Koliki je tačno uticaj konkretnog javnog skupa na javno zdravlje teško je odrediti, kažu iz Instituta za javno zdravlje (IJZ), ali dodaju i da velika okupljanja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, predstavljaju najveći faktor rizika za masovno širenje infekcije koronavirusa

Kriva obolijevanja od kovida-19 u Crnoj Gori jasno pokazuje da je u danima poslije masovnijih okupljanja i broj novooboljelih rastao. Tako je bilo u drugoj polovini avgusta, kada su počela masovna okupljanja pred parlamentarne izbore, u danima nakon izbora, te potom u novembru, nakon sahrane mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

Koliki je tačno uticaj konkretnog javnog skupa na javno zdravlje, teško je odrediti, kažu iz Instituta za javno zdravlje (IJZ), ali dodaju i da velika okupljanja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, predstavljaju najveći faktor rizika za masovno širenje infekcije koronavirusa. To, kako su kazali, potvrđuje i činjenica da u nekim državama već desetak godina, od pandemije gripa A H1N1 2009, kao zasebna javnozdravstvena grana postoji “medicina masovnih okupljanja”.

Dodaju i da, kada se radi o otvorenom prostoru, prirodna cirkulacija vazduha utiče na smanjenje koncentracije kapljica, a da se u zatvorenim prostorima takav efekat ne može očekivati u istoj mjeri.

“Pored cirkulacije vazduha čitav je niz drugih faktora koji mogu imati uticaja na transmisiju mikroorganizama na masovnim okupljanjima, a koji se, prije svega, odnose na nošenje maski ili na udio zaraznih osoba koje su prisustvovale okupljanju.

O epidemiološkom i javnozdravstvenom značaju masovnih okupljanja najbolje govori činjenica da se nakon pandemije gripa (influenca A H1N1) iz 2009. u stručnoj literaturi, a posebno u zdravstvenim sistemima određenih država sve više koristi termin i govori o ‘medicini masovnih okupljanja’ kao zasebnoj javnozdravstvenoj grani koja se prvenstveno zasniva na epidemiologiji (ali i na drugim granama medicine)”, kazali su iz IJZ.

Ta nova disciplina, kako su dodali, značaja ima i u planiranju i organizaciji različitih događaja, među kojima su sportski, recimo Olimpijada, kulturno-zabavnih, kao što su muzički festivali, karnevali... Ta disciplina značaja ima i u planiranju velikih relgijskih događaja, kao što je odlazak na hadžiluk, različite vrste hodočašća, poslanica i masovnih bogosluženja...

“Osim epidemiologije, kod masovnih okupljanja poseban značaj imaju i druge grane medicine koje prije svega zavise od tipa i razloga masovnog okupljanja, ali i pretpostavljenih (mogućih i očekivanih) poremećaja zdravlja koji na takvim okupljanjima mogu nastati - urgentna medicina, traumatologija, higijena, vakcinologija, infektologija, transfuziologija, psihijatrija i klinička psihologija... Čak i bez pokušaja precizne kvantifikacije, analize i izdvajanja isključivog (samostalnog) uticaja svakog od masovnih okupljanja koja su se kod nas odigrala u proteklom periodu, dovoljno je sagledati epidemiološke krivulje iz kojih se jasno može uočiti promjena trenda i porast broja oboljelih nakon velikih masovnih okupljanja”, kazali su “Vijestima” iz Instituta.

Epidemija koronavirusa u Crnoj Gori počela je u martu. Kada je 20. juna predsjednik Crne Gore Milo Đukanović raspisao parlamentarne izbore, u Crnoj Gori bilo je osam inficiranih. Na dan izbora 30. avgusta, taj broj bio je 318, dvadesetak dana kasnije taj broj već je uvećan deset puta i broj infociranih premašio je 3.000.

Prvi veliki skup održan je dan poslije izbora, u noći 31. avgusta na 1. septembar ispred hrama u Podgorici, gdje su opozicione partije i simpatizeri slavili izbornu pobjedu. Trećeg septembra na Cetinju, te potom i tri dana kasnije u Podgorici, organizovani su skupovi koje su organizatori nazvali patriotskim. Skupu u glavnom gradu, prema podacima Uprave policije, prisustvovalo je 50.000 ljudi. Za sve to vrijeme, na snazi je bila zabrana okupljanja više od 100 osoba na otvorenom, odnosno više od 50 u zatvorenom. Zbog organizacije skupova niko nije sankcionisan, a nadležni nikad nisu saopštili i ko su organizatori okupljanja.

Posljednja masovna okupljanja su se dešavala u danima nakon smrti poglavara Mitropolije crnogorsko-primorske Amfilohija i epidemijska kriva jasno pokazuje rast oboljelih u periodu od sedam do 14 dana u danima nakon sahrane.

Podaci koje su "Vijesti" analizirale pokazuju da prvi put broj zaraženih prelazi 200 sedmog septembra kada na naplatu stiže period masovnih postizbornih okupljanja.

Već sedmicu kasnije, odnosno 14 dana nakon perioda masovnih okupljanja broj oboljelih je prešao 300.

Uz povremene dnevne varijacije, taj broj je uglavnom manji do sredine oktobra kada dnevno zaraženih ima i preko 400.

Krajem oktobra broj prelazi 500 dnevno zaraženih, da bi u periodu od sedam do 14 dana nakon sahrane Amfilohija prešao 600 i nekim danima čak i 700 zabilježenih slučaja što je rekord.

Nakon perioda od 14 dana počinje blago opadanje broja evidentiranih slučajeva, pa se u novembru uglavnom bilježi manje od 600 dnevno, a od prve nedjelje decembra manje od 500 slučajeva. Od sredine decembra se uglavnom bilježi manje od 350 zaraženih na dnevnom nivou.

Na sahrani Amfilohija su mjere masovno kršeno, ali je Tužilaštvo ocijenilo da "nema elemenata krivičnog djela".

Na snazi je bila zabrana okupljanja, propisana distanca se nije poštovala, vjernici su se pričešćivali istom kašičicom. Dio prisutnih je u mimohodu i ljubio pokojnika.

Na tom skupu se nisu odgovorno ponijeli ni brojni političari, uključujući tadašnjeg mandatara, a sadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića koji nije nosio masku.

U Crnoj Gori su u vrijeme sahrane mitropolita Amfilohija 1. novembra mjerama NKT-a bila zabranjena i primanja saušešća dok su se sahrane obavljale isključivo u užem krugu porodice.

Na pitanje da li se može govoriti o direktnom uticaju okupljanja na broj oboljeli, iz IJZ su kazali da se o kvantifikaciji i izračunavanju samostalnog (izolovanog ili direktnog) uticaja bilo koje mjere ili dešavanja može govoriti samo kada bi ta mjera i to dešavanje bili usamljeni, odnosno jedini u tom trenutku.

“Kada se pored određenih protivepidemijskih mjera ne bi sprovodile druge mjere ili, a vezano za masovne događaje, kada bi se mogli isključiti svi drugi društveni događaji, interakcije i dešavanja na kojima može doći do transmisije virusa - moglo bi se precizno govoriti o samostalnom uticaju jedne mjere ili jednog dešavanja na kretanja obolijevanja. Samim tim, precizna kvantifikacija samostalnog uticaja masovnih okupljanja u normalnim i uobičajenim okolnostima gotovo da nije moguća, jer se događaji ovoga tipa ne mogu posmatrati izolovano i samostalno mimo ostalih društvenih dešavanja, transmisije virusa i obolijevanja u zajednici koje se dešava u uobičajnim okolnostima”, kazali su iz IJZ.

Međutim, dodaju i da su moguće određene aproksimacije i da one podrazumjevaju da je stepen implementacije i pridržavanja mjera prije i nakon nekog događaja bio isti, da je društvena dinamika - broj kontakta koje ostvari pojedinac, kao i obrasci društvenog miješanja (social mixing - indikator broja bliskih interakcija koje jedna jedinka ostvari prilikom normalnih aktivnosti), nepromijenjen prije i nakon masovnog događaja.

“Uz ispunjenje ovih glavnih pretpostavki (i niza drugih manje bitnih) sva epidemiolška dešavanja i broj oboljelih nakon nekog masovnog događaja u periodu nakon prosječne inkubacije se mogu pripisati samom događaju odnosno masovnom okupljanju kao doprinosećem faktoru. Za precizno sagledavanje ovakvih dugoročnih trendova i uticaja određenih događaja na kretanje broja oboljelih od posebnog su značaja trendovi obolijevanja u uobičajenim okolnostima i za to se u epidemiologiji najčešće koriste višegodišnji (npr. petogodišnji) prosjeci obolijevanja od određene bolesti na određenom području. Svako trenutno statistički značajnije odstupanje od višegodišnjeg prosjeka obolijevanja za isti vremenski period godine se može pripisati dešavanjima koja se odvijaju na terenu u tom trenutku. Kako je kovid-19 nova bolest, za nju ne postoje višegodišnji prosjeci obolijevanja tako da analize ovoga tipa nisu moguće”, kazali su iz IJZ.

Ipak, na pitanje koliko su javna okupljanja koja su se događala u Crnoj Gori odmogla sistemu javnog zdravlja u planiranju mjera i suzbijanju epidemije koronavirusa, kazali su - “izuzetno”.

“Što se najlakše da uočiti analizom kretanja broja novoregistrovanih slučajeva prije i nakon izbornog dana odnosno pre i post izbornih aktivnosti i svih okupljanja koja su uslijedila nakon toga. Uticaj je još značajniji bio na sistem kliničkog menadžmenta, odnosno sistem pružanja zdravstvene njege i zbrinjavanja pacijenata. Dakle, poseban pritisak je bio na servise i usluge koje su se odnosile na zbrinjavanje i liječenje inficiranih i to na svim nivoima zdravstvenog sistema - počev od domova zdravlja, preko kovid i opštih bolnica sve do Kliničkog centra Crne Gore”, kazali su iz IJZ.

Javna okupljanja koja se povezuju sa porastom broja oboljelih nisu se događala samo u Crnoj Gori i to je, kako su kazali iz IJZ, dokumentovano ne samo u medijima, već i u naučnoj literaturi.

“Najviše podataka i analiza vezano za kovid-19 dostupno je za uticaj fudbalske utakmice između Atalante iz Bergama i Valensije koja se odigrala u Milanu 19. februara 2020. Analizom obolijevanja jasno je utvrđeno da je od značaja za transmisiju virusa bilo sve ono što je prethodilo meču (npr. putovanje javnim transportom navijača iz Bergama do Milana), što se dešavalo na meču (istorijska pobjeda Atalante) i ono što se dešavalo nakon meča (povratak u Bergamo i masovna slavlja do duboko u noć kao i povratak u Valensiju)”, kazali su iz IJZ.

Govoreći o tom slučaju, dodaju da se procjenjuje da je od prodatih 45.792 ulaznice, 95 odsto (43.500) kupljeno u Italiji, a samo pet odsto (2.500) u Španiji.

“Uz pretpostavku da je velika većina pristalica Atalante bila su iz grada Bergama, može se smatrati da je gotovo svaki treći stanovnik Bergama prisustvovao meču, što se jasno i odrazilo kako na obolijevanja, tako i na umiranje u Bergamu koje je bilo višestruko veće i od regionalnog prosjeka (Lombardija), ali i nacionalnog prosjeka u tom trenutku”, objašnjavaju iz Instituta.

Drugi događaji za koje postoje podaci u literaturi su hodočešće šiitskih muslimana u gradu Qom u Iranu, za koji se, kako su kazali, smatra da je doveo do naglog skoka broja obljelih i umrlih u Iranu tokom februara i marta. “Ali i u drugim državama okruženja - Avganistana, Iraka, Libana, Sirije i Pakistana iz kojih šiitski muslimani dolaze u Qom na hodočašće. Inače, u uobičajenim okolnostima kroz sam grad od oko 1,2 miliona stanovnika procjenjuje se da godišnje ‘prođe’ oko 20 miliona hodočasnika, što ovaj događaj svrstava u jedne od najmasovnijih na svijetu”, objašnjavaju iz IJZ. I karneval u Rio de Žaneiru, dodaju, dokazano je pospješio nagli skok oboljelih u Brazilu i Latinskoj Americi, kao i sva obolijevanja na kruzerima koji po prirodi stvari predstavljaju masovna okupljanja, jer je tu na relativno malom i ograničenom prostoru prisutan veliki broj ljudi.

“Sve navedeno jasno ukazuje na nedvosmislen značaj masovnih okupljanja na širenje obolijevanja i povećanje broja oboljelih od kovida-19 u svijetu. Zbog toga sve preporuke svih javnozdravstvenioh agencija i autoriteta govore o tome da je zabrana i ograničavanje masovnih događaja ključ i osnova uspješnog suzbijanja obolijevanja od kovida-19”, poručili su iz Instituta.

Vakcina jeste izlaz, ali će proći dosta do vraćanja života na staro

Vakcina protiv kovida-19 jeste izlaz iz globalne epidemiološke krize, ali i tu treba biti realan, poručil su iz Instituta, dodajući da će još proći da se život vrati na onaj prije epidemije.

“Uprkos svim naporima, vakcina neće biti dostupna svima u isto vrijeme, tako da prilikom započinjanja vakcinacije sve države moraju pažljivo procijeniti sve moguće aspekte, sa posebnim fokusom na osnovne ciljeve buduće vakcinacije i definisanje prioritetnih grupa”, pojasnili su iz IJZ.

Kazali su i da sticanje kolektivnog imuniteta globalno neće biti moguće postići dugo nakon započinjanja vakcinacije, a da će imunizacija, u kombinaciji sa drugim nefarmakološkim mjerama, pomoći da se zaštite najugroženiji, očuvaju najpogođenije ekonomske grane, smanji broj umrlih, te stopa obolijevanja, biće moguće normalno funkcionisanje zdravstva i socijalnih servisa...

“U tom slučaju, programi imunizacija biće usmjereni na one djelove populacije koji su ili najugroženiji od teških ishoda ili smrti, kao i na one koji su u najvećoj opasnosti da budu izloženi virusu na radnom mjestu. Bez edukacije i shvatanja značaja vakcina među samim građanima, ni jedan od ovih pristupa neće imati uspjeha”, kazali su iz IJZ, dodajući da će još dosta vremena biti potrebno da se stvari vrate na nivoe življenja i navika prije pojave kovida.

“Kada će to biti, teško je procijeniti, a dosta toga (ili sve) zavisi i od nas samih i dobro poznatih opštih mjera prevencije - distanca, higijena ruku i maske, koje su jedino oružje sve do vakcinacije većine populacije”, poručili su iz IJZ.

Protest može do 25 lica i da ne traje duže od sat

Iz Ministarstva zdravlja mjerama koje stupaju na snagu danas i važe do 11. januara, dozvolili su organizovanje prijavljenih javnih skupova, ali do 25 osoba.

“U trajanju ne dužem od 60 minuta, kao i uz pridržavanje mjera fizičke distance od dva metra, nošenje maski i uz korišćenje megafona i transparenata, bez uzvikivanja”, saopšteno je juče iz Vlade.

Nova mjera odgovor je na inicijativu Akcije za ljudska prava (HRA) i Instituta alternativa (IA), koje su od nove ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović nedavno tražili dopunu naredbe kojom je ranije zabranila okupljanja na javnom mjestu. Iz tih NVO tražili su da se građanima omogući pravo na okupljanje u cilju protesta, na način koji ne remeti javno zdravlje, u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava.

Isto pismo HRA i IA ranije su uputile prethodnom ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću, koji je tada predsjedavao Nacionalnim koordinacionim tijelom (NKT). Hrapović nije odgovorio na to pismo.

Obrazlažući zahtjev, iz HRA i IA ranije su kazali da je ministarka, tada donoseći mjere, omogućila građanima da prisustvuju vjerskim obredima u zatvorenom prostoru, uz znatnu distancu i nošenje maski. Stoga su u tim NVO smatrali da nema razloga da ne omogući okupljanje i na otvorenom prostoru, ograničenom broju ljudi, a po istim pravilima.

Damira KALAČ

Nepoznati vozač pod okriljem noći istovario je građevinski otpad na prostor pored puta na Kakarickoj gori, u blizini Centra za odvikavanje od bolesti zavisnosti.

Građanka – reporterka koja se predstavila kao Marijana, zabilježila je to 16. oktobra  u 17 časova i poslala Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Dokumentarni film Vođa- uspon i suton, ponedjeljak 20.00h na TV Vijesti

Kako se najdugovječniji evropski vođa uspinjao na ljestvicama moći? Kako je preživio ratove, slomove nekolike države, sukobe sa prijateljima i partijskim saborcima, domaće i međunarodne optužnice?

Kako je igrao i sa zapadom i sa istokom i šta mu je ta igra donijela? Kako je Crna Gora siromašila, a Đukanović i njegovi se bogatili? Da li su Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić došli na vlast uz Đukanovićevu pomoć? Da li je suton Đukanovićeve politike počeo sukobom sa SPC i je li 30. avgust početak kraja njegove trodecenijske vladavine?

Dokumentarni film "Vođa, uspon i suton" autorki Milke Tadić Mijović i Milene Perović pogledajte u ponedjeljak od 20.00h na TV Vijesti.

U Petrovcu, u blizini hotela “Rivijera” na plaži, sa kanalizacionog otvora, poslije oluje nestao je poklopac. Otpadne vode iz kanalizaciononog sistem ulivaju se direktno u more. Naokolo je užasan miris. Turisti koji šetaju nasipom sve ovo vide, javila je sa svoje ruske adrese za www.ekoteme.gradjanireaguju.me čitateljka portala CIN-CG koja se potpisala kao Anastasia. 

Iako je fotografija koju je poslala nastala 12. decembra, provjerom CIN-CG-a, nadležni ni dva dana kasnije nijesu reagovali. Talasi prelivaju preko otvora odnoseći u povratku otpadne vode u more, a bura ne uspijeva da otkloni neprijatni miris.

Iako je razriješena krajem oktobra, Maraš nije Agenciji ostavila imovinski karton po prestanku funkcije. Njen nasljednik na čelu kompanije Miroslav Vuković uradio je to u roku

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv doskorašnje izvršne direktorice „13. Jul – Plantaže“ Verice Maraš zbog sumnje da je prekršila Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Odbor direktora „Plantaža“ smijenio je prije mjesec i po dana Maraš, koja je 13 godina bila na čelu kompanije u većinski državnom vlasništvu.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da je javni funkcioner kome je prestala funkcija dužan u roku od 30 dana da Agenciji dostavi vanredni imovinski karton. S obzirom da njega nije bilo u registru imovinskih kartona ni poslije mjesec i po dana, CIN-CG pitao je Agenciju da li je protiv nje pokretala postupak zbog sumnje da je prekršila Zakon.

„Maraš nakon razriješenja sa funkcije izvršne direktorice privrednog društva „13. jul – Plantaže“ AD Podgorica nije podnijela Agenciji izvještaj o prihodima i imovini u roku predviđenom članom 23 Zakona o sprječavanju korupcije. Agencija je pokrenula postupak iz svoje nadležnosti u odnosu na javnu funkcionerku Vefricu Maraš,“ navodi se u odgovoru Agencije.

Ukoliko Agencija potvrdi da je ona prekšrila Zakon, može biti novčano kažnjena od 500 do 2.000 eura.

Maraš nije odgovorila na pitanja novinara CIN-CG da li ispunila zakonsku obavezu po odlasku sa čela kompanije.

Ona je u drugoj polovini oktobra „rukovodeći se razlozima očuvanja kompanijskih interesa“ od Odbora direktora zatražila da je razriješi sa funkcije izvršne direktorice, navodeći među razlozima i to što se promijenila vlast u zemlji poslije parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta. Maraš je članica sada opozicione Demokratske partije socijalista (DPS).

Za direktora je izabran Vuković, a Maraš je raspoređena na poslove savjetnice. Vuković je u zakonskom roku dostavio Agenciji imovinski karton.

Menadžment “Plantaža” našao se na meti interesovanja javnosti nakon što je Maraš u posljednjem redovnom godišnjem imovinskom kartonu prijavila da su njena osnovna primanja prošle godine iznosila 7.370 eura.

Poslije burnih reakcija, Odbor direktora je odlučio da joj ubuduće dodjeljuje četiri umjesto osam prosječnih plata u tom preduzeću.

Novi direktor prijavio je Agenciji da je njegova prva plata na novoj poziciji iznosila nepunih 2.245 eura. Vuković je, prema pisanju medija, zadržao pravo da mu na toj poziciji bude zarada koju je imao na radnom mjestu direktora sektora pravnih i opštih poslova, a koja je sa obračunatim minulim radnim stažom iznosila 2.300 mjesečno,.

Bivša finansijska direktorica Valerija Saveljić godinama optužuje „Plantaže“ da fabrikuju bilans uspjeha, tako što šteluju vrijednost zaliha, što su negirali iz ove kompanije.

Odbor direktora “Plantaža” ima predsjednika i osam članova, a bira ih Skupština akcionara na period od godinu. Do skoro je imala predsjednika i šest članova.

Država je preko fondova većinski vlasnik “Plantaža”, pa su njihovi predstavnici i članovi Odbora direktora.

Investiciono razvojni fond (IRF) i Fond penzijskog invalidskog osiguranja (PIO) imaju 22 i 21,5 odsto udjela u “Plantažama”. Zavod za zapošljavanje (ZZZ) ima 8,5 odsto, Podgorička banka  9,2 odsto. Manjinski akcionari, takođe, imaju svog predstavnika.

Na čelo Odbora direktora je krajem septembra izabran redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici Božo Mihailović, a za članove direktor Fonda PIO Dušan Perović, bivši direktor „Plantaža“ Đorđije Rajković, profesor na Ekonomskom fakultetu Boban Melović, profesor na Fakultetu za poslovnu ekonomiju i pravo iz Bara Veselin Orlandić, predstavnik Zavoda za zapošljavanje Sead Šahman, izvršni direktor „Valuation consultant“ Zoran Senić, menadžer sektora rizika u IRF-u  Vladislav Dulović i direktor sektora za privredu u CKB  Nikola Perišić.

U odluci se navodi da su oni izabrani na četiri godine. Ranije je mandat članova Odbora direktora trajao godinu.

Pod lupom i tri člana Odbora direktora

Agencija je krajem juna pokrenula postupak protiv najmanje tri člana tadašnjeg saziva Odbora direktora zbog sumnje da su godinama kršili Zakon o sprečavnju korupcije.

To je uradila nakon što su “Vijesti” objavile da imovina Boža Mihailovića, Đorđija Rajkovića i Anice Hajduković godinama nije poznata.

Mihailović je sada predsjednik Odbora direktora, a Rajković je ostao član i u ovom sazivu.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da dostavlja imovinske kartone Agenciji i to najmanje jednom godišnje - redovni godišnji se dostavlja do kraja marta za prošlogodišnje stanje.

Agencija još nije donijela odluke u ovim slučajevima.

Miloš RUDOVIĆ

U velikom broju romskih porodica govore svojoj djeci: ‘’Pa što bi se ti obrazovao, dovoljna ti je osnovna škola, svakako ćeš na kraju čistiti ulice.’’ Takvo mišljenje u porodicama kreira i sistem, zato što Romi ne vide sebe kao dio zajednice jednakih i ravnopravnih

Mladi Romi i Egipćani moraju, prije svega, da razmišljaju svojom glavom. Imamo i mi naših grešaka, ali ima i država i zato je potrebna ruka saradnje – kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) politikolog Almir Tahiri.

Uz insistiranje na obrazovanju sve većeg broja mladih iz romske i egipćanske populacije, Tahiri naglašava da i njihova zajednica mora da se odrekne običaja pravdanih tradicijom. Riječ je, prije svega, o ranim ugovorenim i prisilnim brakovima i o nasilju nad ženama. “Iako nasilje nad ženama nije dio kulture, običaja i tradicije kod Roma, toga ima i danas. Ne kažem da nema kod neromske zajednice, ali ima i kod nas. Moramo zajedno da se borimo protiv toga”. 

Tahiri je jedan od malobrojnih fakultetskih obrazovanih Roma u Crnoj Gori. Poslije završenog fakulteta političkih nauka u Podgorici, na Centralno evropskom univerzitetu u Budimpešti usavršavao je znanja iz međunarodnih odnosa i diplomatije i engleskog. Trenutno radi kao asistent direktora i administrativni menadžer u međunarodnoj kompaniji Alucon group, koja učestvuje u realiziciji  projekta Portonovi. U potrazi, kako kaže, za dodatnim znanjem i vještinama, upisao je specijalističke studije menadžmenta u biznisu na Fakultetu za menadžment u Herceg Novom. 

- Glavni pokretači u mom obrazovanju, majka, otac i kompletna porodica tjerali su me da se obrazujem, konstantno govoreći da je to krucijalno za moju budućnost. Sa pet godina, uputili su me u predškolsko vaspitanje i na taj način pokušali integrisati u većinsku zajednicu. Moje djetinjstvo je prošlo kao i svako drugo romsko, praćeno stigmatizacijom, diskriminacijom. Ali i mojim konstantnim dokazivanjem da ja zaista mogu, znam, hoću i da nije tako kako drugi misle. Ne mogu da kažem da je bilo lako. Naročito, ako ste jedini pripadnik romske zajednice u školi. Surova je realnost, da romska djeca sjede u zadnjoj klupi - prisjeća se Tahiri. 

Njegov problem je, kaže bio i to što u najranijem periodu nije imao primjer koji bi slijedio. 

-Moji roditelji su neobrazovani i kad bih dolazio kući, plakao i govorio da ne želim u školu, jer me djeca maltretiraju I nazivaju pogrdnim imenima, nijesam nailazio na razumjevanje, da me neko uputi da te stvari nijesu normalne, ali da moramo da se borimo sa tim i da to nikad ne prihvatamo.  Nije to krivica mojih roditelja, zato što su oni neemanicipovani, ali su, ipak, dali sve od sebe da me izvedu na pravi put. U srednjoj školi, bilo je blaže što se tiče stigmatizacije i diskriminacije, dok su me na fakultetu lijepo prihvatili. Družili smo se i danas sam u kontaktu sa većinom – kaže Tahiri. 

Koliko ocjenjujete važnost školovanja romske i egipćanske populacije na putu njihovog osnaživanja i potpunijeg integrisanja u društvo?

- To mora biti imperativ. Pored osnovnog, zakonom bih uveo i obavezno srednjoškolsko obrazovanje, kao što su to uradile neke zemlje u regionu. Da sva romska djeca pohadjaju osnovnu i srednju školu i da budu podstaknuta i da im se razvije svijest o potrebi da ide na fakultet. 

Mislim da je na tom planu nedovoljan rad države, ali i nevladinog sektora, koji ne podstiču u dovoljnoj mjeri mlade na dalje školovanje, ne rade sa njima i ohrabruju ih.

Ako je trenutno u osnovnim školama gotovo hiljadu mališana iz RE populacije, a tek svaki deseti upiše srednju školu i nešto više od jednog procenta fakultet, gdje vidite ključne probleme?

-Većina naših roditelja radi u komunalnim preduzećima, ili se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina. Ne generalizujem, ali u velikom broju romskih porodica govore svojoj djeci: ‘’Pa što bi se ti obrazovao, dovoljna ti je osnovna škola, svakako ćeš na kraju čistiti ulice.’’ Takvo mišljenje u porodicama kreira i sistem, zato što Romi ne vide sebe kao dio zajednice jednakih i ravnopravnih. Prije godinu dana, predložio sam jednom lokalnom hotelu da zaposle mog rođenog brata, koji je vrhunski šanker, za to se i školovao. Predložio sam da zaposle i jednog druga, koji je htio da radi običan fizički posao, čišćenje, održavanje higijene, rad u kuhinji, vozač, šofer, što god, jer ima samo osnovnu školu. Menadžer hotela je odbio, a kasnije vidim da su zaposleni Filipinci. 

Šta bi, na osnovu Vašeg iskustva, trebalo uraditi da se više pripadnika RE populacije bolje školuje i adekvatno zaposli? 

- Treba nam pružiti šansu. Postoji mogućnost da se smanji broj nezaposlenih Roma, da učestvujemo u razvoju turizma. Imamo iza nas bogatu kulturu staru vjekovima. Samo u mojoj kući se govore četiri jezika, od kojih su dva engleski i njemački. Imate takvih porodica na stotine u Crnoj Gori. Zamislite, ako imate romsko dijete koje već govori nekoliko stranih jezika, koliko ga je lako naučiti još jedan, ili uvesti u stručno osposobljavanje, da bude konobar, kuvar, šanker. Da sjutra bude zaposlen u nekom luksuznom, turističkom hotelu. Gost će zaista imati osjećaj da se nalazi u građanskom, multikulturalnoj, multinacionalnoj, multikonfesionalnoj zajednici. Da ne govorim kako naši kulinarski specijaliteti mogu dodatno obogatiti  turističku ponudu. Tu je i ekonomski benefit. Ako zaposlite Roma, on neće biti na teretu države, nego će joj doprinositi. Treba samo ekonomski razmišljati, ne mora neko nas da ‘’integriše’’ zato što nas voli

To bi dodatno podstaklo i mlađe generacije, da se dodatno usavršavaju, školuju, jer bi vidjeli pozitivne primjere.

Gdje u tome vidite ulogu države, a gdje nevladinog sektora?

Država treba da pruži ruku saradnje romskim mladim ljudima, koji su emancipovani, školovani, kreativni. Mi volimo Crnu Goru. Nećemo mi nigdje odavde, svidjalo se to mnogima ili ne. Koliko je ova država Crnogoraca, Srba, Hrvata, Bosanaca, Albanaca, toliko je i naša. Ja tu vidim rešenje, ako zajedno učestvujemo u kreiranju javnih politika koje bi doprinjele našem položaju. Tu su i međunarodne organizacije, koje bi trebalo da pomognu. 

Zar nije apsurd, da je od 2010. do 2020. godine možda petnaestak Roma završilo fakultet. Mizerija. Ali, ne možemo za to kriviti samo državu. Meni je omogućila stipendiju, studenski dom. Bez te stipendije, nikad ne bih završio fakultet. Ja tu vidim krivicu i u romskom NVO sektoru, jer ne podstiču dovoljno mlade na obrazovanje. Da li je to određena vrsta ljubomore samoprozvanih lidera, ili strah od konkurencije koja bi se stvorila nakon određenog vremena, to je već druga tema. Čast izuzecima, par nevladinih organizacija, koje se zaista trude, angažuju, bore se, ali to nije glas naroda.

Pratim i rad ostalog NVO sektora. Podjite po tim organizacijama po Crnoj Gori što dobijaju određene evropske i državne projekte. Pare za Rome, nigdje zaposlenog Roma. Ili, ako je zaposlen, to bude neki stažista, aktivista, asistent, dobije neku crkavicu. Čisto da se slika u medijima, kao da je on tu. Nećete vi čuti da je negdje neki Rom koordinator u projektu, projekt menadžer... Gdje su sve te pare date za Rome, a nigdje zaposlenog Roma. Projekat za Rome - bez Roma.

Sve su glasniji zahtjevi za političku participaciju Roma i Egipćana i takozvanu pozitivnu diskriminaciju koja je primijenjena kod drugih manjina. Kako, kao politikolog gledate na mogućnost da se na nekim narednim izborima Romi i Egipćani pojave sa svojom partijom?

- Mislim da smo politički diskriminisani zato što je jednoj manjinskoj zajednici omogućen smanjen cenzus, a nama nije, iako nas brojčano ima malo više od njih. Ali, to nas ne treba da zaustavi u namjeri da budemo politički aktivni i izađemo na političku scenu. 

To može donijeti samo dobro. Mislim da je osnovana jedna politička partija, prije godinu dana. Nije mi poznato zašto nijesu izašli na parlamentarne izbore. To je velika šteta. Mene bi lično radovalo da u budućnosti vidim romsku poilitičku partiju koja će sigurno biti za progres zajednice i obogatiti građansku Crnu Goru. Da u raznim institucijama vidimo zaposlene Rome. U parlamentu, da se čuje glas Roma. 

Nardi AHMETOVIĆ

It is necessary to continue providing scholarships and mentoring programs, to promote positive examples of pupils and students, to provide quality practical classes, but also to promote the principle of affirmative action when enrolling Roma and Egyptians, Samir Jaha, the executive director of the NGO Young Roma, says

The number of Roma and Egyptians (RE) who decide to continue their education after finishing primary school is growing every year, but it is still an inadequate and slow process, which must be more strongly supported by the society. According to the research conducted by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG), the insufficient success of mastering the curriculum and a small number of those who reach higher educational levels speak it favor of it.

Out of about 8,000 members of RE community in Montenegro, there are 1,800 primary school and 115 secondary school pupils. Of the high school pupils, only one attends the gymnasium, while the rest are in vocational schools.

So far, eleven students from the RE community have successfully completed their studies at the State University of Montenegro, while 12 are still studying. Six new students enrolled the faculty this year, three of whom were admitted according to the principle of affirmative action, whereby the enrollment requirements were lowered, while three were enrolled in accordance with the regular procedure - it was announced recently during a meeting of representatives of the University of Montenegro and the Ministry for Human and Minority Rights.

Despite the fact that these numbers are still small, it is still a progress, because according to the NGO Young Roma, there were no new Roma students last year, and after three years, several Roma re-enrolled in high schools in Berane.

"According to our knowledge from the field, the number of young people from the RE community who will attend the education process at all three levels this school year will be significantly higher, which makes us particularly happy and encourages us to continue promoting the improvement of this process. However, the results of their school achievements are what we need to take into account and what, the institutions, the civil sector and others dealing with these problems should be additionally worried about", Samir Jaha, the Executive Director of the NGO Youth Roma, says for CIN-CG.

Based on the research of this NGO for the school year 2018/19 on a sample of 122 pupils, or half of those in the final grades of primary school, there were no excellent pupils, very good only one, good 33, while 88 were sufficient. The total grade point average was 2.23, which is especially problematic for continuing education.

"Without the mentoring support provided by the NGO Young Roma with the financial support of the Roma Education Fund (REF) and the European Union, without scholarships provided by the Ministry of Education, the number of high school pupils would be significantly reduced," Jaha said.

He points out that RE children do not have the same opportunities as their peers from the majority population. He also states that RE students do not have adequate learning support, which results in poor school performance from the beginning. 

Jaha believes that in primary education it is necessary to provide the following: teaching assistants in all schools where 20 or more RE pupils attend classes, mentoring support to pupils, free textbooks and school supplies. It is also necessary to organize additional seminars for teachers, in order to have more sensibility towards RE pupils. Involvement of parents of Roma and Egyptian children in the work of the parents' council in schools is one of the conditions that Jaha insists on.

The report of the Ministry for Human and Minority Rights on the implementation of the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians for 2019 states that the problem of lack of the awareness regarding the importance of education of this population due to poor socio-economic situation is present at all levels of education. One of the challenges that Roma and Egyptian children face during their education is insufficient knowledge of the official language.

For two years now, the NGO Young Roma has been implementing two projects in the field of education of RE pupils from primary and secondary schools “Improvement primary education - the first step towards quality secondary education” and "Increasing access and participation of Roma students in secondary education and transition to labor market". The projects` goals are raising the level of degree completion as well as improving the school success of RE pupils.

"Mentoring support to pupils has been provided through both projects. For that reason, 79 teachers and professors, who have worked with students of the RE population in the past period, have been hired for this activity. Their role is to monitor the work of students, provide them with support in order to prevent early school dropouts, motivate them to improve themselves and continue their education. "

For now, as Jaha states, they have had "only positive results", so they plan to continue with this practice in the upcoming school year as well.

During the first corona virus wave, the NGO Young Roma has provided 160 tablets with internet access worth 20,000 EUR to RE primary and secondary school pupils, so that they could attend online classes.

In the field of education of RE students in secondary and higher education, Jaha estimates that it is necessary to continue providing scholarships and mentoring programs, promote positive examples of pupils and students, provide quality practical classes, but also promote the principle of affirmative action when enrolling  RE students to faculties.

"It is important to create conditions for high school pupils to get a job upon graduation with the help of internship funds and employer support."

Declaration of Western Balkans Partners on Roma Integration was signed on 5th July 2019 in Poland. This document envisages a series of measures that should drastically improve the status of Roma in these countries. The Western Balkans countries have pledged to increase enrollment and completion rates for Roma primary education to 90 per cent, as well as enrollment and completion rate in secondary education to 50 per cent.

Delija: Don't give up

Miljaim Delija, a master's student at the Faculty of Sport and Physical Education, is one of the few who graduated from the faculty.

"Education is very important for me as a member of the Egyptian community, as well as for my family. It can provide me an easy access to all institutions, the job for which I am qualified and better social position ", Delija says for CIN-CG.

He estimates that the education of RE youth, compared to the period when he started school, has improved in recent years and that the support of the state has played an important role.

"Roma and Egyptians now find it easier to exercise their rights, they now have scholarships which has not been the case in the past."

However, Delija believes that parents play a key role in the education process. Their support when it comes to children's education is predominantly focused on men, while girls are more likely to stay at home.

Delija strongly believes that education is the right way out of the vicious circle of poverty. 

"The message for young people is not to give up on education, because that is the right path to success. They should finish the high school and then go to college… Thus, they will help themselves, and later their family and the whole society ", Delija says.

Serđan BAFTIJARI

"Patriarchy is still practiced within the community itself, so few women decide to report violence," Fana Delija, from the Center for Roma Initiatives, said. Women and girls from the Roma and Egyptian (RE) population are particularly affected by poverty and the inability to permanently separate from the abuser

"We had an argument… He was drunk, he tied me up and started punching me. He was telling me to admit that I had cheated on him, he was hitting me on the upper part of my head and pulling out my hair. I was covered in blood. He mistreated me like that for two or three hours and said that I was a prostitute and that I was with another man. Then he kicked me in the legs. I started bleeding and I felt my leg and arm were broken… ”

From the horror experience she had survived, as she states in her confession to the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG), ML saved herself thanks to her brother-in-law and a neighbor who called the police.

"My husband stopped  hitting me, he just asked where his phone was and threatened to kill me and the children. Then my brother-in-law intervened and defended me. I ran away to the neighbor and asked her to call the police… I waited 30 minutes for them to arrive. I told them I couldn't be with him anymore and explained what he had done to me. The police arrested him, and they took me to the doctor. They sewed me there, fixed my leg because it was broken… and my arm… they also sewed my head… ”

More and more cases

The number of cases of domestic violence in which women from the Roma and Egyptian communities are suffering is growing alarmingly this year. According to Fana Delija, executive coordinator of the Center for Roma Initiatives (CRI) in Niksic, the majority of cases remain unsolved "due to the great influence of tradition".

"Through our continuous work in the community, we notice that patriarchy is still practiced, which is why only few women decide to report violence," Delija said.

Based on those who still decide to take that step, Delija concludes that domestic violence in the RE population is on the rise this year.

"Last year, the Center for Roma Initiatives registered eight cases that we reported. It is not excluded that women from the RE community themselves reported the violence directly to the police, or to some other organization, such as the SOS hotline. As for the cases reported to the Center, we already have eight of them from the beginning of January until today. Unfortunately, we believe that there will be more of them by the end of the year ", Delija points out.

The Center for Roma Initiatives provided a telephone line for counseling and support to women suffering from domestic violence.

“Since the Covid-19 pandemic has been declared, we have had more than 50 calls and counselling. The women only asked for some kind of support, not to report violence, but to consult a psychologist about how to report it, when to do something regarding the situation, how to access certain services, or to report the violence ", Delija said.

According to the personal confession of M.L. the chances of a woman getting out of the circle of violence are not big and often everything goes back to the beginning. She encountered the first obstacle when she left her husband since there was no room in the women's safe house at that time.

“The only way out of that situation was my father. Although he is ill, he has no money for his medicine, nor was there enough space in that barrack, because my brother and his children live there as well. I managed somehow to fit in there, until they called me from SOS Nikšić ", M.L says.

In her opinion, institutions should help women who report similar cases more. They should offer them security and help them temporarily, so that they can move on by themselves. It is necessary, she says, to find a solution for accommodation, regardless of whether there is a room in a women's safe house.

"In the end, without support, the woman has to be on the street, or like me, to return to the husband because that was my only option."

A joint response is needed

Mirjana Vuksanović, a psychologist from the Montenegrin Women's Lobby, points out that it is especially important that all actors involved in the system of protection against domestic and female violence, regardless of the group, respect the important role they have in dealing with such cases. A woman who has experienced violence should be provided with the access to support and assistance at any time.

"These are the police, the center for social work and the non-government sector. Without their joint response and multisectoral cooperation, there is a lack of adequate assistance and support. If there is no reaction from any actor, the woman does not receive the support and help she is guaranteed with by international and state regulations ", Vuksanović says for CIN-CG.

According to her, women and girls from the RE population are additionally affected "due to the socio-economic situation, language barrier, discrimination in finding adequate help and support". It often happens that they are not informed about their rights and possibilities to exercise them.

Delija points out that it is necessary to strengthen the capacities of RE organizations that deal with the improvement of the position of women from the Roma and Egyptian communities, especially for the suppression of domestic violence and early arranged child marriages.

"When we talk about the RE civil sector, the fact is that there is a lack of staff. There are few organizations and activists empowered to address these issues. It is necessary to have as many RE activists as possible, to be involved in organizations like CRI. We have been working in the field for a long time and we have a women's REA network, the first network made up of Roma and Egyptian activists from several cities in Montenegro. We are in constant contact with the community itself ", Fana Delija says. 

It is necessary, she points out, to work on informing RE women.

"The most important thing is that women know who to address to if they want to report violence. More work needs to be done in the community itself to encourage women to report violence, as it is very difficult for a member of the RE population to initiate such a thing, given that she is from a poor family and depends on a male family member. Unfortunately, because of patriarchy, a large number of women think that it is normal for them to suffer violence and not to report it," Delija says.

The legal framework is improved, but the problem remains

By ratifying the Council of Europe Convention on Preventing and Combating Violence against Women and Domestic Violence on 1 August 2014, Montenegro became one of the first countries to commit to undertake all legislative and other measures for adoption and implementation of effective, comprehensive and coordinated state policies that include the prevention and fight against all forms of violence, so that the rights of victims are at the center of measures and are realized through the cooperation of all bodies, institutions and organizations.

In the last decade, the legal framework in Montenegro has been significantly improved, primarily with the adoption of the Law on Protection from Domestic Violence, the Criminal Code, as well as the Law on Gender Equality, the Family Law, and the Law on Free Legal Aid and Social and Child Protection. In addition, the adoption of the Strategy for Protection against Domestic Violence (2016-2020) and the Action Plan for Achieving Gender Equality (2017–2021) provided a strategic framework for the implementation of policies that should respond to the challenges in this area.

The UNDP report for 2017, however, states that every other woman in Montenegro has survived at least one form of violence, which means that women from the RE population are no exception either. 

"Domestic violence, child begging and forced marriages are serious social challenges, and the lack of communication between institutions and unclear competencies still remain a major problem," this was estimated on the final conference of the project Together for Sustainable Results In Combating Domestic Violence, Child Begging and Forced Marriages organized by the Center for Democracy and Human Rights (CEDEM).

Serđan BAFTIJARI
Nardi AHMETOVIĆ
Teuta NURAJ