Novi vršilac dužnosti VDT-a biće izabran na prvoj sjednici budućeg savjeta, a prema nezvaničnim saznanjima CIN CG, to bi mogao biti neko od advokata. Stanković još na poslu, a ni smjena Katnića nije na vidiku

Iako je vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković prije dva dana stekao uslov za penziju, on će ostati tu još neko vrijeme. Parlament će se, u međuvremenu, danas ponovo izjašnjavati o reformama u tužilaštvu, nakon što je predsjednik države Milo Đukanović, krajem prošle sedmice, parlamentu vratio izglasani zakon, tvrdeći da je neustavan.

“Tužilački savjet će …kao i u svim prethodnim slučajevima državnih tužilaca koji su ispunili uslove za starosnu penziju, odluku donijeti u zakonom predviđenom roku”, istovjetan je odgovor koji je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) stigao iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) i Tužilačkog savjeta (TS).

U članu 105 Zakona o državnom tužilaštvu piše da TS, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema obavještenja koje dobija od sjednice Vrhovnog tužilaštva, treba da konstatuje prestanak funkcije.

Nekoliko pravnih stručnjaka, međutim, nezvanično je reklo za CIN-CG da Stanković sticanjem uslova za penziju više nema legitimitet da obavlja tu funkciju, te da je TS morao da konstatuje prestanak funkcije odmah i izabere novog vršioca dužnosti. I Zakon o radu izričito predviđa da radni odnos prestaje kada neko navrši 67 godina života

Odabir novog Tužilačkog savjeta, prema rokovima koji su određeni Ustavom i zakonom, čije se ponovno usvajanje očekuje danas, moguć je tek krajem ljeta.

To, objektivno, znači i da u skoro vrijeme, uprkos najavama iz parlamentarne većine,  na dnevni red neće doći ni eventualno odlučivanje o Glavnom specijalnom  tužiocu Milivoju Katniću. U junu prošle godine, TS mu je jednoglasno potvrdio drugi mandat. On bi mogao u redovnu penziju za dvije godine, a prema predloženim zakonskim rješenjima novi vršilac dužnosti VDT,  tri člana Savjeta, ili ministar pravde imaju mogućnost da pokrenu postupak za njegovu smjenu zbog nestručnog ili nesavjesnog obavljanja funkcije, težeg prekršaja kojim je nanijeta značajna šteta po tužilaštvo, ili ako je osuđen.

Novi zakon odmah briše tri imena TS

Prema odredbama budućeg zakona, od sadašnja četiri ugledna pravnika u Savjetu, njih troje svakako ne bi mogli više obavljati tu funkciju, jer su povezani sa bivšim članovima izvršne vlasti, ili su bili tužioci u posljednjih osam godina (Aneta Spaić, Milan Filipović, Ranka Čarapić).

Ne nazire se ni početak dijaloga oko izbora novog Vrhovnog državnog tužioca (VDT), iako se na tome insistira sa evropskih adresa.

Bojkot sada opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) dodatno je zakomplikovao situaciju, s obzirom da je za skoro sve ključne pozicije u pravosuđu potrebna dvotrećinska ili tropetinska većina u Parlamentu, pa i za izbor VDT-a.

Novi vršilac dužnosti VDT-a biće izabran na prvoj sjednici novog Savjeta, a prema nezvaničnim saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), to bi mogao biti neko od advokata.

Nakon dva mišljenja Venecijanske komisije na izmjene tužilačkih zakona u Crnoj Gori ono što ostaje kao sporno je da ne bi trebalo prekidati mandate sadašnjim članovima TS-a, do isteka mandata, već, kako predlaže VK isključiti one koji ne ispunjavaju uslove predviđene izmjenama.

Mandat sadašnjim članovima TS-a ističe 22.januara sljedeće godine.

Parlamentarna većina, međutim, insistira da TS mora biti u potpunosti promijenjen odmah po stupanju zakona na snagu, a potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je predložio da im se da finansijska nadoknada za tih nekoliko mjeseci na koliko im je prekinut mandat.

Novo, u ranije usvojenom dokumentu, je da sada i neprofitne NVO mogu predlagati člana TS-a iz reda uglednih pravnika (Udruženje pravnika, tužilaca, sudija...), a konkurs je odvojen od onog u kome preostala četiri pravnika predlaže Odbor za pravosuđe, upravu i politički sistem. Sve ih bira Skupština u Parlamentu prostom većinom.

Takođe VDT i SDT su obavezani da dostavljaju izvještaje na zahtjev Skupštine, osim ako se ne radi o pojedinačnim slučajevima koji su u toku, te da moraju doći u parlament na zahtjev nadležnih odbora, osim u slučaju „opravdanih razloga“.

Osim toga, u zakon je unijeto i da se prekidaju svi započeti postupci imenovanja, pa je tako potvrđeno pisanje CIN CG-a da će biti poništen i sadašnji konkurs za izbor VDT-a, ali i konkursi kojim se biraju šefovi ostalih tužilaštava.

Predviđeno je da u TS, koji kontroliše rad tužilaštva, bude više uglednih pravnika, nego tužilaca, te da jednog od njih predlažu nevladine organizacije.

Nijedan član TS-a ne smije biti srodnik ili supružnik nekoga iz izvršne ili zakonodavne vlasti, predsjednika države, član ili funkcioner partije u posljednjih pet godina, ali ni bivši tužilac u posljednjih osam godina.

Novina je i da vršilac dužnosti VDT-a može biti i neko van tužilačke organizacije, a da na toj funkciji može biti najduže godinu dana.

U propisu o kojem se poslanici ponovo izjašnjavaju piše da kandidati za tužioce u TS-u moraju biti predloženi u roku od mjesec dana od stupanja zakona na snagu, a da zatim četiri tužioca u Savjetu moraju biti izabrani u roku od 15 dana. Njih bira Konferencija državnih tužilaca.

Ugledni pravnici se, prema Zakonu, predlažu u roku od mjesec dana od objavljivanja poziva, koji se daje u roku od osam dana od stupanja Zakona na snagu.

Tužilački savjet na prvoj sjednici bira vršioca dužnosti VDT, a disciplinskog tužioca i njegovog zamjenika u roku od 15 dana od tada.

Zakon se u Službenom listu objavljuje najkasnije deset dana od dostavljanja, a stupa na snagu nakon osam dana od objavljivanja.

Pavličić: Kvalitet i struktura novog Savjeta najvažniji

Prve prave rezultate izmjena u tužilaštvu možemo vidjeti tek po izboru novog sastava Tužilačkog savjeta, koji bi trebalo da bude proglašen poslije ljeta, rekala je za CIN-CG zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i ekspert Evropske komisije za efikasnost pravosuđa Valentina Pavličić.

Ona ocjenjuje da će kvalitet i struktura novog TS-a biti važniji za uspješnost procesa, od samih zakonskih rješenja.

“Zaista se nadam da će se sve bojazni u vezi sa mogućom politizacijom, pokazati kao neopravdane, odnosno da će Skupština birati samo one članove koji su svojim dosadašnjim profesionalnim ponašanjem pokazali da mogu biti garancija nezavisnosti, samostalnosti, objektivnost i stručnosti u radu”, navela je ona, dodajući da bi tužioci trebalo da izaberu one koji će imati proaktivnu, a ne pasivnu ulogu u razvoju tužilačke organizacije.

Pavličić ocjenjuje opravdanim kritike na račun pojedinih članova Tužilačkog savjeta koji imaju bliske porodične veze sa određenim licima koja su uključena u politiku, ili su i sami bili dio nje.

“Postojanje ovih okolnosti ne dovodi u pitanje  stručnost  pojedinaca na koje se odnosi, ali svakako baca sjenku na njihov izbor”, naglašava sagovornica CIN-CG.

Ona nema dilemu da se može naći dovoljan broj kompetentnog kadra, koji će biti izabrani u propisanom roku. Pavličić pojašnjava da izmjene sadrže mehanizme, kojim se u bitnom umanjuje rizik politizacije u odnosu na prvobitno rješenje.

“To su odredbe kojim se ograničava mogućnost izbora za člana Tužilačkog savjeta onih lica koja mogu biti u sukobu interesa zbog političkih veza, kao i odredbe kojima se propisuje da će jedan član Tužilačkog savjeta biti predstavnik nevladinih organizacija”, navodi ona.

Vršilac dužnosti VDT, prema njenoj ocjeni, trebalo bi da bude neko iz tužilaštva ili eventualno bivši tužilac, ko dobro poznaje funkcionisanje tog sistema.

“Vanredno stanje koje imamo u cjelokupnom pravosuđu već neko vrijeme, nije dobro za reputaciju države kandidata za EU”, istakla je Pavličić.

Kvalitet svakog zakona, prema njenim riječima, najbolje se vidi u primjeni, a rizik zloupotreba uvijek postoji i kod najsavršenijih propisa.

“Ja se nadam da u ovom društvenom trenutku niko i ne pomišlja na to. Upravo zbog toga, vjerujem da ćemo prave efekte ovih izmjena vidjeti u mjesecima koji su ispred nas, odnosno kada novi Tužilački savjet bude proglašen i kada započnu reforme koje su zaista potrebne i opravdane”, navela je ona.

Venecijanska komisija i dalje na raspolaganju

Sekretarka Venecijanske komisije Simona Granata Meghini je za CIN CG rekla da to tijelo nije imalo priliku da ispita konačnu verziju zakona, niti je traženo novo mišljenje o usvojenom tekstu, pa ne mogu da kažu da li su njihove preporuke u potpunosti poštovane. Obaviješteni su, kaže, da su izvršene neke dodatne izmjene u konačnoj verziji.

“Treba naglasiti da preporuke Komisije odražavaju evropske standarde i najbolje prakse, te ih stoga, po pravilu, slijede vlasti, iako nemaju obavezujuću snagu. Venecijanska komisija je i dalje na raspolaganju vlastima Crne Gore o ovom pitanju”, ističe Granata Meghini.

U drugom mišljenju VK-a objavljenom dva dana prije usvajanja izmjena u Skupštini, sredinom maja, ističe se da su neke važne preporuke prihvaćene, između ostalog, odustajanje od ukidanja Specijalnog državnog tužilaštva.

Dodaje se da ostaje rizik od politizacije TS-a, da bi v.d. trebalo da bude neko iz tužilaštva, ali da ne isključuju mogućnost da bi neko stručan van tužilaštva mogao da dovede do bržeg dijaloga oko izbora VDT.

Što se tiče mišljenja „venecijanaca“, Pavličić ocjenjuje da je zaista sporan ostao samo prestanak mandata svim sadašnjim članovima TS-a.

Ona pojašnjava da VK predlaže da mandat prestane samo onima koji ne ispunjavaju nove uslove Zakona.

“Na koji način bi se ovo normativno regulisalo, ostaje pitanje, ali moram primijetiti da naša normativna tradicija poznaje sličnu situaciju, kada je stupanjem na snagu novog Zakona o Ustavnom sudu 2008. godine, prestao mandat prije vremena tadašnjem predsjedniku i sudijama Ustavnog suda Crne Gore”, istakla je ona.

Kada je riječ o riziku od politizacije rada TS-a i izbor v.d. Vrhovnog državnog tužioca, ona ocjenjuje da su u Mišljenju iznijeti određeni argumenti koji mogu ići u prilog, ali i kontra predloženih izmjena.

Rješenje da v.d. može biti neko van tužilaštva jeste prilično diskutabilno, dodaje, ali ga VK nije okarakterisala kao negativno.

“Venecijanska komisija je istakla da je v.d. stanje vanredna okolnost, koja podrazumijeva privremeno rješenje prije izbora rukovodioca u punom mandatu, te da izbor vršioca dužnosti VDT-a treba tako i tretirati”, istakla je Pavličić.

S druge strane, naglašava ona, upravo VK ističe da ova odredba može proizvesti „osvježenja“ u radu tužilačke organizacije, dovođenjem motivisanih pojedinaca sa strane.

“Konačno, Venecijanska komisija je ponovila značaj otvaranja dijaloga između političkih aktera u cilju postizanja saglasnosti o izboru VDT kao jedine i najbolje opcije koja bi imala puni legitimitet”, podsjetila je zastupnica Crne Gore pred Strazburom.

Mišljenja VK-a su, kaže Pavličić, od posebnog značaja za države kandidate za članstvo u EU: “Praksa je pokazala da saradnju država kandidata sa Venecijanskom komisijom Evropska komisija posebno uzima u obzir prilikom donošenja strateških odluka u odnosu na predmetnu državu, a naročito onih koje se odnose na pružanje ekonomske pomoći i napredak u pristupnim pregovorima sa EU”.

Drugo mišljenje “venecijanaca”, ističe ona,  svakako je mnogo bolje od prethodnog i ne može se okarakterisati kao negativno.

“Jasno je da je posljednje mišljenje Venecijanske komisije prožeto idejom da se mora obezbijediti što manja politizacija upravljačkih tijela tužilačke organizacije”, istakla je ona.

U Rezoluciji Evropskog Parlamenta o Crnoj Gori, koja je usvojena prošle sedmice, ponavlja se važnost ubrzanja primjene akcionih planova za poglavlja 23 i 24 i drugih strateških dokumenata koji se odnose na vladavinu prava, “kroz efikasan međustranački dijalog usmjeren na osiguravanje potrebne kvalifikovane većine za ključne pravosudne funkcije”.

Poslanici EP pozivaju crnogorske kolege i Vladu da ključne zakone, uključujući ovaj, donose u skladu sa evropskim standardima i mišljenjem VK.

“Nezavisno funkcionisanje i integritet Specijalnog tužilaštva ključan je za napredak Crne Gore u oblasti vladavine prava”, naglašava se u Rezoluciji.

Ističe se i da Crna Gora mora postići napredak u reformama vladavine prava, kroz unapređivanje, a ne poništavanje pravosudne reforme i ponavlja se da kao rezultat  provedenih reformi Crna Gora već ima uspostavljena tijela i mehanizme koji osiguravaju sudsku i tužilačku nezavisnost i odgovornost.

Ozbiljno su zabrinuti zbog ograničenog napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a posebno ističu potrebne rezultate u oduzimanju imovine stečene kriminalom, krivičnog gonjenja i presuda u slučajevima visoke korupcije.

Tužioci moraju uvidjeti svoje slabosti

Zašto dosadašnji rezultati tužilaštva koje pretenduje da bude dio evropskog pravnog sistema, nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu, moraju se zapitati i sami tužioci, naglašava Pavličić.

Dugogodišnja sutkinja krivičarka u crnogorskom pravosuđu uvjerena je da ima dosta kvalitetnih, stručnih i hrabrih tužilaca, koji svoj posao obavljaju časno i profesionalno, te misli da zaslužuju podršku cijelog društva u toj borbi.

Međutim, dodaje, nije prihvatljivo da se ne konstatuju slabosti koje postoje u tuzilačkoj organizaciji, ili da se one ignorišu.

Ako imamo prilično nezadovoljavajuće ocjene Evropske komisije i drugih međunarodnih organizacija, kao i presude Evropskog suda protiv Crne Gore u kojima su razmatrana pitanja djelotvornosti tuzilačke istrage, dodaje Pavličić, a sa druge strane imamo Tužilački savjet koji šalje poruku kako sistem funkcioniše besprekorno, “moramo se zapitati kakvi su to kriterijumi koji se koriste za ocjenjivanje i da li je u radu postojećeg Tužilačkog savjeta postojao korporativizam, kako je to definisala Venecijanska komisija”.

Đukanović: Samostalnost tužilaštva dovedena u pitanje

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, u obrazloženju odluke da vrati Zakon Skupštini, naglašava, pozivajući se na mišljenje VK, da se predloženim izmjenama dovodi u pitanje očuvanje samostalnosti tužilaštva.

On kaže da se u mišljenju VK ističe da bi prestanak mandata svim sadašnjim članovima TS-a predstavljalo ozbiljno kršenje nezavisnosti TS-a, te da u tom tijelu nijesu uvjereni da bi predloženi zakon spriječio rizik od politizacije Savjeta.

Đukanović podsjeća da je i u novom mišljenju VK ponovljeno da izbor članova iz reda uglednih pravnika u Parlamentu prostom većinom “nije pogodan za političku neutralnost ili barem pluralizam”.

On problematizuje i izbor vd na šest mjeseci, sa produženjem mandata za još šest mjeseci, navodeći da je VK ponovila kritiku i na to rješenje, uz upozorenje da bi time mogao biti obesmišljen izbor VDT-a u parlamentu, kako nalaže Ustav.

Đukanović je po Ustavu dužan da proglasi ponovo izglasani zakon u roku od sedam dana od usvajanja, odnosno u roku od tri dana ako je zakon usvojen po hitnom postupku.

Maja BORIČIĆ

Investicioni bum u Crnoj Gori poslije sticanja nezavisnosti 2006. godine doveo je značajan broj Rusa koji su kupili nekretnine za čak milijardu eura. Još oko 500 miliona investirali su uglavnom u turizam i industriju, što je praćeno brojnim aferama. Rusija se nije odrekla uticaja u Crnoj Gori ni poslije njenog ulaska u NATO, upozoravaju stručnjaci

Upliv od milijardu i po eura iz Rusije u Crnu Goru u posljednjih 15 godina, dok je na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, pored prometa nekretnina i investicija od kojih su brojne završile u aferama vodi i ka jačanju »meke moći« Moskve, upozoravaju stručnjaci. 

Dok se vlast pod neprikosnovenom palicom Đukanovića, u ulozi premijera ili predsjednika države, zaklinjala u evroatlantski put i integracije, investicioni bum u Crnoj Gori poslije sticanja nezavisnosti 2006. godine doveo je značajan broj Rusa koji su kupili nekretnine za čak milijardu eura, a još 500 miliona investirali, uglavnom u turizam i industriju. Prema podacima koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Centralne banke najviše ulaganja iz Rusije bilo je prve godine nakon sticanja nezavisnosti, 2007 - oko 215,8 miliona eura.

Priliv iz drugih država bio je znatno manji, pa je jedan od vodećih investitora, Italija u 15- godišnjem periodu u Crnu Goru uložila oko 900, a Mađarska oko 400 miliona.

Broj ruskih turista je sa 60 hiljada u 2006. godini porastao na 380 hiljada u rekordnoj sezoni 2019. godine čineći Rusiju sa 15,3 odsto drugim emitivnim tržištem, odmah iza Srbije (16,1 odsto). S obzirom na veću platežnu moć Rusi su bili prvi po udjelu u 1,1 milijardu eura turističkog prihoda prije dvije godine. Zato, ukupnoj sumi od milijardu i po investicija, treba dodati najmanje još toliko turističkog prihoda iz te zemlje u prethodnoj deceniji i po.

Cifakis: Rusi žele trojanske konje

Profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Peloponeza Nikolaos Cifakis za CIN-CG kaže da ako je država kandidat za EU ili članica euroatlantskih institucija, to ne znači da će se automatski distancirati od Rusije.

On navodi primjer Mađarske i Turske koje održavaju vrlo bliske odnose sa Rusijom.

“Ako Rusija ne može da suzbije širenje euroatlantskih institucija, zainteresovana je da ima 'trojanske konje' (zemlje koje ne bi podržale antagonizaciju Rusije) unutar ovih institucija”, kaže Cifakis.

On smatra da, iako je Crna Gora jedna od novijih članica NATO-a, nije »izgubljen slučaj« za Rusiju i da prema istraživanjima, na primjer međunarodne nevladine organizacije Globsec,  crnogorski građani i dalje smatraju da je Rusija veći strateški partner od SAD.

U istraživanju Globsec iz marta ove godine, navodi se da Rusija koristi različite metode, uključujući dezinformacije i informacijske operacije, kako bi povećala svoju moć u pokušaju da zakoči prozapadnu tranziciju regije. 

U izještaju pod nazivom »Slika Rusije: Moćni slovenski brat ili gladni medvjed u susjedstvu?« navodi se da se većina ljudi koji žive u regiji ne osjeća ugroženo od Rusije.

Cifakis podsjeća da nova vladajuća koalicija u Crnoj Gori uključuje i proruski orjentisanu partiju, dok Srpska pravoslavna crkva i neki od medija podstiču osjećanje sklonosti društva prema Rusiji. 

Od gostiju do komšija

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Crnoj Gori, osim turista, po raznim osnovama boravi više od sedam hiljada Rusa.

Odobren privremeni boravak ima 2.382 građana Ruske federacije, a produženi privremeni boravak  3.461. Stalni boravak u Crnoj Gori ima 818 Rusa. U proceduri je 270 zahtjeva za izdavanje dozvola za privremeni boravak/rad i 201 za stalni boravak.

U Crnoj Gori ima više od tri hiljade preduzeća čiji su vlasnici ruski državljani, podaci su Centralnog registra privrednih subjekata. Najviše ih je u Podgorici i na primorju i uglavnom se bave poslovanjem u oblasti nekretnina, hotela i drugih ugostiteljskih objekata, građevinarstva...

Na kritike da ruske investicije imaju veze sa pranjem novca, ruski ministar za vanredne situacije, a sada ministar odbrane Sergej Šojgu, je još 2004. godine tokom posjete Crnoj Gori oštro odgovorio: »Kada se, tokom sankcija (1992-1995), većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”. Odgovora na pitanja o tome ko je sklonio novac, odakle i koliko, nije bilo.

Predsjednik Atlantskog saveza Savo Kentera za CIN-CG kaže da je ruski uticaj mnogo snažniji u odnosu na period kada Crna Gora nije bila članica NATO saveza i da su se samo promijenili metodi djelovanja, koje su sad sofisticiraniji.

On kaže da je sada u toku politički uticaj, prvenstveno usmjeren ka partijama, medijima i NVO sektoru. 

»Ovakvim djelovanjem Rusija prvenstveno želi da oslabi i podijeli zemlju, prikaže je kao nestabilnu i nesigurnu kako bi se institucije sistema vremenom urušile«, rekao je Kentera.

Cijeli Balkan, smatra Kentera, bio je i ostao interesna sfera Rusije i da, za razliku od Hrvatske i Albanije, Rusi vjeruju da preko Crne Gore mogu ostvariti strateški cilj - izlazak na Jadransko more sa svojom flotom. 

»Zbog toga je ključna stvar zaštiti Luku Bar, koja je bila predmet ruskog interesovanja, kao i kompletnu crnogorsku obalu od ruskog uticaja«, tvrdi Kentera.

Krajem 2013. godine u medijima se pojavila nezvanična informacija da je Rusija tražila otvaranje vojne baze na primorju, što je tadašnji ruski ambasador u Podgorici Andrej Nesterenko demantovao, tvrdeći da je njegova zemlja bila zainteresovana da ratni brodovi iz “humanitarnih razloga”, pristaju u crnogorske luke.

Tadašnja ministarka odbrane i aktuelna ambasadorka Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, Milica Pejanović Đurišić nije odgovorila na pitanja CIN-CG u vezi sa tim zahtjevom.

Nakon promjene vlasti 30. avgusta, nova Vlada je saopštila da je spremna da radi na poboljšanju odnosa sa Rusijom, ali da sankcije ostaju, jer Crna Gora želi u EU. Sankcije Rusiji EU je uvela 2014. godine zbog aneksije Krima, a Crna Gora se tome pridružila. Moskva je odgovorila zabranom uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Crne Gore, kasnije i vina.

Deripaska od KAP-a do Platamuna

Dok je dolazak ruskih turista i ulaganje u stanove i placeve uglavnom bilo na obostrano zadovoljstvo, investicioni poduhvati često su obilježeni krahom i štetom po državu. 

Najznačajnija ruska investicija, neposredno prije crnogorske nezavisnosti bila je kupovina Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita Nikšić 2005. godine.  

Te dvije kompanije prodate su Olegu Deripaski, vlasniku ruskog giganta Rusal, preko kiparske ofšor firme Centralno-evropske aluminijumske kompanije (CEAC). Deripaska je upravljao KAP-om i Rudnicima do 2009. na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja 2013, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju. 

Državna revizorska institucija je utvrdila da je Vlada Ugovorom o poravnanju, dala 135 miliona eura garancija za kredite KAP-a, a odlukom o zaduživanju Crne Gore još 49,6 miliona, bez odgovarajućih kontragarancija i uz značajan rizik aktiviranja, što se na kraju i desilo na štetu građana. 

Stavljanjem lisica na ruke bivšem ministru ekonomije Branku Vujoviću, krajem aprila aktuelizovan je ovaj slučaj. Vujović, kao i 11 državnih službenika, odmah je pušten da se brani sa slobode, a premijere iz doba davanja garancija bez pokrića, 2009. i 2010. godine, Mila Đukanovića i Igora Lukšića tužilaštvo za sada ne dovodi u vezu sa tim. 

Dio ugovora sa Deripaskom bio je da KAP dobija struju po povlašćenim cijenama od državne Elektroprivrede sve do kraja 2010. godine. Njegov pokušaj da kupi i pljevaljsku Termoelektranu i Rudnik uglja spriječeno je u parlamentu 2007. godine kada su se opoziciji u glasanju pridružila i Socijaldemokratska partija, iako je bila u koaliciji sa Đukanovićem.

Deripaska je kasnije zbog KAP-a i Rudnika pokrenuo tri međunarodne arbitraže protiv Crne Gore, ali je na njima izgubio. 

Ruskom oligarhu ova afera nije smetala da u Crnoj Gori na obali sagradi ogroman kompleks vila. Preko firme Overseas assets management posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar. 

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zeleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje. 

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa. 

Štrabag je u sporu sa Crnogorskim regionalnim vodovodom zbog ugovora o izgradnji dijela regionalnog vodovoda za primorje vrijednog 17,1 milion eura. Regionalni vodovod je zbog kašnjenja radova raskinuo ugovor, a Štrabag je pokrenuo arbitražni postupak i dobio. Privredni sud je doveo u pitanje osnovanost arbitraže, ali je Vrhovni sud 2018. presudio u korist Štrabaga. Morskom dobru je skinuto 12 miliona eura sa računa, ali je Ustavni sud početkom 2019. prihvatio ustavnu žalbu Regionalnog vodovoda i naložio reviziju presude. Vrhovni sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu, a Ustavni sud je poništio i ovu presudu.

Afera za aferom

Gradnju vila na Zavali pored Budve krajem 2007. godine počela je Miraks grupa ruskog biznismena Sergeja Polonskog sa Svetozarom Marovićem, tadašnjim potpredsjednikom DPS. Polonski, poznat po rečenici »ko nema milijardu neka ide do vraga« u međuvremenu je propao, a kompleks je preuzeo vlasnik Strateks grupe Nil Emilfarb. Početni period obilježila je afera sa nezakonitostima u gradnji fabrike za preradu morske vode na ovoj lokaciji. Za štetu u opštinskoj kasi od 800.000 eura, optuženo je deset lokalnih funkcionera, a na zatvorske kazne osuđeni su i bivši gradonačelnik Budve Rajko Kuljača i brat Svetozara Marovića, Dragan.

Mediji su objavili da je u decembru 2018. godine SDT obnovilo izviđaj zbog privatizacije hotela Avala i kolašinske Bjanke (bivši hotel Bjelasica), zbog sumnje da je oprano više od 50 miliona eura. Sumnje su izašle na vidjelo sukobom bivših suvlasnika Bepplera & Jacobson Ltd Zorana Bećirovića i Igora Lazurenka, koji je arbitražom u Londonu riješen u korist crnogorskog biznismena. On je isplaćen 2015. i izašao iz kompanije.

Željezara bez lijeka

Prije KAP-a i Boksita Rusi su upravljali i nikšićkom Željezarom. Fabrika je data u petogodišnji zakup 2002. godine kompaniji Rusmont still corporation koja je napustila nakon godinu, a zatim je dvije godine kasnije Vlada prodala kompaniji Midlend risorsis čiji su vlasnici kanadski milioner ruskog porijekla Aleks Šnajder i Ukrajinac Edvard Šifrin.

Midlend je otišao krajem 2005. ostavio dugove i priče o malverzacijama, zbog čega je NVO Grupa za promjene podnijela krivičnu prijavu protiv tadašnjeg izvršnog direktora Željezare Vadima Lejbenzona.

Željezara je, potom, išla iz ruke u ruku do turskog Toščelika i nikada nije izašla iz krize.

I kompleks Skočiđevojka je u početku bio u ruskom vlasništvu. Nakon promjene više of šor vlasnika, preko preduzeća Zorana Bećirovića, Muhameda Rašida čije posredne veze vode do Đukanovića, i Meinl banke, kompleks je 2017. godine kupila K.D.P. Promotion and Investments Limited sa Kipra.

Među ruskim projektima sa neslavnim završetkom je i hotel The Queen of Montenegro gdje je 75 odsto udjela 2009. godine preuzela ruska Korston grupa. Rusi nijesu ispunjavali kreditne obaveze, pa je hotel ubrzo zaplijenila OTP banka.

Ista sudbina zadesila je i hotel Otrant u Ulcinju kojeg je 2012. godine švajcarska banka NLB Interfinanc preuzela, jer ruska firma Barkli Montenegro, koja ga je kupila 2004. nije vratila kredit od 10,6 miliona.

Ruska Sonuba grupa je 2007. godine kupila 20 hektara zemljišta u rtu Maljevik kod Bara i najavila investiciju više od 300 miliona eura. Projekat kasni skoro deceniju i po, a obrazloženje je da nema urbanističkih planova.

Jedan od nerealizovanih projekata je i ostrvo Sveti Marko kod Tivta, koje je od beogradskog Putnika 2007. kupio ruski Metropol i najavljivao super-luksuzni turistički kompleks. Da na ostrvu »nema nikakvih dešavanja« potvrdio je 2016. i bivši ministar turizma Branimir Gvozdenović.

Ruski obavještajac vlasnik Splendida

Rusko- crnogorska kompanija Montenegro stars vlasnik je tri najveća hotela u Budvi i Bečićima – Splendid, Montenegro i Blue star. Prema podacima iz CRPS, 85 odsto vlasništva je u rukama je Viktora Ivanjenka, bivšeg šefa ruske obavještajne službe i direktora uništenog ruskog giganta „Jukos“, a crnogorski biznismen Žarko Radulović ima 15 odsto.

Novi hotel Splendid izgrađen je na mjestu starog koji je od Budvanske rivijere kupljen početkom 2004. godine za oko 2,4 miliona eura. U novi, otvoren 2006. godine, prema izvještaju Ekonomskog fakulteta, uloženo je oko 143 miliona eura.

Investicija je započeta uz bombaške napade grupe koja je pokušala da reketira vlasnike, a istraga je koštala života policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića koji je ubijen 30. avgusta 2005. godine. Optuženima za zločin, koji robijaju, suđenje nije završeno, jer Apelacioni sud još razmatra njihove žalbe.

Splendid se pominje i po kontroverznom stanaru Branu Mićunoviću.

Na pitanje, da li se Splendid može smatrati najuspješnijom ruskom investicijom u Crnoj Gori, iz Montenegro stars grupe su za CIN-CG odgovorili da nijesu adresa za takvu procjenu. Kažu i da pogoršanje odnosa između Crne Gore i Rusije nije uticalo na kompaniju i da ruski vlasnici nemaju namjeru da se povuku.

Među poznatim ruskim kompanijama u Crnoj Gori su i Smokva bay resort, koji gradi turistički kompleks u Smokvicama kod Reževića, zatim Eurocement i preduzeća Jadranska straža, Azimut, Xanadu, koji upravljaju istoimenim hotelima. 

Trgovinska razmjena na niskom nivou

Za razliku od Makedonije, Bosne i Hercegovine i Srbije, Rusija za sada nema jak uticaj na crnogorsko energetsko tržište. U energetskom sektoru prisutni su preko preko kompanije Lukoil Montenegro koje ima deset pumpi i snabdijeva devet odsto tržišta, ali i preko Novateka koji sa italijanskim ENI-jem traži naftu u crnogorskom podmorju.

Spoljnotrgovinska razmjena sa Rusijom je, međutim, na niskom nivou i ta država nije među vodećim trgovinskim partnerima Crne Gore (Srbija, Kina, Njemačka).

Prema podacima Monstata, od 2006. do 2020. ukupan uvoz iz Rusije je iznosio oko 201,89 miliona eura, a izvoz oko 38 miliona.

Najveća vrijednost izvoza u Rusiju zabilježena je 2012. godine, oko 7,4 miliona, da bi se u narednim godinama smanjivao, posebno nakon 2014. i međusobnog uvođenja sankcija. Tada je izvoz bio vrijedan oko četiri miliona eura, da bi do 2020. pao na 1,4 miliona eura. 

Iz Rusije Crna Gora najviše uvozi mineralna goriva, farmaceutske proizvode, plastiku, mašine i vozila, a izvozi meso povrće, piće i alkohol, drvo, aluminijum i kožu. U odnosu na 2014, izvoz mesa je smanjen četiri puta, a pića i alkohola tri puta.

Presuda pala, a optužbe o hibridnim prijetnjama ostale

Nakon navodnog državnog udara 2016, poslije kojeg je suđeno grupi srpskih državljana i čelnicima Demokratskog fronta Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, bivša DPS vlast je Moskvu često optuživala za hibridne prijetnje i dezinformacije.

Tadašnji crnogorski državni vrh, kao i tužilaštvo, optužilo je Rusiju da stoji iza pokušaja državnog udara, kako bi spriječila ulazak Crne Gore u NATO, što su iz Moskve demantovali.

Apelacioni sud Crne Gore u februaru ove godine ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma osuđeno na skoro 70 godina zatvora, Knežević i Mandić po pet. 

U izvještaju Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta (AFET) iz ove godine ocijenjeno je da je prebacujući se nazad na »meku moć«, Rusija mobilisala Sputnjik i njegove mreže u srpskom govornom svijetu na podršku koaliciji »Za budućnost Crne Gore« i protiv Mila Đukanovića uoči izbora u avgustu 2020. 

Nekretnina, ne zna se koliko 

Zvanični statistički podaci o nekretninama u vlasništvu ruskih državljana ne postoje, a iz Uprave za katastar, kao ni iz Ambasade Rusije, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome.

U agencijama za nekretnine, koje je kontaktirao CIN-CG, kažu da tržište stagnira zbog pandemije koronavirusa, ali da još postoji interesovanje ruskih kupaca. Ivana Kaluđerović iz jedne agencije za nekretnine kaže da kod ruskih klijenata nijesu primijetili značajniji rast ponude za prodaju nepokretnosti u Crnoj Gori. 

Saša Vukićević iz druge agencije navodi da je prodaja kupcima iz Rusije u njegovoj agenciji pala 54 odsto zbog ograničenja usljed pandemije, kao i zbog kursa rublje koja je na istorijskom minimumu u odnosu na euro. On kaže da nepovoljan kurs može biti dodatni razlog za povećanu prodaju stanova i kuća ruskih državljana, ali da ohrabruje činjenica da je broj Rusa, koji se aktivno interesuju za nekretnine u Crnoj Gori, na skoro istom nivou kao prije pandemije.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ivan Čađenović (Freelance novinar), Jelena Jovanović (ND Vijesti), Irena Rašović (RTCG) i Jelena Vukašinović (CZIP) u narednih nekoliko mjeseci radiće multimedijalna novinarska istraživanja iz oblasti životne sredine i održivog razvoja, tj. Pregovaračkog poglavlja 27. Njihove priče ocijenjene su kao najbolje na konkursu Javni poziv za novinarska istraživanja iz oblasti životne sredine i Poglavlja 27, koji su raspisali CIN-CG, BIRN i Monitor u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teme, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, Vlade Crne Gore.  

Komisija je odabrala ova četiri prijedloga nakon treninga Istraživačko novinarstvo i izvještavanje o zaštiti životne sredine (Poglavlje 27), koji je održan od 22. do 24. aprila, a na kojem je više novinara/ki iz različitih crnogorskih medija obrazlagalo svoje ideje za istraživanje. 

Većina izabranih priča ima i regionalni karakter i baviće se pitanjima od šireg interesa. Uredničko-mentorski tim sastavljen od predstavnika/ca iz zemlje i inostranstva radiće skupa sa odabranim novinarima/kama. Sve priče biće objavljene dvojezično na lokalnom i engleskom jeziku i imaće multimedijalni aspekt.

Pored odabranih tema na konkursu, novinari CIN-CG-a i nedjeljnika Monitor će u narednom periodu objaviti više istraživanja vezanih za održivi razvoj i životnu sredinu.

Kroz intenzivne treninge, mentoring iz inostranstva i istraživačke radove, ovim se projektom nastoje se podići kapaciteti CIN-CG-a, nedjeljnika Monitor, ali i drugih crnogorskih medija čiji su novinari i novinarke uključeni u projektne aktivnosti.

Iako su gotovo svi saglasni da su u tužilaštvu potrebne promjene kako bi se izašlo iz permanentnog v.d. stanja i omogućili bolji rezultati, mnogi izražavaju bojazan da bi i aktuelna vlast novim imenovanjima mogla nastaviti staru praksu uticaja.

Novo mišljenje Venecijanske komisije (VK) o predlogu zakona o državnom tužilaštvu, koje bi trebalo da stigne danas, dočekaće duboke razlike koje su iskazane u javnoj debati prethodnih sedmica.

Dok vlast insistira da nema više vremena za čekanje na reforme u tužilaštvu, opozicija i tužilaštvo izmjene u toj organizaciji ocjenjuju neprihvatljivim i neustavnim, a veći dio civilnog sektora i stručnjaka kritikuje način promjene zakona i nedovoljno osjećaja prema zahtjevima evropskih institucija.

Parlamentarna većina, na čelu sa Demokratskim frontom (DF), kao predlagač traži da zakon bude usvojen na narednoj sjednici parlamenta u utorak, bez obzira na novo mišljenje VK.

Iako su gotovo svi saglasni da su u tužilaštvu potrebne promjene kako bi se izašlo iz v.d. stanja i omogućili bolji rezultati, mnogi izražavaju bojazan da bi  aktuelna vlast novim imenovanjima mogla nastaviti staru praksu uticaja.

Skupština od 2019. godine nije uspjela da obezbijedi potrebnu većinu ni za jedno važno postavljenje u pravosuđu, a Tužilački savjet (TS) ne uspijeva da izabere ni šefove tužilaštava, pa su ključne funkcije preuzeli vršioci dužnosti.

U međuvremenu, tužioci djeluju nedodirljivo, nema odgovornosti za loše rezultate, a mnogi indikatori ukazuju da su se, suprotno Ustavu, pretvorili u posebnu granu vlasti. Od sadašnjeg TS, gdje tužilačka organizacija ima većinu, svi tužioci dobijaju odlične ocjene, uprkos tvrdnji sa međunarodnih adresa da napretka nema.

Mandat Vrhovnog državnog tužioca (VDT) Ivice Stankovića istekao je u oktobru 2019. godine. Tužilački savjet ga je nakon toga imenovao da funkciju obavlja kao v.d. On za manje od mjesec dana stiče uslov za odlazak u penziju. U junu prošle godine, TS jejednoglasno potvrdio drugi mandat Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću. On bi mogao u redovnu penziju za dvije godine.

Nova vlast od februara pokušava da promijeni tužilačke zakone. Sa mnogih adresa DF-u se, međutim, spočitava da su i oni u konfliktu interesa, jer protiv njihovih čelnika Specijalno državno tužilaštvo vodi postupke, pa bi smjena mogla da znači osvetu, što u Frontu kategorično odbijaju.

Prvi pokušaj izmjena zakona bio je neuspješan, kada su, između ostalog, htjeli da ukinu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i formiraju novo sa drugim imenom, a Milivoja Katnića ostave bez funkcije Glavnog specijalnog tužioca. 

Od toga se odustalo pod pritiskom međunarodne javnosti, a zatim je stigao novi predlog kojim je, između ostalog, predviđeno da u TS, koji kontroliše rad tužilaštva, bude više uglednih pravnika, nego tužilaca, te da jednog od njih biraju nevladine organizacije.

Pet uglednih pravnika, prema predlogu, biraju se i razrješavaju prostom većinom u Skupštini, dok tužioce biraju i razrješavaju kolege.  Nijedan član TS-a ne smije biti srodnik ili supružnik nekoga iz izvršne ili zakonodavne vlasti, predsjednika države, član ili funkcioner partije u posljednjih pet godina, ali ni bivši tužilac.

Svim članovima sadašnjeg Savjeta, kako je predloženo, prestao bi mandat proglašenjem novog TS-a. Novi Savjet bi odmah odredio i novog vršioca dužnosti VDT-a. Mandat sadašnjem Savjetu traje još nešto manje od devet mjeseci.

Novina je i da vršilac dužnosti VDT-a može biti i neko van tužilačke organizacije, a da na toj funkciji može biti isti najduže godinu dana. Unijet je i još jedan razlog za razrješenje tužioca “ukoliko učini teži disciplinski postupak kojim je nanijeta značajna šteta po ugled tužilaštva”.

U obrazloženju Predloga, koji su predali poslanici parlamentarne većine se, između ostalog, navodi da se ovim izmjenama pokušavaju poboljšati rezultati rada tužilaštva i Savjeta, ali i jasnije utvrđivala odgovornost za propuste u radu, te da bi zemlja ispunila uslove potrebne za ulazak u EU.

EU poziva da se poštuju standardi

Iz Delegacije Evropske unije za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) podsjećaju da je usvajanje ustavnih amandmana iz 2013. godine bio preduslov da država započne proces pristupanja EU.

“Posebno privremeno mjerilo u poglavlju 23 zahtijeva da Crna Gora sprovede ove ustavne amandmane u skladu sa preporukama VK, evropskim standardima i praksama”, naglašavaju iz Delegacije.

U julu 2013. godine usvojeni su ustavni amandmani koji predviđaju, između ostalog, da Skupština bira VDT-a dvotrećinskom većinom (54 poslanika) u prvom krugu, odnosno tropetinskom (49 poslanika) u drugom krugu glasanja. 

Na prvi pokušaj izmjena tužilačkih zakona VK je dala negativno mišljenje, navodeći da se reforma tužilaštva ne bi trebalo pretvoriti u zamjenu jednih šefova tužilaštava drugima, kao ni promjenu nove većine starom, “u potencijalno opasnoj igri političke kontrole nad tužilaštvom”. 

Iz VK su istakli i da treba ograničiti v.d. stanje i što prije izabrati VDT, te da su dva uzastopna šestomjesečna mandata vršilaca dužnosti previše i da bi to značilo zaobilaženje Ustavom predviđene kvalifikovane većine za izbor VDT-a.

Mandate postojećim članovima savjeta ne bi trebalo prekidati, ocjenjuju, već eventualno dodati još jednog uglednog pravnika, a ukloniti jednog tužioca ili dodati dva člana iz reda uglednih pravnika, dok im ne istekne mandat.

Neophodna je, takođe, rasprava šire društvene zajednice ocijenila jee ranije VK. 

Ne zaobilaziti Ustav i stvarati nova partijska kadriranja

U nevladinim organizacijama i stručnoj javnosti ističu da su i u novom predlogu zakjona zadržana oba sporna predloga koje je VK kritikovala - izbor vršioca dužnosti VDT-a, te prekidanje mandata sadašnjim članovima TS, dok političari smatraju da su najvažnije zamjerke prihvaćene.

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević za CIN -CG naglašava da se predloženom promjenom načina izbora v.d stanje može produžavati unedogled i trajno zaobići Ustavom propisani način izbor VDT-a. 

“ Ostavljena je mogućnost da se nakon dva uzastopna mandata, ponovo izabere neka druga osoba za vršioca dužnosti, i to prostom većinom novog sastava Tužilačkog savjeta”, istakla je Prelević.

Ona očekuje i da će VK insistirati i na tome da se ne prekida mandat Tužilačkom savjetu. 

“Prijevremenim uklanjanjem svih članova Savjeta stvorio bi se presedan po kojem bi svaka nova vlada mogla da izmjenom zakona prekine mandat i izabere nove članove po svojoj mjeri”, dodala je ona.

Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) za CIN-CG ocjenjuje i da se za vršioca dužnosti VDT-a neopravdano ostavlja mogućnost izbora osoba van tužilačke organizacije.

„ Upravo v.d. bi trebalo da bude osoba koja je u ustanovi i koja zna da upravlja u kratkom roku do izbora VDT, a ne da se sa sistemom upoznaje tokom kratkog mandata što može otežati rad te institucije“, pojašnjava ona, uz pitanje kako je moguće imenovati vršioca dužnosti na prvoj konstitutivnoj sjednici, osim ako je riječ o unaprijed politički dogovorenom kandidatu. 

Neophodno je, smatra Milaš, precizirati način prijavljivanja kandidata za vršioca dužnosti, jer proizilazi da će ga članovi TS izabrati bez ove procedure.

„ Mi u CGO-u razumijemo potrebu za određenim kadrovskim provjetravanjima u Tužilaštvu, ali to ne smije biti i otvaranje prostora za nova partijska kadriranja”, naglasila je Milaš.

Advokat Aleksandar Kovačević rekao je za CIN-CG da su ove izmjene nepotrebne i da je najvažnije da se konačno izabere VDT, za koga je važno da bude nepristrasan, da nije podložan uticajima i da uživa podršku većine. 

On je nedavno izabran za kandidata za VDT, kada mu je TS dao prednost u odnosu na službenika Specijalnog policijskog odjeljenja Vladimira Delevića.

Prema saznanjima CIN-CG, trenutno ne postoji politička volja da se izabere novi šef tužilaštva, pa će i ovaj konkurs biti poništen.

„ Odgovorni političari moraju da se potrude da se taj izbor izvrši, a ne da se odlaže u beskonačnost, to je izigravanje i sabotaža prava“, smatra Kovačević.

Rješenje da vršilac dužnosti VDT bude neko van tužilaštva, prema njegovom mišljenju, nije dobro.

„ Čovjek koji nije iz te oblasti dok se upozna sa svim, isteče mu tih šest mjeseci“, objašnjava advokat.

Poslanik DF-a Predrag Bulatović za CIN-CG kaže da on ne uvažava VK, označavajući to tijelo pristrasnim, uz optužbu da je “zajedno sa bivšim ministrom pravde ustanovilo kršenje Ustava produžavajući mandat članovima Sudskog savjeta”.

 Uprkos tome, kako kaže, uvažili su ključne sugestije VK i odustali od zakona o posebnom tužilaštvu za organizovani kriminal i ukidanja SDT-a. 

“Prihvatili smo i da se jedan član TS bira na predlog NVO i odustali od još nekih promjena, pa očekujem da će sada VK dati načelno pozitivno mišljenje”, rekao je Bulatović.

Komentarišući rješenje za vršioca dužnosti VDT-a, Bulatović smatra da je ispravljen nakaradni mehanizam.

 “Zar nije ruganje Ustavu i zdravom razumu da je aktuelni vršilac dužnosti u tom stanju nakon petogodišnjeg mandata, praktično bez ograničenja”, ističe poslanik DF-a.

On naglašava da je predsjednik DPS-a Milo Đukanović kočnica za dijalog i društveni konsenzus, između ostalog i oko pitanja izbora VDT-a, zbog političko pravnih posljedica koje bi mogao da ima.

Poslanik Ujedinjene reformske akcije URA Miloš Konatar ističe da se upravo ovim izmjenama i uvođenjem strogih kriterijuma za članove Tužilačkog savjeta otklanja opasnost od bilo kakvog političkog uticaja na tužilaštvo.

On kaže da se, time što v.d. može biti i neko van tužilaštva, širi broj potencijalnih kandidata, „uz zadržavanje visokih kriterijuma stručnosti“. 

„ Na ovaj način se obezbjeđuje nesmetan rad državnog tužilaštva, do izbora novog VDT-a. Takode, ograničavanjem trajanja mandata na maksimalno 12 mjeseci, bez mogućnosti ponovnog izbora, usvajaju se primjedbe VK o mogućem „zaobilaženju“ ustavnih odredbi koje definišu izbor VDT-a“, ocjenjuje Konatar, očekujući pozitivan stav „venecijanaca“

„Podsjetiću da je VK najviše problematizovao postojanje posebnog zakona koji se bavi državnim tužilaštvom i mi smo te prepreke otklonili“, istakao je Konatar.

Javna rasprava bi poboljšala zakonska rješenja?

U izvještaju Evropske komisije za prošlu godinu se ističe i da je nastavljeno sa praksom da poslanici predaju izmjene i dopune zakona čime se zaobilazi javna rasprava.

Gorjanc Prelević ocjenjuje da su javne rasprave o ključnim zakonima, kakvi su oni koji uređuju pravosuđe, neophodne, te da je na izmjenama Zakona trebalo raditi u Vladi.

 “Ovako je to skraćeno na dvije debate u nedjelju dana i raspravu na skupštinskom odboru. Sada kada je predlog zakona već u parlamentu, mnogo su manje šanse za neke veće izmjene”, ocijenila je direktorica HRA. 

I u CGO-u ocjenjuju da nije adekvatno uvažen civilni sektor, niti je ostavljen prostor za temeljnu analizu materijala.

 „…Treba konstatovati i da je Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava samo sebe marginalizovalo time što nije proaktivnije pristupilo ovom pitanju, a čime svakako ne doprinosi održivom sprovođenju reformi“, navela je ona.

Bulatović objašnjava da je o potrebi promjena ovih zakona postignuta saglasnost u parlamentarnoj većini nakon konstituisanja Skupstine, a prije izbora Vlade, te da je zato odlučeno da predlagači zakona budu poslanici.  U tom slučaju, kaže, nije obavezna javna rasprava, a nije se moralo ni tražiti mišljenje VK.

“Ipak Vlada je tražila mišljenje VK. Ocjenjujem da je to loš i nepotreban potez koji je proizveo gubitak dragocjenog vremena za neophodnim promjenama u društvu”, naglasio je Bulatović, uz ocjenu da je zakone trebalo usvojiti još 18. februara.

Konatar pojašnjava da se i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović uključio u ovaj proces organizujući javne debate čiji su učesnici bili NVO, profesori i zainteresovana javnost, pritom održavajući komunikaciju sa VK i sa predstavnicima opozicije.

„Uvijek postoji mogućnost da se na predlog u proceduri amandmanski djeluje u cilju postizanja krajnjeg rješenja“, rekao je poslanik URE.

NVO bi mogla da bira i više članova Savjeta?

Direktorica HRA podržava namjeru da se kroz učešće predstavnika nevladinog sektora, kako je rekla, u najvećoj mogućoj mjeri izvrši depolitizacija TS, ali dodaje da, ako bude više kvalitetnih kandidata, trebalo bi obezbijediti da svi oni budu uzeti u obzir za izbor u okviru pet pozicija uglednih pravnika. 

“Mislim da je moguće da se tu pojave bar dvije jednako stručne osobe od integriteta koje bi mogle kvalitetno da obavljaju te funkcije”, rekla je ona.

Bulatović je na Odboru za pravosuđe konstatovao da će razmotriti i ovo rješenje.

Milaš, međutim, ističe da tako hipotetički i Udruženje tužilaca i Udruženje sudija mogu da predlože svoje kandidate, jer su registrovani kao NVO.

“Ostaje i pitanje da li je ovim napravljen kompromis u odnosu broja članova u dijelu tužilaca i takozvanih uglednih pravnika ili, pak, vlasti prave prostor za nekog svog predstavnika kojeg će kroz NVO kvotu izglasati“, kaže Milaš.

Ni riječi o ocjenjivanju tužilaca

Konatar, u razgovoru za CIN-CG, kaže da u predlogu nema izmjena ocjenjivanja tužilaca zato „što nije problem u propisanim procedurama već u implementaciji“.

Direktorica HRA ocjenjuje da tome nije posvećena potrebna pažnja, iako je loša ocjena rada razlog za razrješenje.

“Sada imate situaciju da su svi odlično ocjenjeni, pri čemu razlog za to nije u članovima Tužilačkog savjeta, već u pravilima”, ocijenila je ona. 

HRA je ranije dostavila 25 predloga amandmana u kojima su, između ostalog, preporučili da se kvalitet rada državnih tužilaca cijeni u odnosu na odluke Ustavnog suda, Evropskog suda za ljudska prava, kao i u pogledu usvojenih ili odbijenih predloga o određivanju ili produženju pritvora.

“Da se ispitaju razlozi i utvrdi odgovornost tužilaca u slučajevima zastarijevanja krivičnog gonjenja, da se omogući svakom članu Savjeta da pokrene disciplinski postupak… ali svega toga nema u predlogu zakona, koji mislim da pati od kratkovidosti i vrlo brzo će se ispostaviti da nije dovoljan da riješi probleme”, zaključila je direktorica HRA.

Tužilaštvo i Ministarstvo pravde ćute

U tužilaštvu, ali ni Ministarstvu pravde, i pored više poziva, poruka i slanja mejlova nijesu željeli da za CIN-CG komentarišu predložene izmjene.

U reagovanju TS, VDT i Udruženja tužilaca na nacrt zakona se, između ostalog, ocjenjuje da je isključivi motiv izmjena da se obezbijedi politička kontrola. I oni ističu da vršilac dužnosti VDT-a ne može biti niko van tužilaštva, jer bi to bilo i dezavuisanje ustavne norme o kvalifikovanoj skupštinskoj većini potrebnoj za izbor. Smatraju da bilo koja izmjena zakona nema smisla bez izbora VDT-a u Skupštini, te da će dalje trajanje v.d. stanja imati veće negativne posljedice na rad tužilaštva. U slučaju da se prihvate predložene izmjene, po njihovom mišljenju, Tužilaštvo bi izgubilo ustavni položaj samostalnog državnog organa.

Već godinama i Evropska unija (EU) upozorava na probleme u crnogorskom pravosuđu ocjenjujući djelovanje u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24 o vladavini prava, koja su  otvorena prije više od sedam godina.

U posljednjem izvještaju EK se ističe da Crna Gora ostaje “umjereno spremna” za borbu protiv organizovanog kriminala i evropskih standarda u oblasti pravosuđa, te da je ostvarila ograničeni napredak.

U izvještaju se, između ostalog, problematizuje profesionalni kapacitet Sudskog i Tužilačkog savjeta, transparentnost, ali i funkcija u unapređenjima, imenovanjima, ocjenjivanju i disciplinskim postupcima.

Ističe se da su ostvareni slabi rezultati u oblasti sprovođenja etičkog kodeksa i disciplinske odgovornosti i sudija i tužilaca.

“Činjenica da su svi ocijenjeni tužioci dobili ocjenu odličan daje povoda za pitanja o objektivnosti i ukupnoj svrsi procesa evaluacije”, piše u izvještaju.

Nema jedinstvene prakse

U izboru VDT-a, ali i TS, u najvećem broju evropskih zemalja ključnu ulogu ima Vlada, odnosno Ministarstvo pravde. 

U Hrvatskoj ih bira parlament, ali prostom većinom, dok u Srbiji takođe odlučuje Skupština, ali više od pola poslanika mora biti za ta rješenja.

Ne postoje ni jasni međunarodni standardi o sastavu i načinu izbora tužilačkih savjeta, ali preovladava mišljenje da bi članove pravosudnih (uključujući i tužilačke) savjete trebale da biraju njihove kolege.

Maja BORIČIĆ

Naša stažistkinja Jelena Kavarić intervjuisala je avokata Aleksandra Đurišića. Tema razgovora ticala se pravne regulacije govora mržnje u crnogorskom zakonodavstvu.Ovaj intervju dio je projekta Reporting Diversity Network 2.0 koji se bavi govorom mržnje u medijima.

Posebna opasnost prijeti zbog nepridržavanja mjera zaštite prilikom rada na visini. Neophodno je uspostavljanje instituta medicine rada. Crna Gora je i jedina zemlja u regionu koja nema fakultet o zaštiti na radu

Tolerisanje propusta poslodavcima i građevinskim radnicima na terenu, jedan je od ključnih razloga zbog kojih u nekom trenutku mogu da nastupe ozbiljne posljedice - upozorio je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) izvršni direktor Montinspekta Branislav Šebek.

On kaže da se za 20 godina, otkako se ovo podgoričko preduzeće specijalizovano bavi zaštitom  na radu i kontrolom u ovoj oblasti, naslušao izgovora poput: „…treba postići dinamiku gradnje, ne može se nabaviti odgovarajuća oprema, zaboravili smo donijeti sredstva lične zaštite na radu, zaštitna oprema nam smeta tokom rada…“

Stručnjaci Montinspekta zaposlenima na gradilištima zbog njihove zaštite i zdravlja na radu najčešće ukazuju na rizike od rada na visini.

Pad sa visine, kako je CIN-CG objavio sredinom novembra uzrok je tri od četiri smrti građevinskih radnika koji su stradali za deset mjeseci prošle godine godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom države (LINK).

„Većina nas se i sama može uvjeriti kakve skele se montiraju oko, u i na objektima u izgradnji. Ne morate biti stručnjak iz ove oblasti, pa da shvatite da jedna skela mora biti stabilna, da mora da ima zdrave (standardne/tipske) ograde, podnice po kojima se zaposleni kreću, merdevine... Radovi na visini se obavljaju i uz pomoć radnih platformi, ali su one često nepotpune, nepravilno postavljene i loše montirane“,  kaže Šebek o svom iskustvu sa terena.

Neobezbijeđeni rad na visini, kao glavni problem vidi i glavni koordinator inspekcije za zaštitu na radu Uprave za inspekcijske poslove (UIP) Zlatko Popović. U razgovoru za CIN-CG, on je ocijenio da problem u dijelu zaštite i zdravlja na gradilištima uglavnom nije papirologija, već primjena.

„Pogotovo, kada je riječ o mjerama zaštite od pada sa visine i postavljanju zaštitnih ograda na prolazima, prilazima, ivicama objekta u izgradnji,“ rekao je Popović.

Prema podacima UIP-a, u toku prošle godine na teritoriji Crne Gore je prijavljeno 126 gradilišta, a ukupno su obavljena 852 inspekcijska nadzora o mjerama zaštite i zdravlja na radu. U prva tri mjeseca ove godine prijavljen je početak radova na 31 gradilištu, a obavljen je 191 nadzor.

U toku 2020. godine inspektori rada za oblast zaštite i zdravlja na radu su izdali 470 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 158.810 eura, a podnešeno je i devet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kazao je za CIN-CG Zlatko Popović.

Prekršajni nalozi u oblasti građevinarstva se, kako kaže Popović, najčešće izdaju za neprimjenjivanje mjera zaštite i zdravlja na radu na privremenim i pokretnim gradilištima, kada poslodavac ne nabavlja i ne izdaje zaposlenima sredstva za rad neophodna za njihovo radno mjesto, sa stručnim nalazom i ocjenom da su obezbijeđene propisane mjere zaštite na radu. Kažnjivo je i ako poslodavac nije obezbijedio zaštitnu opremu, te ukoliko zaposleni nemaju uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan rad i ljekarska uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za radna mjesta u posebnim uslovima, odnosno uz povećani rizik.

Ovlašćene organizacije za zaštitu i zdravlje na radu, među kojima je i Montinspekt posluju tržišno, tako što svoje usluge nude poslodavcima koji nemaju obučene osobe ili specijalizovane službe za ovu oblast. U Crnoj Gori, prema podacima Udruženja zaštite na radu (UZNR), ima 40 ovakvih ovlašćenih organizacija. Državne kompanije za njihovo angažovanje raspisuju tendere. Šebek kaže da dominantno sarađuje sa poslodavcima iz realnog sektora.

Obaveza ovih ovlašćenih organizacija je da kontrolišu i ispituju sredstva za rad, elektro i gromobranske instalacije, uslove radne sredine, opreme za ličnu zaštite na radu. One izrađuju akte o procjeni rizika i osposobljavaju zaposlene za bezbjedan rad. Sve to, kaže Šebek, zahtijeva sofisticiranu opremu i specijalistička znanja iz raznih oblasti, većinom tehničke struke.

Postoje i organizacije sa nižim nivoom ovlašćenja, koje obavljaju samo poslove stručnog lica za za zaštitu i zdravlje na radu u kompanijama gdje nema uposlenih osoba sa takvim specijalnostima.

Šebek, koji je i član UZNR, ističe i da je jedan od problema na koje nailazi prilikom kontrole i nestručnost zaposlenih, pogotovo pomoćnih građevinskih radnika.

„ Njihovo neznanje i nestručno rukovanje sredstvima za rad uzrok je lakših i teških povreda. Zato se bavimo i pokazivanjem kako da to rade na bezbjedan način“, kazao je on.

Na gradilištima, prema njegovim riječima, opasnost vreba i na putevima za kretanje građevinske mehanizacije i kamiona. Iako na građevinskim mašinama uglavnom postoji zvučna i svjetlosna signalizacija, Šebek upozorava da nije bezbjedno kada zaposleni prolazi na svega nekoliko centimetara od njih. Vozače upozoravaju da ne prekorače brzinu, a radnike da se ne kreću u zoni rada mašina.         

Prilikom kontrola, kako kaže Šebek, nastoje prije svega da djeluju edukativno. U slučajevima kada radnici ne žele da uklone nedostatke, tada se privremeno zabranjuje rad na pojedinim radnim pozicijama koje nijesu bezbjedne, ili se pojedinci, grupe, poslodavci udaljavaju sa gradilišta zato što predstavljaju opasnost za sebe i za druge.

Tada se dešava da se poslodavci, ali i veliki broj radnika, pravdaju dinamikom radova, uz tvrdnje da će naše predložene mjere usporiti njihov rad. „To apsolutno nije tačno, već je u 99 odsto slučajeva razlog loša priprema kompanije“, ističe Šebek.

Kada radnik ne želi da primijeni mjere na koje su ukazali, odmah obavještavaju izvršnog direktora koji ga privremeno udalji sa gradilišta.

„Naše iskustvo je da u većini slučajeva sljedećeg dana radnik poštuje ukazane mjere. Imali smo i par slučajeva da i sam poslodavac uoči kako radnik nije zainteresovan za bezbjedan rad, a u suštini takvi i ne žele da rade određene poslove u kompaniji, što za posljedicu ima raskid ili neprodužavanje ugovora o radu,“ kazao je Šebek.

Ukoliko kompanija za koju obavljaju poslove zaštite na radu ne želi da prihvati njihove korekcije i savjete, tada direktoru dostave prijedlog za raskid ugovora, a obavijeste i inspekciju.

„Ova pojava je vrlo rijetka i odnosi se na kompanije koje u suštini nijesu ozbiljne i vrlo brzo nestaju sa tržišta. U takvim slučajevima nas ne treba da otpušta poslodavac, već mi ne želimo da poslujemo sa njima“ naveo je Šebek za CIN-CG.

On ocjenjuje da trenutno na gradilištima, svijest zaposlenih o tome da sačuvaju svoje zdravlje i život tokom rada, da usvajaju sugestije i savjete, aktivno učestvuju u sprovođenju mjera Zakona o zaštiti i zdravlju na radu (ZZNR), nije na zavidnom nivou.

„Reakcija zaposlenih često bude brza, ali kratkotrajna. Prihvate sugestiju u trenutku kontrole, vrlo brzo počnu da rade na način koji čuva njihov život i zdravlje, ali najčešće takav odnos traje toliko dugo koliko smo mi u blizini. Ovo nas navodi na činjenicu da nisu samo stručna lica za ZZNR ona koji bi trebalo da stalno edukuju, kontrolišu, podsjećaju zaposlene, već prevashodno tu obavezu imaju njihovi pretpostavljeni, grupovođe, poslovođe, šefovi, tehničari, inženjeri, direktori, koji pored praćenja kvaliteta rada, svakako moraju provjeravati da se on odvija na bezbjedan način,“ kazao je Šebek.

I na gradilištima na kojima je investitor bio Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) bilo je propusta i, prema riječima njegovog rukovodioca sistema zaštite Milana Marjanovića, u startu je bilo propusta i neprihvatanja kontrole izvođenja radova „ali kada smo objasnili izvođačima da mogu da izgube ugovoreni posao i da se neće realizovati ugovor, onda shvate da treba da sarađuju i dostave dokumentaciju.“

On kaže da je važno da građevinski radnici shvate kako to što je neko dobar majstor nije dovoljno, već da mora da bude i osposobljen za bezbjedan rad, kako bi sačuvao i sebe i druge na poslu. "Promocija zaštite na radu je interes prvenstveno zaposlenog koji rizikuje svoj život, pa onda firme koja ga zapošljava - jer u slučaju povrede poslodavac plaća kazne, a država ima troškove liječenja“, kazao je Marjanović, koji je i potpredsjednik UZNR.

On očekuje da će država napokon smoći snage da se otvori institut medicine rada, koji bi pomogao svima koji imaju ozbiljnija oboljenja i posledice povreda na radu, kako bi mogli da dobiju lakša radna mjesta na osnovu ocjene preostale radne sposobnosti.

"Da oni budu i dalje u funkciji. Pretežno je riječ o mlađim osobama koji bi trebalo da rade do penzije još 20, 30 godina. Oni, prije svih, treba da shvate da su dužni da čuvaju zdravlje prvo sebi, a onda nekom drugom s kim zajedno rade. To treba jednostavno da bude kultura rada“, kazao je Marjanović za CIN-CG.

U ovom trenutku, kako je rekao, u nekim domovima zdravlja specijalisti medicine rada uposleni su kao izabrani ljekari. Marjanović posebno ističe pozitivan primjer podgoričkog Doma zdravlja, koja je jedini formirao službu za medicinu rada, gdje radi pet ljekara specijalista medicine rada, "kojima je to stalni posao“.

Uz podsjećanje da Crna Gora jedina u regionu nema fakultet zaštite na radu, on ocjenjuje da postoji potreba da se u ovoj oblasti školuje nekoliko generacija mladih ljudi.
Troškovi obaveznog ljekarskog pregleda radnika su, prema njegovim riječima, poseban problem.

"Ranije su ti troškovi iznosili i do 72 eura po zaposlenom. To je bio ogroman izdatak, na primjer za nas u CEDIS-u, koji organizujemo više od 800 ljekarskih pregleda godišnje. Riječ je o sumi od 50-60.000 eura, što predstavlja veliki izdatak, posebno za mnoge privatne firme. Sad su cijene pristupačnije - 20, 30, 40 eura. To je prihvatljivije, pod uslovom da dobijemo isti kvalitet i da stvarno ljekari prepoznaju zaposlene kojima je ugroženo zdravlje i koji ne mogu da nastave rad na istim pozicijama", ocijenio je Marjanović.

Zakonom je propisano da se zdravstveni pregledi zaposlenih preduzimaju radi utvrđivanja i otklanjanja uzroka obolijevanja i zdravstvenih oštećenja u vezi sa radom.

Poslodavac je dužan da obezbijedi zdravstveni pregled zaposlenih koji se raspoređuju na radna mjesta sa posebnim uslovima rada, odnosno sa povećanim rizikom i u slučajevima ponovnog angažovanja zaposlenog koji je odsustvovao sa rada na tom radnom mjestu duže od godinu.

Na zahtjev zaposlenog, poslodavac obezbjeđuje zdravstveni pregled primjeren rizicima zaštite i zdravlja na radu najmanje jednom u tri godine.

Rukavice ne smiju da „probiju“

CEDIS posjeduje svoju ovlašćenu laboratoriju u kojoj ispituje ličnu zaštitnu opremu zaposlenih.

"Prošle godine smo imali oko osam hiljada ispitavanja, od čega smo ustanovili u skoro 400 nedostataka na ispitanim sredstvima. To ne doživljavamo kao trošak firmi, već kao preventivu, jer se na primjer probijena rukavica više ne koristi kao elektroizolaciono sredstvo, već se nabavljaju nove rukavice“, kazao je Marjanović.

Laboratorija CEDIS-a ima ovlašćenja da testira i ličnu zaštitnu opremu i drugih kompanija, ali to do sada nisu radili, zbog velikog obima posla u matičnoj kompaniji.

"Kupili smo softver koji prati put zaštitnih sredstava i on automatski, 30 dana prije isticanja roka, obavještava da treba da ih oduzmemo radniku i da mu damo ispravna. Imamo otprilike deset hiljada primopredaja godišnje. ZZnači, elektroizolacione rukavice, čak iako su ispravne, mi ih mijenjamo poslije šest mjeseci korišćenja i dajemo radnicima rukavice koje su ispitane, ispravne i imaju novi rok korišćenja, za narednih šest mjeseci. Rukavice koje uzimamo, zbog isteklih rokova, nosimo u laboratoriju da ispitamo i ako budu ispravne, koristimo ih i dalje i njih dobija neko drugi prilikom sljedeće zamjene“, kaže Marjanović.

Stranci se ne pogađaju oko mjera zaštite

„Prije svega, treba da zaživi zakonska uloga koordinatora tokom projektovanja i tokom građenja objekata, jer to jedan od sigurnih načina značajnog smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, ne samo na gradilištima već i kada se objekti predaju korisniku,“ kazao je Šebek za CIN-CG.

Od ove godine obaveza investitora, prema Zakonu o zaštiti i zdravlju na radu, jeste da odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu i u fazi projektovanja (“K1”) i prilikom izvođenja radova (“K2”).

Koordinatora u fazi izvođenja radova već ima na nekoliko gradilišta.

Šebek posebno ističe pozitivno iskustvo sa stranim investitorima koji su ih angažovali kao koordinatore u fazi gradnje. On je ispričao kako su imali slučaj da radnik velike građevinske kompanije odbije da primijeni mjere zaštite na radu i da za to dobije podršku svog izvršnog direktora.

„Istog dana obavijestili smo investitora, koji je urgentno pozvao direktora kompanije i tražio da se odmah aktivira raskid ugovora o izvođenju radova koji je bio milionske vrijednosti. Izvođač je shvatio ozbiljnost situacije i do kraja radova više nije bilo problema. Štaviše, značajno je poboljšao primjenu mjera ZZNR“, istakao je Šebek.

U Crnoj Gori ima, prema podacima UZNR, već oko 50 osoba koje su položile stručni ispit za koordinatora. Uslov za to je visoko obrazovanje tehničkog, ili tehničko-tehnološkog smjera, najmanje tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.

Popović je za CIN-CG kazao da je inspekcija od početka godine počela kontrole i u vezi sa imenovanjem koordinatora. Zakonom je propisano da će novčanom kaznom od 300 do 15.000 eura za prekršaj biti kažnjen investitor ako ne odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu. Kazna od 200 do 2.000 eura može biti izrečena i koordinatorima ukoliko ne obavljaju svoj posao.

Inspekciju često zovu i radnici

U toku 2020. godine su bile 73 inicijative za inspekcijski nadzor u oblasti zaštite i zdravlja na radu. Popović pojašnjava da te inicijative može da podnese bilo ko, a najčešće to čine zaposleni „kada im je povrijeđeno neko od prava koje se odnose na nepropisne uslove rada“. Najčešće se, prema njegovim podacima, prijavljuju nepropisni uslovi rada (neadekvatni mikroklimatski uslovima, prokišnjavanje prostorija, nedostatak stolica za kasirke..), neobezbijeđene mjere zaštite i zdravlja na radu (nepostojanje zaštitne ograde, nedostatak zaštitne opreme, neosposobljenost za bezbjedan rad...), neostvarena prava po osnovu povrede na radu (nepriznavanje povrede na radu, neizdavanje povredne liste, nepostojanje kolektivnog osiguranja...).

Česte nepravilnosti su i rad zaposlenih bez uvjerenja o osposobljenosti za bezbjedan rad i bez ljekarskih uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za radna mjesta sa posebnim uslovima, odnosno povećanim rizikom.

„…Dok se ostalo odnosilo na nepoštovanje obaveza poslodavca u pogledu nabavke, izdavanja na upotrebu i obezbjeđenja korišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu; neposjedovanje akta o procjeni rizika za sva radna mjesta; nepoštovanje obaveza poslodavca u pogledu preduzimanja potrebnih mjera i određivanja zaposlenih za pružanje prve pomoći, zaštitu od požara i evakuaciju zaposlenih i druge nepravilnosti“, naveo je Popović.

Miloš RUDOVIĆ

Poznati novinar upozorio je na poguban uticaj sve veće koncentracije plastike u moru

Novinarska priča Mustafe Canke „Stručnjaci upozoravaju da Jadran postaje kontejner opasnog otpada: Ribe sve manje, plastike sve više“, koju je objavio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) osvojila je prvu nagradu na konkursu Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Druga nagrada pripala je novinaru Vijesti i CIN-CG-a Milošu Rudoviću za tekstove „Jedan psihijatar na 250 pacijenata” i „Specijalna bolnica za psihijatriju u Kotoru plaćaće oba dežurstva”, a treća novinarki Javnog servisa  Dušici Pavlović za istraživački serijal „Dvije boje vina”.

Na konkurs CGO „Izvještavanjem do promjena“ koji je bio dio projekta „Podrška lokalnim medijima – priče iz prve ruke!“ pristiglo je 16 istraživačkih priča, saopšteno je na svečanosti u EU Info centru, gdje su proglašeni pobjednici i uručene novčane nagrade - 1000 eura za prvo, 700 eura za drugo i 400 eura za treće mjesto.

Canka je u svom tekstu, rađenom u okviru projekta CIN-CG/BIRN/Monitor „Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki” upozorio na poguban uticaj sve veće koncentracije plastike u moru.

On je ocijenio da nagrada predstavlja ohrabrenje svim kolegama, naročito mlađim, koji rade u lokalnim medijima, a izloženiji su pritiscima i samocenzuri.

“Ako mislimo globalno, a djelujemo lokalno, onda će i promjena nabolje biti. I priča o plastici je već postala globalna, ali i lokalna jer naš Jadran, pred našim očima, postaje kontejner plastike. Zato ovaj tekst predstavlja krik, vapaj ili SOS za Jadran, svjedočenje u toj bolnoj činjenici ili dodatno osvjetljavanje fenomena koje ima i tek će imati teške posljedice po naše more, ali i za naš turizam i ekonomiju uopšte’’, kazao je Canka.

Uz ocjenu, da je novinar na razumljiv način elaborirao ključne aspekte poblema, žiri je konstatovao da je nakon objavljivanja Cankinog teksta „Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom u 2021. godini opredjelilo više sredstava za projekte čišćenja otpada iz mora”.

Tekstovima Rudovića, aktuelizovan je problem u zdravstvu koji nažalost, usljed pandemije, nije bio dovoljno zastupljen, ocijenio je žiri, a Dušica Pavlović je u dvije epizode u okviru TV serijala Magazin pokazala na koji način država upravlja svojim resursima, odnosno Plantažama, gdje ima većinsko vlasništvo, “stavljajući time u žižu javnosti zloupotrebu državnih resursa od strane uskog kruga ljudi”.

Miloš Rudović istakao je da je novinarima motivacija, prije svega, želja i volja da se pomogne građanima/kama i društvu, a Pavlović je izrazila zadovoljstvo što je istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori sve više prepoznato kao važno, uz uvjerenje da „će se to u narednom periodu sve više nadograđivati”.

U žiriju za dodjelu nagrada bili su direktor programa Newsmax Adria Slobodan Georgiev, Siniša Gazivoda, advokat i ekspert za slobodu izražavanja, Nevena Krivokapić, kordinatorka za slobodu izražavanja i online medije u SHARE-u, i predstavnik CGO Damir Nikočević

„Na ovom konkursu imamo nekoliko sjajnih primjera koji su pokazali da uporan novinarski rad može da natjera i moćne ljude na vlasti, ili one povezane sa moćnim ljudima iz biznisa, da odustanu od svojih koruptivnih radnji koje idu na štetu građana/ki i urade nešto što može da donese neko dobro. Većina priča koje su prispjele su konstruktivne, vode ka konkretnoj promjeni i pomoći građanima”, ocijenio je Georgijev.

„Dodjela nagrada u EU Info centru je organizovana u susret svjetskom Danu slobode medija (3. maj), čime CGO daje simbolički doprinos obilježavanju ovog datuma", kazali su iz ove nevladine organizacije.

S.Š.

Novinarska istraživanja i Poglavlje 27  

U Perastu je od 22. do 24. aprila 2021. održan trodnevni trening Istraživačko novinarstvo i izvještavanje o zaštiti životne sredine (Poglavlje 27) u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji CIN-CG sporovodi sa partnerima BIRN-om i nedjeljnikom Monitor, uz podršku Evropske unije. 

Trening je okupio 20 učesnika/ca, među kojima su bili novinari/ke iz više crnogorskih redakcija koji/e su se javili/e a konkurs CIN-CG-a za istraživanje tema u okviru Poglavlja 27. Treneri/ce iz CIN-CG-a i BIRN-a su održali predavanja i vježebe vezane za provjeru činjenica, online story telling, kao i etičke dileme koje se javljaju tokom istraživačkog procesa. Organizovano je i predavanje arhitektice Biljane Gligorić, programske direktorice Expeditio, koja je učesnike/ce upoznala sa značajem prostornog planiranja i zaštite pejzaža za održivi razoj Crne Gore. Ona je govoreći o izazovima Poglavlja 27 navela i neke od mogućih tema novinarskih istraživanja.

Nakon treniga projektni tim će odabrati najamnje tri teme koje su u Perastu predstavili/e novinari/ke crnogorskih medija. Odabrani/e novinari/ke će dobiti honorar od 1000 eura za svoja istraživanja, kao i mentorsku podršku uredničkog tima iz CIN-CG-a i BIRN-a. Istraživanja će biti objavljena i na engleskom jeziku.   

Prije deceniju i po, Sveti Stefan, jedno od najvrijednijih kulturnih dobara Crne Gore, dato je u zakup stranim investitorima. Za 14 godina, izdavanje ovog bisera prirode, državi i građanima Crne Gore, donio je nepunih 22 milona eura na ime zakupa, ili po milion i po na godišnjem nivou, što je skoro kao zakupnina za neki bolji restoran na crnogorskm primorju, nešto radnih mjesta, ali i nekontrolisanu gradnju u Miločerskom parku, sumnjivu vlasničku strukturu, neplaćene poreze.

Umjesto turističkog brenda od kojeg je korist trebalo da ima kompletna turistička privreda Crne Gore, danas je Sveti Stefan praktično privatni posjed, koji se više i ne nalazi u zvaničnoj turističkoj ponudi zemlje, daleko je i od pogleda crnogorskih državljana, čak i mještana.

Tokom višedecenijske vladavine DPS, Vlada je u više navrata nalazila i mijenjala zakupce za ovo prestižno ljetovalište.

Pitanja koje se nameću nakon svih ovih godina su– ko je stvarni zakupac Svetog Stefana i Miločera, kako izgledaju biografije formalnih zakupaca i kakvu korist od toga imaju njeni građani?

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) donosi odgovore na ova pitanja u okviru dokumentarnog filma „Oteto ostrvo“.