Nova Vlada u Podgorici biće kod saveznika na ispitu i oko 5G tehnologije, jer Vašington tvrdi da kineske vlasti zloupotrebljavaju svoje kompanije, te da one nijesu bezbjedne sa sigurnosnog aspekta. Iz Ambasade Kine uzvraćaju da SAD nije izašao iz hladnoratovskog razmišljanja. Evropska komisija još je bez stava   

Crna Gora bi trebalo da 2022. godine uvede 5G tehnologiju, ali bi se moglo desiti da, pod pritiskom Vašingtona, zabrani pristup tržištu kineskim kompanijama. Iz američke ambasade su potvrdili da su o 5G razgovarali sa odlazećom Vladom, dok kineske diplomate u Podgorici očekuju da će Crna Gora donijeti samostalno odluku o tome. 

„Ambasada je razgovarala sa Vladom Crne Gore o saradnji u oblasti 5G tehnologije. Nastavićemo da sarađujemo sa Crnom Gorom na ovom i drugim srodnim pitanjima kako bismo podržali jačanje njene izuzetno važne infrastrukture“, odgovoreno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Ambasade SAD u Podgorici.

Da li će kineska tehnologija biti primijenjena prilikom uvođenja 5G, pored geopolitičkih pitanja, za Crnu Goru ima i dodatnu specifičnu težinu, jer bi znatno povećala upliv dalekoistočnog džina u domaću ekonomiju. Na najvećoj crnogorskoj investiciji, gradnji auto puta od Podgorice do Matešava, i izvođači i kreditori su kineske firme. Crna Gora je sa kineskom Exim bankom krajem 2014. godine ugovorila kredit od 944 miliona dolara. Računice koje su nedavno objavile “Vijesti”, pokazuju da će uz dodatne radove, kamate i kursne razlike ova obaveza narasti na 1,3 milijarde eura što je 39 odsto spoljnotrgovinskog duga. Brojni detalji ovog aranžmana još se tretiraju kao državna tajna, koja je bila nedostupna i dosadašnjem sazivu parlamenta.

Mobilne komunikacione mreže pete generacije (5G) predstavljaju jedan od najvažnijih segmenata u izgradnji digitalne ekonomije i digitalnog društva u narednoj dekadi. Značaj 5G mreža na ukupan razvoj ekonomije i društva su prepoznale sve razvijene zemlje svijeta. 

Neke od primjena su prenos podataka brzinama od gigabajti u sekundi (Gb/s), 3D video, „ultra high definition“ (UHD) multimedije, proširena realnost (jedna je od najsofisticiranijih platformi za prezentaciju virtuelne stvarnosti), pametne kuće/zgrade, pametni gradovi, automobili sa autonomnim upravljanjem, primjene u kritičnim situacijama (na primjer, urgentna medicina na daljinu), industrijska automatizacija i slično. Očekuje se i da 5G mreže budu osnova sistema vještačke inteligencije.

Administracija američkog predsednika Donalda Trampa tvrdi da kineske kompanije, koje dominiraju svojom 5G tehnologijom, prije svega "Huawei" osjetljive podatke i lične informacije predaju kineskoj službi bezbjednosti.

U posljednjih pola godine, SAD su sa više evropskih zemalja potpisale deklaracije o sigurnosti 5G, posljednju sredinom prošlog mjeseca sa Slovenijom. U Sporazumuma se eksplicitno ne pominju kompanije iz Kine, već se od potpisnica traži da ne koriste tehnologiju nepouzdanih kompanija.

Na sastanku u Bijeloj kući u društvu Trampa, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti potpisali su svako svoju verziju sporazuma u kojem je jedna od stavki i da  će obje strane zabraniti “upotrebu 5G opreme nepouzdanih prodavaca”,  a “gdje je takva tehnologija već prisutna, obje strane se obavezuju na njeno uklanjanje” uz očiglednu metu – kineski „Huawei“. Radio Slobodna Evropa objavila je da je prva bazna stanica 5G u Srbiji puštena u rad prošle godine i testirana preko uređaja kineske kompanije.

Sa državnim mobilnim operaterom Telekom Srbije, koji je vlasnik i M:tela u Crnoj Gori, "Huawei" ima i ugovor o izgradnji infrastrukture širokopojasnog interneta.

Dejan Vukobratović, redovni profesor na Katedri za telekomunikacije i obradu signala na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, kazao je za CIN-CG da je iz perspektive SAD jasno definisano ko su "nepouzdani proizvođači" (HRV - High Risk Vendors). "Američka federalna komisija za telekomunikacije (FCC) je 30. juna definisala 'Huawei' i 'ZTE' kao HRV,“ kazao je on. 

Iz kineske ambasade u Crnoj Gori su kazali za CIN-CG da poštuju svačije mišljenje, ali smatraju da istovremeno moraju imati sigurne dokaze prilikom iznošenja optužbi, u suprotnom će, smatraju, kritika jednostavno biti neutemeljena. 

„Hladni rat se završio, ali hladnoratovska logika razmišljanja i dalje ostaje u nekim, podstičući ih da zloupotrebljavaju koncept 'nacionalne bezbjednosti' neprestano objavljuju lažne vijesti i pokušavaju da koriste zabrinutost javnosti za tehničku bezbjednost da bi postigli svoje političke ciljeve. Ako je njihova logika održiva, sve dok je državni sistem drugačiji, sir i vino proizvedeni u ovoj zemlji takođe mogu biti otrovni,“ poručili su iz ambasade.

Osim više američkih kompanija,među kojima su “Sisko” i “Kualkom”, ovu tehnologiju razvija i švedski „Erikson“, finska „Nokia“, japanski „Fudžicu“ i „Panasonik“ i južnokorejski  „Samusng“ i „LG“, ali dominantnu ulogu u ovom trenutku u svijetu imaju kineske kompanije „Huawei“ i „ZTE“.

U odgovoru ambasade u Podgorici su istakli da je „Huawei“ privatna kompanija i da nije povezana sa kineskom vladom. 

„Činjenice su, da je tokom proteklih 30 godina, 'Huawei' razvio preko 1.500 mreža u više od 170 zemalja i regiona, i opsluživao je 228 kompanija iz 'Fortune 500' (godišnja lista najuspešnijih kompanija na svijetu) i više od tri milijarde ljudi širom svijeta. Do sada nijedna zemlja ili pojedinac nije iznio definitivne dokaze koji pokazuju da 'Huawei' predstavlja bezbjednosnu prijetnju,“ rečeno je za CIN-CG iz ambasade.

Iz kineskog diplomatskog predstavništva su istakli da je sa bezbjedonosnog stanovišta tehnologija njihova kompanija sigurna. Navode da, između ostalog, britanska vlada, njemačka Savezna kancelarija za bezbjednost informacije i Evropska komisija nijesu pronašle “backdoor” „Huawei-a“. U oblasti sajber bezbjednosti, „backdoor“ predstavlja metodu zaobilaženja bezbjednosnih kontrola kako bi se pristupilo kompjuterskom sistemu ili šifrovanim podacima. Oni mogu biti iskorišteni za napade. 

Zvaničnik NATO, potvrdio je za CIN-CG da zemlje članice redovno raspravljaju o prijetnjama i izazovima koji nastaju iz novih tehnologija, uključujući komunikacione mreže kao što je 5G. 

„'Huawei' ima bitan udio na tržištu komunikacionih tehnologija, a saveznice moraju da razmotre bezbjednosne posljedice koje to može da ima. Pojedine države članice su javno izrazile zabrinutost zbog tehnologije 'Huawei-ja'. NATO ozbiljno shvata zabinutost saveznica. To se ne odnosi na neku određenu zemlju ili kompaniju, ali zahtijeva od NATO saveznica da sprovedu detaljnu procjenu rizika i ranjivosti, uključujući da identifikuje i ukloni sajber prijetnje, kao i posljedice stranog vlasništva, kontrole ili direktnog investiranja,“ kazao je on.

Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) raspisala je početkom jula 2020. godine tender za izradu  Studije o strategiji uvođenja 5G mobilnih komunikacionih mreža u Crnoj Gori. Očekuje se da će dokument biti završen početkom sljedeće godine. Cilj je da se identifikuju tehnološki, regulatorni, bezbjednosni, spektralni i strukturalni izazovi, ograničenja i barijere za uvođenje 5G mobilnih mreža, razvoj nfrastrukture i ponude odgovarajuća rješenja, kako bi se omogućilo komercijalno uvođenje do kraja 2022. godine.

„Na temelju preporuka studije, uz uvažavanje usvojenih standarda i najbolje prakse, definisaće se osnovni principi koje treba da zadovolji infrastruktura i elementi budućih 5G mobilnih mreža kako bi se bezbjedonosni rizici po ljude, privredu, procese, kritičnu infrastrukturu i povjerljive podatke sveli na minimum,“ kazao je za CIN-CG izvršni direktor EKIP Darko Grgurović. 

Agencija će se, dodao je on, po pitanju sigurnosti 5G mreža voditi prije svega smjernicama Evropske unije.

Jedan od portparola Evropske komisije (EK) kazao je za CIN-CG da se „moramo postarati da su 5G mreže sajbersigurne i otporne na rastuće sajber prijetnje i incidentne“. 

„To je naročito važno za ključne infrastrukture kao što su energetski, saobraćajni, finansijski i zdravstveni sektor,” kazao je sagovornik iz Brisela.

Zemlje člance su radile zajedno sa EK i Agencijom za bezbjednost mreža i podataka (ENISA) na paketu instrumenata osmišljenjih da efikasno odgovore na velike rizike 5G mreže, kao što je hakovanje, špijunaža i sabotaža.

Povodom “Huaweija” i američke kampanje, portparol EK je kazao da nemaju stav o pojedinačnim kompanijama.

“Ove mjere se odnose na sve, bez targetiranja bilo kojeg naročitog aktera ili zemlje. Svako ko se pridržava naših pravila može pristupiti evropskom tržištu. Imajući u vidu rečeno, zemlje članice EU imaju pravo da odluče da li da isključe kompanije iz svojih tržišta iz razloga nacionalne bezbjednosti”, kazao je portparol EK za CIN-CG.

Zbog korone, mnoge zemlje članice EU su tražile da se odlože aukcije za 5G mobilne mreže, koje su bile planirane za ovo ljeto, za kraj godine ili za narednu.

CIN-CG iz Brisela saznaje da se o pitanju 5G tehnologije sa crnogorskom delegacijom raspravljalo u nadležnom pododboru za stabilizaciju i pridruživanje, vezanom za oblast inovacija, ljudskih resursa, informacionog društva i socijalne politike. Više informacija o tome za sada je nedostupno. 

Profesor Vukobratović istakao je da Evropska komisija nema nadležnost nad sigurnosnim politikama zemalja članica, ali iako je ovo pitanje ostavljeno članicama, donijete su dosta jasne preporuke. 

„Generalno, posebno se naglašava potreba za diversifikacijom opreme i izbegavanje oslanjanja na jednog proizvođača naročito ako spada u HRV kategoriju. Cio proces se prati na nivou EU i periodično se donose izveštaji o tome koliko koje zemlje napreduju u implementaciji preporuka,“ kazao je on za CIN-CG.

Ostale države, prema njegovim riječima,  različito se odnose prema ovom pitanju. U Velikoj Britaniji, nadležno tijelo koje daje preporuke Nacionalni centar za sajber bezbjednost (NCSC) je u svojim dokumentima kao HRV posebno istaklo „Huawei“, iako je kao takav označen i „ZTE“. Generalno pravilo iz ovog izveštaja je da procenat opreme u različitim segmentima mrežne infrastrukture uglavnom ne bi trebalo da prelazi 35 odsto opreme HRV proizvođača.

Po spremnosti na 27. mjestu

Crna Gora je među 40 evropskih zemalja na 27. mjestu po spremnosti za 5G mrežu, ispred mnogih zemalja članica EU kao što su Grčka, Hrvatska, Bugarska, Rumunija i Slovačka. 

To pokazuju podaci koje su CIN-CG-u dostavili iz „inCITES Consulting“, konsultantske kompanije specijalizavane za informaciono-komunikacione tehnologije sa sjedištem u Luksemburgu.

„inCITES Consulting“ je prethodno objavio Indeks spremnosti Evrope za 5G, po kojem je najbolje pripremljena evropska zemlja za primjenu Finska, a najlošija Bosna i Hercegovina.

Crna Gora nije bila uključena u Indeks, jer u tom trenutku nije bilo dovoljno podataka da bude dio studije.

Indeks analizira šest faktora koji su identifikovani kao ključni za razvoj i usvajanje 5G: infrastruktura i tehnologija, regulativa, inovacione mogućnosti, ljudski kapital, profil zemlje i potražnja.

Crna Gora se dobro pokazala kada se uporedi sa drugim istočnoevropskim i balkanskim državama, navodi se u ocjenama „inCITES Consulting“ koje je dobio CIN-CG, a koje će biti uključene u sljedećem indeksu.

Grgurović: Kakva korona, kakvo čipovanje

Kao i svaka druga nova tehnologija, i 5G sa sobom nosi potencijalne rizike od štetnih posljedica,a za nju se i vezuju brojne teorije zavjere.

Direktor EKIP-a kazao je za CIN-CG da razne teorije o navodnoj štetnosti 5G i skrivenim namjerama nemaju naučno utemeljenje. 

„Posebno su neutemeljene teorije o navodnoj povezanosti širenja pandemije korona virusa sa instalacijom 5G mobilnih mreža ili namjeri 'svjetskih moćnika' da iskoriste vakcinaciju protiv novog koronavirusa za masovno 'čipovanje' ljudi, kojim bi preko 5G mobilnih mreža ostvarili kontrolu nad njihovim umom i tijelom,“ kazao je Grgurović.

On ističe da u stručnim i naučnim krugovima postoje nedoumice o uticaju elektromagnetnog (EM) zračenja koje generišu bazne stanice i korisnički terminali 5G mobilnih komunikacionih mreža na životnu sredinu i zdravlje ljudi.

„Buduće 5G mobilne mreže će zahtijevati znatno gušću prostornu distribuciju baznih stanica, uključujući i instalaciju baznih stanica unutar objekata gdje ljudi borave, u nekim scenarijima potpuno drugačiji način korišćenja mreže (veliki broj povezanih uređaja u neposrednom životnom i radnom okruženju, mrežni interfejsi koji se nose uz ili se implantiraju u ljudsko tijelo i dr.) i upotreba tehnike beamforming-a kod koje se dijagram zračenja antene dinamički mijenja u zavisnosti od pozicije korisnika u odnosu na baznu stanicu,“ kazao je on. Jedna od nepoznanica, ističe, vezuje se i za korišćenje radio-frekvencija iz opsega milimetarskih talasa, koji se prvi put koriste za ove primjene. 

Nejonizujuća priroda zračenja koje generišu bazne stanice i terminali 5G mobilnih mreža, kaže on, ostaje identična kao u mrežama prethodnih generacija. 

„…Nije realno očekivati značajno drugačije efekte izlaganja zračenju 5G mobilnih mreža od efekata koje imamo kod postojećih mobilnih mreža, ako su poštovane propisane norme i ako se u korišćenju pridržavamo propisanih preporuka,“ kazao je Grgurović. 

S obzirom da u Crnoj Gori 5G mobilne mreže neće biti u komercijalnoj upotrebi prije 2022. godine, Grgurović vjeruje da će do tada biti sve znatno jasnije.

Telekom kreće od „Eriksona“ i „Nokie“

Iz Crnogorskog Telekoma ističu da u prvim fazama implementacije, 5G tehnički nije samostalna mreža već podrazumijeva nadograđivanje novih funkcionalnosti na postojeću 4G.

„Budući, dakle, da u prvoj fazi slijedi nadgradnja postojeće 4G mreže, Telekom će koristiti tehnologiju koja je već implementirana od strane postojećih partnera, i to kompanije Nokia (Finska) u dijelu jezgra mreže, i kompanije Ericsson (Švedska) u dijelu antenske (RAN) mreže,“ kazao je za CIN-CG Matija Otašević.

On je kazao da će Telekom nastaviti da slijedi "strategiju više dobavljača", kako bi se izbjegla zavisnost od pojedinačnih proizvođača.

Telekom je u julu pustio u rad novi Data centar, zbog toga što rastu količine podataka koje treba skladištiti i procesuirati.

“Zbog toga će novi Data centar u budućnosti imati ključnu ulogu u implementaciji svih novih tehnologija, pa i kada je riječ o implementaciji tehnologija baziranih na mreži pete generacije,“ istakao je Otašević.

Iz Telenora Crne Gore su poručili da će strogo poštovati međunarodne standarde i crnogorsku regulativu u ovoj oblasti.

„Model razvoja i uvođenja 5G tehnologije treba definisati zajedno sa regulatorom i svim relevatnim društvenim akterima. Izbor odgovarajućeg pružaoca usluga zavisiće, između ostalog, i od njegove sposobnosti da ispuni stroge standarde bezbjednosti i kvaliteta koje zahtijevamo,“ kazala je portparolka Telenora Emilija Rabrenović.

Iz M:tel-a čiji je vlasnik Telekom Srbije nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o uvođenju tehnologije 5G.

Rađenović: Pratiti šta radi EU 

Marin Rađenović, stručnjak za informacione tehnologije i potpisnik platforme Crno na bijelo ispred vladajuće URA-e, kazao je da je za Crnu Goru bitno da vidi šta „zemlje EU rade i ispratimo njihov odgovor na to“. 

„Koliko sam upoznat, većina zemalja EU nije zabranila 'Huawei', ali i da jeste tu je 'Ericsson' sa svojom 5G opremom,“ kazao je on za CIN-CG.

On je kazao da uvijek postoji mogućnost da je uređaj sigurnosno kompromitovan voljno ili nevoljno i da se tu javlja i mogućnost za zloupotrebu. 

„Dešavalo se da kineski mobilni uređaji imaju sigurnosne rupe koje su se pojavile iz nehata. Zašto iz nehata? Pa zato što kineska vlada ima tzv "Great Wall Of China" ili kineski firewall koji funcioniše nad kompletnim internetom u zemlji. Da bi se lakše kontrolisao protok podataka između uređaja, konekcija je često neenkriptovana. E sad, kad kineski uređaji dođu na zapadno tržište, gdje je konekcija obavezno enkriptovana, postoji zloupotrebe man-in-the-middle (MITM) napadom,“ kazao je on.

MITM napad se dešava kada se neautorizovani entitet „ubaci“ između dva sistema koja međusobno komuniciraju. Pojednostavljeno, to je moderna verzija prisluškivanja.

On vjeruje da za Crnu Goru razvoj 5G, može imati poseban značaj u telemedicini.

„Baš zbog nedostatka kadra, a i bolnica, doktor iz neke druge zemlje bi preko robota mogao da izvrši operaciju u Crnoj Gori,“ naveo je jedan od primjera Rađenović.

Miloš RUDOVIĆ

U odluci koju je potpisala direktorica ASK Jelena Perović, navodi se da Nebojša Obradović nakon ostavke nije dvije godine prijavljivao imovinu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je bivši direktor Direkcije za željeznice Nebojša Obradović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Poslije ostavke na mjesto direktora u februaru 2018, Obradović je bio dužan da jednom godišnje u sljedeće dvije godine dostavlja imovinske kartone. U odluci koju je potpisala direktorica Agencije Jelena Perović, navodi se da on to nije uradio

Agencija je slučaj protiv člana Glavnog odbora Socijaldemokrata pokrenula sredinom avgusta na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i poslovnog direktora SD-a Emila Durumbašića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze poslije odlaska sa funkcija.

Njih dvojica su akteri “Ramade”, afere koja je dobila ime po istoimenom hotelu gdje je održan partijski skup SD-a plaćen iz državne kase. Obradović je zbog zloupotrebe položaja u ovom slučaju osuđen na tri mjeseca robije, ali je kazna preinačena u uslovnu.

On je 25. avgusta Agenciji kazao da nije bio upoznat sa zakonskim propisima i da ga niko nije inforisamo da prema toj instituciji ima obaveze nakon prestanka funkcije. U odgovoru je dodao da je kao javni funkcioner redovno dostavljao imovinske kartone, te “da se od dana prestanka funkcje njegova imovina nije značajno promijenila”, da nema nikakav razlog da ne dostavi karton i da je to učinio dan ranije.

U odnosu na posljednji dostupni imovinski karton iz 2018. godine, Obradović je prijavio da je njegova porodica postala vlasnik djelova jednog stana, dvije vikendice i velikog zemljišta.

Agencija je početkom septembra Obradoviću uputila obavještenje o rezultatima ispitnog postupka i dala mu priliku da se na njih još jednom izjasni.

Uvidom u povratnicu Pošte, utvrđeno je da je dostava uredno izvršena Obradoviću.

“Na osnovu navedenog proizilazi da je Nebojši Obradoviću dato pravo da se izjasni o rezultatima ispitnog postupka, ali da imenovani svoje pravo nije iskoristio”, navodi se u odluci koju potpisuje direktorica.

Kazna za kršenje zakona kreće se od 500 do 2.000 eura.

Miloš RUDOVIĆ 

U Pljevljima, Beranama i Petnjici žensko učešće u politici i mjestima gdje se odlučuje je nedovoljno, ponegdje tek u tragovima. One koje dolaze iz nacionalnih manjina još se suočavaju sa brojnim predrasudama

,,Muškarci teško prihvataju da bude više žena na mjestima odlučivanja. Čak iako neke od njih dospiju do tih funkcija, zbog zakonski propisanog učešća žena u političkom i društvenom životu, favorizuje se mišljenje muškarca”.

U to je uvjerena koordinatorka Ženske organizacije Feniks u Beranama Fatima Međedović-Begović.

To pravilo važi, smatra ona, i kad je riječ o zastupljenosti pripadnica manjinskih naroda.

,,No, žene polako, ali sigurno žele da su primjećene, vidljive, jer imaju znanje, racionalnost pri odlučivanju i senzibilnost”, kaže Međedović-Begović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Opštine Pljevlja, Berane i Petnjica ne odudaraju od ostatka lokalnih uprava na sjeveru Crne Gore u političkoj participaciji žena, a posebno onih koje dolaze iz nacionalnih manjina. Njihovo učešće na mjestima odlučivanja je nedovoljno, a ponegdje tek u tragovima – pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Sporije nego u drugim djelovima države, izgleda, žene uspijevaju da nametnu svoju inicijativu i u sferi građanskog aktivizma. Nevladina organizacija Fatime Međedović-Begović tek je jedna od svega četiri koje se bave ženskima pitanjima, među ukupno 192 NVO registrovanih na području Berana.

Ni nakon više poziva i mejlova upućenih Opštini Berane, CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o položaju žena u političkom životu ovog grada. Prema podacima dostupnim na sajtu Opštine, u Skupštini od 35 mjesta 11 zauzimaju žene, od kojih samo jedna pripadnica manjinskih naroda. U rad šest skupštinskih odbora, uključeno je osam žena. Tri su predsjednice odbora, za statut i propise, finansije, privredu i razvoj, kao i za društvene djelatnosti. Zanimljivo je da u Odboru za statut i propise ima najviše žena i tek jedan muškarac, a da nema nijedne u radnim tijelima za planiranje i uređenje prostora i komunalno-stambenu djelatnost, kao i za međuopštinsku i međunarodnu saradnju. Na predsjedničkom i sekretarskom mjestu u Skupštini su muškarci.

Fatima Međedović-Begović kaže da je, prema njenim saznanjima, samo jedna žena iz nacionalnih manjina na mjestu sa kog može da donosi odluke - direktorica Doma zdravlja dr Zuhra Hadrović.

,,Žene iz manjinskih naroda, Muslimanke-Bošnjakinje iz Berana, dolaze do
izražaja u političkom ili društvenom životu zavisno od toga ko je na vlasti. Ne obraća se pažnja na sposobnost i želju mladih, fakultetski obrazovanih žena. Manjka i njihovo zapošljavanje”, napominje Međedović-Begović.

U Lokalnom planu aktivnosti za razvoj rodne ravnopravnosti u Beranama za period od 2019. do 2022. godine, navodi se da je, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori, još u decembru 2008. godine potpisan memorandum sa deset opština. To je, između ostalog, podrazumijevalo i imenovanje Savjeta za rodnu ravnopravnost, kao skupštinskog tijela. Kancelarije sa ovim ciljem formirane su u šest opština. Jedna od njih je i Berane gdje takvo tijelo postoji od 2011. godine. Na sajtu opštine piše da je predsjednica Spomenka Ćalović, koja je i jedna od odbornica. Ni iz ovog Savjeta nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o zastupljenosti žena u organima odlučivanja.

U pomenutom planu navode se obeshrabrujući rezultati istraživanja - građani nisu dovoljno upoznati sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, kao ni sa planom da se ona postigne.

,,Nedostatak podrške porodice i sredine, neodlučnost, strepnja da se ne bude meta neosnovane i nedolične kritike, samo su neki od razloga zašto se žene u Beranama teško odlučuju za učešće u političkom životu. Ukoliko su ispred partija i uključene, pribjegava se metodima poslušnosti prema muškarcima. U tome se gubi i ženska solidarnost, što muškarci koriste”, objašnjava Međedović-Begović.

Na nizak nivo zastupljenosti žena u pojedinim segmentima lokalne vlasti u Pljevljima, poput Službe zaštite i spašavanja i Komunalne policije, ukazuje u razgovoru za CIN-CG sekretarka Sekretarijata za opštu upravu Amra Strujić.

U organima, posebnim i stručnim službama Opštine Pljevlja, prema njenim podacima, od ukupno 245 zaposlenih, 125 je službenica. Pripadnica manjinskih naroda među njima je svega dvadeset.

,,Skupština Opštine Pljevlja ima ukupno 35 odbornika, od čega je 10 žena. Od 11 skupštinskih radnih tijela, sedam je skupštinskih odbora i četiri savjeta. Samo jedna odbornica je predsjednica odbora, a ista situacija je i kada je riječ o savjetima”, navodi Strujić.

Od 16 organa, posebnih i stručnih službi, koje organizaciono postoje u Pljevljima, u sedam rukovode žene. One obavljaju poslove visoko-rukovodnog kadra, a među njima su tri pripadnice manjinskih naroda.

Služba Skupštine opštine Pljevlja ima 11 zaposlenih. ,,Službom rukovodi sekretarka i pripadnica je manjinskih naroda, a od preostalih 10, osam je službenica, među njima i jedna pripadnica manjinskih naroda“ - podaci su Amre Strujić.

,,Vrlo malo žena sa sjevera je uključeno u društveno-politički život. Kada su u pitanju pripadnice nacionalnih manjina, njihovo učešće je više bazirano na lokalnom nivou, kroz NVO sektor i sličan društveni angažman. Predrasude sa kojima se susreću žene koje bi da daju svoj doprinos društvu kroz politički angažman su prije svega ustaljeno mišljenje da je politika primarno muški posao. Emanicipacijom, iako usporeno, polako se borimo za to da žena ne bude samo “u kući”, već i aktivna učesnica u procesu donošenja odluka”, kaže za CIN-CG Sandra Milićević, diplomirana pravnica i jedna od polaznica obuke za osnaživanje žena za doprinos društvenoj koheziji u okviru regionalnog programa Dijalog za budućnost.

U Petnjici, iz koje, takođe, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG, prema podacima sa sajta opštine, u lokalnom parlamentu od 31 odborničkog mjesta deset zauzimaju žene. Cjelokupan saziv čine pripadnici nacionalnih manjina, Bošnjaci i Muslimani, koji u ovom gradu čine većinu stanovništva. Sve važne funkcije, od predsjednika opštine i skupštine, pa sve do glavnog administratora - rezervisane su za muškarce. Ženama su, simbolično, pripala samo tri predsjednička mjesta radnih tijela u odborima za statut i propise, za društvene djelatnosti, kao i za rodnu ravnopravnost.

Petnjičanka i predsjednica Foruma mladih SDP-a Amina Cikotić smatra da je u opštinama na sjeveru, a posebno u njenom mjestu, jako mala zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja, i da je to jedan od razloga zašto je teško doći do zvaničnih podataka o tome.

,,Osim u Gusinju, nemamo žena na mjestu predsjednica opština u ovom trenutku. Lokalna samouprava je svjesna da nije pohvalno što nemaju pripadnica manje zastupljenog pola na rukovodećim pozicijama, imajući u vidu da ima onih koje su jako obrazovane, spremne i sposobne, a da, pritom, ne mogu doći do izražaja. Još nismo spremni da se kao društvo za to suštinski zalažemo”, navodi Cikotić.

Iako se većina političkih partija programski zalaže za rodnu ravnopravnost žena i njihovu veću uključenost u politički život i odlučivanje, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, ona ocjenjuje da praksa to ne potvrđuje.

,,Kao partija, SDP se može pohvaliti podrškom ženama u tom smislu, imajući u vidu da smo imali predsjednicu Opštine Kolašin iz naših redova, kao i to da imamo predsjednicu partije i predsjednicu Foruma mladih”, kaže ona.

Fatima Međedović-Begović ističe da žena koja ima obaveze na poslu i u
porodici, bez preduslova koji bi joj sve to olakšali, kao što je rad vrtića u dvije smjene i slično, lako odustaje od političkih aktivnosti.

,,To je velika šteta. Muškarci imaju čudan moto za uključenje žena u politiku - Da li su sposobne? Ko pita za mušku sposobnost, po svakom pitanju, onda kada se odluče da se bave politikom? Pojedinci to čine bez mjere i etičkog kodeksa”, ističe koordinatorka Feniksa.

Jedan od većih problema sa kojim se žene na sjeveru suočavaju, prema ocjeni Cikotićeve, jeste ukorijenjeno shvatanje da žena mora odgajati djecu i biti posvećena porodici, te da za nju nije da se bavi politikom.

,,Žena se smatra nejakom i nedovoljno spremnom da donosi političke odluke. Na taj način je njeno samopouzdanje poljuljano, a želja za takvim životom smanjena. Zbog toga je jako važno raditi na njihovom ohrabrivanju, podršci i motivaciji da pokažu svoje sposobnosti”, kaže ona.

Na prisustvo žena u političkom životu, prema mišljenju Sandre Milićević, utiču faktori prije svega lične prirode: ,,Pored toga, na tu odluku utiču i postojeći politički faktori, broj stranaka u predstavničkim tijelima, broj kandidata na izbornim listama, iako se sada političke partije zalažu za veću zastupljenost žena na listama, što je i neophodno za demokratičnost jednog društva…”.

Da bi se unaprijedio položaj žena u političkom životu, prema ocjeni Fatime Međedović-Begović, treba obezbijediti više edukacije i obuke.

,,Potrebno je da žene javno iskažu svoj stav i mišljenje. Neophodno je da stvorimo infrastrukturu za mlade, talentovane majke da se uključe, ne samo u politiku, već u svaki oblik javnog djelovanja. Velika podrška je potrebna i od porodice. Ali i od žene - ženi. Bez promjene svijesti i shvatanja da politika znači svakodnevni život, nema napretka. Predrasude i patrijarhalna sredina koče žene da se što aktivnije uključe u politički život sredine. Treba stati na kraj plemenskim vezama i dati šansu sposobnim, samosvjesnim, ženama sa stavom”, kaže  Međedović-Begović.

Andrea JELIĆ

Da li ste novinar ili medijski radnik koji pametni telefon koristi samo za pozive i slanje poruka? Mobilni telefon je mnogo više od uređaja za komunikaciju - to je fotoaparat, kamera, diktafon i uređaj za montažu fotografija i videa.

Sa odgovarajućim veštinama koje je lako naučiti pametni telefon pruža sve što je potrebno za kompletnu proizvodnju moćnih novinarskih priča.

Thomson Media Vas poziva na besplatni početni onlajn kurs mobilnog novinarstva tokom kojeg ćete kroz praktične vežbe naučiti kako da pravite moćne fotografije, snimate audio i video zapisa, te montirate novinarske priče na mobilnom telefonu. 

Naučićete da razmišljate kao mobilni novinar koji koristi svoj pametni telefon i novostečene veštine za samostalnu proizvodnju kvalitetnih medijskih sadržaja. 

NAUČIĆETE

• Osnove mobilnog novinarstva i njegove prednosti.
• Kako preuzeti kontrolu nad kamerom svog mobilnog telefona.
• Kako snimiti kvalitetne fotografije, audio i video zapise sa pametnim telefonom.
• Kako montirati novinarske priče besplatnim aplikacijama na mobilnom telefonu.

Ovaj onlajn kurs je razvijen u skladu sa pristupom kombinovanog učenja koji je razvila organizacija Thomson Media, a koji omogućava polaznicima da kurs pohađaju sopstvenim tempom. Biće potrebno otprilike četiri sata da ga završite, a oni koji to uspešno učine dobiće sertifikat i mogućnost da učestvuju u naprednoj onlajn obuci o mobilnom novinarstvu. Ovu onlajn radionicu vode naši stručnjaci koji će u poslednjoj fazi učenja biti mentori učesnicima  prilikom proizvodnje medijskih sadržaja.

Onlajn kurs je pripremio naš glavni regionalni trener Aleksandar Manasiev, iskusni novinar i urednik digitalnog medija Vidi Vaka. Kao njegov specijalan gost pojavljuje Glen Mulcahy, pionir mobilnog novinarstva koji zagovarao i inspirisao rast mobilnog novinarstva širom sveta.

Prijavite se: steknite sertifikat Thomson Fondacije i postanite mobilni novinar pod našim mentorstvom!

Link na stranicu gde se možete registrovati, a potom i upisati na kurs: Mobilno novinarstvo - početni kurs

Za više informacija o onlajn kursu mobilnog novinarstva i projektu u okviru kojeg se sprovodi kontaktirajte Maju Vasić-Nikolić putem e-maila na majavn@thomsonfoundation.org. 

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera, Centar za istrazivačko novinarstvo Crne Gore, Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.

Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu. 

If Montenegro were a functional democracy, governments would change in election cycles. The Left, Right or Center would leave and return. The victory of the opposition would not be presented as the end of the world - a typhoon that will take away the country.

However, Montenegro is not a democracy. That’s why it is a miracle that Djukanovic lost the elections, despite the monopolies he holds, or, as OSCE observers would diplomatically say, his huge institutional advantage. Only Lukashenko in Belarus and Putin in Russia still have such an advantage in Europe. 

The government has completely controlled the elections here for decades, it had an army of safe voters, the media, huge funds, the security apparatus, electorate lists filled with phantom voters, and it still lost. This speaks not only of the erosion of a clientelist and corrupt order, which is slowly being abandoned by even the most loyal supporters, but also of the enormous democratic potential and desire of citizens to control power and trigger change.

Clearly: the Serbian Orthodox Church played a huge role in these elections. Djukanovic's rival was his former ally, Metropolitan Amfilohije. But, it would be wrong to conclude that Djukanovic was overthrown only by the Serbian Orthodox Church and the Law on Freedom of Religion. His other, no less important, opponent was the civic Montenegro. Djukanovic could never fall just because of the Serbian Orthodox Church and the Law, even though it was a drop that spilled over the glass. After all, the Church was not engaged in the presidential elections in 2013, or the parliamentary elections in 2016. And in both of those cycles, Djukanovic lost, but the opposition was stolen the victory.

As much as propaganda wants to disguise - all nations voted against the DPS on Sunday, Amfilohije's believers, but also atheists that are far from the Serbian Orthodox Church - dedicated citizens who believe that Montenegro needs a government which will build institutions, implement necessary economic reforms , establish a fairer income distribution, strong health and education systems, stop the departure of young people and professionals, reform the judiciary and introduce the rule of law, move faster towards the European Union and create a state for all.

All those who believe that the most sensitive issues should be resolved by compromises, and not by deepening divisions, also voted against Djukanovic. Governments committed to the public interest address sensitive issues through dialogue. Djukanovic did not have sensitivity for that. Instead of negotiating with the Church, he sought an enemy. This time he overplayed himself. And as Balsha Brkovic says: every dictator must fall once.

As in other autocracies, when leaders move out from reality - they get deposed, even when the whole security apparatus is on their side. Our dictator has been operating for a long time with uncontrolled power. He stepped out from the real world. He covered himself with the flag, anthem, language and the state, while he and his closest looted and destroyed our environment.

He surrounded himself with extreme Montenegrin nationalists (some of whom not so long ago fervently called for the restoration of Dusan’s Empire), or better with clients, who pushed him into ruins with constant demands to insert another letter in the alphabet and paint the history ... As if the identity can be "rounded off" by force, whenever it comes to the leader's mind, after he completely ruined everything Montenegrin while conspiring with Milosevic.

That Djukanovic was in a world of his own, with a narrowed consciousness, became clear when he announced the founding of a church at his, allegedly left, DPS party congress. As if Montenegro were not a secular state and as if churches are established by party decrees. A year before the elections, he and his hawks pushed the DPS into a conflict with the Serbian Orthodox Church, only to impose a new topic after the "Envelope" affair and stir conflict, and present himself as the only guardian of the state.

Concerned analysts, among them many of our friends from the ‘other’ Serbia and the region, perceive the change of government as the collapse of Montenegro, even as a threat to the stability of the region. It turns out, according to these interpretations, that this state can only survive as a dictatorship. Hence, one more cycle of thirty years should be granted to Djukanovic and his circle: to drive out the Russians, pacify the Serbs, round up the church, create a state-building opposition and, along the way, plunder whatever is left.

Accordingly, while Djukanovic is the guarantor for NATO, it does not matter what the nature of the government in Montenegro is like and how people live here. The fact that we are a hybrid regime, that we are suffocating in corruption and crime, that we are impoverished, that we have been negotiating with the EU for the longest time in history due to unwillingness to reform the system - is left aside, as long as the leader keeps the ‘correct’ strategic course.

If this country can only survive as an autocracy, under someone's firm hand, then let it not be. Why maintain it by force.

The moment of truth has arrived. And although many followers thought that he was eternal, he is finished. Now it is only important that the transition is peaceful, that Montenegro becomes a country of all its citizens. There was too much revenge and conflict.

Milka Tadic Mijovic

Da je Crna Gora funkcionalna demokratija u izbornim bi se ciklusima smjenjivale vlade. Odlazile bi i vraćale se ljevica, desnica ili centar. Pobjeda opozicije se ne bi predstavljala kao smak svijeta - tajfun koji će odnijeti državu.

Međutim, Crna Gora nije demokratija. Zato je i čudo da je Đukanović izgubio izbore, uprkos monopolima koje drži, ili, što bi OEBS-ovi posmatrači diplomatski rekli, ogromnoj institucionalnoj prednosti. Takvu prednost u Evropi imaju još samo Lukašenko u Bjelorusiji i Putin u Rusiji. Utoliko je ova pobjeda još veća.

Vlast je, dakle, ovdje decenijama potpuno kontrolisala izborni proces, imala je armiju sigurnih glasača, medije, ogroman novac, aparat prisile, nesređene biračke spiskove sa fantomskim glasačima i - izgubila je. To ne govori samo o eroziji jednog klijentelističkog i korumpiranog poretka, kojeg polako ostavljaju i najvjernije pristalice, već o ogromnom demokratskom potencijalu i želji građana i građanki za kontrolom moći i promjenama.

Jasno: na ovim je izborima Srpska pravoslavna crkva (SPC) odigrala ogromnu ulogu. Đukanoviću je takmac bio njegov nekadašnji saveznik, mitropolit Amfilohije. Ali, pogrešno bi bilo ako bi zaključili da je Đukanovića srušila samo SPC i Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Drugi, ne manje važan, oponent bila je građanska Crna Gora. Nikada Đukanović ne bi mogao pasti samo zbog SPC i Zakona, iako je to bila kap koja je prelila čašu. Uostalom, Crkva se nije snažnije angažovala na predsjedničkim izborima 2013, ili parlamentarnim 2016. A u oba ta ciklusa Đukanović je izgubio, opoziciji je na prevaru oteta pobjeda.

Koliko god propaganda želi da zamaskira - protiv DPS-a su u nedjelju glasale sve nacije, Amfilohijevi vjernici, ali i atesti koji su daleko od SPC - posvećeni građani i građanke što smatraju da Crnoj Gori treba vlast koja će graditi institucije, sprovesti neophodne ekonomske reforme, uspostaviti pravednu raspodjelu, jako zdravstvo i obrazovanje, zaustaviti odlazak mladih ljudi i stručnjaka, reformisati pravosuđe i uvesti vladavinu pravu, brže ići ka Evropskoj uniji i stvarati državu svih.

Protiv Đukanovića su glasali i svi oni koji smatraju da se kompromisima, a ne produbljavanjem podjela rješavaju najosjetljivija pitanja. Vlade posvećene opštem interesu osjetljiva pitanja rješavaju dijalogom. Đukanović za to nije imao sluha. Umjesto da se dogovara sa SPC, htio je neprijatelja. Ovaj put se preigrao. I što kaže Balša: diktator svaki jednom mora pasti.

Kao i u drugim autokratijama kad se vođe izmjeste iz realnosti - gotovi su, pa i kad je cio aparat prisile uz njih. A ovaj naš već dugo hoda u zatvorenom prostoru ničim kontrolisane moći. Izmakao se iz stvarnog svijeta. Ogrnuo se zastavom, himnom, jezikom i državom, dok su on i njegovi otimali i uništavali naš prostor.

Okružio se ekstremnim crnogorskim nacionalistima (od kojih su ne tako davno neki vatreno prizivali carstvo Dušanovo), ili bolje klijentima, koji su ga sokolili i gurali u propast stalnim zahtjevima da se u pismo ubaci po još koje slovo i okreči istorija... Kao da se identitet može „zaokruživati“ na silu, kad vođi padne na pamet, i to nakon što je prethodno dok je šurovao sa Miloševićem, potpuno rasturio sve crnogorsko.

Da je Đukanović u nekom svom svijetu, sužene svijesti, bilo je jasno kad je na kongresu DPS-a, navodno lijeve partije, najavio osnivanje crkve. Kao da Crna Gora nije sekularna država i kao da se crkve uvode partijskim dekretima. Godinu pred izbore je sa jastrebovima gurnuo DPS u sukob sa SPC, samo da bi nakon afere "Koverat" nametnuo novu temu i povampirio prošlost, a sebe predstavio kao jedinog čuvara države.

Zabrinuti analitičari, ima među njima mnogo naših prijatelja iz takozvane druge Srbije i regiona, smjenu vlasti doživljavaju kao krah Crne Gore, pa i opasnost po stabilnost regiona. Ispada, po tim tumačenjima, da ova država može opstati jedino kao diktatura. Dakle, još samo jedan ciklus od tridesetak godina Đukanoviću i njegovima: da otjeraju Ruse, umire Srbe, zaokruže crkvu, stvore državotvornu opoziciju i usput poharaju što je preostalo.

Znači, dok je Đukanović garant za NATO nije važno kakva je priroda vlasti u Crnoj Gori i kako se ovdje živi. To što smo hibridni režim, što se gušimo u korupciji i kriminalu, što smo osiromašili, što sa EU pregovaramo najduže u istoriji zbog nespremnosti da se reformiše sistem – ostavlja se po strani, bitno je da vođa drži ispravan strateški kurs.

Ako ova zemlja može da opstane jedino kao autokratija, pod nečijom čvrstom rukom, onda neka je nema. Zašto je održavati na silu.

Čas je, dakle, kucnuo. I mada su mnogi sljedbenici mislili da je vječan, gotovo je. Sad je samo važno da se tranzicija izvrši mirno, da Crna Gora postane zemlja svih njenih građana. Dosta je bilo odmazda i sukoba.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore najoštrije osuđuje napad na ekipu Radio televizije Crne Gore (RTCG), koji je, kako su saopštili iz ovog medija, počinjen sinoć od, kao se tvrdi, pristalica opzicije koji su slavile pobjedu na nedjeljenim parlamentarnim izborima.

Ovakvi incidenti i neprimjereni ispadi, samo idu u prilog onima koji bi Crnu Goru da drže i dalje zarobljenu i koji bi da kontrolišu ključne institucije, a posebno medije, kazali su u CIN-u.

CIN-CG poziva nadležne organe da procesuiraju počinioce ovog incidenta, kako i oni ne bi ostali sakriveni, kao u mnogim slučajevima do sada kada se atakovalo na medije i novinare koje ne kontroliše vlast DPS-a.

Konkurs za dostavljanje istraživačkih radova novinara iz zemalja Zapadnog Balkana i Turske za dodjelu godišnje nagrade EU za istraživačko novinarstvo ponovo je otvoren. 

Zbog situacije izazvane COVID-19, dodjela nagrade EU za istraživačko novinarstvo za Crnu Goru koja je bila predviđena za maj odložena je za jesen. 

CIN-CG, uz saglasnost Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ponovo objavljuje poziv za dostavljanje prijedloga za EU nagradu kako bi se pružila prilika novinarima/kama koji/e do sada nijesu konkurisali/e da se prijave sa istraživačkim radovima objavljenim u 2019. godini.  Do sada je stiglo više prijava na konkurs i sve aplikacije će biti ocjenjivane od strane nezavisnog međunarodnog žirija.

Prijave se mogu podnositi za istraživačke radove objavljene od 1. januara do 31. decembra 2019. godine koji obrađuju teme iz oblasti slobode izražavanja, vladavine prava, transparentnosti, zloupotrebe položaja, korupcije i nepoštovanja osnovnih ljudskih prava.

Nagradni fond za Crnu Goru za 2020. godinu (za dostignuća u 2019. godini) iznosi 10.000 EUR. Prva nagrada je 5.000 EUR, druga 3.000 EUR, a treća 2.000 EUR.

Pravo da se kandiduju imaju pojedinci ili grupe novinara/ki, bez obzira na novinarski format (štampani, online, radijski i televizijski) radovima koji su objavljeni ili emitovani u medijima u Crnoj Gori na službenom, manjinskim ili međunarodnim jezicima.

Nagrada EU za istraživačko novinarstvo na Zapadnom Balkanu i Turskoj ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske.

Ovim se nastavlja realizacija projekta regionalnih nagrada EU za istraživačko novinarstvo kao dio tekućeg projekta „Podizanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija.

Projekat sprovodi BIRN Hub sa partnerima – Thomson Media gGmbH (TM), Medjunarodnom federacijom novinara (IFJ), Centralnoevropskim univerzitetom (CEU CDMS), Medijskom asocijacijom jugoistočne Evrope (MAJE), Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika (SSNM) iz Sjeverne Makedonije, Udruženjem novinara iz Turske, Europan Broadcast Union, BIRN Albanija, BIRN Srbija i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Novi rok za prijavljivanje priča je 18.09.2020. 

Na sljedećem linku preuzmite formular prijave i upustvo za prijavljivanje.

PREUZMI PDF

Za više detalja kontatirajte: assistantcincg@gmail.com 

Na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, mogle bi biti - peta. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega

“Nemam nikakvu ambiciju da upravljam ljudima. To je bolan i nezahvalan posao”.

Milo Đukanović, sedmostruki premijer, koji guli i drugi predsjednički mandat u zaokruženoj trećoj deceniji vladanja ljudima, i Crnom Gorom, nema ni mentalne snage, ni političkog komfora da misli ovako, kao jedan od otaca američke nacije Tomas Džeferson.

Za njega je čak i Lukašenko, sa 26 godina vlasti, poletarac. Dok bjeloruski autokrata, doduše, prijeti da će zatvoriti fabrike iz kojih radnici protestuju, pod Đukanovićem su one davno propale. Šefa crnogorske države, ipak, teško je zamisliti kao penzionera, koji uz dojč kafu analizira kvote za kladionicu. Uz minuli rad i afere koje ga zapljuskuju i posljednjih sedmica, upitno je koliko bi vremena imao za to, od propitivanja pred nekim drugim specijalnim tužiocem. Ili pred istim, jer prilike nekad mijenjaju ljude. Ambijent kriminala i korupcije koje je kreirao, čini ga i taocem velikog broja uhljeba u politici i van nje. Kao što su i oni, njegovi.

Zato, njemu vlast nema samo surovu logiku upravljanja, već i preživljavanja, modifikovanu definiciju sopstvene slobode, što je ulog veći nego kod političkih protivnika. Opozicija ako izgubi - bila i ostala.

Iako je Đukanovićeva politička zvijezda davno prešla zenit, zbog svega crnogorski predsjednik mora dalje, hrabreći pristalice kako je na njima da “…pobijede, nama suprotstavljenu političku ponudu, pa makar u svom sastavu imala crkvu”.

Sudeći prema anketama koje su doprle do javnosti, i atmosferi koja ne nalikuje dosadašnjim, ne samo zbog epidemije, uz svu već opjevanu tehnologiju izbornih mućki, prevara, kupovine glasova, naduvavanja biračkog spiska za pedesetak hiljada ljudi koji odavno ne žive u Crnoj Gori, trošenja novca iz budžetske reserve - neće mu biti lako.

“Odlučno, stabilno i danas i sjutra!”, ponavlja Đukanović sa bilborda, spotova i epidemiološkim mjerama razrijeđenih skupova. Kampanju nosi uglavnom sam, uz poneku asistenciju premijera Duška Markovića, čije oči lete lijevo-desno dok sriče sa promptera, svjedočeći o tome da mu, uprkos vođenja javnih poslova, više odgovara debela sjenka tajnih službi, koje je dugo kontrolisao.

Prema istraživanjima jedne svjetski poznate agencije na 200 izbora širom svijeta, vlast u kriznim vremenima ima dva puta više šansi za pobjedu, jer se ljudi teže odlučuju za promjene. Đukanović teško da može drugačije da govori i zbog toga što, osim ulaska u NATO, nije u prilici da, kako bi propagandisti rekli, “komunicira” rezultate prethodnih predizbornih obećanja.

Nema ih. Loši su. I još gori. U jesen 2016. obećavao je da će prva dionica autoputa biti završena za tri godine, i započeta druga. I prije pojave virusa korona bilo je izvjesno, da će ovo parče ceste kasniti bar godinu-godinu i po, a sada se tek stidljivo najavljuje da bi moglo biti završeno naredne godine. O drugoj fazi nema ni slova u strategiji održivog razvoja za naredne dvije godine, koju je aktuelna Vlada složila zbog virusa, a i za potrebe Međunarodnog monetarnog fonda, bez koga se ubuduće neće moći. Zaklinjao se Đukanović i u gradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima koje, takođe, nema u planovima, a rekonstrukcija postojećeg tek treba da počne. Radiće je njegov sin sa kineskim partnerima.

Vlada je, prije četiri godine, obećala do kraja mandata i fiskalnu stabilizaciju i zatvaranje svih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom. Od tada, Crna Gora je prolazila kroz tihi bojkot EU, kao zarobljena država sa raširenom korupcijom i okovanim institucijama. Jedva je otvorila preostala dva poglavlja o ekologiji i konkurenciji, a osim ranije privremeno zatvorenih tri, sva ostala su na čekanju. Bilo je i prije pandemije izvjesno da od fiskalne konsolidacije nema ništa, jer Vlada ne samo što je povećala zarade u javnom sektoru, već je i povećala i broj zaposlenih, suprotno od dogovora, pa je javni dug dostigao 80 odsto društvenog proizvoda.

U takvoj situaciji, Đukanović je krajem prošle godine, zaigrao na svoju omiljenu kartu podjela. U kongresna dokumenta stranke, a potom i u javni diskurs, unio je plan da stvori crnogorsku pravoslavnu crkvu. To je zatim pretočeno u Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen na poslijeponoćnoj sjednici parlamenta, i uz hapšenje čitavog poslaničkog kluba Demokratskog fronta.

Dalji razvoj događaja pokazao je Đukanoviću na djelu, šta je mislio najpoznatiji jugoslovenski i crnogorski disident Milovan Đilas, kada je, objašnjavajući kompleksnost srpsko- crnogorskog identiteta u Crnoj Gori kazao, da kad god neko gurne to klatno na jednu stranu, ono se snažnije i u širem luku vrati na drugu.

Suština zakona sadržana je u prelaznim odredbama, da sva crkvena imovina nastala do 1918. godine za koju Srpska pravoslavna crkva nema dokaze o porijeklu, prelazi u državnu. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je tu imovinu vrijednu oko milijardu eura, ranije uz pomoć Đukanovićeve vlasti uknjižio na SPC, uspješno je čitav slučaj preveo u odbranu svetinja i beskrajne litije mirnih protestanata na crnogorskim ulicama. Mimohodima se priključio i dio vjernika Crnogoraca, a potom i oni koji su željeli da manifestuju i ostale vrste nezadovoljstva.

Nije pomoglo ni upiranje prstom u Beograd, kao štabno mjesto za vječite velikosrpske aspiracije. Kada su stigli rezultati ankete koju je DPS sam naručio, gdje tri četvrtine građana ne misli da je Srbija neprijatelj, a više od 60 odsto smatra da je Amfilohije sasvim u redu, uz komešanje u opšinskim odborima DPS-a na sjeveru zemlje, pa i javno istupanje pojedinaca iz stranke, Vlada je pozvala vladike na pregovore. U početku je nudila kozmetiku, a kako su se izbori približavali, faktički je odustala i od partijskog programa i podržavljenja, predlažući da se brišu dva od tri sporna člana. Ovaj treći, koji predviđa registraciju crkve, što se do tada smatralo nebitnim, Amfilohije je prigrlio i prekinuo razgovore, pod pritiskom ne samo srpskih već i ostalih stranaka, kojima nije odgovaralo da Đukanović ima brigu manje.

Posljednji autogol Đukanović je dao, pokušavajući da politički naplati borbu protiv korone. Prvi talas epidemije, kada su Institut za javno zdravlje i Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) uglavnom slijedili preporuke struke, uz rijetko viđenu disciplinu građana, završen je sa devet žrtava, a zatim četrdesetak dana nije bilo novozaraženih. Onda je vlast, dok je pandemija bjesnila svijetom, trijumfalno, u Službenom listu objavila kraj epidemije, a Đukanović je zakazao izbore kad vrijeme nije, za 30. avgust. Institut i NKT su u tom naletu odjednom prerasli iz stručnih, u propagandna medicinska krila vladajuće partije, odlukama koje su objašnjavane najmanje medicinskim razlozima.

Vjerovatno više politički motivi, a manje medicinski, bili su i da se građanima iz regiona, kao i iz Rusije, usred turističke sezone zabrani ulazak u Crnu Goru, čak i kada je ona u odnosu na 100 hiljada stanovnika postala zemlja sa većim stepenom zaraze od drugih. Vlastima na dušu zato ide i to, što će turizam pretrpjeti štetu od 90 odsto, znatno više od Hrvatske i drugih mediteranskih zemalja, ili u novcu milijardu eura. Ukupna recesija mogla bi da dostigne stopu od 24 odsto, kako je izračunala konsalting kompanija Fideliti. To znači i javni dug veći od BDP, pa nije jasno koliko uopšte vrijedi biti pobjednik na ovim izborima. Osim, što sloboda nema cijenu.

Povezano sa izborima mogu se posmatrati i dvije nove mjere NKT. Jedna, da od 15. avgusta ipak pripusti turiste iz regiona, što se može tumačiti i kao dio strategije dovođenja “svojih birača” upisanih u Crnoj Gori, kao i u inostranstvu gdje žive. Druga je, odlaganje školske godine za 1. oktobar, što bi trebalo da skrene misli birača sa prebiranja po džepovima tražeći novac za udžbenike i pribor.

U ovakvim okolnostima na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone, koja ne vidi prostora za bilo kakav savez sa njim. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, one mogu biti - peta kolona.

Ostalih pet lista čine po dvije albanske i hrvatske, i jedna bošnjačka. Njima je principom afirmativne akcije garantovano pet mandata, tradicionalno su uz DPS, pa Đukanoviću do 41 (većina od 81) treba još 36. Izgleda da su svjesni da ih sami nemaju, jer se sve češće čuje iz njihovih redova da će biti “okosnica i nove vlade”.

Koalicija “Za budućnost Crne Gore”, pored Demokratskog fronta uključila je i hard core srpsku i prorusku Pravu Crnu Goru, Socijalističku narodnu partiju i niz manjih stranaka. Strateška novina, koja daje rezultrate, je to što su se iz javnosti povukli svi dosadašnji lideri, neki i nepravosnažno osuđeni za navodno učešće u aferi “državni udar”, koja je eskalirala na dan prošlih izbora. Prednost su dali novom licu sa litija, profesoru mašinstva Zdravku Krivokapiću. Najveća korist od toga je što se o njemu malo zna, pa režimski mediji nijesu stigli da se obavijeste za personalno rastrzanje. Novca za kampanju ponovo imaju u izobilju, pa su u javnosti prisutni kao, ako ne i snažnije od DPS-a.

Lider Demokrata Aleksa Bečić, napravio je svoj savez sa Demosom Miodraga Lekića, bivšeg predsjedničkog kandidata i nekoliko sitnijih aktera. Treća kolona je koalicija Crno na Bijelo, koju predvodi Građanski pokret URA sa liderom Dritanom Abazovićem, a pridružio im se i građanski savez CIVIS sastavljen od oko 200 intelektualaca svih provenijencija i nacija, Stranka pravde i pomirenja Hazbije Kalača i Bokeški forum iz Tivta.

Novost u odnosu na raniju praksu je što opozicione stranke nijesu potpisale ugovor o nenapadanju. To je izgleda dobro rješenje, jer se i ne napadaju.

Nekadašnja Socijaldemokratska partija Crne Gore, pocijepana na Socijaledmokrate, doskorašnje koalicione partnere DPS-a, i SDP koju je dugogodišnji lider Ranko Krivokapić prepustio Draginji Vuksanović Stanković, međusobno ratuju za iste birače. Socijaldemokrate, ogrezle u klijentelizmu, primamljive biračima poput SPS-a u Srbiji, jer se preko njih lakše dođe do izbornih darova, ljulja i vlast. Marković je poručio biračima u Tivtu, da aerodromima više neće upravljati niko osim DPS. Ta firma je socijaldemokratama bila značajan resurs glasova, pa se stranka opirala davanju koncesije na aerodrome.

SDP se, sa druge strane, formulacijom da će ići u koaliciju sa svima koji prihvataju njihov program, i uočljivo ne napadajući Đukanovića lično, preko novog rukovodstva preporučuje i DPS-u. Trenutni raspored glasova u anketama ukazuje, da bi upravo oni sa dva do tri mandata, mogli da budu jezičak na vagi, da opstane vlast, ili da počne njena demontaža. Dosadašnje debate pokazuju blažu naklonost savezu sa Đukanovićem, uz isticanje nepomirljivih ideoloških razlika sa Demokratskim frontom u odnosu na NATO, jer članstvo Crne Gore u Alijansi, SDP pripisuje sebi u zasluge.

Prvi put bi se moglo desiti i da Dontov sistem ne bi koristio DPS-u, jer se obje socijaldemokratske stranke nalaze u zoni cenzusa od tri odsto, pa bi dio prosutih glasova bio pripisan i opoziciji. Ankete pokazuju i da bi u problemu mogla biti URA, uprkos naočigled mirnoj zoni između pet i sedam odsto, jer su njeni simpatizeri pretežno mladi i uglavnom nesigurni glasači.

Narativ o snaženju ruskog uticaja, i to preko Beograda, dio je i posljednjih nastupa Đukanovića. U tom kontekstu, napade crnogorskoj javnosti nebitnog portala, svrstao je u dio scenarija koji navodno orkestrira izvjesni zamjenik šefa BIA Mirko Parezanović, "koji je nominalno dio bezbjednog sistema Srbije, a suštinski najeksponiraniji ruski agent u Srbiji”. Ta priča, očigledno, nije namijenjena ni Beogradu, odakle se niko nije oglasio, niti domaćoj javnosti. Više se može povezati sa željom da Zapad blagonaklono gleda na njegovo ostajanje na vlasti, iako za to ne bude birao sredstva. U Crnoj Gori poslije duže pauze, kako svjedoče pojedini političari, pojavili su se predstavnici dva američka instituta, NDI i IRI, koji su ranije doživljavani kao prethodnica pojačanog diplomatskog interesovanja SAD za ovo područje.

Iako sve strane najavljuju odlučne udarce i afere, u ovoj posljednjoj sedmici pred izbore, što bi se i moglo dešavati dok ovaj tekst bude prolazio kroz valjke rotacije, teško da to može značajno poremetiti već opredijeljene birače. Među njima je čak i 82-godišnji mitropolit, koji će glasati prvi put, pridodajući svetinjama i “izbornu pravdu”. Taj potez ukazuje i na strategiju visoke izlaznosti, koja nije uspjela opoziciji u regionu.

Ono što nenavikle na ovu dosadašnju atmosferu brine je, ipak, čudna tišina. Poneka auto-litija, novi marketinški proizvod crkve, kao i pomalo nervozna policija. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega.

Na to upućuje i Markovićeva izjava na “spontano” pitanje režimskog portala:”Praktično više nije ni tajna da je tzv. prosrpska opozicija pripremila scenario … i njihovi lideri već govore o 'odbrani izborne pobjede’”, rekao je premijer uz poruku da su “državne institucije apsolutno spremne da zaštite javni red i mir, u to neka niko ne sumnja”.

Ulazak u takav novi krug, sa nesagledivim posljedicama, mogao bi svom gorčinom da potvrdi staru anarhističku tezu Eme Guldman: “Kada bi glasanje nešto moglo da promijeni, učinili bi ga nelegalnim”.

Slavoljub Šćekić, glavni i odgovorni urednik
Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Broj birača za dvije decenije porastao 90 hiljada, a stanovnika za 18 hiljada. Najveći problem su osobe u biračkom spisku koje duže ne žive u Crnoj Gori. Kazne za one koji se ne odjave nijesu odakvatne, a otvara se i prostor za sumnje u izborne manipulacije

Za nepune dvije decenije, broj stanovnika u Crnoj Gori porastao je za svega 18.000, ali onih koji imaju pravo glasa za više od 90.000 građana, pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). To izaziva sumnje, pogotovo opozicije koja u tome vidi prostor za manipulacije.

Na sedmim pralamentarnim izborima u posljednjih 20 godina koji se održavaju u nedjelju, pravo glasa ima malo više od 540.000 birača. Iz dijela civilnog sektora su poručili da nema uslova za kontrolu tačnosti biračkog spiska, a iz opozicije da je on pun “fantom” birača.

Prvi parlamentarni izbori u ovom vijeku u Crnoj Gori održani su 22. aprila 2001. godine. Tačno godinu i po kasnije, 20. oktobra 2002. godine, održani su prijevremeni parlamentarni izbori.

Na tim izborima je bilo oko 450.000 birača, odnosno oko 90.000 manje nego što će imati izborno pravo u nedjelju. Prema procjenama Uprave za statistiku (MONSTAT), broj stanovnika je od 2000. do prošle godine porastao sa oko 604.950 na 622.028. Razlika koja je u međuvremenu nastala između broja stanovnika i broja birača je gotovo 72 hiljade, što izaziva brojne kontroverze.

Iz Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) ističu da je Crna Gora sredinom 2019. godine imala 622.028 stanovnika, od čega je 486.495 punoljetno, dok se u biračkom spisku nalazi 540.026 birača. To znači da je u birački spisak upisano 53.531 birač više nego što ima punoljetnih stanovnika prema podacima popisa. Upravo ovakve razlike u podacima su izazvale nepovjerenje u ažurnost biračkog spiska u dijelu javnosti, ali je potrebno razumjeti koji se podaci nalaze u tim bazama, navodi se u prijevremenom izvještaju CeMI-ja za parlamentarne izbore u koji je CIN-CG imao uvid, a koji će danas biti prezentovan javnosti.

Iz ove NVO ističu da se pojmovi “punoljetni stanovnik” i “punoljetni crnogorski državljanin” i “osoba koja ima biračko pravo (birač)” razlikuju. Stanovnik može, ali ne mora biti državljanin. S druge strane, punoljetni državljanin može, a ne mora imati pravo glasa.

Kriterijumi odabira osoba koje će biti obuhvaćene popisom stanovništva su uobičajeno mjesto boravka i namjere boravka u Crnoj Gori za određeni vremenski period, prema navodima same osobe. U skladu sa tim, ukupan broj stanovnika prema popisu čine lica koja su izjavila da im je uobičajeno mjesto boravka u Crnoj Gori, što podrazumijeva period boravka od najmanje godinu dana, kao i lica koja borave kraće od godinu dana, ali imaju namjeru da ostanu.

“Iz ovoga se može zaključiti da to nijesu nužno državljani Crne Gore, te da ne moraju imati registrovano mjesto prebivališta u Crnoj Gori, iako možda borave u njoj, pa samim tim nijesu ni upisani u birački spisak,” navodi se u dokumentu.

Prema popisu, u ukupan broj stanovnika ne ulaze osobe koje su u trenutku popisa boravile van države, a nemaju ni namjeru da se vrate u narednih godinu, kao ni oni kojima usljed odsustva nije bilo moguće procijeniti namjeru boravka van zemlje. Tipičan primjer predstavljaju studenti, koji mogu imati biračko pravo i upisani su u birački spisak.

Druga važna razlika proizilazi iz činjenice da se broj stanovnika za potrebe popisa stanovništva generiše na bazi sprovedene ankete, gdje se podaci dobijaju na bazi izjave osoba, bez uvida u lična dokumenta, dok se birački spisak sastavlja isključivo na osnovu ličnih dokumenata. Dobijeni podaci na popisu ne moraju biti nužno tačni, jer su anketnog karaktera, za razliku od podataka u biračkom spisku za koje važi zakonska pretpostavka da su tačni, jer su preuzeti iz javnih registara, ističe se u dokumentu CeMI-ja.

Najveći problem u odstupajućim ciframa je ipak zbog osoba koje su upisane u birački spisak, nesporno su državljani Crne Gore, ali i pored registrovanog prebivališta faktički ne žive tu duži vremenski period, pa samim time i ne mogu biti obuhvaćeni popisom.

“Nažalost, Zakon  o registrima prebivališta i boravišta ne rješava ovaj problem, nego ga samo produbljuje, jer ne predviđa adekvatne kazne za lica koja nijesu odjavila prebivalište. Veliki broj lica nezakonito ima prebivalište u Crnoj Gori, jer u njoj ne živi. Upravo za ovaj fenomen se vezuje sumnja kod dijela političke javnosti o postojanju fantom glasača,” navodi se u dokumentu CeMI-ja.

Iako ističe da nije detaljnije analizirala demografske promjene u posljednjih nekoliko godina, profesorica statistike na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG) Maja Baćović kazala je za CIN-CG da je, teorijski, promjena broja birača moguća iz tri razloga.

"Prvi je starenje stanovništva, trend koji je prisutan u Crnoj Gori posljednjih decenija, koji znači da je učešće stanovništva starosne dobi od 18 godina veće u ukupnom broju stanovnika. Drugi je taj što podaci o broju stanovnika iz 2011. i 2019. godine nisu u potpunosti uporedivi. Jer, podatak iz 2019. je procjena, dobijena na bazi podataka o prirodnim promjenama stanovnika u međupopisnom periodu i procjenama mehaničkih promjena (migracije). To su, ipak, samo procjene i mogu odstupati od stvarnog stanja. Treće, na broj birača utiče i promjena broja crnogorskih državljana koji imaju prebivalište u inostranstvu, a promjene demografskih struktura tog dijela biračkog tijela nije moguće objasniti bez detaljnije analize," kazala je Baćović.

Popis stanovništva trebalo bi da bude održan sljedeće godine.

Najveći rast birača u odnosu na prethodne parlamentarne izbore od gotovo 29 hiljada, zabilježen je nepuna četiri mjeseca nakon što je Crna Gora povratila nezavisnost na referendumu 21. maja. Na parlamentarnim izborima 10. septembra je dostigao brojku od 484.430. Za još gotovo 14.000 porastao je do kraja marta 2009. godine, kada su održani parlamentarni izbori. Na njima je pravo glasa imalo 498.285 građana.

Za još oko 15.000 porastao je za četiri naredne godine, pa je na prijevremenim parlamentarnim izborima 2012. godine pravo glasa imalo 514.055 birača. Za još toliko otprilike rastao je broj birača na posljednjim parlamentarnim izborima 16. oktobra 2016. godine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je, shodno zakonu, donijelo rješenje o zaključenju biračkog spiska i saopštilo da je konačan broj 19. avgusta iznosio 540.026.

Ekspertski tim za kontrolu tačnosti i ažurnosti biračkog spiska je u utorak počeo sa dodatnom provjerom upotrebom sistema za automatsku identifikaciju otisaka prstiju (AFIS), saopšteno je sa sjednice tima kojim rukovodi ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić.

Tim se u radu fokusirao na analizu podataka o osobama koja ne posjeduju važeća identifikaciona dokumenta. Od prvobitno 50.000, kako je saopšteno, “taj broj je značajno smanjen na oko 20.000 lica”.

Gošović: Odjavljuje se samo ko hoće

Uvažavajući sve razlike koje nosi upoređivanje broja građana, koji se utvrđuju popisom, i brojem birača, koji se upisuje u birački spisak, ne može se izbjeći ozbiljna zabrinutost na koju ukazuju podaci, kazao je kandidat za poslanika koalicije “Mir je naša nacija” Neven Gošović.

“Posebno je zabrinjavajuće da potpuna uporedna analiza ovih podataka nije moguća, jer MONSTAT popisom stanovništva iz 2011. nije objavio podatke o državljanima koji borave u inostranstvu, ili su se odselili iz Crne Gore. Popis tih lica je i izvršen, ali je MONSTAT odbio da saopšti te podatke sa obrazloženjem da sprovedena metodologija nije bila odgovarajuća, odnosno nije obezbjeđivala podatke u koje bi se moglo imati potpuno povjerenje,” kazao je Gošović za CIN-CG.

On napominje da decenijama postoji zakonom utvrđena obaveza MUP-a da vodi registar državljana sa prebivalištem u Crnoj Gori i boravkom u drugoj državi, kao i registar državljana koji su se odselili u drugu državu.

Gošović upozorava da MUP ovu obavezu ne izvršava.

“Pri čemu je prilično skandalozno obrazloženje sadržano u tome da jednostavno građani tu svoju zakonom utvrđenu obavezu odlaska u inostranstvo ne prijavljuju MUP-u. Takvo stanje je praktično nedopustivo, jer nadležni državni organ ne vodi registar o državljanima koji duže od 90 dana borave u inostranstvu. Ti podaci im navodno nijesu dostupni. Sa druge strane, imamo činjenicu da vlast organizuje dolazak tih lica upisanih u birački spisak za glasanje na izborima, pri čemu su im lični podaci tih lica i država u kojima borave i te kako poznati,” naveo je predstavnik Demokrata, koji godinama upozorava na probleme sa biračkim spiskom.

Prema podacima koje su demokrate dobile od MUP-a, kako konstatuje Gošović, u registar državljana upisano je 780.293 osobe, od čega je 635.757 punoljetnih i 144.536 maloljetnih. Od tog broja, ukupno državljana koji imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori ima 677.731, od čega 541.225 punoljetnih i 136.506 mlađih od 18 godina.

“Prosto je neshvatljivo da državni organ koji sprovodi popis stanovništva, sadrži podatke da Crna Gora broji nešto preko 620.000 stanovnika, a istovremeno MUP u svojim registrima ima upisane podatke o 780.000 državljana, od čega 670.000 imaju prebivalište u Crnoj Gori”, kaže Gošović. Onemogućavanje analize ovih podataka, prema njegovim riječima, ne doprinosi sticanju povjerenja u izborni process.

Problem je, dodao je on, i u Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, jer se ne stvara obaveza MUP-u da terenskom provjerom utvrdi podatke o državljanima koji ne žive u mjestu svog prebivališta, jer su napustili Crnu Goru.

”Krajnje je neshvatljivo da taj Zakon sadrži odredbu o tome kako državljanin koji se iseljava iz Crne Gore, da bi se nastanio u drugoj državi, sa namjerom da u njoj stalno živi, može odjaviti prebivalište, ali ne stoji da i mora” kaže Gošović, navodeći da je takvo rješenje izglasala parlamentarna većina 2015. godine.

AZLP protiv aplikacije za prijavljivanje “fantoma”

U Crnoj Gori posao vođenja biračkog piska obavlja Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje pravo da bira i da bude biran na izborima, ima birač koji je navršio 18 godina života, koji je poslovno sposoban i ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje dvije godine prije dana održavanja izbora.

Zakonom je precizirano da birači koji borave u inostranstvu glasaju na biračkom mjestu na području posljednjeg prebivališta na teritoriji Crne Gore, prije odlaska u inostranstvo.

Istraživački centar Skupštine Crne Gore je u aprilu prošle godine objavio studiju koja je pokazala da rezidencijalni uslov u 19 od 22 država ne postoji, već je državljanstvo jedini uslov za upisivanje punoljetnih građana u birački spisak.

Iz koalicije "Za budućnost Crne Gore" pokrenuli su aplikaciju "Neka ostanu doma" za prijavljivanje birača koji ne žive u državi, a nalaze se u biračkom spisku. Tvrde da im je prijavljeno najmanje 9.000 takvih imena.

Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP) Ivan Medojević zatražio je od Nove srpske demokratije (NOVA) kao konstitutenta koalicije da stavi van funkcije aplikaciju, poručujući da ona nije u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.

U obrazloženju se navodi da ne postoji pisana saglasnost lica čiji će se podaci obrađivati, da se rukovalac aplikacije nije obratio za dobijanje saglasnosti za automatsku obradu podataka, a sama aplikacija nije definisana niti jednim zakonom.

Od NOVE se traži da se aplikacija stavi van funkcije, a već obrađeni lični podaci izbrišu.

Zbog nepostupanja po naloženim mjerama, AZLP će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv “subjekta nadzora”.

AZLP je i povodom objavljivanja spiska birača u biračke spiskove drugih država pokrenula postupak utvrđivanja eventualne nezakonite obrade ličnih podataka “od strane političkih subjekata i odgovornih lica u tim subjektima”.

Iz koalicije ističu da će stranci koji imaju namjeru da zloupotrijebe biračko pravo i glasaju u Crnoj Gori, a stalno su nastanjeni u inostarnstvu, biti prijavljeni zemljama u kojima žive.

“Ovime rizikuju da izgube brojne privilegije koje su tamo ostvarili zbog kršenja zakona jer ne mogu čarter letovima koje mi plaćamo, a koje organizuje DPS, prekrajati izbornu volju građana Crne Gore kao što su to radili na svim prethodnim izborima”, poručuju iz koalicije.

Miloš RUDOVIĆ