Privremena deponija u Nikšiću bila je izvor zarade vlasnika zemljišta i Opštine, ali po kojoj cijeni po životnu sredinu i poštovanje pravila?

Kada su državni organi u Nikšiću 2003. godine zakupili dva hektara zemlje na Budošu za deponiju otpada, to je trebalo da bude privremeno rješenje. Skoro dvije decenije kasnije, 80-godišnja Milka Simunović kaže da se više plaši vazduha sa deponije nego COVID-19.

„Dok jug duva mi ne smijemo da otvorimo vrata i prozore”, kaže Simunović. “Ko smije voće da daje djeci, ja ne znam”.

Vlasti u drugom najvećem gradu u Crnoj Gori svakog dana odlažu 50 tona otpada na deponiju Mislov do, nekoliko kilometara od centra grada. Ali tamo nije završavao samo lokalni otpad.

Prema nalazima istraživanja koje su sproveli BIRN i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u Mislovom dolu godinama je odlagan otpad iz drugih opština, mimo ugovora o zakupu, dok se komunalni otpad i danas miješa sa prehrambenim, životinjskim i hemijskim otpadom.

I Nikšićani su ti koji plaćaju cijenu, ne samo u kvalitetu vazduha. Podaci koje je BIRN/CIN-CG dobio od Opštine pokazuju da je u periodu  između 2003. i aprila 2021. godine – kada je posljednji ugovor istekao – uplaćeno više od 420.000 eura javnog novca za zakup parcele, koja, ako bi se prodala, ne bi koštala više od 10.000 eura na sadašnjem tržištu.

U tom periodu, Opština je svakog mjeseca plaćala zakup od 2.400 eura vlasniku zemljišta Mirašu Đurđevcu, bivšem odborniku u lokalnoj Skupštini i direktoru preduzeća „Mislov Do“, koje je Opština angažovala za održavanje deponije.

„Mislov Do“ osnovao je Mirašev sin Vukašin, koji je kao poslovođa deponije zaposlen u opštinskom Javnom komunalnom preduzeću zaduženom za odlaganje otpada, a koji je sa još četvoricom osuđen 2014. zbog brutalnog napada na novinarku Lidiju Nikčević u januaru te godine.

Kritičari prakse opštinskog upravljanja otpadom kažu da taj dogovor izaziva sumnju.

„Radi se o privatnoj imovini koju Nikšićani plaćaju i plaćaju za nešto što je nelegalno”, rekao je Aleksandar Perović, direktor NVO Ozon.

„Takođe, zakon zabranjuje miješanje opasnog otpada sa komunalnim i upravo zato kažemo da je ova lokacija ekološka tempirana bomba.”

Šteta po vazduh, vodu, zemljište

Prema prvobitnom ugovoru o zakupu koji su 2003. godine potpisali Đurđevac i tadašnja gradonačelnica Nikšića Vera Miljanić, samo komunalni otpad iz stambenih i poslovnih prostorija u Nikšiću i okolini trebalo je da se odlaže na deponiji Mislov do.

Ipak, opštinska evidencija pokazuje da je otpad na lokaciju dovožen iz primorskih gradova Kotora 2011. i 2012. godine, Plužina 2013. i 2016. i Budve između maja 2010. i juna 2011. godine, čime je Opština Nikšić zaradila desetine hiljada eura.

Javno komunalno preduzeće za BIRN/CIN-CG je takođe navelo da se na lokaciju šalje i otpad iz većine privatnih preduzeća u Nikšiću, što znači da se komunalni otpad miješa sa prehrambenim, životinjskim i hemijskim otpadom. Požari redovno gore na lokaciji, šaljući dim u vazduh iznad brda Budoš.

Javni pozivi za zatvaranje lokacije ostali su bez odjeka.

Samo tokom 2020. godine deponija je u nizu gorjela čak 45 dana. Slično je bilo i 2021.

,,Mi već deset godina upozoravamo da će do ovoga doći. Nije riječ samo o metanskim gasovima, već je riječ o različitim vrstama gasova koji su nus produkti sagorijevanja plastike, različitih vrsta opasnog otpada” kaže Perović iz Ozona.

Nijesu sprovođena nikakva ispitivanja kvaliteta vazduha, vode ili zemljišta na deponiji ili njenoj okolini. Iz Instituta za javno zdravlje kažu za BIRN/CIN-CG da nemaju podatke o uticaju na zdravlje građana Nikšića.

Stručnjaci, međutim, govore da je potencijalna šteta značajna.

Osim požara koji zagađuju vazduh, postoji zabrinutost zbog nekontrolisanog oticanja voda uz sam kanal Zete, ili kroz krašku podlogu prema izvorima.

„Govorimo o formaciji koja je kao spužva, puna kanala, prolaza” kaže doktor biologije sa Hrvatskog instituta za biološku raznolikost, Dušan Jelić. ,,A svaka deponija i svako odlaganje materijala neminovno završava u podzemlju, ne možete spriječiti ispiranje”.

Niko nije odgovoran

Prema Zakonu o upravljanju otpadom, deponija Mislov do je morala biti zatvorena ili  uređena do 2012. godine, što je bio rok za regulisanje privremenih deponija.

Pravosudni organi su u više navrata presudili da deponija nije u nadležnosti državnih ekoloških, već opštinskih komunalnih inspektora, koji se još nijesu bavili njome.

,,Kako Opština Nikšić, nije uspostavila privremeno skladištenje otpada u skladu sa članom 78 Zakona o upravljanju otpadom, ekološka inspekcija  nije imala nadležnost da kontroliše i prati skladištenje i privremeno skladištenje komunalnog otpada” saopšteno je iz ekološke inspekcije BIRN/CIN-CG.

,,Mi smo se isti dan kada smo stupili na vlast susreli sa Mislovim dolom kao gorućim problemom”, kaže predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

Vlasti trenutno istražuju mogućnost regionalnog centra za reciklažu koji bi opsluživao nekoliko opština. Završena je Studija izvodljivosti, a odabrana je i lokacija. Deponija u Mislovom dolu bi trebalo da bude sanirana.

„Nije problem samo zaustaviti rad deponije, ona treba da se sanira, na neki način pokrije, da se ukloni“, kaže državni sekterar ministastva ekologije, Danilo Mrdak.

,,Treba raspisati projekat za idejno rješenje kako tehnološki sanirati tu ranu u prostoru, u životnoj sredini, jer će ona nastaviti da se opet pali, da emituje što ne smije da emituje i moramo da smislimo način kako da saniramo to područje i riješimo tu, za Nikšić, izuzetno veliku crnu tačku.”

Đurđevac je rekao da očekuje da opština do kraja ispoštuje ugovor, odnosno sanira prostor.

,,Moj osnovni motiv, kada sam ponudio to opštini, bio je da bih imao neku egzistenciju, da bih podizao familiju,” kaže za CIN-CG/BIRN.

,,Tada je bilo rečeno da će to trajati četiri, pet godina „u vrh glave“ i da će se tražiti neka nova lokacija. U posljednje vrijeme ističu se samo loši efekti ove deponije, a zaboravlja se koliko je ona značila gradu“, kaže Đurđevac.

“Ova je deponija, pravo da vam kazem, u ovom momentu osuđena kao neki zlikovac,“ rekao je on. ,,Niko neće da se sjeti da je ona skoro 20 godina bila spas ovoga grada. Nisam ja nikoga tjerao da potpiše ili ne potpiše“.

Ekološki inspektori nemoćni

Ekološka inspekcija Crne Gore pokrenula je bezuspješno postupke protiv nikšićkog komunalnog preduzeća zbog korišćenja deponije Mislov do.

„Područni organi su zauzeli stav da su zahtjevi podnijeti od strane nenadležne inspekcije, jer se radi o komunalnom otpadu koji je u nadležnosti opštinske inspekcije “, saopštili su iz Inspekcije.

Izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom iz 2012. posao nadzora privremenog skladištenja komunalnog otpada prebačen je na lokalne inspekcijske organe.

I u Ministarstvu ekologije pozivaju se na zakonske propise po kojima od 2012. godine lokalne samouprave moraju da urede svoja odlagališta.

Prema državnom planu upravljanja otpadom iz 2015. godine Nikšić je trebalo da bude regionalni centar za opštine Nikšić, Šavnik i Plužine, gdje bi se otpad razvrstavao i dijelom reciklirao, ali, kao i drugi, ni taj plan nije realizovan.

Irena Rašović

Kabinet Vrhovnog državnog tužilaštva reagovao je na odgovor novinarke u vezi teksta „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„ Odgovor novinarke CIN-CG na ispravku navoda teksta pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ potvrđuje navode iz reagovanja da je za ozbiljnu temu izostala ozbiljna analiza.

Bez namjere da ulazimo u serijsku prepisku sa autorkom teksta ističemo da je Državno tužilaštvo u svom regovanju ukazalo na netačno tumačenje dobijenih podataka zbog čega još jednom podsjećamo da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća i da su se u tekstu i za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

To potvrđuju i podaci iz Višeg suda ,na koje se autorka teksta poziva, a koji govore o broju optužnica koje nijesu okončane pravosnažnom osuđujućom presudom, što znači da dostavljeni podaci uključuju i predmete koji su u radu.

Pokušali smo da autorki teksta objasnimo da to što broj optuženja koji nije rezultirao osuđujućom presudom ne znači da su ta optuženja rezultirala oslobađajućim presudama, ali se iz njenog odgovora može zaključiti da se ta činjenica nije shvatila.

Tačno je da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru dostavilo podatak o broju optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom i to niko nije ni osporio Ponavljamo da se taj broj ne može poistovjetiti sa brojem optuženja koja su „ pala“ pred sudom kako je to navedeno u tekstu, jer je, kao što je objašnjeno u reagovanju, u slučaju od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, za više od pet godina, donijeto je 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa.

U svom odgovoru autorka teksta,međutim, propušta da napomene da je od Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, takođe, dobila podatak o broju odbijajućih presuda i obustavljenih postupaka. Zbog toga još jednom napominjemo da odbijajuća i oslobađajuća presuda nijesu isto i nikako se ne mogu izjednačavati.

Istovremeno napominjemo da tužilaštva ne kriju, već podatke objavljuju isključivo u skladu sa zakonskim propisima. 

Državno tužilaštvo takođe nije sugerisalo čime bi Tužilački savjet trebalo da se bavi, a čime ne, već je autorku teksta podsjetilo na zakonom jasno definisane nadležnosti Suda i Tužilačkog savjeta.

U komentare, između ostalog, i o tome šta bi Tužilaštvo trebalo da uradi a šta ne, nećemo ni ulaziti, već samo podsjetiti na Kodeks novinara/ki Crne Gore koji predviđa da vijest i komentar  obavezno moraju biti razdvojeni, a da su novinari/novinarke obavezni da, u profesionalnom smislu, preduzmu sve kako bi bili sigurni da objavljuju isključivo tačne informacije, i da su njihovi komentari čestiti.

Ovim zaključujemo svaku dalju polemiku sa autorkom teksta i želimo joj puno uspjeha u daljem ozbiljnom istraživačkom radu za koji je preduslov konstantna edukacija i kao što Kodeks novinara/ki propisuje, objavljivanje isključivo tačnih informacija što, nadamo se, neće izostati, kao što je to slučaj sa predstavljanjem podataka iz Tužilaštva“.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) reaguje na tekst o broju optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) koje su okončane pravosnažno osuđujućom presudom, a te podatke smo prikupili slobodnim pristupom informacijama (SPI) od Višeg suda u Podgorici. Tako da, ako sa nekim treba da polemiše VDT, onda je to sud koji nam je dao podatke. 

To što Vrhovno državno tužilaštvo, reagujući na naš tekst, preispituje statistiku Višeg suda u Podgorici, može samo da upućuje na zaključak da postoji nedostatak u komunikaciji između ova dva organa. 

U cilju preciznosti onoga što smo dobili kao odgovor Višeg suda, predočićemo javnosti i odgovor na zahtjev po SPI u skeniranoj verziji.

Vrhovno državno tužilaštvo reagovalo je i na podatke koje se odnose na Osnovno tužilaštvo u Kotoru. I te smo podatke dobili po SPI i to direktno od tužilaštva u Kotoru. 

Nedopustivo je da VDT podatke dobijene od sudova i tužilaštava pripisuje neznanju autora teksta.

Zabrinjavajuće je i to što VDT u reagovanju manipuliše činjenicama. Dok mi u našem istraživanju govorimo o optužnicama koje su rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama, VDT govori o broju lica koja su oslobođena optužbi. A i laici znaju da na jednoj optužnici može biti više lica. Dalje, VDT nas u reagovanju podučava da je trebalo uporediti podatke dobijene od Višeg suda sa izvještajima tužilaštva. To, međutim, može da zavede, jer se u izvještajima tužilaštava govori protiv koliko lica je pokrenut postupak, a u izvještajima sudova se navodi statistika vezana za broj optužnica. Uostalom, kad smo od VDT-a i SDT-a za potrebe ovog istraživanja tražili podatke po SPI, uputili su nas na sudove, pa je bilo nemoguće vršiti takvu paralelu.  

Na kraju, manipulacija je i tvrdnja VDT-a da ima mnogo manje oslobađajućih presuda nego što je prikazano u našem tekstu, jer o tome nijesmo ni pisali. Mi isključivo navodimo statistiku o postupcima završenim pravosnažno osuđujućim presudama. Posebno smo istakli da je od te statistike još pogubnija činjenica da je osuđujućom presudom završen zanemarljiv broj postupaka koji se odnose na korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal. Što uostalom tvrde i relevantne međunarodne institucije, koje prate prilike u crnogorskom pravosudnom sistemu.

Posebno je zabrinjavajuće što VDT, SDT, kao i druga tužilaštva kriju veliki broj podataka, pa i one koji se tiču zastare krivičnih prijava, kojih je po svemu sudeći ogroman broj. Prema našim podacima zastarijevaju slučajevi za ozbiljna krivična djela, što dodatno otežava uspostavljanje vladavine prava u zemlji.

U reagovanju VDT-a ističe se i da novi Tužilački savjet (TS) ne bi trebalo da se bavi ovim pitanjima. A upravo bi teme koje smo pokrenuli u našem istraživanju trebalo da budu u fokusu novog TS-a, kako bi Crna Gora konačno dobila efikasan tužilački sistem, koji je do sada bio jedna od ključnih prepreka u napredovanju Crne Gore u pregovorima sa Evropskom unijom (EU).

Novinarska istraživanja o pravosuđu su od najvišeg interesa za javnost, a transparentnost institucija mogla bi pomoći reforme ove oblasti. Umjesto što neosnovano reaguje, VDT bi za početak trebalo da predoči podatke koje bezuspješno tražimo po SPI, jer javnost ima pravo da zna kako funkcioniše institucija koja decenijama krije činjenice o svom radu koje su od opšteg značaja.  

Maja Boričić

Iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva reagovali su na tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) “ Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom”. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“ U tekstu pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ koji je u ND “Vijesti“, 15.01.2022. godine objavljen na naslovnoj, odnosno stranama 2 i 3,  netačno su predstavljeni podaci i rezultati rada državnotužilačke organizacije, koji se između ostalog odnose na broj podignutih optužnica i oslobađajućih presuda, kao i podaci koji se odnose na rješenja o odbačaju krivičnih prijava.

Napominjemo da je u skladu sa Zakonom o medijima (čl.51)  propisana obaveza da se ispravka navoda objavi bez izmjena i dopuna, osim pravopisnih ispravki koje ne mijenjaju smisao, na istoj strani štampe, sa istom opremom, odnosno u istoj emisiji audiovizuelnog medija u kome je objavljen medijski sadržaj, tako da plasman u mediju odgovara plasmanu medijskog sadržaja na koji se odnosi, uz napomenu da se radi o odgovoru, odnosno ispravci.

U navedenom tekstu se usljed očitog nerazumijevanja, porede neuporedivi podaci i javnost dovodi u zabludu. Ne želimo da vjerujemo da je pogrešno predstavljanje podataka rezultat loše namjere autora teksta, koji se upustio u analizu neuporedivih podataka i izvođenje pogrešnih zaključaka na osnovu takve analize, što navodi na zaključak da je riječ o površnom pristupu temi koja zahtijeva ozbiljnost. 

Naime, pojašnjavamo javnosti, ali i autorima teksta da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća, koji podaci se u navedenom tekstu ne saopštavaju, već se za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

Zbog svega navedenog informišemo javnost, ali i podsjećamo autore teksta da se ukupan broj slučajeva koji je okončan oslobađajućom presudom ne može miješati sa podatkom o broju predmeta koji su i dalje u toku pred Sudom i koji još nisu okončani. 

S obzirom na to da ovakav način saopštavanja ozbiljno nanosi štetu u radu tužilačke organizacije, da bi javnost sa njima bila upoznata, saopštavamo precizne podatke za Specijalno državno tužilaštvo, Više državno tužilaštvo u Podgorici i Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru za koja su u objavljenom tekstu iznijeti netačni podaci. 

Specijalno državno tužilaštvo, u periodu od 2016. do decembra 2021.godine, podnijelo je optužne akte protiv ukupno 850 lica ( protiv 778 fizičkih i 72 pravna lica). U odnosu na broj optuženih lica oslobađajuće presude donijete su protiv 19 fizičkih i pravnih lica, i to u ukupno 13 predmeta, a ne u 194 slučaja kako je u navedenom tekstu i kroz tabelu prikazano. Činjenica da je podatak predstavljen u tekstu skoro 15 puta veći od stvarnog dovoljno govori o površnom pristupu ovoj temi autora teksta.

Za period od proteklih 5 godina po optužnim aktima SDT-a osuđujuće presude (kazna zatvora, novčana kazna, uslovna osuda i rad u javnom interesu) donijete su protiv ukupno 420 fizičkih i pravnih lica, za 9 pravnih lica izrečena je kazna prestanak pravnog lica brisanjem iz CRPS-a, protiv 3 lica donijete su odbijajuće presude, dok je protiv 7 lica obustavljen postupak, a u odnosu na ukupno 440 fizička i pravna lica optužni akti se i dalje nalaze u fazi suđenja.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici tokom prethodnih šest godina sve optužnice su bile potvrđene, uključujući i one koje su bile vraćene na dopunu. Što se tiče ukpnog broja slučajeva koji nije okončan osuđujućim sudskim presudama, odnosno 391 optuženje kako je to navedeno u tekstu i u pratećem tabelarnom prikazu, napominjemo da se ovaj broj odnosi na optuženja koja još nisu okončana kod nadležnog Suda, a nikako na oslobađajuće presude,  kako se pogrešno zaključuje u tekstu. Potvrda pogrešnog zaključivanja jeste i podatak da je prosjek  osuđujućih presuda u predmetima iz nadležnosti Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u prethodnih šest godina bio veći od 93%. 

Od 2016. do 2020.godine pred Sudom su riješena 1923 optuženja Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, od čega je donijeto 56 oslobađajućih odluka, što znači da procenat oslobađajućih presuda u odnosu na ukupan broj optuženja iznosi samo 2,91 %, što dovoljno govori o kvalitetu podnijetih optužnih akata.  

Napominjemo da je u zahtjevu koji je Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru NVU „Centar za građanske slobode“ nije tražio dostavu podataka o ukupnom broju optuženja u periodu od 2016. do 2020. godine već samo informaciju o optuženjima koja nisu okončana pravosnažnom osuđujućom presudom, zbog čega, u odgovoru, podatak o ukupnom broju optuženja nije ni dostavljen.

Ističemo da je od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, u periodu od 2016. do 2020. godine, donijeto 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa, a koje okolnosti se ni u kom slučaju ne mogu pripisati lošem radu ovog tužilaštva.

Veoma je važno napomenuti da se svi podaci o broju osuđujućih, oslobađajućih i odbijajucih presuda nalaze se u godišnjim izvještajima tužilaštava, koji su javno dostupni podaci i koji se mogu koristiti za svaku vrstu ozbiljne analize, što je u konkretnom slučaju očito izostalo. Da je ozbiljna analiza izostala potvrđuje i navođenje podatka o procentu od više od 90% prijava koje su odbačene usljed zastare, što nije tačno. 

Osim toga, ukazujemo javnosti da o kvalitetu optužnih akata odlučuje Sud prilikom kontrole i potvrđivanja optužnica odnosno prilikom prethodnog ispitivanja optužnog predloga u skraćenom postupku. Dakle, kvalitet optužnih akata ne ocjenjuje Tužilački savjet, jer za to nije ni nadležan, već je u okviru postojećih zakonskih normi Tužilački savjet ovlašćen da odlučuje o pritužbama koje se odnose na zakonitost rada rukovodilaca državnih tužilaštava i državnih tužilaca”. 

Stupio na snagu Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida. Više od 90 odsto ispitanika CIN-CG-a saglasno da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe

Učila sam uz pomoć personalne asistentiknje koja mi je neophodnu literaturu za polaganje kolokvijuma i izradu studentskih radova snimala na diktafonu, kazala je Nevena Kovačević iz Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Ova 29-godišnja djevojka je završila studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka, a sada je na master studijama.

Za nju, kao i za hiljade osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida, na fakultetima nije dostupna literatura na Brajevom pismu.

Univerzitet Crne Gore (UCG), na kojem studira više od 20.000 osoba, nema nijednu knjigu na Brajevom pismu, zbog čega studenti sa oštećenjem vida ispite uglavnom spremaju uz pomoć personalnih asistenata ili porodice i prijatelja. One se ne mogu naći ni u većim crnogorskim knjižarama.

U Crnoj Gori je, prema posljednjem popisu stanovništva, gotovo 14.500 stanovnika prijavilo da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, a više od 90 odsto ispitanika koji su učestvovali u upitniku CIN-CG na ovu temu saglasno je da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe.

Crna Gora se krajem prošlog mjeseca pridružila Evropskoj uniji i još 80 zemalja svijeta koje su ratifikovale Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Prve knjige na Brajevom pismu pojavile su se na prostoru Crne Gore sredinom prošlog vijeka, kada je u Perastu a potom u Risnu osnovana škola za djecu sa oštećenim vidom, navodi se na internet stranici Biblioteke za slijepe Crne Gore, čije je sjedište u Podgorici.

Neke od tih knjiga i udžbenika iz prošlog vijeka se još čuvaju. Biblioteka sada raspolaže sa više od 24.000 bibliotečkih jedinica, od čega je na Brajevom pismu više od 2.500. Biblioteka na godišnjem nivou izda oko 20-ak novih naslova na Brajevom pismu i oko 100 publikacija u "Daisy" formatu (audio knjige).

"Produkcija publikacija na Brajevom pismu je najskuplja od svih pristupačnih formata zbog čega se i kod nas i u drugim sredinama te građe proizvodi manje u odnosu na publikacije u drugim pristupačnim formatima", pojasnili su iz Biblioteke za CIN-CG.

U Biblioci se mogu naći knjige crnogorskog pjesnika Radovana Zogovića, nobelovca Iva Andića, Agate Kristi, Ernesta Hemingveja i Hansa Kristijana Andersena.

Zbog specifičnosti samih Brajevih knjiga, načina štampanja i proizvodnje, knjige koje izdaju moraju ispuniti određene kriterijume. Iz Biblioteke su kazali da se prije svega rukovode željama i potrebama svojih korisnika, ali isto tako knjiga na crnom tisku mora imati jak otisak i poželjno je da bude na latiničnom pismu.

Sama proizvodnja jedne Brajeve knjige ima nekoliko faza, a početna je skeniranje knjige, stranu po stranu, zatim ispravljanje grešaka i formatiranje u posebnom programu za obradu knjige, nakon čega slijedi njeno štampanje. Koristi se Brajev papir od 140 do 180 grama. Knjige na Brajevom pismu štampaju se na posebnoj Brajevoj štampariji i rade se u formatu A4.

"Stoga su ove knjige dosta kabaste i teške. Tako da će knjiga koja na crnom tisku ima oko 200-300 strana, na Brajevom pismu biti odštampana na 2 do 3 Brajeve sveske", pojasnili su iz Biblioteke.

Knjige ustupaju korisnicima u Biblioteci, ličnom dostavom ukoliko korisnik živi u Podgorici ili putem pošte bilo gdje u Crnoj Gori bez naknade. Biblioteka ima četiri područna odeljenja u pristupačnom formatu pri gradskim bibliotekama u Herceg Novom, Pljevljima, Baru i Bijelom Polju.

Na pitanje koliko je regionalna saradnja značajna u tom dijelu, iz Biblioteke su ukazali da povremeno organizuju i međubibliotečku razmjenu, što je jedan od načina na koji uvećavaju svoj fond.

Poslanici su krajem decembra u Skupštini Crne Gore glasali u korist ratifikacije Marakeškog sporazuma, ali o ovom pravnom aktu nije bilo rasprave na plenumu, već samo na skupštinskim odborima.

Marakeški sporazum ima cilj da poveća pristup knjigama, časopisima i drugim štampanim materijalima za onu populaciju u svijetu koja ima poteškoće u čitanju štampanih materijala. Namjera je da se ovaj cilj postigne tako što će se olakšati kreiranje i prekogranična raspodjela pristupačnih kopija. Prekogranična razmjena djela znači da je dovoljno da svako djelo u pristupačnom formatu bude kreirano jednom. To znači da države mogu ujediniti svoje napore, povećavajući na taj način ukupan broj pristupačnih formata.

Svake godine se širom svijeta objavljuju milioni knjiga, a samo jedan do sedam odsto su raspoložive za 285 miliona osoba u svijetu koje imaju problem sa vidom, od kojih 90 odsto žive u zemljama sa niskim primanjima, pojasnila je poslanicima državna sekretarka u Ministarstvu ekonomskog razvoja Milena Lipovina Božović.

Kovačević i njena koleginica iz Saveza slijepih Anđela Dragović mišljenja su da je jedan od razloga za mali broj sadržaja i to što se najveći dio informacija u današnje vrijeme plasira putem modernih tehnologija, odnosno interneta, čime se umanjuje značaj korišćenja Brajevog pisma.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti stanje u ovoj oblasti, Kovačević poručuje da bi trebalo početi sa štampanjem udžbenika na Brajevom pismu u svim osnovnim školama.

"Jer se često dešava da učenici oštećenog vida koji se školuju u redovnim školama, zbog nedostatka pristupačnih knjiga nijesu u mogućnosti da nauče Brajevo pismo, što svakako utiče i na kvalitet njihovog procesa obrazovanja", kazala je ona, dodajući da bi isto trebalo učiniti i kada se radi o srednjem i visokom obrazovanju jer bi na taj način osobe oštećenog vida postale samostalnije i mogle lakše da pripreme neophodno gradivo.

Resursni centar za djecu i mlade Podgorica radio je na prilagođavanju jednog dijela literature za određene razrede i predmete, a kao pozitivan primjer kada su u pitanju srednje škole istakle su pripremu čitanki za prvi i drugi razred srednje škole na Brajevom pismu i audio formatu.

To što na fakultetima ne postoji literatura na Brajevom pismu studentima oštećenog vida značajno otežava proces visokog obrazovanja.

"Sve ovo su alternativna i kratkoročna rješenja, koja nijesu sistemska, pa samim tim ne obezbjeđuju ravnopravnost i jednakost osobama oštećenog vida u procesu obrazovanja", kazala je 24-godišnja Dragović za CIN-CG.

Dragović trenutno studira pravo.

"Kada je riječ o dijelu literature koji se godinama ne mijenja na Pravnom fakultetu, taj dio udžbenika sam najčešće dobijala u skeniranom formatu od strane ranijih studenata, pa sam mogla da koristim. Kada je u pitanju novija literatura, gradivo i studentske radove najčešće sam pripremala uz pomoć personalne asistentkinje", kazala je ona.

Sagovornice CIN-CG koristile su usluge personalnih asistenata posredstvom Udruženja mladih sa hendikepom. Korišćenje personalnog asistenta bilo je dostupno samo za određeni vremenski period vezan za trajanje projekta Udruženja. U njihovom slučaju, imale su mogućnost da same odaberu osobu koja će im biti personalni asistent, bilo da je riječ o nekom koga su same predložile ili se prijavio na poziv Udruženja.

One su dodale da su ostalim kolegama sa oštećenjem vida pomagale tako što su im slale djelove literature koje su imale u pristupačnim formatima. Smatraju da bi na svim univerzitetima u Crnoj Gori trebalo raditi više na unapređenju pristupačne literature za studente oštećenog vida tako što će im ista biti obezbijeđena bilo na Brajevom pismu, bilo u elektronskom ili audio formatu.

Direktorica Centralne univerzitetske biblioteke UCG Bosiljka Cicmil kazala je za CIN-CG da ta ustanova "trenutno nema publikacija na Brajevom pismu".

Kazala je za CIN-CG da su u okviru projekta Trans2Work dobili specijalizovanu opremu u vrijednosti oko 26.000 eura, koja služi za transponovanje štampanih materijala u pristupačne formate za ove ljude, kao i za samo korišćenje pristupačnih formata. Osim toga, obezbijeđen je prostor za buduću Čitaonicu za pristupačne formate u neposrednoj blizini glavne čitaonice Biblioteke, u kojoj će biti smještena navedena oprema i u kojoj će se nabavljati i pripremati materijal za učenje i rad ovih osoba.

"Kao polazna osnova za pripremu literature za potrebe OSI može poslužiti Digitalni arhiv UCG, koji je 2012. godine na UCG implementirala upravo CUB u okviru Tempus projekta Novi bibliotečki servisi na univerzitetima Zapadnog Balkana. U njemu se za sada nalaze sve doktorske disertacije odbranjene na UCG od 2013. godine i dio disertacija koje su odbranjene do tada, a koje se naknadnom digitalizacijom pohranjuju u repozitorijum", kazala je ona.

Vršilac funkcije dekana Filološkog fakulteta Igor Lakić kazao je za CIN-CG da njihova biblioteka, koju dijele sa Filozofskim fakultetom, nema izdanja na Brajevom pismu.

Na Filološkom fakultetu četvoro studenata su osobe sa invaliditetom, ali nemaju studenata sa oštećenjem vida, dok na Filozofskom fakultetu ima jedan student sa oštećenjem vida na trećoj godini Studijskog programa za sociologiju.

"Objašnjeno mi je da se za njega literatura skenira, prebacuje na kompjuter, tako da studnet koristi literaturu uz pomoću čitača", kazao je on.

Dekan je dodao da su u okviru jednog projekta čiji je on koordinator planirali ove godine obuku nastavnog kadra za rad sa osobama sa oštećenjima vida i sluha.

Sanja Grbović sa Pavnog fakulteta UCG kazala je za CIN-CG da trenutno imaju dva studenta sa prijavljenim djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Pravni fakultet nema literaturu na Brajevom pismu, a sagovornica ističe da je toku niz projektnih aktivnosti putem kojih Fakultet namjerava obezbijediti svojim studentima pomenutu literaturu.

"Nedostatak literature na Brajevom pismu naši studenti nisu smatrali preprekom prilikom studiranja. Zahvaljujući softverima koji koriste lica sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida (kako na svojim mobilnim telefonima tako i na kompjuterima) omogućeno im je da skenirane knjige (koje se konvertuju iz PDF formata u Word) reprodukuju u audio snimak", kazala je ona.

Napominje i da problem koji se može javiti sa literaturom koja je na Brajevom pismu, kako navode njihovi studenti, odnosi se na relativno brzu potrošnost knjiga, koje ukoliko nisu adekvatno konzervirane u biblioteci, kao i ukoliko nisu pravilno korišćene, mogu biti vrlo brzo i neupotrebljive. Još jedan mogući nedostatak pomenute literature jeste i njena obimnost u reprodukciji stranica predmetnih udžbenika, koja bi bila znatno obimna.

"Upravo iz tih razloga, navodi se kao najlakša, i ujedno najpristupačnija opcija za studente sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida, ili audio snimak knjige, koji bi bio realizovan od strane profesionalnih spikera ili korišćenje softvera koji automatski reprodukuju u audio snimak tekst knjige koji je prethodno konvertovan iz PDF-a u Word. U tom smislu naša biblioteka je uvijek bila na raspolaganju studentima u dostavljanju predmetnih udžbenika i ostalog materijala potrebnog za polaganje ispita", navela je ona.

Iz Saveza slijepih i Biblioteke za slijepe na kraju se nadaju da će doći do primjene Marakeškog sporazuma, ali da je neophodna adekvatna implementacija od strane samih država, odnosno državnih institucija kako bi on ispunio svoju suštinsku namjenu.

Većina zna nekog sa oštećenjem vida

Osam od deset osoba u Crnoj Gori zna nekog ko ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko platforme Aktivno izvještavanje građana (ECR) koja je postavljena na sajtu, kako bi građani mogli da iznesu mišljenje o određenom problemu.

Među 106 onih koji su popunili upitnik, manje od 10 odsto smatra da se država u dovoljnoj mjeri brine o položaju slabovidih osoba u društvu (9). Da se država nedovoljno brine smatra većina (72) ispitnika, a čak petina (25) da se uopšte ne brine.

Oko četvrtine ispitanika zna nekog ko koristi Brajevo pismo, ali je mnogo više onih koji ne znaju - 77 ispitanika.

Na pitanje da li je Brajevo pismo dostupno u Crnoj Gori, najveći broj ispitanika (nepunih 50 odsto) nije znalo da odgovori na ovo pitanje, više od trećine smatra da nije dostupno, a samo sedam ispitanika mišljenja je da je dostupno.

Nekoliko ispitanika je odgovorilo da je na ovu literaturu nailazilo u Biblioteci za slijepe ili u Resursnom centru, a jedna od njih istakla je da je literaturu na Brajevom pismu “lijepila na proizvodima firme čiji sam bila radnik, koja je uvijek vodila računa o tome”.
Više od 90 odsto ispitanika takođe smatra da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu (udžbenike/knjige) za potrebe osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Miloš RUDOVIĆ

Svega četvrtina optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u posljednjih pet i po godina, rezultirala je pravosnažno osuđujućim presudama. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centru za građanske slobode (CEGAS) potvrđeno iz Višeg suda u Podgorici.

Prema odgovorima tog suda, od 258 podignutih optužnica SDT-a, od 2016. do polovine 2021. godine, njih 242 su potvrđene, ali čak 194 nije okončano pravosnažnom osuđujućom presudom.

Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić javno ne propušta priliku da se pohvali brojem podignutih optužnica tog tužilaštva. Ne govori, međutim, o pravosnažno okončanim postupcima pred sudom, gdje se SDT, imajući u vidu ove podatke, nije proslavio.

Nešto je bolja situacija sa optužnicama Višeg državnog tužilaštva (VDT), ali je i ovo tužilaštvo uspjelo da dokaže pred sudom tek nešto više od polovine svojih optužnica. Tako je od 982 optužnice koje je podiglo VDT, u posljednjih pet i po godina, njih 958 potvrđeno, ali pravosnažnom osuđujućom presudom nije okončan čak 391 optužni akt.

Nevolja je što je često u jako važnim postupcima problematičan kvalitet optužbi koje, iako formalno potvrđene, redom padaju u kontradiktornom postupku pred sudom.

Tako su pred sudom neslavno završeni neki od najkrupnijih slučajeva organizovanog kriminala - postupci protiv grupa Duška Šarića i Safeta Kalića, koji su oslobođeni optužbi za pranje novca od prodaje narkotika. Oslobađajuće presude dočekali su i optuženi za ratne zločine - deportacije izbjeglica, optuženi za zločine u Bukovici, ali i u Kaluđerskom lazu. Tužioci koji su postupali u predmetima nijesu odgovarali za propuste, a pojedini su i napredovali u službi.

Pa i u slučaju grupe Svetozara Marovića, koju SDT često navodi kao dobar primjer borbe protiv korupcije na najvišem nivou, glavni akteri nijesu izdržali kaznu. Optuženi za korupciju i stvaranje kriminalne organizacije, sklopili su sporazum sa SDT-om, ali Marović i njegov sin kaznu, čiji je dio već zastario, nijesu ni odležali.

Osim toga, i u jednom od najvećih slučajeva koji je vodio Milivoje Katnić - postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016, ukinuta je prvostepena osuđujuća presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ovaj slučaj, koji još nije pravosnažno okončan, pobudio je veliku pažnju jer su među optuženima i lideri Demokratskog fronta (DF).

I dok se tužioci već godinama pozivaju na funkcionalni imunitet u radu, stručnjaci ocjenjuju da je krajnje vrijeme da se počne analizirati i kvalitet optužbi, te tražiti, osim eventualne krivične, lična i disciplinska odgovornost za nekvalitetan rad, koji na kraju dovodi do nezadovoljenja pravde, ogromnih posljedica po budžet, ali i stagniranja na putu ka Evropskoj uniji (EU).

Samo u slučaju Kalić, građani Crne Gore, nakon što je pala optužnica, platili su višemilionsku odštetu.

U prošlogodišnjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ocjenjuje da nema napretka u oblasti pravosuđa, te da sprovođenje ključnih reformi stagnira.

Ističe se i da je neophodno preispitati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca. CIN-CG je ranije objavio da je samo jedan tužilac u posljednjih deset godina ocijenjen ocjenom dobar, dok su svi ostali dobijali najviše ocjene.

Advokat Branislav Lutovac za CIN-CG ističe da je najveći problem upravo to što je tužilaštvo doživjelo debakl u krupnim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, te da su tužioci koji su postupali u tim predmetima, zbog nestručnosti i neutemeljenosti optužnica, umjesto da snose odgovornost, napredovali.

”Tužilaštvo je jedna potpuno zatvorena organizacija i statistika na koju se pozivaju o potvrđenim optužnicama je nevažna”, ocijenio je Lutovac.

On očekuje od novog Tužilačkog savjeta (TS) da unese relevantne kriterijume i realno ocjenjuje rad tužilaštava. “Vjerujem da će novi TS raditi daleko bolje nego ovaj do sad”, naglasio je Lutovac.

Više tužilaštvo je odbilo da dostavi podatke o tome na koja krivična djela su se odnosile optužnice koje nijesu okončane pravosnažnim osuđujućim presudama, ali činjenica da se ova dva tužilaštva bave otkrivanjem najtežih krivičnih djela, govori dosta o njihovoj efikasnosti.

Iz Višeg suda, i pored višenedeljnog čekanja, nijesmo dobili pojašnjenje da li se podaci koje su nam dostavili, o broju optužnica SDT-a i podgoričkog VDT-a, koje nijesu završene osuđujućom presudom, odnose na završene ili i na postupke koji su još u toku.

SDT je formirano polovinom 2015. godine i bavi se organizovanim kriminalom, visokom korupcijom, pranjem novca, terorizmom, ratnim zločininima i krivičnim djelima protiv izbornih prava. SDT je preuzelo poslove Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina koje je funkcionisalo pri Vrhovnom državnom tužilaštvu.

VDT je nadležno za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina i to ubistvo na mah, silovanje, ugrožavanje bezbjednosti vazdušnog saobraćaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, odavanje tajnih podataka, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, povreda teritorijalnog suvereniteta, udruživanja radi protivustavne djelatnosti, pripremanja djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore i protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju nijesu odgovorili koliko su podnijeli optužnica od 2016. godine, ali jesu da 18 optužnica nije rezultiralo pravosnažnom osuđujućom presudom. Optužnice koje su pale pred sudom odnosile su se na pokušaj ubistva, silovanje, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, učestvovanje u tuči i zloupotrebu službenog položaja.

Najviše optužnica osnovnih tužilaštava “palo” u Kotoru

Kada je riječ o tužilaštvima na lokalnom nivou, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru (ODTK), prema dostavljenim podacima, imalo je najveći broj optužnica koje su pale pred sudom. Od 2016. godine čak 107 optužnica nije rezultiralo pravosnažnim osuđujućim presudama. Međutim, kotorsko tužilaštvo, ali ni druga osnovna tužilaštva nijesu dostavili podatke o ukupnom broju optužnica koje su podigli u posljednjih pet godina.

Najviše optužnica koje je podiglo kotorsko Osnovno tužilaštvo, a koje nijesu prošle u sudskom postupku odnose se na krivična djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, teške tjelesne povrede, nasilničko ponašanje, teške krađe i teška djela protiv opšte sigurnosti.

Osnovni sud u Podgorici je, u posljednjih pet godina, imao 439 osuđujućih pravosnažnih presuda, dok njih 67 nije okončano na taj način. U tom sudu je u radu još 118 optužnica iz ovog perioda. Oni nijesu dostavili informaciju o kojim krivičnim djelima je riječ kada su u pitanju optužnice koje nijesu okončane osuđujućim presudama.

I u većini ostalih opštinskih tužilaštava bilo je optužnica koje nijesu rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama.

Za potrebe ovog istraživanja tražili smo podatke od svih tužilaštava u zemlji. Iako su rezultati različiti, nijedno tužilaštvo nam nije dostavilo odgovore na sva pitanja.

Tužilaštva ne daju podatke o zastari

Sva tužilaštva koja smo kontaktirali odbila su da dostave rješenja o odbačenim krivičnim prijavama zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja u posljednjih pet godina, sa obrazloženjem da štite privatnost lica koja se u njima pominju, iako smo u telefonskim razgovorima pojasnili da treba da dostave anonimizovane podatke.

SDT i VDT su odbili i da dostave podatke o tome koliko ima odbačenih krivičnih prijava zbog zastare i na koja se krivična djela odnose, navodeći da je u pitanju sačinjavanje nove informacije, te da se podaci koji mogu biti objavljeni nalaze u izvještajima tužilaštava. Međutim, detaljnih podataka o ovome nema u izvještajima tužilaštava, koja su dostupna na sajtu. Jedino što se može zaključiti iz izvještaja je da se više od 90 odsto krivičnih prijava odbaci upravo zbog zastare. Zašto su ovi podaci već godinama pod velom tajne, te da li će se novi Tužilački savjet pozabaviti i ovom temom ostaje da se vidi.

Jedan od težih disciplinskih prekršaja je kada tužilac bez opravdanog razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja. Ali zbog toga nijedan tužilac u Crnoj Gori za sada nije odgovarao.

Advokat Lutovac ističe da to što se podaci o razlozima koji su doveli do zastara, ali i ko su okrivljeni u tim postupcima, godinama skrivaju od javnosti, definitivno ukazuje na sumnju da je dolazilo do zloupotreba službene dužnosti.

Gazivoda: Novi TS bi trebalo da se bavi i kvalitetom rada tužilaca

Advokat Siniša Gazivoda, koji je izabran za člana novog Tužilačkog savjeta, ocjenjuje za CIN-CG da bi Savjet trebao da se pozabavi i pitanjima kvaliteta optužnica i rada tužilaca koji postupaju u problematičnim predmetima. "To jeste važna tema koju bi trebalo razmotriti i ima li mjera koje bi u tom pravcu trebalo preduzeti”, naveo je Gazivoda.

Novi TS, koji je konačno izabran krajem prošle godine, trebao bi 24. januara da održi prvu konstitutivnu sjednicu, na kojoj bi, po izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, trebalo izabrati novog vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva (v.d. VDT). Na toj bi sjednici trebalo i da se iskristališe stav o eventualnom pokretanju procesa za smjenu Katnića.

Božović: Ključni problemi za napredak ka EU

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG ocijenio je da bi broj pravosnažno osuđujućih odluka trebalo da govori i o kvalitetu rada tužilaca.

”Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava će u domenu svojih nadležnosti, ali i kroz prisustvo svog člana u Tužilačkom savjetu, otvarati i pitanja kvaliteta optužbi, ali i zastarijevanja krivičnih prijava. To su, između ostalog, jedna od ključnih pitanja za budući napredak u poglavljima 23 i 24”, istakao je Božović.

Pored toga, dodaje, posebna pažnja biće posvećena unapređenju procedure utvrđivanja osnovanosti pritužbi na rad tužilaca, kao i poboljšanju sistema njihovog ocjenjivanja i napredovanja.

Maja Boričić

Crna Gora je jedna od zemalja regiona koja ne posjeduje dovoljno specijalizovanu i kvalitetnu njegu za mlade koji pate od različitih vrsta problema mentalnog zdravlja

Osamnaestogodišnja Ana priča kako njena borba sa zdravstvenim problemima traje godinama.

„Prve simptome primijetila sam kad mi je bilo osam ili devet godina. Stalno sam bila tužna i nervozna. Sa 13 godina stvari su postale ozbiljnije, počela sam da pokazujem jasne simptome depresije i anksioznosti, ali nisam pomišljala da zatražim pomoć“, prisjeća se naša sagovornica. „Depresija se samo pogoršavala. Sa 16 godina, počela sam da konzumiram alkohol, a nedugo zatim da se samopovređujem, a javljale su mi se  i vizuelne i zvučne halucinacije. Sa 18 godina odlučila sam da odem privatno kod psihijatra i dijagnostikovani su mi granični poremećaj ličnosti i šizofrenija“.

U strahu od stigme koja u Crnoj Gori okružuje probleme mentalnog zdravlja, Ana je pokušala da problem sakrije od okoline, pa i od svoje majke. Kako nije mogla da priušti lijekove i liječenje, na kraju joj je sve ispričala. Nakon što je shvatila da skromna alimentacija koju je plaćao Anin otac ne može da pokrije sve troškove, ova srednjoškolka našla je posao koji bi joj omogućio da plaća psihoterapeutske seanse i lijekove.

Nije željela da koristi usluge javne zdravstvene zaštite zbog nepovjerenja u sistem zaštite ličnih podataka. Plašila se, kaže, da će se vijest o njenoj dijagnozi proširiti i ugroziti joj šanse za zaposlenje u malom konzervativnom gradu u kojem živi.

Za dvadesetdvogodišnju Erisu iz Albanije slična borba otpočela je kada je bila na početku studija. Nije to bio fizički bol, prisjetila se, već osjećaj usamljenosti i izolovanosti. „Bila sam svjesna da ono kroz šta sam prolazila nije bilo normalno i zdravo, ali nisam bila u stanju da nađem rješenje. Prošle su tri godine do pojave ozbiljnih znakova depresije i anksioznosti”, kaže Erisa, koja je sada studentkinja pete godine medicine u Tirani.

Poput Ane, Erisa je odlučila da potraži pomoć privatnog psihologa, čije je usluge platila iz ograničenog studentskog budžeta. Njeni roditelji ne znaju da je na tretmanu. „Generalno, odlasci kod psihologa su veoma skupi, jer na seanse morate odlaziti najmanje 3–4  puta mjesečno“, napominje, dodajući da sve to krije od porodice zbog njihove nezavidne finansijske situacije, ali i zbog toga što je zabrinuta da oni ne bi na pravi način razumjeli njen problem.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), između tri i 12 procenata mladih pati od ozbiljnog mentalnog poremećaja. Činjenica da se gotovo polovina svih psihičkih bolesti javlja do četrnaeste godine života, a tri četvrtine do sredine dvadesetih godina, govori o važnosti pravovremenog liječenja.

Trenutno u Crnoj Gori ne postoje procjene o tome koliko mladih pati od mentalnih poremećaja. Nedostatak istraživanja u oblasti mentalnog zdravlja jedan je od problema na koji upozorava i Nacionalna strategija zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja 2019–2023. Brojni pacijenti pate u tišini i tajno od najranijih godina života jer ne postoji specijalizovana ustanova koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece.

Dvadesetosmogodišnji Marko psihijatrijsku dijagnozu dobio je prije osam godina. Prepisani su mu lijekovi, ali je psihijatar preporučio i psihoterapiju.

„Međutim, psiholog iz centra za mentalno zdravlje u mom gradu objasnio mi je da mi ne može pomoći, jer zdravstvena zaštita ne pokriva psihoterapeutske usluge koje su meni potrebne. Od tada sav svoj novac trošim na psihoterapiju. Pravi tretman me je spasio, ali zbog visoke cijene seansi ne znam kada ću moći da priuštim samostalan život ili zadovoljavanje bilo čega što prevazilazi osnovne potrebe“, kaže mladić koji i dalje živi sa porodicom, u stanu u kojem je odrastao.

Sistem javne zdravstvene zaštite, osim farmakoterapije, ne nudi gotovo nikakve druge oblike liječenja. U Nacionalnoj strategiji stoji da farmakoterapiju ne prati „adekvatno unapređenje vještina zaposlenih u oblasti psihoterapije, socioterapije i radno-okupacione terapije”. Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) tvrde da se suportivni psihoterapijski oblik liječenja koristi u svakodnevnom radu sa pacijentima na Klinici za psihijatriju.

„Pokrenuli smo i liniju za psihološku podršku, još jednu uslugu koja je zaživjela isključivo na inicijativu pojedinaca i u potpunosti je volonterska. S obzirom na ograničene resurse i kapacitete, pružamo više nego što je predviđeno našim radnim angažmanom, kako bismo građanima pružili adekvatnu podršku i tretman”, poručuju iz Službe za odnose s javnošću KCCG.

Međutim, za razliku od drugih vrsta psihoterapije kao što su psihoanaliza ili transakciona analiza, suportivna tj. podržavajuća terapija naziva se i površnom i cilj joj je da utješi i ohrabri pacijenta odmah dostupnim sredstvima.

U Strategiji se navodi da u Crnoj Gori nema dovoljno osoblja specijalizovanog za oblast dječje psihijatrije. U centrima za mentalno zdravlje, usluge njege i liječenja problema mentalnog zdravlja dostupne su djeci starijoj od 15 godina, pri čemu takve usluge pružaju specijalisti psihijatrije za odrasle. U ovim službama nema specijalista dječje psihijatrije. Iz KCCG nam je saopšteno da od jula imaju dva psihijatra specijalizovana za rad sa djecom i adolescentima, te da planiraju da zaposle još jednog sljedeće godine.

U sklopu Instituta za dječje bolesti KCCG funkcioniše Razvojno savjetovalište u kojem mladima do 18 godina usluge pružaju psiholog, defektolog, socijalni radnik, kao i psihijatar koji ordinira samo jednom sedmično, i pritom nije specijalista dječje psihijatrije. Mladi stariji od 18 godina javljaju se u ambulantu Psihijatrijske klinike KCCG, u kojoj ordiniraju isključivo specijalisti psihijatrije za odrasle.

Tridesetogodišnja Marija, kojoj su u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji prepisani antidepresivi i anksiolitici, zbog nepovjerenja u javni sistem zdravstvene zaštite, uspjela je da ponovo postane funkcionalna samo uz pomoć psihoterapije koju je morala dodatno da plati.

„Bilo mi je zaista skupo da plaćam 30 eura sedmično. Odlučila sam da prestanem, ali mi je moja psihoterapeutkinja dozvolila da joj dugujem nešto novca samo da nastavim – smatrala je da je neredovnost seansi štetna. Nikada nije tražila da joj vratim dug koji je samo rastao, ali mene je bilo sram, pa neću ponovo ići dok ne budem u stanju da otplatim dug“, kaže ona.

Iako zdravstvena osiguranja u nekim evropskim zemljama pokrivaju besplatnu psihoterapiju u privatnim ordinacijama, ali i u javnim zdravstvenim ustanovama, ova opcija neće biti  moguća sve dok se ne donese Zakon o psihoterapiji i dok se ne osnuje Komora psihologa Crne Gore. Nepostojanje zakona o psihoterapiji doprinosi tome da se ne pravi razlika između profesija psihologa, psihoterapeuta i psihijatra.

„Mnogo je onih koji improvizuju psihoterapiju, a među njima su i psihijatri. To što je neko psihijatar ne daje mu za pravo da se bavi psihoterapijom, jer je za to potrebno da završe ne tako jednostavnu obuku iz određenih psihoterapijskih oblasti koja obično traje godinama”, upozorava Radoje Cerović, klinički psiholog i psihoterapeut, ističući da sve dok nema zakona ili komore, većina mjera neće imati efekta.

U potrazi za kvalitetnijom i privatnijom uslugom, mladi u Albaniji obično se okreću privatnim psihološkim uslugama. Jedan od razloga je i taj što ne žele da se pojave u bolnici ili domu zdravlja jer poznaju ljude oko sebe i u kontaktu su sa ljudima koje poznaju, a ne žele da podijele svoje probleme sa drugima. Pored toga, navode i da psiholozi koji rade u javnim ustanovama ne rade svoj posao predano. To mlade tjera da se obrate onima koji usluge nude privatno. Seansa kod psihologa košta između 2000 i 3000 albanskih leka (15–25 eura), a da bi se problem razumio i liječio potrebno je najmanje deset seansi.

U šesnaestoj godini, Elena iz Elbasana, koja sada ima 20 godina, suočila se sa  osjećanjem anksioznosti, praznine, tuge i depresije. Nakon osam seansi sa psihologom, shvatila je da pati od graničnog poremećaja ličnosti. Uprkos potrebi da nastavi sa seansama, bila je primorana da ih prekine jer nije mogla da pokrije troškove. Elena zna za besplatne alternativne opcije na internetu, ali kaže da za nju nisu učinkovite, jer joj je potreban „bliži kontakt“.

U Aninom slučaju, besplatna alternativa dobro funkcioniše. Ona je stupila u kontakt sa organizacijom koja pomaže mladima s mentalnim oboljenjima, NVO Prima iz Podgorice, koja joj omogućava da jednom sedmično koristi besplatne usluge psihologa.

Na poremećaje mentalnog zdravlja i rizik od bolesti dodatno su uticali siromaštvo, nezaposlenost, neadekvatni i loši uslovi stanovanja, rada i obrazovanja. Isto važi i za stres, genetiku, lošu ishranu, kao i izloženost štetnim uticajima okoline – a svega toga ima u izobilju u zemljama Zapadnog Balkana.

Iskustva iz okruženja

U Albaniji i na Kosovu, Niste sami (Nukjevetem) svakodnevno, putem interneta, pruža podršku mentalnom zdravlju mladih. Posredstvom onlajn platforme, desetine psihologa nude besplatne usluge svakoj mladoj osobi kojoj je to potrebno. Prvobitno pokrenuta na Kosovu 2010. godine, ova platforma u funkciji je i u Albaniji od 2016. godine.

Vera Remskar, šefica Fondacije Zajedno Albanija koja upravlja platformom Nukjevetem.al, kaže da ova platforma predstavlja vrata za mlade ljude koji pate od problema u vezi s mentalnim zdravljem.

„Riječ je o savjetovanju koje je, prvenstveno, profesionalno, a potom i besplatno, što je veoma važno za ove zemlje koje su u veoma teškom ekonomskom stanju. Pored toga, savjetovanje je i anonimno”, kaže Remskarova i dodaje da 37 stručnjaka nudi svoje usluge na ovoj platformi. Od početka ove godine ukupno 950 mladih dobilo je usluge putem odgovora na pitanja, dok je oko 1.400 mladih usluge dobilo putem četa sa stručnjakom.

I Arjeta Musliju pruža besplatne psihološke usluge na Kosovu. Kao klinički psiholog i medicinska sestra, osnovala je centar Re-Life u kosovskom gradu Ferizaj (Uroševac) i pruža pomoć svim zavisnicima od narkotika i njihovim porodicama. Musliju tvrdi kako je mentalno zdravlje i dalje tabu na Kosovu i dodaje da postoji potreba da se promoviše pružanje usluga po tom pitanju od strane mladih.

Prema riječima Bojane Obradović, osnivačice besplatne psihoterapijske mreže Hajde da pričamo o tome, u Srbiji se lijekovi često prepisuju i kada za tim nema potrebe, a kad postoji potreba za kombinacijom terapije i lijekova, dostupni budu samo lijekovi. Ona je došla na ideju da realizuje projekat Hajde da pričamo o tome, koji je volonterski, ali ima podršku lokalnih institucija koje obezbjeđuju besplatan prostor za predavanja.

Andrea JELIĆ
An Đurđa RADULOVIĆ
Erisa KREZIU

Ova priča je razvijena kroz program Media For all koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Prikupljeni sadržaj i izraženi stavovi su isključiva odgovornost autora.

Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.

Vladinim Master planom razvoja zdravstva mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja crnogorskog stanovništva.

Pandemija koronavirusa, međutim, uticala je na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Strategijo zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori.

Prema riječima stručnjaka, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.

Za razliku od Crne Gore, razvijene zemlje obraćaju mnogo više pažnje na problem mentalnog zdravlja, sa razvijenim ustanovama i službama posvećenim ovom dijelu zdravlja. U Crnoj Gori vlada utisak da su te osobe nerijetko prepuštene sebi i svojim porodicama.

Zbog toga Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi upitnik na ovu temu. Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva na ovu temu – od toga da li znate neku osobu koja ima probleme sa mentalnim zdravljem, preko toga da li se suočavaju sa stigmatizacijom do toga da li bi i šta trebalo mijenjati u crnogorskom zakonodavstvu kako bi im se adekvatno pomoglo.

Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Suvlasnik Mall group uputio predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću otvoreno pismo

Povodom reagovanja Kabineta Privrednog suda, objavljenom u izdanju "Vijesti" za 6. i 7. januar, a povodom teksta CIN-CG pod naslovom "Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare", suvlasnik Mall group Goran Rašović uputio je predsjedniku tog suda Blažu Jovaniću otvoreno pismo koje prenosimo u cjelosti:

"Poštovani gospodine Jovaniću, predsjedniče Privrednog suda CG,

Osloviste me u Vašem reagovanju kao "ovo lice", čiju je percepciju besmisleno komentarisati, a kako se pozvaste i na dostupnost odluka o prodaji imovine, sudu javnosti i ispitanost istih u postupcima po podnijetim žalbama, moram zbog sebe i posebno suda javnosti, kao i više od 32.000 građana koji pročitaše tekst u dnevnim novinama i portalu "Vijesti" predočiti utvrđeno činjenično stanje u stečajnom postupku St.br.134/16, u najkraćem mogućem, zbog prostora u "Vijestima", jer bi mi trebalo i pet strana da iznesem sve utvrđene činjenice, kako je Vaš sud postupao, pa neka javnost sudi:

1. Vaš sud je donio dva rješenja od 23.03.2016. g, o otvaranju stečajnog postupka, identične oznake, datuma i sadržaja, od kojih jedno sadrži pravnu pouku, a drugo, koje je meni uručeno, je bez pravne pouke.

2. I Rješenje od 23.06.2016. g. o bankrotu stečajnog dužnika, je bez pravne pouke;

3. Na dan otvaranja stečajnog postupka, stečajnoj upravnici je na dalje postupanje predata presuda od 14.11.2015. g, koja je odlukom Apelacionog suda postala pravosnažna i izvršna, a koja je 23.03 2016. g. glasila na iznos od 1.100.000 eura sa pripadajućim kamatama, kao i ostala potraživanja u novcu i imovina, a sve ukupne vrijednosti od najmanje 4.500.000 eura;

4. Sva priznata potraživanja svih stečajnih povjerilaca, zajedno, iznose 950.000 eura, i mogla su se namiriti u kratkom roku i iznosu od 100 odsto, što je i cilj i načelo stečajnog postupka, a sve uz minimalne troškove, samo iz potraživanja po ovoj presudi;

5. Ni na koji način stečajna upravnica nije, iako je bila dužna, iskazala stvarno finansijsko stanje stečajnog dužnika, niti je sačinila i prikazala potraživanja i tako je prikazala da je prodaja imovine neophodna za namirenje obaveza, iako to nije;

6. Stečajna upravnica je prodala imovinu u Đenovićima, kao pašnjake I klase, iako se radi o urbanizovanom građevinskom zemljištu, nezakonito mijenjajući objavljene uslove prodaje, rok plaćanja i predmet prodaje, prenoseći kupoprodajnim Ugovorom na kupca i ono što nije oglasila na prodaju, a to su tri građevinske dozvole sa plaćenim komunalijama, na koji način je poklonila izabranom kupcu najmanje 407.300 eura;

7. Na isti način je prodala i preostalu imovinu u Podgorici i Baru, a stan u Kamenarima kao stan od 72 kvadratna metra, iako je stvarna površina stana 83,05 kvadrata;

8. Procjenitelji vrijednosti imovine izjaviše, pred Vašim sudom, na ročištu, u zapisnik, da su prikupljali podatke sa interneta, a u pisanoj izjavi, da je za njih svejedno da li je zemljište urbanizovano ili nije, a u izjavi pred sudom, da to nije isto, kao i da nijesu ni ulazili u stan koji su procjenjivali;

9. Stečajna upravnica je isplatila navodnim stražarima 65.000 eura, za "čuvanje" imovine, za koju sami stražari izjaviše na ročištu da je nijesu ni "čuvali";

10. Pet godina ponavljate da nijeste pokrenuli naplatu u Londonu od dužnika stečajnog dužnika, jer nema novca za to, iako troškove naplate snosi dužnik, a za navodne stražare nađoste novac, koji bi stražar u Vašem sudu zaradio za sedam godina neprekidnog 24 časovnog rada ili za 21 godinu osmočasovnog rada, jer je plaćen 1,10 eura po satu;

11. Nepokretanjem naplate u Londonu nanijeta je trajna i nepovratna šteta, u iznosu većem od 1,3 miliona eura, a time i korist drugome, jer jer su vaš sud i vaša stečajna upravnica na taj način omogućili dužniku da prenese imovinu na druga lica i firme i trajno i nepovratno onemogući naplatu ovog potraživanja;

12. Nakon pet i po godina, Vaš sud je izmirio svega oko 300.000 eura prema stečajnim povjeriocima, dok je za nagrade, naknade i troškovi za službena putovanja isplaćeno preko 250.000 eura.

Vi ste učinili da prodaja imovine postane pravosnažna na način:

1. Ne dozvoljavate mi tri godine, kao stranki u postupku, da ostvarim uvid u kompletne spise predmeta St.br.134/16, čime ste me onemogućili da u podnijetim žalbama iznesem i ukažem na činjenice od najbitnijeg uticaja na donijete odluke drugostepenog suda;

2. Kupoprodajni ugovor od 26.11.2018.g, za Đenoviće, meni je na posredan način postao dostupan, skoro tri godine nakon zaključenja;

3. U prostorijama koje vi koristite, su naknadno su naknadno sačinjavana pismena akta i naknadno prilagana u spise predmeta St.br.134/16, a sve sa ciljem otklanjanja ukidnih razloga i naloga iz rješenja Apelacionog suda, do mjere falsifikovanja;

4. Nije sačinjen popis spisa predmeta St.br.134/16 što vam je i omogućilo da svih prethodnih godina manipulišete sa spisima predmeta.

5. Vaš sud je drugostepenom sudu i tužilaštvima dostavljao na odlučivanje po podnijetim žalbama i prijavama, nekompletne spise predmeta;

6. Niti jednu jedinu odluku vaš sud nije donio u zakonom određenom roku, po podnijetim prigovorima i zahtjevima;

7. U najmanje 15 slučajeva odluke po podnijetim prigovorima i zahtjevima ste donijeli tek nakon podnijetih zahtjeva za suđenje u razumnom roku, a sve nakon zakonskog roka i do dvije godine;

8. U jednom od obraćanja nadležnim organima taksativno sam pobrojao, činjenično utvrđenih, 59 nezakonitosti vašeg suda, a ima ih još najmanje 20;

9. Ukidna rješenja Apelacionog suda, te posebno ukidni razlozi i nalozi iz istih, nedvosmisleno ukazuju da je stečajni postupak vođen i sprovođen na nezakonit način.

I još mnogo toga poštovani gospodine Jovaniću, nego ponešto moram sačuvati i za gospođu specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja se još nije umorila od skoro trogodišnjeg izviđanja.

U jedno sam siguran, da sam ja uradio i mali dio od ovdje iznijetog, odavno bih bio u Spužu.

Što se tiče parničnih postupaka, koje u reagovanju uzgred pominjete, a koji se vode pred vašim sudom, iako mi je van zdravog razuma da sud koji je i tuženi i kao tuženi i sudi, činjenice su sljedeće:

1. Parnični postupak P.br.75/20-19 za nadoknadu pričinjene štete i parnični postupak P.br.1156/19 za pobijanje pravnih poslova, a oba proistekla iz stečajnog postupka, za tri godine vaš sud još nije donio odluku koji će se dokazni postupak sprovesti u ovim postupcima;

2. Svaki moj predlog sud odbija, pa i predloge za: vaše saslušanje, saslušanje stečajnog sudije i stečajne upravnice, koja kao svjedok ne može odbiti da svjedoči, ako je, a jeste, prisustvovala zaključenju pravnih poslova, ili je (ste) pravni zastupnik, što jeste, stečajnog dužnika;

3. Vaš sud odbija, pune tri godine, da odluči po mojim podnijetim zahtjevima, iako su iz njegove nadležnosti, utrkujući se, pri tom, kada meni treba nešto naložiti;

4. Da se radi o povezanim licima ukazuju i činjenice da stečajnu upravnicu zastupa pravni zastupnik stečajnog dužnika, a isti advokat zastupa najmanje dva kupca imovine, a 90 odsto uključenih u ove postupke, od vas, stečajne upravnice do kupaca imovine, su iz Nikšića.

Kao što sam i više puta naveo, sve što tražim je suđenje pred nepristrasnim sudom, koji poštuje moralne norme iz Etičkog kodeksa sudija i zakon. Sud koji će utvrditi činjenično stanje i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku, a ne kao do sada, na osnovu falsifikata činjenica. Sud koji će se na ročištu, umjesto na Boga pozivati na zakon, jer je za sud zakon Bog, barem u radno vrijeme, a da ne bi čekali Božji sud, molim se, da vaš sud počne primjenjivati, ovosvjetovne, zemaljske zakone.

Možete odbijati, navode iz teksta, još i sa više indignacije, ali ne možete odbiti, jer kredibilitet Privrednog suda CG, upravo ste Vi urušili ovim i ovakvim postupanjem, a o časti, neka sude drugi, iz iskustva znam da kod onih koji se pozivaju na čast, čast je veoma upitna.

Quod licet Iovi, non licet bovi. Daleko ste od Jupitera, vjerujte mi.

Kako ste nijeste upustili u šira pojašnjenja u vezi stečajnog postupka nad Mall Group doo, stojim vam na raspolaganju, kad god hoćete i posebno pred kim god hoćete, moram imati svjedoke, jer nasamo umijete i da prevarite. Iz iskustva.

Pri svemu iznijetom, moram i ponovo istaći, da ne poistovjećujem vašu organizovanu grupu za koju su stečajni postupci više nego unosni, sa ogromnom, a poštenom većinom u Privrednom sudu, iz koje mi, zgroženi postupanjem vaše manjine i ukazaše na mnogo toga, ali o tome drugi put.

P.S. Znajući na koji način postupate u stečajnim postupcima, biće interesantno za utvrditi, kada dođe na red, kolika je vrijednost imovine, kojom ste upravljali, kada ste namirili, kako se u reagovanju pohvaliste, dva do tri miliona eura, kao i ko je i koliko raznoraznih troškova naplatio u ovim postupcima. Duboko vjerujem da je krivični postupak protiv Žarka Ostojića samo početak.

"ovo lice", kako me osloviste, ima ime i prezime: Rašović Mihaila Goran, iz Podgorice, koji, pod moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da ne iznosi svoju, "ličnu percepciju" već utvrđene činjenice, za koje, svaku pojedinačno, posjeduje i dokaze.

ODGOVOR NOVINARKE CIN-CG NA REAGOVANJE KABINETA JOVANIĆA:
Novi pokušaj diskreditacije medija

Privredni sud, odnosno njegov predsjednik, nastavlja staru praksu da ne odgovara na upućena pitanja novinara, pa naknadno, reagovanjem, pokušava da diskredituje medije i novinare. Takođe, zamjenom teza pokušava dovesti u pitanje novinarski profesionalizam. Ali bezuspješno. Jer, građani, posebno oštećeni radnici i privrednici, više vjeruju novinarima nego Privrednom sudu, jer se sa nepobitnom dokumentacijom i činjenicama, novinarima obraćaju zbog nagomilanih problema, koje Privredni sud ne rješava godinama. Kao što je uradio i suvlasnik Mall group.

Iz Kabineta Blaža Jovanića tvrde da nijesu stečajevi "pojeli" brojna preduzeća već su ona manje više "pojedena" prije nego što dođu pod nadležnost ove institucije

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), objavljenog u "Vijestima" 3. januara 2022. godine pod naslovom "Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare", reagovali su iz Kabineta predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića. Reagovanje prenosimo integralno:

"Uloga i značaj Privrednog suda Crne Gore u sprovođenju principa vladavine prava, iz dijela nadležnosti ovog suda, objavljivanjem gore navedenih tekstova, prikazana je netačno, neobjektivno i krajnje tendeciozno. Tekst sadrži pregršt neprovjerenih i nasumičnih tvrdnji, uglavnom neprovjerljivih s obzirom kako su saopštene, senzacionalističkog prizvuka, izrazito sugestivan, tako da čitaoca uputi samo na jedan zaključak, da se radi o sudu u kom se obavljaju krajnje sumnjive i nezakonite radnje. Ovog puta, Privredni sud, ovakve tvrdnje i navode, sračunate sa diskreditacijom ovog suda, i prizivanjem toliko željenog progona bilo koje vrste svih onih koji se trude da posao u ovom sudu rade odgovorno i časno sa dubokim prezirom, indignacijom i odlučno odbacuje.

Naime, u posljednjih par mjeseci se u tekstovima koje je objavio medij "Vijesti" moglo pročitati da je Privredni sud "kriv" zbog loše naplate poreskog duga, da je na svojim računima "zarobio" novac određenih stečajnih dužnika, a u tekstu od 3. januara se otvoreno inputira da Privredni sud "jede crnogorska preduzeća". Ovakvim populističkim tekstovima, te iznošenjem tendenciozno plasiranih informacija i podataka koji se odnose na stečajne postupke stvara se ne samo pogrešna slika o radu suda i sudu uopšte, već se kroz naslovne konstrukcije, kao i izvlačenjem dijela rečenice iz konteksta i prikazivanje u drugom fokusu, dolazi do zaključka da se medijskom manipulacijom Pivredni sud predstavlja kao glavni krivac što su određena privredna društva loše poslovala i što je nad istima otvoren stečajni postupak.

Svakom laiku, a i što je moralo biti poznato autoru teksta, je negdje poznata nadležnost ovog suda i zakonska ovlašćenja u pogledu sprovođenja stečajnog postupka. Sud ne otvara stečajni postupak po službenoj dužnosti, već na zahtjev povjerioca ili dužnika, kada su ispunjeni uslovi koji su jasno propisani zakonom i koje je sud dužan da cijeni. Svako drugačije postupanje, bilo bi suprotno zakonu i ovlašćenjima koje sud ima. Sve se to lako može pronaći u zakonu, pa da su novinari zaista istraživali, onda bi dovoljno bilo da su samo zakon pročitali. Naprotiv, svojim ličnim narativom nastoje da naruše ustavom zagarantovanu nezavisnost Privrednog suda i da svojim proizvoljnim formulacijama oko toga "ko koga jede" naruše integritet suda i dokazano povjerenje koje stranke imaju u Privredni sud.

Neprihvatljivo je i nedobronamjerno nametati čitaocu zaključak da je na Privrednom sudu krivica što određena privredna društva, koja su nasumično pobrojana u tekstu loše poslovala, ili što ta društva nisu nakon sprovedenog postupka ponovo postala uspješna i uticajna na trzištu. Prenebregava se osnovna, pri tome zakonska pretpostavka, da privredna društva u vezi kojih se vodi postupak pred ovim sudom, su prezadužena, imovina opterećena, a njihova djelatnost poodavno ugrožena ili prestala. Dakle, razotkrivamo očiglednu intenciju predmetnog istraživačkog rada "nezavisnih novinara", i ukazuje se javnosti da nije stečajni postupak taj koji je "pojeo" bilo koje privredno društvo, već su ona sva manje više "pojedena" prije nego što dođu pod nadležnost ovog suda.

Tako je ovaj sud, a vezano za određene stečajne dužnike na koje se autor osvrnuo da su "propala" kroz stečaj uspio da u cjelosti kroz unovčenje imovine isplati povjerioce prvog i drugog isplatnog reda, odnosno bivše radnike i državu Crnu Goru. Kao primjer navodimo:

- u stečajnom postupku koji se vodio nad HTP "Onogošt" Nikšić bivšim radnicima isplaćeno je 299.535,26 eura a državi na ime poreza i doprinosa iznos od 1.030.276,58 eura, isplaćena su čak i neobezbijeđena potraživanja, a iznos od 5.510.000,00 eura isplaćen je vlasnicima kapitala;

- u stečajnom postupku "Jadransko Brodogradilište" AD Bijela isplaćena su sva priznata potraživanja radnika u iznosu od oko 1.400.000,00 eura,Poreska uprava isplaćena je u iznosu od 4.700.000,00 eura, dok su ostala potraživanja Ministarstva finansija isplaćena u ukupnom iznosu od 2.87 miliona eura. Sva ostala potraživanja povjerilaca isplaćena u cjelosti u iznosu od 6,95 miliona eura, u kojima i kredit poslovne banke za koji je država dala garanciju u iznosu od 900.000 eura;

- u stečajnom postupku koji se vodio nad "Željezara Nikšić" AD Nikšić bivšim radnicima je isplaćeno 6.394.095,24 eura, a državi na ime poreza i doprinosa iznos od 2.813.014,40 eura;

- takođe, u stečajnim postupcima koji su se vodili nad "Vunko" AD Bijelo Polje, Ski centar Durmitor Žabljak, isplaćena su sva potraživanja radnika i države, dok su u postupcima Bjelasica Rada AD Bijelo Polje i Kombinat aluminijuma Podgorica potraživanja radnika I države u potpunosti isplaćena u I i II isplatnom redu a djelimično I u III isplatnom redu;

- u stečajnom postupku koji se vodio nad "Primorka" AD isplaćena su sva utvrđena potraživanja bivših radnika u iznosu od oko 2.000.000,00 eura. Država isplaćena za utvrđena potraživanja za oko 3.000.000,00 eura, Poreska uprava namirena za iznos od 571.000,00 euro, a osim toga u stečajnom postupku obezbijeđeno je državi pravo svojine na poslovnom prostoru u Beogradu vrijednosti od 2,7 miliona. Namirena u cjelosti potraživanja svih ostalih povjerilaca, te akcionarima isplaćeno 1.4 milona eura;

- u stečajnom postupku koji se vodi nad "Radoje Dakić" AD u stečaju Podgorica za sada namireno potraživanje radnika u iznosu od 10.577.656,05 eura, dok trenutno unovčena imovina iznosi 42.636.318,68 eura, a dok je u stečajnom postupku "Rudnici boksita" AD u stečaju Nikšić namireno potraživanje radnika u bruto iznosu od 3.143.435,51 eura.

Na kraju, vezano za postupak koji se vodi nad stečajnim dužnikom "Mall Group" DOO, a što je bio i povod za ovaj tekst, za ukazati je da je stečajni postupak otvoren 2016. godine po predlogu povjerioca NLB Montenegro banka, koji nije mogao namiriti svoja potraživanja u izvršnom postupku jer su računi stečajnog dužnika bili u blokadi 2303 dana neprekidno. Pozivamo autora teksta da u vezi sa ovim predmetom navede jednu odluku suda o prodaji imovine koja nije bila dostupna sudu javnosti, ili koja nije ispitana u postupku po žalbi. Baš ta činjenica daje potpunu legitimnost i ovom stečajnom postupku, pa je besmisleno komentarisati ličnu percepciju koju je iznio jedan od bivših suvlasnika ovog društva. O parničnim postupcima po tužbi ovog lica, sud će konačnu ocjenu o tome dati kroz svoju odluku.

Na kraju, nesumnjivo se zaključuje da ni ovaj put medij nije pružio provjerljiv dokaz za tvrdnje navedene u tekstu, te da je svojim tendecioznim iznošenjem podataka i populističkim i senzaciolističkim naslovima i sadržajem ovog teksta po ko zna koji put pokušao da zlonamjerno naruši integritet ovog suda i povjerenje u rad suda, koje nesumnjivo postoji.

Stvaranjem negativne percepcije u pogledu funkcionisanja ovog suda, sa posebnim osvrtom na stečajni postupak, a što je očigledna namjera, zasigurno se neće narušiti učvršćeno povjerenje koje imaju stranke i drugi učesnici u postupku u ovaj sud. Privredni sud kroz svoje odluke i stavove zasigurno unapređuje vladavinu prava, a o čemu govori činjenica da se broj predmeta u sudu iz godine u godinu povećava, što znači da javnost i građani vjeruju ovom sudu, odnosno načinu na koji odlučuje i sprovodi pravdu.

Svi drugi navodi ne zaslužuju komentar ili traže dužu elaboraciju za čim ovog puta nije bilo mogućnosti.

Stoga, sud na ovaj način završava više bilo koju polemiku, u pogledu rada i postupanja suda i zasigurno neće dozvoliti da svoj rad spušta na teren "nezavisnih" izvora koji novinari i mediji praktikuju kada je u pitanju izvještavanje o radu ovog suda. O radu ovog suda govore odluke koje su podložne preispitivanju u svim instancama sudstva, a čiji je kvalitet nesumnjivo dokazan".