The Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) will implement the project Investigating the Investors in Montenegro in the period from July 1, 2020 to July 1, 2021.

The project aims to investigate who really invests in Montenegro, which on the one hand is negotiating accession to the European Union (EU), while on the other its key investors come from countries far from the EU, such as Azerbaijan, the Emirates, Russia, China, or exotic offshore destinations. What do such investors bring to the country and can their dominance influence the economic reforms necessary for Montenegro's EU accession?

The project aims to raise awareness of the importance of strategic investors for economic development and the country's position, as well as to shed light on the links between the origins of investments entering the country with the rule of law and the fight against corruption.

It is planned to conduct and publish more in-depth research and articles, to broadcast a short video on the most important foreign direct investments in Montenegro, as well as their effects on overall social development and public debt. Through these activities, CIN-CG intends to bring together the most important experts in the country to address key issues in this area.

The project is funded by the National Endowment for Democracy (NED).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u periodu od 1. jula 2020. do 01. jula 2021. godine sprovesti projekat Istraživanje investitora u Crnoj Gori.

Projekat će istraživati ko zaista investira u Crnoj Gori, koja sa jedne strane pregovara o ulasku u Evropsku uniju (EU), a sa druge njeni ključni investitori dolaze iz zemalja koje su daleko od EU, kao što su Azerbejdžan, Emirati, Rusija, Kina, ili egzotične off-shore destinacije. Šta ovakvi investitori donose zemlji i može li njihova dominacija uticati na ekonomske reforme, nužne za ulazak Crne Gore u EU?

Projekat ima za cilj podizanje svijesti o značaju strateških investitora za ekonomski razvoj i položaj zemlje, kao i da osvijetli veze između porijekla investicija koje ulaze u zemlju sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije.

Predviđeno je da se sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i da se prikaže kraći video o najznačajnijim stranim direktnim investicijama u Crnoj Gori, kao i njihovim efektima na ukupni društveni razvoj i javni dug. Kroz ove aktivnosti, CIN-CG ima namjeru da okupi najznačajnije stručnjake u zemlji kako bi odgovorili na ključne nedoumice iz ove oblasti.

Projekat finasira National Endowment for Democracy (NED).

Umjesto povećanja, u novom sazivu tri žene manje. Osim Bošnjačke stranke, nijedna od parlamentarnih partija među ženama koje će ih predstavljati nema pripadnica nacionalnih manjina.

Predizborna obećanja političkih stranaka i koalicija da će u 27. sazivu Skupštine Crne Gore biti više mjesta za žene, ne samo što nisu ispunjena već je, prema ovjerenim mandatima, situacija još gora.

Od 81 mjesta, prema verifikovanim mandatima, samo 18 zauzeće poslanice, što je svega 22 odsto. To su tri mandata manje nego u prethodnom sazivu, kada je učešće od 26 odsto žena ocjenjivano nedovoljnim, a stranke javno obećale Ženskoj političkoj mreži (ŽPM) da će stremiti ka 40 procenata.

Od tri mandata koje su dobile Socijaldemokrate (SD) nijedan neće pripasti ženi. Po jednu ženu na izbornim listama imaju Socijaldemokratska partija (SDP) i Građanski pokret URA. Koalicija Mir je naša nacija, koju čine Demokrate i Demos, od deset mandata, ima samo dvije poslanice. Na izbornoj listi koalicije Za budućnost Crne Gore od 27 poslaničkih mjesta šest je namijenjeno ženama, odnosno 22 odsto. Demokratska partija socijalista (DPS) od 30 osvojenih mandata ima samo sedam žena, ili 23 odsto. Nijedna od ovih partija, među poslanicama nema pripadnica nacionalnih manjina.

Opšti utisak o koraku unazad ne popravljaju ni Albanska koalicija Jednoglasno i Albanska lista, koje su osvojile po jedan “muški” mandat. Izuzetak je Bošnjačka stranka (BS), koja je na izborima dobila tri mandata, a jedan je za poslanicu Kenanu Strujić Harbić, koja je i jedina pripadnica manjinskih naroda u parlamentu.

U razgovoru za CIN-CG ona kaže ovakav podatak ne ide u prilog tome da želimo građansko društvo i integraciju manjina u političke procese.

„Svoj politički angažman iskoristiću da ukažem na značaj žene u današnjem vremenu. Moje diskusije će, između ostalog, ići u pravcu borbe za ostvarivanje prava žena. Govoriću o problemima samohranih majki, kao i učešću žena na rukovodećim mjestima“ – kaže Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić za CIN-CG kaže da su izborom poslanice Strujić Harbić, poslali jasnu poruku da zastupaju ideju afirmacije učešća žena u politici. Na taj način je, kaže i ispunjeno obećanje predsjednika stranke Rafeta Husovića dato ŽPM, pa je na svakom trećem mjestu bila žena. Omeragić, ipak, ističe da na političkom osnaživanju pripadnica nacionalnih manjina mora još mnogo da se radi.

Obećanje partijskih lidera da će na listama biti 40 odsto kandidatkinja, prema riječima  predsjednice Foruma žena SDP-a Dragice Anđelić, nije dato kao rezultat osviješćenosti potrebe za unapređenjem rodne ravnopravnosti i vođenjem antidiskriminatornih politika, već je doživljeno kao trenutni pritisak kojem se podleglo u odsustvu kontraargumentacije.

,,Zaista je interesantno to što jedna nacionalna partija ima bolji raspored žena na listama od partija koje imaju uporište u građanskom konceptu i uz to su deklarisane kao one koje baštine temeljne principe socijaldemokratije”, kaže Anđelić za CIN-CG.

I predsjednica SDP-a u ostavci dr Draginja Vuksanović Stanković koja je kao nosilac liste ušla u parlament vjeruje i da politika koja se vodi pod uticajem institucija poput vjerskih organizacija koje su isključivo “muške” i dovodi do toga da se ženski glas u takvom ozračju slabije, ili skoro nikako, ne čuje.

“Zbog toga je nužno vratiti politički život u državne i političke sisteme i jasno odvojiti državne od drugih organizacija. Mora se opet ući u proces osnaživanja ženske političke participacije”, kaže Vuksanović Stanković za CIN-CG.

Poslanica Demokratskog fronta dr Branka Bošnjak ističe kako odavno upozorava da je zalaganje za 40 odsto žena u parlamentu samo deklarativno.

,,U našem klubu u Pokretu za promjene (PzP), koji broji pet poslanika, dvije su žene, tako da smo poštovali obećanih 40 odsto, na šta sam jako ponosna”, kaže Bošnjak za CIN-CG. Iako je sastav parlamenta pokazao nazadovanje u ostvarivanju rodne ravnoprvnosti, ona ipak sugeriše da će slika biti jasnija nakon formiranja vlade.

,,Moguće je da će se procenat malo poboljšati kada bude došlo do podnošenja ostavki zbog konflikta interesa i odlaska pojedinih poslanika u izvršnu vlast, jer zakon predviđa da muškarce može zamijeniti prvi sljedeći sa liste, a da ženu isključivo mijenja žena”, smatra Bošnjak.

Ukazujući na sastav DPS i SDP, ona ističe da obećanje dato ŽPM nijesu ispunile stranke koje su najviše koristile taj civilizacijski iskorak da sakupe političke poene.

,,Klub SD-a je skroz muški, iako je njihova kandidatkinja za poslanicu bila vrlo aktivna u ŽPM. Nažalost, ni od političarki kojima su puna usta rodne ravnopravnosti nisam čula da su se ikad javno pobunile, već su im partijske direktive uvijek bile daleko ispred borbe za veću zastupljenost žena na mjestima odlučivanja”, kaže Bošnjak.

Potpredsjednik Demokrata i podslanik dr Albin Ćeman, kaže da je njihova stranka podržala rješenje o 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama, ali da je DPS sabotirao rad skupštinskog odbora, pa nije usvojen ni novi zakon o izboru odbornika i poslanika “koji, između ostalog, tretira i ovu materiju”.

Iz NVO Centar za ženska prava ocijenili su da je i podrška predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Ženskoj političkoj mreži samo deklarativna.

,,Vjerujemo da bi ova brojka bila još manja da nije zakonom propisanih kvota za žene, što pokazuje da je za partijske lidere ravnopravno učešće žena u procesu odlučivanja sporedna stvar", zaključuju iz Centra za ženska prava.

Burne reakcije javnosti izazvao je i izostanak žena na prvom sastanku pregovaračkih timova nove većine. One koje su u pregovorima i učestvovale, činile su to iz pozadine i u sjenci kolega.

U ime koalicije Za budućnost Crne Gore bili su Zdravko Krivokapić, Predrag Bulatović, Slaven Radunović i Branko Radulović,  Dragan Ivanović i Vladimir Božović. Koaliciju Crno na bijelo predstavljali su Dritan Abazović, Zoran Mikić i Filip Adžić, a koaliciju Mir je naša nacija Aleksa Bečić, Boris Bogdanović  i Miodrag Lekić.

Ćeman ističe da je u pregovaračkom timu koalicije Mir je naša nacija i poslanica i potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.

,,Rukovodimo se principom po kome u svakom organu i u svakoj političkoj fazi djelovanja, žene participiraju u donošenju najvažnijih odluka. Takva je situacija i u aktuelnom političkom momentu i procesu pregovaranja o formiranju nove demokratske vlasti”, rekao je Ćeman.

Izostanak žena sa prvog pregovaračkog sastanka za kandidatkinju za poslanicu sa liste Crno na bijelo Ljiljana Jokić govori kako je i ,,sastav 27. skupštinskog saziva jedan od pokazatelja lošeg položaja žene društvu”. Na ovoj listi svako treće mjesto bilo je namijenjeno za žene.

,,S obzirom na okolnosti, bojim se da ćemo, kao i do sada, imati situaciju gdje su sve važne funkcije, od predsjednika države, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine, do ministarskih namijenjene za muškarce”, upozorava Jokić.

Dr Branka Bošnjak je kazala da je Pokret za promjene (PzP) delegirao člana pregovaračke ekipe na osnovu iskustva u ovim procesima.

,,Važno je da smo mi kao Predsjedništvo i ja kao potpredsjednica PzP-a u toku sa napredovanjem pregovora i da se konsultujemo. Biću direktno uključena i u timu kada mandatar bude pregovarao pojedinačno sa predstavnicima PzP-a”, rekla je Bošnjak.

Ona smatra da se situacija, iako lagano, mijenja nabolje.

,,Nije dobra slika kada se zna da baš nema niti jedne žene u pregovaračkom timu, posebno što sam sigurna da su žene sklonije kompromisu, ali biće najvažnije da buduća Vlada ne bude “muška”, već da ima najmanje 30 odsto žena”, kaže Bošnjak .

Dragica Anđelić upozorava da prisutnost i uloga crkve u politici, nisu nešto što će jačati participaciju žena u politici. Naprotiv, slabiće je.

,,Notorna je činjenica da sve vjerske zajednice rasprave o ženskim pitanjima tretiraju još konzervativnije nego bilo koji drugi segment društva. To što je nakon parlamentarnih izbora mirnim putem došlo do promjene vlasti nakon tridesetogodišnje vladavine jedne partije i njenih satelita je svakako za respekt, ali se ne smije zanemariti da je Crna Gora sekularna i građanska država i da se od tih postulata ni u jednoj varijanti ne smije odustajati. Ako žene hoće napredak u borbi za rodnu ravnopravnost, moraju biti ujedinjene i taj cilj mora biti iznad bilo kojeg partijskog interesa i lične pozicije u stranci”, kaže Anđelić.

Direktorica Sigurne žesnke kuće Ljiljana Raičević kaže za CIN-CG da nije iznenađena odsustvom žena u pregovaračkim timovima.

“Dovoljno sam dugo u ovom poslu da mogu da prepoznam da li su istinite izjave i obećanja lidera svih političkih partija o većoj participaciji žena u političkom životu”, kaže Raičević.

Treba glasno reći, ističe ona, da političari i dalje doživljavaju politiku kao isključivo mušku profesiju.

U uzroke nedovoljnog učešća žena u politici ona ubraja još prisutnu tradiciju i konzervativno shvatanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu.

“Postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnost. Nedovoljno hrabrosti da se učini iskorak u javnoj sferi, isticanjem i aktivizmom u realizaciji brojnih pitanja od značaja za ženu, a time i za porodicu, radno mjesto i društvo u cjelini. U razgovoru na našim radionicama, mnoge žene su rekle da ih politika interesuje, ali da nemaju podršku porodice. Pa i različita razmišljanja i opredijeljenost za neku političku stranku, od muža ili porodice, dovodi do toga da se ona povlači "zarad mira u kući" iako misli da bi u tom poslu bila dobra. Kompromisi koje žena pravi su uvijek na njenu štetu”, zaključuje Raičević.

Crna Gora je, podsjeća ona, potpisala brojna dokumenata o rodnoj ravnopravnosti, koji, između ostalog, tretiraju i participaciju žena u političkom životu i nijednu obavezu iz tih dokumenata nadležni nisu ispunili.

Još jedan posao za novu vlast.

Andrea JELIĆ

The Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) will implement the regional project Reporting Diversity Network - RDN 2.0 in the next four years (April 2020 - April 2024).

The project aims to activate the role of civil society in combating narratives of divisions as a negative phenomenon that leads to conflicts, as well as to encourage positive discourse in order to contribute to respect for diversity, human rights and good neighborly relations. The project will strengthen the regional network of civil society organizations with the aim of working together to raise the quality of media coverage of the following issues: ethnicity, religion, gender, sexual orientation and age.

RDN 2.0 will seek to provide tools and resources to civil society to influence the strengthening of inclusive media. It will also support effective policy-making in areas that promote tolerance on a national and regional basis.

It is envisaged that the project will develop a media monitoring methodology within which the project team will detect hate speech and discriminatory discourses in the media, and create responses / complaints based on these discourses.

During the implementation of the project, 30 local civil society organizations across the region will be supported to implement projects and initiatives that will increase media monitoring, contribute to stopping harmful media practices and respond to them in a way that promotes tolerance and inclusion. It is also planned to hold national and regional conferences aimed at initiating a discussion on this topic. During the implementation of the project, an intensive campaign will be conducted through websites and social networks.

The lead applicant is the Institute for Media Diversity Institute in London (MDI). The project is funded by the European Union (EU).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u naredne četiri godine (april 2020 – april 2024) sprovesti regionalni projekat Mreža za izvještavnje o različitosti – RDN 2.0.

Projekat ima za cilj aktiviranje uloge civilnog društva u suzbijanju narativa o diobama kao nečem što je negativno i što vodi u sukobe, te podsticanju pozitivnog diskursa kako bi se doprinijelo poštovanju različitosti, ljudskih prava i dobrih međususjedskih odnosa. Projekat će osnažiti regionalnu mrežu organizacija civillnog društva sa ciljem da zajedno utiču na podizanje kvaliteta izvještavanja medija o pitanjima etničke pripadnosti, religije, pola, seksualne orijentacije i starosti.

RDN 2.0 će nastojati da obezbijedi alate i resurse civilnom društvu kako bi se uticalo na jačanje inkluzivnih medija. Takođe će podržati efikasno kreiranje politika u oblastima koje promovišu toleranciju na nacionalnoj i regionalnoj osnovi.

Predviđeno je da se u okviru projekta razvije metodologija praćenja medija u okviru koje će projektni tim detektovati govor mržnje i diskriminatorske diskurse u medijima, te kreirati odgovore/žalbe na osnovu tih diskursa.

Tokom realzacije projekta biće podržano 30 lokalnih organizacija civilnog društva širom regiona kako bi sproveli projekte i inicijative kojima bi povećali monitoring medija, doprinijeli zaustavljanju štetnih medijskih praksi i na njih odgovorili na način koji promoviše toleranciju i uključenost. Takođe je predviđeno održavanje nacionalnih i regionalnih konferencija čiji je cilj pokretanje diskusije o ovoj temi. Tokom implementacije projekta biće sprovedena intezivna kampanja putem sajtova i društvenih mreža.

Nosilac projekta je Institut za medije i različitosti iz Londona (MDI), a finansijsku podršku obezbijedila je Evropska unija (EU).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) će u periodu od 15. septembra 2020. do 15. septembra 2021. godine sprovesti projekat Koliko su bezbjedni radnici na našim gradilištima, uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Projekat ima za cilj podizanje svijesti ključnih aktera, poslodavaca, radnika, sindikata, ali i cjelokupne populacije Crne Gore o potrebi većeg stepena zaštite zdravlja i bezbjednosti u građevinskom sektoru, a u cilju smanjenja broja povreda na radu, naročito onih sa najtežim ishodima.

Predviđeno je da kroz ovaj projekat CIN-CG sprovede i objavi više novinskih istraživanja kako bi osvijestili i približili građanima/kama ovu značajnu temu.

U tekstu CIN-CG navodi se da je Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića, zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, odnosno nijesu na vrijeme predali imovinske kartone. 

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo poslaničko mjesto popunio je Radoš Zečević. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije. Takvu obaveza postoji i prilikom imenovanja.

Mandić i Zečević su imali nedjelju dana priliku da odgovore na pitanja CIN-CG o pokrenutom postupku ASK, ali to nijesu učinili. U reagovanju koje je potpisao potpredsjednik podgoričkog odbora NSD Koča Đurović se navodi da je on saopštio i direktorici ASK činjenice “vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja”, potvrđujući tako navode iz teksta CIN-CG.   

Ostali detalji iz reagovanja se, po svemu sudeći, odnose na neke druge medije, jer se novinar CIN-CG u ovom tekstu nije bavio imovnim stanjem Mandića i Zečevića.    

MIloš Rudović, novinar CIN-CG

Lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić (NSD) predao je imovinski karton Agenciji za sprečavanje korupcije, ističe se u reagovanju ove stranke.  

Nova srpska demokratija (NSD), reagovala je na tekst objavljen na portalu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore “POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK pita Mandića i Zečevića za kartone” koji je prenesen u Vijestima pod naslovom “ASK POKRENULA POSTUPAK . Mandić i Zečević prekršili zakon?

“Danas se opet iz prononsiranih antisrpskih medija plasiraju neistine na račun Andrije Mandića, predsjednika jedine srpske nacionalne stranke u Skupštini Crne Gore, koja je i najjača vladajuća stranka u novoj parlamentarnoj većini. Problematizujući pitanje njegove imovine i forsirajući tu temu njegovi politički i nacionalni protivnici vjeruju da će mu tako nanijeti političku štetu. Razlog je navodna činjenica da Andrija Mandić nije predao izvještaj o svojoj imovini. Moram da kažemo da to nije tačno i da je Andrija Mandić predao taj izvještaj ASK-u” navodi se u saopštenju koje je potpisao  potpredsjednik podgoričkog odbora ove stranke Koča Đurišić.

 “Dužan sam da saopštim javnosti nekoliko činjenica koje sam saopštio i direktorici ASK, vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja kao i medijskog spinovanja sa širenjem laži vezanih za vlasništvo oko nekog pištolja. Od ranije je poznato ali koje nije loše u ovakvom momentu ponoviti. 

Andrija Mandić je, prema našim saznanjima, jedini predsjednik parlamentarne stranke u Crnoj Gori koji nije uvećao svoje imovinsko stanje u odnosu na period od prije ulaska u politiku. Andrija Mandić nije čovjek kome je materijalno bogastvo bilo kakav prioritet i važan cilj u životu. Bavi se nacionalnom srpskom politikom i to je njegov životni izbor. Nemamo dileme da bi Mandić da je bio zainteresovan za materijalnu korist, kao što je za politiku, mogao poput hiljada drugih da dođe, recimo, do stana u nekom elitnom podgoričkom kvartu a da ne živi u porodičnoj kući koju je sagradio njegov pokojni otac u podgoričkoj mjesnoj zajednici Zagorič. Na istoj adresi se nalazi od svoje dvanaeste godine i njegov komšiluk i naselje dobro znaju ko su on i njegova porodica. Između ostalog, upravo je naša politička organizacija zahvaljujući Andrijinoj čestitosti tamo ubjedljivo pobijedila na izborima. Od kada se bavi politikom uvijek smo u tom kraju kao opozicija pobjeđivali. 

Za vrijeme bavljenja politikom imao je jednu od najboljih plata u zemlji ali nije poput ministara i funkcionera iz DPS-a koji su imali istu ili manju platu stekao imetak koji takva plata nije mogla da potkrijepi. Nova srpska demokratija je jedina stranke u Crnoj Gori u kojoj je finansijsko poslovanje stranke uređeno Statutom, na predlog predsjednika, da se o svakom centu potrošenog novca odlučuje kolektivno u posebnom stranačkom organu koji je odvojen od Predsjednika. Prljava i podla kampanja, kao i laži koje se šire protiv Mandića su organizovani i podstaknuti zbog njegovih jasnih, preciznih i doslednih nacionalnih i političkih stavova. To što on nije spreman ni milimetar da odustane od vlastitih uvjerenja služi na čast ne samo njemu nego i organizaciji na čijem je čelu. 

I što je on više puta isticao a svi njegovi saradnici dobro upamtili, što se tiče moralne i finansijske čistote ne bih se ni milimetra pomjerio mnogima koji su se zakleli čak i na zavjet skromnosti. 

Ovi pokušaji diskreditacije neće nanijeti štetu Andriji Mandiću a još manje će donijeti koristi onima koji pokušavaju da mu na ovaj način nanesu štetu – saopštio je Đurišić”

U registru Agencije nema imovinskog kartona Mandića, ni njegovog nasljednika na mjestu poslanka u doskorašnjem sazivu Skupštine Radoša Zečevića, koji je u međuvremenu ovjerio novi poslanički mandat

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije.
Mandićevog imovinskog kartona nema u registru Agencije, uprkos tome što je od ostavke predsjednika NSD prošlo više od tri mjeseca.

Agencija je pokrenula postupak i protiv Zečevića, koji je popunio poslaničko mjesto koje je ostalo upražnjeno ostavkom Mandića. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana imenovanja.

Uvidom u registar Agencije, u njemu nema imovinskog kartona koji je Zečević trebalo da dostavi u tom roku.
“Agenciji za sprečavanje korupcije nijesu dostavljeni izvještaji o prihodima i imovini imenovanih zakonskih obveznika, po osnovima navedenim u vašim upitima. U oba predmetna slučaja je pokrenut postupak iz nadležnosti Agencije u cilju utvrđivanja postojanja elemenata kršenja zakonskih odredbi koje se odnose na obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini ovom državnom organu”, potvrdili su za CIN-CG iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.
Ni Mandić, ni Zečević nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome da li su ispunili svoju zakonsku obavezu.
Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.
On je predsjednik podgoričkog odbora Mandićeve NSD i član Glavnog odbora stranke.

Poslanici u obavezi da prijave imovinu

Dan nakon što je konstituisan 27. saziv Skupštine Crne Gore, Agencija je ukazala na obaveze poslanika propisane Zakonom o sprečavanju korupcije. Napomenuli su da je javni funkcioner dužan da dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od stupanja na javni funkciju.
U slučaju prestanka funkcije, kako je objašnjeno, javni funkcioner dužan je da u roku od 30 dana o tome obavijesti Agenciju i podnese izvještaj.
“Prilikom prelaska na drugu javnu fukciju, kao i u slučaju izbora, imenovanja ili postavljenja na još jednu javnu funkciju u smislu člana 12 stav 2 i 4 Zakona o sprečavanju korupcije, javni funkcioner je dužan da u roku od 30 dana od nastanka promjene o tome obavijesti Agenciju”, navodi se u saopštenju.
Izvještaji o prihodima i imovini se dostavljaju u elektronskoj i štampanoj formi.

Miloš RUDOVIĆ

Dok su rušeni spomenici kulture, paljene kuće, ubijani ljudi, pohod na Dubrovnik opjevavali su mediji u Podgorici i tadašnji udarnici Demokratske partije socijalista (DPS) još aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića. Oni su se trudili da napad prikažu kao odbranu, okupaciju kao oslobođenje, a zločine kao patriotizam. „Mrzim šah zbog šahovnice“, govorio je Đukanović u ratničkom zanosu

Dvadeset devet je godina od opsade Dubrovnika, koja je trajala od 01. oktobra 1991. do posljednjih dana juna 1992. godine. Jedan od najljepših gradova ne samo sa ovih prostora razarale su snage bivše jugoslovenske vojske i crnogorskih rezervista. Dok su rušeni spomenici kulture, paljene kuće, ubijani ljudi, pohod na Dubrovnik opjevavali su mediji u Podgorici i tadašnji udarnici Demokratske partije socijalista (DPS) još aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića. Oni su se trudili da napad prikažu kao odbranu, okupaciju kao oslobođenje, a zločine kao patriotizam. „Mrzim šah zbog šahovnice“, govorio je Đukanović u ratničkom zanosu.

Antiratne snage predvođene Liberalnim savezom, SDP-om i reformistima, nedjeljnikom Monitor, skupinama intelektualaca i hrabrih dezertera koji nijesu htjeli na naše komšije i braću, pokušali su da pojasne javnosti da je propast Dubrovnika, propast Crne Gore, koja je sa Hrvatskom dijelila ne samo istu državu više od sedam decenija, već isprepletane veze koje su se nizale u dugoj istoriji zajedništva na Mediteranu. Dubrovnik je Crnogorcima bio kuća - oni iz zaleđa su se spuštali sa brda i vjekovima trgovali sa Dubrovčanima, a oni iz Boke i južnije su se tamo školovali, liječili, udavali, ženili... Crnogorci su imali dvoje vrata ka svijetu – jedna su bila Beograd, a druga Dubrovnik...

Uz sve to što je taj grad značio u prošlosti, opsada Dubrovnika bila je i kraj Jugoslavije, u koju su se zaklinjale tadašnje vlasti u Podgorici. A sve su sa Miloševićem radile da državu sruše. Uzalud su bila upozorenja: svi oni koji su bili protiv rata nazivani su izdajnicima, ustašama i stranim agentima.

Dubrovnik je bio samo početak crnogorskog sunovrata, prva crna mrlja naroda koji je do tada bio uglavnom na pravoj strani istorije, prepoznat po borbi za slobodu. Prije ovog kraha, Milošević je u uličnom puču, razvlastio crnogorsko rukovodsvo i doveo mlade komunističke aparatčike, koji će Crnom Gorom neprikosnoveno vladati pune tri decenije. U prvoj će deceniji crnogorske vlasti voditi sa Miloševićem još i onaj najkrvaviji i najteži rat u Bosni i Hercegovini, slijediće ga i u Sarajevu i u Srebrenici. A nacionalni heroji ovdje će biti osuđeni ratni zločinci – Karadžić, Šljivančanin, Mladić... Crnogorci će ih ubaciti u gusle i slaviti po trgovima i seoskim poselima, neki sve do ovih dana.

Crna Gora će poći drugim putem, tek kad su se ohladili potpisi na Dejtonskom sporazumu, nakon velikih demosntracija u Beogradu 1996. i 1997. godine, koje su uslijedile poslije poraza Miloševića na lokalnim izborima. Zvanična Podgorica će promijeniti list, polako se okrenuti Zapadu i napraviti otklon od ratnog Beograda. Tokom bombardovanja SRJ 1999. godine, Milo Đukanović će rizikujući oružani sukob sa Miloševićem i njegovom vojskom, otvoriti vrata zemlje stotinama hiljada kosovskih izbjeglica, što je jedna od rijetkih svijetlih tački novije crnogorske istorije.

Ali, iako je Crna Gora prije više od dvije decenije zvanično deklarisala novu politiku - evropeizaciju unutar zemlje, suživot sa manjinskim narodima koje je terorisala devedesetih i dobre odnose sa svim susjedima na Balkanu, sa teškom prošlošću još suštinski nije raskinula.

Da parafraziram zagrebačkog profesora Žarka Puhovskog – Crna Gora se danas ponaša slično Austriji nakon Drugog svjetskog rata. I Austrija je slijedila politiku Berlina, ali se nakon rata Zapad uglavnom koncentrisao na Njemačku i zločine koje je počinila ta zemlja.

Đukanović se izvinio susjedima za zablude iz prošlosti i za crnogorske ratne pohode, ali u suštini za njegove vladavine (do skoro se činilo da će vladati vječno) nije učinjeno ništa da u zemlji počne suočavanje sa prošlošću. Ovdje su procesi za ratne zločine, počinjene od strane crnogorskih građana u ratnim devedesetim, vođeni i rijetko i traljavo. U Crnoj Gori do danas nije pokrenut nijedan postupak protiv lica koja su učestvovala u opsadi Dubrovnika i okoline. U Hagu je za Dubrovnik odgovarao general Pavle Strugar i još nekoliko njegovih saradnika. Strugar je izručen od strane crnogorskih vlasti i stvari su se tu završile.

Ali, tako je i sa gotovo svim ostalim predmetima za ratne zločine. Ako su procesi i otvoreni, pred crnogorskim sudovima procesuirani su uglavnom izvršioci, dok su nalogodavci ostali zaštićeni. Većina suđenja doživjela je fijasko. Tako je i sa najpoznatijim – procesom povodom deportacije bosanskih izbjeglica, koji su tražili utočište u Crnoj Gori. Njih preko stotinu je crnogorska Vlada tokom proljeća 1992. godine, mimo pravila Ženevske konvencije, vratila Karadžićevim snagama u Bosni i Hercegovini – i tamo su ih pogubili. Nakon višegodišnjeg suđenja u Podgorici, svi osumnjičeni u ovom postupku: oslobođeni su.

Inače, i za deportacije suđeno je samo izvršiocima i to nakon dugog pritiska slobodnih medija i nevladinih aktivista. Prema svjedočenjima, Vlada Mila Đukanovića, tačnije njeno Ministarstvo unutrašnjih poslova, izdalo je naredbu da se izbjeglice vrate u ratnu zonu – onima pred čijim su mačem pobjegli. Predstavnici crnogorskih pravosudnih organa nikada nijesu ni pomislili da za ovaj zločin sude nalogodavcima.

Crna Gora je zemlja bez pravde, kako je to davno definisao Milovan Đilas. Pravde neće biti sve dok je pravosuđe zarobljeno. A pravosuđe će biti zarobljeno sve dok ovom državom vlada njen ratni vođa.

Vlast Mila Đukanovića okrunjena je dvadeset devet godina nakon pohoda na Dubrovnik, na izborima 30. avgusta. Nije jasno, zašto neki antiratni aktivisti iz regiona sudbinu Crne Gore, pa čak i njen opstanak, poistovjećuju sa vlašću Mila Đukanovića. A upravo je suprotno: nema Crne Gore dok se ne obračuna sa najtamnijim sjenkama nedavne prošlosti.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ