U tekstu „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ jasno se navode podaci dobijeni od sudova i tužilaštava. U našem istraživanju nema aluzija, niti slobodnih tumačenja, govori se isključivo o broju pravosnažno osuđujućih presuda, a nigdje se ne kaže da su sve ostale presude oslobađajuće. To o čemu mi nijesmo govorili, opet nam spočitavaju u reagovanju iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT).

Zapanjujuće je da se sa te najviše tužilačke instance manipulacijama nastoji zamagliti istina i omalovažiti naš novinarski istraživački rad.

U tekstu se jasno navodi da ni nakon gotovo mjesec dana čekanja nijesmo dobili odgovor na pitanje koliko je postupaka još u radu, a koliko ih je pravosnažno okončano. 

U reagovanjima VDT-a loši rezultati rada pokušavaju se sakriti izvrtanjem činjenica i držanjem lekcija o poštovanju Kodeksa novinara Crne Gore. U tekstu koji smo objavili u potpunosti su ispoštovane sve norme novinarskog istraživačkog rada.

Bolje bi bilo da VDT, umjesto podučavanja medija, precizno odgovara na postavljena pitanja i zahtjeve po slobodnom pristupu informacijama, ali i da obrati pažnju ko u tužilačkom sistemu ove zemlje ne poštuje etiku, ali ni zakon - ko ne ispunjava obaveze, posebno kada su u pitanju predmeti vezani za korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal.

Ovim završavamo polemiku sa VDT-om.

Maja Boričić 

A ‘temporary’ landfill in the Montenegrin city of Niksic has been a money-spinner for the owner of the land and the local municipality, but at what cost to the environment and respect for the rules?

When public authorities in the Montenegrin city of Niksic rented two hectares of land on Budos Hill in 2003 as a garbage dump, it was supposed to be a temporary solution. Almost two decades later, 80-year-old Milka Simunovic says she fears the air from the landfill fires more than COVID-19.

“When a southerly wind blows, we can’t open the doors and windows,” said Simunovic. “I don’t know who can give the fruit here to their children.”

Every day for almost two decades, authorities in Montenegro’s second biggest city dumped 50 tonnes of garbage at the Mislov Do landfill, a few kilometres from the city centre. But it’s not just local waste that ended up there.

According to the findings of an investigation by BIRN and the Centre for Investigative Journalist Montenegro, CIN-CG, waste from other municipalities was disposed of at Mislov Do for years, in violation of the lease agreement, while municipal waste has been mixed with food, animal and chemical waste.

And it’s the people of Niksic who are paying the price, not just in the quality of air. Data obtained by BIRN/CIN-CG from the municipality shows that between 2003 and April 2021 – when the last contract expired – more than 420,000 euros in public money was paid to lease the plot, which, if sold, would not fetch more than 10,000 euros on the current market.

During that period, every month, the municipality paid rent of 2,400 euros to the owner of the land, Miras Djurdjevac, a former local assembly councillor and director of the company ‘Mislov Do’, which the municipality hired to maintain the landfill.

Mislov Do was founded by Djurdjevac’s son, Vukasin, who is engaged in the municipal Public Utility Company in charge of waste disposal and who was convicted alongside four others in 2014 over a brutal attack on journalist Lidija Nikcevic in January of that year.

Critics of the municipality’s waste management practices say the deal raises suspicion.

“It is a matter of private property for which the people of Niksic pay and pay for something that is illegal,” said Aleksandar Perovic, director of the Niksic-based environmental NGO Ozon.

“The law prohibits the mixing of hazardous waste with municipal waste and that is exactly why we say that this location is an environmental time bomb.”

Harm to air, water, soil

Since the contract expired in April last year, waste is no longer dumped at Mislov Do. A new dump will be opened nearby while a recycling centre is built.

According to the original lease agreement signed by Djurdjevac and then Niksic mayor Vera Miljanic in 2003, only communal waste from residential and business premises in Niksic and surrounding areas was to be disposed of at Mislov Do.

Yet municipality records show that waste was brought to the site from the coastal towns of Kotor in 2011 and 2012, Pluzine in 2013 and 2016 and Budva between May 2010 and June 2011, reaping tens of thousands of euros for Niksic municipality.

The Public Utility Company, Komunalno, also told BIRN/CIN-CG that waste from most private companies in Niksic is also sent to the site, meaning municipal waste is being mixed with food, animal and chemical waste. Fires burn regularly at the site, sending smoke into the air over Budos Hill.

Public calls for the site to be shut down have gone unheeded.

“How can we know what we are breathing?” asked Simunovic. “Everyone can feel the stench.” Her neighbour, Ranka Simunovic [no relation], said it was not worth mowing the meadow closest to the landfill. “I can’t bring hay from there to give to cows, because I can’t give that milk to my children later.”

Just in 2020, the landfill burned for 45 days consecutively, as long as in 2021.

“We have been warning for ten years that this will happen,” said Perovic, from Ozon. “It is not just about methane gases, but different types of gases that are by-products of plastic combustion, different types of hazardous waste.”

No tests have been conducted on the quality of air, water or soil at the landfill or its surroundings. The Institute of Public Health told BIRN/CIN-CG that it had no data on the impact on public health in Niksic.

Experts, however, say the potential harm is considerable.

Apart from fires that pollute the air, there is concern over uncontrolled runoff of water along the Zeta canal or through the karst base and into springs.

“We are talking about a formation that is like a sponge, full of canals, passages,” said Dusan Jelic, a doctor of biology at the Croatian Institute for Biological Diversity. “And every landfill and every disposal of materials inevitably ends up underground; you cannot prevent leaching.”

No one held to account

Under the Law on Waste Management, the landfill should have been closed down or brought into line with environmental standards in order to secure the necessary permits by 2012, the deadline for regulating temporary landfills.

Judicial authorities have ruled repeatedly that the landfill does not come under the jurisdiction of environmental inspectors, who work at the state level, but under municipal inspectors, who as yet have not sought to deal with it.

“As the Municipality of Niksic did not establish temporary waste storage in accordance with Article 78 of the Law on Waste Management, the Environmental Inspection did not have the authority to control and monitor the storage and temporary storage of municipal waste,” the state Environmental Inspection told BIRN/CIN-CG.

“The day we came to power we encountered Mislov Do as literally a burning issue,” said Niksic mayor Marko Kovacevic, who took office in May 2021.

Authorities are currently exploring the possibility of a regional recycling centre to cater to several municipalities. A feasibility study has been conducted and a location selected. The environmental damage done at the Mislov Do landfill would be repaired.

“It’s not just a problem to stop the work of the landfill; it needs to be rehabilitated, covered in some way, removed,” said Danilo Mrdak, state secretary at the Ministry of Ecology.

“A project should be announced for a conceptual solution for how to technologically repair that wound in space, in the environment, because it will continue to burn again, to emit what it is not allowed to emit and we must figure out a way to repair that area and solve what is, for Niksic, an extremely big black mark.”

Djurdjevac said he expects the municipality to honour the lease agreement and rehabilitate the site.

“My basic motive, when I offered it to the municipality, was to have a livelihood, to raise a family,” he told BIRN/CIN-CG.

Since then, the landfill has had a bad press, but few recall how much it meant to the city, Djurdjevac said.

“This landfill, let me tell you, is condemned at the moment as a villain, as an evil”, he said. “No one wants to remember that this landfill was the salvation of this city for almost 20 years. I didn't force anyone to sign or not to sign.”

Environmental inspectors powerless

Montenegro’s Environmental Inspectorate has initiated proceedings against Niksic utility company over its use of the Mislov Do landfill, without success.

“The regional authorities have taken the position that the motions were submitted by an inspection that is not competent to do so because it concerns municipal waste that is under the jurisdiction of the municipal inspection,” said the Inspectorate.

Under amendments made to the Law on Waste Management in 2012, the job of monitoring the temporary storage of municipal waste was moved to local inspection bodies.

The Ministry of Ecology also cites legal regulations according to which, since 2012, local self-governments must regulate their landfills.

According to the State Waste Management Plan of 2015, Niksic should have become a regional centre for the sorting and partial recycling of waste from the municipalities of Niksic, Savnik and Pluzine, but, like others, the plan never executed.

Irena RAŠOVIĆ

Privremena deponija u Nikšiću bila je izvor zarade vlasnika zemljišta i Opštine, ali po kojoj cijeni po životnu sredinu i poštovanje pravila?

Kada su državni organi u Nikšiću 2003. godine zakupili dva hektara zemlje na Budošu za deponiju otpada, to je trebalo da bude privremeno rješenje. Skoro dvije decenije kasnije, 80-godišnja Milka Simunović kaže da se više plaši vazduha sa deponije nego COVID-19.

„Dok jug duva mi ne smijemo da otvorimo vrata i prozore”, kaže Simunović. “Ko smije voće da daje djeci, ja ne znam”.

Vlasti u drugom najvećem gradu u Crnoj Gori svakog dana odlažu 50 tona otpada na deponiju Mislov do, nekoliko kilometara od centra grada. Ali tamo nije završavao samo lokalni otpad.

Prema nalazima istraživanja koje su sproveli BIRN i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u Mislovom dolu godinama je odlagan otpad iz drugih opština, mimo ugovora o zakupu, dok se komunalni otpad i danas miješa sa prehrambenim, životinjskim i hemijskim otpadom.

I Nikšićani su ti koji plaćaju cijenu, ne samo u kvalitetu vazduha. Podaci koje je BIRN/CIN-CG dobio od Opštine pokazuju da je u periodu  između 2003. i aprila 2021. godine – kada je posljednji ugovor istekao – uplaćeno više od 420.000 eura javnog novca za zakup parcele, koja, ako bi se prodala, ne bi koštala više od 10.000 eura na sadašnjem tržištu.

U tom periodu, Opština je svakog mjeseca plaćala zakup od 2.400 eura vlasniku zemljišta Mirašu Đurđevcu, bivšem odborniku u lokalnoj Skupštini i direktoru preduzeća „Mislov Do“, koje je Opština angažovala za održavanje deponije.

„Mislov Do“ osnovao je Mirašev sin Vukašin, koji je kao poslovođa deponije zaposlen u opštinskom Javnom komunalnom preduzeću zaduženom za odlaganje otpada, a koji je sa još četvoricom osuđen 2014. zbog brutalnog napada na novinarku Lidiju Nikčević u januaru te godine.

Kritičari prakse opštinskog upravljanja otpadom kažu da taj dogovor izaziva sumnju.

„Radi se o privatnoj imovini koju Nikšićani plaćaju i plaćaju za nešto što je nelegalno”, rekao je Aleksandar Perović, direktor NVO Ozon.

„Takođe, zakon zabranjuje miješanje opasnog otpada sa komunalnim i upravo zato kažemo da je ova lokacija ekološka tempirana bomba.”

Šteta po vazduh, vodu, zemljište

Prema prvobitnom ugovoru o zakupu koji su 2003. godine potpisali Đurđevac i tadašnja gradonačelnica Nikšića Vera Miljanić, samo komunalni otpad iz stambenih i poslovnih prostorija u Nikšiću i okolini trebalo je da se odlaže na deponiji Mislov do.

Ipak, opštinska evidencija pokazuje da je otpad na lokaciju dovožen iz primorskih gradova Kotora 2011. i 2012. godine, Plužina 2013. i 2016. i Budve između maja 2010. i juna 2011. godine, čime je Opština Nikšić zaradila desetine hiljada eura.

Javno komunalno preduzeće za BIRN/CIN-CG je takođe navelo da se na lokaciju šalje i otpad iz većine privatnih preduzeća u Nikšiću, što znači da se komunalni otpad miješa sa prehrambenim, životinjskim i hemijskim otpadom. Požari redovno gore na lokaciji, šaljući dim u vazduh iznad brda Budoš.

Javni pozivi za zatvaranje lokacije ostali su bez odjeka.

Samo tokom 2020. godine deponija je u nizu gorjela čak 45 dana. Slično je bilo i 2021.

,,Mi već deset godina upozoravamo da će do ovoga doći. Nije riječ samo o metanskim gasovima, već je riječ o različitim vrstama gasova koji su nus produkti sagorijevanja plastike, različitih vrsta opasnog otpada” kaže Perović iz Ozona.

Nijesu sprovođena nikakva ispitivanja kvaliteta vazduha, vode ili zemljišta na deponiji ili njenoj okolini. Iz Instituta za javno zdravlje kažu za BIRN/CIN-CG da nemaju podatke o uticaju na zdravlje građana Nikšića.

Stručnjaci, međutim, govore da je potencijalna šteta značajna.

Osim požara koji zagađuju vazduh, postoji zabrinutost zbog nekontrolisanog oticanja voda uz sam kanal Zete, ili kroz krašku podlogu prema izvorima.

„Govorimo o formaciji koja je kao spužva, puna kanala, prolaza” kaže doktor biologije sa Hrvatskog instituta za biološku raznolikost, Dušan Jelić. ,,A svaka deponija i svako odlaganje materijala neminovno završava u podzemlju, ne možete spriječiti ispiranje”.

Niko nije odgovoran

Prema Zakonu o upravljanju otpadom, deponija Mislov do je morala biti zatvorena ili  uređena do 2012. godine, što je bio rok za regulisanje privremenih deponija.

Pravosudni organi su u više navrata presudili da deponija nije u nadležnosti državnih ekoloških, već opštinskih komunalnih inspektora, koji se još nijesu bavili njome.

,,Kako Opština Nikšić, nije uspostavila privremeno skladištenje otpada u skladu sa članom 78 Zakona o upravljanju otpadom, ekološka inspekcija  nije imala nadležnost da kontroliše i prati skladištenje i privremeno skladištenje komunalnog otpada” saopšteno je iz ekološke inspekcije BIRN/CIN-CG.

,,Mi smo se isti dan kada smo stupili na vlast susreli sa Mislovim dolom kao gorućim problemom”, kaže predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

Vlasti trenutno istražuju mogućnost regionalnog centra za reciklažu koji bi opsluživao nekoliko opština. Završena je Studija izvodljivosti, a odabrana je i lokacija. Deponija u Mislovom dolu bi trebalo da bude sanirana.

„Nije problem samo zaustaviti rad deponije, ona treba da se sanira, na neki način pokrije, da se ukloni“, kaže državni sekterar ministastva ekologije, Danilo Mrdak.

,,Treba raspisati projekat za idejno rješenje kako tehnološki sanirati tu ranu u prostoru, u životnoj sredini, jer će ona nastaviti da se opet pali, da emituje što ne smije da emituje i moramo da smislimo način kako da saniramo to područje i riješimo tu, za Nikšić, izuzetno veliku crnu tačku.”

Đurđevac je rekao da očekuje da opština do kraja ispoštuje ugovor, odnosno sanira prostor.

,,Moj osnovni motiv, kada sam ponudio to opštini, bio je da bih imao neku egzistenciju, da bih podizao familiju,” kaže za CIN-CG/BIRN.

,,Tada je bilo rečeno da će to trajati četiri, pet godina „u vrh glave“ i da će se tražiti neka nova lokacija. U posljednje vrijeme ističu se samo loši efekti ove deponije, a zaboravlja se koliko je ona značila gradu“, kaže Đurđevac.

“Ova je deponija, pravo da vam kazem, u ovom momentu osuđena kao neki zlikovac,“ rekao je on. ,,Niko neće da se sjeti da je ona skoro 20 godina bila spas ovoga grada. Nisam ja nikoga tjerao da potpiše ili ne potpiše“.

Ekološki inspektori nemoćni

Ekološka inspekcija Crne Gore pokrenula je bezuspješno postupke protiv nikšićkog komunalnog preduzeća zbog korišćenja deponije Mislov do.

„Područni organi su zauzeli stav da su zahtjevi podnijeti od strane nenadležne inspekcije, jer se radi o komunalnom otpadu koji je u nadležnosti opštinske inspekcije “, saopštili su iz Inspekcije.

Izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom iz 2012. posao nadzora privremenog skladištenja komunalnog otpada prebačen je na lokalne inspekcijske organe.

I u Ministarstvu ekologije pozivaju se na zakonske propise po kojima od 2012. godine lokalne samouprave moraju da urede svoja odlagališta.

Prema državnom planu upravljanja otpadom iz 2015. godine Nikšić je trebalo da bude regionalni centar za opštine Nikšić, Šavnik i Plužine, gdje bi se otpad razvrstavao i dijelom reciklirao, ali, kao i drugi, ni taj plan nije realizovan.

Irena Rašović

Kabinet Vrhovnog državnog tužilaštva reagovao je na odgovor novinarke u vezi teksta „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„ Odgovor novinarke CIN-CG na ispravku navoda teksta pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ potvrđuje navode iz reagovanja da je za ozbiljnu temu izostala ozbiljna analiza.

Bez namjere da ulazimo u serijsku prepisku sa autorkom teksta ističemo da je Državno tužilaštvo u svom regovanju ukazalo na netačno tumačenje dobijenih podataka zbog čega još jednom podsjećamo da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća i da su se u tekstu i za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

To potvrđuju i podaci iz Višeg suda ,na koje se autorka teksta poziva, a koji govore o broju optužnica koje nijesu okončane pravosnažnom osuđujućom presudom, što znači da dostavljeni podaci uključuju i predmete koji su u radu.

Pokušali smo da autorki teksta objasnimo da to što broj optuženja koji nije rezultirao osuđujućom presudom ne znači da su ta optuženja rezultirala oslobađajućim presudama, ali se iz njenog odgovora može zaključiti da se ta činjenica nije shvatila.

Tačno je da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru dostavilo podatak o broju optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom i to niko nije ni osporio Ponavljamo da se taj broj ne može poistovjetiti sa brojem optuženja koja su „ pala“ pred sudom kako je to navedeno u tekstu, jer je, kao što je objašnjeno u reagovanju, u slučaju od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, za više od pet godina, donijeto je 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa.

U svom odgovoru autorka teksta,međutim, propušta da napomene da je od Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, takođe, dobila podatak o broju odbijajućih presuda i obustavljenih postupaka. Zbog toga još jednom napominjemo da odbijajuća i oslobađajuća presuda nijesu isto i nikako se ne mogu izjednačavati.

Istovremeno napominjemo da tužilaštva ne kriju, već podatke objavljuju isključivo u skladu sa zakonskim propisima. 

Državno tužilaštvo takođe nije sugerisalo čime bi Tužilački savjet trebalo da se bavi, a čime ne, već je autorku teksta podsjetilo na zakonom jasno definisane nadležnosti Suda i Tužilačkog savjeta.

U komentare, između ostalog, i o tome šta bi Tužilaštvo trebalo da uradi a šta ne, nećemo ni ulaziti, već samo podsjetiti na Kodeks novinara/ki Crne Gore koji predviđa da vijest i komentar  obavezno moraju biti razdvojeni, a da su novinari/novinarke obavezni da, u profesionalnom smislu, preduzmu sve kako bi bili sigurni da objavljuju isključivo tačne informacije, i da su njihovi komentari čestiti.

Ovim zaključujemo svaku dalju polemiku sa autorkom teksta i želimo joj puno uspjeha u daljem ozbiljnom istraživačkom radu za koji je preduslov konstantna edukacija i kao što Kodeks novinara/ki propisuje, objavljivanje isključivo tačnih informacija što, nadamo se, neće izostati, kao što je to slučaj sa predstavljanjem podataka iz Tužilaštva“.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) reaguje na tekst o broju optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) koje su okončane pravosnažno osuđujućom presudom, a te podatke smo prikupili slobodnim pristupom informacijama (SPI) od Višeg suda u Podgorici. Tako da, ako sa nekim treba da polemiše VDT, onda je to sud koji nam je dao podatke. 

To što Vrhovno državno tužilaštvo, reagujući na naš tekst, preispituje statistiku Višeg suda u Podgorici, može samo da upućuje na zaključak da postoji nedostatak u komunikaciji između ova dva organa. 

U cilju preciznosti onoga što smo dobili kao odgovor Višeg suda, predočićemo javnosti i odgovor na zahtjev po SPI u skeniranoj verziji.

Vrhovno državno tužilaštvo reagovalo je i na podatke koje se odnose na Osnovno tužilaštvo u Kotoru. I te smo podatke dobili po SPI i to direktno od tužilaštva u Kotoru. 

Nedopustivo je da VDT podatke dobijene od sudova i tužilaštava pripisuje neznanju autora teksta.

Zabrinjavajuće je i to što VDT u reagovanju manipuliše činjenicama. Dok mi u našem istraživanju govorimo o optužnicama koje su rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama, VDT govori o broju lica koja su oslobođena optužbi. A i laici znaju da na jednoj optužnici može biti više lica. Dalje, VDT nas u reagovanju podučava da je trebalo uporediti podatke dobijene od Višeg suda sa izvještajima tužilaštva. To, međutim, može da zavede, jer se u izvještajima tužilaštava govori protiv koliko lica je pokrenut postupak, a u izvještajima sudova se navodi statistika vezana za broj optužnica. Uostalom, kad smo od VDT-a i SDT-a za potrebe ovog istraživanja tražili podatke po SPI, uputili su nas na sudove, pa je bilo nemoguće vršiti takvu paralelu.  

Na kraju, manipulacija je i tvrdnja VDT-a da ima mnogo manje oslobađajućih presuda nego što je prikazano u našem tekstu, jer o tome nijesmo ni pisali. Mi isključivo navodimo statistiku o postupcima završenim pravosnažno osuđujućim presudama. Posebno smo istakli da je od te statistike još pogubnija činjenica da je osuđujućom presudom završen zanemarljiv broj postupaka koji se odnose na korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal. Što uostalom tvrde i relevantne međunarodne institucije, koje prate prilike u crnogorskom pravosudnom sistemu.

Posebno je zabrinjavajuće što VDT, SDT, kao i druga tužilaštva kriju veliki broj podataka, pa i one koji se tiču zastare krivičnih prijava, kojih je po svemu sudeći ogroman broj. Prema našim podacima zastarijevaju slučajevi za ozbiljna krivična djela, što dodatno otežava uspostavljanje vladavine prava u zemlji.

U reagovanju VDT-a ističe se i da novi Tužilački savjet (TS) ne bi trebalo da se bavi ovim pitanjima. A upravo bi teme koje smo pokrenuli u našem istraživanju trebalo da budu u fokusu novog TS-a, kako bi Crna Gora konačno dobila efikasan tužilački sistem, koji je do sada bio jedna od ključnih prepreka u napredovanju Crne Gore u pregovorima sa Evropskom unijom (EU).

Novinarska istraživanja o pravosuđu su od najvišeg interesa za javnost, a transparentnost institucija mogla bi pomoći reforme ove oblasti. Umjesto što neosnovano reaguje, VDT bi za početak trebalo da predoči podatke koje bezuspješno tražimo po SPI, jer javnost ima pravo da zna kako funkcioniše institucija koja decenijama krije činjenice o svom radu koje su od opšteg značaja.  

Maja Boričić

Iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva reagovali su na tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) “ Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom”. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“ U tekstu pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ koji je u ND “Vijesti“, 15.01.2022. godine objavljen na naslovnoj, odnosno stranama 2 i 3,  netačno su predstavljeni podaci i rezultati rada državnotužilačke organizacije, koji se između ostalog odnose na broj podignutih optužnica i oslobađajućih presuda, kao i podaci koji se odnose na rješenja o odbačaju krivičnih prijava.

Napominjemo da je u skladu sa Zakonom o medijima (čl.51)  propisana obaveza da se ispravka navoda objavi bez izmjena i dopuna, osim pravopisnih ispravki koje ne mijenjaju smisao, na istoj strani štampe, sa istom opremom, odnosno u istoj emisiji audiovizuelnog medija u kome je objavljen medijski sadržaj, tako da plasman u mediju odgovara plasmanu medijskog sadržaja na koji se odnosi, uz napomenu da se radi o odgovoru, odnosno ispravci.

U navedenom tekstu se usljed očitog nerazumijevanja, porede neuporedivi podaci i javnost dovodi u zabludu. Ne želimo da vjerujemo da je pogrešno predstavljanje podataka rezultat loše namjere autora teksta, koji se upustio u analizu neuporedivih podataka i izvođenje pogrešnih zaključaka na osnovu takve analize, što navodi na zaključak da je riječ o površnom pristupu temi koja zahtijeva ozbiljnost. 

Naime, pojašnjavamo javnosti, ali i autorima teksta da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća, koji podaci se u navedenom tekstu ne saopštavaju, već se za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

Zbog svega navedenog informišemo javnost, ali i podsjećamo autore teksta da se ukupan broj slučajeva koji je okončan oslobađajućom presudom ne može miješati sa podatkom o broju predmeta koji su i dalje u toku pred Sudom i koji još nisu okončani. 

S obzirom na to da ovakav način saopštavanja ozbiljno nanosi štetu u radu tužilačke organizacije, da bi javnost sa njima bila upoznata, saopštavamo precizne podatke za Specijalno državno tužilaštvo, Više državno tužilaštvo u Podgorici i Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru za koja su u objavljenom tekstu iznijeti netačni podaci. 

Specijalno državno tužilaštvo, u periodu od 2016. do decembra 2021.godine, podnijelo je optužne akte protiv ukupno 850 lica ( protiv 778 fizičkih i 72 pravna lica). U odnosu na broj optuženih lica oslobađajuće presude donijete su protiv 19 fizičkih i pravnih lica, i to u ukupno 13 predmeta, a ne u 194 slučaja kako je u navedenom tekstu i kroz tabelu prikazano. Činjenica da je podatak predstavljen u tekstu skoro 15 puta veći od stvarnog dovoljno govori o površnom pristupu ovoj temi autora teksta.

Za period od proteklih 5 godina po optužnim aktima SDT-a osuđujuće presude (kazna zatvora, novčana kazna, uslovna osuda i rad u javnom interesu) donijete su protiv ukupno 420 fizičkih i pravnih lica, za 9 pravnih lica izrečena je kazna prestanak pravnog lica brisanjem iz CRPS-a, protiv 3 lica donijete su odbijajuće presude, dok je protiv 7 lica obustavljen postupak, a u odnosu na ukupno 440 fizička i pravna lica optužni akti se i dalje nalaze u fazi suđenja.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici tokom prethodnih šest godina sve optužnice su bile potvrđene, uključujući i one koje su bile vraćene na dopunu. Što se tiče ukpnog broja slučajeva koji nije okončan osuđujućim sudskim presudama, odnosno 391 optuženje kako je to navedeno u tekstu i u pratećem tabelarnom prikazu, napominjemo da se ovaj broj odnosi na optuženja koja još nisu okončana kod nadležnog Suda, a nikako na oslobađajuće presude,  kako se pogrešno zaključuje u tekstu. Potvrda pogrešnog zaključivanja jeste i podatak da je prosjek  osuđujućih presuda u predmetima iz nadležnosti Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u prethodnih šest godina bio veći od 93%. 

Od 2016. do 2020.godine pred Sudom su riješena 1923 optuženja Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, od čega je donijeto 56 oslobađajućih odluka, što znači da procenat oslobađajućih presuda u odnosu na ukupan broj optuženja iznosi samo 2,91 %, što dovoljno govori o kvalitetu podnijetih optužnih akata.  

Napominjemo da je u zahtjevu koji je Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru NVU „Centar za građanske slobode“ nije tražio dostavu podataka o ukupnom broju optuženja u periodu od 2016. do 2020. godine već samo informaciju o optuženjima koja nisu okončana pravosnažnom osuđujućom presudom, zbog čega, u odgovoru, podatak o ukupnom broju optuženja nije ni dostavljen.

Ističemo da je od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, u periodu od 2016. do 2020. godine, donijeto 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa, a koje okolnosti se ni u kom slučaju ne mogu pripisati lošem radu ovog tužilaštva.

Veoma je važno napomenuti da se svi podaci o broju osuđujućih, oslobađajućih i odbijajucih presuda nalaze se u godišnjim izvještajima tužilaštava, koji su javno dostupni podaci i koji se mogu koristiti za svaku vrstu ozbiljne analize, što je u konkretnom slučaju očito izostalo. Da je ozbiljna analiza izostala potvrđuje i navođenje podatka o procentu od više od 90% prijava koje su odbačene usljed zastare, što nije tačno. 

Osim toga, ukazujemo javnosti da o kvalitetu optužnih akata odlučuje Sud prilikom kontrole i potvrđivanja optužnica odnosno prilikom prethodnog ispitivanja optužnog predloga u skraćenom postupku. Dakle, kvalitet optužnih akata ne ocjenjuje Tužilački savjet, jer za to nije ni nadležan, već je u okviru postojećih zakonskih normi Tužilački savjet ovlašćen da odlučuje o pritužbama koje se odnose na zakonitost rada rukovodilaca državnih tužilaštava i državnih tužilaca”. 

Stupio na snagu Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida. Više od 90 odsto ispitanika CIN-CG-a saglasno da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe

Učila sam uz pomoć personalne asistentiknje koja mi je neophodnu literaturu za polaganje kolokvijuma i izradu studentskih radova snimala na diktafonu, kazala je Nevena Kovačević iz Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Ova 29-godišnja djevojka je završila studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka, a sada je na master studijama.

Za nju, kao i za hiljade osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida, na fakultetima nije dostupna literatura na Brajevom pismu.

Univerzitet Crne Gore (UCG), na kojem studira više od 20.000 osoba, nema nijednu knjigu na Brajevom pismu, zbog čega studenti sa oštećenjem vida ispite uglavnom spremaju uz pomoć personalnih asistenata ili porodice i prijatelja. One se ne mogu naći ni u većim crnogorskim knjižarama.

U Crnoj Gori je, prema posljednjem popisu stanovništva, gotovo 14.500 stanovnika prijavilo da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, a više od 90 odsto ispitanika koji su učestvovali u upitniku CIN-CG na ovu temu saglasno je da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe.

Crna Gora se krajem prošlog mjeseca pridružila Evropskoj uniji i još 80 zemalja svijeta koje su ratifikovale Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Prve knjige na Brajevom pismu pojavile su se na prostoru Crne Gore sredinom prošlog vijeka, kada je u Perastu a potom u Risnu osnovana škola za djecu sa oštećenim vidom, navodi se na internet stranici Biblioteke za slijepe Crne Gore, čije je sjedište u Podgorici.

Neke od tih knjiga i udžbenika iz prošlog vijeka se još čuvaju. Biblioteka sada raspolaže sa više od 24.000 bibliotečkih jedinica, od čega je na Brajevom pismu više od 2.500. Biblioteka na godišnjem nivou izda oko 20-ak novih naslova na Brajevom pismu i oko 100 publikacija u "Daisy" formatu (audio knjige).

"Produkcija publikacija na Brajevom pismu je najskuplja od svih pristupačnih formata zbog čega se i kod nas i u drugim sredinama te građe proizvodi manje u odnosu na publikacije u drugim pristupačnim formatima", pojasnili su iz Biblioteke za CIN-CG.

U Biblioci se mogu naći knjige crnogorskog pjesnika Radovana Zogovića, nobelovca Iva Andića, Agate Kristi, Ernesta Hemingveja i Hansa Kristijana Andersena.

Zbog specifičnosti samih Brajevih knjiga, načina štampanja i proizvodnje, knjige koje izdaju moraju ispuniti određene kriterijume. Iz Biblioteke su kazali da se prije svega rukovode željama i potrebama svojih korisnika, ali isto tako knjiga na crnom tisku mora imati jak otisak i poželjno je da bude na latiničnom pismu.

Sama proizvodnja jedne Brajeve knjige ima nekoliko faza, a početna je skeniranje knjige, stranu po stranu, zatim ispravljanje grešaka i formatiranje u posebnom programu za obradu knjige, nakon čega slijedi njeno štampanje. Koristi se Brajev papir od 140 do 180 grama. Knjige na Brajevom pismu štampaju se na posebnoj Brajevoj štampariji i rade se u formatu A4.

"Stoga su ove knjige dosta kabaste i teške. Tako da će knjiga koja na crnom tisku ima oko 200-300 strana, na Brajevom pismu biti odštampana na 2 do 3 Brajeve sveske", pojasnili su iz Biblioteke.

Knjige ustupaju korisnicima u Biblioteci, ličnom dostavom ukoliko korisnik živi u Podgorici ili putem pošte bilo gdje u Crnoj Gori bez naknade. Biblioteka ima četiri područna odeljenja u pristupačnom formatu pri gradskim bibliotekama u Herceg Novom, Pljevljima, Baru i Bijelom Polju.

Na pitanje koliko je regionalna saradnja značajna u tom dijelu, iz Biblioteke su ukazali da povremeno organizuju i međubibliotečku razmjenu, što je jedan od načina na koji uvećavaju svoj fond.

Poslanici su krajem decembra u Skupštini Crne Gore glasali u korist ratifikacije Marakeškog sporazuma, ali o ovom pravnom aktu nije bilo rasprave na plenumu, već samo na skupštinskim odborima.

Marakeški sporazum ima cilj da poveća pristup knjigama, časopisima i drugim štampanim materijalima za onu populaciju u svijetu koja ima poteškoće u čitanju štampanih materijala. Namjera je da se ovaj cilj postigne tako što će se olakšati kreiranje i prekogranična raspodjela pristupačnih kopija. Prekogranična razmjena djela znači da je dovoljno da svako djelo u pristupačnom formatu bude kreirano jednom. To znači da države mogu ujediniti svoje napore, povećavajući na taj način ukupan broj pristupačnih formata.

Svake godine se širom svijeta objavljuju milioni knjiga, a samo jedan do sedam odsto su raspoložive za 285 miliona osoba u svijetu koje imaju problem sa vidom, od kojih 90 odsto žive u zemljama sa niskim primanjima, pojasnila je poslanicima državna sekretarka u Ministarstvu ekonomskog razvoja Milena Lipovina Božović.

Dragović - Foto: PR Centar

Kovačević i njena koleginica iz Saveza slijepih Anđela Dragović mišljenja su da je jedan od razloga za mali broj sadržaja i to što se najveći dio informacija u današnje vrijeme plasira putem modernih tehnologija, odnosno interneta, čime se umanjuje značaj korišćenja Brajevog pisma.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti stanje u ovoj oblasti, Kovačević poručuje da bi trebalo početi sa štampanjem udžbenika na Brajevom pismu u svim osnovnim školama.

"Jer se često dešava da učenici oštećenog vida koji se školuju u redovnim školama, zbog nedostatka pristupačnih knjiga nijesu u mogućnosti da nauče Brajevo pismo, što svakako utiče i na kvalitet njihovog procesa obrazovanja", kazala je ona, dodajući da bi isto trebalo učiniti i kada se radi o srednjem i visokom obrazovanju jer bi na taj način osobe oštećenog vida postale samostalnije i mogle lakše da pripreme neophodno gradivo.

Resursni centar za djecu i mlade Podgorica radio je na prilagođavanju jednog dijela literature za određene razrede i predmete, a kao pozitivan primjer kada su u pitanju srednje škole istakle su pripremu čitanki za prvi i drugi razred srednje škole na Brajevom pismu i audio formatu.

To što na fakultetima ne postoji literatura na Brajevom pismu studentima oštećenog vida značajno otežava proces visokog obrazovanja.

"Sve ovo su alternativna i kratkoročna rješenja, koja nijesu sistemska, pa samim tim ne obezbjeđuju ravnopravnost i jednakost osobama oštećenog vida u procesu obrazovanja", kazala je 24-godišnja Dragović za CIN-CG.

Dragović trenutno studira pravo.

"Kada je riječ o dijelu literature koji se godinama ne mijenja na Pravnom fakultetu, taj dio udžbenika sam najčešće dobijala u skeniranom formatu od strane ranijih studenata, pa sam mogla da koristim. Kada je u pitanju novija literatura, gradivo i studentske radove najčešće sam pripremala uz pomoć personalne asistentkinje", kazala je ona.

Sagovornice CIN-CG koristile su usluge personalnih asistenata posredstvom Udruženja mladih sa hendikepom. Korišćenje personalnog asistenta bilo je dostupno samo za određeni vremenski period vezan za trajanje projekta Udruženja. U njihovom slučaju, imale su mogućnost da same odaberu osobu koja će im biti personalni asistent, bilo da je riječ o nekom koga su same predložile ili se prijavio na poziv Udruženja.

One su dodale da su ostalim kolegama sa oštećenjem vida pomagale tako što su im slale djelove literature koje su imale u pristupačnim formatima. Smatraju da bi na svim univerzitetima u Crnoj Gori trebalo raditi više na unapređenju pristupačne literature za studente oštećenog vida tako što će im ista biti obezbijeđena bilo na Brajevom pismu, bilo u elektronskom ili audio formatu.

Direktorica Centralne univerzitetske biblioteke UCG Bosiljka Cicmil kazala je za CIN-CG da ta ustanova "trenutno nema publikacija na Brajevom pismu".

Kazala je za CIN-CG da su u okviru projekta Trans2Work dobili specijalizovanu opremu u vrijednosti oko 26.000 eura, koja služi za transponovanje štampanih materijala u pristupačne formate za ove ljude, kao i za samo korišćenje pristupačnih formata. Osim toga, obezbijeđen je prostor za buduću Čitaonicu za pristupačne formate u neposrednoj blizini glavne čitaonice Biblioteke, u kojoj će biti smještena navedena oprema i u kojoj će se nabavljati i pripremati materijal za učenje i rad ovih osoba.

"Kao polazna osnova za pripremu literature za potrebe OSI može poslužiti Digitalni arhiv UCG, koji je 2012. godine na UCG implementirala upravo CUB u okviru Tempus projekta Novi bibliotečki servisi na univerzitetima Zapadnog Balkana. U njemu se za sada nalaze sve doktorske disertacije odbranjene na UCG od 2013. godine i dio disertacija koje su odbranjene do tada, a koje se naknadnom digitalizacijom pohranjuju u repozitorijum", kazala je ona.

Vršilac funkcije dekana Filološkog fakulteta Igor Lakić kazao je za CIN-CG da njihova biblioteka, koju dijele sa Filozofskim fakultetom, nema izdanja na Brajevom pismu.

Na Filološkom fakultetu četvoro studenata su osobe sa invaliditetom, ali nemaju studenata sa oštećenjem vida, dok na Filozofskom fakultetu ima jedan student sa oštećenjem vida na trećoj godini Studijskog programa za sociologiju.

"Objašnjeno mi je da se za njega literatura skenira, prebacuje na kompjuter, tako da studnet koristi literaturu uz pomoću čitača", kazao je on.

Dekan je dodao da su u okviru jednog projekta čiji je on koordinator planirali ove godine obuku nastavnog kadra za rad sa osobama sa oštećenjima vida i sluha.

Sanja Grbović sa Pavnog fakulteta UCG kazala je za CIN-CG da trenutno imaju dva studenta sa prijavljenim djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Pravni fakultet nema literaturu na Brajevom pismu, a sagovornica ističe da je toku niz projektnih aktivnosti putem kojih Fakultet namjerava obezbijediti svojim studentima pomenutu literaturu.

"Nedostatak literature na Brajevom pismu naši studenti nisu smatrali preprekom prilikom studiranja. Zahvaljujući softverima koji koriste lica sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida (kako na svojim mobilnim telefonima tako i na kompjuterima) omogućeno im je da skenirane knjige (koje se konvertuju iz PDF formata u Word) reprodukuju u audio snimak", kazala je ona.

Napominje i da problem koji se može javiti sa literaturom koja je na Brajevom pismu, kako navode njihovi studenti, odnosi se na relativno brzu potrošnost knjiga, koje ukoliko nisu adekvatno konzervirane u biblioteci, kao i ukoliko nisu pravilno korišćene, mogu biti vrlo brzo i neupotrebljive. Još jedan mogući nedostatak pomenute literature jeste i njena obimnost u reprodukciji stranica predmetnih udžbenika, koja bi bila znatno obimna.

"Upravo iz tih razloga, navodi se kao najlakša, i ujedno najpristupačnija opcija za studente sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida, ili audio snimak knjige, koji bi bio realizovan od strane profesionalnih spikera ili korišćenje softvera koji automatski reprodukuju u audio snimak tekst knjige koji je prethodno konvertovan iz PDF-a u Word. U tom smislu naša biblioteka je uvijek bila na raspolaganju studentima u dostavljanju predmetnih udžbenika i ostalog materijala potrebnog za polaganje ispita", navela je ona.

Iz Saveza slijepih i Biblioteke za slijepe na kraju se nadaju da će doći do primjene Marakeškog sporazuma, ali da je neophodna adekvatna implementacija od strane samih država, odnosno državnih institucija kako bi on ispunio svoju suštinsku namjenu.

Većina zna nekog sa oštećenjem vida

Osam od deset osoba u Crnoj Gori zna nekog ko ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko platforme Aktivno izvještavanje građana (ECR) koja je postavljena na sajtu, kako bi građani mogli da iznesu mišljenje o određenom problemu.

Među 106 onih koji su popunili upitnik, manje od 10 odsto smatra da se država u dovoljnoj mjeri brine o položaju slabovidih osoba u društvu (9). Da se država nedovoljno brine smatra većina (72) ispitnika, a čak petina (25) da se uopšte ne brine.

Oko četvrtine ispitanika zna nekog ko koristi Brajevo pismo, ali je mnogo više onih koji ne znaju - 77 ispitanika.

Na pitanje da li je Brajevo pismo dostupno u Crnoj Gori, najveći broj ispitanika (nepunih 50 odsto) nije znalo da odgovori na ovo pitanje, više od trećine smatra da nije dostupno, a samo sedam ispitanika mišljenja je da je dostupno.

Nekoliko ispitanika je odgovorilo da je na ovu literaturu nailazilo u Biblioteci za slijepe ili u Resursnom centru, a jedna od njih istakla je da je literaturu na Brajevom pismu “lijepila na proizvodima firme čiji sam bila radnik, koja je uvijek vodila računa o tome”.
Više od 90 odsto ispitanika takođe smatra da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu (udžbenike/knjige) za potrebe osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Miloš RUDOVIĆ

Svega četvrtina optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u posljednjih pet i po godina, rezultirala je pravosnažno osuđujućim presudama. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centru za građanske slobode (CEGAS) potvrđeno iz Višeg suda u Podgorici.

Prema odgovorima tog suda, od 258 podignutih optužnica SDT-a, od 2016. do polovine 2021. godine, njih 242 su potvrđene, ali čak 194 nije okončano pravosnažnom osuđujućom presudom.

Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić javno ne propušta priliku da se pohvali brojem podignutih optužnica tog tužilaštva. Ne govori, međutim, o pravosnažno okončanim postupcima pred sudom, gdje se SDT, imajući u vidu ove podatke, nije proslavio.

Nešto je bolja situacija sa optužnicama Višeg državnog tužilaštva (VDT), ali je i ovo tužilaštvo uspjelo da dokaže pred sudom tek nešto više od polovine svojih optužnica. Tako je od 982 optužnice koje je podiglo VDT, u posljednjih pet i po godina, njih 958 potvrđeno, ali pravosnažnom osuđujućom presudom nije okončan čak 391 optužni akt.

Nevolja je što je često u jako važnim postupcima problematičan kvalitet optužbi koje, iako formalno potvrđene, redom padaju u kontradiktornom postupku pred sudom.

Tako su pred sudom neslavno završeni neki od najkrupnijih slučajeva organizovanog kriminala - postupci protiv grupa Duška Šarića i Safeta Kalića, koji su oslobođeni optužbi za pranje novca od prodaje narkotika. Oslobađajuće presude dočekali su i optuženi za ratne zločine - deportacije izbjeglica, optuženi za zločine u Bukovici, ali i u Kaluđerskom lazu. Tužioci koji su postupali u predmetima nijesu odgovarali za propuste, a pojedini su i napredovali u službi.

Pa i u slučaju grupe Svetozara Marovića, koju SDT često navodi kao dobar primjer borbe protiv korupcije na najvišem nivou, glavni akteri nijesu izdržali kaznu. Optuženi za korupciju i stvaranje kriminalne organizacije, sklopili su sporazum sa SDT-om, ali Marović i njegov sin kaznu, čiji je dio već zastario, nijesu ni odležali.

Osim toga, i u jednom od najvećih slučajeva koji je vodio Milivoje Katnić - postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016, ukinuta je prvostepena osuđujuća presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ovaj slučaj, koji još nije pravosnažno okončan, pobudio je veliku pažnju jer su među optuženima i lideri Demokratskog fronta (DF).

I dok se tužioci već godinama pozivaju na funkcionalni imunitet u radu, stručnjaci ocjenjuju da je krajnje vrijeme da se počne analizirati i kvalitet optužbi, te tražiti, osim eventualne krivične, lična i disciplinska odgovornost za nekvalitetan rad, koji na kraju dovodi do nezadovoljenja pravde, ogromnih posljedica po budžet, ali i stagniranja na putu ka Evropskoj uniji (EU).

Samo u slučaju Kalić, građani Crne Gore, nakon što je pala optužnica, platili su višemilionsku odštetu.

U prošlogodišnjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ocjenjuje da nema napretka u oblasti pravosuđa, te da sprovođenje ključnih reformi stagnira.

Ističe se i da je neophodno preispitati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca. CIN-CG je ranije objavio da je samo jedan tužilac u posljednjih deset godina ocijenjen ocjenom dobar, dok su svi ostali dobijali najviše ocjene.

Gazivoda i Lutovac
Foto: Vijesti/B.Pejović

Advokat Branislav Lutovac za CIN-CG ističe da je najveći problem upravo to što je tužilaštvo doživjelo debakl u krupnim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, te da su tužioci koji su postupali u tim predmetima, zbog nestručnosti i neutemeljenosti optužnica, umjesto da snose odgovornost, napredovali.

”Tužilaštvo je jedna potpuno zatvorena organizacija i statistika na koju se pozivaju o potvrđenim optužnicama je nevažna”, ocijenio je Lutovac.

On očekuje od novog Tužilačkog savjeta (TS) da unese relevantne kriterijume i realno ocjenjuje rad tužilaštava. “Vjerujem da će novi TS raditi daleko bolje nego ovaj do sad”, naglasio je Lutovac.

Više tužilaštvo je odbilo da dostavi podatke o tome na koja krivična djela su se odnosile optužnice koje nijesu okončane pravosnažnim osuđujućim presudama, ali činjenica da se ova dva tužilaštva bave otkrivanjem najtežih krivičnih djela, govori dosta o njihovoj efikasnosti.

Iz Višeg suda, i pored višenedeljnog čekanja, nijesmo dobili pojašnjenje da li se podaci koje su nam dostavili, o broju optužnica SDT-a i podgoričkog VDT-a, koje nijesu završene osuđujućom presudom, odnose na završene ili i na postupke koji su još u toku.

SDT je formirano polovinom 2015. godine i bavi se organizovanim kriminalom, visokom korupcijom, pranjem novca, terorizmom, ratnim zločininima i krivičnim djelima protiv izbornih prava. SDT je preuzelo poslove Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina koje je funkcionisalo pri Vrhovnom državnom tužilaštvu.

VDT je nadležno za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina i to ubistvo na mah, silovanje, ugrožavanje bezbjednosti vazdušnog saobraćaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, odavanje tajnih podataka, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, povreda teritorijalnog suvereniteta, udruživanja radi protivustavne djelatnosti, pripremanja djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore i protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju nijesu odgovorili koliko su podnijeli optužnica od 2016. godine, ali jesu da 18 optužnica nije rezultiralo pravosnažnom osuđujućom presudom. Optužnice koje su pale pred sudom odnosile su se na pokušaj ubistva, silovanje, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, učestvovanje u tuči i zloupotrebu službenog položaja.

Najviše optužnica osnovnih tužilaštava “palo” u Kotoru

Kada je riječ o tužilaštvima na lokalnom nivou, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru (ODTK), prema dostavljenim podacima, imalo je najveći broj optužnica koje su pale pred sudom. Od 2016. godine čak 107 optužnica nije rezultiralo pravosnažnim osuđujućim presudama. Međutim, kotorsko tužilaštvo, ali ni druga osnovna tužilaštva nijesu dostavili podatke o ukupnom broju optužnica koje su podigli u posljednjih pet godina.

Najviše optužnica koje je podiglo kotorsko Osnovno tužilaštvo, a koje nijesu prošle u sudskom postupku odnose se na krivična djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, teške tjelesne povrede, nasilničko ponašanje, teške krađe i teška djela protiv opšte sigurnosti.

Osnovni sud u Podgorici je, u posljednjih pet godina, imao 439 osuđujućih pravosnažnih presuda, dok njih 67 nije okončano na taj način. U tom sudu je u radu još 118 optužnica iz ovog perioda. Oni nijesu dostavili informaciju o kojim krivičnim djelima je riječ kada su u pitanju optužnice koje nijesu okončane osuđujućim presudama.

I u većini ostalih opštinskih tužilaštava bilo je optužnica koje nijesu rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama.

Za potrebe ovog istraživanja tražili smo podatke od svih tužilaštava u zemlji. Iako su rezultati različiti, nijedno tužilaštvo nam nije dostavilo odgovore na sva pitanja.

Tužilaštva ne daju podatke o zastari

Sva tužilaštva koja smo kontaktirali odbila su da dostave rješenja o odbačenim krivičnim prijavama zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja u posljednjih pet godina, sa obrazloženjem da štite privatnost lica koja se u njima pominju, iako smo u telefonskim razgovorima pojasnili da treba da dostave anonimizovane podatke.

SDT i VDT su odbili i da dostave podatke o tome koliko ima odbačenih krivičnih prijava zbog zastare i na koja se krivična djela odnose, navodeći da je u pitanju sačinjavanje nove informacije, te da se podaci koji mogu biti objavljeni nalaze u izvještajima tužilaštava. Međutim, detaljnih podataka o ovome nema u izvještajima tužilaštava, koja su dostupna na sajtu. Jedino što se može zaključiti iz izvještaja je da se više od 90 odsto krivičnih prijava odbaci upravo zbog zastare. Zašto su ovi podaci već godinama pod velom tajne, te da li će se novi Tužilački savjet pozabaviti i ovom temom ostaje da se vidi.

Jedan od težih disciplinskih prekršaja je kada tužilac bez opravdanog razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja. Ali zbog toga nijedan tužilac u Crnoj Gori za sada nije odgovarao.

Advokat Lutovac ističe da to što se podaci o razlozima koji su doveli do zastara, ali i ko su okrivljeni u tim postupcima, godinama skrivaju od javnosti, definitivno ukazuje na sumnju da je dolazilo do zloupotreba službene dužnosti.

Gazivoda: Novi TS bi trebalo da se bavi i kvalitetom rada tužilaca

Advokat Siniša Gazivoda, koji je izabran za člana novog Tužilačkog savjeta, ocjenjuje za CIN-CG da bi Savjet trebao da se pozabavi i pitanjima kvaliteta optužnica i rada tužilaca koji postupaju u problematičnim predmetima. "To jeste važna tema koju bi trebalo razmotriti i ima li mjera koje bi u tom pravcu trebalo preduzeti”, naveo je Gazivoda.

Novi TS, koji je konačno izabran krajem prošle godine, trebao bi 24. januara da održi prvu konstitutivnu sjednicu, na kojoj bi, po izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, trebalo izabrati novog vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva (v.d. VDT). Na toj bi sjednici trebalo i da se iskristališe stav o eventualnom pokretanju procesa za smjenu Katnića.

Božović: Ključni problemi za napredak ka EU

Božović
Foto: Vlada Crne Gore

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG ocijenio je da bi broj pravosnažno osuđujućih odluka trebalo da govori i o kvalitetu rada tužilaca.

”Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava će u domenu svojih nadležnosti, ali i kroz prisustvo svog člana u Tužilačkom savjetu, otvarati i pitanja kvaliteta optužbi, ali i zastarijevanja krivičnih prijava. To su, između ostalog, jedna od ključnih pitanja za budući napredak u poglavljima 23 i 24”, istakao je Božović.

Pored toga, dodaje, posebna pažnja biće posvećena unapređenju procedure utvrđivanja osnovanosti pritužbi na rad tužilaca, kao i poboljšanju sistema njihovog ocjenjivanja i napredovanja.

Maja Boričić

Crna Gora je jedna od zemalja regiona koja ne posjeduje dovoljno specijalizovanu i kvalitetnu njegu za mlade koji pate od različitih vrsta problema mentalnog zdravlja

Osamnaestogodišnja Ana priča kako njena borba sa zdravstvenim problemima traje godinama.

„Prve simptome primijetila sam kad mi je bilo osam ili devet godina. Stalno sam bila tužna i nervozna. Sa 13 godina stvari su postale ozbiljnije, počela sam da pokazujem jasne simptome depresije i anksioznosti, ali nisam pomišljala da zatražim pomoć“, prisjeća se naša sagovornica. „Depresija se samo pogoršavala. Sa 16 godina, počela sam da konzumiram alkohol, a nedugo zatim da se samopovređujem, a javljale su mi se  i vizuelne i zvučne halucinacije. Sa 18 godina odlučila sam da odem privatno kod psihijatra i dijagnostikovani su mi granični poremećaj ličnosti i šizofrenija“.

U strahu od stigme koja u Crnoj Gori okružuje probleme mentalnog zdravlja, Ana je pokušala da problem sakrije od okoline, pa i od svoje majke. Kako nije mogla da priušti lijekove i liječenje, na kraju joj je sve ispričala. Nakon što je shvatila da skromna alimentacija koju je plaćao Anin otac ne može da pokrije sve troškove, ova srednjoškolka našla je posao koji bi joj omogućio da plaća psihoterapeutske seanse i lijekove.

Nije željela da koristi usluge javne zdravstvene zaštite zbog nepovjerenja u sistem zaštite ličnih podataka. Plašila se, kaže, da će se vijest o njenoj dijagnozi proširiti i ugroziti joj šanse za zaposlenje u malom konzervativnom gradu u kojem živi.

Za dvadesetdvogodišnju Erisu iz Albanije slična borba otpočela je kada je bila na početku studija. Nije to bio fizički bol, prisjetila se, već osjećaj usamljenosti i izolovanosti. „Bila sam svjesna da ono kroz šta sam prolazila nije bilo normalno i zdravo, ali nisam bila u stanju da nađem rješenje. Prošle su tri godine do pojave ozbiljnih znakova depresije i anksioznosti”, kaže Erisa, koja je sada studentkinja pete godine medicine u Tirani.

Poput Ane, Erisa je odlučila da potraži pomoć privatnog psihologa, čije je usluge platila iz ograničenog studentskog budžeta. Njeni roditelji ne znaju da je na tretmanu. „Generalno, odlasci kod psihologa su veoma skupi, jer na seanse morate odlaziti najmanje 3–4  puta mjesečno“, napominje, dodajući da sve to krije od porodice zbog njihove nezavidne finansijske situacije, ali i zbog toga što je zabrinuta da oni ne bi na pravi način razumjeli njen problem.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), između tri i 12 procenata mladih pati od ozbiljnog mentalnog poremećaja. Činjenica da se gotovo polovina svih psihičkih bolesti javlja do četrnaeste godine života, a tri četvrtine do sredine dvadesetih godina, govori o važnosti pravovremenog liječenja.

Trenutno u Crnoj Gori ne postoje procjene o tome koliko mladih pati od mentalnih poremećaja. Nedostatak istraživanja u oblasti mentalnog zdravlja jedan je od problema na koji upozorava i Nacionalna strategija zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja 2019–2023. Brojni pacijenti pate u tišini i tajno od najranijih godina života jer ne postoji specijalizovana ustanova koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece.

Dvadesetosmogodišnji Marko psihijatrijsku dijagnozu dobio je prije osam godina. Prepisani su mu lijekovi, ali je psihijatar preporučio i psihoterapiju.

„Međutim, psiholog iz centra za mentalno zdravlje u mom gradu objasnio mi je da mi ne može pomoći, jer zdravstvena zaštita ne pokriva psihoterapeutske usluge koje su meni potrebne. Od tada sav svoj novac trošim na psihoterapiju. Pravi tretman me je spasio, ali zbog visoke cijene seansi ne znam kada ću moći da priuštim samostalan život ili zadovoljavanje bilo čega što prevazilazi osnovne potrebe“, kaže mladić koji i dalje živi sa porodicom, u stanu u kojem je odrastao.

Sistem javne zdravstvene zaštite, osim farmakoterapije, ne nudi gotovo nikakve druge oblike liječenja. U Nacionalnoj strategiji stoji da farmakoterapiju ne prati „adekvatno unapređenje vještina zaposlenih u oblasti psihoterapije, socioterapije i radno-okupacione terapije”. Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) tvrde da se suportivni psihoterapijski oblik liječenja koristi u svakodnevnom radu sa pacijentima na Klinici za psihijatriju.

„Pokrenuli smo i liniju za psihološku podršku, još jednu uslugu koja je zaživjela isključivo na inicijativu pojedinaca i u potpunosti je volonterska. S obzirom na ograničene resurse i kapacitete, pružamo više nego što je predviđeno našim radnim angažmanom, kako bismo građanima pružili adekvatnu podršku i tretman”, poručuju iz Službe za odnose s javnošću KCCG.

Međutim, za razliku od drugih vrsta psihoterapije kao što su psihoanaliza ili transakciona analiza, suportivna tj. podržavajuća terapija naziva se i površnom i cilj joj je da utješi i ohrabri pacijenta odmah dostupnim sredstvima.

U Strategiji se navodi da u Crnoj Gori nema dovoljno osoblja specijalizovanog za oblast dječje psihijatrije. U centrima za mentalno zdravlje, usluge njege i liječenja problema mentalnog zdravlja dostupne su djeci starijoj od 15 godina, pri čemu takve usluge pružaju specijalisti psihijatrije za odrasle. U ovim službama nema specijalista dječje psihijatrije. Iz KCCG nam je saopšteno da od jula imaju dva psihijatra specijalizovana za rad sa djecom i adolescentima, te da planiraju da zaposle još jednog sljedeće godine.

U sklopu Instituta za dječje bolesti KCCG funkcioniše Razvojno savjetovalište u kojem mladima do 18 godina usluge pružaju psiholog, defektolog, socijalni radnik, kao i psihijatar koji ordinira samo jednom sedmično, i pritom nije specijalista dječje psihijatrije. Mladi stariji od 18 godina javljaju se u ambulantu Psihijatrijske klinike KCCG, u kojoj ordiniraju isključivo specijalisti psihijatrije za odrasle.

Tridesetogodišnja Marija, kojoj su u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji prepisani antidepresivi i anksiolitici, zbog nepovjerenja u javni sistem zdravstvene zaštite, uspjela je da ponovo postane funkcionalna samo uz pomoć psihoterapije koju je morala dodatno da plati.

„Bilo mi je zaista skupo da plaćam 30 eura sedmično. Odlučila sam da prestanem, ali mi je moja psihoterapeutkinja dozvolila da joj dugujem nešto novca samo da nastavim – smatrala je da je neredovnost seansi štetna. Nikada nije tražila da joj vratim dug koji je samo rastao, ali mene je bilo sram, pa neću ponovo ići dok ne budem u stanju da otplatim dug“, kaže ona.

Iako zdravstvena osiguranja u nekim evropskim zemljama pokrivaju besplatnu psihoterapiju u privatnim ordinacijama, ali i u javnim zdravstvenim ustanovama, ova opcija neće biti  moguća sve dok se ne donese Zakon o psihoterapiji i dok se ne osnuje Komora psihologa Crne Gore. Nepostojanje zakona o psihoterapiji doprinosi tome da se ne pravi razlika između profesija psihologa, psihoterapeuta i psihijatra.

„Mnogo je onih koji improvizuju psihoterapiju, a među njima su i psihijatri. To što je neko psihijatar ne daje mu za pravo da se bavi psihoterapijom, jer je za to potrebno da završe ne tako jednostavnu obuku iz određenih psihoterapijskih oblasti koja obično traje godinama”, upozorava Radoje Cerović, klinički psiholog i psihoterapeut, ističući da sve dok nema zakona ili komore, većina mjera neće imati efekta.

U potrazi za kvalitetnijom i privatnijom uslugom, mladi u Albaniji obično se okreću privatnim psihološkim uslugama. Jedan od razloga je i taj što ne žele da se pojave u bolnici ili domu zdravlja jer poznaju ljude oko sebe i u kontaktu su sa ljudima koje poznaju, a ne žele da podijele svoje probleme sa drugima. Pored toga, navode i da psiholozi koji rade u javnim ustanovama ne rade svoj posao predano. To mlade tjera da se obrate onima koji usluge nude privatno. Seansa kod psihologa košta između 2000 i 3000 albanskih leka (15–25 eura), a da bi se problem razumio i liječio potrebno je najmanje deset seansi.

U šesnaestoj godini, Elena iz Elbasana, koja sada ima 20 godina, suočila se sa  osjećanjem anksioznosti, praznine, tuge i depresije. Nakon osam seansi sa psihologom, shvatila je da pati od graničnog poremećaja ličnosti. Uprkos potrebi da nastavi sa seansama, bila je primorana da ih prekine jer nije mogla da pokrije troškove. Elena zna za besplatne alternativne opcije na internetu, ali kaže da za nju nisu učinkovite, jer joj je potreban „bliži kontakt“.

U Aninom slučaju, besplatna alternativa dobro funkcioniše. Ona je stupila u kontakt sa organizacijom koja pomaže mladima s mentalnim oboljenjima, NVO Prima iz Podgorice, koja joj omogućava da jednom sedmično koristi besplatne usluge psihologa.

Na poremećaje mentalnog zdravlja i rizik od bolesti dodatno su uticali siromaštvo, nezaposlenost, neadekvatni i loši uslovi stanovanja, rada i obrazovanja. Isto važi i za stres, genetiku, lošu ishranu, kao i izloženost štetnim uticajima okoline – a svega toga ima u izobilju u zemljama Zapadnog Balkana.

Iskustva iz okruženja

U Albaniji i na Kosovu, Niste sami (Nukjevetem) svakodnevno, putem interneta, pruža podršku mentalnom zdravlju mladih. Posredstvom onlajn platforme, desetine psihologa nude besplatne usluge svakoj mladoj osobi kojoj je to potrebno. Prvobitno pokrenuta na Kosovu 2010. godine, ova platforma u funkciji je i u Albaniji od 2016. godine.

Vera Remskar, šefica Fondacije Zajedno Albanija koja upravlja platformom Nukjevetem.al, kaže da ova platforma predstavlja vrata za mlade ljude koji pate od problema u vezi s mentalnim zdravljem.

„Riječ je o savjetovanju koje je, prvenstveno, profesionalno, a potom i besplatno, što je veoma važno za ove zemlje koje su u veoma teškom ekonomskom stanju. Pored toga, savjetovanje je i anonimno”, kaže Remskarova i dodaje da 37 stručnjaka nudi svoje usluge na ovoj platformi. Od početka ove godine ukupno 950 mladih dobilo je usluge putem odgovora na pitanja, dok je oko 1.400 mladih usluge dobilo putem četa sa stručnjakom.

I Arjeta Musliju pruža besplatne psihološke usluge na Kosovu. Kao klinički psiholog i medicinska sestra, osnovala je centar Re-Life u kosovskom gradu Ferizaj (Uroševac) i pruža pomoć svim zavisnicima od narkotika i njihovim porodicama. Musliju tvrdi kako je mentalno zdravlje i dalje tabu na Kosovu i dodaje da postoji potreba da se promoviše pružanje usluga po tom pitanju od strane mladih.

Prema riječima Bojane Obradović, osnivačice besplatne psihoterapijske mreže Hajde da pričamo o tome, u Srbiji se lijekovi često prepisuju i kada za tim nema potrebe, a kad postoji potreba za kombinacijom terapije i lijekova, dostupni budu samo lijekovi. Ona je došla na ideju da realizuje projekat Hajde da pričamo o tome, koji je volonterski, ali ima podršku lokalnih institucija koje obezbjeđuju besplatan prostor za predavanja.

Andrea JELIĆ
An Đurđa RADULOVIĆ
Erisa KREZIU

Ova priča je razvijena kroz program Media For all koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Prikupljeni sadržaj i izraženi stavovi su isključiva odgovornost autora.

Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.

Vladinim Master planom razvoja zdravstva mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja crnogorskog stanovništva.

Pandemija koronavirusa, međutim, uticala je na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Strategijo zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori.

Prema riječima stručnjaka, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.

Za razliku od Crne Gore, razvijene zemlje obraćaju mnogo više pažnje na problem mentalnog zdravlja, sa razvijenim ustanovama i službama posvećenim ovom dijelu zdravlja. U Crnoj Gori vlada utisak da su te osobe nerijetko prepuštene sebi i svojim porodicama.

Zbog toga Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi upitnik na ovu temu. Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva na ovu temu – od toga da li znate neku osobu koja ima probleme sa mentalnim zdravljem, preko toga da li se suočavaju sa stigmatizacijom do toga da li bi i šta trebalo mijenjati u crnogorskom zakonodavstvu kako bi im se adekvatno pomoglo.

Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.