A few days before it was discovered that one person from Vrela Ribnicka settlement was infected, a team of journalists was at his home, trying to illustrate the poverty and troubles of members of the RE population in this area. Now they are also in suspense and undergoing testing

Scenes from the home of B.B, the first person from Roma and Egyptians (RE) community infected with COVID-19, are constantly before my eyes. It's as if some internal defense system is trying to eliminate, or at least alleviate, the restlessness that has gripped me as I return from the Institute of Public Health, where I was tested for the corona virus. The countdown begins until the phone rings from the Institute and a voice announces…

In the most unpleasant way I realize what uncertainty means. For the first time in my life, I want someone to tell me that I am - negative.

A few days ago I went with a colleague to make a story about 39-year-old B. B. his life problems and to make the public aware of it. Bitter images of poverty etched in my memory, as if trying to suppress internal beats that measure the distance to an extremely important phone call. Images of the sad look of a man crying out for help to feed eleven children, confession on meals from the national kitchen, which somewhat quenched their hunger. He does not receive social assistance. Now even if he wanted to, he has nowhere to make money, because everything has stopped, or is forbidden.

The announcement of the Institute of Public Health of Montenegro that one person in Vrela Ribnicka was infected with the new COVID-19 virus reminded me of an interview I did, as it is said, "in order to raise awareness of the existential problems of the RE community", documenting the troubles faced by BB (39) and his large family. After a brief check, my anxieties were confirmed.

Aware of the seriousness, I called 1616 and reported that I had been in contact with an infected person. The doctor, whose name I did not remember, because various thoughts were swarming through my head, started questioning me. I gave personal information, then explained how I felt, if I had any of the symptoms that indicate a virus infection. I didn't have any.

We spoke for about ten minutes. The doctor tried to calm me down, advised me to start self-isolation immediately, and told me that someone from the Institute of Public Health would call me soon to explain me the next steps. I called a colleague who was with me at the home of B.B. and advised him to schedule testing. An hour before midnight, a "Dr. Tony" called and told me to come tomorrow at two in the afternoon. After that call, I couldn't sleep a wink. 

The images started to swarm through my head again. A woman with a baby in her arms showing empty kitchen cabinets while begging to be photographed. She opens the fridge and shows us inside of it - it is empty. The sight of tiny children huddled next to each other on the couch in the living room, watching the black screen of the TV, hoping that our arrival will help them get electricity. The caring words of B.B. while with tears in his eyes he talks about the eleventh child, who was hospitalized in BIjelo Polje, because he suffers from cerebral paralysis still echoes in my mind.

After leaving the apartment, the neighbors besieged us. They wanted to know if we had come to provide any help. Trying to outvote each other, they describe their troubles, explaining us that their torment is similar to that of our host. They can't work for days and they are afraid.

We explain that we are working on informing the public and the authorities about their problems and that we hope they will take some actions. We are explaining what we have achieved so far, since the beginning of the pandemic, organized in the United Movement of Roma and Egyptians (UMRE), as well as what initiatives we have also launched.

I live in that neighborhood with my family and they know me. I shared the same fear of future developments in the Roma community, the most disadvantaged in Montenegrin society. Since the signing of the Decade of Roma Inclusion 2005-2015, and later with the adoption of the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians, the authorities have been sending a message to the international community to work on social inclusion. A narrative has been created in the general public that everything is given to the Roma community. Everything that has been happening in recent days related to the pandemic, the investigations that have been published in the media, the conditions in which the Roma community lives without electricity and water, are painfully denied by the praise-filled reports submitted to Brussels.

From the nightmares, unrest and images of misery for which words are missing, the question arises: How is it possible that, despite millions of foreign and domestic funds in the last ten years, the Roma community still struggles for bare survival?

I get home, log in portals, websites and social networks with my journalistic routine and I get anxious again because of the comments there. As a member of this society, I try to contribute to democratization by working but at the same time I refuse to believe that in the 21st century there are those among us who are looking forward to the situation that has affected the Roma and Egyptian communities.

There always seems to be something worse, even from illness and poverty.

RE people especially affected by the prejudices on social networks

- Fear spread over the settlement on Vrela Ribnicka. Given that B.B. has many children, other tenants of the building, but also neighbors worry what could a children's play in the previous days have caused - Marijeta Jašaraj, one of the participants in training for journalists, organized by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) within the project for strengthening the employability of the RE population, describes.

Her husband was with Serdjan Baftijari at BB on a journalistic assignment.

- He's a journalist and a cameraman. He visited disadvantaged families together with his colleague. About ten days ago, he had a contact with an infected person. He had a mask, gloves and he respected the social distance, but we were still scared, especially because of our baby. The husband called 1616 and he reported the contact, after which he received isolation instructions and was tested. Fortunately, the test was negative - Marijeta says.

Although it is not yet known how he became infected, she believes that the main reason is poverty, because the infected man had to go out and try to make a few bucks in order to feed his family.

- Empathy, understanding and skilled doctors are what is needed now. The RomaNet portal wrote that the sick person called an ambulance, but they reacted only three days later when the neighbors alerted the police, that patrolled the neighborhood, she says.

This part remained unclear, because at first the questions of TV Vijesti about it at the press conference remained unanswered. Later a written announcement from the Institute of Public Health arrived explaining that the infected B.B. in a conversation with epidemiologists did not mention that he had called the emergency medical service.

- Although she lives 400 meters away from B.B. Elhana Baftijari is also concerned.

We are concerned, because it seems to me that the people who live in this neighborhood have not yet comprehended the seriousness of the situation. Both adults and children are out in large numbers, instead of staying at home – Elhana says.

Elvis Januzi believes many residents became aware of the situation only after the first case of infection appeared in the settlement.

Before the first case, members of the RE population living in the camp number one gathered regardless of the bans and go home only when an inspection or police arrived – Januzi says.

Nardi Ahmetović, a young activist from Niksic and also a participant in the CIN-CG training, says that he was very affected by the first comments on social networks. He was also afraid of how the situation would develop.

"Prejudices from Facebook worry me a lot," Ahmetovic says.

Elvis Berisha: Both the government and we have been doing the wrong thing

Now that a case of infection has emerged in the Roma community, it is estimated that the virus will spread significantly faster due to lifestyle, large number of household members, frequent visits to relatives, mobility within the community and cramped facilities - Elvis Berisha, the well-known Roma activist, says in an article for CIN-CG. 

- The UMRE Civic Initiative, consisting of 70 activists from the Roma and Egyptian communities, is actively working to inform the community about the symptoms of the virus and protection measures, but also about the measures of the Government and the National Coordination Body (NCB). We are also working hard to find funds to provide food and hygiene aid packages for vulnerable families.

In cooperation with Help and with the support of the European Union, we managed to provide 600 packages for about 400 families in Herceg Novi, Niksic, Berane and Bjelo Polje. We invite other actors, especially the Roma Council, to get involved.

Most of the Roma community makes money by collecting secondary raw materials, selling at a flea market and working in the gray zone. Now, almost no family can make a living, because of the lockdown so they can’t provide money for food. Families that are formally registered to be in social need received 50 Euros each from the Government. However, those who do not have a resolved legal status in Montenegro or any income call us on a daily basis, and they are in the most difficult position. 

I fully respect the temporary measures introduced by the Government to prevent the spread of the new corona virus. However, since I am very familiar with the bad situation in the settlements inhabited by the Roma and Egyptian communities in Montenegro, I claim that they cannot be implemented. An additional aid is necessary, in order to enable adequate protection: masks, gloves, disinfectants and especially food aid packages.

We cannot ask a community that has been affected by the poverty virus for years to stay at home, if we know that they do not even have a meal a day. It is necessary for the Government and the Institute of Public Health to translate all the measures and information they publish into Romani in order for this community to understand and respect them.

So far, we have not received a straight answer from the Government for any of the proposed measures. In cooperation with the Red Cross, we are making a list of the most disadvantaged families who need urgent help, but there is still no answer from the Government whether it will provide funds for everyone who needs food. Everything that has been distributed so far has been done thanks to donations from NGOs and individuals. To our knowledge, the Government has not provided any aid packages and that has to be changed. So far, we have informed close to 40,000 people through an online campaign in Romani and Albanian about corona virus protection measures.

With the first case of infection in a Roma settlement, the National Coordination Body (NCB) is considering whether to extend the isolation measures from one building to the entire neighborhood. On behalf of UMRE, we also proposed that a representative of the Roma community be included in the NCB, for a more efficient analysis, but we did not receive a response of any kind.

We are aware of the difficult situation, but in addition to these increasingly strict measures, we expect that in the coming period, families will be in an even more unenviable situation.

Therefore, anti-epidemic measures introduced by the Government of Montenegro, although necessary, may trigger a social crisis that will lead to further spread and deepening of poverty.

Given that the Government of Montenegro is the majority owner of Electric Power Industry of Montenegro, we ask:

• to reduce the current price by 30 percent to all citizens, in the next three months (from April 1);
• to postpone paying the electricity bills for the duration of the current measures - except for those who have the opportunity and want to do so on a regular basis;
• not to disconnect network customers while measures are in force;
• local governments to provide access to water to all citizens in the next three months and reduce prices by 50 percent.

We also call on telecommunications and cable operators to demonstrate social responsibility by lowering prices, or approving payments in installments of debt incurred during anti-epidemic measures.

Many families ask us for help when it comes to online learning. There are families that have no smart phones, so they have no insight in instructions and tasks children are given from the teachers. In families where only one parent has a mobile phone, and he works in utility company, children also do not have the opportunities to attend online classes or do homework until he returns from work. There are also families with more school-age children who only have one mobile phone.

After everything that happened, I can conclude that we from the civil society organizations, as well as the Government, have been doing things wrong in the previous ten years. Once the epidemic is over, we must focus on providing all Roma settlements with infrastructure, access to water, electricity and basic living conditions. Without that, we cannot expect progress in any field of life, least of all in education – Berisha concludes. 

The “very bad status” which Montenegro’s Hydrometeorological Office gave to the River Zeta after examining the water is a mild description of the level of pollution which is causing locals to fear that they will fall ill more often. Experts claim that the institution and polluters are working together

Residents of the village of Grbe near Spuž are thinking of leaving their properties and looking for a less dangerous area. They want what they consider their birth right – the right to clean air, water and food. 

“The right to live, nothing else,” says local Goran Đuričković.

Their ancestors divided the land up between their heirs so that each would receive a piece that bordered the river. This is why the properties along the Zeta are mainly long and narrow. 

This 86-kilometre-long tributary of the River Morača and part of the Adriatic Basin is fed by waters from the north of the country which flow into Nikšić Field. This water, filtered in the womb of the earth, reappears at the place known as Glava Zete. Once rich in fish and plant life, the lower flow, instead of being a source of life, has become a dangerous channel into which wastewater drains from numerous companies. The fish stocks are almost totally destroyed and the locals fear that their health is threatened.

“We asked the Institute of Public Health of Montenegro to carry out health checks on people from that area, because for several years now we have had a high mortality rate from carcinomas, which wasn’t the case in earlier years. The Institute informed us they cannot make any decision on this for now because of their increased workload in light of the coronavirus epidemic,” said Đuričković for the Centre for Investigative Journalism of Montenegro, the Balkan Investigative Reporting Network and Monitor (CIN-CG/BIRN/Monitor). 

The Institute did not respond to questions about whether they ever intend to investigate the claims of the locals from Grbe, nor why this has not yet been done.

An investigation carried out by CIN-CG/BIRN/Monitor has shown that those who are responsible for the state of the water are, first and foremost, the Water Authority, the Agency for Environmental Protection, the Inspection Service and the government departments which allow the functioning of serious polluters, even though those companies often do not have ecological compliance, water permits or other proofs about the quality of the matter they discharge into the river and the effect they have on the environment.

The Water Authority does not yet have a register of polluters. A CIN-CG/BIRN/Monitor journalist confirmed that wastewater is in fact coming out of the discharge pipes of companies which have not been issued permission by this body. 

Laboratories without equipment

A specialist veterinary laboratory in October of last year examined fish that had been caught in the River Zeta. After cooking them, they confirmed “an unpleasant smell uncharacteristic of that species of fish”.

Examinations by the Water Quality Department of the Hydrometeorological Office of Montenegro (HMZCG) during 2019 showed that the Zeta had very poor physical and chemical characteristics. The last time an analysis was carried out was in November of last year. 

“The waters of the Rivers Morača, Bojana, Ćehotina and Zeta had the status of ‘very bad’. The waters of the Cijevna, Gračanica, Lim, Lješnic, Ljuboviđa and Ibar had the status of ‘bad’, and this is in parts of the lower flows,” it is recorded in the analysis. It also shows that the Zeta has fewer invertebrates, which are sensitive to a polluted environment! Samples were taken “in the region of the confluence of the Zeta and Morača, at Vranjske njive”.  

The HMZCG was not able to give an answer about how the “very bad status” is reflected in the fish stocks and agricultural produce from the meadows which are irrigated from the river and, hence, in the health of the local population. 

“The Office is not technically equipped for this sampling and analysis work. But these examinations will have to be carried out by equipping the laboratories of the Office or by employing other laboratories,” said Nevenka Tomić, the head of the Department for Water Quality in the HMZCG for CIN-CG/BIRN/Monitor. 

The Agency for Environmental Protection has, however, recorded the sources of pollution which affect the fish stocks: “communal wastewater, mainly laden with organic material, a pig farm, a chicken farm, Lazine Dairy, a slaughterhouse and an urban settlement”.  

And a CIN-CG/BIRN/Monitor journalist, paddling a canoe along the Zeta on 16 July from Danilovgrad Bridge to the place Grbe, noticed a large number of pipes from which waste was being discharged into the river. 

Besides the discharge from urban sewerage, there are also pipes from the Mermer and Šišković stone quarries, Lazine Dairy, Monte Bianco cheese factory, Primato-P slaughterhouse, Neksan-Čavor pig farm and the Administration for Criminal Sanctions...

From the majority of discharge pipes the wastewater made the river cloudy and an unpleasant smell emanated from it. 

That day there was no wastewater from the outflows of the companies Primato-P and Eurozox, which there had been in the previous period. (Video: Iz prošle godine gdje se vidi da iz ovih kompanija stižu otpadne vode)

Permits expired, companies working

It is precisely because of these or even more alarming images recorded last year that the locals of Grbe were protesting for months. 

“As children we did not go to springs or houses, we drank straight from the Zeta. Today we cannot go near the river, it is so polluted, let alone go for a swim in it or drink from it,” says Đuričković.  

He and his neighbours complained because of the unbearable stench coming from near the pig farm, but also because of the wastewater coming from the farm and the Primato-P slaughterhouse next door.” 

In October of last year, the locals also submitted a criminal complaint against Dragan Čavor, the owner of the company Niksen-Čavor, claiming that his farm was polluting the environment. The Basic State Prosecution in Podgorica found that “there are no grounds for undertaking criminal prosecutions against any person, for any criminal offence for which he/she may be prosecuted ex officio”.

“Our system does not protect… We are asking for the law to be applied to every business,” Đuričković states. 

The law states that every company that could affect the ecosystem of the Zeta must possess a system for cleaning up wastewater, as well as a water permit. A study is also supposed to be carried out regarding the effect on the environment, for which consent, depending on the jurisdiction, is given by the Agency for Environmental Protection or the local government organ.

The Water Authority told CIN-CG/BIRN/Monitor that, out of all the businesses whose outflow pipes discharge into the Zeta on the territory of Danilovgrad, only the Mermer and Šišković stone quarries, Zeta Energy, Senca, Eko Petrol and Jugopetrol have water permits. They obtained them for a period of 10 years and they are still currently valid.

The companies that are causing Grbe’s locals to complain – Niksen-Čavor and Primato-P slaughterhouse – do not have permits to discharge wastewater into the Zeta. At the end of May 2018 they obtained temporary permits which are no longer valid. 

“The aforementioned temporary water permits were issued for a period of 12 months and expired on 31 May 2019,” the Water Authority informed us.

The owner of the pig farm, Dragan Čavor, claimed to CIN-CG/BIRN/Monitor that they no longer have to have a water permit because since December 2019 they have not discharged “even a drop of wastewater” into the Zeta. Now, he says, there is a separator in use, which separates out waste into solid waste and water, which they use for irrigation.

“Since we do not discharge water into the Zeta, there is no need for us to have a water permit”, Čavor explains.

However he had no answer to the question of who it was, then, that discharged wastewater into the Zeta in Grbe on 16 July of this year. This was confirmed by the CIN-CG/BIRN/Monitor journalist who took the video footage. In the place where wastewater had earlier been discharged from the pig farm and the slaughterhouse, a brownish liquid was flowing out, with a strong smell of pig faeces.

 “Morally, materially and before the law, I claim that this wastewater does not come from the farm – where it does come from should be ascertained by the competent institutions. It is not technically feasible, because our outflow was concreted up in the presence of the water inspector,” claims Čavor.

During January and February of this year the water inspection checked the pig farm’s work twice and confirmed that the rules were being followed. 

Who to believe – the owners or one’s own eyes? 

Biologist Vuk Iković, however, claims that uncleaned wastewater containing animal faeces and urine is still being discharged into the Zeta.

“Knowing the activity of the surrounding businesses, this wastewater originates from either the Primato-P slaughterhouse or the pig farm, or both businesses,” says Iković, explaining that this is occurring mostly because of incorrect handling of animal waste.

“At this moment the pig farm is not polluting the environment in terms of wastewater. Everything we were ordered to do last year we have done,” says Čavor.

 

That the Primato-P slaughterhouse has continued discharging wastewater into the river without a permit, which expired in May of last year, is also confirmed to the CIN-CG/BIRN/Monitor journalist by the owner Panto Vučurović. 

“If an investor does not have a water permit, it cannot begin to function. If an investor does not have a water or ecological permit, but still carries out its activities, it is the same as if you drive a public bus service and do not have a driving licence,” says Iković.

In order for someone to obtain a permit, according to him, he has to prove that wastewater from the production process will not affect the quality of the river. For this reason, he says, it is very important that the competent institutions have qualified officers who will be able to assess all the data which the investor submits.

When asked who is responsible for the fact that some companies can discharge wastewater into the river without a permit, the Water Authority points its finger at the business owners: 

“It is the entrepreneur, or person who carries out the activity and does not put into effect the measures stipulated by law. However, when it is determined that the law or another rule has been violated, or that standards and norms are not being followed, the water inspector takes institutional measures and actions in line with Article 163 of the Law on Water Resources.”

In that article of the law it states that the inspector would also be able to prohibit a company from working if it does not have the necessary water permit.

In the last four years the work of the Primato-P slaughterhouse has been temporarily suspended for the reason that the wastewater had a concentration of harmful matter greater than the maximum allowed level. 

During one of the last inspections of the slaughterhouse on 29 May, inspectors determined that there was no device for measuring the quantity of water discharged into the Zeta.

The slaughterhouse owner Panto Vučurović, in a telephone conversation on the eve of the publication of this investigation, claimed that the device was recently installed, so they are waiting for the competent inspector to go to the field to determine the factual situation. 

In fact, the fact that they do not possess this device and the fact that it is not clear who manages the communal drains for atmospheric runoff (into which many companies’ wastewater drains) are the reasons why, according to Vučurović, they do not have a water permit. The application for obtaining that document will be submitted when all the conditions are satisfied.

Although Vučurović claims that their water treatment system is functioning and that only treated water is discharged into the Zeta, in February of this year the inspection determined that blood was flowing into the river from the slaughterhouse. A fine of €1,400 was issued to the responsible individual in the company Primato-P for this. 

A blind eye turned to polluters 

During 2018 and 2019, no one from the territory of Danilovgrad submitted data on the discharging of polluting matter to the Agency for Environmental Protection even though they were obligated to do this by the Law on the Environment and the Rulebook on the Detailed Content and Manner of Maintaining the Cadastre of Environmental Polluters.  

“The two biggest polluters – Niksen-Čavor pig farm and Lazine Dairy – do not have ecological compliance. For this reason alone, they were not allowed to begin working, but for years they have been using the River Zeta as a place to dump their waste,” says Iković. 

In an interview with CIN-CG/BIRN/Monitor, Dragan Čavor said that a process was underway before the competent authority of the municipality of Danilovgrad, after which it would be known whether it was necessary to make a study on environmental impact assessment.

The dairy responded for CIN-CG/BIRN/Monitor, saying that since 2003 they have had ecological compliance issued on the basis of an assessment of the effect on the environment, which was also undertaken 17 years ago. Iković, however, claims that the dairy must carry out a new study. The new Law on Assessment of the Effect on the Environment from 2008, he says, is now in effect and the dairy has exceeded the capacities stated in the old study.

In the opinion of this biologist, the dairy’s document from 2003 was not valid either: “The content itself is such that the processor of the documentation and the responsible person who gave consent for this document should be processed, because they allowed the Zeta to be poisoned from the moment the dairy began to work.”

For this reason, he says, the failure to solve this problem “points to cooperation between the institutions and the polluters”.

“This says that the primary polluters are the institutions, because they are paid to guarantee a healthy environment and the health of the citizens,” says Iković.

An interlocutor from one of the government services, who is aware of events in this field, points to the lack of water cadastres – among which would also be a cadastre of polluters – as the biggest problem.

“There is no information system yet. The water authorities are at fault for this,” he says. 

According to the Law on Water Resources, in Article 159, it states that “the water information system (…) is established and maintained by the competent administrative body”, in this case the Water Authority.

Our interlocutor notes that these “information systems”, i.e. the list of polluters, are essential for the inspection body to go out onto the field and check anyone who is potentially polluting the rivers.

“A cadastre of polluters is the basis for the work of the inspector. Without that list they can work only on the basis of complaints, but if they examine the terrain then they will come across polluters. However, all polluters need to be recorded so that the inspectors can know whom to monitor,” CIN-CG/BIRN/Monitor’s source states.

Besides the lack of cadastres, he notes that “those who issue work permits often neglect to make sure that businesses submit to them all the necessary documentation”. So, it often happens, he says, that someone begins to work without having all the necessary permits – a water permit or even a water treatment system.

“Either the officials are abusing their position, or are not getting too involved,” he says. 

What’s left is cleared up by poachers

What the polluters haven’t done to the Zeta, poachers have, say CIN-CG/BIRN’s interlocutors. 

The river is home to the softmouth trout, an endemic and protected species in Montenegro. 

Thirty-five years ago, according to ichthyologist Danilo Mrdak, this was the most abundant type of trout in the Zeta.

“Now we can only hope that as many as a few hundred of this fish remain. For six years we have failed to catch one, and I have not heard of any angler managing it either,” says Mrdak for CIN-CG/BIRN/Monitor. 

The vice president of the Municipality of Danilovgrad, Ilija Grgurović, speaks worriedly about what is happening to the Zeta. He claims that “poaching is also blossoming nowadays”. 

“This fish is in such a bad state that it is facing extinction,” says Grgurović.

The business association “For the Breeding, Protection and Hunting of Game and Fish” Danilovgrad, which should be looking after the fish stocks, notes Grgurović, has five employees, of which three are poorly-equipped game wardens, on the verge of retirement.

“They were not up to the task… We have not succeeded in prosecuting a single poacher for years now… We cannot get hold of data on how many poachers there are, but there are definitely too many… There are poachers, but we have no proof. Only alerts and reports,” says Grgurović. 

Mrdak claims that fish in the Zeta are threatened due to poachers and poor monitoring by the competent authorities.

“Truth be told, the common nase has appeared again, there are a lot of chub and also eels, but with the state of crayfish and marble trout, and especially softmouth trout, it is time to sound every possible alarm if we want to continue to have them in the Zeta,” says Mrdak.  

In December 2019, after the “Study of the Protection of the Protected Natural Resources of the River Zeta” was produced, it was decided that fishing would be banned on the river except around the bridges in Danilovgrad and Spuž. It will be like this for the next three years.

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

„Vrlo loš status” koji je Zeti, poslije ispitivanja, dodijelio Hidrometeorološki zavod Crne Gore blagi je opis zagađenosti zbog koje mještani strahuju da češće obolijevaju. Stručnjaci tvrde da postoji sadejstvo institucija i zagađivača 

Stanovnici sela Grbe kod Spuža razmišljaju da napuste svoja imanja i potraže drugo, manje opasno mjesto. Oni žele ono što smatraju da se stiče rođenjem - pravo na čist vazduh, vodu i hranu. 

„Pravo na život, ništa drugo“, kaže mještanin Goran Đuričković.

Njihovi preci dijelili su imanja nasljednicima, tako da svako dobije parče koje izlazi na obalu. Zato su, posjedi uz Zetu uglavnom dugački, a uski. 

Ova pritoka Morače i dio Jadranskog sliva, duga 86 kilometara, nastaje od voda sa sjevera države koje poniru u Nikšičkom polju. Prečišćene u utrobi zemlje pojavljuju se kod mjesta Glava Zete. Nekada bogata ribom i biljnim svijetom, u donjem toku, umjesto izvora života, postala je opasni kanal u koji se slivaju otpadne vode brojnih kompanija. Riblji fond je gotovo uništen, a mještani strahuju da je i njihovo zdravlje ugroženo.

„Tražili smo od Instituta za javno zdravlje Crne Gore da izvrši kontrolu zdravlja ljudi sa tog područja, jer nekoliko godina imamo veliku smrtnost zbog karcinoma, što nije bilo u ranijim godinama. Iz Instituta su nam saopštili da sada ne mogu da se izjasne u vezi ovog zahtjeva zbog povećanog obima posla usljed epidemije koronavirusa“, kaže Đuričković za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Balkansku istraživačku mrežu i Monitor (CIN-CG/BIRN/Monitor). 

Iz Instituta nijesu odgovorili na pitanja o tome imaju li i kada namjeru da provjere navode mještana Grba i zašto to do sada nije urađeno.

Za ovakvo stanje, kako je pokazalo istraživanje CIN-CG/BIRN/Monitor, odgovorni su prije svih Uprava za vode, Agencija za zaštitu životne sredine, inspekcijske službe i Vladini resori koji dopuštaju rad ozbiljnih zagađivača, iako te kompanije često nemaju ekološku saglasnost, vodnu dozvolu i druge dokaze o kvalitetu materija koje ispuštaju u rijeku i uticaju na životnu okolinu.

Uprava za vode, još nema ni registar zagađivača. Iz cijevi kompanija kojima ova Uprava nije izdala dozvolu, novinar CIN-CG/BIRN/Monitor uvjerio se da ipak izlaze otpadne vode. 

Laboratorije bez opreme

Specijalistička veterinarska laboratorija u oktobru prošle godine ispitivala je izlovljenu ribu iz Zete. Poslije kuvanja, utvrdili su „neprijatan miris nesvojstven za tu vrstu ribe“.

Ispitivanja Odsjeka za kvalitet voda Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore (HMZCG) tokom 2019. godine pokazala su da Zeta ima veoma loše fizičko-hemijske i biološke karakteristike. Posljednji put analiza je rađena u novembru prošle godine.  

„Vrlo loš status imale su vode rijeka Morače, Bojane, Ćehotine i Zete. Loš status imale su vode Cijevne, Gračanice, Lima, Lješnice, Ljuboviđe i Ibra, i to su dionice donjih tokova“, stoji u analizi. Ona pokazuje i da u Zeti ima manje beskičmenjaka koji su osjetljiviji na zagađeno okruženje! Uzorci su uzeti „u blizini ušća u Moraču, na Vranjskim njivama“.    

Iz HMZCG nisu mogli da odgovore kako se „vrlo loš status” odražava na riblji fond i poljoprivredne proizvode sa njiva koje se navodnjavaju iz rijeke, samim tim i na zdravlje stanovništva.  

„Zavod tehnički nije opremljen za ova uzorkovanja i rad analiza. Ali, ova ispitivanja će se morati vršiti, opremanjem laboratorije Zavoda ili angažovanjem drugih laboratorija“, rekla je za CIN-CG/BIRN/Monitor Nevenka Tomić, načelnica Odjeljenja za kvalitet voda u HMZCG. 

U Agenciji za zaštitu životne sredine su, ipak, označili izvore zagađenja koja utiču na riblji fond: „komunalne otpadne vode, uglavnom opterećene organskim materijalom, farma svinja, farma kokošaka, mljekara Lazine, klanica, gradska naselja“.  

I novinar CIN-CG/BIRN/Monitor, ploveći čamcem Zetom 16. jula od danilovgradskog mosta do mjesta Grbe, uočio je brojne cijevi iz kojih se otpad izliva u rijeku. 

Pored odvoda gradske kanalizacije, tu su i cijevi iz kamenoloma Mermer i Šišković, mljekare Lazine, sirare Monte Bianco, klanice Primato-P, farme svinja Neksan-Čavor, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija...

Iz većine cijevi otpadne vode su mutile rijeku, a širio se i neprijatan miris.  

Tog dana nije bilo otpadne vode iz odvoda kompanija Primato-P i Eurozox, koje su to radile u prethodnom periodu.

Dozvole istekle, kompanije rade

Upravo zbog ovakvih, ili još alarmantnijih slika bilježenih tokom prošle godine, mještani Grba, mjesecima su protestovali. 

„Kao djeca, nismo išli na izvore ili kućama, nego smo pili iz Zete. Danas ne možemo da se primaknemo rijeci koliko je zagađena, a kamoli da uđemo da se okupamo, ili da pijemo iz nje“, kaže Đuričković.

On i njegove komšije bunili su se zbog nesnosnog mirisa koji se širi sa obližnje farme svinja, ali i zbog otpadnih voda sa farme i iz susjedne klanice Primato-P. 

U oktobru prošle godine mještani su podnijeli i krivičnu prijavu protiv Dragana Čavora, vlasnika kompanije Niksen-Čavor, tvrdeći da njegova farma zagađuje životnu okolinu. Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici su utvrdili da „nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja  protiv bilo kojeg lica, zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”.

„Nas sistem ne štiti... Tražimo da se na sva privredna društva zakon primijeni“, ističe Đuričković. 

Zakon propisuje da svaka kompanija koja bi mogla da utiče na ekosistem Zete mora da posjeduje sistem za prečišćavanje otpadnih voda, kao i vodnu dozvolu. Trebalo bi da je urađen i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu na koji saglasnost, zavisno od nadležnosti, daju Agencija za zaštitu životne sredine ili organ lokalne uprave.

Iz Uprave za vode za CIN-CG/BIRN/Monitor, rekli su da od svih preduzeća čije su cijevi sprovedene u Zetu na teritoriji Danilovgrada, vodne dozvole imaju samo kamenolomi Mermer i Šišković, Zeta Energy, Senca, Eko Petrol i Jugopetrol. Dobili su ih na 10 godina i važeće su u ovom trenutku. 

Kompanije zbog kojih su se bunili mještani Grba Niksen-Čavor i klanica Primato-P nemaju važeće dozvole za ispuštanje otpadnih voda u Zetu. Krajem maja 2018. godine dobile su privremene dozvole koje više ne važe.  

„Navedene privremene vodne dozvole izdate su na period od 12 mjeseci i iste su istekle 31.05.2019. godine“, saopštili su iz Uprave za vode.

Vlasnik farme svinja Dragan Čavor za CIN-CG/BIRN/Monitor tvrdi kako više nemaju obavezu da imaju vodnu dozvolu jer od decembra 2019. godine nisu u Zetu ispustili „ni kap otpadnih voda”. Sada je, kaže, u funkciji separator koji otpad odvaja na čvrsto đubrivo i vodu koja im služi za navodnjavanje.

„Kako ne ispuštamo vodu u Zetu, nema potrebe da imamo vodnu dozvolu“, pojašnjava Čavor.

On, ipak, nema odgovor na pitanje - ko je onda ispustio otpadne vode u Zetu u Grbama 16. jula ove godine. U to se uvjerio i novinar CIN-CG/BIRN/Monitor koji je napravio snimak. Na mjestu gdje su se ranije iz farme svinja i klanice ispuštale otpadne vode, izlivala se braonkasta tečnost, sa jakim mirisom svinjskog izmeta. 

„Moralno, materijalno i krivično tvrdim da te otpadne vode više ne idu sa farme, a odakle idu neka ustanove nadležne institucije. Tehnički nije izvodljivo, jer je naš odvod betoniran uz prisustvo inspektora za vode“, tvrdi Čavor.

Inspekcija za vode je tokom januara i februara ove godine dva puta provjeravala rad farme svinja i utvrdila da se poštuju propisi. 

Vjerovati vlasnicima, ili svojim očima 

Biolog Vuk Iković, ipak, tvrdi da se neprečišćene otpadne vode koje sadrže stajsko đubrivo i mokraću i dalje ispuštaju u Zetu. 

“Znajući djelatnost okolnih preduzeća ova otpadna voda potiče, ili od klanice Primato-P ili od farme svinja, ili od oba preduzeća“, kaže Iković i pojašnjava da se to dešava najviše zbog nepravilnog upravljanja đubrivom i nus proizvodima klanja.

„U ovom trenutku farma svinja ne zagađuje životnu sredinu što se tiče otpadnih voda. Sve što je naloženo polovinom prošle godine da uradimo, mi smo uradili“, kaže Čavor.

Ispuštanje otpadnih voda u rijeku bez dozvole koja je istekla u maju prošle godine nastavlja klanica Primato-P, što je novinaru CIN-CG/BIRN/Monitor potvrdio i vlasnik Panto Vučurović. 

„Ukoliko investitor nema vodnu dozvolu ne može početi sa radom. Ako investitor nema vodnu, ili ekološku dozvolu, a pritom obavlja svoje djelatnosti, isto je kao da vozite autobus javnog prevoza, a nemate vozačku dozvolu”, kaže Iković.

Da bi neko dobio dozvolu, prema njegovim riječima, mora da dokaže da otpadne vode iz proizvodnog procesa neće uticati na kvalitet rijeke. Zato je, kaže, vrlo bitno da nadležne ustanove imaju kvalifikovane službenike koji će umjeti da procijene sve podatke koje dostavlja investitor. 

Na pitanje, ko je odgovoran za to što neke kompanije bez dozvole mogu da ispuštaju otpadne vode u rijeku, iz Uprave za vode prstom upiru na privrednike: „Odgovoran je preduzetnik, odnosno pravno lice koje obavlja djelatnost i ne sprovodi mjere propisane zakonom. Međutim, kada se utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, ili da se ne poštuju standardi i normativi, inspektor za vode preduzima upravne mjere i radnje u skladu sa čl. 163 Zakona o vodama“.

U tom članu piše da bi nekoj kompaniji inspektor mogao da zabrani i rad ukoliko nema potrebnu vodnu dozvolu. 

U protekle četiri godine klanici Primato-P je dva puta privremeno obustavljan rad, zbog toga što su otpadne vode imale koncentraciju štetnih materija veću od maksimalno dozvoljenih. 

Tokom jedne od posljednjih kontrola klanice, 29. maja ove godine, inspektori su utvrdili da nema uređaj za mjerenje količine vode koja se ispušta u Zetu.

Iz klanice su, uoči objavljivanja ovog teksta, u telefonskom razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor rekli da je taj uređaj nedavno instaliran, pa čekaju da nadležni inspektor izađe na teren kako bi utvrdio činjenično stanje. 

To što do skoro nisu imali mjerač i što nije jasno ko upravlja zajedničkim odvodom za atmosfersku kanalizaciju (u koji se slivaju otpadne vode više kompanija) razlog je, kazao nam je ranije vlasnik klanice Panto Vučurović, što nemaju vodnu dozvolu. Zahtjev za dobijanje tog dokumenta predaće kada budu ispunjeni svi uslovi. 

Iako Vučurović tvrdi da njihov prečistač funkcioniše i da se u Zetu uliva samo prečišćena voda, u februaru ove godine inspekcija je utvrdila da se iz klanice u rijeku izliva krv. Zbog toga je odgovornoj osobi u kompaniji Primato-P izrečena kazna od 1.400 eura. 

Zagađivačima se gleda kroz prste

Tokom 2018. i 2019. godine Agenciji za zaštitu životne sredine niko sa teritorije Danilovgrada nije dostavio podatke o ispuštanju zagađujućih materija iako su bili obavezni Zakonom o životnoj sredini i Pravilnikom o bližem sadržaju i načinu vođenja katastra zagađivača životne sredine. 

„Dva najveća zagađivača - Farma svinja Niksen-Čavor i Mljekara Lazine nemaju ekološke saglasnosti. Samim tim nijesu mogle ni početi sa svojim radom, ali one već godinama koriste rijeku Zetu kao mjesto za istovar svog otpada“, kaže Iković. 

Dragan Čavor je u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor kazao da je u toku proces pred nadležnim organom opštine Danilovgrad nakon kojeg će se znati da li je potrebno da rade elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. 

Iz mljekare su odgovorili za CIN-CG/BIRN/Monitor, da od 2003. godine imaju ekološku saglasnost izdatu na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu koji je, takođe, urađen prije 17 godina. Iković, međutim, tvrdi da mljekara mora da uradi novi elaborat. Na snazi je, objašnjava on, novi Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu iz 2008. godine, a mljekara je prevazišla kapacitete navedene u starom elaboratu.

Prema mišljenju ovog biologa, ni dokument mljekare iz 2003. godine nije bio valjan: „Sami sadržaj je takav da obrađivača dokumentacije i odgovorno lice koje je dalo saglasnost na ovakav dokument treba procesuirati, jer su dozvolili trovanje Zete od momenta otkad radi mljekara”. 

Zato, ističe on, nerješavanje ovog problema „upućuje na saradnju institucija i zagađivača“.

„To govori da su primarni zagađivači institucije, jer su plaćene da obezbijede zdravu životnu sredinu i zdravlje građana“,  kaže Iković.

Sagovornik iz jedne vladine službe, upućen u dešavanja u ovoj oblasti, kao najveći problem navodi to da ne postoje vodni katastri, među kojima je i katastar zagađivača. 

„Informacionog sistema još nema. Upravljač vodama je za to kriv“, kaže on.

Prema Zakonu o vodama, a u članu 159, navodi se da „vodni informacioni sistem (...) uspostavlja i vodi nadležni organ uprave“, u ovom slučaju Uprava za vode.

Naš sagovornik napominje da su ti „informacioni sistemi“, tj. spisak zagađivača, neophodni da inspekcijski organi izađu na teren i provjere one koji potencijalno štete rijekama. 

„Katastar zagađivača je baza za rad inspektora. Bez tog spiska oni mogu da rade samo na osnovu prijave, ili ako pretražuju teren, pa naiđu na zagađivača. Ipak, svi zagađivači treba da budu evidentirani kako bi inspektori znali koga da kontrolišu“, navodi izvor CIN-CG/BIRN/Monitor.

Pored nepostojanja katastara, on napominje da „davaoci dozvola za rad često propuste da im preduzeća dostave svu potrebnu dokumentaciju“. Tako se često dešava, kaže on, da neko počne da radi a da nema sve potrebne dozvole – vodnu dozvolu ili čak prečistač vode.

„Ili činovnici zloupotrebljavaju položaj, ili se ne udubljuju previše “, kaže on. 

Što ostane, dokrajče krivolovci

To što Zeti nijesu uradili zagađivači, učinili su krivolovci, kažu sagovornici CIN-CG/BIRN/Monitor. 

U njoj je i stanište mekousne pastrmke, endemične i zaštićene vrste u Crnoj Gori. 

Prije 35 godina, kaže ihtiolog Danilo Mrdak, to je bila najbrojnija vrsta pastrmke u Zeti. 

„Sada, daj Bože da je ostalo par stotina jedinki. Mi evo šest godina nismo uspjeli da je uhvatimo, a nisam čuo da je to uspio niti jedan sportski ribolovac“, kaže Mrdak za CIN-CG/BIRN/Monitor. 

Potpredsjednik opštine Danilovgrad Ilija Grgurović sa zabrinutošću govori o onome što se dešava Zeti 

„Riba je u tako lošem stanju da je dovedena pred istrebljenje“, kaže Grgurović.

Privredno društvo Za uzgoj, zaštitu i lov divljači i riba, Danilovgrad koje bi trebalo da brine o ribljem fondu, napominje Grgurović, ima pet zaposlenih od koji su tri loše opremljena lovočuvara pred penzijom.

„Nisu mogli da odgovore tom zadatku… Mi nismo uspjeli da osudimo nijednog krivolovca godinama unazad… Ne možemo da dođemo do podataka koliko ima krivolovaca, ali ih svakako ima previse… Krivolova ima, ali nemamo dokaza. Samo dojava i prijava“, kaže Grgurović. 

Mrdak tvrdi da je riba u Zeti je ugrožena zahvaljujući krivolovcima i slaboj kontroli nadležnih.

„Istini za volju, ponovo se pojavio skobalj, ima dosta i klijena pa i jegulje, ali je stanje sa potočarom i glavaticom, a naročito sa mekusnom zrelo za paljenje svih mogućih alarma ukoliko želimo da ih i dalje imamo u Zeti“, kaže Mrdak.  

U decembru 2019. godine, nakon što je urađena Studija zaštite zaštićenog prirodnog dobra rijeke Zete, odlučeno da se na rijeci zabrani ribolov osim oko mostova u Danilovgradu i Spužu. Tako će biti naredne tri godine.

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

Poslanik Nove srpske demokratije u Agenciji je kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore i da je zbog obima posla koji je obavljao u stranci previdio ovu zakonsku obavezu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Radoš Zečević prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Agencija je slučaj protiv predsjednika podgoričkog odbora NSD pokrenula u drugoj polovini septembra na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i lidera NSD Andrije Mandića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze.

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo mjesto je popunio Zečević.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od dana prestanka ili postavljanja na javnu funkciju, a predstavnici NSD to nisu uradili u zakonskom roku.

Agencija je tada protiv njih pokrenula postupke.

Zečević je na raspravi u Agenciji kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore.

“Te da je zbog obima posla koji je obavljao u svojoj političkoj stranci previdio ovu zakonsku obavezu. Takođe, naveo je da je imao pogrešnu informaciju da Agencija ne radi u tom periodu zbog aktuelnog virusa,” navodi se u odluci Agencije.

On je poručio i da će u najkraćem roku da dostavi imovinski karton “iz razloga što nema namjeru da bilo šta prikrije ili izbjegne zakonske obaveze koje ga kao javnog funkcionera obavezuju”.

Imovinski karton dostavio je sredinom prošlog mjeseca.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.

Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.

Miloš RUDOVIĆ

Povezani tekstovi:
POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK PITA MANDIĆA I ZEČEVIĆA ZA KARTONE

REAGOVANJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: MANDIĆ JE PODNIO IZVJEŠTAJ O IMOVINI

ODGOVOR NOVINARA NA SAOPŠTENJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: POTVRĐENO KAŠNJENJE MANDIĆA, A IMOVINOM SE NISMO BAVILI 

Čestim izmjenama planova Vlada je omogućila gradnju duplo više kvadrata, vila i stanova za prodaju, ali je cijena zakupa za jedan od najljepših prostora na Jadranu ostala euro po kvadratu. Uoči tendera i kasnije državni vrh često putovao u Baku. Sa jednom od najvećih investicija poslovno su povezani Aco i Ana Đukanović, kao i podgorički Bemaks 

Krajnji vlasnici kompanije Azmonts investments, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi, su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, Arzu i Lejla, kao i njegov tast Arif Pašajev. 

Na ovakvu vlasničku strukturu jedne od najvećih investicija u Crnoj Gori ukazuju informacije do kojih je, kroz lavirint državnih i of šor kompanija i banaka, došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Vlada Crne Gore je vlasnicima projekta Portonovi u Kumboru od samog početka obezbijedila  značajne privilegije. Investicija u koju je prema tvrdnji Azmonta do kraja avgusta ove godine, uključujući PDV, uloženo 737,4 miliona eura, dodijeljena je 2012. godine azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR, iako je za 90-godišnji zakup jedne od najatraktivnijih parcela na primorju, na kojoj je decenijama bio vojni kompleks, ponudila upola manje od američkog konzorcijuma NCH, a nije ispunjavala i uslov tendera da mora biti renomirani operator turističkih kompleksa nivoa 4 + ili pet zvjezdica. 

SOCAR je ponudio euro po kvadratu godišnje, fiksno pet odsto dobiti i investicije od 258 miliona eura za osam godina. Konzorcijum NCH nudio je dva eura po kvadratu, 5,1 odsto dobiti i procjenu investicija od 200 miliona, s tim što su u investicionom programu precizirali ulaganja od 90 miliona eura. 

Iako je cijena zakupa bila jedna od bitnih stavki, Tenderska komisija Savjeta za privatizaciju odlučila se za Azerbejdžance. Predsjednik Tenderske komisije bio je tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić, a na čelu Savjeta za privatizaciju tadašnji premijer Igor Lukšić.

Vlada je, potom, više puta mijenjala planove za ovu lokaciju i omogućila i duplo veću gradnju od prvobitno predviđene, kao i promjenu strukture, sa više stanova, vila i poslovnog prostora, a u ugovoru nema ni antikoruptivne klauzule što, kako ocjenjuju sagovornici CIN-CG, baca ozbiljnu sjenku na ovaj posao.

Iz Azmonta nijesu odgovorili koliko je objekata završeno do sada, a ranije su saopštili da će se pored 214 stambenih jedinica, u sklopu rizorta naći oko 30 različitih maloprodajnih radnji. Iz Azmonta nijesu odgovorili ni koliko su nekretnina prodali i ko su kupci. 

Predstavnici investitora nijesu pristali na sastanak sa autorkama ovog istraživanja. S obzirom na to da je rizort otvoren za posjetioce, one su u Kumboru vidjele da je na prostoru od 26 hektara uz 1800 metara obale nikao čitav mali grad. 

Izgrađen je hotel brenda One&Only koji još nije otvoren, marina, vile i stambene zgrade, sa uređenim prilazima, trgovima sa fontanama i modernim parkovima, čiji luksuz dodatno ističu obližnje skromne građevine u kojima živi lokalno stanovništvo. Tu su i butici, restorani, barovi, antikvarnice, galerije, supermarket… 

Prisutne mašine i radnici ukazuju da se još radi, ali se vidi i da nije mnogo ostalo. Prema ugovoru, investitoru je dozvoljena fazna izgradnja, a završetak radova predviđen je tokom prvih osam godina zakupa, odnosno u ovoj godini. Glavni izvođač radova je kompanija Picaroti Montenegro registrovana u Herceg Novom, podružnica istoimene švajcarske kompanije. 

Iako ranije praktično nije bilo nikakvih veza sa Azerbedžanom ova zemlja je iznenada prije jedne decenije postala interesantna destinacija i partner državnom vrhu. Prije nego što je u julu 2012. godine sklopljen posao sa SOCAR-om, a  i poslije, najviši zvaničnici Crne Gore bili su česti gosti Alijeva, čija se zemlja u međunarodnim okvirima sumnjiči za netransparentne poslove. Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio je u zvaničnoj posjeti u septembru 2011. godine. U decembru iste godine u svojstvu šefa DPS-a putovao je aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović, a sa njim njegov aktuelni savjetnik, tada šef diplomatije Milan Roćen. Na samitu NATO-a u maju 2012. sa Alijevim se u Čikagu sreo tadašnji  premijer Igor Lukšić. 

Lukšić je putovao u Baku i neposredno nakon potpisivanja ugovora o zakupu zemljišta u Kumboru. Đukanović je kasnije posjetio Azerbejdžan još dva puta kao premijer, a Vujanović još pet puta kao predsjednik države. 

Vujanović i Lukšić su na pitanje CIN-CG-a, odgovorili da su bili u službenim posjetama i da nijesu imali lične poslove sa bilo kim iz Azerbejdžana. Iz Đukanovićevog kabineta nijesu odgovorili o razlogu posjeta, niti da li on ili Roćen imaju poslovne veze i interese sa Azerbejdžanom.

Članovi najbliže Đukanovićeve porodice povezani su sa poslovima u Kumboru. Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP), koji je u većinskom vlasništvu njegovog mlađeg brata Aca nadzire investiciju i sačinjava izvještaje za parlament. RZUP je posao dobio na tenderu, a investitor treba da mu za to plati 142,8 hiljada eura. Predsjednikova sestra Ana Đukanović, preko svoje advokatske kancelarije, obavljala je pravne poslove za Azmont banku. Iako i RZUP i Azerbejdžanci kao povjerljive kriju podatke o tome ko izvodi radove i obavlja druge poslove, podgorička firma Bemaks, kojoj se u javnosti pripisuje bliskost sa Milanom Roćenom, objavila je na svom sajtu da je ugovorila posao za 61,5 miliona eura. Bemaks je nezaobilazni izvođač u svim velikim investicijama, uključujući i najveću – dionicu auto-puta.

Poslije ugovora duplirani kvadrati

Tender za zakup nekadašnjeg vojnog kompleksa od 242 hiljade kvadratnih metara sa 90 objekata od ukupno 62 hiljade kvadrata, objavljen je 14. septembra 2011. sa rokom za ponude do 15. marta 2012 godine. 

Za najpovoljnijeg ponuđača SOCAR je izabran u aprilu 2012. godine. Ugovor su 10. jula potpisali tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić i predstavnik SOCAR-a Gafar Gurbanov. On je bio izvršni direktor Azmonta 2012. i 2013. godine, kao i direktor ofšor kompanije Triangle investment koja je za SOCAR otkupila tendersku dokumentaciju. U britanskom registru preduzeća se vodi kao direktor još nekoliko ofšor kompanija. 

Prije potpisivanja ugovora sprovedena je javna rasprava o nacrtu planskog dokumenta za Kumbor (studija lokacije), koji je predviđao gradnju oko 75 hiljada kvadrata bruto površine objekata na lokaciji kasarne, od čega je polovina trebalo da budu hotelski kapaciteti, a ostatak objekti za ekskluzivno stanovanje (sa pratećim sadržajima, poput ugostiteljskih, trgovinskih). U finalnoj Studiji lokacije se navodi da je „finansijsko tržišna projekcija pokazala da investicija u ovako nizak kapacitet (800 korisnika) može biti finansijski održiva samo ako je 50 odsto prostornih kapaciteta u hotelima visoke kategorije, a 50 odsto u ekskluzivnom stanovanju“. 

Nakon što su Vlada i Skupština 26. jula 2012. godine odobrili ugovor o zakupu, Azerbejdžancima je krajem te godine finalnom verzijom plana za Kumbor, omogućeno da sagrade duplo više, 100 hiljada kvadrata turističkih objekata (uključujući hotelski smještaj) i 45 hiljada kvadrata za luksuzne stanove, trgovine, ugostiteljske, kulturne i ostale sadržaje, kao i ranije ugovorom previđenu marinu sa 250 vezova. 

Veća gradnja i profit, nijesu praćeni povećanjem cijene zakupa.

Državna studija lokacije "Sektor 5" – Kumbor  je 2014. opet izmijenjena. Omogućena je gradnja dodatnih pet hiljada bruto kvadrata, ali je izmjenom strukture duplo povećana i kvadratura za stanove, vile, trgovine i restorane.

Nekadašnji član skupštinske Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije Mladen Bojanić kaže za CIN-CG da je izmjena planskih dokumenata nakon prodaje državne imovine crvena lampica koja ukazuje na mogućnost korupcije. 

„Često su se dešavale prenamjene, kao i uvećanje stepena iskorišćenosti prostora. Sve to utiče, u prvom redu na prodajnu cijenu zemljišta, a u kasnijoj fazi na veličinu i vrijednost objekata... Portonovi je samo jedan od primjera kako se država svjesno odrekla svog autoriteta“, kazao je Bojanić.

Za pravnu savjetnicu pri NVO Akcija za ljudska prava Ines Mrdović, problematično je što u ugovoru sa SOCAR-om nema antikoruptivne klauzule, predviđene nizom dokumenata EU i Savjeta Evrope.

„Kada dajete zakup na nevjerovatnih 90 godina, iza kojeg se krije prodaja lokacije, a opseg investicija se mjeri stotinama miliona eura, najmanje što vlasti treba da učine jeste da ugovornim odredbama najbolje zaštite državne interese, uključujući i antikoruptivnu klauzulu, jer se tako pokazuje odgovoran odnos prema javnim resursima i građanima“, rekla je Mrdović za CIN-CG.

Povezane kompanije i tajni podaci

Azmont je u Crnoj Gori osnovao pet ćerki kompanija, a 2016. i banku. Ona se u početku zvala Azmont, pa Nova banka, a sada Adriatic banka. Pravne poslove obavljali su preko advokatske kancelarije Ane Đukanović.

U julu 2019, Azmont je prodao Novu banku kompaniji Adriatic Capital LLC iz SAD-a za 7,1 milion eura. Uradili su to, prema nezvaničnim informacijama iz bankarskih krugova, jer nijesu mogli naći korespodentsku banku za platni promet sa inostranstvom.

Prema podacima iz CRPS, novi vlasnici banke su Aleksandar Šnajder (80 odsto) i David Genecov (20 odsto).

Šnajder je koosnivač i predsjednik kompanije Midland grupe kojoj je Vlada dala da upravlja nikšićkom Željezarom od sredine 2004. do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku pod neutvrđenim okolnostima i ostala dužna za poreze 2,7 miliona eura. 

I Midland je u Crnoj Gori pravno zastupala Ana Đukanović.

Na pitanje CIN-CG-a zašto su dali saglasnost da Novu banku kupi investitor koji se pokazao nekredibilnim u Željezari, iz CBCG su odgovorili da je on dostavio propisanu i dodatno zahtijevanu dokumentaciju, dokaze o prijavljenom, odnosno plaćenom porezu za posljednje tri godine, ne pominjući dug iz Željezare od 2,7 miliona eura.

Drugi vlasnik Adriatik banke je Genecov Plastic Surgery Group iz Dalasa. 

CBCG je odbila da dostavi CIN-CG-u dokument o saglasnosti za prodaju Nove banke, uz obrazloženje da je to povjerljivo. 

Svi u Baku

Šef DPS-a Milo Đukanović i ministar vanjskih poslova Milan Roćen boravili su u radnoj posjeti Republici Azerbejdžan od 21. do 23. decembra 2011. godine na Međunarodnoj konferenciji „Politika modernizacije – novi ekonomski i socijalni izazovi“, navodi se na sajtu Kulturno – ekonomskog centra Azerbejdžana i Crne Gore.

Đukanović je Azerbejdžan posjetio još dva puta kao premijer.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je nakon prve zvanične posjete u septembru 2011. putovao i 2012, 2013, 2015, 2016. i 2017. godine. Njegova ćerka Nina Vujanović bila je na Globalnom forumu mladih lidera u Bakuu u avgustu 2017, a supruga Svetlana tu zemlju je posjetila u septembru 2017. sa delegacijom Vrhovnog suda na čelu sa predsjednicomVesnom Medenicom.

Pored ograde iz Vujanovićeve kancelarije da „raniji predsjednik Crne Gore apsolutno nikada sa bilo kim iz Azerbejdžana, ili bilo koje druge države, nije imao nikakav poslovni odnos“, o razlozima posjeta uputili su na njegov sajt bivšeg predsjednika. Na njemu se, između ostalog, navodi da je u decembru 2013. godine učestvovao na konferenciji o gasovodu Šah Deniz 2, gdje je potpisan Memorandum o razumijevanju Crne Gore, Azerbejdžana, Albanije i Hrvatske o saradnji u izgradnji gasnog koridora u tim državama. 

Vujanović je nedavno poslao pismo podrške Alijevu povodom konflikta oko Nagorno-Karabaha navodeći „da je sa velikom tugom i zabrinutošću primio vijesti o ponovnim kršenjima mira i ubijanju nedužnih ljudi“.

Na pitanje CIN-CG-a, da li je takvo pismo poslao i predsjedniku Jermenije, iz Vujanovićeve kancelarije su odgovorili da je on u odnosu na višedecenijski konflikt uvijek iskazivao poštovanje stava iz rezolucija Savjeta bezbjednosti UN koje su ukazivale na nužnost mirnog rješenja.

Tajna ko su konsultanti za 12 miliona eura

Iz Azmonta za CIN-CG kažu da su do kraja 2019. uložili 637,5 miliona eura, ali podaci RZUP-a, govore da je za isti period uloženo oko 543,8 miliona eura. Centralna banka je investicije iz Azerbejdžana prikazala samo za 2016. i 2017, ukupno 113 miliona eura, dok su one za 2012. proglasili tajnom. Iz Azmonta kažu da su te godine uložili 11,1 milion eura. Tada je plaćeno 10.868.490 eura zakupnine za prvih 45 godina, dok Azmont sada prodaje vile površine od 598 do 659 kvadrata, po cijeni do 9,46 miliona eura.  

U 2019. Azerbejdžanci su uložili 213,9 miliona, 2018. godine 92,4 miliona, 2017. godine 5,7 miliona, a u periodu 2012-2016. oko 183,7 miliona, pokazuju podaci RZUP-a, koji je na tenderu izabran za nadzor. 

Nadzor je tražio parlament 2016. godine, jer je prvi izvještaj o ulaganjima 92 miliona eura za 2013, 2014. i sedam mjeseci 2015. godine Vlada usvojila na osnovu podataka investitora. 

Iz Azmonta objašnjavaju da su razliku između sume koji je registrovala CBCG i one koja je utrošena prema njihovim i izvještajima RZUP, popunili „iz investicija (što podrazumijeva kapital i pozajmice osnivača) i operativnih prihoda kompanije“. 

„Primarni izvor finansiranja, kao što se vidi iz dostupnih javnih izvještaja, je iz investicija“, kazali su iz Azmonta napominjući da su registrovani u Crnoj Gori.

Prema izvještajima RZUP-a, od investiranih 543,8 miliona eura, 445,8 miliona se odnosi na izvedene radove, 53,7 miliona na projektovanje, a na konsultantske usluge 12,3 miliona. 

Iz Azmonta su na pitanje CIN-CG-a s kim su sklapali konsultantske ugovore, odgovorili da „zadržavaju pravo da ne komentarišu poslovno osjetljive informacije“. Iz RZUP-a su se pozvali na obavezu čuvanja povjerljivih podataka.

Iz Sektora Uprave policije za sprečavanje pranja novca, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali investicije iz Azerbejdžana i da li je bilo sumnjivih transakcija.

Naftna kompanija, pa ofšor

Alijev je na vlasti od 2003. godine. Od tada njegovo bogatstvo, prema dostupnim informacijama, raste nevjerovatnom brzinom i procjenjuje se da je trenutno jedan od najbogatijih predsjednika država u svijetu.  Mreža istraživačkih novinara OCCRP proglasila ga je je „čovjekom godine u oblasti kriminala i korupcije“ za 2012. godinu. Tri godine kasnije ta neslavna titula pripala je aktuelnom crnogorskom predsjedniku Milu Đukanovića, kojeg je britanski Indipendent mnogo ranije uvrstio u 20 nabogatijih vladara svijeta. 

Ugledna međunarodna organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije Transparency International 2013. je Azerbejdžan označila kao državu u kojoj je korupcija porasla, a ta je zemlja  u 2018. godini bila na crnoj listi EU, zbog pranja novca. 

SOCAR je bio u vlasničkoj strukturi Azmonta do 2017. godine, kada ga potpuno preuzima Azerbaijan Global Investment (AGI). Da iza AGI stoje ćerke predsjednika Azerbejdžana, a manji udio ima njihov djed Arif Pašajev, pokazuju podaci Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore, turske berze i izvještaji banaka povezanih sa porodicom Alijeva.

Iako je naftna kompanija izašla iz posla u Kumboru, ona je još aktuelna u Crnoj Gori. SOCAR se pominje u aferi Možura kao krajnji vlasnik ofšor firme Cifidex čije je transakcije u avgustu počelo da ispituje i Specijalno državno tužilaštvo. Cifidex je za crnogorsku firmu Možura Wind Park, koja upravlja gradnjom vjetroelektrane na istoimenom brdu kod Ulcinja, u decembru 2015. godine platio španskoj firmi Fersa i kompaniji Čelebić oko 3,5 miliona eura, a dva i po mjeseca kasnije prodao je malteškoj državnoj kompaniji Enemalta za 11,3 miliona eura. Korupciju u ovom poslu istraživala je malteška novinarka Dafne Karuana Galicia koja je ubijena.

Prema izvještaju američkog Ministarstva pravde, SOCAR je, povezivan i sa češkim biznismenom Viktorom Koženijem uključenim u masovnu šemu podmićivanja visokih državnih zvaničnika u Azerbejdžanu, kako bi došao do značajnog udjela u ovoj kompaniji.

U Holandiji je 11. jula 2012, dan nakon potpisivanja ugovora o zakupu kompleksa u Kumboru, registrovana firma Saiph Holding BV i njen vlasnik Cooperatief Saiph Holding UA. Vlasnik ove druge, što znači obje, bio je SOCAR.

Narednog dana, SOCAR u Crnoj Gori osniva Azmont investments i na njega prenosi prava o zakupu bez saglasnosti Vlade, što je ugovorom omogućeno, što su za CIN-CG potvrdili iz Ministarstva održivog razvoja i turizma. U decembru iste godine, bez naknade, SOCAR prenosi vlasništvo u Azmontu na Saiph Holding BV.

U julu 2014, azerbejdžanski PSG Resort upisom akcija stiče 80 odsto vlasništva u Cooperatief Saiph Holdingu, dok SOCAR zadržava 20 odsto. Potpuni vlasnik PSG Resorta je AGI, koji je osnovan u oktobru 2013. u Bakuu.

AGI je davao pozajmice za gradnju Portonovog i tako početkom 2017. godine postao stopostotni vlasnik Azmonta. Krajem 2017. godine osam odsto Azmonta stekao je Arm International iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji je vlasnik Saiph Holding BV, ali je već početkom 2018. AGI opet bio potpuni vlasnik.

Kada je AGI krajem 2015. ušao u vlasničku strukturu Azmonta, njegovi vlasnici bili su azerbejdžanske kompanije Ataholding (33 odsto), Synergy Group (32 odsto) i Pasha Development (35 odsto). Iza Ataholdinga su stajale tri firme osnovane na Sejšelima i u Panami, vlasnik Synergy bila su dva fizička lica, a Pasha Development je dio Pasha Holdinga.

Prema izvodu Poreske uprave iz jula 2018. godine, u međuvremenu su vlasnici AGI postali Pasha Development (99 odsto) i Pasha Investment (jedan odsto). U Poreskoj upravi nema novih podataka o promjenama vlasništva. Ove kompanije su u vlasništvu Pasha Holdinga, koji je vlasnik 60 odsto azerbejdžanske Pasha banke. Firma Ador u banci ima 30 odsto, a 10 procenata je u rukama Alijevog tasta.

Pasha banka ima podružnice u Gruziji i Turskoj. Iz finansijskog izvještaja gruzijske podružnice za 2019. i 2020. godinu se vidi da su krajnji vlasnici majke banke predsjednikove kćerke Lejla i Arzu (po 45 odsto) i njihov djed Arif Pashayev (10 odsto).

Prema gruzijskim propisima, u vlasničkoj strukturi se moraju označiti pojedinačno lica koja primaju direktne prihode, a ne pravna lica osnivači, pa se tako razotkrila vlasnička veza u Pasha Holdingu i Adoru. Umjesto odgovora na pitanje ko su krajnji vlasnici, iz Azmonta su uputili na “javno dostupna dokumenta i izvještaje”.

Biljana MATIJAŠEVIĆ
Alisa HAJDARPAŠIĆ

Trasa prolazi kroz zone stroge zaštite Durmitora i Emerald područja Lovćena i rijeka Komarnice, Tare i Ćehotine. Projekat od 106 miliona upitan i ekonomski, nakon što su Italijani prepolovili podmorski kabl 

Dalekovod od 400 kilovolti, koji bi trebalo da poveže jug sa sjeverom Crne Gore, kao nastavak projekta podmorskog kabla italijanske kompanije TERNA, nepovratno će ugroziti prirodu u nacionalnim parkovima Lovćen i Durmitor, a nanijeće i značajnu štetu na prostorima rijeke Komarnice,Tare i Ćehotine. 

Uprkos upozorenjima da bi dalekovod mogao da ide drugom trasom ili podzemnom kroz parkove, vlasti nijesu dovoljno marile za ekološke štete, već su se odlučili za najkraću varijantu, kako bi uštedjeli 16 miliona eura. Tako će biti presječeni djelovi nacionalnih parkova, ugrožene biljne i životinjske vrste, ali i uništeni pejzaži koji su ova područja dovela na listu baštine UNESCO.  

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu za koridor Čevo - Pljevlja, koji je radio biro “Liming project” Željka Asanovića, navodi se da će veću štetu pretrpjeti šumska staništa zbog fragmentacije duž cijele trase, dok će nešumska staništa biti nepovratno izgubljena na mjestu gdje se postavljaju dalekovodi. U elaboratu se precizira da će, pored teritorije NP Durmitor, trasa dalekovoda imati direktnog uticaja na dva Emerald lokaliteta - Komarnicu i Ćehotinu.

"Izgradnjom dalekovoda biće uništene manje površine NATURA 2000 staništa i u kanjonu Komarnice, na Sinjajevini i u dolini Ćehotine. Među njima nema rijetkih staništa u Crnoj Gori," navodi se u elaboratu, koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Agencije za zaštitu životne sredine. Duž kanjona Komarnice i Tare, kako se ističe, posebno na sudare sa tim instalacijama osjetljive su ptice grabljivice, koje se brzo kreću tokom hvatanja plijena. Autori elaborata ipak smatraju da, s obzirom na uzak prostor trase, "opstanak ni jedne vrste neće biti doveden u pitanje".

Emerald je ekološka mreža područja koja su od interesa za specifičnu zaštitu. Ona funkcioniše uporedo sa programom zaštićenih područja Natura 2000 u Evropskoj uniji.

Stručnjaci za oblast energetike, dovode u pitanje i ekonomsku isplativost ovog dalekovoda i investicije od 106 miliona eura, jer je podmorski kabl svečano pušten u rad 15. novembra prošle godine, tek pola najavljivanog kapaciteta, 600 umjesto 1.200 megavata. Zato se prenos struje bez problema obavlja postojećom mrežom dalekovoda. 

Uštedom su se rukovodili i kreditori. U dokumentu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja je za projekat od 106 miliona eura dala 60 miliona eura kredita Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), ističe se da je jedno rješenje koridora koje izbjegava oba nacionalna parka analizirano u Procjeni uticaja na životnu sredinu i društvo (Environmental and social impact assessments ESIA) u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. 

"Ovaj koridor bi bio dugačak preko 200 kilometara, u poređenju sa predloženim koridorom od 152.5, odnosno duži za oko 50 km. Ovo bi povećalo troškove za oko 16 miliona eura, ili oko 27 procenata. Ova alternativa nije razmatrana kao ekonomski izvodljiva", navodi se u tom dokumentu.

Ekonomska ušteda i kraća trasa da dalekovod prolazi 11 kilometara kroz Nacionalni part Lovćen i još tri kilometra kroz NP Durmitor.

Na sajtu EBRD se navodi da su konsultovali više nevladnih organizacija koje se bave zaštitom životne okoline, kako bi pomogli CGES u pripremanju ESIA u skladu sa Direktivom EU i zahtjevima banke. Jedna od njih je i Green home čija je izvršna direktorica Nataša Kovačević naglasila za CIN-CG, kako su upozorili EBRD da ovaj projekat nije u skladu sa principima održivosti životne sredine i tražili da se uzdrže od finansiranja u doglednoj budućnosti, osim ako se sva pitanja riješe na zadovoljavajući način.

Tokom javnih rasprava povodom procjena uticaja na životnu sredinu koje su organizovale EBRD i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) potencirana su tri ključna problema - ekološka šteta projekta, socio-ekonomska opravdanost i nedostaci prostornog planiranja.

“Pokušali smo da ukažemo da planirani dalekovod prolazi kroz zonu stroge zaštite NP Durmitor i drugu zonu NP Lovćen, dok dodatno prolazi kroz četiri Emerald područja (Lovćen, Durmitor, rijeke Komarnicu i Taru) kao buduća Natura 2000 područja, te da se planiranim koridorom i trasom krše odredbe Zakona o zaštiti prirode” kazala je Kovačević za CIN-CG.

Alternativa, prema njenim riječima nije izabrana jer bi izbjegavajući NP Lovćen bila duža 18 kilometara i skuplja 7,74 miliona, a u slučaju NP Durmitor to je značilo dodatnih  29 kilometara i 8,35 miliona eura više.

Kovačević  naglašava da je dalekovodom posebno ugrožen vizuelni i pejzažni identitet Durmitora i Tare: “Klasifikovan kao visoko osjetljiv, netolerantan na promjene, te je već tada bilo jasno da će kombinovani stubovi za dalekovode visine 40-50m kroz Durmitor i kanjon rijeke Tare, značajno ugroziti jedan od najvažnijih kriterijuma zbog kojeg je ovo područje proglašeno UNESCO prirodnom baštinom”.

Trasa dalekovoda na dva mjesta prekida mapu Emerald zone NP Lovćen, vidi se iz elaborata za dalekovod "Lastva - Čevo" iz novembra 2014. godine koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Elaborat je radio biro “Medix” Ljiljane Vuksanović za potrebe CGES. 

I biolog Vuk Iković, predstavnik organizacije KOD, ističe kako je vidljivo, da je dalekovod uzrokovao gubitak vizuelnog identiteta Lovćena, narušavajući, pored pejzažne, i biološku vrijednost parka.

Iz KOD-a smatraju da se, ukoliko se nisu mogli zaobići nacionalni parkovi, trebalo odlučiti za podzemni kabl. To ne bi bio izuzetak, jer je oko 5,5 kilometara podzemnog kabla postavljeno od jadranske obale do konvertorske stanice u Lastvi. 

"Možda bi neka druga država imala opravdanje da ne koristi podzemni kabal, ali ne i Crna Gora – jer smo Ustavom definisani kao ekološka država. Naša država treba da bude puna šuma, a ne premrežena kablovima, gajtanima i cijevima" kazao je Iković za CIN-CG.

Iz CGES su rekli za CIN-CG da je razmotrena i opcija polaganja podzemnih kablova u kombinaciji sa nadzemnim dalekovodom, ali da se takvo rješenje "pored toga što može da unese smetnje, odnosno značajne probleme u rad prenosnog sistema, izbjegava i u međunarodnoj praksi". 

“Takav način gradnje dalekovoda bio bi i ekonomski neisplativ, naročito imajući u vidu konfiguraciju terena, odnosno planinsku topografiju i šume, gdje bi radovi na polaganju podzemnog kabla bili daleko kompleksniji, obimniji, praćeni miniranjem terena, što bi uslovilo i mnogo veći uticaj na životnu sredinu i društvo u cjelini”, tvrde iz CGES.

Tokom izbora koridora, kako ističu iz CGES u odgovorima na pitanja CIN-CG, vodilo se računa da se zaobiđu zaštićena područja, izbjegne fragmentacija nacionalnih parkova, kao i da se u što većoj mjeri koriste trase postojećih dalekovoda od 110 kilovolti.

U dokumentu EBRD-a stoji da je trasa dalekovoda na pojedinim djelovima NP Lovćen širine i do 100 metara. Iković ističe da se štetne posljedice najčešće javljaju “na udaljenosti kilometar od same trase”. On kaže da provlačenje dalekovoda ili puta onemogućava dijelu životinja da dođu do hranilišta ili prostora za razmnožavanje. Da bi pojedine vrste prešle iz jednog u drugi dio šume moraju biti izložene suncu, što će "za mnoge od njih biti smrtonosno". Ali koje će biti posljedice nije jasno, jer u elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu za dalekovod Čevo – Pljevlja, ističe Iković, piše da ona nije detaljno istražena.

"Ukoliko sa velikom pouzdanošću ne znate u kakvom je stanju priroda, onda ne možete ni znati kako će jedan dalekovod uticati na životinjski svijet i koje mjere bi trebalo propisati za smanjenje negativnog uticaja. Ljekar vam ne može propisati ljekove prije nego što uspostavi dijagnozu ", upozorava Iković.

Pojedine šumske vrste koje su aktivne tokom obdanice moraju da pređu brisani prostor i da budu direktno izložene suncu. Ovo je kobno za vrste koje brzo gube vodu kao što su vodozemci 

Iković ističe da su, na primjer, daždevnjaci na listi zaštićenih životinja Crne Gore i visoko su osjetljivi na promjene temperature.

“Ukoliko brisani prostor prođe kroz reproduktivni centar populacije daždevnjaka (npr. jezerce ili bara), onda će ta vrsta sa tog lokaliteta nestati, jer nema gdje da polaže jaja. Slično se dešava ukolko trasa u vidu barijere sprečava daždevnjake da dođu do lokve,” kazao je sagovornik CIN-CG-a.

Dalekovod nije trasiran najbezbolnijim putem po prirodu već je, prema mišljenju Ikovića, projektovan “po sitno-sopstveničkim interesima”.

On podsjeća da nacionalnih parkovi, osim prirodnog bogatstva imaju i snažnu turističku dimenziju. Prema zvaničnim podacima svih pet prošle godine posjetilo je 600.000 osoba, najviše Durmitor.

I ornitolog Bojan Zeković iz Centra za proučavanje ptica (CZIP) kaže za CIN-CG da dodatno brine to što je "prostor Jezerske površi na Durmitoru, posebno oko Bara Žugića važan za migraciju grabljivica,” koje su ujedno i najrizičnija grupa zbog mogućnosti da stradaju od strujnog udara ili sudara sa instalacijama.

Zeković kaže da je neophodan dalji monitoring da se vidi koje su to vrste i na kojim djelovima najugroženije, ali i sugeriše postavljanje ometača i izolatora.

Portparolka EBRD Sesilija Kalatrava kazala je za CIN-CG da su prilikom izbora trase dogovorili “mjere sa CGES kako bi se umanjile posljedice u NP, uključujući lokalne analize za postavljanje stubova i tajming za građevinske radove koji su van sezone ugnježdavanja i parenja ptica”.

Za razliku od ekoloških organizacija Green Hom, KOD, CZIP i drugih, iz Javnog preduzeća Nacionalni parkovi tvrde za CIN-CG da kompletna trasa dalekovoda ide kroz treću zonu oba parka, koja, po Zakonu o zaštiti prirode podrazumijeva da se mogu razvijati naselja i prateća infrastruktura.

S obzirom da je Terna, umjesto podmorskog kabla od 1200MW postavila upola manji, ekonomista Dejan Mijović smatra da postojeća visoko-naponska prenosna mreža, izgrađena uz podršku Svjetske banke 70-tih godina prošlog vijeka, a koja spaja sve države bivše Jugoslavije, može sasvim kvalitetno da servisira svu trgovinu električnom energijom Crne Gore i njenih susjeda sa Italijom. 

“Investicija CGES-a u gradnju trafo stanice Lastva i njeno povezivanje sa postojećom prenosnom mrežom bila je racionalna i opravdana. Međutim, sasvim nepotrebno se požurilo sa gradnjom novog dalekovoda do Pljevalja i uništavanjem nacionalnih parkova nakon što je italijanska Terna odustala od polaganja druge žile kabla od 600MW, i to bez ikakve garancije da će to uraditi u doglednom roku. Stoga bi za CGES i Crnu Goru bilo najracionalnije da se odmah prekine dalja gradnja dalekovoda i korišćenje nepotrošenog dijela zajma EBRD. Čak i da se italijanski partner u međuvremenu predomisli, treba razmontirati dio dalekovoda koji je potpuno devastirao naše najljepše prirodne predjele i ugrozio opstanak lokalnog stanovništva, jer ih je učinio nepodobnim za razvoj ruralnog turizma. U svakom slučaju, potrebno je uraditi detaljnu cost-benefit analizu alternativnih opcija gradnje, tj. mogućnosti zaobilaženja ili polaganja podzemnog kabla kroz najosljetivije predjele, jer to nikad nije propisno učinjeno. Ubijeđen sam da bi takva analiza pokazala da postoji rješenje čije bi koristi za društvo bile znatno veće od nešto uvećanih troškova gradnje”, ocijenio je Mijović u razgovoru za CIN-CG. 

On podsjeća da je polazni motiv Terni bio da omogući uvoz jevtine električne energije iz regiona, jer se mogla plasirati po višim cijenama u Italiji. Računali su na veliki uvoz iz postojećih i novoizgrađenih proizvodnih kapaciteta u regionu, ne samo zelene energije, za što je bio potreban kabl od 1.200MW.  

“Odustali su kad su uvidjeli da se dešava obrnuto, da se u Italiji grade mnogobrojne, tržišno konkurentne elektrane (koje mogu preživjeti bez subvencija države) na bazi vjetra i sunca, dok Crna Gora i ostale zemlje regiona ne realizuju planirane investicije u preskupe i neisplative termoelektrane i hidroelektrane” kazao je Mijović.

Terna nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a, da li se i kada očekuje postavljanje drugog podmorskog kabla, a iz CGES-a su rekli da je to “prvenstveno vezano za buduće potrebe tržišta električne energije kako na Balkanskom, tako i na Apeninskom poluostrvu”. Pozivajući se na izvršnog direkotra TERNE Luiđija Ferarisa, italijanski mediji su objavili da se druga žila može očekivati tek 2026-2027. 

Iz CGES-a su ranije kazali za CIN-CG da se sa radovima na izgradnji dalekovoda kroz NP Durmitor još nije počelo, osim pripreme za sječu šume na pristupnim putevima i trasi dalekovoda na teritoriji Žabljaka. Pandemija COVID-19 je, ističu, djelimično usporila radove, ali će pokušati da završe na vrijeme. 

“Planom je predviđeno da se radovi na izgradnji DV Čevo – Pljevlja završe do kraja 2021. godine,” stoji u odgovoru CGES-a. 

Ukupan budžet projekta dalekovoda je oko 106 miliona eura. Zaključno sa 2019, potrošeno je više od 95 miliona eura. Izgradnja sekcije „Lastva-Čevo“ iznosila je oko 31, dok je za dio „Čevo-Pljevlja“ opredijeljeno oko 40 miliona eura. 

Preko imanja, pa šta bude

Upornost CGES da prođe dalekovodom kuda je naumio pogodio je i dio građana. Cetinjanin Radomir Martinović svakog drugog dana ide u Ulcinj po mlijeko od kojeg pravi i prodaje sir. Stado krava iz Nacionalnog parka Lovćen preselio je na jug, nakon što su preko njegovog imanja postavljeni dalekovodi.

Na imanju, nekoliko kilometara prije Ivanovnih korita, osim dvije kuće, on ima i nedovršen motel. Problemi su, tvrdi, počeli kada je komisija Uprave za nekretnine sačinjena od četiri sudska vještaka utvrdila da u “koridoru ove dionice dalekovoda nema stambenih ili drugih građevinskih objekata”. 

Nakon žalbe Martinovića, ista komisija tri mjeseca kasnije zabilježila je da“dalekovodi dijagonalno dijele obradivo poljoprivredno zemljište i restlovi ostaju sa jugozapadne strane u znatno manjoj površini, sa porodičnim stambenim objektom (kućom) i pomoćnim objektom.”. 

U dokumentu komisije Uprave za nekretnine od sredine jula 2013. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se zabrinutost "da postoji mogućnost da električno i magnetno polje štetno utiču na zdravlje ljudi, jer podstiču razvoj malignih oboljenja, leukemije kod djece, da razaraju imunološki system organizma, stvaraju suicidne nagone kod ljudi koji duže borave u zoni dalekovoda".

Komisija je ocijenila da CGES treba da razmotri mogućnost izmještanja trase dalekovoda. Martinović kaže da su njegovi rođaci nudili da dalekovodi pređu preko njihovih imanja. Iz CGES-a su za CIN-CG, međutim, rekli da su tokom 2017. godine analizirali kako da izbjegnu imanje Martinovića, ali, “nažalost, ni vlasnik, ni njegove komšije i rođaci nijesu pokazali spremnost za prihvatanje kompromisnog rješenja”. 

“…Razmatrana je i eventualna pravična naknada za nepokretnosti u njegovom vlasništvu koje su predmet eksproprijacije, ali imenovani nije bio saglasan sa predloženim,” kazali su iz državne kompanije.

Martinović ističe da su mu nudili oko četvrt miliona, ali da su strani vještaci utvrdili da je njegovo imanje vrijedno tri miliona eura. Zadovoljio bi se i sa dva miliona, da kupi drugu zemlju, izgradi motel i sa sinovima nastavi porodični biznis.

Do dogovora nije došlo, a CGES objašnjava da je na osnovu odluka Uprave za nekretnine i Osnovnog suda u Cetinju, postavio dalekovod preko imanja “kako je to, uostalom, predviđeno DPP-om i izdatom građevinskom dozvolom, jer vlasnik zemljišta nije dozvoljavao izvođenje bilo kakvih radova”.

Iz organizacija KOD, koja se  bavila ovim i još nekoliko slučajeva, kažu da, CGES nije pristupio na fer osnovama obeštećenju lokalnog stanovništa.  

 "Samo u 2017. godini CGES je prihodovao 34,7 miliona eura uz dobit od 4,7 miliona eura. Oni su porodici koju smo pratili nudili 2,3 eura po metru kvadratnom, iako nalaz vještaka kaže da će značajno biti umanjena mogućnost korišćenja. U okolini zemljište se prodaje preko 20 eura po metri kvadratnom", kazao je Iković.

Promet do maksimuma

Prema podacima CGES, od puštanja u rad podmorskog kabla do kraja avgusta, uključujući tranzit preko crnogorskog sistema, iz Italije je uvezeno 916.631,59 MWh, dok je izvezeno u tu zemlju 916.641,03 MWh.

Uprkos značajnim izazovima i poremećajima na tržistu električne energije pojavom pandemije korona virusa, dosadašnji rezultati ne samo što idu u prilog tezi o isplativosti projekta podmorskog kabla, nego i prevazilaze očekivanja kompanije, ocjenjuju iz CGES, ističući da su oni “bez obzira kada će druga žila biti položena”, dobili na raspolaganje dio kapaciteta podmorskog kabla od 200 MW,  koji je na početku projekta bio definisan.

Uvidom u podatke na sajtu, može se vidjeti da je često korišten maksimum prenosne moći kabla od 600 MW.

"Prihodi operatora prenosnog sistema potiču od alokacije prekograničnih prenosnih kapaciteta. CGES je na do sada izvršenim aukcijama dodjele prekograničnih kapaciteta na granici sa Italijom prihodovao 4.435.201,93€, dok je za devet  mjeseci ove godine prihod po osnovu alokacije prekograničnih kapaciteta sa Italijom, 3.755.552,57," navodi se u odgovoru CGES-a.

Miloš RUDOVIĆ

The transmission lines pass through the strictly protected area of Durmitor and Emerald areas of Lovćen and the rivers Komarnica, Tara, and Ćehotina. The project worth 106 million is also questionable economically after the Italians halved the submarine cable

The 400-kilovolt transmission line, which should link the south with the north of Montenegro, as a continuation of the undersea power interconnector of the Italian company TERNA, will irreversibly endanger nature in the Lovćen and Durmitor national parks and cause significant damage to the rivers of Komarnica, Tara and Ćehotina.

Despite warnings that the transmission line could go another route or underground through the parks, the authorities did not care enough about the environmental damage, but opted for the shortest alternative, in order to save 16 million euros. Thus, parts of national parks will be cut off, plant and animal species endangered, and the landscapes due to which these areas have been inscribed on the UNESCO list destroyed.

The Environmental Impact Assessment Study for the Čevo - Pljevlja corridor, conducted by “Liming project” bureau owned by Željko Asanović, states that forest habitats will suffer more damage due to fragmentation along the entire route, while non-forest habitats where transmission lines are installed will be irretrievably destroyed. The study specifies that, in addition to the territory of the Durmitor National Park, the transmission line route will have a direct impact on two Emerald sites - Komarnica and Ćehotina.

"The construction of the transmission line will destroy smaller areas of NATURA 2000 habitats in the Komarnica canyon, Sinjajevina, and the Ćehotina valley. There are no rare habitats among them in Montenegro,” it is stated in the study, which the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) received from the Environmental Protection Agency. Apart from the canyons of the Komarnica and Tara, as it is pointed out, transmission lines pose a special threat to birds of prey through collision with electric vires during the capture of prey. However, the authors of the study believe that, given the narrow space of the route, "the survival of any species will not be called into question."

Emerald is an ecological network made up of areas of special conversation interest. It operates in parallel with the Natura 2000 program in the European Union.

Energy experts are also questioning the economic viability of this transmission line and the investment of 106 million euros, because the submarine cable was ceremoniously put into operation on November 15 last year, only half of the announced capacity, 600 instead of 1,200 megawatts. That is why the transmission of electricity is performed without any problems by the existing network of transmission lines.

Savings was the main goal for the creditors as well. A document from the European Bank for Reconstruction and Development (EBRD), which provided a 60 million euro worth loan to the Montenegrin Electrical Transmission System (MNE: CGES) for the 106 million euro worth project, points out that one corridor solution avoiding both national parks was analyzed in the Environmental and Social Impact Assessment (ESIA) in which the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) had an insight to.

"This corridor would be over 200 km long compared to the proposed 152.5 km corridor, and longer for about 50 km . This would raise costs by about 16,000,000 EUR, or about 27 percent. This alternative was not considered economically feasible," it is stated in the document.

Economic savings and a shorter route means the transmission line to pass 11 kilometers through the Lovćen National Park and another three kilometers through the Durmitor National Park.

The EBRD's website states that they consulted several environmental NGOs to assist CGES in preparing the ESIA in line with the EU Directive and the bank's requirements.

One of them is Green Home, whose executive director Natasa Kovacevic emphasized for CIN-CG, that they have warned the EBRD that this project is not following the principles of environmental sustainability and asked it to refrain from financing it in the foreseeable future unless all issues are resolved adequately.

During public hearings on environmental impact assessments organized by the EBRD and the Environmental Protection Agency (EPA), three key issues were highlighted - the environmental damage of the project, socio-economic justification and shortcomings in spatial planning.

“We tried to point out that the planned transmission line passes through the zone of strict protection of NP Durmitor and the second zone of NP Lovćen and additionally passes through four Emerald areas (Lovćen, Durmitor, the rivers Komarnica and Tara) as future Natura 2000 areas, and that the planned corridor and route violates the provisions of the Law on Nature Protection, " Kovacevic told CIN-CG.

According to her, the alternative was not chosen because avoiding the Lovćen National Park would be 18 kilometers longer and 7.74 million more expensive, and in the case of the Durmitor National Park, that would mean an additional 29 kilometers and 8.35 million euros.

Kovačević emphasizes that the visual and landscape identity of Durmitor and the Tara River is especially endangered by the transmission line: "Classified as highly sensitive, intolerant of changes, and it was already clear that the combined 40-50 meters transmission line poles through Durmitor and the Tara River canyon would significantly jeopardize one of the most important criteria for declaring this area a UNESCO natural heritage site."

The route of the transmission line in two places cuts off the map of the Emerald zone of NP Lovćen, which can be seen from the study for the transmission line "Lastva - Čevo" from November 2014, which CIN-CG received under the Law on Free Access to Information. The study done for the needs of CGES was conducted by the "Medix" bureau whose founder and executive director is Ljiljana Vuksanović.

Biologist Vuk Iković, a representative of the organization KOD, also points out that the transmission line caused the loss of the visual identity of Lovćen, distorting, in addition to the landscape, the biological value of the park.

The KOD believes that, if national parks could not be bypassed, an underground cable should have been chosen. That would not be an exception, because about 5.5 kilometers of underground cable was laid from the Adriatic coast to the converter station in Lastva.

"Maybe some other country would have a justification for not using the underground cable, but not Montenegro since it is defined by the Constitution as an ecological state. Our state should be covered by forests, not cables, cords, and pipes," Ikovic told CIN-CG.

CGES told CIN-CG that the option of laying underground cables in combination with an overhead transmission line was considered, but that such a solution "in addition to introducing disturbances, i.e. significant problems in the operation of the transmission system, is also avoided in international practice."

"Such a way of building the transmission lines would be economically unprofitable, especially having in mind the configuration of the terrain, i.e. mountain topography and forests, where the works on laying the underground cable would be far more complex, extensive, accompanied by mining, which would have a much greater impact on the environment and society as a whole,” CGES claims.

During the selection of the corridor, as pointed out by CGES in the answers to the CIN-CG's questions, care was taken to bypass protected areas, avoid fragmentation of national parks, as well as to use the routes of the existing 110-kilovolt transmission lines as much as possible.

The EBRD document states that the route of the transmission line in some parts of the Lovćen National Park is up to 100 meters wide. Ikovic points out that the harmful consequences most often occur "at a distance of one kilometer from the route itself". He says that building of a transmission line or a road prevents part of the animals from reaching the feeding ground or breeding area. Certain species must be exposed to the sun to move from one part of the forest to another which may be "fatal for many of them." But it not clear what consequences it may have, because in the Study on the Environmental Impact Assessment for the Transmission Line Čevo - Pljevlja, Iković points out, it is written that it has not been investigated in detail.

"If you do not know with great certainty the state of nature, then you cannot even know how a transmission line will affect the animal world and what measures should be prescribed to reduce the negative impact. The doctor cannot prescribe you medication before making a diagnosis ", Iković warns.

Some forest species that are active during the day must cross the cleared area and be directly exposed to the sun. This is fatal for species that lose water quickly such as amphibians.

Ikovic points out that, for example, salamanders are on the list of protected animals in Montenegro and are highly sensitive to temperature changes.

"If the cleared area passes through the reproductive center of the salamander population (e.g. ponds or puddle), then that species will disappear from that locality because there is no place to lay eggs. A similar thing happens if the route in the form of a barrier prevents salamanders from reaching the pond," Ikovic said.

Nature was not taken into account when the transmission line was built, but, in Iković's opinion, it was designed "according to petty-own interests".

He reminds that national parks, in addition to natural wealth, also have a strong tourist dimension. According to official data, all five were visited by 600,000 people last year, mostly Durmitor.

Ornithologist Bojan Zekovic from the Center for Protection and Research of Birds (CZIP) also told CIN-CG that he is additionally concerned because "the area of Jezerska Površ (Plateau of Lakes) on Durmitor, especially around Bara Zugića, is important for the migration of predators," which are also the high-risk group due to the possibility of death from electric shock or collision with installations.

Zekovic says that further monitoring is necessary to see which species are most endangered and in which parts, but he also suggests the installation of jammers and insulators.

Cecilia Calatrava, a communication specialist at EBRD, told CIN-CG that during the route selection they agreed on "measures with CGES to reduce the consequences in the NP, including local analyzes for setting up poles and timing for construction works that are out of the season of nesting and mating birds."

Unlike the environmental organizations Green Home, KOD, CZIP, and others, the Public Enterprise National Parks claims for CIN-CG that the entire transmission line route goes through the third zone of both parks, which, according to the Law on Nature Protection implies that settlements and accompanying infrastructure can be built.

Considering that Terna, instead of a 1200MW submarine cable, installed half as small, economist Dejan Mijović believes that the existing high-voltage transmission network, built with the support of the World Bank in the 1970s, and which connects all countries of the former Yugoslavia, can service all electricity trade of Montenegro and its neighbors with Italy.

"CGES's investment in the construction of the Lastva transformer station and its connection to the existing transmission network was rational and justified. However, the construction of a new transmission line to Pljevlja and the destruction of national parks was unnecessarily rushed after the Italian Terna gave up laying the second core of the 600MW cable, without any guarantee that it would do so in the foreseeable future. Therefore, it would be most rational for CGES and Montenegro to immediately stop further construction of the transmission line and the use of the unspent part of the EBRD loan. Even if the Italian partner changes its mind in the meantime, a part of the transmission line should be dismantled, which completely devastated our most beautiful natural areas and endangered the survival of the local population, because it made them unsuitable for the development of rural tourism. In any case, it is necessary to carry out a detailed cost-benefit analysis of alternative construction options, i.e. the possibility of bypassing or laying an underground cable through the most vulnerable areas, as this has never been done properly. I am convinced that such an analysis would show that there is a solution whose benefits for society would be significantly greater than the slightly increased construction costs," Mijovic said in an interview with CIN-CG.

He reminds that Terna's initial motive was to enable the import of cheap electricity from the region because it could be sold at higher prices in Italy. They counted on large imports from existing and newly built production facilities in the region, not just green energy, which required a 1,200MW cable.

"They gave up when they realized things were not going according to plan, that numerous, market-competitive solar and wind power plants (financially viable without state subsidies) were being built in Italy, while Montenegro and other countries in the region were not realizing planned investments in expensive and unprofitable thermal and hydropower plants ", Mijović said.

Terna did not answer CIN-CG's questions about whether and when another submarine cable is expected to be installed, and CGES said that it was "primarily related to the future needs of the electricity market in both the Balkans and the Apennine Peninsula."  Referring to the executive director of TERNA, Luigi Ferraris, the Italian media announced that the second cable can be expected only in 2026-2027.

CGES previously told CIN-CG that the works on the construction of the transmission line through the Durmitor National Park have not started yet, except for the preparations for cutting down the forest on the access roads and the transmission line route on the territory of Zabljak. The COVID-19 pandemic, they point out, has partially slowed down the works, but they will try to finish them on time.

"The plan envisages that the works on the construction of the TL Čevo - Pljevlja will be completed by the end of 2021," it was stated in the response from CGES.

The total budget of the transmission line project is around 106 million euros. As of 2019, more than 95 million euros have been spent. The construction of the "Lastva-Čevo" section amounted to about 31, while about 40 million euros were allocated for the "Čevo-Pljevlja" part.

Through the estate, no matter what

The persistence of CGES to pass the transmission line through national parks will affect citizens as well. Radomir Martinović from Cetinje goes to Ulcinj every other day to get milk to make and then sell cheese. He had moved a herd of cows from the Lovćen National Park to the south after transmission lines were installed over his property.

On the estate, a few kilometers before a popular picnic spot Ivanova korita, in addition to two houses, Martinovic also has an unfinished motel. The problems, he claims, started when the commission of the Real Estate Administration, composed of four court experts, determined that "there should not be residential or other construction facilities in the corridor of this section of the transmission line".

After Martinovic's complaint, the same commission noted three months later that "transmission lines diagonally divide arable agricultural land and the small part of land remains on the southwest side, with a family house and an auxiliary facility."

The document of the commission of the Real Estate Administration from mid-July 2013, which CIN-CG had access to, states the concern "that there is a possibility that electric and magnetic fields adversely affect human health, because they encourage the development of malignant diseases, leukemia in children, to destroy the body's immune system, create suicidal instincts in people who stay longer in the transmission line zone ".

The Commission assessed that CGES should consider the possibility of relocating the transmission line route. Martinović says that his relatives offered the transmission lines to cross their properties. CGES told CIN-CG, however, that in 2017 they analyzed how to avoid Martinovic's property, but, "unfortunately, neither the owner nor his neighbors and relatives showed readiness to accept a compromise solution."

“… A fair compensation for the real estate which is the subject of expropriation has also been considered, but Mr. Martinovic did not agree with the proposed one,” the state-owned company said.

Martinović points out that they offered him about a quarter of a million, but that foreign experts estimated that his property was worth three million euros. He would be satisfied with two million, to buy another land, build a motel and continue the family business with his sons.

No agreement was reached, and CGES explains that based on the decisions of the Real Estate Administration and the Basic Court in Cetinje, it installed a transmission line over the property "as provided by the Detailed Spatial Plan (DSP) and the issued building permit, because the landowner did not allow any works ”.

The KOD organization, which has dealt with this and several other cases, says that CGES did not approach the compensation of the local population on a fair basis.

"In 2017 alone, CGES earned 34.7 million euros with a profit of 4.7 million euros. They offered the family we had contact with 2.3 euros per square meter, although the expert's report says that the possibility of use will be significantly reduced. In the vicinity, the land is sold for over 20 euros per square meter ", Iković said.

The maximum capacity

According to CGES data, from the commissioning of the submarine cable until the end of August, including transit through the Montenegrin system, 916,631.59 MWh was imported from Italy, while 916,641.03 MWh was exported to that country.

Despite significant challenges and disruptions in the electricity market with the emergence of the coronavirus pandemic, the results so far not only support the thesis of the cost-effectiveness of the submarine cable project but also exceed the company's expectations, CGES said, pointing out that they "regardless of when the second core will be laid", received at their disposal a part of the capacity of the submarine cable of 200 MW, which was defined at the beginning of the project.

Based on the data on the site, it can be seen that a maximum cable transmission capacity of 600 MW was often used.

“Revenues of transmission system operators come from the allocation of cross-border transmission capacities. CGES earned € 4,435,201.93 at the auctions of cross-border capacity allocation on the border with Italy, while in the first nine months of this year, the revenue from the allocation of cross-border capacity with Italy was € 3,755,552.57,” the CGES stated.

Miloš RUDOVIĆ

Potrebno je nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa Roma i Egipćana, kaže Samir Jaha, rukovodilac NVO Mladi Romi  

Broj Roma i Egipćana (RE) koji se odlučuje za školovanje i poslije osnovnog obrazovanja svake godine raste, ali to je i dalje neadekvatan i spor proces, koji je neophodno da društvo snažnije podrži. O tome govore i nedovoljna upješnost savladavanja gradiva i još mali broj onih koji dosegnu više obrazovne nivoe  – pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Iz populacije od oko 8.000 stanovnika, u Crnoj Gori osnovnu školu trenutno pohađa 1.800, a srednju školu 115 učenika. Od srednjoškolaca, samo jedan pohađa gimnaziju, dok su ostali na stručnim smjerovima. 

Do sada je studije na crnogorskom državnom univerzitetu uspješno završilo jedanaest studenata iz RE zajednice, dok 12 i dalje studira. Ovu školsku godinu upisalo je šest novih studenata od čega je troje upisano po principu afirmativne akcije, sa blažim kriterijumima, dok je troje upisano u redovnoj proceduri – saopšteno je nedavno prilikom sastanka predstavnika Univerziteta Crne Gore i Ministarstva za manjinska i ljudska prava. 

Iako je riječ o simboličnim brojkama to djeluje kao napredak, jer prema saznanjima NVO Mladi Romi, godinu ranije nije bilo novih romskih studenata, a poslije tri godine u Beranama je opet upisano nekoliko Roma u srednje škole.

„Prema našim saznanjima sa terena, broj mladih iz RE zajednice koji će pohađati proces obrazovanja na sva tri nivoa ove školske godine biće znatno veći, što nas posebno raduje i ohrabruje da i dalje promovišemo unapređenje ovog procesa. Rezultati njihovog postignuća u školi su, međutim, ono o čemu treba da povedemo računa i što bi, institucije sistema, civilni sektor i ostale koji se bave ovim problemima trebalo da dodatno zabrine“, kaže za CIN-CG Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi. 

Na osnovu  istražavanja ove NVO za školsku 2018/19 godinu na uzorku od 122 učenika, odnosno polovine onih u završnim razredima osnovne škole, nije bilo ni jednog odličnog učenika, vrlodobar samo jedan, dobrih 33, dok je dovoljnih 88. Ukupan prosjek ocjena je bio 2,23, što je posebno problematično za nastavak školovanja. 

„Bez mentorske podrške koju obezbjeđuje NVO Mladi Romi uz finansijsku podršku Romskog edukativnog fonda (REF) i Evropske unije, bez stipendija koje obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio“, kaže Jaha.

On ukazuje da startna pozicija RE djece nije jednaka vršnjacima iz većinske populacije. Učenici nemaju adekvatnu podršku u učenju, što od starta procesa obrazovanja utiče na loš uspjeh. 

Jaha smatra da je u osnovnom obrazovanju neophodno obezbijediti saradnike u socijalnoj inkluziji za oblast obrazovanja u svim školama u kojima nastavu pohađa 20 i više učenika iz RE zajednice, osigurati mentorsku podršku učenicima, omogućiti besplatne udžbenike i školski pribor. Potrebno je organizovati i dodatne obuke za nastavnike, kako bi imali više senzibiliteta za rad sa RE učenicima. Uključivanje roditelja romske i egipćanske djece u rad roditeljskog savjeta u školama, jedan je od uslova na kojem insistira Jaha. 

U izvještaju Ministarstva za ljudska i manjinska prava o sprovodjenju Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za 2019. godinu se navodi da je na svim nivoima obrazovanja problem prevashodno nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja ove populacije usljed loše socio-ekonomske situacije u kojoj se nalaze. Jedan od izazova sa kojima se romska i egipćanska djeca srijeću tokom obrazovanja je i nedovoljno poznavanje službenog jezika. 

NVO Mladi Romi već dvije godine realizuje dva projekta iz oblasti obrazovanja RE učenika iz osnovnih i srednjih škola - Unapređenje osnovnog obrazovanja – prvi korak ka kvalitetnom srednjem obrazovanju, kao i Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada. Cilj je povećanje stepena završetka školovanja kao i poboljšanje školskog uspjeha RE učenika. Finansijski su podržani od Romskog obrazovnog fonda (REF) i Evropske unije.

„Kroz oba projekta sprovodimo i mentorsku podršku učenicima, i za tu aktivnost angažovano je 79 nastavnika i profesora koji su radili sa učenicima RE populacije u proteklom periodu. Njihova uloga je da prate rad učenika, pružaju im podršku u cilji sprečavanja prijevremenog napuštanja obrazovanja, motivišu ih da se usavršavaju kao i da nastave svoje školovanje“. 

Za sada, Jaha navodi da imaju „samo pozitivne rezultate“, pa planiraju da nastave i u predstojećoj školskoj godini. 

Tokom prvog talasa epidemije korona virusa, NVO Mladi Romi su za RE učenike osnovnih i srednjih škola obezbijedili i 160 tableta sa internetom u vrijednosti od 20 hiljada eura, kako bi mogli da prate nastavu od kuće u skladu sa novonastalom situacijom. 

U oblasti obrazovanja RE učenika u srednjem i visokoškolskom sistemu, Jaha ocjenjuje da je potrebno nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa učenika na fakultete. 

„Za učenike srednjih škola, dobro bi bilo i stvoriti uslove da se svaki po završetku zaposli uz pomoć fondova za stažiranje i podrške poslodavcima.“

Lideri zemalja Zapadnog Balkana 5. jula 2019. godine u Poljskoj potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma. Ovim dokumentom predviđa se niz mjera kojim bi trebalo drastično popraviti status Roma u ovim državama. Države Zapadnog Balkana su se obavezale da će raditi na povećanju upisa i stope završetka osnovnog obrazovanja Roma na 90 odsto, i upisa i stope završetka srednjeg obrazovanja na 50 procenata. 

Delija: Ne odustajte

Jedan od rijetkih koji je krenuo ka višim sferama obrazovanja je Miljaim Delija, student na master studijama na fakultetu za sport i fizičko vaspitanje djece.

„Obrazovanje za mene kao pripadnika egipćanske zajednice je jako važno, kao i za moju porodicu. Može mi donijeti, prije svega, lak pristup svim ustanovama, posao za koji se obrazujem i dobar tretman u društvu”, kaže Delija za CIN-CG.

On ocjenjuje da se obrazovanje mladih RE, u odnosu na period kada je on počinjao da se školuje, zadnjih godina poboljšalo i da je podrška države odigrala važnu ulogu.

“Romi i Egipćani sada lakše ostvaruju svoja prava, imaju stipendije, što unazad nekoliko godina nije bio slučaj”.

Ključnu ulogu u procesu obrazovanja smatra Delija, ipak, imaju roditelji. Njihova podrška školovanju djece dominatno je usmjerena na muškarce, dok djevojke češće ostaju kod kuće.

Delija poručuje sunarodnicima/ama da je obrazovanje pravi put za izlazak iz začaranog kruga siromaštva.

„Poruka za mlade je da ne odsutaju od obrazovanja, jer je to pravi put ka uspjehu. Da nastave srednju školu, idu na fakultet… Tako će pomoći sebi, a kasnije porodici i cijelom društvu”, poručuje Delija.

Serđan BAFTIJARI

Da li ste završili naš početni onlajn kurs iz mobilnog novinarstva? Da li želite da naučite još trikova i tehnika zanata koji će vam pomoći da kreirate visokokvalitetne medijske sadržaje pomoću svog mobilnog telefona? Naša praktična onlajn radionica nudi znanje, podršku i mentorstvo stručnjaka organizacije Thomson Media.

Pridružite se Aleksandru Manasievu i Norbertu Šinkoviću na besplatnoj onlajn radionici Napredni kurs mobilnog novinarstva koja će se održati od 27. do 31. oktobra. Ova onlajn radionica će biti organizovana uživo putem onlajn platforme Zoom i omogućiće vam da steknete napredne veštine mobilnog novinarstva, njihovu praktičnu primenu kroz individualne i grupne vežbe i podršku naših trenera i mentora.

Po završetku onlajn radionice ćete znati da:

• Koristite naučene tehnike za stvaranje moćnih fotografija pomoću pametnog telefona;
• Primenite veštine za pravljenje kratkih video zapisa i foto priča pomoću pametnog telefona;
• Stvorite atraktivan sadržaj koji angažuje vašu publiku;
• Koristite aplikacije za snimanje i uređivanje pogodne za iOS i / ili Android uređaje;
• Prepoznajte formate potrebne za različite društvene medije;
• Prilagodite snimke snimljene pametnim telefonima različitim društvenim mrežama;
• Stvorite sadržaj pogodan za gledanje na pametnim telefonima;
• Koristite veštine za stvaranje uravnoteženog novinarskog sadržaja.

Imate li previše obaveza te nedelje? Bez brige: iako je predviđeno da onlajn radionica traje pet dana, ona je osmišljena tako da vam omogućava da prisustvujete grupnim i individualnim sesijama, ali i da u međuvremenu nastavite sa profesionalnim angažovanjem ili ličnim obavezama:

• Utorak, 27.10: Učesnici će imati 4 sata onlajn treninga sa pauzama između sesija i radni zadatak nakon treninga (u proseku 3 sata).
• Sreda-petak: Učesnici će raditi  po grupama: Grupa 1, onlajn sesije od 10:00 do 13:00 i Grupa 2, onlajn sesije od 14:00 do 17:00 (vežbe i radni zadaci nakon treninga: oko 3 sata)
• Subota 31.10: Poslednji dan radionice rezervisan je za pojedinačne sesije usredsređene na montiranje priloga. Svaki od učesnika imaće priliku da sa trenerom i mentorom radi u proseku oko 30 - 45 minuta, dok drugi deo dana može se iskoristiti za samostalan rad na uređivanju priloga. Naši treneri će biti dostupni od 10:00 do 18:00 za pojedinačne sesije.

Po završetku onlajn radionice: Svi učesnici će imati priliku da se konsultuju sa našim stručnjacima u periodu nakon završetka onlajn radionice kako bi na mobilnom telefonu kreirali kvalitetne priče spremne za objavljivanje.

Preduslov za prijavu za onlajn radionicu je uspešno pohađanje našeg četvorosatnog početnog onlajn  kursa mobilnog novinarstva. Da bi se prijavili na ovaj onlajn kurs posetite stranicu https://bit.ly/33eOPdE 

Način prijave za onlajn radionicu: Da biste se prijavili za naprednu onlajn radionicu, popunite online obrazac koji se nalazi na ovom linku -  https://bit.ly/3nGPm19 

Rok za prijave je: petak, 23. oktobra 2020.

Za više informacija: ukoliko imate pitanja vezi sa onlajn kursom ili onlajn radionicom mobilnog novinarstva, obratite se Maji Vasić-Nikolić e-poštom: majavn@thomsonfoundation.org.  

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera  Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.

Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu. 

Imenovanje visokih funkcionera koji u sadašnjoj organizaciji imaju funkciju pomoćnika ministara, Vlada Duška Markovića nastavila i u takozvanom tehničkom mandatu po jedinstvenom obrascu - javni konkurs, ali samo jedan kandidat Rade Milošević iz URA kaže da je riječ o opstrukciji i najavljuje demontiranje ove strukture, čak i izmjenom zakona

Vladu, koju pokušava da sastavi mandatar Zdravko Krivokapić, dočekaće značajan broj novoimenovanih direktora direktorata. Odlazeći kabinet Duška Markovića započeo je da ih ubrzano imenuje poslije raspisivanja izbora i nastavio u takozvanom tehničkom mandatu, u septembru i oktobru, nakon što je Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast.
Svi oni imenovani su po jedinstvenom obrascu: ministarstvo raspiše javni konkurs sa rokom od 20 dana, bude samo jedan kandidat i Vlada ga imenuje. U svim slučajevima, riječ je o kadru koji je već duže u strukturama dosadašnje vlasti. Značajan broj njih su prethodno po nekoliko puta zaredom imenovani kao vršioci dužnosti na istim pozicijama. To se vidi iz odluka sa sjednica Vlade, koje je analizirao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Direktori direktorata su, prema sadašnjoj organizaciji Vlade, najbliži saradnici ministara, u rangu nekadašnjih pomoćnika. Uz sekretare, to su najviše pozicije u ministarstvima, koje se biraju na javnim konkursima na period od pet godina.
Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentrnim izborima 30. avgusta izgubio vlast.
Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora rapisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava. Sedam od ovih devet konkursa još nije okončano imenovanjem.
Vlada je u februaru za direktoricu Direktorata za poreski i carinski sistem u Ministarstvu finansija postavila Biljanu Peranović i Darka Konjevića za direktora Direktorata za ruralni razvoj u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, a mjesec dana kasnije Branku Žižić za direktoricu Direktorata za inovacije i tehnološki razvoj u Ministarstvu nauke.
Sva ostala postavljanja uslijedila su poslije 20. juna, kada su raspisani parlamentarni i lokalni izbori u pet opština.
Krajem juna je za direktoricu Direktorata za plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja postavljena Danka Perović, a sljedećeg mjeseca Nezir Dacić za direktora Direktorata za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju u istom ministarstvu, Arijana Nikolić Vučinić na čelo Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, a Veljko Tomić za rukovodioca Direktorata za opšte srednje obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Ministarstvu prosvjete.
U avgustu je za direktora Direktorata za projekte od kapitalnog značaja za kulturu i promociju i razvoj kreativnih industrija u Ministarstvu kulture Markovićeva vlada postavili Aleksandra Pavićevića, a Jova Rabrenovića za direktora Direktorata za razvoj nacionalnog brenda i zaštitu potrošača u Ministarstvu ekonomije. U Ministarstvu vanjskih poslova u avgustu postavljeni su za direktore Direktorata za multilateralne poslove Veljko Milonjić, za konzularne poslove i dijasporu Branislava Karadžića, a za ekonomsku i kulturnu diplomatiju Miljana Mugošu.
U septembru je Dragan Asanović postavljen za direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, a Edina Dešić za direktoricu Direktorata za pristup tržištu rada u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
Na prvoj oktobarskoj sjednici Vlade, na osnovu konkursa raspisanih poslije izbora, za direktora Direktorata za bilateralne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova postavljen je Darko Uskoković, a Mihailo Volkov za direktora Direktorata za ljudske resurse u Ministarstvu odbrane.
Svi oni su bili jedini na listi kandidata za te pozicije.
Prije toga su najmanje dva puta zaredom za vršioce dužnosti direktora direktorata bili postavljani Rabrenović, Milonjić, Uskoković, Karadžić…
Ministarstvo kulture u još nezavršenim konkursima traži čelnike Direktorata za kulturnu baštinu i Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo, koje kao v.d. pokrivaju Dobrila Vlahović i Dragica Milić. Resor ljudskih i manjinskih prava traži direktore Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama i Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, koje u v.d. stanju vode Ismet Latić i Leon Đokaj. Ministarstvo održivog razvoja i turizma traži direktora Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje, što kao v.d. pokriva Aleksandar Dajković.
Ovog mjeseca su raspisani i konkursi za šefa Direktorata za medunarodnu saradnju u Ministarstvu pravde, kojim kao v.d. rukovodi Ognjen Mitrović i Direktorata za digitalizaciju i informacione sisteme u Ministarstvu finansija koju pokriva Bojana Bajić. Mitrović i Bajić su za v.d. postavljeni na sjednici Vlade 11. septembra. U toku je i konkurs za direktora Direktorata za obrazovanje pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Ministarstvu prosvjete, kojom rukovodi direktor Maraš Dukaj.

Rade Milošević iz Građanskog pokreta URA, koji je bio direktor Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) u periodu Vlade izbornog povjerenja uoči izbora 2016. godine, ocjenjuje postupanje odlazeće vlasti opstrukcijom kojom “želi da utiče na procese, tako što svojim lojalnim ljudima produžava mandate”.
“Za funkcionisanje organa u tehničkom mandatu je bilo dovoljno v.d. stanje. Svaka odgovorna vlast bi tako postupila. Međutim, mi imamo situaciju da su većini tih kadrova produženi mandati na pet godina, što smatramo opstrukcijom i jasnom porukom odlazeće vlasti”, kazao je on za CIN-CG.
On je kazao da, prije svega, treba utvrditi činjenično stanje, ali da postoji više rješenja koji se mogu primijeniti da se demontiraju ovakve odluke dosadašnje vlasti. Jedno od njih je i mijenjanje Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
“U tom slučaju biće potrebne izmjene određenih zakona i uvođenje novih pravnih normi koje će omogućiti smjenu visokorukovodećeg kadra. Biće neophodno utvrditi nove sistematizacije radnih mjesta, kojima će biti omogućeno novim direktorima da biraju svoj tim”, kazao je on.
Istraživačica javnih politika u Institut alternativa (IA) Milena Muk kazala je za CIN-CG da, iako se može spekuliusati o namjerama odlazeće vlasti, nema zakonskih prepreka da Vlada u tehničkom mandatu postavlja ljude na ovako visoke i odgovorne pozicije. Jasno je, kaže ona, “da bi za puni legitimitet ovih procedura bilo bolje sačekati da se formira nova Vlada”.
“To može definitivno zakomplikovati privlačenje stručnog kadra koji bi mogao biti od koristi novoj Vladi”, rekla je Muk.
Za nju su problematični i slučajevi gdje su imenovane i osobe koje su prije toga najmanje dva puta birane za vršioce dužnosti direktora direktorata.
“Definitivno treba pokrenuti pitanje neopravdane startne prednosti kandidata i kandidatkinja kojima je na nezakonit način, bespravnim obnavljanjem v.d. stanja, omogućeno da ‘akumuliraju’ profesionalno iskustvo na rukovodećim poslovima. Svi organi zaduženi za kontrolu, ukoliko je potrebno i procesuiranje odgovornih za kršenja zakona prilikom procedura zapošljavanja, mogu da preispitaju zakonitost sprovedenih procedura, ocjene kandidata i kandidatkinja po zakonskim kriterijumima i da naročito pokrenu pitanje vrednovanja i osnova sticanja radnog iskustva, na osnovu svojevrsnih nezakonitih obnavljanja v.d. stanja”, kazala je Muk za CIN-CG.
Zakon prepoznaje institut vršilaca dužnosti samo kao međuperiod do imenovanja u skladu sa javnim konkursom, koji može trajati najduže šest mjeseci.

Muk napominje da je riječ o profesionalnim, a ne političkim pozicijama, i da ishod javnih konkursa ne treba da bude unaprijed poznat.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje da lice koje vrši poslove iz kategorije visoki rukovodni kadar, među kojima su direktori direktorata, mora imati VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima rukovođenja, ili osam godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima u odnosu na poslove radnog mjesta za koje je objavljen konkurs.
Svi kandidati i kandidatkinje koji ispunjavaju uslove i imaju neophodne kompetencije treba da se prijavljuju na javne konkurse za ove pozicije, a Muk sugeriše i da iskoriste mehanizme zaštite svojih prava ukoliko smatraju da su im prekršena.
“Javni diskurs koji šalje poruku da je ishod unaprijed poznat i da su određena radna mjesta, koja treba da budu izložena otvorenoj konkurenciji kvalifikovanih kandidata i kandidatkinja, unaprijed ‘dogovorena’, neće dovesti do privlačenja najsposobnijeg kadra, veće konkurentnosti ovih procedura i u krajnjem, do principa meritokratije, odnosno zapošljavanja na osnovu zasluga”, kazala je ona za CIN-CG.
Iz URA su početkom mjeseca saopštili da je više od 700 zahtjeva za zasnivanje radnog odnosa u državnoj upravi stiglo na adresu Ministarstva finansija nakon izbora održanih 30. avgusta.
Iz Vlade nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o postavljenjima direktora direktorata uoči izbora i nakon njih, kada bi Markovićev kabinet trebalo da se drži principa tehničkog mandata.

Četvrtina svih stanova i kredita ide direktorima

Direktori direktorata primaju dvije ili više prosječne crnogorske plate, a dobijali su i razne beneficije u odnosu na niži kadar.
Od postavljanja Vlade krajem novembra 2016. godine, čak 25 direktora direktorata dobilo je stanove ili stambene kredite od 15 hiljada do 40 hiljada eura pod povoljnim uslovima. To podrazumijeva vraćanje na rate do 20 godina i umanjenje iznosa kredita po pet odsto za svaku godinu radnog staža, a najviše do 80 procenata vrijednosti dodijeljenog kredita. Rata kredita rijetko kada prelazi 100 eura. Četvrtina svih odluka o stanovima i kreditima koje je donijela Vlada odnosila se na ove rukovodioce.
Tako su 2017. godine pogodnost iskoristili pomoćnica ministra kulture Dragica Milić (20.000 eura) i pomoćnik ministra odbrane Mihailo Volkov (stan od 75 metara kvadratnih). Godinu kasnije pomoćnici ministra sporta Miloš Lalević (35.000), odbrane Ivica Ivanović (40.000 eura), javne uprave Danijela Nedeljković Vukčević (40.000), ekonomije Biljana Jakić i Goran Nikolić (po 20.000), poljoprivrede i ruralnog razvoja Slavica Pavlović i Adem Fetić (po 15.000), finansija Iva Vuković (40.000), unutrašnjih poslova Safet Korać (40.000), zdravlja Milica Škiljević (20.000), tadašnjih evropskih poslova Jelena Burzan (25.000), prosvjete Veljko Tomić (30.000), pravde Marijana Laković Drašković i Nataša Radonjić (po 30.000), za ljudska i manjinska prava Žana Filipović (40.000), pravde Ibrahim Smailović (40.000) i prosvjete Arijana Nikolić Vučinić (30.000). Prošle godine, kredite su dobili i pomoćnici ministra rada i socijalnog staranja Zoran Ratković (15.000), Edina Dešić, Jovo Pajević i Ljiljana Simović (po 40.000), odbrane Alma Ljuljanaj Jovićević (40.000) i saobraćaja i pomorstva Dalibor Milošević (20.000).

Miloš RUDOVIĆ