U Crnoj Gori je do polovine juna 2,5 puta više građana završilo iza rešetaka, nego što je oboljelo od COVID-19. Ustavni sud i parlament su prespavali prvi talas, a za Agenciju za zaštitu ličnih podataka bolje da se nije budila

Intenzivna hapšenja, prenatrpane i neuslovne prostorije za pritvor, zakonska nedostatnost, upitno objavljivanje spiskova sa ličnim podacima građana u samoizolaciji, pasivnost Ustavnog suda i parlamenta, samo su neki od primjera kršenja zakonskih obaveza i elementarnih građanskih prava koja su obilježila period prvog talasa pandemije Covid-19.   

Zapažanja i nalazi nevladinih organizacija i ombudsmana o kršenju ljudskih prava, posebno su značajna zbog nove plime epidemije i već vidljivih nedosljednosti. 

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ocijenila je da je umjesto početne otvorenosti postavljen hermetični partijski okvir u djelovanju svih službi koje su učestvovale u borbi protiv daljeg širenja koronavirusa.

 “Time je vlast sama sebi skočila u stomak – pošto nije dijelila odgovornost ni sa kim u želji da dobije ‘lovorike’ za uspjeh prve faze, dobiće  i ‘kamenice’ za ono što slijedi,” kazala je ona za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Uljarević je ocijenila da je dodatno loše što svi danas manje vjeruju Institutu za javno zdravlje, Kriznom štabu i Nacionalnom koordinacionom tijelu (NKT) nego na početku pandemije, a tome su, smatra, sami doprinijeli uvodeći partijsku luču u svoj rad. Brzo je svima počelo da bode oči što su se iz ljekarske struke zvanično obraćali samo prepoznati članovi, podržavaoci ili simpatizeri DPS-a. 

“Mi smo na to ukazali i poslije prvih šest sedmica pandemije, a sve što se kasnije dešavalo, samo je potvrdilo našu ocjenu. Kroz lutanja sa stavovima, od toga da se odluke isključivo donose u skladu sa epidemiološkom procjenom do toga da se mora voditi računa o ekonomskim interesima države, od toga da se ‘određuju prema virusu, a ne prema populaciji’ do toga da su različita pravila postojala za one koji su ulazili u krug privilegovanih i druge, od toga da se fokusiraju na zdravstvena pitanja pa do podrške intervenciji policije u Budvi koja je predstavljala i u Crnoj Gori rijetko viđen primjer zloupotrebe u partijske svrhe… Sljedeći korak je da dio tih ljudi vidimo na izbornoj listi DPS-a,” kazala je Uljarević za CIN-CG.

Ukoliko DPS ostane na vlasti, neki od njih će poslije parlamentarnih izbora, prema njenom mišljenju, ući u Vladu. 

“Ali, treba da znamo da im je u tim pozicioniranjima ključna preporuka bila selektivan stav oko određenih javnih okupljanja, zatvaranja ili nezatvaranja opština u istim okolnostima, pohvala ili kritika prema određenim društvenim grupama, nego sve ono što znaju o medicini i ovom virusu,” zaključila je Uljarević.

Pritvor u mraku, po dvoje u krevetu

Iz CGO podsjećaju i da je na 91 zaraženog u prvom talasu Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) donijelo odluku da se zabrane izlasci radnim danima od 19h, a subotom od 13h do ponedjeljka u 5h. Broj zaraženih sada je tri puta veći, a mjere su nekoliko puta blaže. 

Izbori u Tivtu bili su odloženi kada je epidemiološka situacija u ovom gradu bila bezazlena, a sada NKT brani parlamentarni izborni dan 30. avgust, uprkos ubrzanom rastu zaraženih. 

U Crnoj Gori je od polovine marta do polovine juna bilo 324 zaraženih od kojih je izliječeno 315, a 2,5 puta više građana završilo iza rešetaka zbog kršenja mjera donijetih u cilju daljeg sprečavanja korona virusa. U odnosu na broj oboljelih, 5,5 puta je više krivičnih prijava. Ukupno su podnijete 1.802  krivične prijave i lišeno slobode 864 građana.

U podgoričkom Centru bezbjednosti, prema podacima doskorašnjeg predsjednika Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandra Zekovića, svega 37 odsto građana koji su prekršili mjere procesuirano je u redovnom postupku, bez hapšenja. 

“U praksi, svaki građanin koji je lišen slobode popodne ili predveče, prije jutra nije išao kod državnog tužioca. Mnogima je nastavljeno zadržavanje. Od 48 to 72 sata u pritvoru je boravilo 140 građana, a 170 je zadržano do 24 sata,“ kazao je Zeković za CIN-CG.

On je istakao da su registrovali najčešća kršenja ljudskih prava prilikom boravka građana u policijskom pritvoru. Prostorije su bile nespremne, neadekvatne i prenatrpane. 

„Dešavalo se da evidentiramo kako dvojica građana dijele isti krevet, ili da se na desetine čuvaju po službenim kancelarijama. Građani su držani u lošim higijenskim uslovima, posebno tokom neradnih dana, jer se tada prostorije ne čiste. U pritvoru, držani su u mraku, bez osvjetljenja, a u najvećem broju prostorija česme nijesu radile. Sanitarne prostorije su bile u lošem stanju, često i bez sapuna“, kazao je Zeković, ističući da su građani pred tužioce i sudije izvođeni iscrpljeni, bez odmora i koncentracije, što se „neminovno odrazilo i na kvalitet pravde“.

Poslije čestih prozivki Savjeta, počelo je renoviranje pritvorskih prostorija. 

Kao jednu od lekcija prvog talasa, Zeković ističe ozbiljne propuste zdravstveno-sanitarnog inspektora prilikom stavljanja građana u karantin ili samoizolaciju. On smatra da tužilačka organizacija treba da pokaže razumijevanje prema stvarnim kapacitetima i uslovima za zadržavanje građana, što je izostalo. 

„U narednom periodu zadržavanje građana treba sprovoditi kao krajnje sredstvo. Tako bi se vodilo računa o zaštiti zdravlja i dostojanstvenom tretmanu, a kapaciteti čuvali za izvršioce ozbiljnijih krivičnih djela,“ ocijenio je on.

Parlament u samoizolaciji

Na pitanje da li im je prvi talas poslužio kao lekcije i šta su naučili iz njih, iz Vladinog Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT) su kazali da od toga nisu bježali.

“NKT stalno analizira preduzete mjere. Pokazalo se da smo dobro postupili. Pripremamo se naravno za sve moguće scenarije,” kazao je za CIN-CG kratko njegov član Srđan Kusovac.

Sa njim, međutim, nijesu saglasni sagovornici iz nevladinog sektora, koji imaju zamjerke na veliki broj institucija, a prije svega  na najvišu sudsku instancu.

„Ustavni sud je odlučio da pokrene postupak ocjene ustavnosti mjere objavljivanja identiteta i adresa preko 2.000 osoba u samoizolaciji nešto više od dva mjeseca od kada je mjera primijenjena i to od njega zatraženo. Sada, kada su ti podaci uklonjeni sa interneta, odluka Ustavnog suda će biti relevantna samo kao lekcija za ubuduće i koristan argument u prilog zahtjeva za naknadu štete onih ljudi čiji je identitet objavljen“, smatra izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.  Ona podsjeća da ovaj sud još nije pokrenuo postupak ocjene ustavnosti drugih mjera koje su usvajane za vrijeme epidemije, niti se oglasio u tom periodu, iako ima obavezu da prati poštovanje ustavnosti i zakonitosti.

Iz CGO podsjećaju da su ustavni sudovi u regionu ukazivali na nezakonitost odluka nacionalnih vlada i proglašavali ih nevažećim. Crnogorski je, kažu, „očigledno ostao kod kuće'“. Odluka o objavljivanju imena lica u izolaciji donijeta su na osnovu mišljenja Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP), a kao primjer istrajnosti institucija u odbrani „neodbranjivo loših odluka“, Tamara Milaš iz CGO  smatra poruku predsjednika tog tijela Sretena Radonjića, da bi opet isto uradio.

„Ova odluka je donijeta samo na osnovu jednog dokumentovanog slučaja i do danas nema dokaza da je to bilo potrebno niti da je donijelo pozitivne rezultate,“ kazala je Milaš.

Skupština Crne Gore je, po njenoj ocjeni, „nikad snažnije, manifestovala svoju kontinuiranu pasivnost”. 

„Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala, crnogorska Skupština nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila. Na potrebu jačeg uključenja zakonodavne vlasti u rješavanju mnogobrojnih problema izazvanih pandemijom, ukazivali su i evropski parlamentarci“, podsjetila je Milaš za CIN-CG.

Pravni savjetnik Građanske alijanse (GA) Danilo Pajović smatra da bi se na spisku onih koji su kršili prava građana trebalo naći i Vlada i NKT.

„Većina odluka ovog tima ocijenjene su kao pravovremene i efikasne, ali sjenku na njihov rad bacile su optužbe o sastavu, pravnom osnovu djelovanja, datumu osnivanja i slično. Uzrok ovim optužbama upravo se nalazi u odsustvu adekvatnog informisanja, transparentnosti prilikom formiranja tijela i objašnjenja njegovih nadležnosti“, kazao je on za CIN-CG.

Bjeković: strogo, samo kad je neophodno

Ombudsman Siniša Bjeković kazao je za CIN-CG da se Crna Gora nalazila u svojevrsnom stanju akutne društvene potrebe za uvođenjem hitnih mjera.

„Naša poruka bila je da stroge mjere, kojima se smanjuje opasnost, moraju biti izuzetak i uvoditi se onda kada redovne mjere i ograničenja u svrhu očuvanja javnog zdravlja nijesu dovoljne,“ kazao je on.

Bjeković je ukazao nadležnima da postoje razlozi da se na više nivoa razmotre efekti mjera, naročito kod krivičnog djela izazivanja panike i nereda, mada ističe da je teško izvodljivo dobiti perfektnu normu. 

Aktuelna situacija ukazala je i na propuste u zakonodavstvu.

„Tako smo skrenuli pažnju da u Zakonu o sprečavanju širenja zaraznih bolesti nema kaznenih prekršajnih odredbi za one koji ne poštuju mjere, pa su ostale samo krivične sankcije - što je otvorilo pitanje proporcionalnosti, “ kazao je Bjeković. 

Izmjenama Zakona o sprečavanju širenja zaraznih bolesti koje su stupile na snagu 2. jula, za nepoštovanje mjera sada pravno lice može biti kažnjeno i do 20.000 eura, preduzetnik do 6.000, a fizičko lice do 2.000 eura. 

Od 16. marta do 2. juna ombudsmanu se  obratilo 705 građana, ali se nisu svi pozivi odnosili na mjere i okolnosti u vezi sa epidemijom. Na osnovu ovoga i reagovanja po sopstvenoj inicijativi, formirano je 128 predmeta. Građani su žalili na pakete socijalne pomoći, visoke kazne zbog kršenja odluka NKT-a,  korišćenje prava na plaćeno odsustvo roditelja djeteta do 11 godina ukoliko su oboje ljekari ili zaposleni u službama u kojima su svi morali biti angažovani, pravo na odsustvo roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju, pravo djeteta na lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, imajući u vidu ograničenje kretanja, na postupanje policijskih službenika, objavljivanje spiskova osoba u samoizolaciji...

U lekcije prvog talasa Bjeković ističe neophodnost da mjere ograničenja osnovnih ljudskih prava i sloboda „moraju biti zasnovane na zakonu, ali i zakonite u procesnom smislu, neophodne i proporcionalne svrsi zaštite javnog zdravlja radi koje su uvedene“.

„Kao što to potvrđuje i Venecijanska komisija, neke mjere zahtijevaju trenutnu reakciju i u tom smislu teško je očekivati da mogu biti dovoljno pravovremene i još manje temeljno pojašnjene javnosti. Naravno, mjera ograničenja mora ispuniti uslov legitimnog cilja opravdanosti (neodložne društvene potrebe), zakonitosti i proporcionalnosti. Prema ranjivim kategorijama stanovništva treba primjenjivati pristup zasnovan na ljudskim pravima u svim fazama donošenja odluka i mjera, uz pružanje pomoći i potpore na prevazilaženju okolnosti izazvanih pandemijom,“ ističe se u odgovoru ombudsmana na pitanja CIN-CG, uz najavu opširnije analize o ljudskim pravima za vrijeme epidemije.

Pomorce u karantin, a vlasnike malih aviona u šetnju

Tea Gorjanc Prelević ukazuje da je, pored objavljivanja imena lica u samoizolaciji i nejednakog odnosa prema onima koji su slavili različite praznike, bilo više slučajeva povrede prava na slobodu ličnosti i slobodu izražavanja hapšenjima zbog objava na društvenim mrežama u vezi Covid-19, a pod izgovorom „izazivanje panike i nereda“: Slučajevi djevojke S.O. koja je pola sata zadržala vijest na društvenoj mreži za koju se ispostavila kao netačna, o tome da je jedna osoba u Bijelom Polju preminula od koronavirusa; R.R. koji je prenio vijest sa srpskog portala o tome da je predsjednik Crne Gore obolio od virusa; troje lica koja su na društvenim mrežama obajvila netačne informacije o broju zaraženih u Crnoj Gori... 

Direktorica HRA smatra da je došlo i do povreda prava na slobodu ličnosti zbog neopravdanog zadržavanja i nedovoljno obrazloženih predloga tužilaca za određivanje pritvora u krivičnim postupcima zbog kršenja mjera NKT-a. Određivan je pritvor ili mjera zabrane napuštanja doma, što je, ističe čelnica HRA, u praksi imalo efekat kazne prije utvrđivanja krivice i presude. 

Ona je upozorila i na povredu prava na slobodu ličnosti i diskriminaciju crnogorskih pomoraca kojima je određen obavezan karantin i nije uvažen test niti su mogli da ga urade. Putnicima iz privatnih aviona i jahti bilo je omogućeno da uz negativan test uđu u Crnu Goru bez karantina iz bilo koje države. 

Sveštenik i starleta

Direktorica HRA je ukazala i da su tužioci zbog kršenja iste mjere zaključivali sa nekima sporazume o priznanju krivice, a na druge su primjenjivali institut odloženog gonjenja. Sporazum o priznanju krivice podrazumijeva da sankcija ostaje u krivičnoj evidenciji, što može da predstavlja problem prilikom zapošljavanja, dok kod odloženog gonjenja toga nema. Ljudima je nuđeno i da zaključe sporazum na različite iznose, iako su svi bili ranije neosuđivani i izvršili isti prekršaj. 

“Možda najpoznatiji primjer drastično različitog postupanja je razlika u kažnjavanju svještenika i starlete od čak 4.000 eura za isti prekršaj - prevoz između opština u vrijeme kada je to bilo zabranjeno. Prema pisanju medija, koje nije demantovano, svještenik Siniša Smiljić je kažnjen sa 4.500 eura, jer je vozio između Ucinja i Podgorice, dok je Soraji Vučelić za kršenje istog prekršaja u prevozu na Žabljak, kao i prekršaja zbog boravka u vikendici sa osobom koja nije bila član njenog domaćinstva bio ponuđen institut odloženog gonjenja i iznos od 500 eura”, kazala je Gorjanc Prelević. Ona je podsjetila da je pljevaljsko tužilaštvo zatim odustalo od primjene instituta odlaganja krivičnog gonjenja starlete, pa je upućena na sud, ali nije poznato iz kojih razloga.

Da se mjere ne odnose jednako na sve pokazao je i primjer vjerskih proslava i proslave Dana državnosti. Sredinom maja je uhapšeno više sveštenika zbog nepridržavanja mjera prilikom litije u čast svetog Vasilija Ostroškog, a nedjelju dana kasnije uhapšen je Kolašinac jer je „ometao proslavu i na taj način pokušao da izazove eventualne incidente”.

Zbog kršenja mjere samoizolacije podnijeta je, na primjer, prijava protiv komandanta Mornarice Veska Tomanovića, koji je potom podnio ostavku, dok isto nije učinjeno protiv predsjednika danilovgradskog DPS-a Vukote Stanišića zatečenog u kafiću uprkos zabrani.

Ilegalno do rodbine i na utakmice

Od sredine juna u Crnoj Gori je registrovano 396 slučaja koronavirusa, od čega četiri smrtna, a iz nadležnih organa ističu da su za njih uglavnom odgovorni pojedinci koji su boravili u Srbiji u posjeti rodbini ili na fudbalskim mečevima.

Nikšićka policija podnijela je prijave protiv šest osoba zbog sumnje da na graničnom prelazu iz BiH u Crnu Goru nijesu obavijestili nadležne o prethodnom boravku u Srbiji. Rožajska policija podnijela je krivične prijave protiv tri osobe zbog sumnje da su nezakonito ušli u Srbiju kako bi posjetili rodbinu. Tamošnja policija podnijela je prijavu i protiv Baranke M.T. zbog sumnje da je došla iz Srbije, ali “izbjegla granični prelaz Dračenovac na način što je ilegalno ušla u našu državu sa namjerom da izbjegne neki od vidova javno zdravstvenih mjera“. Zbog toga je jedna od nedavnih mjera NKT-a bila da zabrani prelazak graničnog prelaza Vuče - Godovo na putu Rožaje – Tutin.

Posljednjih dana su slijedile prijave protiv više osoba u nekoliko opština koje su kršile mjere samoizolacije. U Rožajama je i kršena zabrana izlaska u propisanom vremenu, a u Baru zabrana organizovanja privatnog skupa. Pljevaljska policija podnijela je krivičnu prijavu zbog protiv osobe koja je prekršila samoizolaciju, gostovala na radiju u Bijelom Polju i preko prelaza Ranče pokušala da pređe u Srbiju.

Panika bez granica

Crna Gora nija usamljena u mjerama koje su uticale na ljudska prava, pa je u mnogim zemljama regiona zabilježen povećan broj hapšenja, kršenja privatnosti, ali i prisluškivanja.

Tako je u Srbiji bilo više uhapšenih zbog sumnje da su širile paniku i nered, među kojima i osoba iz Beograda jer je, piše BIRN, preko vajbera podijelila lažnu informaciju da će benzinske pumpe prestati da rade za pojedince. 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potvrdio je da država prati telefone, kako bi ograničila slobodu kretanja.

„Pratimo telefonske brojeve italijanske – ne prisluškujemo, već pratimo – da li se kreću ljudi sa italijanskim brojevima u romingu, i kreću se“, rekao je on sredinom marta.

U Sjevernoj Makedoniji Vlada je podržala aplikaciju koja bilježi informacije koje se odnose na to sa kim je sve korisnik bio u kontaktu tokom prethodnih 14 dana.

U Hrvatskoj i Rumuniji su, na primjer, izvršeni sajber-napadi na službene internet stranice i bolničke kompjuterske sisteme.

Iz BIRN-a su istakli da je samo do 23. marta slobode lišeno 80 osoba za širenje lažnih vijesti i dezinformacija, a ističu da su najteži primjeri zabilježeni u Turskoj, Srbiji, Mađarskoj i Crnoj Gori.

Miloš RUDOVIĆ

Nikola Lakićević je imao zakonsku obavezu da do sada najmanje dva puta dostavi imovinski karton, ali ga nema u registru Agencije. Čuvar budvanskih vrata je i radnik Željezničkog prevoza, ali ne radi, jer je, kako kažu u ovoj kompaniji, obustavljen međunarodni saobraćaj

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK)  ispituje da li odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini opštine Kolašin Nikola Lakićević krši zakon jer nije predao imovinski karton, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) .

Umjesto po svom političkom angažmanu, Lakićević je prošlog mjeseca postao poznat kao pripadnik “bijelih majica”, privatnog obezbjeđenja koje u Budvi čuva novu koalicionu većinu i ne dozvoljava dosadašnjem rukovodstvu da uđe u zgradu opštine. 

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da je javni funkcioner dužan Agenciji da dostavlja izvještaje o prihodima i imovini (imovinske kartone) najmanje jednom godišnje - redovni godišnji se dostavlja do kraja marta za prošlogodišnje stanje.

Kartoni se, osim toga, moraju dostaviti i u roku od 30 dana od imenovanja ili smjenjivanja, kao i prilikom svakog povećanja imovine vrijednosti veće od 5.000 eura.

U slučaju odbornika DPS-a, u registru Agencije dostupan je samo karton koji je dostavio u roku od 30 dana od dana imenovanja za odbornika u kolašinskoj skupštini. Lakićevićev odbornički mandat, prema jedinom dostupnom kartonu, počeo je 19. novembra 2018. godine. Tada je prijavio da prima 512 eura mjesečno na poslu koje se tiče dječje zaštite u neimenovanom privrednom društvu. Dvije sedmice prije početka odborničkog mandata podigao je 19.100 eura potrošačkog kredita koji vraća u ratama od 247 eura. Lakićević je tada dao Agenciji saglasnost za uvid u bankarske račune.

Do dana, međutim, Lakićević je morao da dostavi još najmanje dva imovinska kartona. Prvo je redovan godišnji imovinski karton trebalo da dostavi do kraja marta prošle godine za 2018. godinu, a drugi put do kraja ovog marta za stanje iz prethodne godine. 

Lakićević nije odgovorio na pitanja novinara o tome kako je ispunjavao svoju zakonsku obavezu prema Agenciji.

Odbornik DPS-a se vidi na snimcima na kojima privatno obezbjeđenje ne dozvoljava zaposlenima da uđu u zgradu Opštine Budva.

Iz Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) kazali su za CIN-CG da je on zaposlen u njihovoj jedinici vuče u Sektoru za međunarodni prevoz putnika, ali da se od 23. aprila “nalazi na prekidu rada (Odlukom Odbora direktora br.2582/1 od 22.04.2020. godine) zbog nesaobraćanja međunarodnih vozova, izazvano novonastalom situacijom sa virusom COVID-19”.

Predsjednik Vlade Duško Marković ranije je na premijerskom satu saopštio da je “legalno privatno obezbjeđenje iz Nikšića unajmio tadašnji v.d. predsjednika opštine Budva Vladimir Bulatović”, bez obrazloženja na osnovu čega je to urađeno.. Ugovor sa ranijim obezbjeđenjem je istekao 24. aprila, a na prvi tender se niko nije javio. 

Nova skupštinska većina je potom izabrala poslanika DPS-a Nikolu Divanovića za novog predsjednika Opštine.

Upravo je prvi tender koji je pokrenut nakon što je Divanović izabran za predsjednika 30.000 eura vrijedan posao nabavke usluga fizičko tehničkog obezbjeđenja imovine i zaposlenih u Opštini Budva.

“Imajući u obzir da se po predmetnoj Tenderskoj dokumentaciji ponavlja postupak, jer po prethodnom pozivu nije bilo zainteresovanih ponuđača za pružanje navedenih usluga, kao i to da je ugovor na nabavku usluga fizičko tehničkog obezbjeđenja imovine i zaposlenih u Opštini Budva koji je zaključen sa ponuđačem za 2019. godinu istekao 24. aprila, naručilac smatra da su se stekli uslovi da se rok za predmetnu nabavku usluga za podnošenje ponuda u otvorenom postupke javne nabavke odredi u kraćem trajanju,” navodi se u obrazloženju.

Tenderom se traži 24-časovno fizičko obezbjeđenje za glavnu zgradu Opštine, kao i fizičko obezbjeđenje kod predsjednika osam sati dnevno tokom radne sedmice, a rok za ponude je 24. jul.

Kazna do 2.000 eura

Zbog nedostavljanja redovnog godišnjeg imovinskog kartona za prošlu godinu, Agencija je podnijela 194 zahtijeva za pokretanje prekršajnih postupaka pred nadležnim sudovima. Od toga je 65 zahtjeva protiv javnih funkcionera na državnom, 128 na lokalnom nivou, a jedan prema državnom službeniku koji ima obavezu predavanja kartona.

 „Agencija sprovodi potrebne radnje kako bi utvrdila razlog nedostavljanja izvještaja imenovanog lica ovom organu, s obzirom na to da u slučaju utvrđenja indicije da postoje elementi kršenja zakonskih odredbi koje se odnose na dostavljanje izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera Agencija u kontinuitetu pokreće postupke u skladu sa zakonom,” navodi se u odgovoru ASK kojom rukovodi vršilac dužnosti direktora Savo Milašinović dostavila CIN-CG.

Ko ne dostavi karton, po Zakonu mu slijedi novačana kazna od 500 do 2.000 eura.

Što se tiče kartona koje su javni funkcioneri uredno dostavili, oni su prošli administrativnu i tehničku provjeru. 

“Agencija će (kao i u prethodnim godinama) do kraja godine sprovesti kontrolu potpunosti i tačnosti dostavljenih podataka, u skladu sa Godišnjim planom provjera javnih funkcionera i državnih službenika za 2020. godinu, upoređivanjem podataka iz izvješta sa bazama organa i pravnih lica koja posjeduju podatke o imovini i prihodima javnih funkcionera”, navodi se u prošlonedjeljnom saopštenju Agencije.

U drugoj polovini godine će Agencija izvršiti i dodatnu provjeru, kao treću fazu kontrole predatih kartona, kojom će biti obuhvaćeno 20 javnih funkcionera na osnovu procijenjenog rizika na korupciju.

Miloš RUDOVIĆ

Prema zvaničnim podacima UNHCR-a, 360 osoba koje se vode kao bivši i interno raseljeni, nema riješen pravni status, a većina su pripadnici romske i egipćanske populacije. Za redovni sistem pomoći, ali i interventne u toku epidemije Covid-19 oni su - nevidljivi

,,Ne daj Bože da opet zatvore pijacu, da ne smijemo da izađemo i radimo. Ne znam kako bih preživljavao, jer meni niko ne može pomoći”,  moli se Gazmend Krueziu (53), dok iznova narasta broj oboljelih od Covid-19.

Njegova životna priča i nastojanje da prehrani l dvanaestočlanu porodicu nijesu usamljeni. U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima UNHCR-a, 360 osoba koje se vode kao bivši i interno raseljeni, nema riješen pravni status, a većina su pripadnici romske i egipćanske populacije. Na osnovu rezultata ,,terenske verifikacije” sprovedene krajem 2017. godine zajedno sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Ministarstvom rada i socijalnog staranja, UNHCR procjenjuje da je u Crnoj Gori oko 140 osoba u riziku od apatridije. To označava osobu bez državljanstva i – bez prava.

Iako veliki broj romskih porodica teško živi, mnoge nijesu formalno registrovane ni kao socijalno ugrožene. Prema istraživanju Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) samo 28,6 odsto ovih domaćinstava korisnici su materijalnog obezbjeđenja porodice (MOP). Familije poput Gazmendove ugrožene su dvostruko. Zbog neriješenog pravnog statusa nemaju podršku fondova za socijalno ugrožene, ali ostaju i van domašaja interventne pomoći.

,,Ovaj tim mi je pomogao da dobijem državljanstvo Kosova, ali nisam uspio da riješim boravište u Crnoj Gori. Obraćao sam se nekoliko puta Pravnom centru, ali ni oni nijesu  mogli da pomognu. Svi su dobili stanove, ja nisam jer nemam status. Nigde ne radim, a ni moja djeca. Najstariji sin ima 23 godine. Bilo gdje da tražiš posao potrebna je potvrda o boravku. Djecu sam uz dva svjedoka upisivao u knjige rođenih i vode se na majku, koja takođe ima kosovsko državljanstvo. Živimo u privatnom smještaju. Svakog mjeseca mi treba najmanje 100 eura za kiriju i račune, inače ću završiti na ulici”, kaže Krueziu.

Prethodni period je za njega i porodicu, kako kaže, bio veoma težak. Dva puta ga je policija vratila kući kada je pokušavao da sa deponije u blizini divljeg naselja gdje živi, koje zajedno sa brojnim drugim ima zajedničku adresu Vrela BB, sakupi i proda sekundarne sirovine.

,,Svi su dobijali pomoć u hrani i pakete sa sredstvima za higijenu, ja nijednom. Kada su iz Romskog savjeta dijelili pakete, rekli su da je to samo za domicilne Rome. Pratili smo i to što je Vlada pomagala ovima što primaju socijalno i koji su prijavljeni na birou. Ja nijesam mogao da dobijem bilo što od toga. Nadam se da će neko da pomogne da i ja i moja porodica, ali i ostali koji su u istoj situaciji dobiju dokumenta, da možemo bar malo normalnije da živimo”, kaže Krueziu.

Upola mlađi Emra Morinaj (27), sa Kosova, otac četvoro djece, kaže da su prethodne mjesece preživljavali zahvaljujući komšijama.

,,Da nije bilo njih, gladovali bismo. Nijesu nam dali da izlazimo i da radimo. Ne znam kome da se obratim da mi pomogne. Jednom su mi iz Crvenog krsta dali krompir i makarone i ja im zahvaljujem”, kaže Morinaj.

Djeca su mu rođena u Podgorici, ali on i dalje čeka dozvolu za stalni boravak.

,,Obraćao sam se nekoliko puta i MUP-u. Tražili su nekakva dokumenta sa granice i sa Kosova. Sve sam to pribavio, ali opet ne mogu da riješim status u Crnoj Gori. Sin ove godine kreće u prvi razred, a bliznakinje pohađaju vrtić. Samo tražim da ja i moja porodica dobijemo status. Kad budem to imao, imaću sve”,  kaže Morinaj za CIN-CG.

On ističe kako je svjestan da u okviru RE populacije ima i onih kojima je još gore.

,,Mlad sam i izlazim, radim što god stignem, ali ima ljudi koje poznajem, starih i bolesnih. Siguran sam da je njima, pogotovo u prethodnom periodu bilo teže. Ovo što su iz socijalnog i biroa dali po 50 eura sigurno bi i nama značilo, jer smo bili spriječeni da radimo”, objašnjava Morinaj.

Vlada Crne Gore je, prema zvanično objavljenim podacima, u okviru mjera za ublažavanje posljedica COVID-19 uplatila jednokratnu novčanu pomoć od 50 eura za 17.078 osoba koje su 31. marta 2020. godine bile na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Prosječno se na birou rada nalazi i oko hiljadu osoba RE populacije. Po 50 eura dobili su i 8. 583 korisnika MOP-a, među kojima ima i Roma i Egipćana.

Rješavanje pitanja raseljenih lica iz bivših jugoslovenskih država i interno raseljenih lica sa Kosova koja borave u Crnoj Gori, predstavlja dio pregovora sa Evropskom unijom, u okviru Poglavlja 23 - „Pravosuđe i temeljna prava”. Vlada je još u julu 2011. godine, usvojila strategiju kojom je ovaj posao trebalo da bude okončan 2015. godine. Tada su ocijenili da posao nije završen, pa su postavili novi rok - kraj 2019. godine, koji očigledno nije bio dovoljan.

,,U periodu od 7. novembra 2009. godine kada je stupio na snagu Zakon o dopunama Zakona o strancima zaključno sa 31. decembrom 2019. godine, raseljena i interno raseljena lica su podnijela 15.237 zahtjeva za odobravanje stalnog nastanjenja i privremenog boravka do tri godine. Od ovog broja riješeno je 15.050 zahtjeva, dok je po 187 zahtjeva postupak u toku. Od 15.050 riješenih predmeta, za 12.366 lica zahtjev je usvojen i odobren stalni boravak, ili privremeni do tri godine; 286 zahtjeva je odbijeno, dok je 2.398 predmeta odbačeno, odnosno postupak obustavljen (dupli ili nepotpuni zahtjevi)”, objašnjava za CIN-CG savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Dina Knežević.

Osobe koje nijesu iskoristile pravo da podnesu zahtjev za regulisanje stalnog nastanjenja i privremenog boravka, prema njenim riječima, od 1. januara 2015. godine nezakonito borave u Crnoj Gori.

Izvršni direktor organizacije mladih Koračajte sa nama –Phiren amenca Elvis Beriša kaže da se njima nekoliko porodica obratilo za pomoć i da će se time pozabaviti.

,,U kratkom periodu samo na teritoriji Podgorice identifikovali smo više od 38 osoba koje nemaju riješen pravni status. Zbog toga nijesu mogli da koriste pomoć koju je obezbijedila Vlada. Uz podršku UNDP-a, u narednom periodu naša organizacija će pružati pomoć ovim porodicama u hrani, ali i prilikom upisa djece u obrazovne ustanove”, kaže Beriša.

U Romskom savjetu ga se ne sjećaju, ali…

U Romskom savjetu, iako se ne sjećaju ,,gospodina Gazmenda Krueziua“, kažu da njegova izjava nije tačna, ili je „proizvod neinformisanosti“.

„Iskreno, osobe se trenutno ne sjećam. Mogu da tvrdim, kao član Romskog savjeta, da smo, u saradnji sa asistentima Crvenog krsta, uz podršku Glavnog grada i NVO Help podijelili ukupno 1.300 paketa za sve Rome i Egipćane, kako domicilne, tako i za lica bez pravnog statusa na teritoriji Podgorice“, izjavio je za CIN-CG član Romskog savjeta Mensur Šalja, nabrajajući sva naselja gdje su to radili, uključujući i divlju naseobinu Vrela BB i Šatorsko naselje. To se, kaže Šalja, može provjeriti i „sa porodicama Đukatani, Beriša i drugim u divljim naseljima koji nijesu domicilno stanovništvo i koji su dobili pomoć od donatora...“

Adnan Đukatani potvrdio je za CIN-CG da su iz Romskog savjeta dijelili pakete njemu i njegovoj braći.

,,Za vrijeme korone, kada smo bili spriječeni da radimo, nama su iz Romskog savjeta dijelili po dva paketa u kojima je bila hrana i sredstva za higijenu. Takođe, dijelili su nam brašno i ja im se zahvaljujem", rekao je Đukatani, koji živi u istom naselju kao i Krueziu.

On i njegova braća, ipak, imaju status stranca sa stalnim nastanjenjem, što nije isto.

Gazmen Kruzeiu je i u ponovnom razgovoru sa novinarom CIN-CG bio kategoričan da ga je mimoišla svaka pomoć koju su drugi dobijali. Njegov komšija Besim Hajrizi, koji takođe nema riješen pravni status, potvrdio je da ni on nije dobio pomoć.

,,Kada su iz Romskog savjeta dijelili pakete, meni nijesu dali. Svim mojim komšijama koji imaju državljanstvo su dijelili. Rekli su: ,,Vama ćemo u drugom krugu”. Ali, više nijesu dolazili", rekao je Besim Hajrizi za CIN-CG.

Izgrađena 243 stana, čeka se 96

Na popisu stanovništva 2011. godine, 6.251 lice se izjasnilo da pripada romskoj nacionalnosti (1,01 odsto ukupnog stanovništva), dok populacija Egipćana broji 2.054 lica (0,33 odsto). Najviše Roma živjelo je na teritoriji Podgorice (3.988), zatim Beranama (531), Nikšiću (483), Bijelom Polju (334), Herceg Novom (258). Najveći broj Egipćana se nalazi u Podgorici (685), Nikšiću (446), Tivtu (335) i u Beranama (170). Naselja u kojima borave Romi i Egipćani su smještena na obodima gradova.

Kroz regionalni stambeni program, za osobe sa Kosova, koje su u Crnu Goru došle 1999. godine, na Koniku izgrađena su 243 stana. Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja su obećali da će u naredne dvije godine u podgoričkom naselju Konik biti izgrađeno još 96 stanova za raseljene, navodeći da je novac za gradnju, u vrijednosti od 3,5 miliona eura, obezbijeđen kroz Regionani stambeni program.

Serđan BAFTIJARI

Andrijana Kadija (RTCG), Mustafa Canka (Ulcinj Info), Nemanja Živaljević (RTCG), Jovo Martinović (Freelance novinar) i Milivoje Irić (RTV Pljevlja) u narednih nekoliko mjeseci radiće multimedijalna novinarska istraživanja iz oblasti životne sredine i održivog razvoja, tj. Pregovaračkog poglavlja 27. Njihove priče komisija je ocijenila kao najbolje, nakon treninga Istraživačko novinarstvo i izvještavanje o zaštiti životne sredine (Poglavlje 27), koji je održan od 11. do 13. juna u Petrovcu. 

Pet izabranih istraživačkih priča imaju regionalni karakter i baviće se pitanjima koja nemaju samo uticaj na životnu sredinu Crne Gore, već i na region. Urednički tim sastavljen od predstavnika iz zemlje i inostranstva radiće skupa sa odabranim novinarima. Sve priče biće objavljene dvojezično na lokalnom i engleskom jeziku i imaće multimedijalni aspekt.

Pored odabranih tema na konkursu, novinari CIN-CG-a i nedjeljnika Monitor u narednih dvije godine tokom perioda implementacije projekta, objaviće više istraživanja vezanih za održivi razvoj i životnu sredinu, u okviru  projekta: Istraživačko novinarstvo, ekološke teme, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija. 

Kroz intenzivne treninge, mentoring iz inostranstva i istraživačke radove, ovim se projektom nastoje podići  kapaciteti CIN-CG-a, nedjeljnika Monitor, ali i drugih medija čiji će novinari i novinarke biti uključeni u projektne aktivnosti.

Odgovorni tvrde da azbestne vodovodne cijevi nijesu toliko štetne, ali se njihova zamjena pravda radi - zaštite zdravlja ljudi i životne sredine. Procjenjuje se da za tu investiciju treba najmanje 100 miliona eura, a država još nema ni 750 hiljada za projekat

Zdravstvena zaštita stanovništva i ogromni tehnički i ekonomski gubici, zvanično su razlozi zbog kojih Crna Gora mora da krene za Evropom i zamijeni oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, napravljenih smješom azbestnih vlakana i cementa. 

Neizvjesno je kada će čitav posao započeti, jer je potrebno 100 miliona eura, a trenutno nema ni 750 hiljada eura za izradu kompletnog glavnog projekta – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i nedjeljnika Monitor. 

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam - ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena.

U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotreba azbestnih vlakana uvedena je tek Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva ovaj materijal je u Evropskoj uniji (EU) zabranjen još 2005. godine. Tom uredbom, upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.

Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između 1950. i sredine 80-ih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od ovog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije. 

UDISANJE VLAKANA DOKAZANO OPASNO: Specijalista higijene dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG), koji kontroliše higijensku ispravnost vode za piće objašnjava za CIN-CG/Monitor da je azbest kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat, pretežno magnezijuma i gvožđa. Zbog svojih osobina, otpornosti na temperaturu, istezanje i hemikalije, tokom prošlog vijeka, korišten je za i izradu vodovodnih cijevi. 

Tako su ove cijevi još djelovi distributivnih mreža evropskih i svjetskih metropola. Procjenjuje se da ih beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara, a slično je u Budimpešti, Barseloni, Sofiji, Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu…

Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta, kako ističe dr Joksimović, posljedica su dokazanog kancerogenog dejstva.

„Još, međutim, nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta'', navodi Joksimović.

Hidrolog Mihailo Burić za CIN-CG/Monitor kaže da usljed erozije ili fizičkih oštećenja cijevi postoji rizik da se azbestna vlakna nađu u vodi: „Taj rizik je svuda označen kao zdravstveni i azbestne cijevi se izbacuju iz sistema. Azbest se ne rastvara u vodi, pa opasnost po tom osnovu ne postoji“. Buriću nije poznato da je u našim vodama konstatovan azbest. 

On navodi i da hlorisanje vode nosi određene rizike po zdravlje, te da se u savremenim sistemima za prečišćavanje vode koriste UV zraci i ozonizacija. Ovi procesi su, međutim, za naše prilike još skupi. 

„Naše su vode po primarnom kvalitetu u svjetskom vrhu, postoji samo bakteriološki rizik'', kategoričan je Burić. 

NI SZO NEMA SMJERNICE: Upravo taj rizik svake godine konstatuje u svojim izvještajima Agencija za zaštitu prirode i životne sredine - najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode. U posljednjem objavljenom izvještaju za 2018. godinu stoji: ,,U kontinentalnom dijelu prirodni kvalitet voda skoro na svim izvorištima podzemnih voda pogoršan je dominantno antropogenim uticajima i rezultat je neadekvatne sanitarne zaštite i neodgovarajuće sanitacije slivnog područija''. Podzemne vode u Crnoj Gori obezbjeđuju oko 92 odsto ukupnih količina voda za snabdijevanje naselja.

Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

„Izloženost azbestu događa se putem inhalacije vlakana prisutnih u zraku i to najčešće u radnom okolišu, u blizini tvornica gdje se koristi azbest, ili u zatvorenim prostorima koji sadrže materijale od azbesta u lošem stanju. Dugotrajna izloženost može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti“, navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. 

Na česte medijske natpise u Srbiji, o tome da voda za piće koja protiče kroz azbestne cijevi izaziva rak, iz Instituta za javno zdravlje Batut u Beogradu su objasnili da su - epidemiološke studije na eksperimentalnim životinjama i humanoj populaciji pokazali da postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom, a da ih nema ukoliko se unosi vodom za piće.

I direktor Hrvatskog zavoda za toksikologiju dr Franjo Plavšić, kategorično tvrdi da nema štetnosti za zdravlje stanovništva, s obzirom na to da se azbestne čestice ne otapaju u vodi. On je u autorskom članku objavio da je ,,azbest opasan samo ako se udišu njegova vlakna, a progutati ta ista vlakna možete bez straha za svoje zdravlje i živote''.

GUBI SE DVIJE TREĆINE VODE: Cijevi u kojima ima azbesta, na drugoj strani pokazale su nedostatke zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih. Burić navodi da su tehnički i ekonomski motivi zamjene ovih cijevi značajni, jer se gubi do dvije trećine vode. 

„Pitanje je koliko se realno prikazuju stalni gubici. Neko prikazuje da se gubi 50, neko 70 odsto. Sigurno je da dio gubitaka prouzrokuju azbestne cijevi, jer često pucaju, za razliku od novih plastičnih'', kaže Burić. 

Udruženje vodovoda Crne Gore (UVCG), koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. počelo je da priprema projekat „Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore“. Uprkos uvjeravanju stručnjaka o sigurnosti, i oni su u ciljeve projekta naznačili da se time „obezbjeđuje zdravstvena zaštita stanovništa“, zatim postiže smanjenje gubitaka vode, povećava sigurnost vodosnabdijevanja, enornmo povećava ekonomičnost poslovanja i ispunjavaju zahtjevi EU, što je u skladu sa pregovaračkim Poglavljem 27 o ekologiji. 

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma za CIN-CG/Monitor  su objasnili da zamjena ovih cijevi nije jedno od mjerila za zatvaranje Poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom, ali da „naša država ide u pravcu zamjene zaostalih azbestno-cementnih vodovodnih cijevi, prvenstveno u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životne sredine''. 

KOALICIJA 27 UPOZORAVA NA OTPAD: „Distributivnu vodovodnu mrežu u većini gradova čine azbestno-cementne cijevi. Odlaganje građevinskog otpada koji sadrži azbest nije regulisano na adekvatan način'', navodi se u Izvještaju iz sjenke Koalicije 27 (nevladinih organizacija koje se bave ekologijom). Oni su naveli i da je neophodno - podizati svijest javnosti o štetnosti hemikalija, rukovanju sa materijama koja sadrže azbestna vlakna i postupanju sa azbestnim otpadom.

Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji su neophodni za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. 

U okviru lokalnih samouprava posluje 21 gradsko preduzeće za vododvod i kanalizaciju sa ukupno 2.124 zaposlena. Najviše ih je u Podgorici – preko 600.

„Svaki vodovodni sistem u Crnoj Gori ima tehničke i komercijalne gubitke. Na tehničke gubitke utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže i u razvijenim zemljama kreću se od 18 do 22 odsto'', objašnjava predsjednik Skupštine UVCG Bojan Lazović. 

Pored gubitaka koje bilježe i uređene zemlje, specifičnost Crne Gore su i takozvani komercijalni gubici, što je blaži opis nelegalnih priključaka i krađe. 

„Na bazi ispitivanja došli smo do podatka da na krađu vode otpada blizu 18 odsto ukupnih komercijalnih gubitaka, koja se najvećim dijelom dešava u prigradskim naseljima’’, objašnjava Filip Makrid, izvršni direktor podgoričkog Vodovoda i kanalizacije.

Kao najčešći razlog ove vrste gubitaka, on navodi nemogućnost pristupa mreži, jer veći dio prolazi kroz privatna imanja. Rješenje bi, prema Lazoviću i Makridu, bilo izmještanje cjevovoda ispod javne površine, što je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo novca. 

U Herceg Novom, na putu do potrošača, izgubi se blizu 60 odsto vode u ljetnjim i oko 70 odsto u zimskim mjesecima. Gubici su posljedica i toga što u Bijelom Polju, na primjer, vodovodna i  kanalizaciona mreža datira iz 1961. godine. U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Pojedini djelovi postavljeni su još 1931. godine.

Manje gubitke, po riječima Makrida, u poređenju sa ostalim opštinama ima Podgorica. Uspjeli su da ih sa 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010.godini, smanje na sadašnjih 48-49 odsto.

I pored smanjenja, samo u Podgorici se zbog gubitaka na mreži prospe godišnje vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. Ovu računicu je početkom godine iznio Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada, ističući da je tako u posljednjih sedam godina prosuto više od 40 miliona eura vode. 

Makrid najavljuje da će u drugoj polovini godine biti završen pilot projekat za smanjenje gubitaka na mreži za područja Donje i Gornje Gorice, Donjih Kokota, kao i naselja Beri, Farmaci, Lekići i Grbavci. 

Azbestno-cementne cijevi su prije 15 godina bile dominantne u vodovodnom sistemu glavnog grada, kaže Makrid, ali su uspjeli da taj procenat sa 60 odsto, smanje na 18 procenata. U Podgorici još ima 136 kilometara ovih cijevi, a „veći pomaci nijesu mogući bez dodatnih sredstava, namjenski predviđenih za ovu vrstu radova''. 

„Zamjena dotrajalih azbestno-cementnih cijevi uslovljena je veličinom cjevovoda koji se mijenja. Cjevovodi manjih prečnika do 100 milimetara uglavnom se mijenjaju polietilenskim cijevima, a većeg prečnika cijevima duktilnog liva ili  čelika'', objašnjava Makrid. 

Procijenjena srednja vrijednost za gradnju jednog metra vodovodne cijevi, prilikom zamjene, iznosi između 80 i 200 eura. Makrid za Podgoricu „prema iskustvima, uzimajući u obzir urbane uslove gdje se i nalazi najveći broj“, procjenjuje da će koštati od 120 do 180 eura po metru.

Iz MORTA računaju da je za izradu samo prve faze glavnog projekta, kojim bi se planirala zamjena cijevi u dužini od 129 kilometara, neophodno 170 hiljada eura. 

„Navedena sredstva potrebno je planirati u okviru budžeta jedinica lokalnih samouprava, uz podršku kapitalnog budžeta. Rok za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi biće definisan nakon obezbjeđivanja finansijskih sredstva, nakon čega će započeti rekontrukcija“, kazali su iz ovog ministarstva. 

Uz procjenu da je za izradu kompletnog glavnog projekta zamjene oko 620 kilometara cijevi, potrebno 750.000 eura, Lazović podsjeća da vodovodi nisu jedinstven sistem kao Elektroprivreda Crne Gore, već su osnivači i vlasnici opštine.

„Samim tim sve investicije, među kojim je i zamjena dotrajalih cjevovoda zavisi od finansijske situacije u kojoj se vodovodna preduzeća nalaze'', objašnjava Lazović.

Rizično u zgradama starijim od 20 godina

„Koliko danas u Crnoj Gori ima azbestno- cementnih cijevi kroz koje teče voda,“ pitao je poslanik DF- Branko Radulović, tadašnjeg ministra  održivog razvoja i turizma Pavla Radulovića, na skupštinskom zasjedanju u oktobru prošle godine. „Znajte da ima 3.000 ljudi koji zvanično obole od kancera. Hiljadu i pet stotina se izliječi, a hiljadu petsto umre. To su podaci IZJ“, rekao je poslanik Radulović.

„Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati, jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče. I nije samo priča o azbestu, čuli ste da 16 vodovodnih preduzeća ne mjeri zahvat (voda namijenjena za ljudsku potrošnju jeste voda koja se zahvata iz izvorišta i ima kvalitet propisan za sirovu vodu). Dakle, mi ne znamo šta oni crpe“, rekao je tada bivši ministar Pavle Radulović.

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je prije tri godine izdala Priručnik za rukovanje materijalima koja sadrže azbestna vlakna. U njemu se navodi da, ako je objekat izgrađen prije 2000. godine, može se, kao pretpostavka, uzeti da je u njemu azbest prisutan. Navodi se i gdje je sve azbest u domaćinstvima ugrađivan: u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, starim salonit pločama na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje...

Mediji u okruženju prenose izjave stručnjaka, da je u bivšoj SFRJ, azbest korišten prilikom izgradnje fabrika, hala, ali i cijelih stambenih blokova, zdravstvenih i školskih objekata. 

Poznat je slučaj azbestnog naselja Bele Vode, u Beogradu, u kome su vlasnici stanova protestovali zbog učestalog obolijevanja od kancera. Nakon deset godina protesta, cijelo naselje je preseljeno, a rušenje starog koje je počelo 2006. završeno je krajem 2011. Sada su tamo nove zgrade.

Uzrok najtežih bolesti

Glavne bolesti koju uzrokuje udisanje azbestih vlakana su mezoteliom, rijetka vrsta kancera uvijek smrtonosan, rak pluća (visoka smrtnost), i druga oboljenja pluća: azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno), navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. Tu se citiraju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije da je u svijetu 125 miliona ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu: ,,Tokom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza zbog izloženosti azbestom na poslu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost je rezultirala zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prijevremenu smrt''.

Ne postoji poznati lijek za ove, često smrtne bolesti izazvane azbestom, navodi se na sajtu Vlade Slovenije: ,,Izloženost azbestu i dalje ostaje glavni problem u postupcima uklanjanja, rušenja i održavanja. Zbog dugog kašnjenja, bolest se može pojaviti čak 20 do 40 godina nakon izlaganja. Kako se upotreba azbesta u Evropi povećavala do kraja 1970-ih, godišnji broj zloćudnih bolesti nastavit će se povećavati čak i u onim zemljama koje su prve zabranile upotrebu. U nekim državama članicama godišnji broj bolesti zbog izloženosti azbestnim vlaknima će doseći vrhunac tek oko 2030. godine''. 

Malo hlora, mutno i ponekad slano

Specijalista higijene dr Ivana Joksimović kaže da se na osnovu rezultata analiza iz prethodnih godina može reći da je kvalitet vode za piće u Crnoj Gori zadovoljavajući, a da bi trebalo da se radi na njegovom očuvanju zaštitom izvorišta i unapređenjem sistema za snabdjevanje.

,,Ako analiziramo rezultate ispitivanja vode za piće iz gradskog vodovodnog sistema, možemo zaključiti da je uzrok neispravnosti u najvećem broju slučajeva bio nedostatak rezidualnog hlora i povećana mutnoća (u periodu obilnih padavina). Osim toga na pojedinim vodovodima, naročito u periodu malih voda, na primorju dolazi do zaslanjivanja'', kaže Joksimović. 

Prema rezultatima mikrobioloških ispitivanja IJZCG, tokom 2019, svega 2,95 odsto uzoraka hlorisanih voda nije zadovoljilo propisane norme zdravstvene ispravnosti, najčešće zbog povećanog ukupnog broja bakterija i identifikacije koliformnih bakterija. 

,,Značajno veći procenat neispravnih uzoraka je registrovan na mjernim mjestima u lokalnim, seoskim vodovodnim sistemima, što ukazuje na potrebu aktivnijeg praćenja u narednom periodu'', ističe Joksimović.

Predrag NIKOLIĆ

Experts claim that asbestos water pipes are not so harmful, but their replacement is primarily to protect human health and the environment. It is estimated that the investment requires at least 100 million euros, while the state still does not have 750 thousand for the project

Health protection of the population and huge technical and economic losses are officially the reasons why Montenegro has to follow the example of other European countries and replace about 620 kilometers of water pipes, made with a mixture of asbestos fibers and cement.

It is uncertain when the whole work will start because 100 million euros are needed, and currently, there is not even 750 thousand euros for the project development - the research of the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) and the weekly Monitor has shown.

Currently, only the residents of Plužine and Petnjica have the privilege of not drinking water from asbestos-cement pipes. Others can only comfort themselves that there is no reliable evidence of the harmful effects of ingesting asbestos fibers. However, inhaling asbestos can cause cancer.

In Montenegro, the ban on placing on the market and use of asbestos fibers was introduced only by the 2016 Law on the Environment. Due to the possible carcinogenic effect, this material was banned in the European Union (EU) in 2005. This regulation allows the use of products containing asbestos fibers, installed or in service before 2005, in the EU until their disposal, i.e. the end of their service life, so many European cities still face the same problem.

Asbestos was widely used in construction between 1950 and the mid-1980s when pipes made of this material and cement were installed in water supply systems in all countries of the former Yugoslavia.

Inhalation of asbestos fibers proven dangerous: Hygiene specialist Dr. Ivana Joksimović from the Institute for Public Health (IPH), who conducts the sanitary analysis of drinking water, explains for CIN-CG/Monitor that asbestos is a naturally occurring fibrous silicate mineral, mostly magnesium and iron. Due to its characteristics - resistance to temperature, stretching, and chemicals, it was used for the production of water pipes during the last century.

Thus, these pipes are still part of the distribution networks of European and world capitals. It is estimated that there are more than 400 kilometers of them in the Belgrade water supply system, and it is similar in Budapest, Barcelona, Sofia, Vienna, Lisbon, Warsaw, Rotterdam…

Harmful health effects of inhaled asbestos particles, as Dr. Joksimović points out, are a consequence of the proven carcinogenic effect.

"However, not all the details regarding the health effects of asbestos intake through drinking water passing through asbestos-cement pipes have been clarified yet. Nevertheless, it is considered that ingesting is far less harmful from the health aspect than the inhalation of asbestos particles ", Joksimović states.

Hydrologist Mihailo Burić told CIN-CG/Monitor that due to erosion or physical damage to the pipes, there is a risk that asbestos fibers can be found in the water: “This is everywhere marked as a health risk and asbestos pipes are phased out from the residential, commercial and industrial piping. Asbestos does not dissolve in water, so there is no danger on that basis." It is not known to Burić if asbestos has been found in our waters.

He also states that chlorination of water carries certain health risks, and those modern systems for water purification use UV rays and ozonation. However, these techniques are still way too expensive for Montenegro.

"Our waters are at the top in the world in terms of primary quality, there is only a bacteriological risk", Buric explicitly stated.

The World Health Organization (WHO) has no guidelines: This is exactly the risk that the Nature and Environment Protection Agency (NEPA) states in its reports every year - the biggest sources of surface and groundwater pollution are municipal wastewater. The latest published report for 2018 states: "In the continental part, the natural water quality at almost all groundwater sources is worsened by predominantly anthropogenic influences and is the result of inadequate sanitary protection and inadequate sanitation of the catchment area." Groundwater in Montenegro provides about 92 percent of the total amount of water to supply settlements.

The World Health Organization has so far not determined the carcinogenicity of asbestos ingested by drinking water, so there are no guidelines on the permitted amount in water. A risk has been recognized for people working on the removal of asbestos pipes because they can inhale particles of this material.

"Asbestos exposure occurs through inhalation of fibers present in the air, most often in the work environment, near factories where asbestos is used, or indoors containing asbestos materials in poor condition. Prolonged exposure can cause lung cancer and other lung diseases ", is stated on the website of the Ministry of Health of Croatia.

The Institute of Public Health 'Batut' in Belgrade reacted to the frequent media reports in Serbia that drinking water flowing through asbestos pipes causes cancer, saying that epidemiological studies on experimental animals and the human population have shown that there are harmful effects on health if asbestos is inhaled, but that there are no harmful effects if ingested with drinking water.

The director of the Croatian Institute of Toxicology, Dr. Franjo Plavšić, also categorically claims that there is no harm to the health of the population, considering that asbestos particles do not dissolve in water. He has stated in the author's article that "asbestos is dangerous only if its fibers are inhaled, while they can’t cause health problems if swallowed."

TWO-THIRDS OF WATER ARE LOST: Pipes containing asbestos, on the other hand, showed shortcomings due to the large loss of water flowing through them. Burić states that the technical and economic motives for replacing these pipes are significant because up to two-thirds of water is lost.

"The question is how realistically the constant losses are shown – according to some the loss is 50 percent, and according to others 70 percent. It is certain that part of the losses is caused by asbestos pipes, because they often burst, unlike new plastic ones ", Burić says.

The Association of Waterworks of Montenegro (AWM), which brings together all Montenegrin water companies, began preparing the project "Replacement of asbestos-cement pipes in the water supply networks of Montenegro" in June 2018. Despite assurances from experts that asbestos pipes are safe, they also indicated in the project's objectives that its replacement "provides health protection to the population", then reduces water losses, increases water security, enormously increases business efficiency, and meets EU requirements, which is in line with the negotiating Chapter 27 – Environment and Climate Change.

The Ministry of Sustainable Development and Tourism (MSDT) explained to CIN-CG/Monitor that the replacement of these pipes is not one of the criteria for closing Chapter 27, in negotiations with the European Union, but that "our country is replacing the remaining asbestos-cement water pipes, primarily to protect human health and the environment”.

COALITION 27 IS WARNING OF WASTE: "The distribution water supply network in most cities consists of asbestos-cement pipes. Disposal of construction waste containing asbestos is not adequately regulated ", it is stated in the Shadow Report of the Coalition 27 (non-government organizations dealing with ecology). They also stated that it is necessary to raise public awareness about the harmfulness of chemicals, handling substances containing asbestos fibers, and handling asbestos waste.

Thanks to the support of the United Nations Development Program (UNDP), in 2019, project tasks were prepared for 21 municipalities, necessary for the development of major projects for the reconstruction of asbestos-cement pipes.

Within the local self-governments, there are 21 city companies for water supply and sewerage with a total of 2,124 employees. Most of them are in Podgorica - over 600.

"Every water supply system in Montenegro has technical and commercial losses. The technical losses are affected by the age and quality of the installed water supply network, and in developed countries, they range from 18 to 22 percent ", Bojan Lazović, the President of the Assembly of the Association of Waterworks of Montenegro, explains.

In addition to the losses recorded by developed countries as well, the specificity of Montenegro is the so-called commercial losses, which is a euphemism of illegal connections and theft.

"Based on the research, we came to the data that water theft accounts for close to 18 percent of total commercial losses, which mostly happens in suburban settlements," Filip Makrid, the executive director of Podgorica's Water and Sewerage Company, explains.

As the most common reason for this type of loss, he states the impossibility of access to the network, because most of it passes through private properties. The solution, according to Lazovic and Makrid, would be to relocate the pipeline under public space, which is a lengthy process that requires a lot of money.

In Herceg Novi, on the way to the consumers, close to 60 percent of water is lost in the summer and about 70 percent in the winter months. The losses are also a consequence of the fact that in Bijelo Polje, for example, the water supply and sewerage network dates from 1961. In Nikšić, the average age of pipes is 35 years, while some parts were installed in 1931.

According to Makrid, Podgorica has smaller losses compared to other municipalities. They managed to reduce them from 61.77 percent in 2010, to the current 48-49 percent.

Despite the reduction, only in Podgorica, due to losses on the network, there is an annual loss of water in the market value of about seven million euros. This calculation was made at the beginning of the year by Zoran Mikić, a member of the Civic Movement United Reform Action (URA) in the Assembly of the Capital, emphasizing that more than 40 million euros of water have been spilled in the last seven years.

Makrid announces that a pilot project to reduce network losses for the areas of Donja and Gornja Gorica, Donji Kokoti, as well as the settlements of Beri, Farmaci, Lekići, and Grbavci, will be completed in the second half of the year.

Asbestos-cement pipes were dominant in the capital's water supply system 15 years ago, but they managed to reduce it from 60 to 18 percent. There are still 136 kilometers of these pipes in Podgorica, and "greater progress is not possible without additional funds, earmarked for this type of work", Makrid says.

"The replacement of dilapidated asbestos-cement pipes is conditioned by the size of the pipeline that is changing. Pipelines with smaller diameters up to 100 millimeters are mostly replaced by polyethylene pipes, and larger diameters with ductile iron or steel pipes,” Markid explains.

The estimated average value for the construction of one meter of water pipe, when replaced, is between 80 and 200 euros. Makrid said that "according to experience, taking into account the urban conditions where the largest number has been located the costs for Podgorica will range from 120 to 180 euros per meter".

MSDT calculates that 170 thousand euros are needed for the preparation of the first phase of the main project, which would replace the 129-kilometer-long pipe.

"These funds need to be planned within the budget of local self-government units, with the support of the capital budget." The deadline for the development of the main projects for the reconstruction of asbestos-cement pipes will be defined after the provision of financial funds, after which the reconstruction will begin," the Ministry has stated.

Assessing that 750,000 euros are needed to make the complete main project for the replacement of about 620 kilometers of pipes, Lazović states that water supply systems are not a unique system like the Electric Power Industry of Montenegro, because the founders and owners are the municipalities.

"Therefore, all investments, including the replacement of dilapidated pipelines, depend on the financial situation of the water supply companies," Lazović explains.

Risky in buildings older than 20 years

At the parliamentary session in October last year, MP of Democratic Front (DF) Branko Radulović asked then Minister of Sustainable Development and Tourism Pavle Radulović if he knew how many asbestos-cement pipes through which water flows in Montenegro were there. "There are 3,000 people who officially get cancer. One thousand five hundred are cured, and one thousand five hundred die. These are IPH's data," Radulović said.

"We are grown people, we can tell fairy tales, but asbestos pipes, roofs, and facades still exist in certain parts of Montenegro. These citizens have been warned. I hope that the state will regulate it through the social program since the citizens cannot finance the replacements themselves. And it’s not just about asbestos. You’ve heard that 16 water companies don’t measure abstraction (water intended for human consumption is water abstracted from a spring and has the quality prescribed for raw water). So, we don't know quantities they abstract" former Minister Pavle Radulović said at the time.

The Nature and Environment Protection Agency issued a Manual on the Handling Materials Containing Asbestos Fibers three years ago. It states that, if the facility was built before 2000, it can be assumed that asbestos is present in it. It is also stated where asbestos was installed in households: in external or partition walls, old panels on roofs, as an insulator in ovens, water heaters, or steam heating boilers…

The media in the region published the statements of experts that in the former SFRY, asbestos was used during the construction of factories, halls, but also entire apartment blocks, health, and school facilities.

There is a well-known case of the asbestos settlement of Bele Vode, in Belgrade, in which apartment owners protested against the frequent occurrence of cancer. After ten years of protests, the entire settlement was relocated, and the demolition of the old one, which began in 2006, was completed in late 2011. Now the new buildings are there.

The cause of the most serious diseases

According to the website of the Croatian Ministry of Health, the main diseases caused by inhalation of asbestos fibers are mesothelioma (a rare type of aggressive and deadly form of cancer), lung cancer (high mortality), and other lung diseases: asbestosis (does not result in mortality, but it is a progressive disease) and diffuse pleural thickening (not life-threatening). It also states data from the World Health Organization that 125 million people worldwide are exposed to asbestos in the workplace: “During 2004, asbestos-related lung cancer, mesothelioma and asbestosis due to asbestos exposure at work caused the deaths of 107,000 people, at 1,523,000, the exposure resulted in health consequences that cause premature death”.

There is no cure for these often deadly diseases caused by asbestos. According to the Slovenian government's website: "Asbestos exposure remains a major problem in removal, demolition and maintenance procedures. Due to the long delay, the disease can appear even after 20 to 40 years after exposure. As asbestos use in Europe increased until the late 1970s, the annual number of malignancies will continue to increase even in those countries that first banned its use. In some Member States, the annual number of asbestos-related diseases will reach its peak only around 2030."

A little chlorine, cloudy and sometimes salty

Hygiene specialist Dr. Ivana Joksimović says that based on the results of analyzes from previous years, it can be said that the quality of drinking water in Montenegro is satisfactory, and that work should be done to preserve it by protecting the source and improving the supply system.

"If we analyze drinking water test results from the city water supply system, we can conclude that the cause of the malfunction was mostly the lack of residual chlorine and increased turbidity (during periods of heavy rainfall). In addition, on some water supply systems, especially in the period of low waters, salinization occurs on the coast ", Joksimović says.

According to the results of microbiological tests of the Institute of Public Health of Montenegro, during 2019, only 2.95 percent of chlorinated water samples did not meet the prescribed health standards, most often due to the increased total number of bacteria and the identification of coliform bacteria.

"A significantly higher percentage of defective samples was registered at measuring points in local, rural water supply systems, which indicates the need for more active monitoring in the coming period," Joksimović points out.

 Predrag NIKOLIĆ

Ne smijemo dozvoliti da otpad završi u rijeci Zeti, apeluje građanin reporter Stefan Vojvodić. Na fotografijama koje je poslao za rubriku “Građani reporteri “, vidi se da su dva kontejnera u selu Viš nedovoljna da prime sav otpad. 

Ovi kontenjeri koriste se, prema njegovim riječima,  za odlaganje otpada iz više sela. 

Najveći problem je što svako selo nema svoje mjesto za odlaganje otpada – kontenjere, već su stanovnici prinuđeni da otpad pale, ili odvoze do drugog mjesta. Kada to nijesu u stanju, nerijetko se dešava da nastaju nelegane deponije, napisao je Vojvodić.

On apeluje da se njegova molba shvati ozbiljno i postave kontejneri za svako selo posebno, “jer su ova sela puna poljoprivrednih proizvođača, porodičnih domaćinstava, vikendaša…”

Svjedok sam nekoliko nelegalnih odlaganja otpada zbog nedostatka kontenjera u selima. U vrijeme pandemije korona virusa sela Lalevići, Bogićevići, Veleta, Slap, Viš i ostala na dionici Danilograd - Glava Zete su bila puna stanovnika” – kaže Vojvodić

Snimio Stefan Vojvodić.

Mjesto i datum nastanka fotografije / video zapisa / dokumenta:
Selo Bogićevići 16.05.2020.

Državne institucije prepustile rijeci da sama riješi problem zagađenosti i ekocida nizvodno od Bijelog Polja. Kvalitetne ribe sve manje, u njima pronađeni teški metali, a broj ribolovaca smanjen za tri četvrtine.

„Više niko ne lovi ribu u Limu, zbog zagađenja ne je jedu i ne daju djeci. Riblji fond je smanjen. Nema ni deset odsto nekadašnjeg“, kaže Ismet Softić, predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba „Sinjavac“ za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

On ističe da su 2009. godine izdali 828 sportskih ribolovnih dozvola, a prošle samo 220. Ko će da truje najbliže i sebe ribom koja je nekad hranila ljude ovog kraja.

Pored Lima danas je više od 270 nelegalnih deponija. Veliki je broj industrijskih zagađivača, a u rijeku se ulivaju i neprerađene otpadne vode iz pola vijeka stare i 185 kilometara duge kanalizacione mreže u Bijelom Polju. Sve to pretvorilo je rijeku u jedan od najzagađenijih vodotoka u Crnoj Gori.

Zbog zagađenja, iz Lima nestaje pastrmka i pojedine biljne vrste, a nastanjuju se druge koje podnose ispuštene otrove. U ribama su stručnjaci otkrili i veliku koncentraciju teških metala.

Iako je proglašen rijekom od državnog značaja, uprkos upozorenjima stručnjaka i obavezama iz Pregovaračkog poglavlja 27, institucije države malo čine da se stanje Lima popravi­ – pokazalo je istraživanje koje je sproveo CIN-CG.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma i njegova Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (Environment protection Agency of Montenegro –EPA), kao i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja sa Upravom za vode, nemaju sveobuhvatnu analizu rijeke Lima, nanosa, životinjskog i biljnog svijeta, zemljišta, stepena ugroženosti.

Uprava za vode nema vodni katastar. Oni optužuju opštine da kasne sa podacima. Bjelopoljska opština nije ni započela planiranu gradnju prečišćivača otpadnih voda. Kazne za zagađivače su simbolične i često zastarijevaju. Simbiolične kazne od nekoliko stotina eura za pojedince, do hiljadu za kompanije koje uporno ne ugrađuju postrojenja za prečišćavanje, više stimuliše nego što opominje zagađivače.

Povremeni slučajevi pomora ribe ili promjene boje rijeke zbog ispuštenog otrova, najčešće završavaju prijavama policije protiv NN lica i beskonačnim izviđajima bez rezultata. Na čitavom sjeveru države, Lim i ostale rijeke nadgleda jedan inspektor.

POMOR JE BIO, A ISTRAGA TRAJE: Izvor Lima je bistar kao suza. Rijeka izvire iz Plavskog jezera, sakupljajući duž 83 kilometra svog toka kroz Crnu Goru potoke i rječice sa teritorije Andrijevice, Berana i Bijelog Polja. U vrijeme SFRJ, ogromno zagađenje počinjalo je već od Berana zbog ispuštanja otrova iz fabrike sulfatne celuloze i papira koja je zatvorena krajem prošlog vijeka. Alarmantno stanje je sada kod Bijelog Polja i nizvodno. Međunarodna rijeka dunavskog sliva, potom, prolazi kroz Srbiju, a zatim u BiH, na 220-om kilometru uvire u Drinu.

U Informaciji o stanju životne sredine, koju je 2018. godine objavila EPA, navodi se da je rijeka ispod Bijelog Polja “van svih propisanih klasa” i “nije upotrebljiva”, pod uticajem “zagađenja koja su evidentirana kroz sadržaj fosfata, nitrita,TOC-a i jonski odnos Ca/Mg”.

Loše stanje potvrdio je nedavno i tim stručnjaka sa Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) iz Podgorice. Studija ekosistema rijeka Lim, Ljuboviđe i Bistrice, objavljena krajem januara  pokazuje da su na zagađenje najviše uticale industrijske i komunalne vode, dok je uništenju ribe doprinio i krivolov.

Studiju je inicirala lokalna vlast poslije pomora veće količine ribe zbog izlivanja otpadnih voda 2. septembra 2019. Kao i brojne prijave, i ova je u fazi izviđaja.

Policija je u saradnji s ekološkom, poljoprivrednom i inspekcijom za vodoprivredu nakon vještačenja, Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Bijelom Polju, 28. februara 2020. godine podnijela krivičnu prijavu protiv „Mesoprometa“ d.o.o i odgovornog lica H. F. (33), kao i protiv kompanije „Milka MDK“ d.o.o. i rukovodioca M. Ć. (31).

Iz “Mesoprometa” ni nakon više pokušaja nisu htjeli da to komentarišu za CIN-CG, a iz “Milke MDK”su kazali da se ne osjećaju odgovornim.

„To je proces dokazivanja koji traje. Mi ćemo pokušati da dokažemo da nismo odgovorni za pomor ribe”, kazao je izvršni direktor “Milka MDK” Ivan Žunić.

Dva i po mjeseca poslije ovog incidenta došlo je do drugog, kada je u Limu primijećena crna mrlja, zbog čega je podnesena krivična prijava protiv NN lica, a izviđaj je u toku.

DUGO I PREDANO UNIŠTAVAJU RIJEKU: Profesor na PMF-u i član tima koji je radio Studiju ihtiolog Danilo Mrdak, tvrdi da se na devastaciji Lima “radilo predano i dugo”.

“Totalna nebriga ispliva na površinu tek kad mrtve ribe počnu da plutaju. Tada se ljudi zapitaju šta se dešava, lokalno ribolovno društvo digne glas, društvene mreže se usijaju, a mediji krenu da izvještavaju. Ovo je odraz višedecenijske nebrige, po principu to je tekuća voda pa će odnijeti. Rijeka nosi do jednog momenta i kada više nema mjesta za sav otpad i otrov imamo ovakvu situaciju“, kazao je Mrdak za CIN-CG.

On ističe da su zbog zagađenja „pastrmke postale toliko rijetke da se mogu smatrati ugoženim“.

„Množe se vrste koje su tolerantnije na zagađenje i smanjeni kiseonik, što ide u prilog tezi da je promijenjena struktura ribljih zajednica. Dobra stvar je da su ove promjene reverzibilne i da će se jednom, kada se popravi stanje, vratiti i ribe koje su sada rijetke, ili ih nema“, rekao je Mrdak.

Pokazatelj zagađenja su, kaže, pojava beskičmenjaka u nauci poznate vrste iz grupe Oligochetae, Diptera i Nematoda, koje se razvijaju u takvom ambijentu.

U Analizi zagađenosti vode Lima rađenoj tokom 2015. i 2016. godine, ekološkinja Danijela Veličković, pronašla je teške metale, gvožđe, bakar i cink u skobalju i klijenu. U mišićnom tkivu bilo je oko 57,5 miligrama gvožđa po kilogramu, što je iznad granične vrijednosti crnogorskog pravilnika o kvalitetu i sadržaju teških supstanci, mitotoksina i drugih toksina u hrani.

Veličkovićeva je i članica komisije koja je radila Lokalni plan zaštite životne sredine opštine Bijelo Polje 2019. – 2023.godine (LEAP) i zaključila da je “Lim najzagađeniji i najzapušteniji vodotok u državi.

Najveći zagađivači su, kaže ona, farme stoke i pilića, klanice, domaćinstva, fabrike za ekspoloataciju šljunka i pijeska, štamparije i mljekare.

“Kada se u rijeke izlivaju velike količine neprečišćenih komunalnih i industrijskih otpadnih voda, kao kod nas, dolazi do znatnog poremećaja prirodne ravnoteže i zagađenja opasnih po zdravlje stanovništva“, kaže Veličković.

Na području Berana prošle godine na obalama rijeke popisana su 42 neuređena odlagališta građevinskog i komunalnog, a nedostaju podaci o ostalim vrstama otpada. U Katalogu nelegalnih odlagališta Bijelog Polja registrovano je više od 230, sa svim vrstama otpada, osim medicinskog.

DOZVOLE NA RIJEČ: Prema podacima Uprave za vode, privremene vodne dozvole za ispuštanje tehnoloških otpadnih voda u Lim imaju „Mesopromet“, „Eko-meso“ i „MI Burko“. Ova bjelopoljska preduzeća su dužna da ispituju kvalitet i količinu otpadnih voda. Ostala nisu, pa je nepoznato šta sve odlazi u rijeku.

Uvidom u dokumentaciju koja je novinarki CIN-CG omogućena u prostorijama Uprave za vode, vodna dozvola „MI Burku“ je izdata, uprkos neprovjerenom radu postrojenja za prečišćavanje, zbog, kako je navedeno, nepristupačnog terena. To je suprotno Pravilniku o izdavanju vodnih akata, jer bi komisije Uprave trebalo da provjere ispravnost postrojenja za sva preduzeća kojima je izdata vodna dozvola.

Vodnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda nema ni Vodovod i kanalizacija „Bistrica“ u Bijelom Polju - gradu gdje prema posljednjem popisu živi 46 hiljada stanovnika, dok kanalizacioni sistem sakupljanja i odvođenja otpadnih voda koristi 16 hiljada ljudi, odnosno 32,5 odsto. U izvještaju o radu „Bistrice“ za 2018. godinu pokazuju da je kanalizaciona mreža stara od 40 do 55 godina izgrađena od skoro svih poznatih materijala, čelika, livenog gvožđa, PVC, polietilena, cinka....

Direktor „Bistrice“ Mladen Bulatović za CIN-CG kaže da „moraju da se stvore uslovi da bi se implementirali zakoni koji uređuju vodnu oblast“. Potrebno je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) čiji je početak izgradnje planiran za 2019. godinu, pa odložen, jer nije bilo novca. Predviđeno je da obuhvati gradsku i industrijsku zonu, odnosno lijevu obalu Lima, što je ekvivalent 20 hiljada građana.

U LEAP-u se navodi i da je “uvidom na terenu identifikovano oko 500 lokacija ispuštanja sanitarnih otpadnih voda, te da je zbog granja i rastinja na Limu i pritokama nemoguće u potpunosti pronaći svaku kanalizacionu cijev”.

Od 2015. do 2020. godine, inspektor za vode je donio 21 rješenje za pribavljanje vodnih dozvola. Četiri firme čija imena je Uprava za inspekcije odbila da saopšti, kažnjene su po pet stotina eura i dat im je rok da je pribave. Tri preduzeća je još nemaju, pa su zbog toga kažnjene sa hiljadu eura.

U katastru potencijalih zagađivača, izvedenog iz LEAP-a, navodi se da uređaje za prečišćavanje voda nemaju mljekara “Milka MDK”, dvije farme pilića i kokošaka “Beganović”, štamparija “Merkator” i “Pegaz”, dva preduzeća za obradu drveta  “Brenta”, d.o.o. “Selektor”, “Bau Centar” i “Gradišta Komerc”.

Novinarka CIN-CG  je vidjela ispusne cijevi ispred preduzeća i farmi koje nemaju vodnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda.

Među njima su dvije farme pilića i kokošaka “Beganović” u Bijelom Polju. Ovlašćeni zastupnik i osnivač Senad Beganović odbio je da odgovori na pitanje CIN-CG o tome na koji način planira da zaštiti rijeku.

Pored autoservisa i objekta za tehnički pregled vozila “Wagen” novinarka je, takođe, primijetila dvije ispusne cijevi. Iz jedne su bili uočljivi i tragovi crne tečnosti. Izvršni direktor preduzeća Refik Kasumović tvrdi da to nije ispušteno iz prostorija preduzeća.

“Mi nismo klasični autoservis, te naše otpadne vode ne mogu značajno zagaditi Lim. Obje cijevi su kanalizacione, otpadne vode iz autoservisa idu u bazen koji se redovno prazni i to radi komunalno preduzeće”, kazao je Kasumović. Iz Vodovoda i kanalizacije potvrdili su za CIN-CG da otpadne vode iz tog i svih bazena koje prazne, ispuštaju u - rijeku.

Otpadne vode i organski otpad nalaze se ispred farme “Franca Oluja” na zemljištu uz Lim. Iz “Mesoprometa”, čija je ovo kooperativna farma, odbili su da o tome odgovore na pitanja CIN-CG-a.

„Nemamo uređaje za prečišćavanje otpadnih voda, niti ćemo ga graditi, jer nema potrebe. Sve naše tehnološke otpadne vode se sakupljaju i njih odvozi preduzeće za sanitarnu i ekološku zaštitu “Hemosan” iz Bara“, tvrdi za CIN-CG vlasnik štamparije „Pegaz“ Zoran Loktionov. Iz „Hemosana“ su za CIN-CG, međutim, kazali da nemaju ništa sa otpadnim vodama iz Pegaza, te da su u određenom periodu 2019. godine odvozili ambalažu i boje.

Zbog izlivanja crvene boje iz preduzeća „Pegaz“ u pritoku Lješnicu, a potom i u Lim 22. marta 2019. godine, Loktionov je platio kaznu 1.200 eura. Iz firme su tvrdili da je riječ o grešci radnika.

Direktor „Milka MDK“ Ivan Žunić je kazao da se otpadne vode iz mljekare slivaju u zajednički šaht kanalizacionog odvoda i da se na taj način prečišćavaju.

„To je onda problem koji treba da riješi sistem gradske odvodne kanalizacije na koji smo priključeni. Redovno plaćamo i za kanalizaciju, 50 odsto od utrošene vode“, rekao je Žunić.  Mljekara, prema njegovim riječima, ima iste proizvode 40 godina, nikada nisu zagađivali rijeku, ali će ipak graditi uređaje za prečišćavanje, kada im odobre novac iz evropskog programa za ruralni razvoj IPARD, sa 50 odsto bespovratne podrške.

Prema pravilnicima izvedenim iz Zakona o vodama, „Milka MDK“ trebalo bi da ima vodnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, a inspekcija da kažnjava one koji je nemaju.

Ostalih sedam preduzeća iz bjepoljskog Katastra potencijalih zagađivača, “Fishpond Kasumović”, autoperionica “Damjanović”, “Optikon Bistrica”, JU “Opšta Bolnica”, Dom zdravlja, mesara “Denko” i “Mesopromet” imaju uređaje za prečišćavanje, ali Veličković i tu ima zamjerke.

“Imaju određene uređaje, taložnike, jame, šahtove za primarno prečišćavanje otpadnih voda, pa bi inspekcija trebalo da provjeri rad tih postrojenja“, kaže Veličković.

Loš primjer je bolnica u Bijelom Polju, iz koje sanitarne i fekalne vode odlaze do taložnika sagrađenog 1975. a rekonstruisanog 1999. godine, pa se nedovoljno prečiščene izlivaju u Lim.

„Otpadne vode iz staračkog doma i jednog dijela naselja su priključene na taložnik, te je teško odrediti precizno količinu fekalnih i otpadnih voda“, navodi se u Katastru potencijalnih zagađivača.

Iz bolnice za CIN-CG su rekli da je sa postrojenjem sve u redu, a da bi njegovom provjerom i ispitivanjima trebalo „da se bave druge institucije“.

Kao pozitivan primjer, Veličković izdvaja autoperionicu Damjanović, čiji vlasnik Vuk Damjanović donosi dobru praksu iz Švajcarske gdje živi. Ova kompanija, prema dostupnim dokumentima, koristi najsavremenije metode prečišćavanja otpadnih voda.

„To je separator 2.000 litara zapremine, opremljen sa više filtera, koji u potpunosti čiste vodu i zadržavaju prljavštinu, osmišljen tako da je životna sredina zaštićena. Postrojenje posjedujemo od osnivanja, za njega smo se odlučili isključivo zbog zaštite Lima i biodiverziteta“, kazao je izvršni direktor autoperionice Mirko Damjanović za CIN-CG.

Ekološkinja iz Berana Rita Bajraktarević ističe da je Lim na teritoriji Bijelog Polja najzagađeniji, jer se tamo nalazi i veći broj zagađivača. Taj grad, za razliku od Berana, nema PPOV.

ZAGAĐUJU I SUSJEDNE ZEMLJE: Danijela Veličković ocjenjuje i da problem predstavlja to što je Lim “sa sistemsko naučno-istraživačkog aspekta nepoznanica”.

“Da bi se govorilo o  stepenu ugroženosti, neophodno raditi i druge analize pored osnovnih fizičko hemijskih parametara: riječnih nanosa, stanja životinjskog i biljnog svijeta, zemljišta na dnu i obali, geomorfologije riječnog korita, stepena ugroženosti”, tvrdi Veličković.

Sve što se baci ili ispusti u Bijelom Polju lako završi u dijelu Lima u Srbiji, zbog čega autori LEAP-a ističu opasnost prekograničnog zagađenja u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Član Ekološkog društva "Prijatelji Sopotnice" iz Prijepolja Vladimir Malešić, ipak, kaže da “zbog velike moći prečišćavanja koju rijeka ima“, Lim na teritoriji ove opštine često pripada klasi I i II, rjeđe na prelazu u III.

„Svaki nadolazak vode odnosi, ali i donosi nove količine otpada kojim su obale bukvalno prekrivene, a drveće “okićeno” kesama. Očigledno je da ogromne količine smeća, na dijelu iznad Prijepolja, dolaze i iz Crne Gore", kazao je Malešić.

Evropska komisija (EK) ocjenjuje da je nivo usklađenosti Crne Gore sa Evropskom unijom u oblasti upravljanja vodama i dalje ograničen, te da je to sa klimatskim promjenama najslabija karika, kazala je biološkinja Jelena Marojević za CIN-CG.

„EK konstatuje da su otpadne vode i dalje najveći izvor zagađenja riječnih tokova u Crnoj Gori. U tom smislu se očekuje veći rad na rješavanju problema, posebno u procesu izrade planova upravljanja jadranskog i dunavskog sliva, na koji se dugo čeka. Crna Gora treba da osigura uspostavljanje programa za praćenje statusa voda. Jedino ispunjavanjem zahtjeva EU na koje smo se obavezali, uz dosljednu primjenu kaznene politike, promjenu svijesti, loših navika i načina poslovanja nekih privrednih subjekata, možemo očekivati da će se stanje i kvalitet voda naših rijeka unaprijediti, pa u tom smislu ni Lim nije izuzetak“, zaključila je Marojević.

Plan upravljanja dunavskog sliva kome pripada i Lim je u nacrtu i završetak u Upravi za vode očekuju ove godine.

Dugo pravljenje spiska zagađivača

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine kroz nekoliko informacija je upozoravala da “katastar izvora zagađivača, kao osnovni instrument u politici donošenja mjera i planova sprečavanja i smanjenja zagađenja, još ne postoji, tako da je neophodno što hitnije raditi na njegovom uspostavljanju”.

Opština Berane priprema Lokalni plan zaštite životne sredine 2019. – 2023. godine, iz čega bi se mogao izvesti katastar potencijalih zagađivača ove opštine. Iz dostupnih dokumenata se, kao i u Bijelom Polju, ne može zaključiti o uzrocima zagađivanja.

Profesor Mrdak ističe da je za vode od državnog značaja mnogo bitniji vodni katastar koji bi, prema zakonu, trebalo da vodi Uprava za vode.

“Znam da on još ne postoji, ali to ne sprečava opštinu da napravi svoj popis zagađivača”, kazao je Mrdak.

Iz Uprave za vode su odgovorili za CIN-CG da su u oktobru 2019. godine počeli da izrađuju vodni katastar, ali da im opštine ne dostavljaju “sve konkretne informacije“.

„Opština Bijelo Polje dostavila je ovom organu Katastar potencijalnih zagađivača.  Vodovod i kanalizacija Berane dala je listu pravnih i fizičkih lica koja mogu biti zagađivači na teritoriji opštine Berane“, navodi se u odgovoru Uprave za vode.

Jedan inspektor ne može sve

Najpoznatiji ekološki incident na Limu, pored pomora ribe, je ispuštanje crvene tečnosti u julu i avgustu 2017. godine. Inspektor za vode podnio je dvije krivične prijave protiv NN lica, a izviđaj je u toku, saopštili su iz ODT u Bijelom Polju.

I u oktobru 2018. godine u blizini objekta lokalnog mesnog prerađivača crvena tečnost obojila je Lim. Podnesena je krivična prijava protiv NN lica, koja je takođe u fazi izviđaja u ODT.

Od 2015. do 2020. godine, na teritoriji Berana podneseno je devet krivičnih prijava. U dva slučaja okrivljeni za odlaganje komunalnog potpada primjenom instituta odloženog krivičnog gonjenja platili su po 300 eura. Sedam prijava protiv NN lica za eksploataciju šljunka i pijeska se vode kao nezavršene, a mnoge su zastarjele. Pred Sudom za prekršaje u istom periodu pokrenuta su tri postupka, od kojih je u jednom izrečena kazna od dvije stotine eura, a dva slučaja se još rasvjetljavaju. Inspektor za vode je izdao devet prekršajnih naloga po dvije stotine eura zbog nelegalne eksploatacije riječnog nanosa.

Sve je ovo dio 520 inspekcijskih kontrola za pet godina, koje je na Limu sproveo jedan inspektor. Donio je i 21 rješenje u vezi sa eksploatacijom riječnih nanosa, odlaganja otpada, intervencija u koritu rijeke i uklanjanja kanalizacionih cijevi, ali niko nije kažnjen, saopšteno je CIN-CG-u iz Uprave za inspekcijske poslove.

Službe u Bijelom Polju nemaju sabrane podatke o tome koliko su puta i koga kaznile zbog ugrožavanja Lima, dok je komunalna policija iz Berana izdala sedam prekršajnih naloga za nelegalno odlaganje otpada u blizini rijeke, ali su izbjegli odgovor o počiniocima i visini kazni.

Almir Mekić, direktor NVO “Euromost” na čiju incijativu su nadležne službe izlazile na teren desetine puta, tvrdi da se prijave obično podnose kada ekološki incidenti privuku pažnju javnosti, a da je nepravilnosti mnogo više i da bi kontrole morale da budu češće.

Profesor Mrdak naglašava da je „očigledno da sankcije nijesu pomogle i da ih nije bilo dovoljno, jer se prošlog ljeta ne bi dogodio pomor ribe, a Lim ne bi imao ovako sumoran izgled“.

On ocjenjuje da bi u nadzor rijeka od državnog značaja na sjeveru Crne Gore, trebalo uključiti više ljudi.

„Potrebna je kompletna reorganizacija sektora voda uz razgraničenje nadležnosti, preciziranje procedura i sistematizaciju radnih mjesta. Znam da nema zaposlenog hidrologa u Upravi za vode, kao i da je samo jedan inspektor za vode za cijeli sjever“, rekao je Mrdak.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

State institutions left the river to itself to solve the problem of pollution and ecocide downstream from Bijelo Polje. High-quality fish are declining, heavy metals have been found in them, and the number of fishermen has been reduced by three quarters.

"Nobody fishes in the Lim anymore. People neither eat fish nor give it to children because of the pollution. The fish stock has been reduced. There is not even ten percent of the former ", Ismet Softić, president of the Sport Fishing Club "Sinjavac" says for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

He points out that in 2009, 828 recreational fishing licenses were issued, while only 220 last year. The fish used to be the primary food source for people of this area, but now nobody wants to eat it because it is contaminated.

Today, there are more than 270 illegal landfills near the Lim. There is a large number of industrial pollutants and untreated wastewater, from the half-century-old and 185-kilometer-long sewage network in Bijelo Polje flows into the river. All that has turned the river into one of the most polluted watercourses in Montenegro.

Due to the pollution, trout and some plant species disappear from the Lim, while others that tolerate released toxins are settled. Experts have also discovered a high concentration of heavy metals in fish.

A study conducted by CIN-CG showed that, even though the Lim has been declared a river of national importance and despite the warnings of experts and the obligations from the Negotiating Chapter 27, the state institutions do little to improve the current situation.

The Ministry of Sustainable Development and Tourism (MSDT) and its Environmental Protection Agency of Montenegro (EPA), as well as the Ministry of Agriculture and Rural Development with the Water Administration, do not have a comprehensive analysis of the River Lim, sediments, fauna and flora, land and degree of endangerment.

The Water Administration does not have a water cadastre. They accuse the municipalities of being late with the data. The municipality of Bijelo Polje has not even started the planned construction of a wastewater treatment plant. Fines for polluters are symbolic and often expire. Symbolic fines of several hundred Euros for individuals, up to a thousand for companies that persistently do not install treatment plants, are more stimulating than warning.

Occasional cases of fish die-off or changes in the color of the river due to the release of toxic substances, most often end in police reports against unknown persons and endless investigations without results. The Lim and other rivers in the north of the country are overseen by one inspector.

A fish die-off - investigation still underway: The source of the Lim is spotlessly clean. The Lim flows out of the lake Plav, collecting streams and rivers from the territory of Andrijevica, Berane, and Bijelo Polje along its 83-kilometer-flow through Montenegro.  At the time of the SFRY, huge pollution began in Berane due to the release of toxins from the pulp and paper mill, which was closed at the end of the last century. The situation is now alarming near Bijelo Polje and downstream. The international river of the Danube basin then passes through Serbia and Bosnia and Hercegovina, and at the 220th kilometer, it flows into the Drina.

EPA's State of the Environment Report from 2018, states that the river below Bijelo Polje is "out of all prescribed classes" and "not usable", while “the pollution has been recorded through the content of phosphates, nitrites, TOC and the Ca/Mg ionic ratio”.

This was recently confirmed by a team of experts from the Faculty of Natural Sciences and Mathematics from Podgorica. A study of the ecosystems of the rivers Lim, Ljubovidja, and Bistrica, published at the end of January, shows that the pollution was mostly caused by industrial and communal waters, while poaching also contributed to the depletion of fish stocks.

The study was initiated by the local government after a large quantity of fish die-off due to the wastewater spills on September 2, 2019. Like numerous reports, this one is also in the investigation phase.

On February 28, 2020, the police, in cooperation with the Environmental, Agricultural, and Water Management Inspection, filed a criminal complaint with the Basic State Prosecutor's Office in Bijelo Polje against "Mesopromet" LLC and the responsible person HF (33), as well as against the company "Milka MDK" LLC and Manager M.Ć. (31).

Even after several attempts, ''Mesopromet" did not want to comment on this for CIN-CG, and "Milka MDK" said that they did not feel responsible.

“It is a long-lasting process, but we will try to prove that we are not responsible for the fish die-off ", Ivan Žunić, the executive director of "Milka MDK ", said.

Two and a half months after this incident, there was another, when black liquid was noticed in the Lim, due to which a criminal charge was filed against unknown persons. An investigation is still underway.

Long-lasting and dedicated devastation of a river: Danilo Mrdak, an ichthyologist, a professor at the Faculty of Natural Sciences and Mathematics, and a member of the team that worked on the study, claims that devastation of the Lim was ''long-lasting and dedicated process.''

"Complete negligence comes to the surface only when dead fish start to float. Then people start wondering what is going on, the local fishing societies make their voices heard, videos and photos get viral on social networks, and the media starts reporting. This is a reflection of decades of negligence since it is assumed that the running water will carry it all away.  This is what happens when there is no more room for all the waste and toxins," Mrdak told CIN-CG.

He points out that due to the pollution, "trout become so rare that it can be considered endangered".

"Species that are more tolerant of pollution and reduced oxygen are multiplying, which supports the thesis that fish community structure has changed. The good thing is that these changes are reversible so when the situation improves, the fish that are now rare or non-existent will return," Mrdak said.

An indicator of pollution, he says, is the appearance of invertebrates, in science known species from the group Oligochetae, Diptera, and Nematoda, which develop in such an environment.

In the Analysis of Water Pollution in the Lim conducted during 2015 and 2016, environmentalist Danijela Veličković found heavy metals, iron, copper, and zinc in the common nase and chub. There were about 57.5 milligrams of iron per kilogram in the muscle tissue, which is above the limit value of the Montenegrin rulebook on the quality and content of heavy substances, mycotoxins, and other toxins in food.

Veličković is also a member of the commission that worked on the Local Environmental Action Plan of the Municipality of Bijelo Polje 2019-2023 (LEAP) that concluded that “the Lim is the most polluted and neglected watercourse in the country.”

She says that the biggest polluters are livestock and chicken farms, slaughterhouses, households, gravel and sand mines, printing houses, and dairies.

"When large amounts of untreated municipal and industrial wastewater are poured into rivers, as in our country, there is a significant disturbance of the natural balance and pollution dangerous to the health of the population," Veličković says.

In the area of Berane, 42 unregulated construction and municipal landfills were listed on the banks of the river last year, while data on other types of waste are missing. The Catalog of illegal landfills in Bijelo Polje registered more than 230 of these landfills with all types of waste, except medical.

Verbal consent: According to the data of the Water Administration, the following companies: "Mesopromet", "Eko-meso" and "MI Burko" have temporary water permits for discharging technological wastewater in the Lim. These companies are obliged to examine the quality and quantity of wastewater. The others are not, so it is unknown what is disposed into the river.

According to the documentation provided to the CIN-CG's journalist in the premises of the Water Administration, the water permit was issued to "MI Burko" despite the untested operation of the treatment plant, due to, as stated, inaccessible terrain. This is contrary to the Rulebook on Issuing Water Acts because the commissions of the Administration should check the functioning of the plants for all companies that have been issued a water permit.

Public water and sewage utility "Bistrica" in Bijelo Polje, a town where according to the latest census 46 thousand inhabitants live, does not have a water permit for wastewater discharge, while the sewage system for collecting and draining wastewater is used by 16 thousand people, i.e. 32.5 percent. The report on the work of "Bistrica" for 2018 shows that the sewerage network is 40 to 55 years old, built of almost all known materials, steel, cast iron, PVC, polyethylene, zinc….

The director of "Bistrica", Mladen Bulatović, says for CIN-CG that "conditions must be created to implement the laws that regulate water area". A wastewater treatment plant (WWTP), is necessary. Its construction was planned for 2019, but it was postponed because there was no money. It was planned to cover the urban and industrial zone, i.e. the left bank of the Lim, which is the equivalent of 20 thousand citizens.

The LEAP also states that "an on-site inspection identified about 500 locations of sanitary wastewater discharges, and due to branches and vegetation on the Lim and tributaries, it is impossible to find every sewer pipe."

From 2015 to 2020, the water inspector issued 21 decisions to obtain water permits. Four companies, whose names the Inspection Directorate refused to disclose, were fined five hundred Euros each and given a deadline to obtain it. Three companies do not have it yet, so they were fined a thousand Euros.

The cadastre of potential pollutants, derived from LEAP, states that a dairy "Milka MDK", two chicken farms "Beganović", printing houses "Mercator" and "Pegaz", two wood processing companies "Brenta" ”, Ltd "Selector", "Bau Center" and "Gradišta Komerc" do not have water treatment plants.

CIN-CG's journalist saw drain pipes in front of companies and farms that do not have a wastewater discharge permit.

Among them, there are two chicken farms "Beganović" in Bijelo Polje. Authorized representative and founder Senad Beganovic refused to answer a CIN-CG's question on how he plans to protect the river.

Close to the car service and the vehicle technical inspection station "Wagen", the journalist also noticed two exhaust pipes. Traces of black liquid were also noticeable from one of them. The executive director of the company, Refik Kasumović, claims that it was not released from the company's premises.

“We are not an ordinary car service, and our wastewater cannot significantly pollute the Lim. Both pipes are sewage pipes and wastewater from the car service goes to the pool, which is regularly emptied, and it is performed by the utility company ", Kasumović said. Water and Sewer Utility confirmed to CIN-CG that wastewater from this and all empty basins is discharged into the river.

Wastewater and organic waste are located in front of the farm "Franca Oluja" on the land near the Lim. Company “Mesopromet” whose farm this is, refused to answer CIN-CG's questions.

"We do not have wastewater treatment plants, and we are not planning to build them, because there is no need.  All our technological wastewater is collected and transported by the company for sanitary and environmental protection "Hemosan" from Bar", Zoran Loktionov, the owner of the printing house "Pegaz ", claims for CIN-CG. However, "Hemosan" told CIN-CG that they have nothing to do with the wastewater from “Pegaz”, and that in a certain period in 2019, they took away the packaging and paints.

Loktionov paid a fine of 1,200 Euros for spilling red paint from the company "Pegaz" in the tributary Lješnica, and then in the Lim on March 22, 2019. The company claimed that it was an employee's mistake.

The director of "Milka MDK", Ivan Žunić, said that the wastewater from the dairy flows into the common manhole of the sewage drain and it is thus treated.

"That is the problem that should be solved by the city sewage system to which we are connected. We regularly pay for the sewerage, 50 percent of the used water ", Žunić said. According to him, the dairy has had the same products for 40 years, they have never polluted the river, but they will still build treatment plants, when money from the European program for rural development IPARD, with 50 percent non-refundable support, is approved.

According to the regulations derived from the Law on Waters, "Milka MDK" should have a water permit for the discharge of wastewater, and the inspection should punish those who do not have it.

The other seven companies from the Cadastre of Potential Pollutants from Bijelo Polje, "Fishpond Kasumović", car wash "Damjanović", "Optikon Bistrica", PI "General Hospital", Health center, butcher "Denko" and "Mesopromet" have treatment plants, but Veličković still has objections.

"They have certain plants, sedimentation tanks, pits, manholes for primary wastewater treatment, so the inspection should check the work of those plants," Veličković says.

A bad example is a hospital in Bijelo Polje, from which sanitary and fecal waters go to a sedimentation tank, built in 1975 and reconstructed in 1999, and so insufficiently purified flow into the Lim.

"Wastewater from the nursing home and one part of the settlement is connected to the sedimentation tank, so it is difficult to determine the exact amount of fecal and wastewater," the Cadastre of Potential Pollutants states.

The hospital told CIN-CG that everything was fine with the plant, and that "other institutions should deal with its inspection and testing."

As a positive example, Veličković praises the car wash “Damjanović”, whose owner Vuk Damjanović implements good practice from Switzerland, where he lives. According to the available documents, this company uses the most modern methods of wastewater treatment.

"It is a separator with a volume of 2,000 liters, equipped with several filters, which completely clean the water and retain dirt, designed to protect the environment. We have owned the plant since the establishment and we chose it exclusively for the protection of the Lim and biodiversity ", Mirko Damjanović, the executive director of the car wash, said for CIN-CG.

Rita Bajraktarevic, an ecologist from Berane, points out that the Lim is the most polluted in the territory of Bijelo Polje because there is a larger number of polluters there. That city, unlike Berane, does not have a WWTP.

Pollution comes from neighboring countries as well: Danijela Velickovic estimates that the Lim is problematic because it is "unknown from the systemic scientific-research aspect".

"In order to talk about the degree of endangerment, it is necessary to do other analyzes in addition to the basic physical and chemical parameters: river sediments, state of fauna and flora, soil on the bottom and shore, geomorphology of the riverbed, degree of endangerment," Velickovic claims.

Everything that is thrown or dropped in Bijelo Polje easily ends up in a part of the Lim in Serbia, which is why the authors of the LEAP point out the danger of transboundary pollution in Serbia and Bosnia and Herzegovina.

Vladimir Malešić, a member of the Ecological Society "Friends of Sopotnica" from Prijepolje, says that "due to the great power of purification that the river has, the Lim in the territory of this municipality often belongs to classes I and II, less often at the transition to III. "

"Every high tide of water takes away, but also brings new quantities of waste, which cover the shores, while the trees are "decorated" with bags. It is obvious that huge amounts of garbage, in the part above Prijepolje, also come from Montenegro ", Malešić said.

The European Commission (EC) estimates that the level of harmonization of Montenegro with the European Union in the field of water management is still limited, and along with the climate changes it presents the weakest link, biologist Jelena Marojevic said for CIN-CG.

"The EC states that wastewater is still the largest source of river pollution in Montenegro. In this sense, more work is expected to solve the problem, especially in the process of drafting management plans for the Adriatic and Danube basins, which have been long-awaited. Montenegro needs to ensure the establishment of a water status monitoring program. Only by fulfilling the EU requirements to which we have committed ourselves, with consistent application of penal policy, raising awareness, changing bad habits and ways of doing business of some economic entities, can we expect that the condition and quality of our rivers will improve, so the Lim is no exception," Marojević concluded.

The management plan for the Danube basin, to which the Lim also belongs, is being drafted and it is expected to be completed by the Water Administration this year.

Drafting a list of pollutants takes a long time

The Environmental Protection Agency has warned several times that "the cadastre of pollutant sources, as a basic instrument in the policy of adopting measures and plans to prevent and reduce pollution, does not exist yet, so it is necessary to work on its establishment as soon as possible."

The Municipality of Berane is preparing the Local Environmental Protection Plan 2019-2023, from which the cadastre of potential polluters of this municipality could be drafted. From the available documents, as is the case in Bijelo Polje, it is not possible to conclude about the causes of pollution.

Professor Mrdak points out that the water cadastre, which, according to the law, should be managed by the Water Administration, is much more important for the water of state importance.

"I know that it does not exist yet, but that does not prevent the municipality from making its list of pollutants," Mrdak said.

The Water Administration answered CIN-CG that in October 2019, they started to make a water cadastre, but that the municipalities did not provide them with "all specific information".

"The municipality of Bijelo Polje submitted to this body the Cadastre of potential polluters. Water and Sewerage Utility of Berane gave a list of legal and natural persons who can be polluters on the territory of this municipality", it is stated in the response of the Water Administration.

One inspector cannot do everything

The most famous environmental incident on the Lim, in addition to fish die-off, is the release of red liquid in July and August 2017. The water inspector has filed two criminal charges against the unknown person, and the investigation is ongoing, the Basic State Prosecutor's Office in Bijelo Polje announced.

In October 2018, near the facility of the local meat processor, red liquid painted the Lim. A criminal complaint was filed against the unknown person, which is also in the investigation phase at the Basic State Prosecutor's Office.

From 2015 to 2020, nine criminal charges were filed on the territory of Berane. In two cases, the defendants for the disposal of municipal waste by applying the institute of deferred criminal prosecution paid 300 Euros each. Seven charges against the unknown persons for the exploitation of gravel and sand are unfinished, and many have expired. Three proceedings were initiated before the Misdemeanor Court in the same period, in one of which a fine of two hundred Euros was imposed, and two cases are still pending. The water inspector issued nine misdemeanor warrants of two hundred Euros each for illegal exploitation of river sediment.

All this is part of 520 inspection controls in five years, which were carried out by one inspector on the Lim. He also brought 21 decisions regarding the exploitation of river sediments, waste disposal, interventions in the riverbed, and the removal of sewer pipes, but as CIN-CG was informed from the Directorate for Inspection Affairs no one was punished.

The institutions in Bijelo Polje have not collected data on how many times and who has been punished for endangering the Lim, while the Communal Police from Berane issued seven misdemeanor orders for illegal dumping of waste near the river, but they avoided answering about the perpetrators and the number of fines.

Almir Mekić, director of the NGO "Euromost", on whose initiative the competent services went out on the field dozens of times, claims that reports are usually submitted when environmental incidents attract public attention. He also says that those irregularities are numerous and suggests more frequent controls.

Professor Mrdak emphasizes that "it is obvious that the sanctions did not help and that they were not enough, because last summer there would not have been a fish die-off, and the Lim would not have had such a gloomy appearance."

He estimates that more people should be involved in the supervision of rivers of state importance in the north of Montenegro.

"A complete reorganization of the water sector is needed, with the delimitation of competencies, specification of procedures, and systematization of jobs. I know that there is no hydrologist employed in the Water Administration, as well as that there is only one water inspector for the entire north, "said Mrdak.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

Pored premijera, poslanika i gradonačenlika Podgorice značajne sume uplatili i rukovodioci i zaposleni u podgoričkoj “Čistoći”. Dejan Milovac iz MANSA-a ukazuje da je to školski primjer kadriranja u javnim preduzećima i unošenja gotovine u legalne tokove

Izvršni direktor podgoričke „Čistoće“ Andrija Čađenović uplatio je 17. marta hiljadu eura na poseban račun DPS-a za lokalne izbore u Tivtu, a njegovi pomoćnici Vojin Katnić i Slobodanka Čabarkapa po 800 eura, pokazuje dokument dostupan na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije. 

U dokumentu se, među onima koji su pomogli vladajuću partiju, pominju i Dimitrije Sekulović i Dušan Radojević, koji su takođe 17. marta uplatili po 400 eura. Imena odgovaraju onima sa spiska zaposlenih u podgoričkoj „Čistoći“, ali CIN-CG nije mogao da dobije potvrdu da li riječ o o njima,  jer iz gradskog preduzeća su saopštili da oni „o politici ne razgovaraju na poslu“.

Prema biračkom spisku u koji je CIN-CG imao uvid, u glavnom gradu žive još po jedan Dimitrije Sekulović i Dušan Radojević

Prije nego što je donijeta odluka o odlaganju izbora u Tivtu, Demokratska partija socijalista (DPS) za potrebe izborne kampanje prikupila je 12.900 eura od donacija, a petina je stigla iz podgoričke „Čistoće“. Među onima koji su pomogli vladajuću partiju su, između ostalih, njen drugi čovjek, premijer Duško Marković, gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković i više poslanika, dok na listi nema nikog ko je na visokim pozicijama u Tivtu.

Kako su sve uplate zaposlenih u „Čistoći“ uplaćene u dva radna dana, na pitanje CIN-CG da li su dobili instrukcije od vladajuće partije u vezi sa prikupljanjem donacija za potrebe izborne kampanje u Tivtu i da li su o tim instrukcijama obavijestili zaposlene, iz gradskog preduzeća su saopštili da na to ne mogu da odgovore.

„Vašim pitanjima uporno pokušavate da u okviru privrednog društva 'Čistoća doo', koje u Glavnom gradu obavlja javnu funkciju-održavanje javne higijene, vodimo razgovore na političke teme. Ukoliko imate neka interesovanja koja se odnose na funkcionisanje našeg privrednog drustva, nadležnostima i povjerenim poslovima koje obavljamo u skladu s zakonom i odlukama Glavnog grada, rado ćemo na njih odgovoriti,“ navodi se u odgovoru koji je sa maila kabineta direktora dostavljen CIN-CG.

Direktor Andrija Čađenović je član Glavnog odbora DPS-a. 

Iz DPS-a nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome da li su dali uputstva za donacije svojim članovima, ako jesu kako ona glase, a posebno da li su ta uputstva proslijeđena gradskom preduzeću „Čistoća“.

Predsjednik DPS i Crne Gore Milo Đukanović donio je 20. marta odluku da se odlože lokalni izbori u Tivtu, koji su bili zakazani za 5. april.

Izbori bi trebalo da se održe u roku od 90 dana nakon prestanka naredbi nadležnih organa kojima su uvedene mjere za sprječavanje unošenja, suzbijanje i prenošenja novog koronavirusa u Crnu Goru.

DPS je predao 11. marta listu kandidata za odbornike sa sloganom "Zbog Tivta. Za Tivćane! DPS Milo Đukanović“ koju predvodi odbornica i poslanica Jovanka Laličić.

Prije odluke o odlaganju izbora potvrđeno je još šest izbornih lista: tri partije – Socijaldemokrate, Hrvatska građanska inicijativa i Socijaldemokratska partija, kao i tri grupe građana Narod pobjeđuje, Bokeški Forum i Goran Božović - časno i odgovorno za bolji Tivat.

Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac u vezi donacije iz Čistoće“ kazao je kako nije novost da se većina rukovodećeg kadra zapošljava po takozvanom partijskom ključu. 

„Dio njih su zvanično članovi političkih partija, a dio je posao dobio u zamjenu za glas na nekim od prethodnih izbora. U tom smislu je očekivano da kroz donacije i plaćanje članarine podržavaju partiju koja ih je instalirala na rukovodeću ili drugu poziciju u javnom preduzeću, jer je to sastavni dio tzv. partijskog zapošljavanja. Nažalost, većina partija koja je na valsti na nekom nivou u državi nije imuna na takav sistem, što decenijama unazad na mjesta na kojima se donose ključne odluke plasira ne najbolje, nego najposlušnije. Na taj način, u ovom slučaju DPS, osigurava ne samo da takav kadar novcem pomažu partiju, nego i da, što je opasnije, dalje prenose politiku svoje partije i na zaposlene vrše pritisak da i oni postanu dio tog sistema,“ kazao je on. 

Milovac podsjeća da je javnost gotovo na svim prethodnim izborima imala prilike da vidi spiskove zaposlenih u državnim institucijama i kompanijama sa oznakama "siguran", "naš", "njihov" i slično. To je, dodaje, školski primjer zarobljavanja državne institucije koja umjesto primarne djelatnosti - pružanja servisa građanima koji je plaćaju, postaje baza sigurnih glasova kako bi se taj isti sistem obnovio već na narednim izborima. 

„Nažalost, ta praksa nije limitirana samo na adrese sa kojim građani dobijaju osnovne komunlane servise, poput zdravstva, obrazovanja, lokalne uprave, već je godinama postala i sastavni dio kadrovske politike i u onim institucijama na kojima bi trebalo da počiva institucionalni otpor ka takvoj praksi. Time je zaokružen sistem zarobljenje države u kome se Crna Gora faktički nalazi već dugo,“ ocijenio je Milovac.

Iz Agencije za sprečavanje korupcije, na čijem je čelu vršilac dužnosti direktora Savo Milašinović, kazali su za CIN-CG da je uvidom u evidenciju utvrđeno da je 17 od navedenih 21 donatora davalo priloge ili članarine DPS-u i u ranijem  periodu.

„Agencija vrši kontrolu visine datih priloga i davalaca priloga, odnosno kontroliše da li se među davaocima priloga nalaze i lica kojima je zabranjeno davanje materijalne, finansijske pomoći i nenovčanih priloga u skladu sa čl. 34 zakona, kao što su fizička lica i preduzetnici koji nemaju biračko pravo u Crnoj Gori, pravosnažno osuđena lica za krivična djela sa elementima korupcije i organizovanog kriminala, strane države i pravna lica, itd. Predmetna kontrola je u toku,“ navodi se u odgovoru Agencije.

Agenciji nije pristigao ni jedan prigovor na kršenje propisa o zabrani vršenja pritiska iz člana 35 Zakona o finansiranju političkih subjekata izbornih kampanja, kojim se propisuje da je zabranjeno bilo kome vršenje pritiska na pravna lica, privredna društva i fizička lica prilikom prikupljanja priloga ili bilo koje druge aktivnosti vezane za izbornu kampanju i finansiranje političkih subjekata.

Kroz 30 kontrola ASK je konstatovala prekoračenje mjesečne potrošnje kod dvije potrošačke jedinice u Tivtu, uzrokovane prijetnjom prinudne naplate, kao iz zbog povećanih izdataka za bruto zarade zaposlenih čiji opis posla podrazumijeva terenski, prekovremeni, noćni i rad u vrijeme praznika. 

Izvršene su i tri kontrole na terenu u kojima nijesu utvrđena kršenja odredbi zakona. Planirane kontrole na terenu političkih subjekata koji predaju izborne liste su odgođene nakon odluke o odlaganju izbora.

Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja propisano je da je učesnik izbora dužan da petnaestodnevno u toku izborne kampanje dostavlja Agenciji izvještaj o prilozima pravnih i fizičkih lica.

Agencija je dužna da na svojoj internet stranici objavi izvještaj u roku od sedam dana od dana prijema.

Izbori u Tivtu trebalo je da budu prvi po kojima bi se primjenjivale nove odredbe Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kojima je granica za donacije fizičkih lica povećana sa 2.000 na 5.000 eura, a za pravna lica sa 10.000 na 20.000 eura.

Milovac ističe da će ovakvo rješenje najviše pogodovati DPS-u. 

„Jer će sada mnogo brže, kroz mnogo jednostavniju mrežu navodnih donatora moći da unese novac u zvanične finansije izbornih kampanja. U vezi sa time, jasno je da je većina mehanizama za nelegalno uticanje na slobodnu izbornu volju i dalje tu, te da možemo očekivati da, pod izgovorom pomoći zbog epidemije virusa korona, budu možda i značajnije prisutni nego ranije. Mislim da je svima jasno da je, bez obzira na tačan datum održavanja izbora, predizborna kampanja već počela, te da je ponovo na djelu zloupotrebe takozvane institucionalne prednosti koju DPS na svakim izborima neupitno ima“, ocijenio je Milovac.

Na sajtu ASK se u ovom dijelu pominje da je za ove izbore donacije primila još jedino izborna lista „Narod pobjeđuje“, koju predvodi Željko Komnenović. Donaciju od 20 eura uplatila je Tijana Dragojević.

„Čestitka“ i iz Herceg Novog

U izvještaju koji se odnosi na period od 5. do 19. marta pominje se ukupno 21 ime, a svi oni uplatili su 12.900 eura u roku od pet dana. Na listi nema nikog od kandidata za odbornike u Tivtu.

Jedina uplata 13. marta došla je od potpredsjednika DPS-a, premijera Duška Markovića, koji je pomogao kampanju vladajuće partije sa 300 eura.

Dan kasnije stigla je najveća uplata – 1.230 eura od odbornika Skupštine opštine Herceg Novi Andrije Radmana. On je za izbornu kampanju dao gotovo cijelu mjesečnu platu. Prema imovinskom kartonu koji je dostavio Agenciji, prošle godine primao je oko 1.350 eura mjesečno, od čega je 225 činila odbornička naknada, a 1.124 sa redovnog posla, ali u kartonu ne piše konkretno gdje.

Drugi po donacijama bio je poslanik DPS-a Petar Ivanović, koji je za kampanju dao 1.050 eura.

To je više od polovine njegovih redovnih mjesečnih primanja, koji su prošle godine iznosili 1.820 eura. Od toga je 1.650 primao za poslaničku platu, a 170 kao vanredni profesor na Univerzitetu Donja Gorica.

Osim direktora „Čistoće“, 1.000 eura dao je i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković. Prema kartonu, on je prošle godine zarađivao oko 1.420 eura, a veći dio godine još nepunih 315 eura kao profesor na Fakultetu političkih nauka.

Što se tiče ostalih donacija, DPS-u je 900 eura dao Željko Lazarević, a 200 eura manje dao je Abedin Adžović, odbornik DPS-a u opštini Tuzi.

Po 600 eura dali su Abedin Pepić i Esad Harović, po 500 poslanici Marta Šćepanović, Miloš Nikolić i Mihailo Anđušić, kao i Marina Vujanović. Sto eura manje dao je Džemal Lekić, a 300 Filip Đuranović, 220 Mensur Hodža, a 200 Danilo Drobnjak.

DPS je za samo nekoliko dana uspio da premaši ono što su za cijelu izbornu kampanju u Tivtu prikupili prije četiri godine - 8.480 eura.

Među onima koji su 2016. pomogli partiju su sadašnji i bivši gradonačelnici Ivan Novosel i Siniša Kusovac, kao i tadašnji odbornik a sada direktor tivatskog „Komunalnog“ Vlado Đukić.

Što se tiče ostalih donacija, DPS-u je 900 eura dao Željko Lazarević, a 200 eura manje dao je Abedin Adžović, odbornik DPS-a u opštini Tuzi.

Po 600 eura dali su Abedin Pepić i Esad Harović, po 500 poslanici Marta Šćepanović, Miloš Nikolić i Mihailo Anđušić, kao i Marina Vujanović. Sto eura manje dao je Džemal Lekić, a 300 Filip Đuranović, 220 Mensur Hodža, a 200  Danilo Drobnjak.

DPS je za samo nekoliko dana uspio da premaši ono što su za cijelu izbotnu kampanju u Tivtu prikupili prije četiri godine - 8.480 eura.

Među onima koji su 2016. pomogli partiju su sadašnji i bivši gradonačelnici Ivan Novosel i Siniša Kusovac, kao i tadašnji odbornik a sada direktor tivatskog „Komunalnog“ Vlado Đukić.

Milovac: Razrađena šema unosa gotovine

Direktor Istraživačkog centra MANS-a ističe da su njihova istraživanja o donacijama političkim partijama tokom izbornih kampanja 2016. i 2018. godine pokazala da postoji dosta prostora za sumnju da se upravo kod uplata fizičkih lica u zvaničan finansijski sistem unosi novac iz nepoznatih izvora. 

Istraživajući donacije DPS-a za parlamentarne izbore 2016. godine, prema riječima Milovca, sasvim je postalo očigledno da postoji veoma dobro razrađena šema kroz koju DPS unosi novac na svoje račune, pod izgovorom da se radi o donacijama. 

„Jedan način je bio taj što se na ime fizičkih lica uplaćuju prilične svoje novca, istog dana, u istoj poslovnici, a koliko je kompletna šema bila očigledna pokazao je slučaj 'Vrela Ribnička' gdje je za samo nekoliko dana izborne kampanje DPS iz najsiromašnijeg naselja u Podgorici prikupio čak 30.000 eura, od ukupno oko 600.00,  koliko su prikupili od donacija iz cijele Crne Gore,“ kazao je on za CIN-CG.

„Drugi način je da visoki državni i politički funkcioneri 'pomažu' svoju partiju tokom kampanje, pa smo takođe zabilježili uplate u samo jednoj podgoričkoj poslovnici banke, iako se radi o funkcionerima koji dolaze iz različitih opština. Podaci govore da su uplate iz opština dolazile samo određenog dana, što ostavlja veliki prostor za sumnju da se nije radilo o dobrovoljnim donacijama, već da su velike svote unošene u finansijski sistem DPS-a planski,“ kazao je Milovac.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ