Vrlo loš status” koji je Zeti, poslije ispitivanja, dodijelio Hidrometeorološki zavod Crne Gore blagi je opis zagađenosti zbog koje mještani strahuju da češće obolijevaju. Stručnjaci tvrde da postoji sadejstvo institucija i zagađivača 

Stanovnici sela Grbe kod Spuža razmišljaju da napuste svoja imanja i potraže drugo, manje opasno mjesto. Oni žele ono što smatraju da se stiče rođenjem - pravo na čist vazduh, vodu i hranu. 

„Pravo na život, ništa drugo“, kaže mještanin Goran Đuričković.

Njihovi preci dijelili su imanja nasljednicima, tako da svako dobije parče koje izlazi na obalu. Zato su, posjedi uz Zetu uglavnom dugački, a uski. 

Ova pritoka Morače i dio Jadranskog sliva, duga 86 kilometara, nastaje od voda sa sjevera države koje poniru u Nikšičkom polju. Prečišćene u utrobi zemlje pojavljuju se kod mjesta Glava Zete. Nekada bogata ribom i biljnim svijetom, u donjem toku, umjesto izvora života, postala je opasni kanal u koji se slivaju otpadne vode brojnih kompanija. Riblji fond je gotovo uništen, a mještani strahuju da je i njihovo zdravlje ugroženo.

„Tražili smo od Instituta za javno zdravlje Crne Gore da izvrši kontrolu zdravlja ljudi sa tog područja, jer nekoliko godina imamo veliku smrtnost zbog karcinoma, što nije bilo u ranijim godinama. Iz Instituta su nam saopštili da sada ne mogu da se izjasne u vezi ovog zahtjeva zbog povećanog obima posla usljed epidemije koronavirusa“, kaže Đuričković za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Balkansku istraživačku mrežu i Monitor (CIN-CG/BIRN/Monitor). 

Iz Instituta nijesu odgovorili na pitanja o tome imaju li i kada namjeru da provjere navode mještana Grba i zašto to do sada nije urađeno.

Za ovakvo stanje, kako je pokazalo istraživanje CIN-CG/BIRN/Monitor, odgovorni su prije svih Uprava za vode, Agencija za zaštitu životne sredine, inspekcijske službe i Vladini resori koji dopuštaju rad ozbiljnih zagađivača, iako te kompanije često nemaju ekološku saglasnost, vodnu dozvolu i druge dokaze o kvalitetu materija koje ispuštaju u rijeku i uticaju na životnu okolinu.

Uprava za vode, još nema ni registar zagađivača. Iz cijevi kompanija kojima ova Uprava nije izdala dozvolu, novinar CIN-CG/BIRN/Monitor uvjerio se da ipak izlaze otpadne vode. 

Laboratorije bez opreme

Specijalistička veterinarska laboratorija u oktobru prošle godine ispitivala je izlovljenu ribu iz Zete. Poslije kuvanja, utvrdili su neprijatan miris nesvojstven za tu vrstu ribe“.

Ispitivanja Odsjeka za kvalitet voda Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore (HMZCG) tokom 2019. godine pokazala su da Zeta ima veoma loše fizičko-hemijske i biološke karakteristike. Posljednji put analiza je rađena u novembru prošle godine.  

„Vrlo loš status imale su vode rijeka Morače, Bojane, Ćehotine i Zete. Loš status imale su vode Cijevne, Gračanice, Lima, Lješnice, Ljuboviđe i Ibra, i to su dionice donjih tokova“, stoji u analizi. Ona pokazuje i da u Zeti ima manje beskičmenjaka koji su osjetljiviji na zagađeno okruženje! Uzorci su uzeti „u blizini ušća u Moraču, na Vranjskim njivama“.    

Iz HMZCG nisu mogli da odgovore kako se vrlo loš status” odražava na riblji fond i poljoprivredne proizvode sa njiva koje se navodnjavaju iz rijeke, samim tim i na zdravlje stanovništva.  

Zavod tehnički nije opremljen za ova uzorkovanja i rad analiza. Ali, ova ispitivanja će se morati vršiti, opremanjem laboratorije Zavoda ili angažovanjem drugih laboratorija“, rekla je za CIN-CG/BIRN/Monitor Nevenka Tomić, načelnica Odjeljenja za kvalitet voda u HMZCG. 

U Agenciji za zaštitu životne sredine su, ipak, označili izvore zagađenja koja utiču na riblji fond: „komunalne otpadne vode, uglavnom opterećene organskim materijalom, farma svinja, farma kokošaka, mljekara Lazine, klanica, gradska naselja“.  

I novinar CIN-CG/BIRN/Monitor, ploveći čamcem Zetom 16. jula od danilovgradskog mosta do mjesta Grbe, uočio je brojne cijevi iz kojih se otpad izliva u rijeku. 

Pored odvoda gradske kanalizacije, tu su i cijevi iz kamenoloma Mermer i Šišković, mljekare Lazine, sirare Monte Bianco, klanice Primato-P, farme svinja Neksan-Čavor, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija...

Iz većine cijevi otpadne vode su mutile rijeku, a širio se i neprijatan miris.  

Tog dana nije bilo otpadne vode iz odvoda kompanija Primato-P i Eurozox, koje su to radile u prethodnom periodu.

Dozvole istekle, kompanije rade

Zeta 2019, autor Goran Đuričković

Upravo zbog ovakvih, ili još alarmantnijih slika bilježenih tokom prošle godine, mještani Grba, mjesecima su protestovali. 

„Kao djeca, nismo išli na izvore ili kućama, nego smo pili iz Zete. Danas ne možemo da se primaknemo rijeci koliko je zagađena, a kamoli da uđemo da se okupamo, ili da pijemo iz nje“, kaže Đuričković.

On i njegove komšije bunili su se zbog nesnosnog mirisa koji se širi sa obližnje farme svinja, ali i zbog otpadnih voda sa farme i iz susjedne klanice Primato-P

U oktobru prošle godine mještani su podnijeli i krivičnu prijavu protiv Dragana Čavora, vlasnika kompanije Niksen-Čavor, tvrdeći da njegova farma zagađuje životnu okolinu. Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici su utvrdili da „nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja  protiv bilo kojeg lica, zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”.

„Nas sistem ne štiti... Tražimo da se na sva privredna društva zakon primijeni“, ističe Đuričković. 

Zakon propisuje da svaka kompanija koja bi mogla da utiče na ekosistem Zete mora da posjeduje sistem za prečišćavanje otpadnih voda, kao i vodnu dozvolu. Trebalo bi da je urađen i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu na koji saglasnost, zavisno od nadležnosti, daju Agencija za zaštitu životne sredine ili organ lokalne uprave.

Iz Uprave za vode za CIN-CG/BIRN/Monitor, rekli su da od svih preduzeća čije su cijevi sprovedene u Zetu na teritoriji Danilovgrada, vodne dozvole imaju samo kamenolomi Mermer i Šišković, Zeta Energy, Senca, Eko Petrol i Jugopetrol. Dobili su ih na 10 godina i važeće su u ovom trenutku. 

Kompanije zbog kojih su se bunili mještani Grba Niksen-Čavor i klanica Primato-P nemaju važeće dozvole za ispuštanje otpadnih voda u Zetu. Krajem maja 2018. godine dobile su privremene dozvole koje više ne važe.  

„Navedene privremene vodne dozvole izdate su na period od 12 mjeseci i iste su istekle 31.05.2019. godine“, saopštili su iz Uprave za vode.

Vlasnik farme svinja Dragan Čavor za CIN-CG/BIRN/Monitor tvrdi kako više nemaju obavezu da imaju vodnu dozvolu jer od decembra 2019. godine nisu u Zetu ispustili „ni kap otpadnih voda”. Sada je, kaže, u funkciji separator koji otpad odvaja na čvrsto đubrivo i vodu koja im služi za navodnjavanje.

„Kako ne ispuštamo vodu u Zetu, nema potrebe da imamo vodnu dozvolu“, pojašnjava Čavor.

On, ipak, nema odgovor na pitanje - ko je onda ispustio otpadne vode u Zetu u Grbama 16. jula ove godine. U to se uvjerio i novinar CIN-CG/BIRN/Monitor koji je napravio snimak. Na mjestu gdje su se ranije iz farme svinja i klanice ispuštale otpadne vode, izlivala se braonkasta tečnost, sa jakim mirisom svinjskog izmeta. 

„Moralno, materijalno i krivično tvrdim da te otpadne vode više ne idu sa farme, a odakle idu neka ustanove nadležne institucije. Tehnički nije izvodljivo, jer je naš odvod betoniran uz prisustvo inspektora za vode“, tvrdi Čavor.

Inspekcija za vode je tokom januara i februara ove godine dva puta provjeravala rad farme svinja i utvrdila da se poštuju propisi. 

Vjerovati vlasnicima, ili svojim očima 

Biolog Vuk Iković, ipak, tvrdi da se neprečišćene otpadne vode koje sadrže stajsko đubrivo i mokraću i dalje ispuštaju u Zetu. 

“Znajući djelatnost okolnih preduzeća ova otpadna voda potiče, ili od klanice Primato-P ili od farme svinja, ili od oba preduzeća“, kaže Iković i pojašnjava da se to dešava najviše zbog nepravilnog upravljanja đubrivom i nus proizvodima klanja.

„U ovom trenutku farma svinja ne zagađuje životnu sredinu što se tiče otpadnih voda. Sve što je naloženo polovinom prošle godine da uradimo, mi smo uradili“, kaže Čavor.

Ispuštanje otpadnih voda u rijeku bez dozvole koja je istekla u maju prošle godine nastavlja klanica Primato-P, što je novinaru CIN-CG/BIRN/Monitor potvrdio i vlasnik Panto Vučurović. 

Vuk Iković (privatna arhiva)

„Ukoliko investitor nema vodnu dozvolu ne može početi sa radom. Ako investitor nema vodnu, ili ekološku dozvolu, a pritom obavlja svoje djelatnosti, isto je kao da vozite autobus javnog prevoza, a nemate vozačku dozvolu”, kaže Iković.

Da bi neko dobio dozvolu, prema njegovim riječima, mora da dokaže da otpadne vode iz proizvodnog procesa neće uticati na kvalitet rijeke. Zato je, kaže, vrlo bitno da nadležne ustanove imaju kvalifikovane službenike koji će umjeti da procijene sve podatke koje dostavlja investitor. 

Na pitanje, ko je odgovoran za to što neke kompanije bez dozvole mogu da ispuštaju otpadne vode u rijeku, iz Uprave za vode prstom upiru na privrednike: „Odgovoran je preduzetnik, odnosno pravno lice koje obavlja djelatnost i ne sprovodi mjere propisane zakonom. Međutim, kada se utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, ili da se ne poštuju standardi i normativi, inspektor za vode preduzima upravne mjere i radnje u skladu sa čl. 163 Zakona o vodama“.

U tom članu piše da bi nekoj kompaniji inspektor mogao da zabrani i rad ukoliko nema potrebnu vodnu dozvolu. 

U protekle četiri godine klanici Primato-P je dva puta privremeno obustavljan rad, zbog toga što su otpadne vode imale koncentraciju štetnih materija veću od maksimalno dozvoljenih. 

Zeta 2019, autor Goran Đuričković

Tokom jedne od posljednjih kontrola klanice, 29. maja ove godine, inspektori su utvrdili da nema uređaj za mjerenje količine vode koja se ispušta u Zetu.

Iz klanice su, uoči objavljivanja ovog teksta, u telefonskom razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor rekli da je taj uređaj nedavno instaliran, pa čekaju da nadležni inspektor izađe na teren kako bi utvrdio činjenično stanje. 

To što do skoro nisu imali mjerač i što nije jasno ko upravlja zajedničkim odvodom za atmosfersku kanalizaciju (u koji se slivaju otpadne vode više kompanija) razlog je, kazao nam je ranije vlasnik klanice Panto Vučurović, što nemaju vodnu dozvolu. Zahtjev za dobijanje tog dokumenta predaće kada budu ispunjeni svi uslovi. 

Iako Vučurović tvrdi da njihov prečistač funkcioniše i da se u Zetu uliva samo prečišćena voda, u februaru ove godine inspekcija je utvrdila da se iz klanice u rijeku izliva krv. Zbog toga je odgovornoj osobi u kompaniji Primato-P izrečena kazna od 1.400 eura. 

Zagađivačima se gleda kroz prste

Tokom 2018. i 2019. godine Agenciji za zaštitu životne sredine niko sa teritorije Danilovgrada nije dostavio podatke o ispuštanju zagađujućih materija iako su bili obavezni Zakonom o životnoj sredini i Pravilnikom o bližem sadržaju i načinu vođenja katastra zagađivača životne sredine

Zeta 2019, autor Goran Đuričković

„Dva najveća zagađivača - Farma svinja Niksen-Čavor i Mljekara Lazine nemaju ekološke saglasnosti. Samim tim nijesu mogle ni početi sa svojim radom, ali one već godinama koriste rijeku Zetu kao mjesto za istovar svog otpada“, kaže Iković. 

Dragan Čavor je u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor kazao da je u toku proces pred nadležnim organom opštine Danilovgrad nakon kojeg će se znati da li je potrebno da rade elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. 

Iz mljekare su odgovorili za CIN-CG/BIRN/Monitor, da od 2003. godine imaju ekološku saglasnost izdatu na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu koji je, takođe, urađen prije 17 godina. Iković, međutim, tvrdi da mljekara mora da uradi novi elaborat. Na snazi je, objašnjava on, novi Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu iz 2008. godine, a mljekara je prevazišla kapacitete navedene u starom elaboratu.

Prema mišljenju ovog biologa, ni dokument mljekare iz 2003. godine nije bio valjan: Sami sadržaj je takav da obrađivača dokumentacije i odgovorno lice koje je dalo saglasnost na ovakav dokument treba procesuirati, jer su dozvolili trovanje Zete od momenta otkad radi mljekara”. 

Zato, ističe on, nerješavanje ovog problema „upućuje na saradnju institucija i zagađivača“.

„To govori da su primarni zagađivači institucije, jer su plaćene da obezbijede zdravu životnu sredinu i zdravlje građana“,  kaže Iković.

Sagovornik iz jedne vladine službe, upućen u dešavanja u ovoj oblasti, kao najveći problem navodi to da ne postoje vodni katastri, među kojima je i katastar zagađivača. 

„Informacionog sistema još nema. Upravljač vodama je za to kriv“, kaže on.

Prema Zakonu o vodama, a u članu 159, navodi se da „vodni informacioni sistem (...) uspostavlja i vodi nadležni organ uprave“, u ovom slučaju Uprava za vode.

Naš sagovornik napominje da su ti „informacioni sistemi“, tj. spisak zagađivača, neophodni da inspekcijski organi izađu na teren i provjere one koji potencijalno štete rijekama. 

„Katastar zagađivača je baza za rad inspektora. Bez tog spiska oni mogu da rade samo na osnovu prijave, ili ako pretražuju teren, pa naiđu na zagađivača. Ipak, svi zagađivači treba da budu evidentirani kako bi inspektori znali koga da kontrolišu“, navodi izvor CIN-CG/BIRN/Monitor.

Pored nepostojanja katastara, on napominje da „davaoci dozvola za rad često propuste da im preduzeća dostave svu potrebnu dokumentaciju“. Tako se često dešava, kaže on, da neko počne da radi a da nema sve potrebne dozvole – vodnu dozvolu ili čak prečistač vode.

„Ili činovnici zloupotrebljavaju položaj, ili se ne udubljuju previše “, kaže on. 

Što ostane, dokrajče krivolovci

To što Zeti nijesu uradili zagađivači, učinili su krivolovci, kažu sagovornici CIN-CG/BIRN/Monitor

U njoj je i stanište mekousne pastrmke, endemične i zaštićene vrste u Crnoj Gori. 

Prije 35 godina, kaže ihtiolog Danilo Mrdak, to je bila najbrojnija vrsta pastrmke u Zeti. 

„Sada, daj Bože da je ostalo par stotina jedinki. Mi evo šest godina nismo uspjeli da je uhvatimo, a nisam čuo da je to uspio niti jedan sportski ribolovac“, kaže Mrdak za CIN-CG/BIRN/Monitor

Ilija Grgurović, privatna arhiva

Potpredsjednik opštine Danilovgrad Ilija Grgurović sa zabrinutošću govori o onome što se dešava Zeti 

„Riba je u tako lošem stanju da je dovedena pred istrebljenje“, kaže Grgurović.

Privredno društvo Za uzgoj, zaštitu i lov divljači i riba, Danilovgrad koje bi trebalo da brine o ribljem fondu, napominje Grgurović, ima pet zaposlenih od koji su tri loše opremljena lovočuvara pred penzijom.

„Nisu mogli da odgovore tom zadatku… Mi nismo uspjeli da osudimo nijednog krivolovca godinama unazad… Ne možemo da dođemo do podataka koliko ima krivolovaca, ali ih svakako ima previse… Krivolova ima, ali nemamo dokaza. Samo dojava i prijava“, kaže Grgurović. 

Mrdak tvrdi da je riba u Zeti je ugrožena zahvaljujući krivolovcima i slaboj kontroli nadležnih.

„Istini za volju, ponovo se pojavio skobalj, ima dosta i klijena pa i jegulje, ali je stanje sa potočarom i glavaticom, a naročito sa mekusnom zrelo za paljenje svih mogućih alarma ukoliko želimo da ih i dalje imamo u Zeti“, kaže Mrdak.  

U decembru 2019. godine, nakon što je urađena Studija zaštite zaštićenog prirodnog dobra rijeke Zete, odlučeno da se na rijeci zabrani ribolov osim oko mostova u Danilovgradu i Spužu. Tako će biti naredne tri godine.

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

Poslanik Nove srpske demokratije u Agenciji je kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore i da je zbog obima posla koji je obavljao u stranci previdio ovu zakonsku obavezu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Radoš Zečević prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Agencija je slučaj protiv predsjednika podgoričkog odbora NSD pokrenula u drugoj polovini septembra na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i lidera NSD Andrije Mandića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze.

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo mjesto je popunio Zečević.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od dana prestanka ili postavljanja na javnu funkciju, a predstavnici NSD to nisu uradili u zakonskom roku.

Agencija je tada protiv njih pokrenula postupke.

Zečević je na raspravi u Agenciji kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore.

“Te da je zbog obima posla koji je obavljao u svojoj političkoj stranci previdio ovu zakonsku obavezu. Takođe, naveo je da je imao pogrešnu informaciju da Agencija ne radi u tom periodu zbog aktuelnog virusa,” navodi se u odluci Agencije.

On je poručio i da će u najkraćem roku da dostavi imovinski karton “iz razloga što nema namjeru da bilo šta prikrije ili izbjegne zakonske obaveze koje ga kao javnog funkcionera obavezuju”.

Imovinski karton dostavio je sredinom prošlog mjeseca.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.

Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.

Miloš RUDOVIĆ

Povezani tekstovi:
POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK PITA MANDIĆA I ZEČEVIĆA ZA KARTONE

REAGOVANJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: MANDIĆ JE PODNIO IZVJEŠTAJ O IMOVINI

ODGOVOR NOVINARA NA SAOPŠTENJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: POTVRĐENO KAŠNJENJE MANDIĆA, A IMOVINOM SE NISMO BAVILI 

Čestim izmjenama planova Vlada je omogućila gradnju duplo više kvadrata, vila i stanova za prodaju, ali je cijena zakupa za jedan od najljepših prostora na Jadranu ostala euro po kvadratu. Uoči tendera i kasnije državni vrh često putovao u Baku. Sa jednom od najvećih investicija poslovno su povezani Aco i Ana Đukanović, kao i podgorički Bemaks 


Krajnji vlasnici kompanije
Azmonts investments, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi, su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, Arzu i Lejla, kao i njegov tast Arif Pašajev. 

Na ovakvu vlasničku strukturu jedne od najvećih investicija u Crnoj Gori ukazuju informacije do kojih je, kroz lavirint državnih i of šor kompanija i banaka, došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Portonovi (foto: Alisa Hajdarpašić)

Vlada Crne Gore je vlasnicima projekta Portonovi u Kumboru od samog početka obezbijedila  značajne privilegije. Investicija u koju je prema tvrdnji Azmonta do kraja avgusta ove godine, uključujući PDV, uloženo 737,4 miliona eura, dodijeljena je 2012. godine azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR, iako je za 90-godišnji zakup jedne od najatraktivnijih parcela na primorju, na kojoj je decenijama bio vojni kompleks, ponudila upola manje od američkog konzorcijuma NCH, a nije ispunjavala i uslov tendera da mora biti renomirani operator turističkih kompleksa nivoa 4 + ili pet zvjezdica. 

SOCAR je ponudio euro po kvadratu godišnje, fiksno pet odsto dobiti i investicije od 258 miliona eura za osam godina. Konzorcijum NCH nudio je dva eura po kvadratu, 5,1 odsto dobiti i procjenu investicija od 200 miliona, s tim što su u investicionom programu precizirali ulaganja od 90 miliona eura. 

Iako je cijena zakupa bila jedna od bitnih stavki, Tenderska komisija Savjeta za privatizaciju odlučila se za Azerbejdžance. Predsjednik Tenderske komisije bio je tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić, a na čelu Savjeta za privatizaciju tadašnji premijer Igor Lukšić.

Vlada je, potom, više puta mijenjala planove za ovu lokaciju i omogućila i duplo veću gradnju od prvobitno predviđene, kao i promjenu strukture, sa više stanova, vila i poslovnog prostora, a u ugovoru nema ni antikoruptivne klauzule što, kako ocjenjuju sagovornici CIN-CG, baca ozbiljnu sjenku na ovaj posao.

Iz Azmonta nijesu odgovorili koliko je objekata završeno do sada, a ranije su saopštili da će se pored 214 stambenih jedinica, u sklopu rizorta naći oko 30 različitih maloprodajnih radnji. Iz Azmonta nijesu odgovorili ni koliko su nekretnina prodali i ko su kupci. 

Predstavnici investitora nijesu pristali na sastanak sa autorkama ovog istraživanja. S obzirom na to da je rizort otvoren za posjetioce, one su u Kumboru vidjele da je na prostoru od 26 hektara uz 1800 metara obale nikao čitav mali grad. 

Izgrađen je hotel brenda One&Only koji još nije otvoren, marina, vile i stambene zgrade, sa uređenim prilazima, trgovima sa fontanama i modernim parkovima, čiji luksuz dodatno ističu obližnje skromne građevine u kojima živi lokalno stanovništvo. Tu su i butici, restorani, barovi, antikvarnice, galerije, supermarket… 

Prisutne mašine i radnici ukazuju da se još radi, ali se vidi i da nije mnogo ostalo. Prema ugovoru, investitoru je dozvoljena fazna izgradnja, a završetak radova predviđen je tokom prvih osam godina zakupa, odnosno u ovoj godini. Glavni izvođač radova je kompanija Picaroti Montenegro registrovana u Herceg Novom, podružnica istoimene švajcarske kompanije. 

Iako ranije praktično nije bilo nikakvih veza sa Azerbedžanom ova zemlja je iznenada prije jedne decenije postala interesantna destinacija i partner državnom vrhu. Prije nego što je u julu 2012. godine sklopljen posao sa SOCAR-om, a  i poslije, najviši zvaničnici Crne Gore bili su česti gosti Alijeva, čija se zemlja u međunarodnim okvirima sumnjiči za netransparentne poslove. Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio je u zvaničnoj posjeti u septembru 2011. godine. U decembru iste godine u svojstvu šefa DPS-a putovao je aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović, a sa njim njegov aktuelni savjetnik, tada šef diplomatije Milan Roćen. Na samitu NATO-a u maju 2012. sa Alijevim se u Čikagu sreo tadašnji  premijer Igor Lukšić. 

Lukšić je putovao u Baku i neposredno nakon potpisivanja ugovora o zakupu zemljišta u Kumboru. Đukanović je kasnije posjetio Azerbejdžan još dva puta kao premijer, a Vujanović još pet puta kao predsjednik države. 

Igor Lukšić i Filip Vujanović (foto: vijesti.me)

Vujanović i Lukšić su na pitanje CIN-CG-a, odgovorili da su bili u službenim posjetama i da nijesu imali lične poslove sa bilo kim iz Azerbejdžana. Iz Đukanovićevog kabineta nijesu odgovorili o razlogu posjeta, niti da li on ili Roćen imaju poslovne veze i interese sa Azerbejdžanom.

Članovi najbliže Đukanovićeve porodice povezani su sa poslovima u Kumboru. Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP), koji je u većinskom vlasništvu njegovog mlađeg brata Aca nadzire investiciju i sačinjava izvještaje za parlament. RZUP je posao dobio na tenderu, a investitor treba da mu za to plati 142,8 hiljada eura. Predsjednikova sestra Ana Đukanović, preko svoje advokatske kancelarije, obavljala je pravne poslove za Azmont banku. Iako i RZUP i Azerbejdžanci kao povjerljive kriju podatke o tome ko izvodi radove i obavlja druge poslove, podgorička firma Bemaks, kojoj se u javnosti pripisuje bliskost sa Milanom Roćenom, objavila je na svom sajtu da je ugovorila posao za 61,5 miliona eura. Bemaks je nezaobilazni izvođač u svim velikim investicijama, uključujući i najveću – dionicu auto-puta.

Poslije ugovora duplirani kvadrati

Tender za zakup nekadašnjeg vojnog kompleksa od 242 hiljade kvadratnih metara sa 90 objekata od ukupno 62 hiljade kvadrata, objavljen je 14. septembra 2011. sa rokom za ponude do 15. marta 2012 godine. 

Za najpovoljnijeg ponuđača SOCAR je izabran u aprilu 2012. godine. Ugovor su 10. jula potpisali tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić i predstavnik SOCAR-a Gafar Gurbanov. On je bio izvršni direktor Azmonta 2012. i 2013. godine, kao i direktor ofšor kompanije Triangle investment koja je za SOCAR otkupila tendersku dokumentaciju. U britanskom registru preduzeća se vodi kao direktor još nekoliko ofšor kompanija. 

Prije potpisivanja ugovora sprovedena je javna rasprava o nacrtu planskog dokumenta za Kumbor (studija lokacije), koji je predviđao gradnju oko 75 hiljada kvadrata bruto površine objekata na lokaciji kasarne, od čega je polovina trebalo da budu hotelski kapaciteti, a ostatak objekti za ekskluzivno stanovanje (sa pratećim sadržajima, poput ugostiteljskih, trgovinskih). U finalnoj Studiji lokacije se navodi da je „finansijsko tržišna projekcija pokazala da investicija u ovako nizak kapacitet (800 korisnika) može biti finansijski održiva samo ako je 50 odsto prostornih kapaciteta u hotelima visoke kategorije, a 50 odsto u ekskluzivnom stanovanju“. 

Nakon što su Vlada i Skupština 26. jula 2012. godine odobrili ugovor o zakupu, Azerbejdžancima je krajem te godine finalnom verzijom plana za Kumbor, omogućeno da sagrade duplo više, 100 hiljada kvadrata turističkih objekata (uključujući hotelski smještaj) i 45 hiljada kvadrata za luksuzne stanove, trgovine, ugostiteljske, kulturne i ostale sadržaje, kao i ranije ugovorom previđenu marinu sa 250 vezova. 

Veća gradnja i profit, nijesu praćeni povećanjem cijene zakupa.

Državna studija lokacije "Sektor 5" – Kumbor  je 2014. opet izmijenjena. Omogućena je gradnja dodatnih pet hiljada bruto kvadrata, ali je izmjenom strukture duplo povećana i kvadratura za stanove, vile, trgovine i restorane.

Nekadašnji član skupštinske Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije Mladen Bojanić kaže za CIN-CG da je izmjena planskih dokumenata nakon prodaje državne imovine crvena lampica koja ukazuje na mogućnost korupcije. 

„Često su se dešavale prenamjene, kao i uvećanje stepena iskorišćenosti prostora. Sve to utiče, u prvom redu na prodajnu cijenu zemljišta, a u kasnijoj fazi na veličinu i vrijednost objekata... Portonovi je samo jedan od primjera kako se država svjesno odrekla svog autoriteta“, kazao je Bojanić.

Za pravnu savjetnicu pri NVO Akcija za ljudska prava Ines Mrdović, problematično je što u ugovoru sa SOCAR-om nema antikoruptivne klauzule, predviđene nizom dokumenata EU i Savjeta Evrope.

„Kada dajete zakup na nevjerovatnih 90 godina, iza kojeg se krije prodaja lokacije, a opseg investicija se mjeri stotinama miliona eura, najmanje što vlasti treba da učine jeste da ugovornim odredbama najbolje zaštite državne interese, uključujući i antikoruptivnu klauzulu, jer se tako pokazuje odgovoran odnos prema javnim resursima i građanima“, rekla je Mrdović za CIN-CG.

Povezane kompanije i tajni podaci

Azmont je u Crnoj Gori osnovao pet ćerki kompanija, a 2016. i banku. Ona se u početku zvala Azmont, pa Nova banka, a sada Adriatic banka. Pravne poslove obavljali su preko advokatske kancelarije Ane Đukanović.

U julu 2019, Azmont je prodao Novu banku kompaniji Adriatic Capital LLC iz SAD-a za 7,1 milion eura. Uradili su to, prema nezvaničnim informacijama iz bankarskih krugova, jer nijesu mogli naći korespodentsku banku za platni promet sa inostranstvom.

Prema podacima iz CRPS, novi vlasnici banke su Aleksandar Šnajder (80 odsto) i David Genecov (20 odsto).

Šnajder je koosnivač i predsjednik kompanije Midland grupe kojoj je Vlada dala da upravlja nikšićkom Željezarom od sredine 2004. do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku pod neutvrđenim okolnostima i ostala dužna za poreze 2,7 miliona eura. 

Portonovi (Alisa Hajdarpašić)

I Midland je u Crnoj Gori pravno zastupala Ana Đukanović.

Na pitanje CIN-CG-a zašto su dali saglasnost da Novu banku kupi investitor koji se pokazao nekredibilnim u Željezari, iz CBCG su odgovorili da je on dostavio propisanu i dodatno zahtijevanu dokumentaciju, dokaze o prijavljenom, odnosno plaćenom porezu za posljednje tri godine, ne pominjući dug iz Željezare od 2,7 miliona eura.

Drugi vlasnik Adriatik banke je Genecov Plastic Surgery Group iz Dalasa. 

CBCG je odbila da dostavi CIN-CG-u dokument o saglasnosti za prodaju Nove banke, uz obrazloženje da je to povjerljivo. 

Svi u Baku

Đukanović i Roćen u Bakuu (foto: apa.az)

Šef DPS-a Milo Đukanović i ministar vanjskih poslova Milan Roćen boravili su u radnoj posjeti Republici Azerbejdžan od 21. do 23. decembra 2011. godine na Međunarodnoj konferenciji „Politika modernizacije – novi ekonomski i socijalni izazovi“, navodi se na sajtu Kulturno – ekonomskog centra Azerbejdžana i Crne Gore.

Đukanović je Azerbejdžan posjetio još dva puta kao premijer.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je nakon prve zvanične posjete u septembru 2011. putovao i 2012, 2013, 2015, 2016. i 2017. godine. Njegova ćerka Nina Vujanović bila je na Globalnom forumu mladih lidera u Bakuu u avgustu 2017, a supruga Svetlana tu zemlju je posjetila u septembru 2017. sa delegacijom Vrhovnog suda na čelu sa predsjednicomVesnom Medenicom.

Pored ograde iz Vujanovićeve kancelarije da „raniji predsjednik Crne Gore apsolutno nikada sa bilo kim iz Azerbejdžana, ili bilo koje druge države, nije imao nikakav poslovni odnos“, o razlozima posjeta uputili su na njegov sajt bivšeg predsjednika. Na njemu se, između ostalog, navodi da je u decembru 2013. godine učestvovao na konferenciji o gasovodu Šah Deniz 2, gdje je potpisan Memorandum o razumijevanju Crne Gore, Azerbejdžana, Albanije i Hrvatske o saradnji u izgradnji gasnog koridora u tim državama. 

Vujanović je nedavno poslao pismo podrške Alijevu povodom konflikta oko Nagorno-Karabaha navodeći „da je sa velikom tugom i zabrinutošću primio vijesti o ponovnim kršenjima mira i ubijanju nedužnih ljudi“.

Na pitanje CIN-CG-a, da li je takvo pismo poslao i predsjedniku Jermenije, iz Vujanovićeve kancelarije su odgovorili da je on u odnosu na višedecenijski konflikt uvijek iskazivao poštovanje stava iz rezolucija Savjeta bezbjednosti UN koje su ukazivale na nužnost mirnog rješenja.

Tajna ko su konsultanti za 12 miliona eura

Iz Azmonta za CIN-CG kažu da su do kraja 2019. uložili 637,5 miliona eura, ali podaci RZUP-a, govore da je za isti period uloženo oko 543,8 miliona eura. Centralna banka je investicije iz Azerbejdžana prikazala samo za 2016. i 2017, ukupno 113 miliona eura, dok su one za 2012. proglasili tajnom. Iz Azmonta kažu da su te godine uložili 11,1 milion eura. Tada je plaćeno 10.868.490 eura zakupnine za prvih 45 godina, dok Azmont sada prodaje vile površine od 598 do 659 kvadrata, po cijeni do 9,46 miliona eura.  

U 2019. Azerbejdžanci su uložili 213,9 miliona, 2018. godine 92,4 miliona, 2017. godine 5,7 miliona, a u periodu 2012-2016. oko 183,7 miliona, pokazuju podaci RZUP-a, koji je na tenderu izabran za nadzor. 

Nadzor je tražio parlament 2016. godine, jer je prvi izvještaj o ulaganjima 92 miliona eura za 2013, 2014. i sedam mjeseci 2015. godine Vlada usvojila na osnovu podataka investitora. 

Iz Azmonta objašnjavaju da su razliku između sume koji je registrovala CBCG i one koja je utrošena prema njihovim i izvještajima RZUP, popunili „iz investicija (što podrazumijeva kapital i pozajmice osnivača) i operativnih prihoda kompanije“. 

„Primarni izvor finansiranja, kao što se vidi iz dostupnih javnih izvještaja, je iz investicija“, kazali su iz Azmonta napominjući da su registrovani u Crnoj Gori.

Prema izvještajima RZUP-a, od investiranih 543,8 miliona eura, 445,8 miliona se odnosi na izvedene radove, 53,7 miliona na projektovanje, a na konsultantske usluge 12,3 miliona. 

Iz Azmonta su na pitanje CIN-CG-a s kim su sklapali konsultantske ugovore, odgovorili da zadržavaju pravo da ne komentarišu poslovno osjetljive informacije. Iz RZUP-a su se pozvali na obavezu čuvanja povjerljivih podataka.

Iz Sektora Uprave policije za sprečavanje pranja novca, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali investicije iz Azerbejdžana i da li je bilo sumnjivih transakcija.

Naftna kompanija, pa ofšor

Alijev i Đukanović (foto: vijesti.me)

Alijev je na vlasti od 2003. godine. Od tada njegovo bogatstvo, prema dostupnim informacijama, raste nevjerovatnom brzinom i procjenjuje se da je trenutno jedan od najbogatijih predsjednika država u svijetu.  Mreža istraživačkih novinara OCCRP proglasila ga je je „čovjekom godine u oblasti kriminala i korupcije“ za 2012. godinu. Tri godine kasnije ta neslavna titula pripala je aktuelnom crnogorskom predsjedniku Milu Đukanovića, kojeg je britanski Indipendent mnogo ranije uvrstio u 20 nabogatijih vladara svijeta. 

Ugledna međunarodna organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije Transparency International 2013. je Azerbejdžan označila kao državu u kojoj je korupcija porasla, a ta je zemlja  u 2018. godini bila na crnoj listi EU, zbog pranja novca. 

SOCAR je bio u vlasničkoj strukturi Azmonta do 2017. godine, kada ga potpuno preuzima Azerbaijan Global Investment (AGI). Da iza AGI stoje ćerke predsjednika Azerbejdžana, a manji udio ima njihov djed Arif Pašajev, pokazuju podaci Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore, turske berze i izvještaji banaka povezanih sa porodicom Alijeva.

Iako je naftna kompanija izašla iz posla u Kumboru, ona je još aktuelna u Crnoj Gori. SOCAR se pominje u aferi Možura kao krajnji vlasnik ofšor firme Cifidex čije je transakcije u avgustu počelo da ispituje i Specijalno državno tužilaštvo. Cifidex je za crnogorsku firmu Možura Wind Park, koja upravlja gradnjom vjetroelektrane na istoimenom brdu kod Ulcinja, u decembru 2015. godine platio španskoj firmi Fersa i kompaniji Čelebić oko 3,5 miliona eura, a dva i po mjeseca kasnije prodao je malteškoj državnoj kompaniji Enemalta za 11,3 miliona eura. Korupciju u ovom poslu istraživala je malteška novinarka Dafne Karuana Galicia koja je ubijena.

Prema izvještaju američkog Ministarstva pravde, SOCAR je, povezivan i sa češkim biznismenom Viktorom Koženijem uključenim u masovnu šemu podmićivanja visokih državnih zvaničnika u Azerbejdžanu, kako bi došao do značajnog udjela u ovoj kompaniji.

U Holandiji je 11. jula 2012, dan nakon potpisivanja ugovora o zakupu kompleksa u Kumboru, registrovana firma Saiph Holding BV i njen vlasnik Cooperatief Saiph Holding UA. Vlasnik ove druge, što znači obje, bio je SOCAR.

Narednog dana, SOCAR u Crnoj Gori osniva Azmont investments i na njega prenosi prava o zakupu bez saglasnosti Vlade, što je ugovorom omogućeno, što su za CIN-CG potvrdili iz Ministarstva održivog razvoja i turizma. U decembru iste godine, bez naknade, SOCAR prenosi vlasništvo u Azmontu na Saiph Holding BV.

U julu 2014, azerbejdžanski PSG Resort upisom akcija stiče 80 odsto vlasništva u Cooperatief Saiph Holdingu, dok SOCAR zadržava 20 odsto. Potpuni vlasnik PSG Resorta je AGI, koji je osnovan u oktobru 2013. u Bakuu.

AGI je davao pozajmice za gradnju Portonovog i tako početkom 2017. godine postao stopostotni vlasnik Azmonta. Krajem 2017. godine osam odsto Azmonta stekao je Arm International iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji je vlasnik Saiph Holding BV, ali je već početkom 2018. AGI opet bio potpuni vlasnik.

Kada je AGI krajem 2015. ušao u vlasničku strukturu Azmonta, njegovi vlasnici bili su azerbejdžanske kompanije Ataholding (33 odsto), Synergy Group (32 odsto) i Pasha Development (35 odsto). Iza Ataholdinga su stajale tri firme osnovane na Sejšelima i u Panami, vlasnik Synergy bila su dva fizička lica, a Pasha Development je dio Pasha Holdinga.

Prema izvodu Poreske uprave iz jula 2018. godine, u međuvremenu su vlasnici AGI postali Pasha Development (99 odsto) i Pasha Investment (jedan odsto). U Poreskoj upravi nema novih podataka o promjenama vlasništva. Ove kompanije su u vlasništvu Pasha Holdinga, koji je vlasnik 60 odsto azerbejdžanske Pasha banke. Firma Ador u banci ima 30 odsto, a 10 procenata je u rukama Alijevog tasta.

Pasha banka ima podružnice u Gruziji i Turskoj. Iz finansijskog izvještaja gruzijske podružnice za 2019. i 2020. godinu se vidi da su krajnji vlasnici majke banke predsjednikove kćerke Lejla i Arzu (po 45 odsto) i njihov djed Arif Pashayev (10 odsto).

Prema gruzijskim propisima, u vlasničkoj strukturi se moraju označiti pojedinačno lica koja primaju direktne prihode, a ne pravna lica osnivači, pa se tako razotkrila vlasnička veza u Pasha Holdingu i Adoru. Umjesto odgovora na pitanje ko su krajnji vlasnici, iz Azmonta su uputili na “javno dostupna dokumenta i izvještaje”.

Biljana MATIJAŠEVIĆ
Alisa HAJDARPAŠIĆ

Trasa prolazi kroz zone stroge zaštite Durmitora i Emerald područja Lovćena i rijeka Komarnice, Tare i Ćehotine. Projekat od 106 miliona upitan i ekonomski, nakon što su Italijani prepolovili podmorski kabl 


Dalekovod od 400 kilovolti, koji bi trebalo da poveže jug sa sjeverom Crne Gore, kao nastavak projekta podmorskog kabla italijanske kompanije TERNA, nepovratno će ugroziti prirodu u nacionalnim parkovima Lovćen i Durmitor, a nanijeće i značajnu štetu na prostorima rijeke Komarnice,Tare i Ćehotine. 

Uprkos upozorenjima da bi dalekovod mogao da ide drugom trasom ili podzemnom kroz parkove, vlasti nijesu dovoljno marile za ekološke štete, već su se odlučili za najkraću varijantu, kako bi uštedjeli 16 miliona eura. Tako će biti presječeni djelovi nacionalnih parkova, ugrožene biljne i životinjske vrste, ali i uništeni pejzaži koji su ova područja dovela na listu baštine UNESCO.  

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu za koridor Čevo - Pljevlja, koji je radio biro “Liming project” Željka Asanovića, navodi se da će veću štetu pretrpjeti šumska staništa zbog fragmentacije duž cijele trase, dok će nešumska staništa biti nepovratno izgubljena na mjestu gdje se postavljaju dalekovodi. U elaboratu se precizira da će, pored teritorije NP Durmitor, trasa dalekovoda imati direktnog uticaja na dva Emerald lokaliteta - Komarnicu i Ćehotinu.

"Izgradnjom dalekovoda biće uništene manje površine NATURA 2000 staništa i u kanjonu Komarnice, na Sinjajevini i u dolini Ćehotine. Među njima nema rijetkih staništa u Crnoj Gori," navodi se u elaboratu, koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Agencije za zaštitu životne sredine. Duž kanjona Komarnice i Tare, kako se ističe, posebno na sudare sa tim instalacijama osjetljive su ptice grabljivice, koje se brzo kreću tokom hvatanja plijena. Autori elaborata ipak smatraju da, s obzirom na uzak prostor trase, "opstanak ni jedne vrste neće biti doveden u pitanje".

Emerald je ekološka mreža područja koja su od interesa za specifičnu zaštitu. Ona funkcioniše uporedo sa programom zaštićenih područja Natura 2000 u Evropskoj uniji.

Stručnjaci za oblast energetike, dovode u pitanje i ekonomsku isplativost ovog dalekovoda i investicije od 106 miliona eura, jer je podmorski kabl svečano pušten u rad 15. novembra prošle godine, tek pola najavljivanog kapaciteta, 600 umjesto 1.200 megavata. Zato se prenos struje bez problema obavlja postojećom mrežom dalekovoda. 

Uštedom su se rukovodili i kreditori. U dokumentu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja je za projekat od 106 miliona eura dala 60 miliona eura kredita Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), ističe se da je jedno rješenje koridora koje izbjegava oba nacionalna parka analizirano u Procjeni uticaja na životnu sredinu i društvo (Environmental and social impact assessments ESIA) u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. 

"Ovaj koridor bi bio dugačak preko 200 kilometara, u poređenju sa predloženim koridorom od 152.5, odnosno duži za oko 50 km. Ovo bi povećalo troškove za oko 16 miliona eura, ili oko 27 procenata. Ova alternativa nije razmatrana kao ekonomski izvodljiva", navodi se u tom dokumentu.

Ekonomska ušteda i kraća trasa da dalekovod prolazi 11 kilometara kroz Nacionalni part Lovćen i još tri kilometra kroz NP Durmitor.

Nataša Kovačević

Na sajtu EBRD se navodi da su konsultovali više nevladnih organizacija koje se bave zaštitom životne okoline, kako bi pomogli CGES u pripremanju ESIA u skladu sa Direktivom EU i zahtjevima banke. Jedna od njih je i Green home čija je izvršna direktorica Nataša Kovačević naglasila za CIN-CG, kako su upozorili EBRD da ovaj projekat nije u skladu sa principima održivosti životne sredine i tražili da se uzdrže od finansiranja u doglednoj budućnosti, osim ako se sva pitanja riješe na zadovoljavajući način.

Tokom javnih rasprava povodom procjena uticaja na životnu sredinu koje su organizovale EBRD i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) potencirana su tri ključna problema - ekološka šteta projekta, socio-ekonomska opravdanost i nedostaci prostornog planiranja.

“Pokušali smo da ukažemo da planirani dalekovod prolazi kroz zonu stroge zaštite NP Durmitor i drugu zonu NP Lovćen, dok dodatno prolazi kroz četiri Emerald područja (Lovćen, Durmitor, rijeke Komarnicu i Taru) kao buduća Natura 2000 područja, te da se planiranim koridorom i trasom krše odredbe Zakona o zaštiti prirode” kazala je Kovačević za CIN-CG.

Alternativa, prema njenim riječima nije izabrana jer bi izbjegavajući NP Lovćen bila duža 18 kilometara i skuplja 7,74 miliona, a u slučaju NP Durmitor to je značilo dodatnih  29 kilometara i 8,35 miliona eura više.

Kovačević  naglašava da je dalekovodom posebno ugrožen vizuelni i pejzažni identitet Durmitora i Tare: “Klasifikovan kao visoko osjetljiv, netolerantan na promjene, te je već tada bilo jasno da će kombinovani stubovi za dalekovode visine 40-50m kroz Durmitor i kanjon rijeke Tare, značajno ugroziti jedan od najvažnijih kriterijuma zbog kojeg je ovo područje proglašeno UNESCO prirodnom baštinom”.

Trasa dalekovoda na dva mjesta prekida mapu Emerald zone NP Lovćen, vidi se iz elaborata za dalekovod "Lastva - Čevo" iz novembra 2014. godine koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Elaborat je radio biro “Medix” Ljiljane Vuksanović za potrebe CGES. 

I biolog Vuk Iković, predstavnik organizacije KOD, ističe kako je vidljivo, da je dalekovod uzrokovao gubitak vizuelnog identiteta Lovćena, narušavajući, pored pejzažne, i biološku vrijednost parka.

Iz KOD-a smatraju da se, ukoliko se nisu mogli zaobići nacionalni parkovi, trebalo odlučiti za podzemni kabl. To ne bi bio izuzetak, jer je oko 5,5 kilometara podzemnog kabla postavljeno od jadranske obale do konvertorske stanice u Lastvi. 

"Možda bi neka druga država imala opravdanje da ne koristi podzemni kabal, ali ne i Crna Gora – jer smo Ustavom definisani kao ekološka država. Naša država treba da bude puna šuma, a ne premrežena kablovima, gajtanima i cijevima" kazao je Iković za CIN-CG.

Iz CGES su rekli za CIN-CG da je razmotrena i opcija polaganja podzemnih kablova u kombinaciji sa nadzemnim dalekovodom, ali da se takvo rješenje "pored toga što može da unese smetnje, odnosno značajne probleme u rad prenosnog sistema, izbjegava i u međunarodnoj praksi". 

“Takav način gradnje dalekovoda bio bi i ekonomski neisplativ, naročito imajući u vidu konfiguraciju terena, odnosno planinsku topografiju i šume, gdje bi radovi na polaganju podzemnog kabla bili daleko kompleksniji, obimniji, praćeni miniranjem terena, što bi uslovilo i mnogo veći uticaj na životnu sredinu i društvo u cjelini”, tvrde iz CGES.

Tokom izbora koridora, kako ističu iz CGES u odgovorima na pitanja CIN-CG, vodilo se računa da se zaobiđu zaštićena područja, izbjegne fragmentacija nacionalnih parkova, kao i da se u što većoj mjeri koriste trase postojećih dalekovoda od 110 kilovolti.

U dokumentu EBRD-a stoji da je trasa dalekovoda na pojedinim djelovima NP Lovćen širine i do 100 metara. Iković ističe da se štetne posljedice najčešće javljaju “na udaljenosti kilometar od same trase”. On kaže da provlačenje dalekovoda ili puta onemogućava dijelu životinja da dođu do hranilišta ili prostora za razmnožavanje. Da bi pojedine vrste prešle iz jednog u drugi dio šume moraju biti izložene suncu, što će "za mnoge od njih biti smrtonosno". Ali koje će biti posljedice nije jasno, jer u elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu za dalekovod Čevo – Pljevlja, ističe Iković, piše da ona nije detaljno istražena.

Vuk Iković

"Ukoliko sa velikom pouzdanošću ne znate u kakvom je stanju priroda, onda ne možete ni znati kako će jedan dalekovod uticati na životinjski svijet i koje mjere bi trebalo propisati za smanjenje negativnog uticaja. Ljekar vam ne može propisati ljekove prije nego što uspostavi dijagnozu ", upozorava Iković.

Pojedine šumske vrste koje su aktivne tokom obdanice moraju da pređu brisani prostor i da budu direktno izložene suncu. Ovo je kobno za vrste koje brzo gube vodu kao što su vodozemci 

Iković ističe da su, na primjer, daždevnjaci na listi zaštićenih životinja Crne Gore i visoko su osjetljivi na promjene temperature.

“Ukoliko brisani prostor prođe kroz reproduktivni centar populacije daždevnjaka (npr. jezerce ili bara), onda će ta vrsta sa tog lokaliteta nestati, jer nema gdje da polaže jaja. Slično se dešava ukolko trasa u vidu barijere sprečava daždevnjake da dođu do lokve,” kazao je sagovornik CIN-CG-a.

Dalekovod nije trasiran najbezbolnijim putem po prirodu već je, prema mišljenju Ikovića, projektovan “po sitno-sopstveničkim interesima”.

On podsjeća da nacionalnih parkovi, osim prirodnog bogatstva imaju i snažnu turističku dimenziju. Prema zvaničnim podacima svih pet prošle godine posjetilo je 600.000 osoba, najviše Durmitor.

I ornitolog Bojan Zeković iz Centra za proučavanje ptica (CZIP) kaže za CIN-CG da dodatno brine to što je "prostor Jezerske površi na Durmitoru, posebno oko Bara Žugića važan za migraciju grabljivica,” koje su ujedno i najrizičnija grupa zbog mogućnosti da stradaju od strujnog udara ili sudara sa instalacijama.

Zeković kaže da je neophodan dalji monitoring da se vidi koje su to vrste i na kojim djelovima najugroženije, ali i sugeriše postavljanje ometača i izolatora.

Portparolka EBRD Sesilija Kalatrava kazala je za CIN-CG da su prilikom izbora trase dogovorili “mjere sa CGES kako bi se umanjile posljedice u NP, uključujući lokalne analize za postavljanje stubova i tajming za građevinske radove koji su van sezone ugnježdavanja i parenja ptica”.

Za razliku od ekoloških organizacija Green Hom, KOD, CZIP i drugih, iz Javnog preduzeća Nacionalni parkovi tvrde za CIN-CG da kompletna trasa dalekovoda ide kroz treću zonu oba parka, koja, po Zakonu o zaštiti prirode podrazumijeva da se mogu razvijati naselja i prateća infrastruktura.

S obzirom da je Terna, umjesto podmorskog kabla od 1200MW postavila upola manji, ekonomista Dejan Mijović smatra da postojeća visoko-naponska prenosna mreža, izgrađena uz podršku Svjetske banke 70-tih godina prošlog vijeka, a koja spaja sve države bivše Jugoslavije, može sasvim kvalitetno da servisira svu trgovinu električnom energijom Crne Gore i njenih susjeda sa Italijom. 

“Investicija CGES-a u gradnju trafo stanice Lastva i njeno povezivanje sa postojećom prenosnom mrežom bila je racionalna i opravdana. Međutim, sasvim nepotrebno se požurilo sa gradnjom novog dalekovoda do Pljevalja i uništavanjem nacionalnih parkova nakon što je italijanska Terna odustala od polaganja druge žile kabla od 600MW, i to bez ikakve garancije da će to uraditi u doglednom roku. Stoga bi za CGES i Crnu Goru bilo najracionalnije da se odmah prekine dalja gradnja dalekovoda i korišćenje nepotrošenog dijela zajma EBRD. Čak i da se italijanski partner u međuvremenu predomisli, treba razmontirati dio dalekovoda koji je potpuno devastirao naše najljepše prirodne predjele i ugrozio opstanak lokalnog stanovništva, jer ih je učinio nepodobnim za razvoj ruralnog turizma. U svakom slučaju, potrebno je uraditi detaljnu cost-benefit analizu alternativnih opcija gradnje, tj. mogućnosti zaobilaženja ili polaganja podzemnog kabla kroz najosljetivije predjele, jer to nikad nije propisno učinjeno. Ubijeđen sam da bi takva analiza pokazala da postoji rješenje čije bi koristi za društvo bile znatno veće od nešto uvećanih troškova gradnje”, ocijenio je Mijović u razgovoru za CIN-CG. 

On podsjeća da je polazni motiv Terni bio da omogući uvoz jevtine električne energije iz regiona, jer se mogla plasirati po višim cijenama u Italiji. Računali su na veliki uvoz iz postojećih i novoizgrađenih proizvodnih kapaciteta u regionu, ne samo zelene energije, za što je bio potreban kabl od 1.200MW.  

“Odustali su kad su uvidjeli da se dešava obrnuto, da se u Italiji grade mnogobrojne, tržišno konkurentne elektrane (koje mogu preživjeti bez subvencija države) na bazi vjetra i sunca, dok Crna Gora i ostale zemlje regiona ne realizuju planirane investicije u preskupe i neisplative termoelektrane i hidroelektrane” kazao je Mijović.

Terna nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a, da li se i kada očekuje postavljanje drugog podmorskog kabla, a iz CGES-a su rekli da je to “prvenstveno vezano za buduće potrebe tržišta električne energije kako na Balkanskom, tako i na Apeninskom poluostrvu”. Pozivajući se na izvršnog direkotra TERNE Luiđija Ferarisa, italijanski mediji su objavili da se druga žila može očekivati tek 2026-2027. 

Iz CGES-a su ranije kazali za CIN-CG da se sa radovima na izgradnji dalekovoda kroz NP Durmitor još nije počelo, osim pripreme za sječu šume na pristupnim putevima i trasi dalekovoda na teritoriji Žabljaka. Pandemija COVID-19 je, ističu, djelimično usporila radove, ali će pokušati da završe na vrijeme. 

“Planom je predviđeno da se radovi na izgradnji DV Čevo – Pljevlja završe do kraja 2021. godine,” stoji u odgovoru CGES-a. 

Ukupan budžet projekta dalekovoda je oko 106 miliona eura. Zaključno sa 2019, potrošeno je više od 95 miliona eura. Izgradnja sekcije „Lastva-Čevo“ iznosila je oko 31, dok je za dio „Čevo-Pljevlja“ opredijeljeno oko 40 miliona eura. 

Preko imanja, pa šta bude

Upornost CGES da prođe dalekovodom kuda je naumio pogodio je i dio građana. Cetinjanin Radomir Martinović svakog drugog dana ide u Ulcinj po mlijeko od kojeg pravi i prodaje sir. Stado krava iz Nacionalnog parka Lovćen preselio je na jug, nakon što su preko njegovog imanja postavljeni dalekovodi.

Na imanju, nekoliko kilometara prije Ivanovnih korita, osim dvije kuće, on ima i nedovršen motel. Problemi su, tvrdi, počeli kada je komisija Uprave za nekretnine sačinjena od četiri sudska vještaka utvrdila da u “koridoru ove dionice dalekovoda nema stambenih ili drugih građevinskih objekata”. 

Nakon žalbe Martinovića, ista komisija tri mjeseca kasnije zabilježila je da“dalekovodi dijagonalno dijele obradivo poljoprivredno zemljište i restlovi ostaju sa jugozapadne strane u znatno manjoj površini, sa porodičnim stambenim objektom (kućom) i pomoćnim objektom.”. 

U dokumentu komisije Uprave za nekretnine od sredine jula 2013. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se zabrinutost "da postoji mogućnost da električno i magnetno polje štetno utiču na zdravlje ljudi, jer podstiču razvoj malignih oboljenja, leukemije kod djece, da razaraju imunološki system organizma, stvaraju suicidne nagone kod ljudi koji duže borave u zoni dalekovoda".

Komisija je ocijenila da CGES treba da razmotri mogućnost izmještanja trase dalekovoda. Martinović kaže da su njegovi rođaci nudili da dalekovodi pređu preko njihovih imanja. Iz CGES-a su za CIN-CG, međutim, rekli da su tokom 2017. godine analizirali kako da izbjegnu imanje Martinovića, ali, “nažalost, ni vlasnik, ni njegove komšije i rođaci nijesu pokazali spremnost za prihvatanje kompromisnog rješenja”. 

“…Razmatrana je i eventualna pravična naknada za nepokretnosti u njegovom vlasništvu koje su predmet eksproprijacije, ali imenovani nije bio saglasan sa predloženim,” kazali su iz državne kompanije.

Martinović ističe da su mu nudili oko četvrt miliona, ali da su strani vještaci utvrdili da je njegovo imanje vrijedno tri miliona eura. Zadovoljio bi se i sa dva miliona, da kupi drugu zemlju, izgradi motel i sa sinovima nastavi porodični biznis.

Do dogovora nije došlo, a CGES objašnjava da je na osnovu odluka Uprave za nekretnine i Osnovnog suda u Cetinju, postavio dalekovod preko imanja “kako je to, uostalom, predviđeno DPP-om i izdatom građevinskom dozvolom, jer vlasnik zemljišta nije dozvoljavao izvođenje bilo kakvih radova”.

Iz organizacija KOD, koja se  bavila ovim i još nekoliko slučajeva, kažu da, CGES nije pristupio na fer osnovama obeštećenju lokalnog stanovništa.  

 "Samo u 2017. godini CGES je prihodovao 34,7 miliona eura uz dobit od 4,7 miliona eura. Oni su porodici koju smo pratili nudili 2,3 eura po metru kvadratnom, iako nalaz vještaka kaže da će značajno biti umanjena mogućnost korišćenja. U okolini zemljište se prodaje preko 20 eura po metri kvadratnom", kazao je Iković.


Promet do maksimuma

Prema podacima CGES, od puštanja u rad podmorskog kabla do kraja avgusta, uključujući tranzit preko crnogorskog sistema, iz Italije je uvezeno 916.631,59 MWh, dok je izvezeno u tu zemlju 916.641,03 MWh.

Uprkos značajnim izazovima i poremećajima na tržistu električne energije pojavom pandemije korona virusa, dosadašnji rezultati ne samo što idu u prilog tezi o isplativosti projekta podmorskog kabla, nego i prevazilaze očekivanja kompanije, ocjenjuju iz CGES, ističući da su oni “bez obzira kada će druga žila biti položena”, dobili na raspolaganje dio kapaciteta podmorskog kabla od 200 MW,  koji je na početku projekta bio definisan.

Uvidom u podatke na sajtu, može se vidjeti da je često korišten maksimum prenosne moći kabla od 600 MW.

"Prihodi operatora prenosnog sistema potiču od alokacije prekograničnih prenosnih kapaciteta. CGES je na do sada izvršenim aukcijama dodjele prekograničnih kapaciteta na granici sa Italijom prihodovao 4.435.201,93€, dok je za devet  mjeseci ove godine prihod po osnovu alokacije prekograničnih kapaciteta sa Italijom, 3.755.552,57," navodi se u odgovoru CGES-a.

Miloš RUDOVIĆ

The transmission lines pass through the strictly protected area of Durmitor and Emerald areas of Lovćen and the rivers Komarnica, Tara, and Ćehotina. The project worth 106 million is also questionable economically after the Italians halved the submarine cable

The 400-kilovolt transmission line, which should link the south with the north of Montenegro, as a continuation of the undersea power interconnector of the Italian company TERNA, will irreversibly endanger nature in the Lovćen and Durmitor national parks and cause significant damage to the rivers of Komarnica, Tara and Ćehotina.

Despite warnings that the transmission line could go another route or underground through the parks, the authorities did not care enough about the environmental damage, but opted for the shortest alternative, in order to save 16 million euros. Thus, parts of national parks will be cut off, plant and animal species endangered, and the landscapes due to which these areas have been inscribed on the UNESCO list destroyed.

The Environmental Impact Assessment Study for the Čevo - Pljevlja corridor, conducted by “Liming project” bureau owned by Željko Asanović, states that forest habitats will suffer more damage due to fragmentation along the entire route, while non-forest habitats where transmission lines are installed will be irretrievably destroyed. The study specifies that, in addition to the territory of the Durmitor National Park, the transmission line route will have a direct impact on two Emerald sites - Komarnica and Ćehotina.

"The construction of the transmission line will destroy smaller areas of NATURA 2000 habitats in the Komarnica canyon, Sinjajevina, and the Ćehotina valley. There are no rare habitats among them in Montenegro,” it is stated in the study, which the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) received from the Environmental Protection Agency. Apart from the canyons of the Komarnica and Tara, as it is pointed out, transmission lines pose a special threat to birds of prey through collision with electric vires during the capture of prey. However, the authors of the study believe that, given the narrow space of the route, "the survival of any species will not be called into question."

Emerald is an ecological network made up of areas of special conversation interest. It operates in parallel with the Natura 2000 program in the European Union.

Energy experts are also questioning the economic viability of this transmission line and the investment of 106 million euros, because the submarine cable was ceremoniously put into operation on November 15 last year, only half of the announced capacity, 600 instead of 1,200 megawatts. That is why the transmission of electricity is performed without any problems by the existing network of transmission lines.

Savings was the main goal for the creditors as well. A document from the European Bank for Reconstruction and Development (EBRD), which provided a 60 million euro worth loan to the Montenegrin Electrical Transmission System (MNE: CGES) for the 106 million euro worth project, points out that one corridor solution avoiding both national parks was analyzed in the Environmental and Social Impact Assessment (ESIA) in which the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) had an insight to.

"This corridor would be over 200 km long compared to the proposed 152.5 km corridor, and longer for about 50 km . This would raise costs by about 16,000,000 EUR, or about 27 percent. This alternative was not considered economically feasible," it is stated in the document.

Economic savings and a shorter route means the transmission line to pass 11 kilometers through the Lovćen National Park and another three kilometers through the Durmitor National Park.

The EBRD's website states that they consulted several environmental NGOs to assist CGES in preparing the ESIA in line with the EU Directive and the bank's requirements.

One of them is Green Home, whose executive director Natasa Kovacevic emphasized for CIN-CG, that they have warned the EBRD that this project is not following the principles of environmental sustainability and asked it to refrain from financing it in the foreseeable future unless all issues are resolved adequately.

During public hearings on environmental impact assessments organized by the EBRD and the Environmental Protection Agency (EPA), three key issues were highlighted - the environmental damage of the project, socio-economic justification and shortcomings in spatial planning.

“We tried to point out that the planned transmission line passes through the zone of strict protection of NP Durmitor and the second zone of NP Lovćen and additionally passes through four Emerald areas (Lovćen, Durmitor, the rivers Komarnica and Tara) as future Natura 2000 areas, and that the planned corridor and route violates the provisions of the Law on Nature Protection, " Kovacevic told CIN-CG.

According to her, the alternative was not chosen because avoiding the Lovćen National Park would be 18 kilometers longer and 7.74 million more expensive, and in the case of the Durmitor National Park, that would mean an additional 29 kilometers and 8.35 million euros.

Kovačević emphasizes that the visual and landscape identity of Durmitor and the Tara River is especially endangered by the transmission line: "Classified as highly sensitive, intolerant of changes, and it was already clear that the combined 40-50 meters transmission line poles through Durmitor and the Tara River canyon would significantly jeopardize one of the most important criteria for declaring this area a UNESCO natural heritage site."

The route of the transmission line in two places cuts off the map of the Emerald zone of NP Lovćen, which can be seen from the study for the transmission line "Lastva - Čevo" from November 2014, which CIN-CG received under the Law on Free Access to Information. The study done for the needs of CGES was conducted by the "Medix" bureau whose founder and executive director is Ljiljana Vuksanović.

Biologist Vuk Iković, a representative of the organization KOD, also points out that the transmission line caused the loss of the visual identity of Lovćen, distorting, in addition to the landscape, the biological value of the park.

The KOD believes that, if national parks could not be bypassed, an underground cable should have been chosen. That would not be an exception, because about 5.5 kilometers of underground cable was laid from the Adriatic coast to the converter station in Lastva.

"Maybe some other country would have a justification for not using the underground cable, but not Montenegro since it is defined by the Constitution as an ecological state. Our state should be covered by forests, not cables, cords, and pipes," Ikovic told CIN-CG.

CGES told CIN-CG that the option of laying underground cables in combination with an overhead transmission line was considered, but that such a solution "in addition to introducing disturbances, i.e. significant problems in the operation of the transmission system, is also avoided in international practice."

"Such a way of building the transmission lines would be economically unprofitable, especially having in mind the configuration of the terrain, i.e. mountain topography and forests, where the works on laying the underground cable would be far more complex, extensive, accompanied by mining, which would have a much greater impact on the environment and society as a whole,” CGES claims.

During the selection of the corridor, as pointed out by CGES in the answers to the CIN-CG's questions, care was taken to bypass protected areas, avoid fragmentation of national parks, as well as to use the routes of the existing 110-kilovolt transmission lines as much as possible.

The EBRD document states that the route of the transmission line in some parts of the Lovćen National Park is up to 100 meters wide. Ikovic points out that the harmful consequences most often occur "at a distance of one kilometer from the route itself". He says that building of a transmission line or a road prevents part of the animals from reaching the feeding ground or breeding area. Certain species must be exposed to the sun to move from one part of the forest to another which may be "fatal for many of them." But it not clear what consequences it may have, because in the Study on the Environmental Impact Assessment for the Transmission Line Čevo - Pljevlja, Iković points out, it is written that it has not been investigated in detail.

"If you do not know with great certainty the state of nature, then you cannot even know how a transmission line will affect the animal world and what measures should be prescribed to reduce the negative impact. The doctor cannot prescribe you medication before making a diagnosis ", Iković warns.

Some forest species that are active during the day must cross the cleared area and be directly exposed to the sun. This is fatal for species that lose water quickly such as amphibians.

Ikovic points out that, for example, salamanders are on the list of protected animals in Montenegro and are highly sensitive to temperature changes.

"If the cleared area passes through the reproductive center of the salamander population (e.g. ponds or puddle), then that species will disappear from that locality because there is no place to lay eggs. A similar thing happens if the route in the form of a barrier prevents salamanders from reaching the pond," Ikovic said.

Nature was not taken into account when the transmission line was built, but, in Iković's opinion, it was designed "according to petty-own interests".

He reminds that national parks, in addition to natural wealth, also have a strong tourist dimension. According to official data, all five were visited by 600,000 people last year, mostly Durmitor.

Ornithologist Bojan Zekovic from the Center for Protection and Research of Birds (CZIP) also told CIN-CG that he is additionally concerned because "the area of Jezerska Površ (Plateau of Lakes) on Durmitor, especially around Bara Zugića, is important for the migration of predators," which are also the high-risk group due to the possibility of death from electric shock or collision with installations.

Zekovic says that further monitoring is necessary to see which species are most endangered and in which parts, but he also suggests the installation of jammers and insulators.

Cecilia Calatrava, a communication specialist at EBRD, told CIN-CG that during the route selection they agreed on "measures with CGES to reduce the consequences in the NP, including local analyzes for setting up poles and timing for construction works that are out of the season of nesting and mating birds."

Unlike the environmental organizations Green Home, KOD, CZIP, and others, the Public Enterprise National Parks claims for CIN-CG that the entire transmission line route goes through the third zone of both parks, which, according to the Law on Nature Protection implies that settlements and accompanying infrastructure can be built.

Considering that Terna, instead of a 1200MW submarine cable, installed half as small, economist Dejan Mijović believes that the existing high-voltage transmission network, built with the support of the World Bank in the 1970s, and which connects all countries of the former Yugoslavia, can service all electricity trade of Montenegro and its neighbors with Italy.

"CGES's investment in the construction of the Lastva transformer station and its connection to the existing transmission network was rational and justified. However, the construction of a new transmission line to Pljevlja and the destruction of national parks was unnecessarily rushed after the Italian Terna gave up laying the second core of the 600MW cable, without any guarantee that it would do so in the foreseeable future. Therefore, it would be most rational for CGES and Montenegro to immediately stop further construction of the transmission line and the use of the unspent part of the EBRD loan. Even if the Italian partner changes its mind in the meantime, a part of the transmission line should be dismantled, which completely devastated our most beautiful natural areas and endangered the survival of the local population, because it made them unsuitable for the development of rural tourism. In any case, it is necessary to carry out a detailed cost-benefit analysis of alternative construction options, i.e. the possibility of bypassing or laying an underground cable through the most vulnerable areas, as this has never been done properly. I am convinced that such an analysis would show that there is a solution whose benefits for society would be significantly greater than the slightly increased construction costs," Mijovic said in an interview with CIN-CG.

He reminds that Terna's initial motive was to enable the import of cheap electricity from the region because it could be sold at higher prices in Italy. They counted on large imports from existing and newly built production facilities in the region, not just green energy, which required a 1,200MW cable.

"They gave up when they realized things were not going according to plan, that numerous, market-competitive solar and wind power plants (financially viable without state subsidies) were being built in Italy, while Montenegro and other countries in the region were not realizing planned investments in expensive and unprofitable thermal and hydropower plants ", Mijović said.

Terna did not answer CIN-CG's questions about whether and when another submarine cable is expected to be installed, and CGES said that it was "primarily related to the future needs of the electricity market in both the Balkans and the Apennine Peninsula."  Referring to the executive director of TERNA, Luigi Ferraris, the Italian media announced that the second cable can be expected only in 2026-2027.

CGES previously told CIN-CG that the works on the construction of the transmission line through the Durmitor National Park have not started yet, except for the preparations for cutting down the forest on the access roads and the transmission line route on the territory of Zabljak. The COVID-19 pandemic, they point out, has partially slowed down the works, but they will try to finish them on time.

"The plan envisages that the works on the construction of the TL Čevo - Pljevlja will be completed by the end of 2021," it was stated in the response from CGES.

The total budget of the transmission line project is around 106 million euros. As of 2019, more than 95 million euros have been spent. The construction of the "Lastva-Čevo" section amounted to about 31, while about 40 million euros were allocated for the "Čevo-Pljevlja" part.

Through the estate, no matter what

The persistence of CGES to pass the transmission line through national parks will affect citizens as well. Radomir Martinović from Cetinje goes to Ulcinj every other day to get milk to make and then sell cheese. He had moved a herd of cows from the Lovćen National Park to the south after transmission lines were installed over his property.

On the estate, a few kilometers before a popular picnic spot Ivanova korita, in addition to two houses, Martinovic also has an unfinished motel. The problems, he claims, started when the commission of the Real Estate Administration, composed of four court experts, determined that "there should not be residential or other construction facilities in the corridor of this section of the transmission line".

After Martinovic's complaint, the same commission noted three months later that "transmission lines diagonally divide arable agricultural land and the small part of land remains on the southwest side, with a family house and an auxiliary facility."

The document of the commission of the Real Estate Administration from mid-July 2013, which CIN-CG had access to, states the concern "that there is a possibility that electric and magnetic fields adversely affect human health, because they encourage the development of malignant diseases, leukemia in children, to destroy the body's immune system, create suicidal instincts in people who stay longer in the transmission line zone ".

The Commission assessed that CGES should consider the possibility of relocating the transmission line route. Martinović says that his relatives offered the transmission lines to cross their properties. CGES told CIN-CG, however, that in 2017 they analyzed how to avoid Martinovic's property, but, "unfortunately, neither the owner nor his neighbors and relatives showed readiness to accept a compromise solution."

“… A fair compensation for the real estate which is the subject of expropriation has also been considered, but Mr. Martinovic did not agree with the proposed one,” the state-owned company said.

Martinović points out that they offered him about a quarter of a million, but that foreign experts estimated that his property was worth three million euros. He would be satisfied with two million, to buy another land, build a motel and continue the family business with his sons.

No agreement was reached, and CGES explains that based on the decisions of the Real Estate Administration and the Basic Court in Cetinje, it installed a transmission line over the property "as provided by the Detailed Spatial Plan (DSP) and the issued building permit, because the landowner did not allow any works ”.

The KOD organization, which has dealt with this and several other cases, says that CGES did not approach the compensation of the local population on a fair basis.

"In 2017 alone, CGES earned 34.7 million euros with a profit of 4.7 million euros. They offered the family we had contact with 2.3 euros per square meter, although the expert's report says that the possibility of use will be significantly reduced. In the vicinity, the land is sold for over 20 euros per square meter ", Iković said.

The maximum capacity

According to CGES data, from the commissioning of the submarine cable until the end of August, including transit through the Montenegrin system, 916,631.59 MWh was imported from Italy, while 916,641.03 MWh was exported to that country.

Despite significant challenges and disruptions in the electricity market with the emergence of the coronavirus pandemic, the results so far not only support the thesis of the cost-effectiveness of the submarine cable project but also exceed the company's expectations, CGES said, pointing out that they "regardless of when the second core will be laid", received at their disposal a part of the capacity of the submarine cable of 200 MW, which was defined at the beginning of the project.

Based on the data on the site, it can be seen that a maximum cable transmission capacity of 600 MW was often used.

“Revenues of transmission system operators come from the allocation of cross-border transmission capacities. CGES earned € 4,435,201.93 at the auctions of cross-border capacity allocation on the border with Italy, while in the first nine months of this year, the revenue from the allocation of cross-border capacity with Italy was € 3,755,552.57,” the CGES stated.

Miloš RUDOVIĆ

Potrebno je nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa Roma i Egipćana, kaže Samir Jaha, rukovodilac NVO Mladi Romi  


Broj Roma i Egipćana (RE) koji se odlučuje za školovanje i poslije osnovnog obrazovanja svake godine raste, ali to je i dalje neadekvatan i spor proces, koji je neophodno da društvo snažnije podrži. O tome govore i nedovoljna upješnost savladavanja gradiva i još mali broj onih koji dosegnu više obrazovne nivoe  – pokazuje analiza
Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Iz populacije od oko 8.000 stanovnika, u Crnoj Gori osnovnu školu trenutno pohađa 1.800, a srednju školu 115 učenika. Od srednjoškolaca, samo jedan pohađa gimnaziju, dok su ostali na stručnim smjerovima. 

Do sada je studije na crnogorskom državnom univerzitetu uspješno završilo jedanaest studenata iz RE zajednice, dok 12 i dalje studira. Ovu školsku godinu upisalo je šest novih studenata od čega je troje upisano po principu afirmativne akcije, sa blažim kriterijumima, dok je troje upisano u redovnoj proceduri – saopšteno je nedavno prilikom sastanka predstavnika Univerziteta Crne Gore i Ministarstva za manjinska i ljudska prava. 

Iako je riječ o simboličnim brojkama to djeluje kao napredak, jer prema saznanjima NVO Mladi Romi, godinu ranije nije bilo novih romskih studenata, a poslije tri godine u Beranama je opet upisano nekoliko Roma u srednje škole.

„Prema našim saznanjima sa terena, broj mladih iz RE zajednice koji će pohađati proces obrazovanja na sva tri nivoa ove školske godine biće znatno veći, što nas posebno raduje i ohrabruje da i dalje promovišemo unapređenje ovog procesa. Rezultati njihovog postignuća u školi su, međutim, ono o čemu treba da povedemo računa i što bi, institucije sistema, civilni sektor i ostale koji se bave ovim problemima trebalo da dodatno zabrine“, kaže za CIN-CG Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi. 

Na osnovu  istražavanja ove NVO za školsku 2018/19 godinu na uzorku od 122 učenika, odnosno polovine onih u završnim razredima osnovne škole, nije bilo ni jednog odličnog učenika, vrlodobar samo jedan, dobrih 33, dok je dovoljnih 88. Ukupan prosjek ocjena je bio 2,23, što je posebno problematično za nastavak školovanja. 

„Bez mentorske podrške koju obezbjeđuje NVO Mladi Romi uz finansijsku podršku Romskog edukativnog fonda (REF) i Evropske unije, bez stipendija koje obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio“, kaže Jaha.

On ukazuje da startna pozicija RE djece nije jednaka vršnjacima iz većinske populacije. Učenici nemaju adekvatnu podršku u učenju, što od starta procesa obrazovanja utiče na loš uspjeh. 

Jaha smatra da je u osnovnom obrazovanju neophodno obezbijediti saradnike u socijalnoj inkluziji za oblast obrazovanja u svim školama u kojima nastavu pohađa 20 i više učenika iz RE zajednice, osigurati mentorsku podršku učenicima, omogućiti besplatne udžbenike i školski pribor. Potrebno je organizovati i dodatne obuke za nastavnike, kako bi imali više senzibiliteta za rad sa RE učenicima. Uključivanje roditelja romske i egipćanske djece u rad roditeljskog savjeta u školama, jedan je od uslova na kojem insistira Jaha. 

U izvještaju Ministarstva za ljudska i manjinska prava o sprovodjenju Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za 2019. godinu se navodi da je na svim nivoima obrazovanja problem prevashodno nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja ove populacije usljed loše socio-ekonomske situacije u kojoj se nalaze. Jedan od izazova sa kojima se romska i egipćanska djeca srijeću tokom obrazovanja je i nedovoljno poznavanje službenog jezika. 

NVO Mladi Romi već dvije godine realizuje dva projekta iz oblasti obrazovanja RE učenika iz osnovnih i srednjih škola - Unapređenje osnovnog obrazovanja – prvi korak ka kvalitetnom srednjem obrazovanju, kao i Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada. Cilj je povećanje stepena završetka školovanja kao i poboljšanje školskog uspjeha RE učenika. Finansijski su podržani od Romskog obrazovnog fonda (REF) i Evropske unije.

„Kroz oba projekta sprovodimo i mentorsku podršku učenicima, i za tu aktivnost angažovano je 79 nastavnika i profesora koji su radili sa učenicima RE populacije u proteklom periodu. Njihova uloga je da prate rad učenika, pružaju im podršku u cilji sprečavanja prijevremenog napuštanja obrazovanja, motivišu ih da se usavršavaju kao i da nastave svoje školovanje“. 

Za sada, Jaha navodi da imaju „samo pozitivne rezultate“, pa planiraju da nastave i u predstojećoj školskoj godini. 

Tokom prvog talasa epidemije korona virusa, NVO Mladi Romi su za RE učenike osnovnih i srednjih škola obezbijedili i 160 tableta sa internetom u vrijednosti od 20 hiljada eura, kako bi mogli da prate nastavu od kuće u skladu sa novonastalom situacijom. 

U oblasti obrazovanja RE učenika u srednjem i visokoškolskom sistemu, Jaha ocjenjuje da je potrebno nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa učenika na fakultete. 

„Za učenike srednjih škola, dobro bi bilo i stvoriti uslove da se svaki po završetku zaposli uz pomoć fondova za stažiranje i podrške poslodavcima.“

Lideri zemalja Zapadnog Balkana 5. jula 2019. godine u Poljskoj potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma. Ovim dokumentom predviđa se niz mjera kojim bi trebalo drastično popraviti status Roma u ovim državama. Države Zapadnog Balkana su se obavezale da će raditi na povećanju upisa i stope završetka osnovnog obrazovanja Roma na 90 odsto, i upisa i stope završetka srednjeg obrazovanja na 50 procenata. 

Delija: Ne odustajte

Jedan od rijetkih koji je krenuo ka višim sferama obrazovanja je Miljaim Delija, student na master studijama na fakultetu za sport i fizičko vaspitanje djece.

„Obrazovanje za mene kao pripadnika egipćanske zajednice je jako važno, kao i za moju porodicu. Može mi donijeti, prije svega, lak pristup svim ustanovama, posao za koji se obrazujem i dobar tretman u društvu”, kaže Delija za CIN-CG.

On ocjenjuje da se obrazovanje mladih RE, u odnosu na period kada je on počinjao da se školuje, zadnjih godina poboljšalo i da je podrška države odigrala važnu ulogu.

“Romi i Egipćani sada lakše ostvaruju svoja prava, imaju stipendije, što unazad nekoliko godina nije bio slučaj”.

Ključnu ulogu u procesu obrazovanja smatra Delija, ipak, imaju roditelji. Njihova podrška školovanju djece dominatno je usmjerena na muškarce, dok djevojke češće ostaju kod kuće.

Delija poručuje sunarodnicima/ama da je obrazovanje pravi put za izlazak iz začaranog kruga siromaštva.

„Poruka za mlade je da ne odsutaju od obrazovanja, jer je to pravi put ka uspjehu. Da nastave srednju školu, idu na fakultet… Tako će pomoći sebi, a kasnije porodici i cijelom društvu”, poručuje Delija.

Serđan BAFTIJARI

Da li ste završili naš početni onlajn kurs iz mobilnog novinarstva? Da li želite da naučite još trikova i tehnika zanata koji će vam pomoći da kreirate visokokvalitetne medijske sadržaje pomoću svog mobilnog telefona? Naša praktična onlajn radionica nudi znanje, podršku i mentorstvo stručnjaka organizacije Thomson Media.

Pridružite se Aleksandru Manasievu i Norbertu Šinkoviću na besplatnoj onlajn radionici Napredni kurs mobilnog novinarstva koja će se održati od 27. do 31. oktobra. Ova onlajn radionica će biti organizovana uživo putem onlajn platforme Zoom i omogućiće vam da steknete napredne veštine mobilnog novinarstva, njihovu praktičnu primenu kroz individualne i grupne vežbe i podršku naših trenera i mentora.

Po završetku onlajn radionice ćete znati da:

Imate li previše obaveza te nedelje? Bez brige: iako je predviđeno da onlajn radionica traje pet dana, ona je osmišljena tako da vam omogućava da prisustvujete grupnim i individualnim sesijama, ali i da u međuvremenu nastavite sa profesionalnim angažovanjem ili ličnim obavezama:

Po završetku onlajn radionice: Svi učesnici će imati priliku da se konsultuju sa našim stručnjacima u periodu nakon završetka onlajn radionice kako bi na mobilnom telefonu kreirali kvalitetne priče spremne za objavljivanje.

Preduslov za prijavu za onlajn radionicu je uspešno pohađanje našeg četvorosatnog početnog onlajn  kursa mobilnog novinarstva. Da bi se prijavili na ovaj onlajn kurs posetite stranicu https://bit.ly/33eOPdE 

Način prijave za onlajn radionicu: Da biste se prijavili za naprednu onlajn radionicu, popunite online obrazac koji se nalazi na ovom linku -  https://bit.ly/3nGPm19 

Rok za prijave je: petak, 23. oktobra 2020.

Za više informacija: ukoliko imate pitanja vezi sa onlajn kursom ili onlajn radionicom mobilnog novinarstva, obratite se Maji Vasić-Nikolić e-poštom: majavn@thomsonfoundation.org.  

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera  Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.


Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu. 

Imenovanje visokih funkcionera koji u sadašnjoj organizaciji imaju funkciju pomoćnika ministara, Vlada Duška Markovića nastavila i u takozvanom tehničkom mandatu po jedinstvenom obrascu - javni konkurs, ali samo jedan kandidat Rade Milošević iz URA kaže da je riječ o opstrukciji i najavljuje demontiranje ove strukture, čak i izmjenom zakona

Vladu, koju pokušava da sastavi mandatar Zdravko Krivokapić, dočekaće značajan broj novoimenovanih direktora direktorata. Odlazeći kabinet Duška Markovića započeo je da ih ubrzano imenuje poslije raspisivanja izbora i nastavio u takozvanom tehničkom mandatu, u septembru i oktobru, nakon što je Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast.
Svi oni imenovani su po jedinstvenom obrascu: ministarstvo raspiše javni konkurs sa rokom od 20 dana, bude samo jedan kandidat i Vlada ga imenuje. U svim slučajevima, riječ je o kadru koji je već duže u strukturama dosadašnje vlasti. Značajan broj njih su prethodno po nekoliko puta zaredom imenovani kao vršioci dužnosti na istim pozicijama. To se vidi iz odluka sa sjednica Vlade, koje je analizirao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mandatar Zdravko Krivokapić predlog sastava Vlade najavio do 8. novembra
Foto: Boris Pejović

Direktori direktorata su, prema sadašnjoj organizaciji Vlade, najbliži saradnici ministara, u rangu nekadašnjih pomoćnika. Uz sekretare, to su najviše pozicije u ministarstvima, koje se biraju na javnim konkursima na period od pet godina.
Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentrnim izborima 30. avgusta izgubio vlast.
Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora rapisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava. Sedam od ovih devet konkursa još nije okončano imenovanjem.
Vlada je u februaru za direktoricu Direktorata za poreski i carinski sistem u Ministarstvu finansija postavila Biljanu Peranović i Darka Konjevića za direktora Direktorata za ruralni razvoj u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, a mjesec dana kasnije Branku Žižić za direktoricu Direktorata za inovacije i tehnološki razvoj u Ministarstvu nauke.
Sva ostala postavljanja uslijedila su poslije 20. juna, kada su raspisani parlamentarni i lokalni izbori u pet opština.
Krajem juna je za direktoricu Direktorata za plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja postavljena Danka Perović, a sljedećeg mjeseca Nezir Dacić za direktora Direktorata za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju u istom ministarstvu, Arijana Nikolić Vučinić na čelo Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, a Veljko Tomić za rukovodioca Direktorata za opšte srednje obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Ministarstvu prosvjete.
U avgustu je za direktora Direktorata za projekte od kapitalnog značaja za kulturu i promociju i razvoj kreativnih industrija u Ministarstvu kulture Markovićeva vlada postavili Aleksandra Pavićevića, a Jova Rabrenovića za direktora Direktorata za razvoj nacionalnog brenda i zaštitu potrošača u Ministarstvu ekonomije. U Ministarstvu vanjskih poslova u avgustu postavljeni su za direktore Direktorata za multilateralne poslove Veljko Milonjić, za konzularne poslove i dijasporu Branislava Karadžića, a za ekonomsku i kulturnu diplomatiju Miljana Mugošu.
U septembru je Dragan Asanović postavljen za direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, a Edina Dešić za direktoricu Direktorata za pristup tržištu rada u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
Na prvoj oktobarskoj sjednici Vlade, na osnovu konkursa raspisanih poslije izbora, za direktora Direktorata za bilateralne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova postavljen je Darko Uskoković, a Mihailo Volkov za direktora Direktorata za ljudske resurse u Ministarstvu odbrane.
Svi oni su bili jedini na listi kandidata za te pozicije.
Prije toga su najmanje dva puta zaredom za vršioce dužnosti direktora direktorata bili postavljani Rabrenović, Milonjić, Uskoković, Karadžić…
Ministarstvo kulture u još nezavršenim konkursima traži čelnike Direktorata za kulturnu baštinu i Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo, koje kao v.d. pokrivaju Dobrila Vlahović i Dragica Milić. Resor ljudskih i manjinskih prava traži direktore Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama i Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, koje u v.d. stanju vode Ismet Latić i Leon Đokaj. Ministarstvo održivog razvoja i turizma traži direktora Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje, što kao v.d. pokriva Aleksandar Dajković.
Ovog mjeseca su raspisani i konkursi za šefa Direktorata za medunarodnu saradnju u Ministarstvu pravde, kojim kao v.d. rukovodi Ognjen Mitrović i Direktorata za digitalizaciju i informacione sisteme u Ministarstvu finansija koju pokriva Bojana Bajić. Mitrović i Bajić su za v.d. postavljeni na sjednici Vlade 11. septembra. U toku je i konkurs za direktora Direktorata za obrazovanje pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Ministarstvu prosvjete, kojom rukovodi direktor Maraš Dukaj.

Rade Milošević
Foto: URA

Rade Milošević iz Građanskog pokreta URA, koji je bio direktor Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) u periodu Vlade izbornog povjerenja uoči izbora 2016. godine, ocjenjuje postupanje odlazeće vlasti opstrukcijom kojom “želi da utiče na procese, tako što svojim lojalnim ljudima produžava mandate”.
“Za funkcionisanje organa u tehničkom mandatu je bilo dovoljno v.d. stanje. Svaka odgovorna vlast bi tako postupila. Međutim, mi imamo situaciju da su većini tih kadrova produženi mandati na pet godina, što smatramo opstrukcijom i jasnom porukom odlazeće vlasti”, kazao je on za CIN-CG.
On je kazao da, prije svega, treba utvrditi činjenično stanje, ali da postoji više rješenja koji se mogu primijeniti da se demontiraju ovakve odluke dosadašnje vlasti. Jedno od njih je i mijenjanje Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
“U tom slučaju biće potrebne izmjene određenih zakona i uvođenje novih pravnih normi koje će omogućiti smjenu visokorukovodećeg kadra. Biće neophodno utvrditi nove sistematizacije radnih mjesta, kojima će biti omogućeno novim direktorima da biraju svoj tim”, kazao je on.
Istraživačica javnih politika u Institut alternativa (IA) Milena Muk kazala je za CIN-CG da, iako se može spekuliusati o namjerama odlazeće vlasti, nema zakonskih prepreka da Vlada u tehničkom mandatu postavlja ljude na ovako visoke i odgovorne pozicije. Jasno je, kaže ona, “da bi za puni legitimitet ovih procedura bilo bolje sačekati da se formira nova Vlada”.
“To može definitivno zakomplikovati privlačenje stručnog kadra koji bi mogao biti od koristi novoj Vladi”, rekla je Muk.
Za nju su problematični i slučajevi gdje su imenovane i osobe koje su prije toga najmanje dva puta birane za vršioce dužnosti direktora direktorata.
“Definitivno treba pokrenuti pitanje neopravdane startne prednosti kandidata i kandidatkinja kojima je na nezakonit način, bespravnim obnavljanjem v.d. stanja, omogućeno da ‘akumuliraju’ profesionalno iskustvo na rukovodećim poslovima. Svi organi zaduženi za kontrolu, ukoliko je potrebno i procesuiranje odgovornih za kršenja zakona prilikom procedura zapošljavanja, mogu da preispitaju zakonitost sprovedenih procedura, ocjene kandidata i kandidatkinja po zakonskim kriterijumima i da naročito pokrenu pitanje vrednovanja i osnova sticanja radnog iskustva, na osnovu svojevrsnih nezakonitih obnavljanja v.d. stanja”, kazala je Muk za CIN-CG.
Zakon prepoznaje institut vršilaca dužnosti samo kao međuperiod do imenovanja u skladu sa javnim konkursom, koji može trajati najduže šest mjeseci.

Milena Muk
Foto: Privatna arhiva/Balša Rakočević

Muk napominje da je riječ o profesionalnim, a ne političkim pozicijama, i da ishod javnih konkursa ne treba da bude unaprijed poznat.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje da lice koje vrši poslove iz kategorije visoki rukovodni kadar, među kojima su direktori direktorata, mora imati VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima rukovođenja, ili osam godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima u odnosu na poslove radnog mjesta za koje je objavljen konkurs.
Svi kandidati i kandidatkinje koji ispunjavaju uslove i imaju neophodne kompetencije treba da se prijavljuju na javne konkurse za ove pozicije, a Muk sugeriše i da iskoriste mehanizme zaštite svojih prava ukoliko smatraju da su im prekršena.
“Javni diskurs koji šalje poruku da je ishod unaprijed poznat i da su određena radna mjesta, koja treba da budu izložena otvorenoj konkurenciji kvalifikovanih kandidata i kandidatkinja, unaprijed ‘dogovorena’, neće dovesti do privlačenja najsposobnijeg kadra, veće konkurentnosti ovih procedura i u krajnjem, do principa meritokratije, odnosno zapošljavanja na osnovu zasluga”, kazala je ona za CIN-CG.
Iz URA su početkom mjeseca saopštili da je više od 700 zahtjeva za zasnivanje radnog odnosa u državnoj upravi stiglo na adresu Ministarstva finansija nakon izbora održanih 30. avgusta.
Iz Vlade nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o postavljenjima direktora direktorata uoči izbora i nakon njih, kada bi Markovićev kabinet trebalo da se drži principa tehničkog mandata.

Četvrtina svih stanova i kredita ide direktorima

Direktori direktorata primaju dvije ili više prosječne crnogorske plate, a dobijali su i razne beneficije u odnosu na niži kadar.
Od postavljanja Vlade krajem novembra 2016. godine, čak 25 direktora direktorata dobilo je stanove ili stambene kredite od 15 hiljada do 40 hiljada eura pod povoljnim uslovima. To podrazumijeva vraćanje na rate do 20 godina i umanjenje iznosa kredita po pet odsto za svaku godinu radnog staža, a najviše do 80 procenata vrijednosti dodijeljenog kredita. Rata kredita rijetko kada prelazi 100 eura. Četvrtina svih odluka o stanovima i kreditima koje je donijela Vlada odnosila se na ove rukovodioce.
Tako su 2017. godine pogodnost iskoristili pomoćnica ministra kulture Dragica Milić (20.000 eura) i pomoćnik ministra odbrane Mihailo Volkov (stan od 75 metara kvadratnih). Godinu kasnije pomoćnici ministra sporta Miloš Lalević (35.000), odbrane Ivica Ivanović (40.000 eura), javne uprave Danijela Nedeljković Vukčević (40.000), ekonomije Biljana Jakić i Goran Nikolić (po 20.000), poljoprivrede i ruralnog razvoja Slavica Pavlović i Adem Fetić (po 15.000), finansija Iva Vuković (40.000), unutrašnjih poslova Safet Korać (40.000), zdravlja Milica Škiljević (20.000), tadašnjih evropskih poslova Jelena Burzan (25.000), prosvjete Veljko Tomić (30.000), pravde Marijana Laković Drašković i Nataša Radonjić (po 30.000), za ljudska i manjinska prava Žana Filipović (40.000), pravde Ibrahim Smailović (40.000) i prosvjete Arijana Nikolić Vučinić (30.000). Prošle godine, kredite su dobili i pomoćnici ministra rada i socijalnog staranja Zoran Ratković (15.000), Edina Dešić, Jovo Pajević i Ljiljana Simović (po 40.000), odbrane Alma Ljuljanaj Jovićević (40.000) i saobraćaja i pomorstva Dalibor Milošević (20.000).

Miloš RUDOVIĆ

The Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) will implement the project Investigating the Investors in Montenegro in the period from July 1, 2020 to July 1, 2021.

The project aims to investigate who really invests in Montenegro, which on the one hand is negotiating accession to the European Union (EU), while on the other its key investors come from countries far from the EU, such as Azerbaijan, the Emirates, Russia, China, or exotic offshore destinations. What do such investors bring to the country and can their dominance influence the economic reforms necessary for Montenegro's EU accession?

The project aims to raise awareness of the importance of strategic investors for economic development and the country's position, as well as to shed light on the links between the origins of investments entering the country with the rule of law and the fight against corruption.

It is planned to conduct and publish more in-depth research and articles, to broadcast a short video on the most important foreign direct investments in Montenegro, as well as their effects on overall social development and public debt. Through these activities, CIN-CG intends to bring together the most important experts in the country to address key issues in this area.

The project is funded by the National Endowment for Democracy (NED).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u periodu od 1. jula 2020. do 01. jula 2021. godine sprovesti projekat Istraživanje investitora u Crnoj Gori.

Projekat će istraživati ko zaista investira u Crnoj Gori, koja sa jedne strane pregovara o ulasku u Evropsku uniju (EU), a sa druge njeni ključni investitori dolaze iz zemalja koje su daleko od EU, kao što su Azerbejdžan, Emirati, Rusija, Kina, ili egzotične off-shore destinacije. Šta ovakvi investitori donose zemlji i može li njihova dominacija uticati na ekonomske reforme, nužne za ulazak Crne Gore u EU?

Projekat ima za cilj podizanje svijesti o značaju strateških investitora za ekonomski razvoj i položaj zemlje, kao i da osvijetli veze između porijekla investicija koje ulaze u zemlju sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije.

Predviđeno je da se sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i da se prikaže kraći video o najznačajnijim stranim direktnim investicijama u Crnoj Gori, kao i njihovim efektima na ukupni društveni razvoj i javni dug. Kroz ove aktivnosti, CIN-CG ima namjeru da okupi najznačajnije stručnjake u zemlji kako bi odgovorili na ključne nedoumice iz ove oblasti.

Projekat finasira National Endowment for Democracy (NED).