ne posjeduju funkcionalnu pismenost, što im otežava nastavak školovanja i drži u začaranom krugu siromaštva.

Andrea JELIĆ

Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, u periodu od 2016. do kraja 2021.godine, razmatrala je ukupno 483 pritužbe, od kojih su svega 24 proglašene osnovanim.

Obzirom da je za period od šest godina, samo pet odsto pritužbi osnovano, može se zaključiti da javnost nije dovoljno edukovana o mogućnostima, načinima i razlozima zbog kojih se može zaključiti da Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava mora doživjeti reformu u zakonodavnom i institucionalnom smislu.

Crna Gora praktično nema nikakav vid podrške za lica sa suicidalnim mislima, pa ni SOS liniju na koju bi se mogli javiti za pomoć

 

Više puta je razmišljao da se ubije. Misli o tome i dalje postoje.

”Još u srednjoj školi sam primijetio da se ne radujem stvarima kao moji vršnjaci, da mi je nekako svejedno”, priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) mladić koji naizgled nema nikakvih problema - fizički zdrav, ima pristojan posao, on je i bez posebnih životnih trauma. Kad je krenuo je na terapiju, shvatio je da pati od depresije.

Ovo je samo jedan stanovnik naše zemlje koji ima ovakve probleme. On je smogao hrabrosti da pokuša da se izvuče iz depresije.

Ali mnogima u Crnoj Gori nema ko da pomogne, jer se u našoj zemlji problemi mentalnog zdravlja i dalje “guraju pod tepih”.

Prema posljednjem izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2019. godine Crna Gora se nalazila na 14. mjestu u svijetu po broju samoubistava po glavi stanovnika. Prema podacima Uprave policije, više samoubistava je bilo u prethodne dvije godine nego 2019, pa se može zaključiti da smo, nažalost, još više na toj listi.

Prema podacima SZO, naša zemlja imala je u regionu najveću stopu samoubistava - 16,2 odsto. Nakon nas, najlošije je stajala Slovenija, sa stopom od 14 odsto, dok je Hrvatska imala stopu 11, Srbija 7,9, Makedonija 7,2 odsto. Albanija je zemlja s najnižom stopom samoubistava u okruženju od 3,7 odsto.

Iako je godinama u vrhu liste po broju samoubistava u svijetu, Crna Gora praktično nema nikakav vid podrške za lica sa suicidalnim mislima, pa ni SOS liniju na koju bi se mogli javiti za pomoć.

”Prevencija suicida u Crnoj Gori ne postoji”, priznaje i psihijatrica, dr Lidija Injac-Stevović.

Psihijatrica, koja je doktorirala na temi samoubistava, objašnjava da je stigma u vezi sa mentalnim bolestima glavni uzrok što ljudi ne traže pomoć na vrijeme. Naglašava da postoje savremeni ljekovi koji efikasno preveniraju suicid, kao što je litijum karbonat, koji se daje u kombinaciji s ostalim ljekovima u odnosu na trenutno stanje pacijenta.

”Kod visokog rizika pacijenti se moraju hospitalizovati”, ističe doktorka.

Ne rade obdukciju, upisuju kao nesreću

Problematično je i to što, kako ističe Injac-Stevović, porodica najčešće ne da da se uradi obdukcija, a to je veoma važno kako bi se otkrio uzrok suicida.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, često se dešava i da se samoubistva u Crnoj Gori upisuju kao “nesrećni slučajevi”, kada porodica tako traži.

U Crnoj Gori je, prema podacima policije, u posljednjih sedam godina, zvanično izvršeno 798 samoubistava. U većini slučajeva radilo se o muškarcima koji su imali preko 60 godina, a najveći broj samoubistava se desio na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica, koji pored glavnog grada obuhvata i Danilovgrad, Cetinje i Kolašin.

Međutim, svake godine bio je i prilično visok procenat suicida među populacijom od 40 do 60 godina, ali i mlađih lica. U prethodnoj godini, u kojoj je prema evidenciji policije bilo 120 samoubistava, preko 36 odsto je bilo mlađih od 60 godina.

Iako su iz policije za CIN-CG dostavili podatke od 2015. godine do maja ove godine, navodeći da nemaju statistiku iz ranijih godina, prema podacima Uprave za statistiku (MONSTAT) vidi se da se broj samoubistava od 1997. nije previše mijenjao i da je bio prilično visok za ovako malu zemlju, te da je svake godine bilo od 100 do čak 164 samoubistva, koliko ih je evidentirano 2014. godine. Prema tim podacima, od 2016. bilježi se blagi pad suicida, da bi u prošloj godini brojke opet rasle.

Injac-Stevović pojašnjava da bi se ponovni rast samoubistava mogao objasniti kovid pandemijom, izolacijom, strahom, ali i nedovoljnom dostupnošću službi u vrijeme korone.

Prema istraživanju Injac-Stevović, mnogo više žena pokuša suicid, ali muškarci, prema dostupnoj statistici, češće uspijevaju u toj namjeri.

Tako je, prema njenom istraživanju, u periodu od 2012. do 2016. godine 608 osoba u Podgorici pokušalo da se ubije i to prosječne starosti oko 40 godina. Za tih pet godina, svake godine više je žena pokušalo samoubistvo, od 52 do 66 odsto.

Depresija kobna za žene, niži status za muškarce

Injac-Stevović u svom ranijem istraživačkom doktorkom radu, koji je pratio ovaj problem od 1995. do 2005. godine, konstatuje da je depresija bila faktor rizika za samoubistvo kod žena, dok je kod muškaraca presudan bio niži socio-ekonomski status.

Žene su, u odnosu na muškarce, češće psihijatrijski liječene, češće su najavljivale i pokušavale samoubistvo.

Kod muškaraca je češći faktor rizika bio alkoholizam, narkomanija i interpersonalni konflikti, a faktori rizika, koji su podjednako posredovali kod oba pola, bili su stresni životni događaji i akutna stresna konfliktna situacija.

Utorkom i subotom počinjen je najveći broj samoubistava, a najčešće se koristilo vatreno oružje.

”S obzirom da je suicid jedan od vodećih uzroka smrti u Crnoj Gori, prevencija suicida treba da postane prioritet u zdrastvenoj politici u našoj zemlji”, zaključuje se u tom istraživačkom radu.

I u istraživanju o samoubistvima koje je radila pokojna psihološkinja, dr Danijela Rakočević-Medojević, “Sociodemografske osobenosti suicidalne populacije u Crnoj Gori” za period od 1997. do 2007. godine, može se vidjeti da se situacija od tada nije značajno promijenila.

U periodu od tih deset godina, 1.321 lice je počinilo samoubistvo u Crnoj Gori.

Najveća stopa samoubistava bilo je u malim sredinama - Danilovgradu, Cetinju i Mojkovcu. Ova tri grada su, dodaje se, već duže vrijeme na margini društveno-ekonomskog i političkog života u Crnoj Gori, s prisutnom visokom stopom nezaposlenosti.

Za period od 2005. do 2007, kada su jedino i bili dostupni ovi podaci, penzioneri su prema ovom istraživanju bili najugroženija kategorija, na drugom mjestu su nezaposleni, a na trećem domaćice koje spadaju u kategoriju izdržavanih lica.

Među licima koja su umrla usljed samoubistva nema funkcionera, direktora i menadžera, kao ni onih koji rade u poljoprivredi, šumarstvu ili se bave tehničkim poslovima.

”Činjenica je da, što je socio-ekonomski status viši, tendencija ka samoubistvu je manja”, ocjenjuje u istraživanju Rakočević-Medojević.

Međunarodne stručne studije ističu da poremećaji u mozgu, koji su nasljedni i u velikom procentu uzrokuju suicidno ponašanje.

Međutim, i okruženje igra važnu ulogu u nastanku psihijatrijskih oboljenja koja mogu voditi suicidalnom ponašanju, kao što su nepovoljno prenatalno okruženje, trauma u djetinjstvu, stres i slično.

Nedavnim istraživanjem koje je objavljeno u naučnom časopisu “American journal of preventive medicine” utvrđeno je da većina, odnosno 60 odsto muškaraca i dječaka koji su izvršili samoubistvo od 2016. do 2018. u Americi nije imalo mentalnih oboljenja. Ispostavilo se da su kod jednog broja njih ljubavni problemi doveli do fatalnog ishoda. Od 30 do 40 odsto mlađih i sredovječnih muškaraca imalo je problem s narkoticima, a između 43 i 48 odsto njih bilo je pod uticajem alkohola u trenutku smrti.

Statistika nepouzdana, Institut ne objavljuje podatke

Statistika koju vode nadležne institucije u Crnoj Gori je, međutim nepouzdana, pa su podaci Uprave policije i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) različiti.

Prema statistici Uprave policije 2019. godine, recimo, bilo je 100 samoubistava, dok je u izvještaju SZO “Suicide worldwide in 2019” te godine zabilježeno 138 samoubistava u Crnoj Gori.

Zatim, prema SZO izvještaju “Mental Health Atlas 2020”, stopa samoubistava u Crnoj Gori 2016. bila manja nego 2019. Međutim, prema podacima Uprave policije, 2016. je bilo više samoubistava nego 2019. Prema “Mental Health Atlas 2020.” razlikuju se stope i broj samoubistava i u nekim drugim godinama u odnosu na podatke nadležnih institucija u Crnoj Gori.

I u istraživanju Rakočević-Medojević je istaknuto da zvanični statistički podaci često nijesu pravi pokazatelj o broju samoubistava u Crnoj Gori. “Mnogi slučajevi vode se kao nesrećni slučajevi, saobraćajne nezgode, smrt neutvrđenog uzroka i najčešće u malim sredinama, gdje je žig izrazitiji, porodica prijavljuje samoubistvo i kao prirodnu smrt”, navodi se u istraživanju.

I Injac-Stevović tvrdi da je praćenje podataka veoma bitno, jer se na osnovu njih može sistemski boriti, a da je veliki problem ako nijesu tačni.

I klinički psiholog Radoje Cerović godinama ukazuje da nešto nije u redu sa statistikom. “Uprkos informacionom sistemu mi danas ne znamo kolika je incidencija mnogih bolesti, smrtnost od njih i slično”, ističe Cerović.

Dodaje da u Crnoj Gori ne postoji ni “coroner service”, to jest služba kojoj je konstatovanje smrti i uzroka glavni posao. Ako smo po stopi suicida u vrhu zemalja u Evropi, ali i svijetu, onda bi praćenje tog problema morao biti državni prioritet, kaže Cerović.

”U Avganistanu ne postoje samoubistva, zvanično, jer stigma pada na cijelu porodicu i često je bolje reći da je neko ubijen ili da je nestao, nego priznati samoubistvo. Dakle, na nama je da izaberemo stranu: hoćemo li raditi po pravilima Evropske unije ili ćemo ići ka Avganistanu”, naveo je ovaj klinički psiholog.

Iz Ministarstva zdravlja (MZ), ali ni iz SZO CIN-CG nije dobio pojašnjenje zašto se zvanična statistika Crne Gore i ona SZO ne poklapaju, ali ni na niz drugih pitanja u vezi s ovim problemom. Ni Institut za javno zdravlje, koji je od 2010. godine preuzeo obavezu praćenja podataka, nije odgovarao na naša pitanja.

Hitno napraviti strategiju prevencije

”Nemamo nikakva mjerenja stanja mentalnog zdravlja. A brojke koje imamo, kao što vidite ne poklapaju se s realnim stanjem”, navodi Cerović.

Psiholozi, dodaje, takođe žive u nekoj formi nelegalnosti ili polulegalnosti. “Ne postoji zakon, ni komora, niti bilo kakvo ozbiljno samoregulatorno tijelo koje bi postavljalo pravila profesije i vršilo monitoring”, podsjeća on.

Kao član Italijanske komore psihologa, Cerović objašnjava, da ta komora stalno ažurira pravila i standarde profesije. “Država, u sklopu sistema javnog zdravstva, subvencionira psihološke usluge tamo gdje se ustanovi da za njima ima potrebe”, pojašnjava on.

Da Crna Gora praktično ne radi ništa da pomogne ljudima koji imaju ove probleme govori i podatak da je Ministarstvo zdravlja (MZ), prije nekoliko godina osnovalo Komisiju za prevenciju suicida, koja nikada nije počela s radom.

Injac-Stevović ističe za CIN-CG da je neophodno da MZ napravi strategiju prevencije suicida, te da je da se u ovu priču uključe i predstavnici opština.

Dodaje da je ključno i da Crna Gora ima tačnu statistiku s bazom podataka kako o broju suicida, tako i o pokušajima samoubistava u bolnicama i vanbolničkim uslovima. Ona pojašnjava da je možda najvažnije raditi upravo s licima koja su pokušala samoubistvo, kako bi se bolje shvatilo šta su njihove potrebe, te da je važno uključiti ih u zajednicu, napraviti klubove za druženje, ali i SOS liniju.

”Ovako mala zemlja s visokom stopom suicida zaista gubi, jer bi mogla mnogo samoubistava da prevenira”, zaključuje psihijatrica.

Svake tri sekunde neko pokuša da se ubije

Prema podacima SZO u svijetu godišnje oko 800.000 ljudi izvrši samoubistvo, a znatno je više onih koji to pokušaju. Znači svakih 40 sekundi neko se u svijetu ubije, a svake tri sekunde pokuša suicid. Prema istraživanjima SZO više ljudi se ubije nego što umre od malarije, HIV/AIDS, raka dojke, ratova i ubistava. Samoubistvo je i jedan od vodećih uzroka smrti mladih do 30 godina, nakon saobraćajnih nesreća, tuberkuloze i nasilja.

Istraživanja takođe pokazuju da je više od 90 odsto osoba koje su izvršile samoubistvo bolovalo od depresije ili nekog drugog mentalnog poremećaja, ili je bilo sklono upotrebi psihoaktivnih supstanci - alkohola, droge i ljekova.

U Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori (2019-2023) se prоcjenjuje da će samо depresija u ukupnоj pоpulaciji svjetskоg stanоvništva dо 2020. biti drugi vоdeći uzrоk glоbalnоg оpterećenja bоlestima, оdmah nakоn ishemične bоlesti srca.

”Na globalnom nivou depresijom je pogođeno oko 300 miliona ljudi, više žena nego muškaraca. Devet od deset država sa najvišom stopom suicida u svijetu nalazi se u Evropi”, piše u Strategiji. Procjenjuje se da na svaku odraslu osobu koja je počinila samoubistvo postoji još 20 osoba koje su pokušale samoubistvo.

”Čak 1.4 odsto svih smrtnih slučajeva na svijetu uzrokovano je suicidom, što znači da od suicida umire više ljudi nego u svim oružanim konfiliktima u svijetu. 79 odsto suicida na globalnom nivou dešava se u nisko i srednje razvijenim zemljama. Čak pet puta je veća vjerovatnoća da će muškarac počiniti samoubistvo u odnosu na ženu”, piše u tom dokumentu.

Na globalnom nivou, najčešći način suicida vrši se gutanjem pesticida, vješanjem i vatrenim oružjem.

Mađarska je godinama imala najveću stopu samoubistava u svijetu, da bi početkom 21. vijeka prva četiri mjesta po stopi samoubistava zauzimale četiri države bivšeg Sovjetskog saveza - Litvanija, Rusija, Estonija i Bjelorusija. Prema posljednjim podacima SZO, u prvih deset država sa najvećom stopom suicida i dalje su Rusija i Litvanija, ali prednjače i afričke zemlje Lesoto, Esvatini, Južnoafrička Republika, te južnoameričke Gvajana i Surinam. U vrhu su i Južna Koreja, ali i pojedina ostrva u Tihom okeanu. Grčka je više decenija evropska zemlja sa najmanjom stopom samoubistava, dok su u arapskim državama te stope najniže u svijetu.

Na 20 pacijenata jedno kupatilo

Injac-Stevović za CIN-CG naglašava i da loši uslovi u kojima funkcionišu psihijatrijske ustanove kod nas odbijaju pacijente da prihvate liječenje.

”U Klinici u Podgorici na 20 pacijenata imate jedno kupatilo”, pojašnjava doktorka.

Radoje Cerović ističe da razvoj svijesti i moderne kulture možete mjeriti u jednoj državi i po stanju psihijatrijskih ustanova i usluga.

”Da uprava Kliničkog centra nije intervenisala u posljednjem trenutku, krov neuropsihijatrije bi se srušio na pacijente i na ljekare. Situacija u Dobroti je u domenu horora…”, ocjenjuje Cerović.

Za četiri mjeseca 38 samoubistava

Policija je evidentirala 38 samoubistava od januara do maja ove godine.

Na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica registrovano je 10 samoubistava, na teritoriji nikšićkog centra sedam, dok je na području nadležnosti CB Herceg Novi registrovano pet, a po četiri samoubistava evidentirana su na teritoriji koju pokrivaju CB Bijelo Polje, Berane, Pljevalja i Bar.

”Od početka godine najveći broj samoubistava je registrovan u februaru - 12”, piše u odgovorima policije CIN-CG-u.

Reagovati na vrijeme

U 2016. godini samoubistvo je predstavljalo drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina u svijetu. U nekoliko država suicid čak predstavlja vodeći uzrok smrti adolescenta.

”Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14. godine života, a tri četvrtine mentalnih bolesti do sredine dvadesetih godina života”, piše u Strategiji.

Istraživanjem, koje je 2014. rađeno među 167 adolescenata, od 16 do 19 godina starosti u nekoliko srednjih škola u glavnom gradu, utvrđeno je da su suicidalne misli i ponašanja veoma zastupljeni kod podgoričkih adolescenata, te da su u korelaciji sa zavisnostima od duvana, alkohola, narkotika i kockanja.

”Čak 16,5 odsto smatra da bi samoubistvom riješilo sve svoje probleme. Njih 27 odsto razmišlja o samopovređivanju, 17,6 odsto za sebe misli da su bezvrijedni, a 23,5 odsto ispitanika je navelo da se ne raduje dugom životu”, piše u istraživanju psihološkinje Irene Boričić.

Pomoć tražiti u Srbiji

Iako gotovo sve zemlje u regionu u odnosu na broj stanovnika imaju manji procenat samoubistava nego Crna Gora, sistem podrške licima sa suicidalnim mislima je mnogo dostupniji.

Tako, recimo, u Srbiji, koja po zvaničnoj statistici ima duplo manju stopu samoubistava od Crne Gore, postoje razni programi podrške, online zajednice i nevladine organizacije koje se bave ovim problemom.

Građanima je na raspolaganju SOS linija za prevenciju samoubistva, koja funkcioniše pri Klinici “Dr Laza Lazarević” u Srbiji. Linija 0800-309-309 je besplatna i dostupna non-stop. Broj linije u centru “Srce” je 0800-300-303 i može se pozvati svakog dana od 14 do 23 h.

Maja BORIČIĆ

Ko i zbog čega je dozvolio neplansku i agresivnu gradnju na području Kotora, zbog čega su neki djelovi prekrasnog pejzaža Bokokotorskog zaliva nestali ili urušeni do neprepoznatljivosti? Da li Kotoru i dalje prijeti brisanje sa prestižne UNESC-ove liste zaštićene svjetske kulturne baštine? Na koji način se Crna Gora bori protiv devastacije prostora i zaštićenih područja?

Odgovore na ova pitanja pogledajte u dokumentarnom filmu „Ugrožena baština“ u srijedu od 20.30h na TV Vijesti

Film je realizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG)

I pored rastućeg trenda upisa, pitanje kvaliteta obrazovanja koju dobijaju RE djeca ostaje ključni problem

Almedina ide u sedmi razred jedne osnovne škole u Baru. Na molbu novinarki Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da pročita jedan pasus iz knjige, nesigurno pristaje, uz upozorenje da ne zna dobro da čita. I počinje da sriče.

Njen brat Aleksandar, šesnaestogodišnjak koji pohađa peti razred, uzima olovku i ispisuje jednostavnu rečenicu koju mu novinarka diktira - “Imam žutog psa, zove se Snupi”. Neprecizna štampana slova izgledaju kao da ih piše neko ko je tek u prvom razredu, umjesto “g” pojavljuje se “k”, a mladić se zbunjuje i zastaje na riječi “pas”.

Devetogodišnji Petar, njihov brat koji pohađa treći razred, stidljivo gleda u prazan papir dok ga novinarke CIN-CG-a mole da napiše svoje ime, a zatim različita slova i brojeve. Nakon što novinarke odustanu, pomalja se, nesigurnom rukom napisan broj četiri. Na pitanje koji je to broj, Petar ne zna da odgovori.

Ova djeca ne pohađaju školu redovno. Ipak, prolaze razrede bez obnavljanja, i očekuje se da će osnovnu školu završiti u roku.

Oni nijesu usamljeni primjer toga da romska djeca izađu iz osnovne škole nepismena.

”I mi se pitamo kako prelaze iz razreda u razred. Iz škole su zvali nekoliko puta da pitaju zašto su djeca izostala. Mi objasnimo, i to je to”, kaže za CIN-CG Sabedin, otac djece, koji osim njih ima još tri kćerke predškolskog uzrasta. Želi da svi završe makar osnovnu školu.

Iz OŠ “Meksiko” u Baru, koju pohađa 18 učenika RE populacije, među kojima su i Sabedinova djeca, kažu da nastavnici imaju poseban kriterijum prema romskim đacima. ”Zbog teških uslova u kojima žive, ovim đacima nastavničko osoblje toleriše mnogo više nego što je to uobičajeno”, kaže za CIN-CG Lejla Bubić, pomoćnica direktorice OŠ “Meksiko”.

U Crnoj Gori nijesu rađena istraživanja o nivou osnovnih vještina (čitanje, pisanje, govor, računanje) kod djece iz RE populacije koja pohađaju osnovnu školu.

UNICEF je, u poslednjem talasu Istraživanja višestrukih pokazatelja (MICS6) u periodu od 2017. do 2019, u mnogim zemljama ispitao dvije osnovne vještine kod djece - čitanje i numeričke sposobnosti u zavisnosti od različitih faktora - poput pripadnosti manjinskim populacijama, dječijeg rada, nivoa siromaštva…

”Nalazi pokazuju da djeca iz romskih naselja imaju manje šanse da steknu osnovne vještine u čitanju i numeričkim sposobnostima u poređenju sa nacionalnim prosjekom”, a “samo školovanje možda nije dovoljno da bi se u potpunosti postigli ravnopravni rezultati u obrazovanju”, navodi se u izvještaju UNICEF-a iz 2022. godine pod nazivom “Obrazovni putevi u romskim naseljima”.

Iz kancelarije UNICEF-a za Crnu Goru kazali su za CIN-CG da “zbog ograničenih kapaciteta crnogorskih institucija nije bilo prostora za mjerenje osnovnih vještina djece u Crnoj Gori, prilikom UNICEF-ovog istraživanja MICS6”. ”Sljedeći talas istraživanja mogao bi biti realizovan tek oko 2025. godine”, tvrde.

CIN-CG je poslao pitanja na adrese 25 osnovnih škola u Crnoj Gori, u vezi sa procentom pismenosti djece iz RE zajednica. Iz 11 škola koje su odgovorile objasnili su da se ne vodi evidencija isključivo za djecu RE populacije, a generalne stope pismenosti RE đaka ovih škola kreću se od 70 do 90 odsto.

Iz škole sa najviše učenika iz RE populacije u Crnoj Gori - OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”, navode da se u prva tri razreda opismeni 90 odsto romskih đaka.

Ipak, učenici romske populacije nerijetko upisuju srednju školu - potpuno nepismeni.

”Dolaze nam đaci sa završenom osnovnom školom koje moramo da učimo štampana slova, jer u suprotnom, ne mogu da savladaju gradivo”, kaže za CIN-CG Milanka Okuka, pedagoškinja JU Srednje stručne škole u Baru, koja obavlja i posao mentorke za RE učenike te škole.

Prema podacima Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, stopa završavanja osnovne škole kod romske djece iznosi 56 odsto, a srednje svega tri odsto.

”Ova razlika između stope završavanja osnovne i srednje škole bez dileme odražava loš kvalitet obrazovanja RE djece, prvenstveno tokom osnovne škole. Briga škola prema RE populaciji je svedena na formu, a djeca završavaju razrede tako da nijesu funkcionalno pismena”, napominje za CIN-CG Biljana Maslovarić, direktorica Pedagoškog centra Crne Gore koja ima bogato iskustvo u radu sa romskom djecom.

”Dešava se da djeca između šestog i devetog razreda osnovne škole pišu štampanim slovima, miješaju glasove i nijesu na nivou koji je potreban za razred koji pohađaju”, navodi se u izvještaju “Identifikacija i mapiranje relevantnih izazova sa kojima se suočava zajednica Roma i Egipćana u Crnoj Gori”, programa ROMACTED iz 2019. godine.

Pitanje kvaliteta obrazovanja ostaje ključni problem “bez obzira što smo”, kako se još navodi u ovom izvještaju, “posljednjih godina svjedoci rastućeg trenda upisa u školu”.

Odgovornost za propuste u obrazovanju RE učenika treba da snosi škola, odnosno nastavničko osoblje, tvrdi još Biljana Maslovarić.

”Tokom jedne školske godine rade se tri provjere znanja. Škola mora da preuzme odgovornost ukoliko dijete nakon svih ovih provjera izađe, a da nije elementarn o obrazovano”, kaže ona.

Tolerancija neredovnog pohađanja nastave medveđa usluga

Za Almedinu, Petra i Aleksandra redovno pohađanje nastave znatno je otežano zbog udaljenosti njhovog prebivališta. Od trošne barake na padini planine Sutorman iznad Bara, gdje žive, kilometri su do prvog naselja ili prodavnice, a do škole ima čak 40 minuta vožnje.

Organizaciju dolazaka djece do škole i nazad njihova porodica dijeli sa jedinim susjedima, porodicom Stanković, takođe Romima, koja podiže petoro djece školskog uzrasta.

”Danima kojim djeca prate nastavu, moramo nekoliko puta da se spuštamo sa Sutormana do grada, jer su svi u različitim smjenama i školama. Naš čitav život se vrti oko školskih obaveza”, kaže Sabedin. Da bi sakupili novac za gorivo i nastavili da prate nastavu, ali i pomogli svojim porodicama, ova djeca poslije škole rade različite poslove.

”Nemamo izbora”, kaže Sabedin.

”Dječiji rad je povezan sa slabim rezultatima u učenju, odnosno slabijim osnovnim vještinama čitanja i numeričkih sposobnosti”, navodi se u izvještaju UNICEF-a “Dublja istraživanja: dječiji rad i učenje” iz 2020.

Faktori poput siromaštva, neobrazovanih roditelja i pripadnosti ženskom polu značajno umanjuju šanse kod romske djece da postignu temeljne vještine čitanja i numeričkih sposobnosti, navodi se još u izvještaju “Obrazovni putevi u romskim naseljima”, iz 2022. “Ova djeca nijesu napredovala u svom obrazovanju, bez obzira na redovno pohađanje nastave ili kompletiranje školovanja”.

Crna Gora je jedina zemlja posljednjeg talasa UNICEF-ovih istraživanja u kojoj je procenat romske i egipćanske djece koja su angažovana u dječijem radu, a koja završe osnovnu školu, gotovo identičan procentu one RE djece koja ne rade. Za razliku od ostalih testiranih zemalja u regionu, u Crnoj Gori mogućnost izbacivanja iz škole ne povećava se ukoliko dijete radi i samim tim neredovno pohađa nastavu, navodi se u izvještaju “Obrazovni putevi u romskim naseljima”.

Iz kancelarije UNICEF-a za Crnu Goru nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a da li ovakva statistika pokazuje pretjeranu popustljivost osnovnih škola prema đacima RE populacije. ”Prema Protokolu koji propisuje obaveze institucija u cilju sprečavanja napuštanja škole, imamo obavezu da reagujemo ukoliko postoji rizik od napuštanja škole”, naveli su iz UNICEF-a u dopisu za CIN-CG.

Izbacivanje iz škola je rjetkost, ali i ponavljanje razreda, uprkos neredovnom pohađanju časova, svjedoče iskustva iz škola koje su odgovorile CIN-CG-u.

Podaci UNICEF-ovog Istraživanja višestrukih pokazatelja iz 2018. pokazuju da su romska djeca iz siromašnijih porodica u manjem riziku od ponavljanja razreda u osnovnoj školi u odnosu na djecu iz bogatijih porodica. ”Romska djeca ne ponavljaju razdred”, tvrde iz OŠ “Meksiko”. ”Uglavnom, u svim razredima, ne pohađaju redovno nastavu, što znatno utiče na loš uspjeh i upravo iz tog razloga veoma mali broj takvih učenika može čitati i pisati bez problema”, navodi pomoćnica direktorice Bubić.

”Imamo veliki problem sa neredovnim pohađanjem nastave učenika RE populacije, i to u procentu od preko 70 odsto. Nemoguće je formirati ocjenu”, kaže za CIN-CG direktorica OŠ “Njegoš” u Kotoru Tamara Radonjić.

Iz podgoričke OŠ “21. maj” za CIN-CG su kazali da RE djeca do trećeg razreda djelimično postižu obrazovne ishode. ”U četvrtom razredu njihov uspjeh je dobar, a od petog do devetog ostvaruju minimalne obrazovne ishode, dovoljan uspjeh”. Almedini, Petru i Aleksandru fali osnovna informisanost koju je do sada trebalo da steknu u školi. Na pitanje novinarki šta je to ćelija, tvrde da im je ta riječ poznata. ”To je ono kad odeš u zatvor”, najzad govori Aleksandar. Na pitanje da li znaju šta je ćelija iz biologije, nastaje muk. Na pitanje ko je Njegoš, niko ne zna odgovor, ali Almedina tvrdi da joj je ta riječ - poznata.

Ovoj djeci nema ko da pomogne sa gradivom propuštenim u školi. ”Mi sigurno ne možemo da im pomognemo”, kaže Sabedin, otac djece.

Diskriminacija ubija motivaciju

Na pitanje novinarki CIN-CG-a voli li da ide u školu i igra se sa djecom, devetogodišnji nasmijani Petar postaje ozbiljan i odmahuje glavom.

”Nemaju s kim da se druže, igraju. Zato vole više da ostanu ovdje, na Sutormanu”, objašnjava Sabedin.

”Pored siromaštva, ključni faktori koji ometaju romske učenike da redovno pohađaju škole su i stigma, maltretiranja od strane vršnjaka ili zaposlenih, diskriminacija, nedostatak ličnih dokumenata koja su potrebna za upis u škole, česte migracije…”, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

Iskustva romske djece u učionice karakteriše nedostatak integracije i očigledna diskriminacija, navodi se u studiji programa ROMACTED iz 2019.

”Išao sam u školu do VI razreda, a zatim sam počeo sa vanrednim školovanjem jer je to jednostavno bilo bolje za mene”, izjava je jednog od diskriminisanih dječaka RE nacionalnosti, navedena u ovoj studiji.

”Diskriminacija dovodi do toga da se djeca osjećaju manje bitnom. Njihovo samopoštovanje je narušeno i, u većini slučajeva, prestaju da se bore i ne pokušavaju da se poboljšaju i izađu na kraj sa problemom... Pod povećanim su rizikom od napuštanja škole”, kaže za CIN-CG psihološkinja u Centru za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević.

Tradicionalni nedostatak integracije, gdje RE djeca ne razvijaju bliske društvene veze sa drugom djecom, negativno utiču na njihovu motivaciju za nastavak školovanja, navodi se dalje u studiji.

”Obezbjeđivanje odjeće i obuće, besplatnih udžbenika i školskog pribora, uključivanje roditelja u život i rad škole, besplatan prevoz, prihvaćenost vršnjaka i nastavničke kompetencije su faktori koji utiču da djeca RE populacije redovnije pohađaju nastavu”, smatra Jelena Popović, direktorica OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”.

”Roditelji, na primjer, često odlučuju da djecu ne šalju u školu, jer nemaju ništa čisto da obuku. Nijesu u mogućnosti da obezbijede školski pribor i uslove za život koji bi djeci omogućili da uče kod kuće”, navodi se u istraživanju ROMACTED 2019.

Da segregacija postoji i po školama potvrđuje činjenica da pripadnici RE populacije pohađaju svega sedam škola na teritoriji glavnog grada. Škole koje se tradicionalno smatraju elitnim gotovo da nemaju đake RE populacije. Tako škola “Pavle Rovinski” nema ni jednog đaka RE populacije, bez obzira na relativnu blizinu naselja Vrela ribnička. OŠ “Sutjeska” ima svega jednu učenicu RE populacije.

”Radimo na tome da ih upisujemo i u ostale takozvane ‘elitne škole’, ali moramo im obezbijediti i prevoz do tih škola”, kazali su za CIN-CG iz Direktorata za obrazovanje manjinskih naroda Ministarstva prosvjete.

”Djeca nerijetko imaju osjećaj da u školama nijesu u potpunosti prihvaćena. Često kažu: ‘Sjednu nas u posljednje klupe, i naše je da budemo mirni i da dolazimo redovno’”, ističe za CIN-CG direktorica Dnevnog centra pri Centru za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore - defendologija u Nikšiću Jelena Milić.

Trenutno, 202 djece, većinski iz romske i egipćanske populacije, aktivni su korisnici tog centra. Tu uče, dobijaju psiho-socijalnu podršku i obroke, a nerijetko dolaze i samo da obave osnovne fiziološke potrebe - da se istuširaju, ošišaju ili da operu i osuše veš. ”Centar prvobitno nije bio osmišljen samo za potrebe djece iz RE populacije. Vremenom se ispostavilo da oni čine najveći broj korisnika”, objašnjava Jelena Milić.

Bez sankcija za zanemarivanje učenika

Dopuštanje učeniku da pređe razred, iako prethodno nije savladao potrebne vještine, kažnjivo je zakonima Crne Gore. Zakonom o zabrani diskriminacije, diskriminacijom se, između ostalog, smatra “otežavanje ili uskraćivanje mogućnosti praćenja nastave, razvrstavanje ili pravljenje razlika ili nejednako postupanje prema đacima /učenicima/studentima”.

Etički kodeksi, koje svaka škola ima, propisuju obavezu nastavnika da se prema svakom učeniku odnosi pažljivo i objektivno - u ocjenjivanju, rješavanju sukoba i u primjeni disciplinskih mjera.

I pored zakona, gotovo nikada se ne dešava da neko od nastavnika ili iz rukovodstva škole bude sankcionisan zbog toga što učenik do kraja osnovne škole nije savladao slova i brojeve. Škole uglavnom reaguju i informišu roditelje i relevantne institucije onda kada dijete ne dolazi redovno na časove.

”Događalo se da pošaljemo dopis školi da bismo provjerili kako neko dijete napreduje ili, ukoliko izostaje sa nastave, da li škola informiše o tome roditelje. Iz iskustva, ne mislim da škole prečesto kontaktiraju roditelje”, kaže još za CIN-CG Jelena Milić.

”Ako dijete nije u školi i negdje prosi, počinjen je niz prekršaja”, kaže za CIN-CG Duška Šljivančanin, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) za oblast zaštite prava djeteta, mladih i socijalne zaštite.

”Više puta smo u našim izvještajima davali smjernice šta bi u ovakvim slučajevima trebalo raditi, a pokretali smo i prekršajne prijave protiv roditelja jer oni zakonski moraju da odgovaraju”, tvrdi savjetnica ombudsmana.

Prema njenim riječima, prekršajni sudovi u Crnoj Gori imaju lošu praksu po ovom pitanju. ”Da ne bi dodatno osiromašavali porodice, puštaju ih i ne kažnjavaju. To je kontraproduktivno”.

Djeci barijera jezik, djevojčice ranije napuštaju škole

”Obrazovanje na jeziku koji djeci nije maternji dovodi do značajnog problema - neki učenici završavaju školu, a da prethodno ne savladaju osnovne vještine čitanja ili pisanja”, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

U odjeljenjima kotorske OŠ “Njegoš”, u koju inače ide 29 učenika RE populacije, u kojima ih ima više, Romi i Egipćani među sobom govore na jeziku na kojem pričaju kod kuće. ”To je problem pri usvajanju gradiva”, navodi direktorica te škole Tamara Radonjić.

Iz OŠ “Milan Vuković” u Herceg Novom za CIN-CG kažu da su kod RE djece primijetili ograničenja u razumijevanju pročitanog teksta. ”Ona su uslovljena jezičkim i pojmovnim fondom kojim ova djeca raspolažu”.

Iz OŠ “Njegoš” u Kotoru naveli su za CIN-CG da posebno djevojčice RE populacije ranije napuštaju nastavu. ”I pored angažovanja školske pedagoško-psihološke službe i odlične saradnje koju imamo sa Kancelarijom za prevenciju bolesti djevojčice ranije napuštaju škole od dječaka”.

I u pomenutom istraživanju ROMACTED-a u razlozima za prijevremeno napuštanje škola posebno se ističe rodna neravnoteža. ”Od djevojčica se očekuje da pomažu u obavljanju kućnih poslova, kao i da uđu u brak u vrlo ranoj dobi”, navodi se u tom istraživanju. ”Procenat žena bez škole ili sa manje od četiri razreda osnovne škole značajno je veći nego procenat muškaraca, gdje je čak 43,2 odsto žena ne posjeduje nijedan vid obrazovanja, dok je to slučaj sa svega 22,6 odsto muškaraca”, ukazano je u istraživanju Defacta koje se navodi u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

Program medijatora dobar iskorak

Poboljšanje u obrazovanju romske djece pokrenulo je angažovanje saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, koji bi djeci trebalo da pomažu pri učenju, kao i da budu spona između roditelja i škola. Trenutno ih, prema podacima Ministarstva prosvjete, na nivou Crne Gore ima 22 - po jedan na svakih 70 učenika.

U prošloj školskoj godini bilo ih je isto toliko. Školske 2019/2020. bilo ih je 21, a 2018/19. njih 18. Školske 2019/20. angažovano je 35 mentora za 130 učenika osmog i devetog razreda romske i egipćanske populacije, dok je u srednjim školama angažovano 44 mentora (profesora) za 120 RE srednjoškolaca.

”Trebalo bi da se uspostavi mehanizam za mjerenje postignuća učenika u osnovnom obrazovanju. Prije angažovanja medijatora u obrazovnim institucijama rezultati i postignuća djece iz tih zajednica nijesu bila na zadovoljavajućem nivou. Iz godine u godinu sve je veći broj romske i egipćanske djece napuštalo školovanje. Zato je uloga i podrška medijatora od velikog značaja za njih, naročito za one lošeg socio-ekonomskog položaja”, kaže za CIN-CG Enis Eminović, medijator u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” i dugogodišnji romski aktivista u civilnom sektoru.

On svakodnevno vodi brigu o 53 učenika iz trećeg i 18 učenika romske i egipćanske zajednice iz devetog razreda.

Prema njegovim riječima, nedostatak komunikacije i saradnje između obrazovnih institucija i romskih i egipćanskih zajednica ozbiljna je prepreka u unapređenju obrazovanja RE populacije. ”I dalje je problem nedovoljna osviješćenost roditelja. Važno je da roditelji djece steknu povjerenje u medijatora, čiji položaj treba hitno sistematizovati”.

Najveći procenat anketiranih roditelja romske i egipćanske zajednice, kako se navodi u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana, nema informaciju o tome da li u njihovoj zajednici postoji saradnik u obrazovanju.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat električne energije koji se dobija korišćenjem voda Bilećkog jezera Crnogorske vlasti nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina i Hrvatska

Crnoj Gori je, zbog nekorišćenja hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera, koji se procjenjuje na više od 2.100 gigavat sati (GWh), nanijeta šteta koja se mjeri milijardama eura.

Crnogorske vlasti su nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska. Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) ponovo otvorila tu temu, dok se nova Vlada Dritana Abazovića o tome još nije izjasnila.

Koliki je potencijal Bilećkog jezera najbolje govori podatak da je ukupna potrošnja struje u Crnoj Gori, nakon izlaska Kombinata aluminijuma (KAP-a) iz elektronergetskog sistema, planirana za ovu godinu na oko 2.958 GWh sa gubicima na mreži.

Bilećko jezero od 1968. godine snabdijeva električnom energijom BiH i Hrvatsku, kroz hidroenergetski sistem Trebišnjica, odnosno hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Dubrovnik 1 i Čapljina. Iako oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji, Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat (KWh) električne energije iz ovog sistema.

Zvaničnici Republike Srpske, na čijoj se teritoriji većinom nalazi Bilećko jezero, kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da ne namjeravaju da Crnoj Gori daju odgovarajuću naknadu, dok su iz hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja rekli da zvanična Podgorica od njih nikada nije ni tražila naknadu.

Stručnjaci, koje je kontaktirao CIN-CG, saglasni su da je Crnoj Gori nanesena šteta, što pokazuju i studije renomiranih preduzeće za konsalting i projektovanje.

Na primjer, prema studiji "Iskorišćenje hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera u dijelu koji pripada Crnoj Gori", koju je 2008. godine uradio Energoprojekt Beograd, učešće Crne Gore u proizvodnji HE Trebinje1 je od 58,7 do 93,06 gigavat sati (GWh) godišnje, u HE Trebinje 2, od 2,1 do 3,32 GWh godišnje i u HE Dubrovnik 1, od 163,3 do 258,8 GWh godišnje.

Ukupno to je 224 do 355,18 GWh godišnje ili za period od 1968. do 2022. godine od 12.096 do 19.179 GWh.

Ako se u obzir uzme sadašnja cijena na energetskoj berzi u Budimpešti od oko 300 eura za megavat sat (MWh), to znači da je Crna Gora po tom osnovu do sada izgubila milijarde eura.

Subsektorska studija energetike, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020, predviđa da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne Crnoj Gori. O kojoj se količini struje radi najbolje govori podatak da je to četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidroelektrana Piva i Perućica.

Prema studiji Elektroprojekta iz Ljubljane, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne 270 gigavat sati godišnje.

BOLJE ISKORISTITI BILEĆKO JEZERO, NEGO GRADITI NA KOMARNICI

Prema međunarodnim konvencijama, Crna Gora ima pravo da valorizuje svoj udio u Bilećkom jezeru. Ali, umjesto da uzme ono što joj pripada, crnogorske vlasti, bivše i sadašnje, kao i Elektroprivreda propagiraju kontrovezne energetske projekte koji devastiraju jedinstvene i vrijedne predjele, poput kanjona Komarnice.

Analitičar Dejan Mijović smatra da Crna Gora može dobiti električnu energiju ili iznos u novcu koji je otprilike jednak proizvodnju HE Komarnica.

"Komarnica bi se gradila sedam, osam godina, a isplatila tek za nekih 15 jer treba isplatiti i kredit od više stotina miliona eura koji bismo dobili za gradnju", rekao je Mijović za CIN-CG.

Prema planovima, HE Komarnica proizvodila bi, u najboljem slučaju, 217 gigavat sati godišnje, dakle, manje od polovine ukupnog iznosa naknade koju bi Crna Gora, prema Subsektorskoj studiji, mogla da dobije od korišćenja Bilećkog jezera.

Bivša, 42. Vlada premijera Zdravka Krivokapića, dok je bila u tehničkom mandatu u martu 2022. godine (nepovjerenje joj je u parlamentu izglasano 4. februara) usvojila je Informaciju o valorizaciji voda Bilećkog jezera i formirala ekspertski tim.

Nekoliko mjeseci prije toga su u okviru EPCG formirali radni tim, koji se bavi tim pitanjem.

Član odbora direktora EPCG Rajko Radusinović rekao je za CIN-CG da su prikupili oko 40 dokumenta i da će pokušati da problem riješe sporazumno.

"Međutim, to je ipak međudržavni problem u koji su inkorporirane sadašnje nezavisne države BiH, Hrvatska i Crna Gora. Osim sporazumnog rješavanja ove problematike, naravno postoji i arbitraža, ali za to je potrebno da se sve tri strane usaglase ko će da bude taj koji će da arbitrira i sve tri strane da prihvate presudu arbitraže. Postoji i međunarodni sud i učinićemo sve da do toga ne dođe", rekao je Radusinović.

Arbitražom je zaprijetila bivša Vlada Duška Markovića 2019. kada je poslala notu Ambasadi BiH. Crnogorska strana u noti izražava nadu da će pitanje biti riješeno u duhu dobrosusjedskih odnosa i da će ako se ne nađe prihvatljivo rješenje, biti prinuđena da pokrene postupak pred međunarodnim arbitražnim i sudskim organima.

Odgovor iz Sarajeva nije stigao, ali arbitražu Crna Gora nije pokrenula.

CRNA GORA TREBA DA BUDE IZVOZNIK STRUJE

Bilećko jezero je nastalo zaustavljanjem toka rijeke Trebišnjice, pogranične ponornice između Crne Gore i BiH. Jezero je površine 33 kilometra kvadratna zavisno od vodostaja, dužine skoro 20 kilometara i dubine preko 100 metara na pojedinim mjestima.

Akumulacija je potopila brojna sela i imanja i, iako su mještani obeštećeni, potopljen je i dio kulturno-istorijske baštine. Sa crnogorske i hercegovačke strane potopljeno je više crkava, a manastiri Dovrićevo i Kosijerevo su izmješteni.

Potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije i 22 kvadratna kilometra teritorije BiH. Udio sliva BiH je 60 odsto, a, prema Subsektorskoj studiji crnogorske Vlade iz 2005. godine, udio Crne Gore je 40 odsto.

Danas elektroenergetski sistem koji koristi vode Bilećkog jezera posluje kroz preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), u čijem je sastavu više postrojenja kojima upravljaju Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) i elektroprivrede Hrvatske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

HE Trebinje 1, Trebinje 2 i postrojenja Gornji horizonti, koja se još grade, posluju u okviru ERS. Hrvatska Bilećko jezero koristi za HE Dubrovnik, dok HE Čapljina upravljaju elektroprivrede Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Prema podacima HET-a, srednja godišnja proizvodnja HE Trebinje 1 je od 370 do 420 GWh, HE Trebinje 2 srednja godišnja proizvodnja iznosi 14,5 GWh, HE Dubrovnik 1168 GWh, a protočne hidroelektrane (PHE) Čapljina 400 GWh.

Električna energija proizvedena u HE Dubrovnik pripada i Hrvatskoj i RS, po 50 odsto, dok Crna Gora ne dobija ništa.

Dejan Mijović kaže da bi protivargument za to mogao da bude to što je BiH sagradila brane i kanale koje dovode vodu do Hrvatske.

"Međutim, treba reći da su za ovih 30 godina tokom kojih Crna Gora nije naplatila ni cent na ime koncesije, mogli da budu sagrađeni upravo te brane i kanali", objašnjava Mijović.

Hidrolog i inženjer geologije i hidrogeologije Mihailo Burić navodi da su procjene o slivu sa teritorije Crne Gore različite, kreću se između 37 do 45 odsto.

"Ali svakako najmjerodavniji je podatak u tome koliki je prosječni doticaj sa naše teritorije. On je ocijenjen sa 32 kubna metra u sekundi, mi u kalkulacijama idemo sa 30 m3 u sekundi da dolazi vode sa teritorije Crne Gore u Bilećko jezero", rekao je Burić za CIN-CG.

Njegova vizija je, kaže da Crna Gora treba da bude izvoznik električne energije, ali upozorava na klimatske promjene.

"Na rijeci Morači, na osnovu dosadašnjeg trenda i projekcija tog trenda će doći do smanjenja srednjeg godišnjeg proticaja sa prosječnih 170 m3 u sekundi na 102 m3 u sekundi. U gonjoj Tari će doći do promjene srednjeg godišnjeg proticaja sa 26 na 10 m3 u sekundi. Moramo da shvatimo i konstatujemo efekte klimatskih promjena i na osnovu toga moramo da pravimo strategije u energetici. Ako se ovako nastavi, možda ćemo morati graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima naših voda", rekao je Burić.

Opština Nikšić je do 1992. dobijala naknadu za potopljene teritorije, oko 200 hiljada eura. Raspadom SFRJ i nakon rata u BiH, Crna Gora je ostala i bez toga jer ni nakon smirivanja prilika Opština Nikšić nije dobijala ništa od Elektroprivrede RS. Samo je po ovom osnovu izgubljeno oko šest miliona eura.

S druge strane, ERS ovu naknadu uredno isplaćuje opštinama na teritoriji RS- Trebinju i Bileći.

Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević za CIN-CG je rekao da imaju dobru komunikaciju sa komšijama i u tom pravcu treba da i dalje razvijaju odnose.

"Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu", smatra Kovačević.

CRNA GORA ĆE TRAŽITI I ONO ŠTO JOJ JE PRIPADALO

Direktor Direktorata za vodoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Željko Furtula za CIN-CG je kazao da će Crna Gora tražiti ne samo pravičnu raspodjelu hidropotencijala jezera, nego i ono što joj je pripadalo u prethodnom periodu.

Podsjetio je da je Crna Gora u više navrata pokušavala da dogovori sa RS i BiH pravičnu raspodjelu hidroenergetskog potencijala.

"Prethodnih 15-ak godina Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa RS i Hrvatskom, koji ima već sa Srbijom i Albanijom. Dva puta, 2004. i 2010. godine je Crna Gora bila na pragu zaključivanja tog ugovora. Čak je 2010. usvojen nacrt ugovora o vodama koji je upućen BiH, a na koji do dan-danas nismo dobili odgovor. Pretpostavka je da je tu problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera", rekao je Furtula.

U nacrtu Ugovora o vodama iz 2010, koji je tadašnja Vlada Crne Gore poslala BiH navodi se da je "korišćenje svih voda od zajedničkog interesa, a na prvom mjestu voda Bilećkog jezera, jedan od primarnih ciljeva ugovora".

Bivši državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija Marko Perunović za CIN-CG je ranije, dok je bio na toj funkciji, kazao da bi trebalo u saglasnosti sa RS naći renomiranu međunarodnu instituciju koja bi uradila studiju prihvatljivu za obje strane.

"Na taj način bismo znali da je naših 10, 15, 20 odsto... Akumulacija je 1,28 milijardi kilometara kubnih vode, i to su ogromne količine koje bi za naš hidropotencijal značile jako puno. Ono što je naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. koja je oko 200.000 današnjih eura. Od 1992. ta koncesiona naknada nije nikada ni naplaćena", podsjetio je Perunović.

U RS NE GLEDAJU BLAGONAKLONO NA INICIJATIVU CRNOGORSKE STRANE

U EPCG, kako je kazao Radusinović, smatraju da je rješenje da formiraju zajedničko tijelo sa Elektroprivredom RS, i da zajednički odaberu izvođača, tj. projektni tim, međunarodnu naučnu instituciju koja će objektivno procijeniti ućešće Crna Gore u vodama Bilećkog jezera i na osnovu toga da se odredi pravična nadoknada.

Međutim, direktor ERS Luka Petrović za CIN-CG je kazao da je to "neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova".

"Oni hoće da kažu da imaju pravo na to, a kad se pravio sistem - nije ih bilo", poručio je Petrović.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS su za CIN-CG kazali da EPCG nema pravo da traži učešće u isporuci električne energije iz već izgrađenih objekata, jer u njihovoj izgradnji nije učestvovala.

Iz tog Ministarstva navode da je naknada za potopljeno zemljište u SFRJ redovno izmirivana svim opštinama, uključujući i Nikšić, međutim nakon okončanja rata, prestao je da postoji pravni okvir za dalje plaćanje.

Miodrag Radunović, bivši pravni savjetnik Vlade Crne Gore iz 2010. i član Vladinog tima 2005. i 2006. godine koji je pregovarao sa ERS, kaže da BiH itekako odgovara status kvo u slučaju Bilećkog jezera.

"Znači da koriste jezero, proizvode električnu energiju, a da i dalje nemaju nikakvih obaveza prema Crnoj Gori. Naravno da je to sa stanovišta naših interesa i potreba neodrživo", rekao je Radunović za CIN-CG.

Smatra da takvo stanje nije dobro ni sa stanovišta budućih planova i programa vezano za korišćenje preostalih voda, kada su u pitanju i Tara i Komarnica, itd.

Prema riječima Radunovića, HE Trebinje 1 je 1968. godine počela da radi, a nije tražena saglasnost Skupštine tadašnje Republike Crne Gore, što je bila obaveza prema tadašnjem osnovnom Zakonu o vodama donesenom na saveznom nivou.

"BiH je tada bila dužna da pribavi, a potom i da zaključi sporazum u vezi korišćenja tih voda", kaže Radunović.

U međunarodnom pravu to je, kako je naveo, uređeno Direktivom o vodama EU, Helsinškim pravilima o uređenju voda iz 1966, Konvencijom o međunarodnim vodotocima iz 1992. godine, Konvencijom UN o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka iz 1997.

"U tim dokumentima se preferira održivo i pravično korišćenje međunarodnih voda, a isto tako u nedostatku sporazuma, a kada je u pitanju šteta koja se nekim aktom može nanijeti državi sliva, da ta država ima pravo da se to pitanje raspravi, i da po tom osnovu zahtijeva određenu kompenzaciju", objasnio je Radunović.

I danas stručnjaci naglašavaju da je osnovni Zakon o vodama SFRJ iz 1965. bio u potpunosti usklađen sa međunarodnim pravom i svim važnim konvencijama.

Ekspert za energetiku iz Beograda Aleksandar Kovačević objašnjava da je jedna dimenzija ko je vlasnik elektrane, druga na kojim vodnim resursima je ta elektrana zasnovana i kako se valorizuju ti vodni resursi.

"Vodni resursi su po definiciji javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze. Ne može bilo koje komercijalno preduzeće, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, da postane vlasnik vodnog resursa, ono postaje koncesionar, stiče pravo korišćenja vodnog resursa pod nekim uslovima", naveo je Kovačević.

Umjesto čekanja na odgovor iz BiH, relevantne konsultantske kuće su predlagale da Crna Gora povlači vodu iz Bilećkog jezera tako što će izgraditi postrojenja na svojoj teritoriji.

U predlogu Energoprojekta Hidroinženjering iz Beograda iz 2008. godine tri su moguća tehnička rješenja za valorizaciju voda Bilećkog jezera - izgradnja HE Boka kod Risna i HE Obošnica kod Nikšića, a treće rješenje je prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero.

Vlada Mila Đukanovića je 2008. godine, favorizovala izgradnju HE Boka koja bi sa aspekta prostornog planiranja i zaštite životne sredine prouzrokovalo najviše štete. Aktuelno rukovodstvo EPCG i danas zastupa stav da bi HE Boka bila najbolje rješenje.

"To je najproduktivnije što se tiče energetskih parametara, i najmanje košta po iznosu po megavat satu električne proizvedene energije", rekao je Rajko Radusinović.

EPCG će, kako kaže, graditi HE Boka samostalno ili u saradnji sa Elektroprivredom RS.  

HE BOKA BI SE GRADILA NA ZAŠTIĆENOM PODRUČJU

HE Boka gradila bi se u području koje je pod zaštitom UNESCO kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine. Neophodno bi bilo bušenje tunela dužine 30 kilometara kroz planinski masiv Orjena, park prirode i potencijalno Emerald i Natura 2000 područje. Riječ je o predjelima koje EU smatra izuzetno važnim zbog očuvanja ugroženih vrsta i staništa.

Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG kaže da bi probijanja tunela, zatim i izgradnja HE, uticala negativno na životinjski svijet i vrlo je izvjesno da bi došlo do promjene klimatskih prilika u tim mikro-lokalitetima.

Osim što bi 20 odsto konstrukcije HE Boka činili tuneli rizični za izgradnju, rješenje je problematično i zbog ulivanja velike količine slatke vode u Bokokotorski zaliv, što je navedeno u Studiji Energoprojekta iz 2007.

Mićanović navodi da bi to negativno uticalo na neke zajednice i organizme u tom dijelu Boke koji su jako osjetljivi na promjene saliniteta.

Rukovodstvo EPCG nije bilo transparentno kada je u pitanju dokumentacija o Bilećkom jezeru i, iako su, pojašnjenjima i izjavama, pomogli istraživanju, nijesu odgovorili na zahtjeve CIN-CG-a za pristup informacijama, odnosno dokumentaciji.

Mićanović kaže da su imali isti problem kada je u pitanju ugovor koji je EPCG potpisala sa Elektroprivredom Srbije o izgradnji HE Komarnica.

"Nakon godinu dana aktivnog traženja i slanja zahtjeva dobili smo konačno ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Srbijom u vezi sa HE Komarnica i taj ugovor je apsolutno nečitak i niko nije uspio da izvuče ijednu rečenicu koja se kristalno vidi. Samo se nameće da jedna velika kompanija u većinskom vlasništvu Crne Gore nema odgovoran i brižan odnos prema građanima", rekla je Mićanović.

PITANJE UREDITI MEĐUNARODNIM SPORAZUMOM

Pravnica iz Beograda Branislava Lepotić Kovačević navodi da su države na koje se odnosi pitanje sliva, kandidati za članstvo u EU, a EU ima pravila koja su slična opštim međunarodnim, a to je da svaka država ima pravo da uređuje sliv njene rijeke.

"Kada je u pitanju međunarodni sliv, u tom slučaju je najbolje zaključiti međunarodni sporazum u kojem će se sva ova otvorena pitanja urediti na način da se jasno definiše na koji dio sliva svaka od ovih država ima prava", smatra ona.

Okvirna direktiva o vodama EU predviđa da se rječni sliv koji pokriva teritoriju više od jedne države članice, označi kao međudržavno vodno područje. Konvencija UN o pravu neplovidbenog korišćenja međunarodnih vodotoka, predviđa da "ako je značajna šteta ipak prouzrokovana drugoj državi vodotoka, države čije korišćenje prouzrokuje takvu štetu će, u nedostatku sporazuma o takvom korišćenju, preduzeti sve odgovarajuće mjere… radi otklanjanja i sprečavanja takve štete, i po potrebi, raspraviti pitanje kompenzacije".

Dakle, međunarodni propisi su na strani Crne Gore i ona konačno treba da uzme što joj pripada i iskoristi ogromni potencijal Bilećkog jezera.

Građani od nove Vlade premijera Dritana Abazovića, koja je formirana 28. aprila, između ostalog očekuju stabilno snabdijevanje električnom energijom uz maksimalno očuvanje prirodnog bogatstva.  

Zaštitnici prirodnog bogatstva sve glasniji

Protesti stručnjaka, ekoloških aktivista i građana zbog projekata koji bi mogli da ugroze neke od najvrednijih krajeva Crne Gore sve su jači. Toga su, kažu, svjesni i u EPCG, ali ne odustaju.

"Bez obzira što postoje ljudi i NVO koje štite prirodu i Crnu Goru, vjerujte nemojte je štititi od inženjera poput mene i mojih drugova", poručio je Rajko Radusinović.

Andrijana Mićanović kaže da je interesantno kako EPCG uvijek bira biodiverzitetski najvrednija i najbogatija područja u Crnoj Gori.

"Danas pričamo o Orjenu, ali takav je slučaj i Komarnica, koja predstavlja jednu, u biologiji se to kaže - vruću tačku biodiverziteta, i kanjon koji je unikatan ne samo u Crnoj Gori, nego i u Evropi, a sa druge Orjen je planina kojoj se dive i istražuje je veliki broj naučnika i ljubitelja prirode. Pitam se zašto svoj novac znanje i energiju ne uložimo u nešto održivo što ne mora da bude na uštrb prirodnih ljepota i vrijednosti Crne Gore", rekla je ona.  

Za prevođenje vode iz Bilećkog u Slano ne treba saglasnost RS

Prema tvrdnjama stručnjaka upućenih u ovu temu, HE Boka ne bi mogla da se gradi bez saglasnosti Republike Srpske, jer bi se na njenoj teritoriji nalazio dio infrastrukture neophodne za ovu HE. Saglasnost za korišćenje teritorije RS bila bi neophodna i za HE Obošnicu.

Za treću opciju, prevođenje vode iz Bilećkog u Slano jezero, ne bi trebalo da se za infrastrukturu koristi teritorija RS. Ovo rješenje koristilo bi HE Perućica da ojača svoj kapacitet i ne zahtijeva izgradnju posebne hidroelektrane.

Stručnjaci smatraju da, ako bi se Crna Gora odlučila za bilo koje od ovih rješenja bez dogovora sa drugom stranom, rizikovala bi da uđe u spor sa BiH, čiji je ishod neizvjestan.

Biljana Matijašević
Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Procesi traju godinama, kako zbog predugog trajanja izviđaja i istraga, tako i zbog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom i odlaganja sudskih ročišta u nedogled

  Od oko 260 optužnica koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo od 2016. do kraja prošle godine, prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), gotovo polovina nema ni prvostepeni sudski epilog. Dvadesetak optužnica još čeka na potvrdu, dok suđenja u više od 100 predmeta traju. Neka i godinama, bez naznaka da bi uskoro mogli stići do presude. Istovremeno, nakon godina suđenja, nije rijetkost da optužnice rezultiraju oslobađajućim presudama „zbog nedostatka dokaza“, kao u slučajevima Telekom i Carine. Kada su, nedavno, sudska vijeća Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici donijeli prvostepene oslobađajuće presude za Miomira Mugošu (Carine), Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića ( Telekom) mnogima je bio problem da se prisjete makar osnovnih detalja afera koje su svojevremeno potresle Crnu Goru. Suđenja su trajala oko četiri godine, što nije neobično kada su u pitanju predmeti po optužnicama SDT-a. Odgovornosti ni sudija, ni tužilaca – nema. Da je neodgovornost jedan od glavnih razloga neefikasnosti crnogorskog pravosuđa, ocjenjuje i bivši sudija i član Sudskog savjeta ispred Udruženja pravnika Stanko Marić.  ,,Brojni su razlozi zbog kojih je pravda teško dostupna pred crnogorskim sudovima, i zbog kojih postupci pred sudom neprimjereno dugo traju. Jedan od bitnih je izostanak odgovornosti i profesionalizma u veoma dugom vremenu u svim institucijama sistema, pa i u sudskoj vlasti, što ima naročito nesagledive posljedice na ostvarenje i zaštitu osnovnih Ustavom garantovanih prava i sloboda”, objašnjava on za CIN CG. Marić, koji je nakon penzionisanja prešao u advokate, precizira i da su analizom određenih pravosnažnih presuda, uočeni brojni problemi poput neravnomjerne opterećenosti sudija, što je takođe jedan od ključnih razloga za preduge postupke: ,,Uz već naglašeno odsustvo potrebne odgovornosti, a danas vidimo – i ozbiljnih sumnji da su se kroz zloupotrebu sudijske funkcije vršila teška krivična djela”.  Marić smatra da je sistem neodgovornosti, kada su u pitanju sudije i predsjednici sudova, institucionalizovan Zakonom o Sudskom savjetu i sudijama.  ,,Taj se zakon mora hitno mijenjati, ali i ustanoviti metod za preispitivanje rada svih sudija, sa akcentom na sudije Vrhovnog suda”, upozorava on. Uvidom u spise nekoliko važnih procesa u Specijalnom odeljenju Višeg suda, vezanih za visoku korupciju, CIN-CG je došao do podataka da ti procesi traju ili su trajali godinama, najprije zbog predugog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom mahom zbog odlaganja sudskih ročišta u nedogled.

AFERA KOVERTA: Istragu protiv odbjeglog biznismena Duška Kneževića i bivšeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića SDT je započelo u januaru 2019, nakon što je Knežević objelodanio snimak međusobne primopredaje novca koji je korišćen za nezakonito finansiranje predizborne kampanje (2016.), u korist tada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS). Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) zbog toga je kaznila tu partiju maksimalnom novčanom kaznom i naložila joj da vrati nelegalno stečeni novac.  Ali ne i pravosuđe. Umjesto da utvrdi izborne zloupotrebe DPS-a, krajem 2019., SDT je Višem sudu predao optužnicu protiv Kneževića, Stijepovića i još pet osoba optužujući ih za stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i njegovo stavljanje u legalne tokove. Viši sud je, nakon prve kontrole, odbio da potvrdi optužnicu protiv Stijepovića zbog krivičnog djela pranje novca u saizvršilaštvu, dok je optužnica protiv ostalih članova navodne kriminalne organizacije prihvaćena.  Potvrđivanje optužnice protiv Stijepovića trajalo je – dvije godine. Optužnica je odbijena i nakon dopune, pa se SDT obratio Apelacionom sudu. Tamo su uvažili njihove argumente. ,,Zaključak prvostepenog suda da tužilaštvo nije ponudilo dovoljno dokaza da je okrivljeni Stijepović već osnovano sumnjiv je neprihvatljiv, jer se ocjena izvedenih dokaza utvrđuje u kontradiktornom u postupku na glavnom pretresu”, navodi se u obrazloženju odluke Apelacionog suda, u koju je CIN CG imao uvid.  ,,Predloženi dokazi u fazi kontrole optužnice cijene se samo po kvantitetu dok se na glavnom pretresu u kontradiktornom postupku prilikom presuđenja dokazi cijene po njihovom kvalitetu,” zaključuje Apelacioni sud. Optužnica je, potom, potvrđena na trećoj kontroli, a citat Apelacionog suda donekle pomaže u razumijevanju zašto prihvaćene (potvrđene) optužnice na suđenju dovode do oslobađajućih presuda ,,zbog nedostatka dokaza”. Konačno, pred kraj prošle 2021. godine, objavljeno je da će suđenje optuženima za slučaj Koverta početi ,,uskoro”, pred Sudskim vijećem Evice Durutović. Sutkinja Durutović u međuvremenu je imenovana za sudiju Apelacionog suda, pa će proces voditi drugi sudija. Jednom, kada se steknu uslovi za njegov početak. Od osam optužnica koje je SDT pod rukovodstvom Milivoja Katnića od 2019. podnijelo protiv Duška Kneževića i njegovih navodnih saradnika u kriminalnim organizacijama koje je formirao, tri još čekaju na potvrdu. A suđenja za potvrđenih pet optužnica još su u pripremnoj fazi.

SLUČAJ BIVŠEG GRADONAČELNIKA BERANA: Kako pravda zna da bude spora pokazuje i slučaj Vuke Golubovića, bivšeg gradonačelnika Berana (2006 – 2014.) i funkcionera DPS-a. Golubović je, po nalogu SDT-a, uhapšen krajem marta 2017. Tek jedanaest mjeseci kasnije, SDT podiže optužnicu protiv njega, još pet osoba i jednog pravnog lica (DOO Tehnostar) stavljajući im na teret da su Opštinu Berane oštetili za više od pola miliona eura. Narednih pola godine u Višem sudu odlagana su kontrolna ročišta, uglavnom zbog nedolaska jednog od optuženih. U oktobru 2018. optužnica je iz Višeg suda vraćena na dopunu, da bi konačno bila potvrđena 5. decembra iste godine, kada je predmet dat u rad sudiji Ani Vuković. Početak suđenja planiran je za april 2019. Uslijedila su brojna odlaganja zbog kojih proces nije počeo duže od godinu dana. Razlozi su različiti: bolest jednog od optuženih, zahtjev odbrane za izuzeće sudskog vijeća, neuredne dostavnice (pozivi za suđenje), neodazivanja optuženih pozivu suda, neuspjeli pokušaji suda da uz pomoć policije obezbijedi prisustvo optuženih…  ,,Novi početak” trebalo je da uslijedi 30. septembra 2020. Priča se, međutim, ponovila. Prema evidenciji o zakazanom ročištima u Višem sudu, u koju je CIN CG imao uvid, od aprila 2019. do proljetos bilo je makar 28 zakazanih neodržanih ročišta! Pošto je i sutkinja Vuković prešla u Apelacioni sud, suđenje će sad, sa novim sudijom, još jednom krenuti iz početka.

PROCES PROTIV BIVŠEG GRADONAČELNIKA BARA: Šta sve mogu biti razlozi za odlaganje ročišta pokazuje i dosadašnji tok suđenja Žarku Pavićeviću, nekadašnjem gradonačelniku Bara. SDT je Pavićevića u aprilu 2017., skupa sa dvoje njegovih saradnika, optužilo da su zloupotrebom položaja 2011. godine u poslovima izgradnje stambeno-poslovnog prostora ošetetili Poštu Crne Gore za 2,25 miliona eura. Optužnica je potvrđena 15 mjeseci kasnije, u julu 2018, dok je suđenje počelo u decembru te godine. I, kako tako, išlo do narednog juna. Ročište u junu 2019. odloženo je zbog nedolaska optuženog Pavićevića. Njegovi advokati su na glavnom pretresu obavjestili sud da se on nalazi u Spužu, na izdržavanju ranije dosuđene kazne (takođe zloupotreba službenog položaja). Pošto u sudu nijesu imali tu informaciju na vrijeme, Pavićeviću nije uručen poziv. Ročište je odloženo za 19. jul. Julsko ročište odloženo je ,,jer nije bilo uslova za održavanje glavnog pretresa”. Nastavak suđenja zakazan je za septembar, kada su pročitani materijalni dokazi predloženi optužnicom. Tada je najavljeno da će na narednom ročištu, zakazanom za 1. novembar, biti pročitan izvještaj vještaka građevinske i ekonomske struke. Ročište je odloženo bez objašnjenja. Naredno, nije održano ,,zbog opravdanog odsustva” jednog od advokata. A ono sljedeće, posljednje u 2019., zbog nedolaska drugog. Takođe opravdano.  U februaru 2020. opravdano je odsustvovao sudski vještak. Martovsko ročište odloženo je ,,zbog opravdanog izostanka postupajućeg tužioca”. Onda je stigla korona… Suđenje traje.

SLUČAJ PRIMORKA: Pandemija je bila glavni razlog i za veliki broj otkazanih ročišta na suđenju u ,,slučaju Primorka”.  Viši sud je u martu 2019. potvrdio optužnicu SDT-a u predmetu Primorka Bar, kojom se šestočlana grupa, predvođena vlasnikom firme Krizma Nebojšom Boškovićem i bivšim direktorom Nove ljubljanske banke (NLB) Črtomirom Masaričem terete za zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili državni budžet za 6,6 miliona. Odlaganja su počela ,,tradicionalno”, tako što je u januaru 2020. advokat jednog od optuženih neopravdano izostao sa ročišta. Zbog toga ga je sudija Dragoje Jović kaznio sa 500 eura. Epidemija korone, i to što se Crna Gora našla na ,,crvenoj listi” zbog velikog broja inficiranih, bili su razlog što Masarič nije dolazio iz Slovenije, pa su ročišta odlagana. Od početka godine, nekoliko ročišta je odloženo zbog izostanka optuženog Boškovića.  Od početka suđenja izbrojali smo 33 zakazana neodržana ročišta. Suđenje je u toku. Ni to što je optuženi u zatvoru, ne mora da znači da će se pojaviti na suđenju.  Suđenju grupi koju SDT optužuje da je, u ljeto 2019, na Cetinju organizovala i izvršila ubistvo Bogdana Milića, odlagano je u drugoj polovini 2020. zato što je jedan od optuženih (Lazar Nedović) bio na bolničkom liječenju, nakon što je pretučen u spuškom zatvoru. Početkom aprila ove godine ročište u istom predmetu odloženo je zbog izostanka jednog od advokata.

SLUČAJ JADRAN: Ponekad suđenje bude odloženo i zbog odsustva predsjednika sudskog vijeća. Desilo se to i početkom juna, na suđenju optuženima koje SDT tereti da su školskim brodom Jadran pokušali krijumčariti 60 kilograma kokaina. To suđenje traje od 2019. kada je potvrđena optužnica SDT-a.

HAPŠENJE SLUŽBENIKA UPRAVE CARINA: U februaru 2019. SDT je dostavilo Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv osam službenika Uprave carina i još dvadesetak fizičkih i dva pravna lica.  Oni se terete za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigara iz Luke Bar kojim su državnu kasu oštetili za 44 miliona eura. Prema sudskoj evidenciji, od oktobra 2019. godine, sutkinja Ana Vuković zakazala je, pa morala da odloži, makar 32 ročišta. Glavni pretres u ovom slučaju odgađan je i na zahtjev specijalnog tužioca Saše Čađenovića, koji je tražio odlaganje zbog pregovora o priznanju krivice sa dvojicom optuženih. Isti su sudu izjavili da nemaju saznanja da je njihov branilac SDT-u podnio prijedlog za sporazumno priznaje krivice, dok je jedan od njih bio izričit da ne želi bilo kakav sporazum sa tužilaštvom. Kako je sutkinja Vuković, u međuvremenu, raspoređena u Apelacioni sud, i ovaj postupak nastaviće drugi sudija. Osim toga, prvooptuženi iz ovog postupka Petar Milutinović, našao se i na popisu osumnjičenih za članstvo u kriminalnoj organizaciji koju je navodno formirao Miloš Medenica a koja se, pored ostalog, bavila i švercom cigara iz Luke Bar.

PROCES PROTIV NEBOJŠE MEDOJEVIĆA: Optužnica SDT-a protiv predsjednika PzP-a Nebojše Medojevića i desetak aktivista i finansijera Demokratskog fronta zbog navodnog pranja novca tokom predizborne kampanje 2016. godine, podignuta je u novembru 2017. godine, i jedna je od rijetkih koja je ubrzo i potvrđena, pa je suđenje počelo početkom 2018. godine. To međutim nije uticalo na efikasnost postupka, pa je u februaru 2020, nakon dvije godine suđenja, process i dalje bio u fazi čitanja pismenih dokaza tužilaštva. Među njima su bile i potvrde o privremeno oduzetim mobilnim telefonima za petoro optuženih i ugovori o zakupu kuća koje su prema navodima SDT-a korišćene u toku kampanje DF-a pred izbore 2016. godine. Onda je počela pandemija. Ročišta su odlagana u nizu. Posljednje 15. juna ove godine. Dužina suđenja u Specijalnom odjeljenju Višeg suda pokazalo se, ne zavisi od iznosa učinjene štete za koju SDT tereti optužene. Ali, često, zavisi od broja optuženih članova navodne kriminalne organizacije koja se nađe na optuženičkoj klupi. Po principu: što više optuženih i advokata, to je veća mogućnost da neko od njih izostane sa pretresa. Pravnici se rado pozivaju na izreku ,,presuđena stvar uzima se kao istina”. A kad nema presude?

Zoran Radulović