Na mjestima gdje su nekada bili hoteli zvučnih imena sada su ledine, parkinzi, ili ruine. Slučajevi skandalozne privatizacije čame u fiokama tužilaštva i tek poneki stigne do suda

Umjesto da crnogorsku obalu na najboljim lokacijama krase novi hoteli, problematičnim prodajama, nebrigom vlasti i akcijama koje su pratile burazerske privatizacije, na tim mjestima su samo ruševine.

Samo u Ulcinju, hoteli Galeb, Lido i Jadran su u ruševinama, hotel As u Peraziću dolu je betonski kostur, od Fjorda u Kotoru ostala je ledina, a tri hotela Hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) Boka u Herceg Novom su ruine. Srušen je i hotel Plavi horizonti u uvali Pržna kod Tivta, kao i hotel Mimoza u tom gradu, a izgradnja novih ne počinje.

Nema rješenja ni Jezera na Žabljaku od kojih je ostao samo kostur, a zatvoren je i hotel Planinka, planiran za rušenje.

Iako su nerenovirani bili niže kategorije, ovi hoteli su nekada značajno doprinosili turističkoj ponudi. Profesor na budvanskom Fakultetu za biznis i turizam i nekadašnji ministar turizma Ivo Armenko za CIN-CG kaže se država u ovim slučajevima nije obezbijedila i sad se vode beskrajni sudski sporovi.

Kako su hoteli bili u lošem stanju, bitnija od cijene, kako smatra, bila je njihova rekonstrukcija i da dobiju višu kategoriju, što se i desilo Avali u Budvi, kompleksima u Bečićima, Maestralu, Svetom Stefanu...

Armenko smatra da država treba da oduzme ove ledine i ruševine, ili da natjera investitora da ih privede namjeni i riješi se „čuda koje kvari vidik“, kao u Petrovcu gdje se ne završava nekoliko betonskih solitera.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj za CIN-CG su kazali da je za Boku postupak pred Privrednim sudom, a za Lido sa relevantnim institucijama „preduzimaju neophodne aktivnosti kako bi se riješio status imovine i počela valorizacija lokacija“. Podsjećaju da su za lokaciju nekadašnjeg hotela Jadran, ugovor potpisali Morsko dobro i Star of Montenegro, dok je za Galeb „u toku intenzivna komunikacija“ sa zainteresovanim stranama u cilju rješavanja problema.

IDEALNA DESTINACIJA ZA LOV U MUTNOM

Arhitektica Ružica Draginić iz grupe KANA, podsjeća da su se protivili rušenju hotela, a posebno Mimoze u Tivtu, za koji je bila prihvaćena inicijativa da se zaštiti kao kulturno dobro.

„Nadamo se da će se odnos prema našoj zaostavštini promijeniti dolaskom novih ljudi u nadležnim institucijama“, rekla je Draginić za CIN-CG.

Arhitektica konzervatorka Aleksandra Kapetanović iz NVO Expeditio ocijenila je da rušenje, uključujući i hotela Crna Gora u Podgorici, govori da su interesi pojedinaca iznad javnog.

I hotel Ljubović, kultno mjesto, kojeg Podgoričani pamte iako mu je promijenjeno ime u City, 2019. je srušen, da bi se gradili stanovi.

Kapetanović kaže da to govori da država ne prepoznaje i ne štiti značajan segment kulturne baštine čija je vrijednost potvrđena i na međunarodnom nivou.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG kaže da je privatizacija turističkog sektora dominantno sprovedena kroz ugovore sa problematičnim klauzulama, brojnim aneksima kojima se mijenjala suština.

„Jasno je da je investitor imao najviše koristi od takve prakse, ali se postavlja pitanje koja je bila motivacija pojedinih ministara i drugih funkcionera da godinama tolerišu takvo stanje“, rekao je Milovac.

Ključnu ulogu, kaže, imalo je tužilaštvo koje do sada nije kompletiralo istragu za bilo koji veliki slučaj privatizacije gdje je postojala sumnja u korupciju, ili neko drugo kršenje zakona, što je Crnu Goru promovisalo kao idealnu destinaciju za „lov u mutnom“.

AS I „VIZUELNO DOBRA“ GARANCIJA

Hotel As u Perazića dolu jedan je od najvećih privatizacionih promašaja bivše vlasti. Ogromna nedovršena građevina stoji prazna godinama, opkoljena skelama, od kojih je jedna već pala. Ostavljeni kran je zarđao i obrastao travom.

Budvanska rivijera je 2002. godine prodala As, vile i zemljište uz more, crnogorsko-ruskoj kompaniji Nega tours za pet miliona maraka. Kupac se obavezao se da će u hotel, čiji je dio srušio u namjeri da ga proširi, uložiti 22 miliona maraka i otvoriti ga do kraja 2003. godine.

Kupac je zatim 2006. dobio građevinsku dozvolu da sagradi dio hotela sa 17 spratova i onda izmijenio projekat, kojim je ukupne investicije planirao na čak 110 miliona eura i najavio gradnju marine, heliodroma, kazina...Rok izgradnje je pomjerio za maj 2015. da pokuša da obezbijedi kredit, što mu nije uspjelo.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma je nakon toga pokrenulo postupak raskida ugovora i naplate bankarske garancije od tri miliona eura, za koju se ispostavilo da je lažna. Član borda direktora Nega toursa Neđeljko Gardašević je u martu prošle godine hapšen i počelo je da mu se sudi za zloupotrebu ovlašćenja u privredi. On je krajem januara ove godine u Višem sudu negirao da je dao nevalidnu bankarsku garanciju.

Mnogi su u ovom slučaju prozivali bivšeg ministra turizma Branimira Gvozdenovića, a on je u aprilu u Višem sudu, kao svjedok, rekao da je bankarska garancija Sberbanke ispunjavala vizuelni uslov i da je imala hologram banke, kao i da tada nije postojala procedura provjere.

ULCINJ VIŠE OD DECENIJU ČEKA TRI NOVA HOTELA

„Jedan od neuspješnih primjera je i privatizacija hotela u Ulcinju, Galeb, Grand Lido i Apartmani Lido, kao i lokacija bivšeg hotela Jadran“, rekao je 2017. godine u Skupštini tadašnji ministar turizma Pavle Radulović.

Podgorička kompanija Rokšped, u vlasništvu porodice Stanaj, kupila je od Ulcinjske rivijere hotel Galeb za 5,75 miliona eura 2006. godine i obavezala se da u rekonstrukciju za dvije godine uloži oko 15,4 miliona eura. Hotel je srušen 2008. godine, a na tom mjestu, nedaleko od Starog Ulcinja, sada je parking.

Prema izvještaju Sekretarijata za razvojne projekte za 2013. godinu, prvo je problem bilo kašnjenje lokalne uprave i planskih dokumenata, a zatim Rokšped nije imao novca, pa je 2016. pokrenut sporazumni raskid ugovora.

Ispostavilo se da je Rokšped uzeo kredit kod NLB Banke koja je stavila hipoteku na zemljište, od 2,5 miliona eura, što je 2017. provjeravalo Specijalno državno tužilaštvo. U novembru 2017. podnijete su krivične prijave protiv više državnih i lokalnih funkcionera, zbog sumnje da su prilikom prodaje Galeba oštetili državu za više od milion eura.

Na kraju su optuženi samo direktor i službenica ulcinjskog katastra, Dževdet Čaprić i Smilja Šunjevarić i bivši notar Anđelko Milošević, a suđenje je u toku.

Rokšped se u septembru prošle godine, nakon što je bivša vlada povukla tužbu protiv kompanije, upisao kao vlasnik parcele na kojoj je bio Galeb, a zatim je početkom marta oglasio prodaju.

 
JADRAN – GMIZAVCI  I  PTICE JEDINI GOSTI
 

Ugovor o 30-godišnjem zakupu 25 hiljada metara kvadratnih na poluostrvu Ratislava (Suka) Morsko dobro je 2008. godine zaključilo sa preduzećem Star of Montenegro, čiji je vlasnik „Montenegro 2000 consulting and development company“, (osnivač Danilo Durutović), a preostalih pet odsto ima Morsko dobro, po osnovu ustupanja prava korišćenja i novčanog uloga.

Cijena zakupa lokacije nekadašnjeg hotela Jadran, koji je srušen u zemljotresu, 1979. godine iznosi euro po kvadratu, a zakupac se obavezao da će investirati 33 miliona eura.

Radovi nijesu počeli ni nakon tri aneksa ugovora, niti preseljenja 13 porodica koje su tu živjele poslije zemljotresa 1979. godine

Iz Morskog dobra su za CIN-CG kazali da je pred Privrednim sudom u toku postupak za raskid ugovora, plaćanje naknade za korišćenje morskog dobra i oslobođenja-predaje ovog prostora. Potvrdili su da postoji interesovanje novih investitora iz Albanije.

Ostaci hotela vidljivi su ispod gustog šiblja, koje se spušta u more. Mjesto sa kojeg se pruža pogled na Stari grad i Malu plažu koristi se kao parking.

SRUŠILI LIDO A GRADILI BI U BUDVI

Kompanija Capital estate Budva je 2006. godine kupila Lido i bungalove za 10,8 miliona eura i obavezala se da investira skoro 38 miliona eura za tri godine.

Objekat je srušen, bungalovi ruinirani, a ispred recepcije parkiran je traktor koji koristi nekoliko preostalih radnika.

Capital estate, čiji je vlasnik ofšor kompanija Felixport enterprises sa Kipra, a izvršni direktor Dragan Lučić, je 2012. godine odustao od gradnje hotela na Velikoj plaži, navodno zbog zagađenja obližnje Port Milene i ponudio da gradi na novoj lokaciji, ali u Budvi.

Kompanija je o izgradnji hotela Lido pregovorala sa grupacijom Karisma, koja je zakupila hotele Belvi i Olimpik na Velikoj plaži. Iz Karisme nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome, a ranije su za „Vijesti“ rekli da su pregovori obustavljeni zbog korona krize.

Iz Opštine Ulcinj nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa srušenim hotelima.
 
OD FJORDA - LEDINA 

Kotorski hotel Fjord, koji je izgrađen 1986. godine, kroz masovnu vaučersku privatizaciju, preko Eurofonda dopao je kompaniji Alfa invest Veselina Barovića. Zatim je 2005. godine prodat kroz stečaj irskim biznismenima Luisu Magvajeru i Majklu Fingltonu koji su ga preko firme New Fjord Development, platili 5,5 miliona eura.

Novi vlasnici su se posvađali pa su u postupku stečaja podnijeta tri plana reorganizacije. Prihvaćen je predlog New Fjord developmenta pa je početkom 2013. prekinut stečaj.

Megvajer je, kako su objavili mediji, krajem prošle godine poslao pismu kabinetu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića u kojem je naveo da mu je oteta imovina i da smatra da u Crnoj Gori djeluje “organizovana stečajna mafija i sprega povezanih stranih i domaćih biznismena, advokata i političara”, koja mu je “nanijela štetu od najmanje 12,4 miliona eura”. Optužio je i bivšeg ministra Branimira Gvozdenovića za traženje milionskog mita, što ovaj demantuje.

„…Javnosti je poznato da sam 2019. godine, odmah nakon što je ova laž plasirana, Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbu protiv njega, tražeći sudsku zaštitu od lažnih podmetanja i izrečenih neistna. Tada, kao i sada, čudi me da mediji koji su ove klevete prenijeli, nijesu našli za shodno da provjere kredibilitet 'irskog biznismena' jer bi se, na taj način, lako razumjelo o kakvom profilu čovjeka se radi“, rekao je Gvozdenović za CIN-CG.

Iz SDT-a nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG šta su preduzeli povodom optužbi Megvajera.

Novi vlasnik hotela Fjord 2018. godine postala je podgorička kompanija Boka Bay Investment, čiji su vlasnici Orhan Pelinković iz Bara i GB-Act group. Na sajtu Act group je hotel Fjord predstavljen kao projekat u toku koji će imati pet zvjezdica.

Novi vlasnik je srušio hotel i najavio radove krajem prošle godine, ali oni još nijesu počeli. Iz  kompanije Act group nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto kasne.

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić za CIN-CG kaže da su jako zainteresovani da na mjestu Fjorda dobiju hotel sa pet zvjezdica i smtraju da bi zbog nadležnosti „država trebalo da uzme učešća u praćenju i brzini realizacije tog projekta“.
 
HERCEG NOVI POSLIJE VEKTRE NEMA VELIKIH HOTELA
Slučaj HTP Boka, koja je 2007. godine prodata, kompaniji Vektra Dragana Brkovića završio je u tužilaštvu. Početkom februara SDT je ocijenio da je za oko 50 miliona eura država oštećena zbog nepoštovanja ugovora o kupoprodaji.

Iz SDT-a su za CIN-CG rekli da je predmet u fazi izviđaja u toku vještačenje. Rekli su i da je za Vektra Boku formirano nekoliko predmeta i da je u jednom sačinjena službena zabilješka.

Kupoprodajni ugovor sa Vektrom Montenegro, kojoj je prodat većinski paket akcija državnih fondova (59,4 odsto), potpisan je u decembru 2007. godine. HTP Boka je prodata za 22,2 miliona eura, a kupac se obavezao da u roku od tri godine investira 50 miliona eura.

Na štetnost ugovora su godinama upozoravali iz dijela javnosti i NVO sektora, kao i sindikata preduzeća, ukazujuću da je kupcu omogućeno i da prodaje nekretnine Boke čija vrijednost ne prelazi 30 odsto ukupne knjigovodstvene vrijednosti.

Iz Opštine su za CIN-CG rekli da je Vektra Boka do sada prodala poslovni prostor bivše Službe računovodstva, glavnu Autobusku stanicu i drugu imovinu. Brković je 2018. godine tražio od Savjeta za privatizaciju saglasnost za prodaju hotela Plaža, Igalo, Tamaris i starog hotela Boka, ali je nije dobio.

Umjesto Tamarisa sada je neuređeni parking, a Igalo i Plaža su ruine.

Opština Herceg Novi je 2010. godine usvojila urbanističke projekte za Tamaris i Plažu. Zemljište na kojem se nalazi hotel Igalo je pod sudskim sporom, jer porodica Acović traži povraćaj nacionalizovanog zemljišta.

Pred skupštinskom Komisijom za kontrolu privatizacije, koja se ovim bavila više puta, Brković je u aprilu rekao da će tužiti državu ako imovinu Boke ne oslobodi tereta restitucije i ne riješi radne sporove iz pretprivatizacionog perioda. On tvrdi da su mu ti podaci bili sakriveni, što je predsjednik tenderske komisije Predrag Nenezić demantovao.

Privredni sud je nedavno pokrenuo predstečajni postupak za Vektra Boku, kao uvod u klasični stečaj.

Iz Opštine Herceg Novi za CIN-CG kažu da je prethodna Vlada štitila interese kupca, a Privredni sud mu je kroz plan reorganizacije omogućavao nastavak lošeg poslovanja.

Brkovićeve kompanije godinama su među najvećim poreskim dužnicima.
 
NA HORIZONTU NEMA GRADNJE

Nova lokalna vlast u Tivtu nije, kako su kazali za CIN-CG do detalja upoznata sa razlozima kašnjenja izgradnje novih hotela umjesto srušene Mimoze u centru grada i Plavih horizonata u uvali Pržna, ali su pokrenuli neke razgovore.

Mimoza je poslovala u sklopu istoimenog hotelsko-turističkog preduzeća čije je akcije država prodala 2002. godine preduzeću Irva Beograd, Đorđija Nicovića, za svega 400 hiljada eura, uz obaveznu da ulaganjem 2,5 miliona eura dostigne većinski paket akcija od 51 odsto. 

HTP Mimoza je hotel Mimozu prodala 2015. godine za 6,5 miliona eura firmi Mimoza Group iz Tivta, čiji je direktor bila ukrajinske državljanka Anastasija Lašmanova koja je ubijena u Kotoru 2018. godine. Sadašnji vlasnici Mimoza group, prema podacima iz CRPS su Lilia Kail (75 odsto) i Blagoje Peković (25 odsto), dok je osnivač ruski biznismen Aleksander Zadorin, a mediji spekulišu da iza svega stoji Valerij Zadorin, vlasnik kompanije Aroma, jedne od najvećih za trgovinu luksuznim proizvodima u Rusiji.

Ministarstvo održivog razvoja je izdalo urbanističko tehničke uslove za kondo-hotel sa apartmanima za prodaju krajem 2015. godine u kojem piše da “ukoliko se investitor odluči, postojeći objekat se može srušiti i izgraditi novi po uslovima za planirane objekte.”

Najstariji tivatski hotel, izgrađen 1958. godine, srušen je 2016. i novi se još ne gradi.

Katarski državni investicioni fond Qatari diar je za oko 28 miliona eura od tivatskog HTP Primorje 2010. godine kupio hotel Plavi horizonti i oko 240.000 kvadrata zemljišta. Najavljeno je ulaganje od 250 miliona eura u novi kompleks koji je trebalo da bude završen do septembra 2014.

Hotel je srušen 2011, a prema podacima sa sajta kompanije, planirana je gradnja rizorta sa luksuznim hotelom, klubom na plaži, više od 140 rezidencijalnih vila...

Nakon informacija da Qatari Diar odlazi iz Crne Gore zbog neriješenih imovinskih sporova, Vlada je u septembru 2014. godine donijela odluku o eksproprijaciji zemljišta. Prema nezvaničnim informacijama, Katarci su očekivali da će im i mještani prodati zemljište, što je nekoliko njih odbilo.

“Realizacija projekta uslovljena je okončanjem sudskih postupaka u vezi sa parcelama čiji status još nije regulisan”, piše u Vladinoj Informaciji iz 2019. godine uz objašnjenje da su parcele u suvlasništvu fizičkih lica koja osporavaju pokrenutu eksproprijaciju.

Krajem 2019. godine saopšteno je da je tadašnji premijer Duško Marković razgovarao je u Londonu sa Katarcima i da su prevaziđeni problemi.

Katarci nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto kompleks još nije izgrađen i kada će početi gradnja.

...

Rekonstrukcija ničega u Petrovcu

Ogromna konstrukcija betona i čelika nikla je na obali u Petrovcu, na mjestu gdje je nekada bio hotel Oliva, simbol početka modernog turizma koji je srušen u zemljotresu 1979. godine.

Soliteri planiranog kompleksa započeti 2012. godine, koji su promijenili i mikroklimu i stanovnicima naselja Brežine oduzeli pogled na more, rezultat su ugovora o zajedničkom ulaganju Budvanske rivijere i kompanije Euromix trade Miloša Perovića, koji u blizini posjeduje hotel Rivijera.

Mještani i predstavnici tadašnje opozicije uzalud su ukazivali da je gradnja nezakonito dozvoljena kao rekonstrukcija objekta koji nije ni postojao.

Ugovorom iz 2011. predviđeno je da 48 od 269 smještajnih jedinica u Crystal Rivieri dobije Budvanska rivijera, kao i odvojeni hotel Crystal Palas.

Rok za završetak bio je krajem 2016, ali je Crystal Palas završen 2019, i postao je dio hotela Palas, dok je Crystal Riviera zaustavljena na grubim radovima.

Iz kompanije Euromix kašnjenje pravdaju problemima zbog manjkavosti katastra podzemnih instalacija, pogrešno postavljenog strujnog kabla...

Iz Budvanske rivijere su za CIN-CG rekli da je preostali dio objekta obavezan da završi Euromix koji ih je obavijestio da je praktično okončao pregovore sa partnerom koji je spreman da završi radove.

Objašnjavaju da će se na kraju izgradnje preostalog dijela projekta, shodno ugovoru, napraviti konačan obračun u odnosu na ukupno izgrađene površine i da su počeli proceduru za preuzimanje i dijela koji im pripada prema ugovoru.

Gvozdenović: Nije bilo planova ali ni novca

Poslanik DPS-a i bivši ministar turizma Branimir Gvozdenović za CIN-CG kaže da ne misli da su investitori željeli da naprave stanove za prodaju i da zbog toga nijesu poštovali obaveze.

„Mislim da nije to bio slučaj, s obzirom da ni na jednoj lokaciji nije došlo do promjene namjene u planskim dokumentima koja bi eventualno dala za pravo investitorima da koriguju svoje investicione ambicije“, tvrdi Gvozdenović.

U nekim slučajevima, kaže on, investitori su precijenili svoje mogućnosti ili nisu uspjeli da obezbijede novac, a često je problem bio nedostatak planske dokumentacije ili neriješena imovinsko-pravna ili druga pitanja.

Objašnjava da su nastojali da riješe problem i pomognu investitoru, prije „rigidnog posezanja za raskidom ugovora“.

„Negdje je takav pristup dao rezultat, negdje nije. Naravno, naše zadovoljstvo rezultatima bi bilo još veće da 'ispada' poput Galeba, Fjorda, Tamarisa... nije bilo. Moguće da je, u nekim situacijama, trebalo da dodatno insistiramo na ugovorenom investicionom programu, po cijenu raskida ugovora. No, treba imati u vidu da bismo se, tako, možda samo vratili na početnu poziciju, a problem bi i dalje postojao“, rekao je Gvozdenović.

Uništeni simboli Žabljaka 
 
Turistička ponuda Žabljaka, kao centra zimskog turizma, značajno je oslabljena nakon zatvaranje tri velika hotela – Planinka, Jezera i Durmitor, što za CIN-CG potvrđuje i predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević.

Taj hendikep se, kaže, posebno ističe kada se organizuju sportska takmičenja, pa se jedna ekipa mora smjestiti u više hotela.

Hotele Jezera i Žabljak, dio imovine Ski centra Durmitor, kupila je 2004. godine kompanija Hotel Management Aktiengesellschaft iz Lihtenštajna, biznismena Sava Kujundžića, koja je u Crnoj Gori osnovala preduzeće Hotel menadžment Durmitor.

Kupac nije obnovio Jezera koje je platio 1,5 miliona eura, a obavezao se da u rekonstrukciju za tri godine uloži 3,9 miliona. Presudom Privrednog suda 2016. godine ugovor za taj hotel je raskinut. Bivša vlada je kupcu dala još jednu šansu, nakon što se aneksom ugovora obavezao da za pet godina uloži 3,2 miliona eura, ali ni poslije toga ništa nije rađeno.

Hotel Planinka, koji je takođe nekada pripadao Ski centru Durmitor, prodat je krajem 2005. godine konzorcijumu kojeg su činili HLT fond i HTP Primorje Tivat. 

Kupac nije ispunio obavezu da investira oko 8,7 miliona eura, pa je ugovor raskinut, što je poslije Privrednog potvrdio i Apelacioni sud krajem 2017. godine. Hotel bi trebalo da se vrati u stečajnu masu Ski centra Durmitor.

Samo 18 hotela ima pet zvjezdica

U Crnoj Gori je 2019. godine, prema podacima Monstata, bilo ukupno 403 objekta kolektivnog smještaja (hoteli, pansioni, moteli, turistička naselja, odmarališta, hosteli, kampovi i sl), sa oko 20,8 hiljada smještajnih jedinica i 48,7 hiljada kreveta. Od toga samo 18 ima pet zvjezdica i ukupno 2,86 hiljada kreveta.

Hrvatska je, na primjer, prema podacima njihovog Ministarstva turizma, na kraju 2019. imala 784 hotela sa 122.568 kreveta, a 44 sa pet zvjezdica.

Crna Gora je 2006. imala 25,6 hiljada soba i 65 hiljada kreveta u kolektivnom smještaju, što znači da se broj smještajnih kapaciteta smanjio. Da je desetak ruiniranih i srušenih hotela u funkciji, ukupan broj soba bio bi veći za najmanje 1.500, a investitori su najavljivali povećanje kapaciteta i do šest puta.

Durmitor se gradi

Hotel Durmitor je kupila kompanija Adriatic properties, grčkog biznismena Petrosa Statisa 2016. godine za 650 hiljada eura i srušila ga dvije godine kasnije.
Hotel je imao prepoznatljiv izgled i inicijativa za zaštitu kao nepokretnog kulturnog dobra koju je Expeditio podnio u aprilu 2013. godine bila je prihvaćena, o čemu su, prema riječima Aleksandre Kapetanović, dobili dopis Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Vještaci, koje je angažovala Statisova kompanija, dali su mišljenje da stari hotel ne bi izdržao rekonstrukciju i da ga treba srušiti. CIN-CG je ranije objavio da je Uprava je uvažila mišljenje vještaka i odustala od zaštite hotela.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Neadekvatno uređena gradilišta,nedostatak edukacije, nepostojanje evidencije o povredama i profesionalnim oboljenjima,rad na crno, nedovoljan broj inspektora, simbolične kazne - samo su neki od problema koji su prisutni u Crnoj Gori u oblasti zaštite i zdravlja na radu.

To je zaključeno na konferenciji “ Kako do sigurnosti i zaštite”, koja je realizovana u okviru projekta “ Koliko su bezbjedni radnici na našim gradilištima”.

Na konferenciji se čulo da se oko 50 odsto svih povreda na radu dešava u građevinarstvu, a da je 90 odsto gradilišta u Crnoj Gori neuređeno.

“Samo udruženim snagama mogu se postići bolji rezultati u oblasti zaštite i zdravlja na radu na crnogorkim gradilištima“, istakla je direktorica CIN CG-a Milka Tadić Mijović, dodajući da je tema zaštite i zdravlja na radu nepravedno zanemarena.

Direktorica Direktorata za rad i zapošljavanje Jevrosima Pejović je naglasila da su istraživački tekstovi koji su rađeni u okviru projekta uticali da se više govori o zaštiti i zdravlju na radu.

„Neophodna je bolja primjena zakona“, zaključila je ona, najavljujući da rade na pripremi Strategije za unapređenje ove oblasti.

Njena koleginica iz Ministarstva ekonomskog razvoja Jovana Bošković je dodala da je neophodno da poslodavac uradi sve da smanji rizik od povreda.

Inspektor rada Zlatko Popović je dodao da su pad sa visine i pad u dubinu u građevini najčešće povrede na radu, da se najčešće povrede dešavaju sredinom nedelje, da se ljudi srednje dobi najčešće povređuju...

On je dodao i da od 16 predviđenih inspektora za oblast zaštite i zdravlja na radu, trenutno je zaposleno njih 11.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu je dodala i da je neophodno uvesti predmet zaštite na radu u srednjim školama i fakultetima i formirati Nacionalni savjet koji jedino naša zemlja nema u regionu.

Novinarke Biljana Matijašević i Alisa Hajdarpašić dobitnice su evropske nagrade za istraživačko novinarstvo za tekst “Portonovi je vlasništvo ćerki predsjednika Azerbejdžana”, koji je objavio crnogorski Centar za istraživačko novinarstvo.

"Izuzetna mi je čast dobiti nagradu, zahvalnost EU Delegaciji koja podstiče istraživačko novinarstvo", rekla je Matijašević, na dodjeli nagrada u EU Info centru.

Njena koleginica Hajdarpašić je dodala da je ovo veliki podsticaj za nju kao mladu novinarku.

Druga nagrada pripala je novinarki TV Vijesti Svetlani Đokić za serijal “Put osvete”, a treću nagradu dobili su novinari Saša Dragojlo, Vladimir Otašević i Marko Vešović za tekst “ Milionski poslovi sina Svetozara Marovića u Srbiji”.

Specijalno priznanje za kontinuirano istraživanje dobio je Dejan Milovac iz MANS-a “Dosije Carević: Svi predsjednikovi ljudi”.

Predsjednica žirija Lejla Bičakčić i članovi Milica Pešić i Vladan Mićunović  odlučivali su o najboljima od 21 prijave koja je stigla ove godine.

Ministarka javne uprave i medija Tamara Srzentić je, na dodjeli nagrada u EU info centru, istakla da se u Crnoj Gori mora stvoriti ambijent za bezbjedno istraživačko novinarstvo.

Šefica Delegacije EU Oana Kristina Popa je, u online obraćanju, ukazala na važnost slobode medija i istraživačkog etičkog novinarstva.

Predsjednica CIN CG-a Milka Tadić Mijović je navela da se po treći put dodjeljuju nagrade u okviru velikog regionalnog projekta „Unapređenje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“, koji sprovodi Balkanska istraživačka regionalna mreža- BIRN, sa više partnera u Evropi, regiji i Turskoj, a podržava EU.

“ Mi smo u Centru naročito sretni što je u ove tri godine prijavljeno preko 60 radova iz medija u Crnoj Gori, kako nacinalnih tako i lokalnih, kao i nevladinih organizacija koje se bave istraživačkim novinarstvom. Među dobitnicima bilo je novinara i novinarki iz MANS-a, Pobjede, RTCG, Dana, televizije i novine Vijesti, CIN-CG, Radio Berane, portala Lupa…”, dodala je Tadić Mijović.

Prva nagrada je 5.000 eura, druga 3.000, a treća 2.000 eura.

Građevinska kompanija za koju je radilo šestoro povrijeđenih radnika zvanično ima samo troje zaposlenih Kada dođe do povređivanja radnika angažovanog bez ugovora, odgovornost postaje krivična, upozoravaju sagovornici CIN-CG

Šestorica albanskih državljana koji su 18. maja povrijeđeni na gradilištu nadomak Podgorice, bili su angažovani “na crno”, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Uprave za inspekcijske poslove (UIP).
Uzrok povreda albanskih radnika, prema nalazima UIP, bio je pad sa visine, kada su popustili podupirači prilikom izlivanja betonske ploče na građevini u naselju Kuće Rakića, koje se nalazi na granici Glavnog grada i Opštine Tuzi. Nije poznato što se tačno gradilo i koje je površine bila ploča.
Od šestoro radnika, tri su teško, a tri lakše povrijeđena.
Iz UIP su kazali da je riječ o "višestrukim povredama koštano-mišićnog sistema (leđa, ruke, noge, facijalne kosti…)“.
Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG, radnici su u međuvremenu napustili Klinički centar Crne Gore, gdje su bili smješteni.

Državni tužilac podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Vukas Radonjić kazao je za CIN-CG da je "formiran krivični predmet u kojem je u toku izviđaj” i pojasnio da se u ovom trenutku utvrđuje da li je učinjeno neko od krivičnih djela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine, kao posljedica umišljaja ili nehata učinioca.
Propusti investitora ili izvođača na gradilištu zbog kojih je došlo po povređivanja radnika smatraju se teškim krivičnim djelima protiv opšte sigurnosti, za šta su, prema Krivičnom zakoniku, predviđene kazne šest mjeseci do pet godina zatvora.
"U dosadašnjem toku postupka je utvrđeno da je vlasnik objekta kompanija 'Dadi export' DOO iz Podgorice, a da je izvođač radova privredno društvo 'CG Gradnja' DOO. Sve ostale odlučne činjenice se utvrđuju,“ kazao je Radonjić.
Ni investitor ni izvođač nisu odgovarali na pitanja CIN-CG o statusu radnika. Iz “Dadija” su “Vijestima” nakon nezgode tvrdili da objekat nije njihov.
Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma su za CIN-CG rekli da je urbanističko-građevinska inspekcija tada izvršila kontrolu objekta u naselju Kuće Rakića, zabranila dalje izvođenje radova i zapečatila gradilište. Prilikom obilaska, novinari CIN-CG su u četvrtak primijetili vatru iz unutrašnjosti zidina objekta, ali ne i radnike, ili mašine.
Djelatnost podgoričke firme “Dadi export” je trgovina na malo tekstilom u specijalizovanim prodavnicama. Kompanija je Upravi prihoda za prošlu godinu prijavila gubitak u poslovanju od tri miliona eura. Imaju ukupno 117 zaposlenih.
“CG Gradnja” je prošlu godinu završila profitom od 41 hiljadu eura, dok je Upravi prihoda prijavljeno svega troje zaposlenih.
Iz UIP su za CIN-CG precizirali da povrijeđeni albanski državljani “nijesu imali status zaposlenih”.
Prema zakonskoj definiciji, zaposleni je lice koje radi kod poslodavca po osnovu ugovora o radu, uključujući lice koje se osposobljava za rad i pripravnik, kao i svako lice koje po bilo kom pravnom osnovu obavlja rad kod poslodavca.
Ovaj slučaj još jednom je ukazao na problem velikog broja radnika na crno na crnogorskim gradilištima.

Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskom materijala Nenad Marković kazao je za CIN-CG da je njihova studija, koju su radili u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada (MOR), pokazala da je 30 odsto radnika u građevinarstvu angažovano bez ugovora o radu. To znači da na zvanično prijavljenih 8,5 hiljada radnika, koliko ih je prema Monstatu, ima još oko tri hiljade neprijavljenih.
“Praksa angažovanja radnika u građevinarstvu bez ikakvog ugovora o radu je široko rasprostranjena i postoji i kod malih, ali i kod velikih kompanija. Na crno se angažuju i domaći i strani radnici. Za poslodavca to postaje ozbiljno tek kada se desi neka nesreća kao ova u Tuzima, kada više nisu u pitanju simbolilne novčane kazne, već krivična odgovornost”, kazao je Marković.
Koordinatorka projekta Udruženja zaštite na radu (UZNR) Đina Janković kazala je za CIN-CG da bi borba protiv nelegalnog i neprijavljenog rada trebalo da se tiče svakog građanina Crne Gore, jer “svaki euro utajenog poreza znači manja ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu, javne usluge i sve ono što čini jednu zemlju dobrim mjestom za život”.
“Posljedice toga su višestruke i negativne za sve: za državu to su umanjeni prihodi budžeta i fondova socijalnog osiguranja, za privrednike koji poštuju zakon to je izloženost nelojalnoj konkurenciji i smanjenju tržišta, za radnike angažovane kroz rad na crno to je nezaštićenost - bez socijalnog osiguranja, bez pravne zaštite, bez primjena mjera zaštite i zdravlja na radu,” rekla je Jankovićeva.
Propisane kazne za rad bez zaključenog ugovora iznose od 2.000 do 20.000 eura za firmu, od 200 do 2.000 eura za odgovorno lice u firmi, dok su za preduzetnike kazne od 500 do 6.000 eura. Na 500 eura mjesečne neto zarade poslodavac treba da plati još oko 330 eura raznih dažbina. Tako, za desetak neprijavljenih radnika samo u jednom mjesecu može imati veću uštedu, od iznosa moguće kazne.
Važno mjesto u radu na crno, prema riječima Janković, zauzima i lažna prijava zaposlenih gdje se dio primanja dobije “na ruke”, a dio je plaćen regularno.
Iz Inspekcije rada su saopštili da nemaju podatak koliko su inspektori otkrili slučajeva rada na crno u građevinarstvu, jer njihov sistem elektronskih evidencija ne podržava razvrstavanje nepravilnosti po djelatnostima. Jedino znaju da se 14 odsto ukupnih nepravilnosti iz oblasti radnih prava i zaštite na radu odnosi na građevinarstvo.
U 2019. godini otkrili su ukupno 1.981 radnika “na crno”, od čega 1.296 stranaca. Nakon naloga inspektora za 603 radnika je regulisan radni odnos, odnosno za trećinu otkrivenog broja. Prošle godine su otkrivena 483 radnika bez ugovora, od čega je bilo 337 stranaca. Poslodavci su nakon naloga inspektora regulisali radni odnos sa 144 radnika. Iz Inspekcije su naveli da je do pada broja otkrivenih radnika na crno u 2020. godini došlo zbog smanjenje privredne aktivnosti usljed pandemije izazvane virusom korona.

Janković navodi da oni ne raspolažu pravim informacijama o broju povreda, jer se znatan dio ne prijavljuje - najčešće u slučajevima kada radnik nije bio radno angažovan po osnovu ugovora o radu. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana. Strah od gubitka posla je, kaže Janković, najveći uzrok neprijavljivanja povrede kada do nje dođe.
Ona je dodala da inspektori rada rijetko obilaze gradilišta na kojima se izvode takvi mali građevinski projekti.
Predsjednik Sindikata građevinara Nenad Marković kaže da radnici angažovani na crno koji se povrijede na gradilištu za eventualna obeštećenja zbog povreda i gubitka radne sposobnosti, mogu da tuže poslodavca, ali da je to teško dokazati i u redovnoj proceduri, a naručito ako su stranci.
“Poslodavci imaju obavezu plaćanja osiguranja od povrede na radnom mjestu za zvanično angažovanog radnika, ali ona je minimalna i nije dobro definisana. Poslodavci to koriste i radnike osiguraju na najmanju moguću premiju, kako bi uštedjeli novac. Tako je ovakav način osiguranja od povreda za par eura obesmišljen i treba da se mijenja, jer ne pokriva ni minimum štete koju radnik može da ima u slučaju povreda. Imamo iskustva iz EU, gdje se to radi na kvalitetniji i obimniji način i koji ćemo i mi morati da primjenjujemo”, kazao je Marković.
On je naveo da su do sada, prema njihovim iskustvima, postojale velike građevinske kompanije sa političkom pozadinom koje su inspektori izbjegavali.
“Nadam se da će nova praksa biti drugačija. Jedino neselektivne kontrole svih građevinskih kompanija uz pooštravanje mjera i kazni mogu konačno uvesti red u ovu oblast. Većina onih radnika koji su i prijavljeni osigurani su tek na minimalac. Država gubi ogromne prihode, a radnici ugrožavaju svoj život i zdravlje”, istakao je Marković.

Nekad je i jezik barijera

Iz Uprave policije su za CIN-CG kazali da su po saznanju za događaj u Kućama Rakića na lice mjesta izašli službenici Stanice kriminalističke policije za krim-tehniku i uviđaje, kao i službenici Jedinice kriminalističke policije za suzbijanje požara, eksplozija i havarija Centra bezbjednosti Podgorica. Uviđaj je urađen po instrukcijama sudskih vještaka građevinske struke i zaštite na radu.
U posljednjih godinu i po, ovo je druga kolektivna povreda zabilježena na crnogorskim gradilištima.
Usljed rušenja mosta u izgradnji na obilaznici oko Rožaja, krajem decembra prošle godine teško su povrijeđena tri radnika. Osnovno državno tužilaštvo iz Rožaja je sredinom marta podnijelo krivične prijave protiv četiri firme i sedam direktora i odgovornih inženjera. Osumnjičeni su za teško krivično djelo protiv opšte sigurnosti.
Pad sa visine, kako je CIN-CG objavio sredinom novembra, uzrok je tri od četiri smrti građevinskih radnika koji su stradali za deset mjeseci prošle godine godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom države.
Prema podacima predsjednika Sindikata sa terena, ni registrovani radnici nemaju dovoljno obuke za zaštitu na radu, a kod radnika angažovanih na crno o tome nema ni govora.
“Nekada je većina radne snage u građevinarstvu dolazila iz Bosne i Hercegovine i Srbije, ali oni sada mogu lakše da odlaze na rad u zapadnu Evropu za veće plate i kvalitetnije uslove rada. Tako, naši poslodavci sada većinom angažuju radnike iz Albanije, Kosova i Turske. Zato se na gradilištu i prilikom organizovanja rada i eventualnih obuka o zaštiti na radu javlja i problem jezičkih barijera”, kazao je Marković

Miloš RUDOVIĆ
Goran KAPOR

Jedan avion koji može da leti, drugi na servisu i treći kome nema lijeka, kao i helikopter u planovima, oprema je na koju Direktorat za zaštitu i spašavanje može računati ove godine. Najviše požara izazivaju ljudi, malobrojni procesi dugo traju, a kazne su simbolične 

Vatrogasci i drugi iz službi spašavanja će i ove godine u protivpožarnoj sezoni više biti zagledani u nebo, nego u oskudnu opremu kojom raspolažu i koja se rijetko i nedovoljno obnavlja. 

Iako se Crna Gora ponosi činjenicom da aktuelni sistem zaštite i spašavanja nema ni jednu ljudsku žrtvu, ukupni gubici prirodnih resursa od požara su ogromni i mjere se stotinama miliona eura. 

Prema podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare, u Crnoj Gori svake godine u prosjeku strada više od 180 kilometara kvadratnih šume, a izuzetak nijesu ni zaštićena područja. To je znatno više od, na primjer, mnogostruko veće Francuske u kojoj plamen godišnje prosječno proguta oko 110 kilometara kvadratnih šume.  

Uprava za šume, tvrdi da je u protekloj deceniji vatrom zahvaćena površina ,,šume u državnom i privatnom vlasništvu” u Crnoj Gori upola manja, odnosno ukupno 901,39 kilometara kvadratnih. Uprkos ovoj razlici u brojkama i metodologiji sabiranja, u Crnoj Gori, koja važi za zemlju sa visokim procentom šuma, izvjesno je da požari, uz nelegalnu sječu, prijete da promijene ekosistem i mikroklimu u zemlji. 

Odbrana od stihija koje mogu, kao i ranije, da progutaju ogromna šumska prostranstva nije značajno bolje pripremljena nego prethodnih godina. Neće biti formirana ni posebna jedinica za intervencije na prostoru cijele države, kakve imaju neke zemlje u okruženju. 

Većinu požara podmeću ljudi, ali duge i nedjelotvorne istrage i mali broj uglavnom simboličnih kazni ne destimuliše piromane, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

U ovom, trenutku Crna Gora raspolaže jednim funkcionalnim avionom „air-tractor“ za gašenje požara. Od preostala dva koja posjeduje, Direktorat za zaštitu i spašavanje (DZS) može do početka protivpožarne sezone da računa na još jedan koji je na servisu u Njemačkoj. Treći je, prema riječima Zorana Miljanića, državnog sekretara MUP-a, neupotrebljiv, pa „će MUP sa Vladom Crne Gore pokrenuti pitanje nabavke višenamjenskog helikoptera u vrijednosti od 10 miliona eura”. 

„Dva helikoptera datiraju iz sedamdesetih, a „najmlađi“ je iz 1998. godine. Stoga će prvi cilj DZS pod novim rukovodstvom biti osposobljavanje zastarjele avio-helikopterske jedinice, rekaoo je Miljanić u razgovoru za CIN-CG.

Ipak, pojačanje se ne može očekivati ove sezone. 

„ MUP će tek nakon usvajanja budžeta predložiti Vladi nabavku helikoptera. Apliciraćemo i za inostrane donacije, što bi bila najbolja opcija za finansiranje.“, objasnio je Miljanić. 

On kaže da će se, kao i do sada, lokalne samouprave starati same o finansiranju ljudskih i materijalnih resursa službi za spašavanje. MUP i vojska će pomagati tokom sezone, kada se iscrpe resursi lokalnih službi, dok se na međunarodnu pomoć može računati, tek u slučaju kada kapaciteti države ne budu dovoljni.

Miljanić ipak najavljuje spremnost da, za početak, ,,saslušaju sve primjedbe i odgovore na probleme u nadležnosti DZS”.

Troškovi rasli, šteta još veća

Prema izvještaju o šumskim požarima Državne revizorske komisije šteta od požara u periodu 2012- 2018. godine iznosi više od šest miliona eura. Nevladina organizacija KOD, međutim, objavila je u svojoj brošuri o požarima rezultate samostalnog ispitivanja i prema procjeni koja se primjenjuje i u Evropi, tvrdi da je ukupna šteta u ovom periodu bila 700 miliona eura. 

Biolog Vuk Iković, član KOD-a, ovu razliku objašnjava metodologijom po kojoj se u Crnoj Gori zvanično računa samo direktna šteta, odnosno gubitak drvne mase, dok su indirektne neuporedivo veće. 

Štete od šumskih požara se klasifikuju kao direktne i indirektne, dok je ukupna šteta zbir obje, objasnio je Iković za CIN-CG. 

On kaže da šuma požarom dugoročno gubi osnovnu vrijednost za čovjeka - proizvodnju kiseonika, a mnoge vrste ostaju bez hrane i staništa. 

„Šuma se od požara obnavlja najmanje 40 godina. Požarom u trenu nestaje ono što se formiralo decenijama i vjekovima, a zemljište gubi biomasu i postaje trajno jalovo “, objasnio je Iković. 

Nusret Kalač, nedavno smijenjeni direktor Uprave za šume (UZŠ), kaže da oni nijesu bili dužni da vode računa o ekološkim gubicima od požara, već isključivo o ekonomskim.

Prema podacima KOD-a, budžet DZS-a se tokom posljednjih 10 godina uvećavao, a gubici od požara su rasli. 

„Budžet DZS-a 2012. godine je iznosio 1.962.389,27 eura, a 2019. godine 3.497.529,33 eura, a opožarena teritorija od 2011-2013 je manja u odnosu na period 2017- 2019 (564 prema 673 kilometra kvadratna)“ , navedeno je u dokumentu KOD-a.

Iz DZS-a su za CIN-CG, ne navodeći precizne stavke, kazali da je budžet trošen za zarade i druga lična primanja, doprinose, rashode za materijal i održavanje, razne transfere novca za koje nijesu naveli primaoce, te za takse za avio-helikoptersku jedinicu, kampanje o učešću u civilnoj zaštiti, nabavke opreme, nadogradnju sistema... 

Ekološki kriminal nije prepoznat

Kao najčešći razlog šumskog požara, Iković navodi ljudski faktor: paljenje zemljišta radi pečuraka, čišćenja, prenamjene zemljišta u urbanističko, kao i prikrivanja nelegalne sječe. 

Nedostatak pravnog okvira za procesuiranje šumskih požara, i za ekološki kriminal uopšte, prema njegovim riječima, značajno doprinosi velikom broju požara.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici kazali su za CIN-CG da se statistika o broju šumskih požara kao zasebnih predmeta ne vodi, već da su svrstani u slučajeve izazivanja opšte opasnosti. Iz ovog tužilaštva, za razliku od drugih, nijesu poslali podatke o broju predmeta o požarima na otvorenom. 

Dok informacije iz osnovnih državnih tužilaštava za period 2010- 2020 govore o veoma malom broju procesuiranja, Uprava za šume, tokom desetogodišnjeg perioda evidentirala je 1.001 slučaj požara na otvorenom. 

Tako su u Pljevljima bila čak 222 slučaja, a lokalno tužilaštvo je za deceniju imalo samo tri predmeta, od kojih nijedan nije okončan kaznom. 

Najveći broj predmeta o požarima na otvorenom u protekloj deceniji imalo je ODT u Bijelom Polju – osam. Dva su okončana službenom zabilješkom u kojoj se navodi da nema osnova za dalje postupanje, tri krivične prijave su odbačene, dva postupka su u toku, a jedan je fazi izviđaja. 

Ne računajući Podgoricu, ukupno je bilo samo pet zatvorskih kazni, dvije preporuke za psihijatrijsko liječenje i dvije uslovne osude. Najkraća zatvorska kazna iznosila je 40 dana, izrečene su i dvije od šest mjeseci, jedna od 10 mjeseci i najduža godinu dana. 

Ni koncesionari šumskog zemljišta ne vode računa o zaštiti od požara.

„Nijedan koncesionar na teritoriji Crne Gore nije donio preduzetni plan zaštite šuma od požara.“, navodi se u Izvještaju o reviziji uspjeha o zaštiti od šumskih požara DRI iz 2019. godine. Propisane kazne za ovo kreću se od 500 do 10.000 eura. Iz Uprave za inspekcijske poslove nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li su inspektori šumarstva kontrolisali koncesionare tokom 2020, da li je i koliko kažnjeno. 

I nacionalni parkovi u opasnosti

Razmjere nebrige za prirodne resurse pokazuje i neadekvatna zaštita u nacionalnim parkovima (NP), gdje, uprkos detaljnim planovima, često izbijaju višednevni požari.

Izvor CIN-CG-a, stručnjak upućen u zbivanja u nacionalnim parkovima kaže da je kanjon Tare u NP Durmitor gorio uzastopno 12 godina do 2019. što za posljedicu ima izmijenjen sastav šuma.

 „Tamo gdje je bio četinar, sada je lišćar, i obrnuto“, kazao je ovaj izvor. 

Sagovornik CIN-CG-a objasnio je da u kanjonu rijeke Drage, takođe NP Durmitor, nije bilo moguće obaviti sječu izgorele šume, jer bi to izazvalo eroziju, pa je ostala četinarska šuma koju je nemoguće obnoviti.

Iz JU Nacionalni parkovi kazali su za CIN-CG, da nakon 2017. nije bilo štete od šumskih požara, dok je obnovljiva površina oštećena požarom u periodu 2010.-2017. oko 3.390 hektara, a neobnovljiva 550 hektara. 

Iz Nacionalnih parkova nijesu dostavili podatke o površini gdje nije došlo do potpunog uništavanja šume, kao ni o ostalim opožarenim ekosistemima, poput močvara i makije.

U septembru 2020. godine, tokom četiri dana u NP Skadarsko jezero izgorjela je močvarna površina 12,13 kilometara kvadratnih. Iz Nacionalnih parkova, objasnili su da je riječ o nepristupačnom terenu, te da je trska lako obnovljiva vrsta i da zato nije bilo procjene štete. 

Bojan Zeković iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), kazao je CIN-CG da su močvare, poput šuma, veoma ugrožena staništa, od neprocjenjive važnosti za biodiverzitet. 

„ Močvare su čak u gorem položaju od šuma, upravo zbog generalnog stava da je to bezvrijedna teritorija - komarci i trska. One su nemjerljive u borbi protiv klimatskih promjena, posebno na Mediteranu, koji će biti teško pogođen”, objasnio je Zeković.

Vatrogasci bez osnovnih uslova

Više vatrogasaca-spasilaca sa CIN-CG podijelilo je svoje nezadovoljsto uslovima rada u operativnim jedinicama. 

„ Nespremni smo za sezonu. Imamo 10 naprtnjača u funkciji, a potrebno je najmanje 50.“, kazao je za CIN-CG Goran Tripković, operativac Službe zaštite spašavanja (SZS) Nikšić.

Ove godine su operativci SZS Nikšić, kako je rekao, prvi put nakon više od 10 godina dobili zaštitne maske i čizme za požare na otvorenom, a počela je nabavka novih uniformi, koje će biti spremne do juna. 

„Krpili smo se godinama sa uniformama starijim od 10 godina, koje se nijesu pravilno održavale, pa posjeduju visok nivo toksičnosti. Uniforme imaju ograničen rok, čak i pravilnim održavanjem, za koje u Crnoj Gori nema sredstava“, kazao je Tripković. 

Iako SZS Nikšić ima dva visoko kvalitetna kamiona za gašenje, Tripković kaže da su neupotrebljivi za crnogorski teren. 

„Dobili smo od DZS-a 2007. godine dva kamiona „mercedes unimog“, koji su prilagođeni njemačkim dobrim protivpožarnim putevima, a nama samo otežavaju posao.“, tvrdi on.

Iz DZS su negirali nepraktičnost ovih kamiona, i istakli njihove velike kapacitete za gašenje. Kamioni su, tvrde, nabavljeni u dogovoru sa tadašnjim regionalnim komandirima za zaštitu i spašavanje. 

Iz Opštine Nikšić kazali su CIN-CG, da je zbog prirode terena, početkom tekuće godine nabavljeno znatno manje vozilo „nissan navara“.  

„Ovo vozilo tek treba da se osposobi za šumske požare, ali ono nije dovoljno“, rekao je Tripković. 

Tokom požarne sezone cilj je zaštiti civile i imovinu, tvrdi Slavko Tadić, takođe operativac u SZS Nikšić. 

„U našim uslovima jedva i to uspijevamo. Čekamo da nam se dogode Kornati, pa da nas se neko sjeti“, kazao je on, podsjećajući na nesreću na hrvatskim otocima 2007. godine, kada je prilikom gašenja požara na otvorenom, u plamenu stradalo 12 vatrogasaca, a samo jedan preživio teške opekotine.

Tadić tvrdi da Crnoj Gori nedostaje operativna jedinica za gašenje šumskih požara. On je prije desetak godina učestvovao u jednom neuspješnom pokušaju DSZ da, u saradnju sa EU, formira takvu jedinicu. Cilj je bio, kaže, stvoriti tim koji će po svjetskim standardima gasiti teško dostupne planinske požare. Dodijeljena je i profesionalna oprema, kaže, koju niko nikad nije uzeo u ruke. 

„Operativni tim na kraju nije formiran. Prenosne pumpe, crijeva, razdjelnice, kruška za vodu koja se helikopterima doprema kao i raznovrsna specijalistička oprema za gašenje umskih pozara koja je dobijena  nikada nije upotrijebljena niti se zna gdje je“, kazao je Tadić.

Iz DZS-a su za CIN-CG izjavili da se ta oprema čuva kao dio obavezne rezerve u magacinima. Na pitanje, zašto operativni tim nikad nije formiran, kazali su da zbog nedostatka štaba za obuke Crna Gora nema operativne jedinice za različite vrste hazarda.

Lokalne službe za spasavanje muči i nedostatak ljudstva, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

Ratko Pejović, predsjednik Strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore, i pripadnik SZS u Pljevljima tvrdi da je 30 operativaca u toj službi premalo za velike šumske komplekse, koje ljeti često zahvata plamen. 

„Ostaju samo trojica da dežuraju u slučaju neke hitne intervencije.“, kazao je Pejović

Umjesto civilne zaštite - lomače

„Građani koji čiste imanja paljenjem samo treba da nas pozovu da bismo stražarili, u to vrijeme.“, kazao je za CIN-CG Predrag Milikić, operativac Službe zaštite spašavanja Podgorica, i predsjednik sindikata vatrogasaca pri Uniji sindikata. 

Iako iz SZS Podgorica apeluju svake godine, vlasnici imanja se često ne odazivaju pozivu i pale „na svoju ruku“, objašnjava Milikić.

Građani nisu svjesni kolika je važnost blagovremene intervencije, što se vidi i u nedostatku prijava požara, naročito, ako su daleko od kuća i imanja, kazao je on. 

Svega šest doborovoljnih vatrogasnih društava (DVD) u Crnoj Gori, i civilna zaštita samo na papiru, smatra on, govore o nedovoljnoj uključenosti građana u proces zaštite od požara. 

Iz DZS su na pitanje CIN-CG-a objasnili da su tokom posljednjih 10 godina propala dva pokušaja uspostavljanja funkcionalne civilne zaštite, najvećim dijelom zbog nedostatka finansiranja i nemogućnosti da se nađu odgovarajući članovi jedinice. 

Miljanić kaže da se na uspostavljanje civilne zaštite sigurno neće čekati i narednih 10 godina. 

„Veoma brzo ćemo odlučiti hoćemo li ukidati taj sektor ili ga konačno osposobiti “, kazao je on. 

Vazdušna pomoć- neadekvatna

Zlatko Ćirović, inženjer za zaštitu od požara i komandir Službe za zaštitu i spašavanje Herceg Novi kazao je za CIN-CG da se dobit pri gašenju iz vazduha tri crnogorska „air-tractora“, ne može porediti sa „kanaderima“, koje Crna Gora nema, ali su korišteni u bivšoj Jugoslaviji. 

„Kanaderi“ nose šest hiljada litara, a „air traktor“ tri. Osim toga, objasnio je on, „kanaderi“ su neuporedivo brži jer zahvataju vodu u letu. 

Iz DSZ su rekli da za sada ne razmišljaju o nabavci „kanadera“ jer su veoma skupi, uvijek se kupuju u paru, a održavanje mnogo košta. 

Milan Gazdić, inženjer šumarstva, i jedan od autora brošure KOD, kaže da „ako smo procjenili da je šteta od požara 700 miliona eura, onda „kanaderi“ nisu skupa opcija“. 

Tokom 2017. godine, kada je na teritoriji Herceg Novog od početka juna do septembra lokalna SZS zabilježila rekordni broj od 350 požara, prema tvrdnji Ćirovića, najveći doprinos dali su hrvatski „kanaderi“.

Ovo nije bilo dio internacionalne pomoći u organizaciji MUP-a, već su se Ćirovićevi prijatelji, kako kaže, iz dubrovačke službe odazvali njegovom pozivu. 

Ćirović je kazao da je vazdušna pomoć 2017. bila krajnje neorganizovana, i da se dešavalo da čeka avione cijeli dan. 

Iz DZS tvrde da je ljeta 2017. godine evidentirano 3.125 požara na otvorenom, i bilo je nemoguće tadašnjim sredstvima (jedan polu-funkcionalni i dva funkcionalna aviona) pokriti sve. 

„Prioriteti su se određivali u zavisnosti od složenosti situacije,“, naveli su. 

Bez dobre vazdušne opremljenosti, Crna Gora mora u krizama da računa na inostranu pomoć, koja ponekad nije adekvatna, poput pomoći ukrajinskog aviona, 2017. koji se nije pokazao vještim na crnogorskom terenu, tvrdi Ćirović.

Inostrana vazdušna pomoć 2017. godine, prema objašnjenju DSZ, sastojala se od dva aviona iz Izraela, helikoptera iz Bugarske, aviona iz Ukrajine, helikoptera iz Švajcarske sa oko tridesetak članova posade. Troškovi su iznosili oko 70.000 eura, pri čemu je tim iz Švajcarske sve realizovao o svom trošku.

Učiti od drugih iz EU

Gazdić tvrdi da je odgovornim i zajedničkim djelovanjem moguće značajno smanjiti posljedice od požara. On je na Sardiniji radio na zaštiti šuma od požara i kaže da je tamo „odgovoran rad institucija doveo do mnogostrukog smanjenja opožarene povrišine, dok je broj početnih požara ostao isti.

Prvi korak je procjena rizika i pravljenje detaljnjih planova. Potrebno je napraviti i bazu podataka o požarima, po uzoru na evropsku. 

„Ona obuhvata sve informacije o rizicima od požara i odgovara na glavna pitanja nastanka - ko, kako, gdje, kada. Mi nemamo ništa od takvih podataka“, tvrdi Gazdić.

Neophodna je, objašnjava, i modernizacija i uvođenje novih metodologija i tehnologija praćenja i prevencije šumskih požara. Potrebna je i saradnja više institucija: UZŠ, Uprave policije, sudstva, koncesionara, službi zaštite.

Gazdić je upozorio i na opasnost od klimatskih promjena i neophodnost prilagođavanja unapređivanjem sistema. 

„Na sjeveru Crne Gore već imamo vidne posljedice klimatskih promjena- zbog suše imamo stotine hiljada kubika suvih stabala. “, tvrdi Gazdić.

Pozovi 112

Iz Uprave za šume kažu da u zaštiti od požara računaju na 190 lugara, 80 osmatrača, a u eventualnom gašenju dužni su da priteknu i svih 130 inženjera i tehničara. Pored dvije cisterne od po deset kubika vode, raspolažu i sa 250 naprtnjača, 150 protivpožarnih metli, automobilima za transport ljudi i alatom. Na sastanku u Vladi 12. maja su, kažu, dogovorili da dostave spisak opreme koja im nedostaje. Upozorili su korisnike šuma na odgovorno ponašanje, organizovali dežurstva u područnim jedinicama i aktivirali sistem dojave koji se sliva u jedinstveni broj Operativno komunikacionog centra - 112. 

U Sloveniji kad treba svi su “gamsi”

Predsjednik profesionalnog udruženja vatrogasaca Slovenije Miran Korošak kaže za CIN-CG da je decentralizovani sistem neefikasan na teritoriji Crne Gore, zbog nedostatka ljudstva i neopremljenosti službi zaštite i spašavanja.

U Sloveniji, prema njegovim riječima, cijeli sistem funkcioniše pod upravom MUP-a, uključujući i dobrovoljna društva čije je djelovanje sinhronizovano. 

Broj dobrovoljnih vatrogasaca u Sloveniji je nevjerovatnih 165 hiljada, od čega 35 hiljada ispunjavaju kvalifikacije za profesionalne vatrogasce, kazali su za CIN-CG iz Udruženja dobrovoljnih vatrogasaca Slovenije. 

„Na šumski požar se izlazi u roku od pet minuta od početka - a cijelo stanovništvo je uključeno u njegovo sprečavanje.“, tvrdi Korošak. 

Profesionalne službe nabavljaju kamione svakih pet do sedam godina, nakon čega ih daju na korištenje dobrovoljnim jedinicama. Uniforme se nabavljaju svakih pet godina, a i ranije ako je potrebno.  

„Uniformama se bavi posebna firma, koja ispituje nivo kancerogenosti nakon svakog nošenja“, naveo je Korošak.

Za požare na nepristupačnim šumskim terenim, u Sloveniji djeluje specijalna jedinica Gamsi, što je slovenački naziv za divokozu. To govori o njihovoj spretnosti. Oni operišu pod punom opremom i ostaju danima na terenu, ako je potrebno, kazao je Korošak. 

Privatnici su pritekli u pomoć

„Takvu strahotu nisam do tada vidio. Na rtu Veslo 150- 200 turista opkoljeno vatrom, a ne može nikako da im se priđe“, prisjetio se za CIN-CG noći 17. jula. 2017. godine Zlatko Ćirović, komandir SZS Herceg Novi.

Kako je jedini put spašavanja bila evakuacija ljudi morem, Ćirović se obratio Pomorskoj sigurnosti i Vojsci Crne Gore za pomoć, tvrdi on. Međutim, adekvatna reakcija je izostala, zbog nespremnosti ovih organa da brzo odgovore. 

„Srećom, do tada se javio dovoljan broj ljudi sa privatnim plovilima koji su započelo evakuaciju na rtu Veslo“, tvrdi Ćirović.  

„Jedino što smo mi, služba za spašavanje, mogli da uradimo jeste da prenesemo poruku tim ljudima da stave marame preko lica, kao zaštitu od ugljen-monoksida.“   

Iz Pomorske sigurnosti su rekli za CIN-CG, da je tada njihovom plovilu trebalo duže da stigne, i da su svakako naložili svim privatnicima sa plovilima da učestvuju u akciji. Oni su objasnili da trenutno imaju samo jedno plovilo za gašenje, ali da rade na tome da se bolje opreme. 

Iz Vojne mornarice nijesu odgovorili na konkretno pitanje, već su naveli da su u jutarnjim časovima primili obavještenje, te da je vojska pomagala kasnije toga dana.

Ćirović tvrdi sa se DZS neodgovorno ponašao u vrijeme velikih požara na Luštici 2017. godine 

„Slali su spasioce iz drugih opština, bez finansiranja smještaja i hrane, tako da je sva organizacija pala na nas u trenutku najveće krize. Spavalo se i jela i suva hrana ispred kamiona, bez ikakvog organizovanog štaba za predah.“, tvrdi Ćirović.

Iz DZS-a su za CIN-CG kazali su da je troškove ispomoći vatrogasaca snosio MUP, ali ukoliko se ostajalo više od jednog dana, za troškove je bila dužna opština.

Ne postaje se stručnjak za šest sati

Zlatko Ćirović kaže da je odbio da svoju jedinicu iz Herceg Novog šalje na obuku DZS za opasne materije „od 9 do 15 časova“. 

„Jednodnevna obuka za opasne materije sa dvije pauze za kafu, sigurno neće nikog preobraziti u stručnjaka za opasne materije. Sjutra ako se neki hazard desi, treba da pošaljem svoje operativce, i da kažem da su obučeni. Opasnih materija je bezbroj, od hemijskih, nuklearnih, itd, a mi u Crnoj Gori nemamo ni zaštitnu opremu za tako nešto.“

Na pitanje o trajanju i sprovođenju ove obuke, iz DSZ su rekli su da u većini opština pripadnici  SZS nemaju adekvatnu ličnu i kolektivnu opremu, i da nedostaje adekvatna obuka koja bi se održavala u kontinuitetu.

Đurđa RADULOVIĆ

One firefighting plane that can fly, another one that is being serviced in Germany, and a helicopter in perspective is the whole firefighting aircraft that The Directorate for Safety and Rescue (DPR) can count on throughout this year’s fire season.

It seems that this year again, firefighters will be looking towards the sky, rather than towards their scarce equipment, which is seldom renewed.

Although Montenegro’s protection and rescue system prides itself on successfully preventing human losses, wildfires cause several hundred million euros worth of damage.

According to the EFFIS, Montenegro suffers an average loss of more than 180 km2 of forestland, and protected areas are no exception.  That is a significantly higher figure than that of many times larger France, where fire annually swallows up approx. 110 km2 of forest area.

From The Forest Service, they state that the surface of the ”burned forest area in state and private ownership” for the last decade is half the number of EFFIS- 901, 39 km2.

Despite the difference in figures and calculation methods, in Montenegro, which is still considered to be the country with high forestland percentage, wildfires, as well as illegal logging threaten to change ecosystem and micro-climate.

Protection from the wildfires, which swallow up great spaces, isn't in any way better prepared compared to the previous years. Specialized unit for the wildfire suppression, like some neighboring countries have, is still not on the horizon.

The majority of the wildfires are set by people, but long and ineffective investigations and the scarce and light sanctions don’t seem to discourage arsonists, showed the investigation of the Centre of Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

At the moment, Montenegro has only one working fire airplane, “air-tractor”, on disposal.  Of another two that the Directorate for Protection and Safety owns, it is possible to count on one, which is currently serviced in Germany, until the beginning of fire season.  The third one is useless, according to Zoran Miljanic, state secretary of the Ministry of Internal Affairs (MIA), so that “MIA would begin negotiations with the Government about the procurement of 10 million worth multi-purpose helicopter“.

Two helicopters MIA currently has on the disposal date back to the 70s, and the “youngest” one is from 1998. Therefore, the first goal of DSR under the new management would be upgrading the used- up aircraft unit, Miljanić told CIN-CG.

Still, the reinforcement can’t be expected during the ongoing season.

“MIA will propose the helicopter procurement to the Government only after the budget adoption. We will also apply for international donations, which would be the best way for the funding. “, Miljanić explained.

He states that, as before, the municipalities will be in charge of funding human and material resources of the local services for protection and rescue. MIA and the army will help during the season, when the resources of the local services deplete, while the international assistance will contribute only if the state’s capacities turn out to be insufficient.

Still, Miljanić announced readiness of DSR to hear all the complaints and solve the issues they are in charge of.

Big funding, even bigger damage

According to the Wildfires Report by the State Audit Commission, fire damage for the period between 2012-2018 is more than six million euros. However, non-governmental organization KOD, published in their Forestry Brochure the results of their own damage assessment, using EU criteria, according to which the total damage amounts to 700 million euros.

Vuk Iković, biologist and member of KOD, explained that the difference in figures is the consequence of methodology that in Montenegro officially calculates only direct damage, which is the loss of wood mass, while the indirect damage is incomparably higher.

Wildfires damages are classified as direct and indirect, while the total damage is the sum of both, Iković told CIN-CG.

He states that wildfires cause the forest to lose its crucial value for humans- oxygen production, while many species permanently lose their habitats and food sources.

“It takes at least 40 years for the forest to recover from a wildfire. Fire causes instant vanishing of everything that have been forming for the decades, or even centuries, while the land loses its biomass, becoming permanently barren.”, Iković told CIN-CG.

Nusret Kalač, recently removed as director of Forest Service, states that it is not their responsibility to take care of ecological losses, but only economic ones.

According to KOD, throughout the last decade, the budget of DSR has been increasing, while the wildfires damage has been on the rise.

“DSR’s budged for 2012 was 1.962.389, 27 eur, and in 2019 it raised to 3.497.529, 33 eur, while the burned area from 2011 to 2013 is smaller compared to the 2017- 2919 period. (564 km2, compared to 673 km2)”,  it is stated in KOD’s Forestry Brochure.

From DSR, it’s been told to CIN-CG, that the budget has been spent on payments of wages, contributions, equipment and maintenance costs, and various money transfers for which they didn’t state identities of recipients, aviation unit taxes, civil protection campaign costs, system upgrading, etc.

Environmental crime still not recognized

Iković states that the wildfires are mostly human-caused, arising from burning for land clearing, mushroom growth, land development, or for the purpose of covering up the illegal logging.

According to him, the lack of a legal framework with regard to wildfires prosecution and environmental crime, in general, significantly contributes to the greater number of wildfires.

Basic State Prosecutor in Podgorica told CIN-CG that there’s no record of wildfires per se, as this is not a separate offense. Instead, wildfires fall under the category of offenses causing danger.  Unlike Basic State Prosecutors in other municipalities, Podgorica BSP didn’t send their records on wildfires to CIN-CG.

While the information from other BSPs for the period of 2010- 2020, show a very low rate of persecutions, Forest Service recorded 1001 cases of wildfires during the same period.

Therefore, though there have been 222 cases in Pljevlja, local BSP had only three cases, which all ended without the sentence.

The greatest number of cases regarding wildfires throughout the last decade has been recorded in Bijelo Pole- eight of them. Two of them were concluded with the official note stating that there’s no basis to proceed, three charges were dismissed, two cases are in progress, and one case is in the phase of the investigation.

Except for Podgorica, there have been only five prison sentences, two recommendations for psychiatric treatment, and two suspended sentences. The shortest prison sentence was 40 days, there were two six-months sentences, and one of ten months, while the longest one was one-year sentence.

The forest land concession holders don’t pay attention to the protection of wildfires, either.

According to the State Audit Commission’s Report on Wildfires Protection Success from 2019. „No concession holder on the territory of Montenegro brought up the plan for wildfires prevention“. Penalties range from 500 to 10 000 euros.  From Administration for Inspection Affairs, it hasn’t been answered to CIN if forestry inspection controlled concession holders during 2020, whether any and how many of them were penalized.

National parks also endangered

Degree of disregard for the natural resources is obvious in the lack of the protection in National parks, where, despite the detailed plans, wildfires often break out.

Source of CIN-CG, an expert informed about the situation in national parks, states that the Tara canyon in NP Durimitor burned 12 years in row, until the 2019, which, consequently changed the structure of the forest.

Where there was a conifer forest, now there’s deciduous one, and vice versa, said this source.

He explained that in the canyon of river Draga ( NP Durmitor) it was not possible to execute deforestation of the burned forest, because it would lead to soil erosion, so the burned conifer forest stayed there, infeasible to regrow.

From The National Parks it’s been told to CIN-CG, that since 2017, there hasn’t been any damage from the wildfires. For the period from 2010 to 2017 possible- to- regrow burned area has been about 3.390 ha, while non- renewable amounts to 550 ha.

They didn’t answer CIN’s request to deliver data about damaged areas where the forest hasn’t been completely burned or other burned ecosystems like swamps and maquis.

In September 2020, in NP Lake Skadarsko, a swamp area of 12, 13 km2 burned for four days. From The National Parks, they explained that the area has been inaccessible, and for the cane-grass is easy to regrow species, there was no need for the damage assessment.

Bojan Zeković from The Center for Protection and Research of Birds of Montenegro states that the just like forests, swamps are highly endangered habitats, invaluable for biodiversity.

“Swamps are even worse off than forests, due to the general attitude that it is worthless territory- mosquitos and reed.  But swamps are invaluable for the fight against the climate change, especially on Mediterranean that will be hit hard”, Zeković told CIN.

Firefighters lack basic conditions

Quite a few firefighters expressed their dissatisfaction with the working conditions in services.

.“We are not ready for the season. We have ten water backpacks, but we need at least 50 “, Goran Tripković, member of the service for protection and rescue (SPR) in Nikšić told CIN-CG.

This year, members of SPR Nikšić, got protective masks and boots for the wildfires, for the first time in more than 10 years. Procurement of the new uniforms has also begun, and it will be done by June.

“For years, we have been barely managing with uniforms more than 10 years old, which haven’t been properly maintained, and thus are highly toxic. Fire uniform has a limited shelf- life, even with the proper maintenance, for which there’s no equipment in Montenegro. “, Tripković told CIN- CG

Although SPR Nikšić has two high quality fire engines, Tripković states that they are unusable on Montenegrin terrain.

“In 2007, we have been given by DSR two Mercedes Unimog fire engines, tailor- made for German well build fire- roads, but only making our jobs harder.

From Directorate for Protection and Rescue, they denied impracticality of these engines and emphasized engines’ great firefighting capacity. They told CIN- CG that the procurement was made in agreement with then regional commanders for protection and rescue.

At the beginning of the current year, a new, significantly smaller vehicle, Nisan Navarra has been procured, as told from Municipality of Nikšić to CIN- CG.

“This vehicle hasn’t been prepared for the wildfires yet, but still, it is not sufficient” said Tripković.

During the wildfires season, the goal is to protect civilians and property, states Slavko Tadić, also member of SPR Nikšić.

“In our circumstances, we barely manage that. We are waiting for Kornati to happen to us, so that someone pays attention, said Slavko referring to the tragedy on the Croatian islands of Koranti in 2007, when 12 firefighters fatally died during the wildfire suppression, and only one survived severe burns.

Tadić states that Montenegro lacks specialized response team for wildfires. He participated in one unsuccessful attempt by DSP to form such team in collaboration with EU. The goal was to form a fully equipped and trained team that would work with wildfires in hard-to- reach areas, according to the highest standards.

Although professional equipment has been provided for the trainees, they didn’t actually had access to it.

“Team has never been formed.  Portable water pumps, hoses, firefighting wyes, water buckets for helicopters, and many other wildfires suppression equipment has never been used, and it is not known where it is stored.”, said Tadić.

From Directorate for Safety and Protection, they told CIN-CG that this equipment is supposedly stored in warehouses, as a part of the mandatory reserve.

As to why specialized unit has never been formed, they answered that due to the lack of the training centre, Montenegro also lacks teams for responeses to the various types of hazards.

Local services for rescue are also bothered by lack of personnel, state sources of CIN-CG.

Ratko Pejović, president of Firefighters’ Trade Union of Montenegro, and member of SPR in Pljevlja, states that  the number of 30 firefighters in the service it too small considering great forest areas, that often burn during the summer.

“Only three members stay on duty in the case of an urgent intervention.”, states Pejović for CIN-CG.

Immolation instead of the civilian support unit

“Citizens who clear their land by fire, only need to make a call so we can send our patrol to safeguard the process, Predrag Milikić, a firefighter in the SPR unit in Podgorica and president of firefighting trade union at the Association of Trade Union, told CIN-CG.

.Although SPR in Podgorica issues warnings every year, land owners usually don’t call when burning the land, Milikić explained.

The citizens are ignorant of the importance of the timely intervention which is also obvious in the lack of wildfires reports, especially when they’re far away from the houses.

Only six voluntary firefighting units and civil support unit “on the paper”, confirm the lack of civil involvement in the process of the protection from wildfires.

From the DSR, they told CIN-CG, that during the previous10 years, two attempts to establish Civilian Support Unit failed due to the lack of funding and inability to find the appropriate unit members.

Miljanić states that there won’t be waiting for civil support unit formation for another 10 years.

“We will decide very soon, whether to completely shut down the civil support sector, or to finally make it work. “, said Miljanic.

Aerial assistance- ineffective

Zlatko Ćitović, engineer of the fire protection and commander of the SP unit in Herceg Novi told CIN-CG that the effectiveness of the three “air- tractors” Montenegro owns, is incomparable to that of the “canadairs”, Montenegro lacks, but that were used in ex- Yugoslavia.

“Canadairs” can scoop up to 6000 l, while air tractor scoops up to 3000.  Besides, “canadairs” are incomparably faster because they pick up water while flying “, he explained.

.From DSR they told that they don’t plan “canadairs” procurement , due to the high price, planes always being purchased in pair, and very high maintenance costs.

Milan Gazdić, forestry engineer, and one of the authors of the KOD brochure states that “ if we have estimated the damage to be 700 million of euros, than “canadairs” are not an expensive option.

During 2017, when, from June to September there was a record number of 350 wildfires on the territory of Herceg Novi, the greatest contribution has been given by Croatian “canadairs”, states Ćirović.

This was not a part of the international aid in MUP organization, but Ćirović’s friends from SPR Dubrovnik answered his plea for help.

Ćirović told that the aircraft aid in 2017 was extremely unorganized, and waiting for the plane throughout the whole day, was not uncommon.

From DSR, they state that during the summer of 2017, 3125 wildfires were identified, and it was impossible to cover everything with their resources (one half- working and two working planes).

“Priorities were set according to the emergency level “, they said.

Without the solid aircraft, during the critical situations, Montenegro will have to rely on international help, which is sometimes inadequate, such as was  the case with the  Ukrainian airplane in 2017, that didn’t prove deft on Montenegrin terrain, states Ćirović.

According to the explanation from DSR, international aircraft aid in 2017 has been made of two planes from Israel, a helicopter from Bulgaria, a plane from Ukraine and a helicopter from Switzerland, with approx.30 members of crew. Costs amounted to approx. 70 000 euros, while the Switzerland team realized everything at its own expense.

Learning from the EU contries

Gazdić states that responsible and unified operating can significantly reduce consequences of the wildfires. He worked on the wildfires forest protection on Sicily, where, according to him, the responsible institutional work led to multifold surface reduction of the burned area, while the number of wildfires stayed the same.

The first step is risk assessment and the making of detailed plans. Wildfires database, modeled on the European one, is also necessary.

“It encompasses all the information about wildfires risks and answers the main questions of wildfire emergence – who, when, how, where. We don’t have such data “, states Gazdić.

Modernization and new technologies are also necessary, as well as technology for wildfires tracking and prevention.  Collaboration between the institutions such as The Forest Service, Police Department, judiciary, concession holders, safety and protection services is also necessary.

Gazdić also warned on the danger of climate changes and the requisite of adaptation by the systematic upgrade.   “In the north of Montenegro there are already significant climate change consequences- due to drought there are hundreds of thousands cubics of dried trees.”, states Gazdić.

Call 112

From the Forest Service, they state that in the case of wildfire, they count on 190 rangers, 80 guards, and in the case of firefighting, all of 130 engineers and technicians are obliged to help. Besides the two tanks of 10 cubic, they have 250 hydration packs, 150 fire brooms, cars for the transport, and tools.  On the meeting with the Government, on the May 12th, it’s been decided for them to deliver the list of the equipment they lack. They warned the forest users to behave responsibly, organized duties in the management units and activated an alert system- unique call number of the Operative- communication center- 112.

In Slovenia, they are all “Gamsi”, when needed

The president of the professional firefighting association of Slovenia, Milan Korošak, states for CIN-CG that the decentralized system isn’t effective in Montenegro due to the lack of human resources and under-equipped SPRs.

In Slovenia, according to him, the whole system operates under the MIA, including volunteer fire associations, who work in synchronization.

The number of volunteer firefighters in Slovenia amounts to incredible 165 000, of which 35 000 qualify as professional firefighters, Volunteer Firefighters Association of Slovenia told CIN-CG.

“Putting out wildfire starts five minutes from the start of the fire, and all the citizens are working on the prevention“, states Korošak.

Professional services purchase new fire trucks every five to seven years, upon which they give them to the volunteer associations. Uniforms are procured every 5 years, and earlier if needed.

“Specialized company works with the uniforms, and examines the level of toxicity after each usage.”, said Korošak.

For the wildfires at inaccessible terrains, in Slovenia, there’s a specialized unit called The Gamsi, meaning chamois in Slovenian, which symbolizes their dexterity. They operate under the full equipment and stay on the terrain for days, when needed, said Korošak.

Boat owners gave hand

“I’ ve never seen such a horror before. At the Cape of Veslo some 150- 200 tourists surrounded by the fire, and there’s no chance to approach them “, Zlatko Ćirović commander of the SSP Herceg Novi, recalled for CIN- CG the events of the July 17^th 2017 night.

According to Ćirović, as the only possible way of evacuation was by sea, he contacted Maritime Security and Army of Montenegro for the help. However, the adequate reaction was missing, due to unpreparedness of these institutions to answer.

“Luckily, big enough number of people with private vessels gathered and started evacuation on the Cape of Veso“, states Ćirović.

“The only thing we could do as the service for safety was to spread the message to those people to put some cloth on their face as the carbon monoxide protection. “.

Maritime Safety told CIN-CG, that their vessel needed some time to arrive, and that they ordered to the private vessel owners to participate in the action. They explained that they currently have only one fireboat, but they are working on improvement of their equipment.

Navy didn’t answer the question, but they stated that they reached the beach in the early morning hours, and that the army helped later during that day.

Ćirović states that DSR behaved irresponsibly during the big fires in Luštica in 2017.

“They sent firefighters from other municipalities without the funding for accommodation and food, so that the whole organization fell on us, in the moment of the greatest crisis. We ate fast food and slept in front of the fire trucks, without any organized place for a break. “, states Ćirović.

From DSR they told CN-CG that the costs of the firefighters’ stay were covered by MIA, but in the case of the stays longer than one day, costs were the municipality’s responsibility.

Nobody’s an expert after six hours training

Zlatko Ćirović states that he refused to send his unit on the training for hazardous substances “from 9 to 15h”.

“One-day training for hazardous substances with two coffee breaks, won’t transform anyone into an expert. If some hazard happens, I would have to send members of my unit and state that they have been trained. There are countless hazardous substances: chemical, nuclear, etc. and in Montenegro, we don’t even have protective equipment for something like that.“

Asked about the duration and implementation of this training, DSR answered that in the majority of municipalities there’s no adequate personal or collective uniform, nor the adequate training that would continuously take place.

Đurđa RADULOVIĆ

Pored stambene zgrade u Novoj dalmatinskoj ulici raste deponija smeća I otpadnog građevinskog materijala koju bi trebalo ukloniti, upozorava građanka/reporterka Andrea Jelić, koja je 1. juna snimila ovaj prizor.

Na ulasku na plažu Trsteno u Budvi turiste dočekuje "krasna" mini deponija. Ekološki, nema šta, napisala je građanka/reporterka Andrea Jelić, koja je 29. maja snimila ovaj prizor I poslala ga Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore.