Podgorica, 13. decembar 2021- Predstavnici omladinskih medija i mladi novinari i novinarke iz Crne Gore sastali su se prvi put na događaju Media for All kako bi razgovarali o poziciji mladih novinara i novinarki i ulozi omladinskih medija. Događaj je otvorila Marina Rmuš ispred Britanskog savjeta i projekta Media for All i upoznala prisutne o glavnim ciljevim projekta i komponente za mlade. Deset mladih novinara i novinarki su učestvovali u programima za mlade: mentorstvo, stažiranje u redakcijama, takmičenje za mlade novinare i novinarke.

Vesna Zeković, novinarka RTV Podgorica, moderirala je diskusiju na kojoj su polaznici programa imali priliku da podijele svoje iskustvo i iznesu stavove o temama koje su važne za mlade u Crnoj Gori.

Mlade novinarke Andrea Jelić i Đurđa Radulović, zajedno sa koleginicom iz Albanije, su bile dio tima na Regionalnom takmičenju i kreirale su priču o mentalnom zdravlju. Andrea je opisala kako je sam proces pisanja priče tekao: „Prvu nedelju fokusirale smo se na čitanje već objavljenih članaka na ovu temu, zatim na razgovor sa stručnjacima i intervjuisanje osoba koje imaju problema sa mentalnim zdravljem. Drago mi je što smo uspjele i da od svog teksta napravimo mini video priču na ovu temu. Posebno bih istakla predusretljivost naše mentorke, koja nam je izuzetno pomogla da sklopimo priču. Takođe, pohvalila bih i samo iskustvo na takmičenju mladih novinara i novinarki “Media for All” koje je za mene veoma značajno.

Đurđa Radulović je dodala kako joj je iskustvo veoma značajno i zbog druženja i zbog velike međunarodne saradnje. Mentorku je opisala kao veoma posvećenu. Istakla je da je glavna teza u njihovom radu bila ta da mladi na Zapadnom Balkanu koji imaju problema sa mentalnim zdravljem, nemaju dovoljno novca, a da žele da se liječe, te i da nemaju vjeru u institucije. Veoma je srećna postignutim, rekavši da im je mentorka izuzetno pomogla kako da naprave priču što kreativnijom i zanimljivijom.

Milica Žugić iz portala Mladi Nikšića istakla da su u mentorskim sesijama imali izuzetnu priliku da nauče o održivosti, fundraisingu, gender policy-u, angažovanom novinarstvu i analitici. “Mentorstvo je još u toku te smatram da je naš rad unaprijeđen. Posebno sam zahvalna ovom programu zbog novih kontakata. Ovo smatram odličnom prilikom jer se niko do sada nije bavio omladinskim medijima i niko im u našem regionu nije posvećivao pažnju. Trebamo više ovakvih projekata, ali da se rad sa nama koji smo bili dio projekta ne zapostavi.”

Zajednički zaključak je bio da su izazovi s kojima se suočavaju mladi novinari/ke i omladinski mediji slični u svim zemljama regije i da projekti poput ovog pomažu mladim novinarima i novinarkama da se povežu, nauče više i pokriju teme od javnog interesa u cijeloj regiji. 

Dodatne informacije:

Program Media for All usmjeren je na unapređenje kapaciteta medija mladih za izradu kvalitetnog, relevantnog, etičkog i rodno osjetljivog sadržaja, povećanje interesovanja i angažovanja mladih u medijima na lokalnom nivou i olakšavanje regionalnog umrežavanja mladih u medijima.

Program Media for All podržava mlade novinare i novinarke i medije koji se bave mladima kroz aktivnosti u okviru programa za obuku mladih novinara i novinarki, mentorstva za odabrane medije mladih i organizaciju regionalnog takmičenja mladih novinara i novinarki u okviru kog su novinari radili u tročlanim timovima na kreiranju priče o temi koja zanima njihovu generaciju.

U saradnji sa Mediacentrom iz Sarajeva, osmislili smo prilagođeni program instrumentalnog mentorstva za medije mladih na Zapadnom Balkanu. Od septembra do novembra 2022, mediji će raditi sa iskusnim medijskim profesionalcima na raznim temama koje obuhvataju njihove svakodnevne aktivnosti.

Program Media for All nudi programe stručnog mentorstva, obuke i podršku lokalnim i regionalnim medijima sa ciljem uspostavljanja djelotvornije saradnje između medija i njihovih čitalaca, slušalaca i gledalaca. Cilj je promocija kvalitetnog, etičkog, rodno osjetljivog sadržaja i ojačavanje glasa žena, mladih i nedovoljno zastupljenih zajednica. Radeći sa novinarima i novinarkama, urednicima i urednicama i publikom širom regiona Zapadnog Balkana, program pruža prilagođenu podršku u razvoju poslovanja, unapređuje dvosmjernu komunikaciju sa građanima i medijima i podržava medije mladih i novinare i novinarke na Zapadnom Balkanu.

British Council u saradnji sa Balkanskom mrežom istražnog novinarstva (BIRN), Thomson Foundation i INTRAC (Međunarodni NVO centar za obuku i istraživanje) realizuje program Media for All koji finansira Vlada Velike Britanije.

Zapadni Balkan (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Severna Makedonija i Srbija)

Uprava traži rješenje, Ministarstvo ne zna za problem

Prostorno urbanistički plan (PUP) Kotora nije u potpunosti usklađen sa Studijom zaštite kulturnih dobara (Studija), na osnovu koje je trebalo da bude urađen, pa su se već javili problemi u primjeni novog plana, koji važi na zaštićenom području Bokokotorskog zaliva od druge polovine prošle godine. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrđeno iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD).

Ovo znači da bi ova dva ključna dokumenta na nekim parcelama mogla da budu suprostavljena. Tako bi se moglo desiti da po novom kotorskom planu može da se gradi na nekom prostoru, a da Studija to zabranjuje. Sve to bi moglo ugroziti područje Kotora, koje je Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) još 1979. stavila na Listu svjetske baštine.

Primjena kotorskog PUP-a predstavlja veliku opasnost za očuvanje kulturnog pejzaža Boke, ističe za CIN-CG inžinjerka arhitekture Aleksandra Kapetanović iz Centra za održivi prostorni razvoj (EXPEDITIO).

Kapetanović, koja je učestvovala u izradi Studije, pojašnjava da primjena tog plana možda neće ugroziti pojedinačna kulturna dobra, ali bi direktno i nepovratno mogla da ugrozi ključne vrijednosti - kulturni pejzaž zaštićenog područja.

Ona dodaje da PUP dozvoljava izgradnju turističkih sadržaja u nekim zonama između naselja, za koje je u Studiji jasno navedeno da ne bi smjelo biti nikakve gradnje.

Bez obzira na djelimično ispoštovane mjere Studije i preporuke UNESCO-ve misije, ocjenjuje Kapetanović, plan i dalje nastavlja već jasno vidljivu lošu praksu potpune i neadekvatne transformacije kulturnog pejzaža obalnih naselja, a najdrastičniji primjer je uz Kostanjicu, sad svakako i Dobrota.

,,PUP je za područje Opštine Kotor loš i problematičan planski dokument, koji je formalno dobio saglasnosti nadležnih institucija, ali koji se suštinski ne zasniva na očuvanju izuzetne univerzalne vrijednosti Područja Kotora tj. njegovog ukupnog kulturnog pejzaža koji predstavlja Svjetsku baštinu”, zaključuje Kapetanović.

Prethodna Vlada Crne Gore je, u septembru prošle godine usvojila novi PUP Kotora, koji je zamijenio sve dotadašnje planove i koji je trebalo da stanje na zaštićenom području dovede u red. To se, međutim, za sada nije desilo.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) su potvrdili da postoji određeni broj problematičnih parcela, zbog učestale neusklađenosti Studije i kotorskog PUP-a.

„Uprava je za sve lokacije, čija se planirana gradnja nije mogla uskladiti sa Studijom, tražila izradu Procjene uticaja na baštinu (HIA)“, navode iz Uprave.

Međutim, kako pojašnjavaju zbog zakonskih ograničenja i ograničenih sredstava u budžetu ispostavilo se da ni ta praksa ne daje dobre rezultate, pa Uprava sada pokušava sa UNESCO-om da nađe jednostavnije rješenje.

Kažu da, iako ovaj plan jeste u velikoj mjeri korigovao neka ranija rješenja koja nijesu bila dobra, problem se javlja i na nekim lokacijama, gdje u PUP-u nema detaljnije planske razrade.

Oni naglašavaju da je mišljenje Uprave svakako neophodno za sprovođenje svih intervencija u prostoru, a kojima se može uticati na kulturno dobro.

Ističu da je neophodna kvalitetnija međusektorska saradnja, ali i saradnja između opštinskih i državnih resora, kako bi se unaprijedila oblast zaštite prostora.

Da komunikacija između sektora nije uvijek na visini potvrđuje i to što u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) tvrde da nisu upoznati sa problemima u primjeni PUP-a, te njegovoj neusklađenosti sa Studijom zaštite.

„PUP Kotora je prošao veliku kontrolu, dobio je sve saglasnosti UNESCO-a“, kažu iz Ministarstva.

Oni ističu da je u proceduri izrade tog planskog dokumenta pribavljena i saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u kojoj je, pored ostalog, konstatovano da je kotorski plan korigovan u skladu sa svim preporukama i Studijom.

Pitanje njegove primjene, dodaju, povjereno je kotorskoj opštini.

Međutim, i iz kotorskog Sekretarijata za urbanizam tvrde da je PUP Kotora u potpunosti preuzeo Studiju i kao takav dobio saglasnost od strane UNESCO-a.

Biljana Gligorić foto: pcnen

Gligorić: Planiranje postora praktično ne postoji

Sada je upitno i koliko će i ovaj kotorski plan, ali i ostali lokalni planovi koji se rade, uopšte trajati, jer MEPG planira da mijenja Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata i da opštinama vrati veću autonomiju u odlučivanju, ali i da oblast planiranja prostora i izgradnje objekata najvjerovatnije reguliše na osnovu više zakona.

Od donošenja Zakona iz 2017. godine u oblasti planiranja prostora vlada potpuni haos. Država već četiri godine nije uspjela da realizuje taj Zakon, kojim je predviđeno da sistemu planiranja prostora uključi Prostorni plan Crne Gore (PPCG) i Plan generalne regulacije (PGR), koji je trebao da zamijeni lokalne planove.

Probijeni su međutim svi rokovi za izradu PPCG, koji bi trebao da usmjeri kompletan razvoj zemlje, a od PGR-a se odustalo ove godine, nakon što je njegova izrada takođe više puta odgođena od 2017. godine.

PPCG se donosi za period od 20 godina, a posljednji rok koji je postavljen za završetak plana je mart iduće godine. Međutim, i ovaj rok će najvjerovatnije biti produžen, kao i mnogi raniji, jer prema saznanjima CIN-CG-a, teško može biti završen do tog perioda.

Da bi se donio PPCG prvo se mora usvojiti novi zakon.

Međutim, nastavljeno je sa izradom lokalnih planova, koji uopšte nijesu predviđeni sadašnjim Zakonom, pa se trenutno rade tivatski i budvanski planovi.

Pri tom stručnjaci iz ove oblasti tvrde da je potpuno neprimjereno raditi prvo niže, odnosno lokalne planove, a nemati Prostorni plan koji je strateški plan vezan za cjelokupni razvoj države.

,,Sistem planiranja prostora praktično ne postoji”, kaže inžinjerka arhitekture Biljana Gligorić iz EXPEDITIO. Ističe da je Zakon o prostornom planiranju i izradnji objekata iz 2017. bio velika i skupa greška. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme, a situacija se sve više usložnjava.

Veoma je opasno, kako dodaje, što je praktično već pola decenije oblast planiranja prostora u nekom vakumu bez jasne strukture, međusobne hijerahije i efikasne procedure donošenja dokumenata, kao i bez kontrole.

,,Do temelja urušen sistem na kojem razvoj počiva. Sada se što prije treba sabrati i napraviti jedan set novih zakona, modernih, zasnovanih na principima dobih praksi u ovoj oblasti i u skladu sa veličinom i kapacitetima naše države”, ocijenila je Gligorić.

Ona smatra da je to što se odustalo od Plana generalne regulacije dobra odluka, jer je taj plan unio dosta zabune kod stručnjaka: ,,Prostorno planiranje je jedna ozbiljna sistemska oblast, u kojoj su ovakvi eksperimenti, naglo uvedeni, a posebno bez saglasnosti struke, veoma opasni i šteta može biti nemjerljiva“.

Nada se da će novi prostorni plan, u čijoj izradi učestvuje, biti donešen do kraja naredne godine, ali ističe da se on nikako ne smije donijeti bez sprovedene javne rasprave, jer je u pitanju plan koji je vezan za cjelokupni razvoj.

Ona naglašava da je jednoglasan stav nevladinih organizacija i stručnjaka da je sadašnji Zakon neophodno razdvojiti na najmanje četiri potpuno odvojena zakona.

,,Ukoliko to ne bi bio slučaj, ponovo bismo imali situaciju u kojoj se odluke koje je neophodno donositi na osnovu znanja, donose isključivo politički”, ističe ona.

Ratko Mitrović foto: vijesti.me

Novi Zakon i PP do kraja iduće godine

MEPG je za CIN-CG potvrdilo da se odustalo od izrade PGR i da se radi na izradi novog predloga zakona o prostornom planiranju. Oni pojašnjavaju da je problematično realizovati plan koji bi nadomjestio sve lokalne planove, što je predviđao aktuelni Zakon. Pokazalo se da je centralizacija uređenja prostora problematična, kasnilo sa izradom planova, bunile su se i lokalne samouprave i nevladin sektor.

Ni PPCG potvrđuju ne može biti završen do marta iduće godine, kako je planirano.

„Ugovori o izradi dva planska dokumenta PPCG i PGR predviđena Zakonom zaključeni su tek prošle godine, a oni su trebalo da budu izrađeni u roku od tri godine od donošenja Zakona iz 2017“, ističu u Ministarstvu.

Novim zakonom vratilo bi se lokalnim samoupravama odlučivanje u planiranju prostora. U Ministarstvu planiraju i da formiraju Zavod za prostorno planiranje, koji bi vodio izradu planske dokumentacije.

Vratiće i građevinske dozvole, urbanističke i građevinske inspektore, a pozabaviće se i privremenim objektima.

„U toku sledeće godine bi trebalo da imamo novi zakon i da PP do kraja sljedeće godine bude spreman za Skupštinu“, kažu iz Ministarstva.

Da li će svi lokalni planovi ostati na snazi donošenjem novog zakona još se ne zna. „Pošto je za sve te planove dat novac svih nas, gledaćemo da ove kvalitetnije planske dokumente preuzmemo“, navode iz Ministarstva.

Plaćamo za loše planove, sanacija Boke ni na vidiku

Koliko je država neplanskim djelovanjem već potrošila novca i resursa samo se može pretpostaviti, dok je prostor u nekim djelovima zemlje već trajno devastiran.

Dio planova za zaštićeno područje Kotora, koji su stavljeni van snage nakon donošenja novog PUP-a, koštali su državu pola miliona eura, kako piše u dokumentima koje je CIN-CG dobio od Opštine Kotor. Koliko su, međutim, koštali svi ostali planovi koji više ne važe, uključujući i onaj za Kostanjicu, koji ispituje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ostaje bez odgovora, jer nam Opština nije dostavila te podatke.

Stručnjaci tvrde da nije bilo potrebe da se svi ti planovi poništavaju, već su se mogli revidirati i uštedjeti novac. Osim ogromnog novca koji su građani dali za ove planove, problem je što je upravo na osnovu njih i devastiran dio zaštićenog prostora, a planovi sanacije za djelove Boke koji su predviđeni Studijom zaštite, nijesu još urađeni. Izgleda da neće brzo, svakako dok se ne završi novi zakon i donese Prostorni plan.

„Do donošenja PP i dok novi zakon formuliše podjelu planske dokumentacije, stav je da se rade samo dokumenta za infrastrukturne projekte i smjernice za legalizaciju“, navode iz Ministarstva.

Resor kojim rukovodi Ratko Mitrović trebalo bi da izradi planove sanacije devastiranog prostora Kostanjice, Morinja, Škaljara, Dobrote, Prčnja i Stoliva.

Te mjere, između ostalog, predviđaju pejzažno uređenje, promjene boja i fasada, preoblikovanje krovova i otvora, uklanjanje ili preoblikovanje objekata ili njihovih djelova.

Dozvoliće opštinama legalizaciju bez plana

Iz Ministarstva ističu da će se legalizacija objekata urediti posebnim zakonom.

Kako nam je pojašnjeno da, kako se objekti mogu legalizovati u skladu sa smjernicama planskog dokumenta, a kako neće biti Plana generalne regulacije, opštinama će dozvoliti da neke objekte legalizuju bez plana.

Da li se ovo radi i kako bi ministar Mitrović, čiji sin takođe ima nelegalnu kuću u Komoševini iznad Budve, uspio da legalizuje svoje objekte, iz Ministarstva nijesu željeli da komentarišu.

Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru pokrenulo je, u avgustu ove godine, izviđaj protiv Mitrovića zbog sporne kuće, po prijavi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Iz tog tužilaštva su za CIN-CG rekli da nam ne mogu dati više informacija, osim da je predmet i dalje u fazi izviđaja.

Maja Boričić
foto: Siniša Luković

Od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori svega sedam radi u punom kapacitetu, dok čak deset tužilaštava radi u okrnjenom sastavu.

Da bi se popunila upražnjena mjesta i to od Vrhovnog državnog tužioca pa dalje, neophodno je da se izabere Tužilački sastav, koji već mjesecima ne funkcioniše.

U prilogu je tabela u kojoj je predstavljen trenutni sastav svih tužilaštava u zemlji.

Od ukupno opredijeljenih 1,4 miliona eura za sprovođenje dva programa ZZZCG, tri kompanije u većinski državnom vlasništvu dobile petinu novca za zapošljavanje, iako su u fokusu javnosti zbog prekomjernog primanja novih radnika

Elektroprivreda (EPCG), Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) i Pošta Crne Gore, preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države, dobili su ove godine više stotina hiljada eura i uposlili na desetine ljudi preko programa Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG), koji su namijenjeni prvenstveno za podršku privatnom sektoru i nezaposlenima. To potvrđuju dokumenta do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Preko ovih programa Zavoda, prethodnih godina finansirale su se i lokalne samouprave, a EPCG, CEDIS i Pošta nijesu učestvovali u njima.

Ova tri preduzeća su, od ukupno opredijeljenih 1,4 miliona eura za sprovođenje dva programa Zavoda, dobila petinu tog iznosa.

Prekomjerno zapošljavanje u većinski državnim firmama, posebno u EPCG i CEDIS-u je u fokusu javnosti posljednjih mjeseci, od kada je promijenjena uprava u ovim preduzećima. Funkcije predsjednika borda i izvršnih direktora u EPCG i CEDIS-u preuzeli su funkcioneri Demokratskog fronta (DF) i Demokratske Crne Gore. I Pošta Crne Gore je u raspodjeli “po dubini” takođe pripala ovim partijama. Direktor ZZZCG je Goran Folić, funkcioner Demokrata.

Na veliki broj novozaposlenih u EPCG i CEDIS nedavno je upozorio i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je na konferenciji za novinare prošlog mjeseca rekao da u ovim firmama raste broj zaposlenih, a padaju prihodi i da nije srećan zbog toga.

CEDIS i EPCG su među pet državnih kompanija sa najvećim rastom zaposlenih. Prema Izvještaju o poslovanju preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, koje je sačinilo Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), na kraju trećeg kvartala u CEDIS-u je bilo više 18 odsto, a u EPCG 14 odsto zaposlenih.

U EPCG je na kraju septembra bilo 1.129 zaposlenih, 135 više nego u istom periodu prošle godine. CEDIS je, prema izvještaju MKI, na kraju septembra imao 1.591 zaposlenog, 237 više nego u uporednom periodu. CEDIS je u vlasništvu Elektroprivrede.

Pošta je, prema izvještaju o poslovanju objavljenom na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti, na kraju trećeg kvartala imala 1.010 zaposlenih, 32 više nego na kraju septembra prošle godine.

Podaci o zaposlenima u tri preduzeća, međutim, ne uključuju zaposlene preko ovogodišnjih programa ZZZCG. Radi se o dva programa Zavoda – Programu osposobljavanja za samostalan rad i Programu osposobljavanja za rad kod poslodavca, za čije sprovođenje je ukupno ZZZCG opredijelio skoro 1,4 miliona eura. Od toga su EPCG, CEDIS i Pošta dobili ukupno oko 278 hiljada eura. To su firme koje ostvaruju visoke prihode i ovakva pomoć njima nije neophodna.

EPCG je kroz oba programa zaposlila ukupno 39 osoba. U okviru Programa osposobljavanja za samostalan rad, državnoj elektroenergetskoj kompaniji je Zavod dodijelio 24.594 eura za zapošljavanje deset osoba. Po osnovu Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca, EPCG je dodijeljeno još 71.322 eura za zapošljavanje 29 osoba.

CEDIS je u okviru Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca dobio 120.510 eura za zapošljavanje 49 osoba.

Pošta je u okviru programa ZZZCG dobila novac za zapošljavanje 25 osoba, odnosno ovom državnom preduzeću je opredijeljeno 61.485 eura.

Moguće je da je situacija još gora

Istraživač javnih politika NVO Institut alternativa Marko Sošić za CIN-CG kaže da sve podatke koji dolaze od državnih preduzeća treba uzeti sa rezervom, jer je moguće da ne odražavaju stvarno stanje i da je situacija mnogo gora.

”Takođe, Ministarstvo kapitalnih investicija vrši nadzor nad tek jednom trećinom svih državnih preduzeća, tako da nemamo cjelovitu sliku stvarnog obima problema. Dok god se uzdamo u dobru volju preduzeća da nekom kvartalno daju podatke, nećemo biti sigurni da znamo stvarno stanje”, rekao je Sošić.

Navodi da Ministarstvo finansija još od 2016. godine ima obavezu da vodi evidenciju zaposlenih i njihovih zarada u javnom sektoru, koji po Zakonu o zaradama zaposlenih u javnom sektoru uključuje i državna preduzeća, ali to ne čini.

Sošić upozorova da će, na izričit zahtjev Ministarstva finansija, državna preduzeća biti izuzeta iz nove strategije reforme javne uprave, a time i iz svih pokušaja optimizacije ili makar uspostavljanja evidencije zaposlenih u ovom dijelu javnog sektora koji je po konzervativnim procjenama brojniji nego centralni nivo uprave - sa preko 12 hiljada zaposlenih.

”Da bi se doveo u red haos u državnim preduzećima mora se sistemski krenuti u rješavanje nagomilanih problema, prvenstveno kroz novi pravni okvir za njihov rad i uspostavljanje centralnog organa nadležnog za vođenje regulatorne i nadzorne politike u državnim preduzećima. Bez novog pravnog okvira, profesionalnog menadžmenta, strogog nadzora i pouzdanih podataka, nastavićemo da se zgražavamo nad neracionalnim praksama i partijskim zapošljavanjem, a na kraju ćemo te gubitke platiti svi mi”, kazao je Sošić.

Prijavili se jer su “društveno odgovorna preduzeća”

Iz CEDIS-a su rekli da jedini razlog zbog kojeg su se prijavili na konkurs Zavoda obezbjeđenje nedostajuće radne snage preko osposobljavanja pojedinaca za samostalno obavljanje određenih poslova, imajući u vidu da na tržištu rada nema dovoljno radne snage koja im je potrebna.

”Pored toga, zapošljavanjem lica koja se duže nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, kao odgovorna kompanija dajemo doprinos smanjenju stope nezaposlenosti i to na način što će se nezaposleni koji su imali prepreke za ulazak na tržište rada zbog nedovoljne osposobljenosti za određene poslove, kroz ovaj Program obučiti u CEDIS-u, što će povećati njihovu zapošljivost”, rekli su iz CEDIS-a za CIN-CG.

Komentarišući kritike o partijskom zapošljavanju u tom preduzeću, kažu da je neshvatljivo da neko ovako ozbiljan program pokušava politizovati, posebno u vremenu kada posljedice pandemije COVID-19 negativno utiću na tržište rada i stopu zaposlenosti.

Objašnjavaju da odavno imaju potrebu za radnom snagom III i IV, ali je problem manjak dobro obučene radne snage te stručne spreme na tržištu rada, pa je jedan dio poslova prepuštan eksternim izvođačima, što im nije cilj.

”Želimo da projekte, posebno one višemilionske na izgradnji, revitalizaciji i održavanju mreže i objekata realizujemo sa zaposlenima koji su dio CEDIS porodice”, kazali su iz preduzeća.

Na pitanje da li se CEDIS ranije prijavljivao na konkurs za učešće u ovom i sličnim programima Zavoda, iz kompanije su odgovorili da od osnivanja, 30. juna 2016. godine, učestvuju kao poslodavac u Programu stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem.

Taj program Zavoda je namijenjen svim poslodavcima, za razliku od Programa osposobljavanja za samostalan rad i Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca.

Izvršni direktor CEDIS-a od aprila je Vladimir Čađenović (Demokrate), dok je na čelu borda Rajko Radošević (DF).

Na kraju septembra imali 1.129 zaposlenih, 135 više nego u istom periodu 2020: EPCG - Foto: Ivan Petrušić

Iz EPCG nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zbog čega su se prijavili na konkurs za učešće u programima Zavoda i kako komentarišu kritike da je u pitanju partijsko zapošljavanje.

Novi bord direktora EPCG izabran je u martu, a na njegovom čelu je funkcioner DF-a Milutin Đukanović, dok je za izvršnog direktora izabran Nikola Rovčanin (Demokrate).

Iz Pošte su za CIN-CG rekli da prvi put učestvuju u programu Zavoda i da je to prije svega, društveno odgovorna odluka.

”Dodatni motiv da učestvujemo u Programu osposobljavanja za rad kod poslodavca jeste i naša realna potreba za anagažovanjem radne snage. Epidemija COVID-a uslovila je odsustva naših zaposlenih, posebno poštara i šalterskih službenika koji su u svakodnevnom kontaktu s velikim brojem ljudi”, kazali su iz Pošte čiji je izvršni direktor Dragan Tufegdžić (Demokrate).

Rekli su da im je Zavod odobrio sredstva u iznosu od dvije trećine zarade za 25 zaposlenih koji budu uključeni u Program na teritoriji Crne Gore.

”Pošta će isplaćivati njihovu zaradu do iznosa koji je predviđen našim Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Pošte i Zakonom o radu”, kazali su iz preduzeća.

Naglašavaju da je ZZZCG predvidio da ovaj program traje šest mjeseci, a da je Pošta odlučila da za njene zaposlene to bude devet mjeseci.

”Dakle, zaradu zaposlenima će posljednja tri mjeseca angažovanja u cjelosti isplaćivati Pošta”, rekli su iz preduzeća.

Petina zaposlenih preko programa otišla u tri preduzeća

U okviru dva programa ZZZCG zaposleno je ukupno u Crnoj Gori 560 osoba na određeno vrijeme, od čega u ova tri državna preduzeća 113.

Na sajtu Zavoda je objašnjeno da su ciljevi ovih programa povećanje zaposlenosti i zapošljivosti učesnika programa.

Izvođač programa je poslodavac, prvenstveno iz privatnog sektora koji ima odgovarujuće prostorne, tehničko-tehnološke, kadrovske i finansijske uslove neophodne za realizaciju programa”, navodi se na sajtu Zavoda.

Iz Zavoda, međutim, za CIN-CG kažu da nije dat prioritet poslodavcima iz privatnog sektora.

”U realizaciji programa osposobljavanja nije dat prioritet poslodavcima iz privatnog sektora, niti je pripadnost bilo javnom ili privatnom sektoru bila opredjeljujuća za izbor poslodavaca za realizaciju programa osposobljavanja”, rekli su iz Zavoda.

Zavod ova dva programa sprovodi od 2019. godine, i novac za zapošljavanje je odobravan dominantno privatnom sektoru i nevladinim organizacijama za pomoć osobama sa invaliditetom (OSI), ometenima u razvoju, zatim mladima...

Od državnih preduzeća u programima prethodnih godina učestvovali su Monteput i Montecargo, kao i jedan broj lokalnih preduzeća i javnih ustanova.

Zbog državne pomoći posljednje otvoreno Poglavlje 8

Zavod, kako je objašnjeno u konkursima za ova dva programa, dodjeljuje sredstva kao državnu pomoć male vrijednosti, tzv. de minimis pomoć.

Crna Gora kao država kandidat za pristupanje Evropskoj uniji (EU) trebalo bi da poštuje pravila koja se odnose na državnu pomoć. Vladama je, prema propisima EU, dopušteno da dodjeljuju državnu pomoć samo ako su ispunjeni restriktivni uslovi, s ciljem sprečavanja narušavanja tržišne utakmice.

Evropska komisija ranije je godinama upozoravala Crnu Goru zbog kontinuirane podrške bivšoj nacionalnoj aviokompaniji Montenegro Airlines.

Zakonski uslov da neko dobije državnu pomoć je saglasnost Komisije za državnu pomoć, odnosno od 2018. Agencije za zaštitu konkurencije (AZZK) funkcionalno nezavisna institucije, koja je preuzela nadležnosti Komisije.

Nezavisnost Komisije za kontrolu državne pomoći, koja je bila pod okriljem Ministarstva finansija, bilo je mjerilo za otvaranje pregovora sa EU u Poglavlju 8 – Politika konkurencije. To poglavlje je posljednje otvoreno, u junu prošle godine.

Agencija za zaštitu konkurencije donijela je ove godine rješenje kojim je utvrđeno da cijeli Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa nije u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći.

Taj zakon usvojen je krajem 2019. godine, a na osnovu njega je bivša Vlada do kraja avgusta prošle godine kompaniji isplatila 43 od planiranih 155 miliona eura.

Iz AZZK nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali državnu pomoć dodijeljenu kroz dva programa Zavoda zapošljavanja.

AZZK je početkom godine pokrenula dva ispitna postupka zbog programa Zavoda. To su program Troškovi profesionalne orijentacije vrijedan 6.986 eura i Program profesionalne rehabilitacije vrijedan 255.781 euro. Savjet AZZK je u martu ove godine ocijenio da navedeni programi ne predstavljaju državnu pomoć.

ASK: Kontrolisali smo zapošljavanja u toku izborne kampanje

Iz Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) za CIN-CG su rekli da su kontrolisali sva zapošljavanja u organima vlasti u Mojkovcu i na Cetinju u toku kampanje “i svu dokumentaciju učinila javno dostupnom”.

Iz Zavoda su kazali da su tražili mišljenje ASK, s obzirom na to da su programi sprovedeni uoči lokalnih izbora u Mojkovcu, Petnjici i na Cetinju koji su održani 5. decembra.

ASK je, kako navode, dala mišljenje da Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja nijesu propisane zabrane i ograničenja za te programe u toku izborne kampanje imajući u vidu da su to redovni programi Zavoda na godišnjem nivou.

Iz Zavoda su pojasnili da će sa izabranim izvođačima iz opština u kojima su održani izbori, a na koje se odnose zabrane i ograničenja zapošljavanja, ugovore o realizaciji programa zaključiti nakon izbora.

ASK odobrila Pošti zapošljavanje u Mojkovcu

Iz Pošte su naveli da je Zavod odobrio zapošljavanje jednog kandidata na teritoriji opštine Mojkovac.

”Imali smo u vidu član 44 Zakona o finansiranju političkih subjekata i političkih partija, te smo kontaktirali ASK ovim povodom. Dobili smo odgovor da, s obzirom na to da je sjedište kompanije u Podgorici i da je ovo mjerodavno, nijesmo u obavezi da dostavljamo dokumentaciju koja je predviđena Zakonom, bez obzira na to što je oglas raspisan i za teritorije opština u kojima će biti održani lokalni izbori. Ukoliko, ipak, bude zahtijevano, Pošta će blagovremeno dostaviti sve što je propisano”, rekli su iz Pošte.

Preporuka EK da se razviju mjere zapošljavanja mladih, žena i OSI

Evropska komisija je u ovogodišnjem izvještaju navela da je Crna Gora u oblasti socijalne politike i zapošljavanje postigla ograničen napredak. Preporuke su, između ostalog, da se nastavi primjena Zakona o radu i razvoju kvalitetne mjere zapošljavanja usmjerene na mlade i žene, osobe s invaliditetom, manjine i ugrožene osobe pogođene pandemijom.

Zavod je krajem oktobra saopštio da je iz evropskih fondova, za teže zapošljiva lica sa evidencije, dobio 1,2 miliona eura. Tako je 159 nezaposlenih sa evidencije Zavoda dobilo bespovratna sredstva za zapošljavanje i otpočinjanje biznisa u vrijednosti od tri do 7,5 hiljada eura.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

The Balkan Troll of the Month is an individual, a group of individuals or a media outlet that spreads hate on the internet based on gender, ethnicity, religion, or other diversity categories. The Balkan Troll is selected based on hate speech incidents identified across the Western Balkans region.

 

Our November Troll of the Month is a member of the Parliament of Montenegro, Slaven Radunović, who spread misogyny and sexist narratives which further undermine cases of sexual harassment and rape towards women on the basis of false accusations and gender discrimination.

Recently, during a discussion regarding chemical castration at the Committee on Political System and Justice, a Member of the Parliament of Montenegro, Slaven Radunović, spread strong sexist and misogynistic comments regarding the issue. Radunović stated: “let’s say a spoiled daughter is jealous of her boyfriend, so she reports him for rape, so considering whose daughter she is, that young man ended up as a rapist, and he gets castrated as well”. He went on to further point out that “sometimes a very thin thread decides in the decision whether there was rape or not”.

Following Radunović’s scandalous statement, there was a sharp and prompt reaction from the public who condemned such an “insolent statement” by the deputies and called on institutions to react and respond to such statements. The Safe Women’s House condemned the speech of MP Radunović, further adding: “we condemn this kind of speech and we wonder how to expect changes in the consciousness of the citizens of Montenegro when we receive such misogynistic messages from public officials”, highlighting the level of misogyny and sexism promoted and spread by an individual of political importance with a platform and large audience.

Furthermore, a number of public reactions appeared online in response Radunović’s statement and comments. This includes the Women’s Rights Center who posted a public statement calling on:

“the Speaker of the Assembly, the Collegium of Speakers of the Assembly, presidents of parliamentary clubs and all deputies to report such statements to the Committee on Human Rights and Freedoms”.

Not only was the incident shared widely given the fact that it was broadcast on numerous TV stations, it was also shared on various info portals and social networks as well. It is even more worrying when we take into account that the Parliament of Montenegro is streamed and was later uploaded on YouTube resulting in over 800 views.

Slaven Radunović, a member of the elected government, holds both a moral and democratic responsibility to be accountable for his actions and words. By using Parliament as public platform to share discriminatory stands regarding cases of sexual harassment and rape, Radunović further spreads sexism in Montenegro, with no consequence for himself.

Furthermore, upholding and spreading such ideas only results in further shame and creates a mechanism of silencing those who are victims of sexual harassment and rape who may fear being called out or accused of ‘lying’ about their experience. Radunović’s statement further supports prejudice against victims of rape and sexual harassment while disregarding the fact that these crimes are already rarely reported due to the pre-existing social stigma, which comments such as Radunović’s only perpetuates and maintains.

According to an article appearing in Antena M, written in response to the recent scandal, it was revealed through research that out of “100 women and girls who experienced sexual violence, as many as 88 did not report the case to the competent institutions”. The reasons for this include public shame, stereotypes, fear of not being believed and condemnation.

When addressing extremely sensitive issues such as rape and sexual harassment, it is vital that public, media and officials understand their responsibility and role in the spreading of messages and narratives to the public surrounding such issues. RDN 2.0 monitoring has uncovered that the perception and representation of women in Montenegro is already quite problematic, and such comments and incidents only fuel further the situation at hand while promoting and upholding misogyny and gender discrimination within society.

The role of the media is not to transmit an individual’s statement, no matter what their position is, without a critical attitude or any form of follow-up statement. This is especially important in the case such as the spread of discrimination and hate speech. The media have an ethical responsibility when reporting on such sensitive topics as sexual harassment and rape, and should therefore actively aim to participate in creating a safe space to talk without prejudice, fear and condemnation. The international campaign, 16 days of Activism against Gender-Based Violence, commencing on the 25 November calls for “the prevention and elimination of violence against women and girls” and reminds us that 1 in 3 women across the globe face gender-based violence once in their lifetime. Individuals need to be held accountable and incidents such as this further highlight the need for exposure and punishment of such comments and ideas.

Stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara upozoravaju na moguće posljedice gradnje mosta Verige, ali i da se oko projekta premoštavanja preko Luštice mora voditi računa jer se nalazi u zaštićenoj zoni. Iz Ministarstva kapitalnih investicija saopštili da odluku još nisu donijeli, a predsjednici bokeških opština poručuju da ne žele da ugroze UNESCO status

Ukoliko bi se odlučili za gradnju mosta Verige, Kotor bi mogao postati četvrti grad izbrisan sa Liste svjetske baštine UNESCO, upozorili su u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara.
I predsjednici bokeških opština ističu da je očuvanje ovog statusa za Boku od najveće važnosti.
Liverpul je sredinom ove godine postao treći grad koji izbrisan sa Liste UNESCO. Kotor se na Listi nalazi od 1979. godine, ali već dugi niz godinama "koketira" sa mogućnošu da bude skinut, kako zbog nekontrolisane gradnje, tako i zbog planova o mostu Verige kojim bi bile spojene dvije obale.

Kapetanović - Foto: Privatna arhiva

Vlada Zdravka Krivokapića zvanično nije odustala od mosta čiju je izgradnju još 1999. godine promovisao tadašnji ministar saobraćaja u Vladi Filipa Vujanovića, Jusuf Kalamperović.
"Gradnjom mosta preko Veriga prirodno i kulturno istorijsko područje Kotora bi izgubilo ili ozbiljno ugrozilo status na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Vlasti bi trebalo da sačeka sa bilo kojim projektom prije nego što se uradi ozbiljna integralna studija saobraćaja za cijelu Boku Kotorsku i nađu adekvatna saobraćajna rješenja za ovaj prostor koji je prepoznat kao kulturni pejzaž od izuzetne univerzalne vrijednosti za cijelo čovječanstvo", kazala je za CIN-CG inžinjerka arhitekture i predstavnica NVO Expeditio Aleksandra Kapetanović.
Državno preduzeće "Monteput" krajem prošlog mjeseca odbilo je da Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) dostavi dio dokumentacije koji se tiče gradnje ovog mosta, poručujući da se radi o službenoj tajni i autorskom djelu...
Komitet za Svjetsku baštinu UNESCO-a 2005. prvi put pominje problematiku vezanu za Verige, a 2007. zahtijeva od Crne Gore da pozove misiju Međunarodnog savjeta za spomenike i lokalitete (ICOMOS) kako bi ispitala održivost predloženog projekta i uticaj na kulturne i pejzažne vrijednosti zaštićenog područja. Na osnovu preporuka misije, dvije godine kasnije Univerzitet Ahen uradio je Studiju o vizuelnom uticaju planiranog mosta. U Studiji se, između ostalog, navodi da bi bilo "nedvosmisleno najbolje rješenje da se odustane od planirane izgradnje mosta i njegovih prilaznih puteva".
Kroz odluke Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO još 2012. godine je, prema riječima arhitektice Kapetanović, veoma jasno istaknuto da je potrebno da se preispita ideja mosta na Verigama kako bi se istražili alternativni načini povezivanja zaliva, kao što su tunel, bolje trajektne usluge, obilazni put i slično i nađu odgovarajuća rješenja u dogovoru s Centrom za svjetsku baštinu i savjetodavnim tijelima.
"Ovi zahtjevi Komiteta za svjetsku baštinu su i dalje mjerodavni, jer do sada nije urađena ozbiljna integralna studija saobraćaja za Boku Kotorsku koja bi našla adekvatna saobraćajna rješenja za ovaj izuzetno kompleksan i osjetljiv kulturni pejzaž", kazala je Kapetanović za CIN-CG.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) za CIN-CG kazali su da se na samom području Veriga nalazi jedno kulturno dobro - crkva Gospe od Anđela. Ovo kulturno dobro u Lepetanima se pod zaštitom države nalazi od kraja 1976. godine. UZKD je 2013. dala saglasnost za rekonstrukciju crkve Gospe od Anđela, koja je u međuvremenu urađena.
Tivatska arhitektica, koja je dugo bila i urbanistkinja u Opštini Tivat Marija Nikolić navodi da planirani most presijeca najvažniju vizuelnu osu zaliva.
"Osnovni problem je upravo presijecanje te ose i promjena vizure iz Tivatskog zaliva i Veriga na prilazu zaštićenom području, promjena vizure na Perast", pojasnila je Nikolić u razgovoru za CIN-CG.

Podvodni tunel Herceg Novi-Luštica pominje se u Mapi investicija 2015. godine - Foto: Screenshoot/hercegnovi.me

Nije, međutim, samo most problem. Most je ističe Nikolić, samo jedan od objekata saobraćajnice koja bi prolazila iznad Tivta. Saobraćajnica bi iznad Tivta, na padini brda Vrmac, tvrdi ona, proizvela snažan vizuelni uticaj na kulturni pejzaž koji ima veliku vidljivost, bilo kako da se dolazi u Boku - brodom, avionom ili autom.
"Crnogorska obala je stjenovita i strma i od Budve prema jugu, pa treba razmotriti koji bi uticaj na pejzaž proizvela saobraćajnica i tim dijelom trase. Nije poznato da li je pitanje mosta i sobraćajnice sagledano upoređujući različite aspekte, to jest koji će problem riješiti naspram onih koje će proizvesti - uticaj na pejzaž, uticaj na baštinu, uticaj na svakodnevni život građana. Jer, projekat dijeli prostor na onaj sa jedne i sa druge strane saobraćajnice... Nije nebitna ni potencijalna cijena izgradnje na terenu koji je ovakve morfologije i geologije", istakla je Nikolić.
Odluka o povezivanju dviju strana Boke još nije donijeta, kazali su za CIN-CG predstavnici Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), u čijem portfoliju je i oblast saobraćaja.
"Još uvijek nismo dobili dovoljno materijala i studija na osnovu kojih bismo dali predlog Vladi za konačnu opciju. Most Verige je bio predmet više studija kao i premošćavanje podmorskim tunelom od Luštice ka Herceg Novom. Još uvijek intenzivno prikupljamo mišljenja stručnih lica iz više oblasti, kao i konačnu finansijsku elaboraciju projekta", naveli su iz resora ministra Mladena Bojanića.
Ministarstvo će, ističu u odgovoru, poštovati stav struke i podržati realizaciju varijante projekta koja ispunjava sve propisane nacionalne i međunarodne uslove i standarde.
Most se pominje i u Strategiji razvoja saobraćaja za period 2019-2035. godinu, koju je usvojila Vlada Duška Markovića, u kojoj, između ostalog, piše da se nije u punoj mjeri vodilo računa o "posebnostima kulturno-istorijskog područja Kotora, koje upravo u zoni Veriga ima prepoznatu jednu od najznačajnijih vizurnih osa pri ulasku ili izlasku iz zone najstrože zaštite, tj. zone koja je upisana na listu svjetske baštine kao izuzetno vrijedno kulturno dobro".
Procijenjeni uticaji različitih segmenata Strategije na parametre životne sredine ocijenjeni tako što se ocjene A, B ili C smatraju prihvatljivim. Ocjene D i E su, međutim, neprihvatljive. Baš te, neprihvatljive ocjene D i E, u Strategiji su date za uticaj koji bi most Verige imao na kulturnu baštinu predjela.
"Najveći uticaj očekuju se na kulturno-istorijsku baštinu opštine Kotor, posebno imajući u vidu da se na teritoriji Crne Gore najveći broj spomenika kulture nalazi u opštini Kotor (31 odsto)", navodi se u dokumentu.
Uticaj na pejzaž takođe nosi neprihvatljivu ocjenu D. "Najznačajniji uticaj Strategije očekuje se na pejzažnu jedinicu/predio Bokokotorskog zaliva usljed planirane izgradnje mosta Verige", navodi se u dokumentu.
Na pitanje da li bi gradnja mosta Verige uticala na status Kotora, koordinatorka Nacionalne kancelarije za saradnju sa UNESCO Milica Nikolić uputila nas je na Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Iz resora ministarke Vesne Bratić, međutim, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG.
Ministarka Bratić je prošlog mjeseca učestvovala na 41. Generalnoj konferenciji UNESCO u Parizu. Tada je kazala da je "članstvo u UNESCO jedan od strateških prioriteta naše spoljne politike", zahvalila se organizaciji na podršci prethodnih godina, "s ciljem značajnog poboljšanja očuvanja prirodne, kulturne i istorijske oblasti Kotora".
Ona je u februaru, nakon sastanka sa predsjednikom Opštine Kotor Vladimirom Jokićem, poručila da je očuvanje statusa Kotora na Listi UNESCO i kulturne baštine, prioritet i za gradske i za državne vlasti.
Jokić, takođe, nije odgovorio na pitanja CIN-CG o mostu Verige.

Katić - Foto: Z.Đurić

Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazao je za CIN-CG da će taj grad podržati samo ono rješenje koje je prihvatljivo za UNESCO, navodeći da je izgradnja mosta na Verigama "osporena od strane UNESCO-a", ali i da je od "neupitnog značaja za cijelu Boku i Crnu Goru sačuvati status Kotora kao grada na Listi svjetske kulturne baštine".
"U glavnu putnu infrastrukturu u Boki se nije ozbiljnije ulagalo od izgradnje Jadranske magistrale šezdesetih godina, zbog čega svake godine imamo saobraćajne čepove, višesatna čekanja koja blokiraju funkcionisanje cijelog jednog regiona, nezadovoljne građane i turiste", rekao je prvi čovjek Novog.
Upravo iz tog razloga iz Herceg Novog se zalažu za spajanje dviju obala zaliva na potezu između Zelenike i Kumbora ka Luštici, gdje su moguće obje opcije - izgradnja tunela ili mosta, istakao je Katić. On je kazao i da je visok stepen saglasnosti među predsjednicima opština Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva da je baš to optimalno i održivo rješenje za spajanje dviju obala zaliva. Prvi čovjek Herceg Novog poručuje i da bi to rješenje trebalo da bude i državni priortet.
I iz tivatskog Sekretarijata za uređenje prostora za CIN-CG kazali su da je stav te Opštine da je umjesto Veriga potrebno pronalaženje alternativnog rješenja, "imajući u vidu negativne efekte koje bi most proizveo narušavajući integritet i vizuelni identitet kulturnog pejzaža Boke Kotorske". Iz Sekretarijata navode i da se u izradi prostorno-planskih dokumenata, kojima se predviđa detaljnije razmatranje alternativnog rješenja saobraćajne veze koja bi vodila preko Luštice.
"Pojačanom investicijskom aktivnošću na poluostrvu Luštica pojavila se potreba direktne putne veze između Herceg Novog i poluostrva Luštica", navodi za CIN-CG predsjednik tivatske Opštine Željko Komnenović.
Zajednička ideja je, pojašnjava on, da se razmotri izgradnja podmorskog tunela između predjela Zelenika u Herceg Novom i predjela Špiljice na poluostrvu Luštica. Na oba kraja tunel bi se preko kružnih tokova spajao sa budućim i postojećim putevima.
Iz tivatskog Sekretarijata poručuju da bi se finansijska sredstva za izgradnju navedenih puteva i podvodnog tunela obezbijedila iz kapitanog budžeta Vlade Crne Gore ili povoljnim kreditnim aranžmanom.

Pogled iz Perasta na most iz Studije o vizuelnom uticaju mosta u Boki - Foto: Screenshot/studija

Na posljednjim novskim izborima ideju pomorskog tunela pominjali su kandidati za odbornike koalicije "Crno na bijelo", a tamošnje vlasti predvođene DPS-om su 2015. promovisale isti projekat, ističući da bi izgradnja koštala oko 100 miliona eura.
Ne treba žuriti ni sa tunelom, upozoravaju iz nevladine organizacije Expeditio, navodeći da okolina Herceg Novog i poluostrvo Luštica predstavljaju dio zaštićene okoline (ili buffer zone) Prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora.
Dok područje Kotora obuhvata unutrašnji Kotorsko-Risanski zaliv, zaštićena okolina (buffer zona) obuhvata cijeli Bokokotorski zaliv i njegovo zaleđe, uključujući Tivatski i Hercegnovski zaliv, padine Orjena i poluostrvo Lušticu, što se može vidjeti i na sajtu UNESCO.
Predstavnica Expedicio Aleksandra Kapetanović naglašava da UNESCO jasno ističe da i "bafer zona" predstavlja područje koje okružuje zaštićeno dobro, a "koje ima komplementarna zakonska i/ili običajna ograničenja koja se postavljaju vezano za njegovo korišćenje i razvoj kako bi se dao dodatni sloj zaštite dobra".
Imajući u vidu da je područje Kotora zaštićeno kao nepokretno kulturno dobro od međunarodnog značaja, u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara je navedeno da je zaštićena okolina "prostor oko nepokretnog kulturnog dobra koji je od neposrednog značaja za njegovo postojanje, zaštitu, korišćenje, izgled, očuvanje i istraživanje, kao i za njegov istorijski kontekst, tradicionalni ambijent i vizuelnu dostupnost", napominje Kapetanović. Takođe u istom Zakonu je navedeno i da "zaštitu, kao i kulturno dobro, ima i zaštićena okolina nepokretnog kulturnog dobra".
Stručnjaci stoga upozoravaju da bi izgradnja mosta ili tunela preko Luštice, kao velika infrastrukturna intervencija, imala veliki uticaj na kulturni pejzaž Boke, koja je sa prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora i njegovom zaštićenom okolinom prepoznata kao svjetska baština.
Umjesto projekata koji bi mogli da ugroze Boku, nedovoljno se radi na drugim održivim vidovima transporta. Tako Crna Gora gotovo uopšte ne koristi mogućnosti koje more pruža u povezivanju primorskih opština. Nema redovnih brodskih linija između gradova i naselja, kojima bi se značajno mogao rasteretiti drumski saobraćaj. Trajekt Kamenari - Lepetani i taksi brodovi ne mogu nadomjestiti potrebe, pogotovu tokom sezone.

Za gradnju bili zainteresovani Azerbejdžanci, Kinezi...

O prelasku preko Boke govori se decenijama, ali na projekat mosta preko Veriga nisu svi gledali blagonaklono, uključujući i bivšu gradonačelnicu Kotora Mariju Maju Ćatovića, koja se zalagala za povezivanje između dvije obale podvodnim tunelom. Protiv mosta bilo je i više profesora kotorskog Pomorskog fakulteta.
Ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković je u martu 2017. godine informisao Vladu da je studijom opravdanosti dokazano da je varijanta tunela preko Veriga “višestruko nepovoljnija sa prostorno-urbanističko, tehničko ekonomskog, saobraćajno tehničkog, ekološkog, funkcionalnog i bezbjednosnog aspekta”.
Za gradnju mosta bilo je zainteresovano više investitora. Kada je 2015. godine krenula u gradnju prioritetne dionice auto-puta Bar - Boljare, delegacija kineske kompanije China Road and Bridge Corporation (CRBC) je prilikom susreta sa više ministara u Vladi Mila Đukanovića izrazila zainteresovanost za gradnju mosta Verige.
Ova mogućnost pominjala se i na sastancima sa predstavnicima Vlade Duška Markovića.
Iz CRBC nisu željeli da odgovore na pitanja CIN-CG o tome kada su posljednji put sa predstavnicima vlasti razgovarali o ovom pitanju.
Azerbejdžanska ambasada ponudila je Vladi Crne Gore 2016. godine da kompanije iz te zemlje grade Verige i obilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura, što bi prema predlogu Azerbejdžanaca naša država finansirala kreditom koji bi zvanični Baku dao po kamati od tri odsto, sa rokom otplate od 15 godina i grejs periodom od pet godina. Bilo je planirano da nosilac kredita bude državno preduzeće “Monteput”, a u slučaju da on ne može da servisira obaveze, onda bi kredit vratila Vlada. Na čelu tima koji je pregovarao sa Azerbejdžancima bio je tadašnji minister saobraćaja Ivan Brajović. Među članovima tima bio je i njegov nasljednik na toj poziciji - Nurković.
Ambasada Azerbejdžana nije odgovorila CIN-CG-u da li su i dalje zainteresovani za taj posao.
CIN-CG je prije godinu objavio da su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva i njegov tast krajnji vlasnici kompanije “Azmonts investments”, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi. Portonovi je u blizini projekta kojim se planira saobraćajno povezivanje sa Lušticom.
Sa premijerom Markovićem o gradnji mosta na Verigama su početkom 2018. godine govorili i predstavnici belgijske kompanije “Besiks”.
”Besiks” grupa je u Crnoj Gori prisutna od 2013. godine, izvođač su i suinvestitor “Luštica Bay” i suvlasnici tamošnjeg hotela “Chedy”.
Prije više od 15 godina za ovaj projekat bile su zainteresovane i izraelske, i hrvatske kompanije.

KANA: Ima hitnijih saobraćajnih problema

Grupa arhitekata okupljenih oko organizacije “Ko ako ne arhitekt” (KANA) smatra da je trajno regulisanje saobraćaja preko Bokokotorskog zaliva neophodno, ali da bi pitanje povezivanja dviju obala trebalo da bude rezultat “konsenzusa svih relevantnih struka, usklađeno sa uslovima zaštite prirodnog i kulturnog nasljeđa”.
I most i tunel su dobra rješenja ukoliko se, ističu iz KANA, izgrade na način koji ne šteti baštini.
”Naravno, govorimo o mostu zadovoljavajućih estetskih kvaliteta, koji ne bi bio samo tehničko saobraćajno rješenje, već bi izgledom bio u skladu sa ljepotom zaliva. Budući da je to prilično diskutabilno, podmorski tunel je sigurno rješenje koje vizuelno ne bi smetalo zalivu, ali postavlja se pitanje njegove izvodljivosti i ekonomske opravdanosti”, navode iz KANA u odgovoru za CIN-CG.
Naglašavaju da je neophodno prvo uraditi studije, kako ekonomske i tehničke, tako i studije uticaja na životnu sredinu, a sva potencijalna rješenja razmotriti sa organima UNESCO-a, pa tek onda izabrati konačni projekat.
”Već sada se može krenuti u proceduru koja zahtijeva dosta vremena, ali mi imamo i drugih većih i hitnijih saobraćajnih problema od prelaska zaliva, kao što su bolja povezanost svih primorskih gradova, regulisanje pješačkog saobraćaja, ulaganje u javni prevoz i druge održive vidove transporta. Kolaps koji se ljeti stvara u saobraćaju i problemi koji time nastaju su već ogromni i nedopustivi i značajno umanjuju i kvalitet života na našem primorju i kvalitet ovog dijela Crne Gore kao turističke destinacije”, poručuju iz ove grupe arhitekata.

Miloš RUDOVIĆ

”Najprije sam čekala jako dugo u hodniku da me neko primi. Kod kuće sam imala bebu staru nepunih mjesec dana. I još jedno dijete od šest godina. Inspektor me nije istog dana primio, nego sjutradan. Ispričala sam događaj, a inspektor je zapisničarki izdiktirao potpuno drugačije. Tražila sam da se izmijene neke rečenice u zapisniku što je djelimično učinio, ali ne sasvim kako sam rekla da treba da piše. Suština je da je inspektor htio da prikaže da sam dobila batine od supruga, jer sam to ja izazvala... To je bilo 17 dana nakon mog porođaja...“

Ovo je samo jedna od skoro 200 ispovijesti koje su dostavljene redakciji ,,Vijesti”, kroz upitnik o povjerenju u institucije u pogledu nasilja u porodici, a u čijoj obradi je učestvovao i Centar za ženska prava. Kroz najveći broj odgovora provlači se ista poruka – žrtve nemaju povjerenja u institucije. A kako i da ga imaju kad institucije ne vjeruju njima. 

O tome da institucije ne vjeruju ženama svjedoče dva femicida koja su se dogodila u nepunih mjesec dana u malobrojnoj Crnoj Gori. Obje žrtve su prijavljivale prjetnje po život, oba puta su institucije propustile da ih zaštite. Ilir Đokaj, ubica devetnaestogodišnje Šejle Bakije, prije nego što je počinio ovaj strašan zločin oslobođen je odlukom Suda za prekršaje, jer tužilac njegove prijetnje da će “krv pasti” nije shvatio kao grubo nasilje. Nedugo nakon toga ih je obistinio. Institucije su rekle da je sve urađeno ,,pravilno i zakonito”. Građani i građanke nisu tako mislili pa su organizovali dva mirna protesta sa zahtjevima da se održi vanredna sjednica Vlade i uradi analiza postupanja svih institucija. Na ove zahtjeve kabinet predsjednika nikada nije odgovorio. Ni nova Vlada u najavi ne obećava progres, sudeći po broju žena koje (ne)učestvuju u pregovorima.

I drugo ubistvo je prošlo bez ikakve rekacije nadležnih. Počinio ga je osuđivani nasilnik, Ahmet Škrijelj, koji je, u prisustvu petoro maloljetne djece prvo usmrtio suprugu, zatim teško povrijedio maloljetnu kćerku, a potom izvršio samoubistvo. Nasilje u toj porodici je bilo poznato svima, od komšija do centara za socijalni rad, policije, tužilaštva, suda. Pa ipak je žrtva bila sama, prinuđena da trpi do samog kraja.

Sistem ne štiti ni djecu, čak ni kada su seksualno zlostavljana, oteta, prinuđena na suživot sa odraslim nasilnicima. O tome svjedoče učestali seksualni napadi na djecu, čiji su počinioci već poznati kao osuđivani višestruki povratnici. Poslednji takav slučaj je iz Plava, malog mjesta u kojem se sve zna, ali se o silovanju i otmici dvanaestogodišnje djevojčice ćutalo sve dok slučaj, četiri mjeseca kasnije, nije stigao do medija. Prema reakcijama na medijske natpise, javnost je najviše uznemirila činjenica da je silovatelj i otmičar djeteta - oženjen.

Pa kome onda sistem vjeruje ako već ne vjeruje žrtvama?

Sudeći po riječima i djelima ličnosti sa najviših državnih adresa, reklo bi se da vjeruje nasilnicima. 

Vjeruje im čak i kada protiv njih postoje pravnosnažne presude za nasilje u porodici i kada ne dozvoljavaju djeci kontakt sa majkama. Takvih je nasilnika mnogo, prema statistici Osnovnog suda u Podgorici, u kojem je od 2017. godine aktivno oko 150 predmeta. O tome je u Hrvatskoj pisala novinarka Jelena Jindra, a kod nas Damira Kalač. U Hvatskoj je zlostavljački sustav pao, a kod nas još nije, a kad će ne znamo.

Prva kazna zatvora u jednom takvom slučaju izrečena je Tomašu Boškoviću, nakon što je pune tri godine onemogućavao djeci kontakt sa majkom. On je, međutim, na osnovu mišljenja rukovodioca Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava i odluke predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića - pomilovan. 

Ovakva djela predstavljaju strukturno nasilje nad ženama tj. nasilje koje je ukorijenjeno u nepravednom kulturnom, pravnom, političkom, socijalnom sistemu i strukturama koje odlikuje rodna i druge nejednakosti, koje se reprodukuju kroz državne politike i institucionalne norme i prakse. Ono se ogleda i u brojnim primjerima nekažnjenih mizoginih i seksističkih nastupa javnih ličnosti, blogera, političara, među kojima je najsvježija izjava poslanika u Skupštini Crne Gore, Slavena Radunovića. Poslanik partije sa demokratskim imenom, koji filigranski mjereći „tanku nit koja presuđuje u odluci da li je bilo silovanja ili nije“, zabrinut da se može dogoditi da „razmažena ćerka bude ljubomorna na svog momka pa ga prijavi za silovanje, pa s obzirom čija je ćerka, taj mladić završi kao silovatelj“, velikodušno relativizuje činjenicu da je broj prijavljenih silovanja veoma nizak, a broj osuđujućih presuda još niži, upravo zato što njegovo mišljenje dijeli većina onih koji treba da djeluju u ovakvim slučajevima.  

Kada svemu dodamo govor mržnje i seksizam usmjeren prema ženama u politici i javnom životu, koji je toliko učestao da ne stižemo na sve ni odreagovati, onda je jasno zašto u Crnoj Gori žene ne samo ubijaju i zlostavljaju, već i zašto se – ne rađaju. Crna Gora je, naime, jedna od država u kojima se godinama rađa znatno manje djevojčica nego dječaka (108:100 u posljednje tri godine) jer roditelji i šira familija preferiraju naslednike (ko zna čega, kada oko trećina građana/ki živi u riziku od siromaštva, a skoro svaki deseti ispod linije apsolutnog siromaštva). Ni kampanja „Neželjena“, tokom koje je prikupljeno preko 6000 potpisa građanki i građana, nije pomogla da se ovaj problem nađe u fokusu države koja ove godine bilježi negativni prirodni priraštaj.

Sve ovo se događa u godini u kojoj ističe četvorogodišnji rok za ispunjavanje pravno obavezujućih preporuka koje je državi uputio GREVIO - Ekspertsko tijelo za praćenje primjene Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulske konvencije). I sve to u zemlji koja se naziva „liderom evropskih integracija“.

                                                                                                                     Maja Raičević
Centar za ženska prava

Više od tri petine građana nema povjerenja u pravosudni sistem Crne Gore, rezultati su istraživanja koje je za potrebe Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sproveo Ipsos.
"Izgleda da u posljednje vrijeme dodatno opada povjerenje u pavosudni sistem, iako ni ranije nije bilo visoko. To je vjerovatno rezultat svih ovih dešavanja koja su u posljednjih godinu i po i blokade pravosudnog sistema," kazala je izvršna direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović  na predstavljanju rezultata istraživanja javnog mnenja o percepciji rada tužilaštva, koje je rađeno tokom novembra na reprezentativnom uzorku na tertoriji Crne Gore.
Ukoliko bi iz nekog razloga bio pokrenut postupak od strane tužilaštva, više od polovine ispitanika u Crnoj Gori smatra da prosječan građanin ne bi mogao da očekuje nezavisnu istragu, dok trećina vjeruje da bi istraga bila nezavisna.
"Oko tripetine građana smatra da ukoliko bi iz nekog razloga bio pokrenut postupak, protiv njih, ne bi mogli da očekuju nezisnu istragu od strane tužilaštva, štonajbolje govori da običan čovjekdoživljava CrnuGoru kao besudnu zemlju,kako je davono definisao Milovan Đilas," kazala je Tadić Mijović.
Tri petine građana navodi da tužilaštvo u Crnoj Gori ne odlučuje nezavisno o tome koga će krivično goniti, među kojima polovina smatra da na te odluke najviše utiču određeni uticajni pojedinci. Trećina ovih građana vjeruje da na odluke tužilaštva utiče vlast.
Tadić Mijović je na konfereniji za novinare kazala je istraživanje koje je takođe Ipsos radio prije godinu i po pokazalo da su građani tada u većem stepenu vjerovali da vlast utiče na rad tužilaštva, a nešto je manje bio uticaj istaknutih pojedinca.
"Ovo može da ukazuje na činjenicu da aktuelna vlast nema tako veliki uticaj na pravosuđe, koliko imaju predstavnici određenih moćnih krugova", kazala je ona.
Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica Centar za građanske slobode (CEGAS), kazala je da među pojedinačnim institucijama i organizacijama na prvom mjestu popovjerenju se nalaze crkva, vojska i policija, dok najniži stepen povjerenja građani iskazuju prema tužilaštvu i političkim partijama.
Iz ovih podataka, rekla je Popović Kalezić, možemo zaključiti da prema mišljenju ispitanika "političke partije ne rade u interesune građana, već u sopstvenom".
Kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou,  rad Specijalnog državnog tužilaštva 13 odsto ispitanika smatra lošim a čak 43 veoma lošim.
Mišljenje građana o radu specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou je uglavnom negativno - više od polovine građana njegov rad ocjenjuje kao loš, dok više od dvije petine kao veoma loš.
"Ovdje možemo ukazati da je ocjena rada SDT u potpnosti poklolopljena sa ocjenom rada specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića. Dakle, građani prosto izjednačajavaju ličnost i poziciju specijalnog državnog tužioca sa cjelokupnim radom SDT. Što je apasolutno loše," ocijenila je Popović Kalezić.
Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrđivanje stepena povjerenja građana/ki u pravosudne organe i pravosudni sistem uopšte, kao i ocjena nezavisnosti i efikasnosti tužilaštva u Crnoj Gori.
Rezultati koji su predstavljeni dio su dvogodišnjeg projekta "Istraživanje istraga" koji CIN-CG, CEGAS i "Monitor" sprovode uz podršku Vlade Kraljevine Holandije. Cilj projekta je podsticanje evropskih integracija kroz istraživanja i dubinsku analizu vladavine prava i efikasnosti crnogorskog tužilaštva. U fokusu će biti posebno rezultati pravosuđa u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou kao i uticaj rada tužilaštva na poglavlja 23 i 24 pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom.

Crna Gora spada u prvih pet zemalja po pošumljenosti u Evropi, ali je u samom vrhu kada je u pitanju procenat opožarene povrišine. Tokom prethodne decenije naša je zemlja imala čak 60 odsto više opožarene teritorije od 50 puta veće Francuske, što nas koša više stotina miliona eura. Ove godine taj procenat je bio oko tri odsto teritorije, ili 423 km2, što je približno najgoroj požarnoj sezoni 2017. godine.

I pored zabrinjavajućih podataka, reakcija nadležnih ovog ljeta nije bila adekvatna. Međunarodne pomoći nije bilo, a jedan od helikoptera vojske Crne Gore za gašenje vatre poslat je u Sjevernu Makedoniju, iako je ta zemlja tokom 2021. imala znatno manje požara od Crne Gore. Šta bi trebalo da se radi da se promijeni praksa prethodnih vlasti, čiji je odnos prema prirodnim resursima bio takav da Crna Gora danas nema ni strategiju ni sredstva za zaštitu prirode tokom požarnih sezona. Kako ovakva praksa, ukoliko se nastavi, može trajno ugroziti šume i druga bogatstva Crne Gore, posebno u vremenu klimatskih promjena i suša, pogledajte u filmu: ,,Požari u Crnoj Gori: Uzroci i posljedice“.

Dokumentarni film dio je projekta: ,,Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, uščešće građana/ki“, koji Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi u saradnji sa Balkanskom istraživačkom regionalnom mrežom (BIRN) i nedjeljnikom Monitor. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Od januara do septembra zabilježeno je 6.708 smrti, što je rast od gotovo 1.700 slučajeva u odnosu na isti period lani. Statistika umrlih pokriva sve slučajeve smrti

Broj umrlih za prvih devet mjeseci ove godine porastao je za 33,7 odsto u odnosu na isti period prošle godine, dok je u odnosu na 2019. godinu veći za 36 odsto, pokazuju podaci Uprave za statistiku (MONSTAT), koje je analizirao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Statistika umrlih pokriva sve slučajeve smrti upisane u Matični registar umrlih. U obradi se podaci grupišu prema prebivalištu umrlog lica. Tako su rezultati demografske statistike obrađeni po principu mjesta stalnog stanovanja.

U periodu od januara do septembra 2019. godine umrle su 4.943 osobe. U toj godini pandemija koronavirusa još nije bila pogodila Crnu Goru. Prvi slučajevi koronavirusa u Crnoj Gori registrovani su sredinom marta 2020. godine. Do kraja septembra te godine preminulo je 5.017 osoba. Dakle, 74 građana i građanki više nego 2019, odnosno 1,5 odsto. Prema podacima Instituta za javno zdravlje (IJZ), do kraja septembra prošle godine od posljedica korone preminulo je 169 osoba.

Na kraju prošle godine bilo je nešto više od 48.200 slučajeva inficiranih ovim virusom, koji se rasplamsao tek krajem godine, pa je broj umrlih od korone u 2020. godine bio 682. Na kraju prošle godine ukupan broj preminulih bio je 7.293, što je u odnosu na prethodnu godinu 698 slučajeva više. Po tome se gotovo u potpunosti poklapa povećanje broja umrlih u prošloj godini sa brojem preminulih od korone.

MONSTAT u ovom trenutku raspolaže samo sa preliminarnim podacima o broju umrlih od januara do septembra ove godine. U odnosu na prethodnu godinu, za devet mjeseci ove zabilježeno je 6.708 smrtnih slučajeva, što je rast od gotovo 1.700 slučajeva u poređenju sa istim periodom 2020. godine – odnosno rast od čak 33,8 odsto. U prvih devet mjeseci ove godine, prema podacima IZJ, od posljedica korone umrla je 1.241 osoba.

U januaru ove godine je, prema preliminarnim podacima, umrlo 818, dok je prošle godine, kad nije bilo korone, u istom periodu preminulo oko 580 osoba. U februaru su umrle 838, a prošle 565 osoba, u martu 945 osoba, a prošle godine 584 osobe. U aprilu ove godine preminulo je 829 osoba, a u istom mjesecu prošle godine njih 486. U maju je taj odnos bio 665 u odnosu na 482 godinu ranije. U junu je preminulo 527 osoba, a u junu 2020. godine 485. Jul je jedini mjesec u kojem je više osoba preminulo prošle godine nego ove – 582, a prošle 656. U avgustu ove godine preminule su 733 osobe, a prošle 583, a u septembru 771 u odnosu na 593 godinu ranije.

Crna Gora je ove sedmice premašila brojku od 2.300 preminulih čija je smrt povezana s koronavirusom, a od početka pandemije bilo je više od 157.000 slučajeva infekcije, zbog čega se jedno vrijeme nalazila i u vrhu liste zemalja po stopi inficiranih i umrlih u odnosu na broj stanovnika.

Prema ispitivanjima NATO Strateškog komunikacijskog centra izvrsnosti (StratCom), koje je radio Ipsos, 34 odsto građana Crne Gore uvjereno je da je broj inficiranih ili preminulih od posljedica kovid-19 nekoliko puta veći od zvaničnih podataka. To se ne bi ipak moglo reći kada se uporede ove cifre, iako je rast umrlih u prvih devet mjeseci 2021. u odnosu na prošlu godinu veći za 459 od ukupnog broja umrlih od korone.

I u regionu vlada veliko nepovjerenje u zvaničnu statistiku. Balkanska istraživačka mreža (BIRN) objavila je da su u Srbiji tokom prošle godine u preko 10.000 slučajeva postojale uredno popunjene potvrde o smrti u kojima se korona navodi kao uzrok, dok je zvanično saopštavan daleko manji broj - oko tri hiljade umrlih. Srbija, međutim, prema podacima uglednog američkog Instituta Džons Hopkins, ima najviše vakcinisanog stanovništva u regionu – 44,9 odsto.

Slijedi Kosovo sa 42,45 odsto, pa zatim Crna Gora sa 41,11 odsto. Sjeverna Makedonija ima 37,91 odsto stanovništva koje je primilo barem jednu dozu, Albanija 33,62 a na začelju je Bosna i Hercegovina sa svega 21,83 odsto.

Crna Gora je u ovom tenutku daleko od cilja iz Vladinog Programa rada za ovu godinu, a koji je bio postavljen na 70 odsto stanovištva.
Premijer Zdravko Krivokapić, jedini među liderima regiona koji nije vakcinisan, kazao je nedavno da se nada da će procenat od 70 odsto vakcinisanih u Crnoj Gori biti postignut do septembra sljedeće godine.

Smanjen broj beba

U istom vremenskom periodu opao je i broj živorođene djece u Crnoj Gori.
Za devet mjeseci ove godine rođeno je, prema podacima MONSTAT-a, 5.182 djece.
U istom periodu prošle godine taj broj je bio veći i iznosio je 5.309, a godinu ranije, u predpandemijskoj 2019. godini, iznosio je 5.321.

Miloš RUDOVIĆ