I pored toga što ispunjavaju uslove za zaštitu, ova, i za Evropu po biodiverzitetu vrijedna staništa, puna su otpada, ilegalne gradnje, nedozvoljene sječe i krivolova. Tu se podmeću požari, pale gume i zagađuje okolina

Andrea PERIŠIĆ

Tone smeća koje niko ne čisti, prostori pretvoreni u divlje deponije, plastika, kese, automobilske gume, mrtve životinje... Tako sad izgledaju i Ćemovsko polje nadomak Podgorice i Velika plaža sa zaleđem u Ulcinju, staništa koja su zbog specifičnosti i izuzetne vrijednosti biodiverziteta kandidati za dvije važne ekološke međunarodne mreže – Emerald i Natura 2000.  

Da li zbog zapuštenosti ili nedovoljne informisanosti, većina građana koje smo anketirali putem onlajn upitnika, nije upoznata da ovi predjeli imaju veliki ekološki potencijal i biodiverzitetsku vrijednost, niti da bi mogli postati dio važnih svjetskih mreža za zaštitu prirode. O ovim prostorima država bi morala bolje da brine. 

Emerald staništa smatraju se ključnim za očuvanje biodiverziteta u Evropi. Ova područja su odabrana zbog prisustva rijetkih, endemičnih i ugroženih vrsta, kao i staništa koja su od velikog ekološkog značaja na evropskom nivou. Na formiranju ove mreže rade zemlje Evropske unije (EU), kao i neke zemlje Evrope, sjeverne Afrike i Azije. Ova mreža počiva na Konvenciji o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa, takozvanoj Bernskoj konvenciji. Zemlje koje su potpisale ovu konvenciju dužne su da čuvaju i održavaju prostore koje su nominovale za ovu mrežu. Crna Gora je to učinila 2009. godine, a 2011. je nominovala 32 područja. Nepoštovanje EU konvencija usporava ulazak Crne Gore u EU i loše utiče na integritet države. 

Ćemovsko polje jedna je od rijetkih preostalih prirodnih pseudostepa istočnog Mediterana. Iako je prepoznato kao potencijalno Emerald područje danas je to polje, koje obuhvata površinu od 55,5 kvadratnih kilometara nadomak Podgorice, žrtva ilegalnog odlaganja otpada, paljenja guma, krivolova, podmetanja požara, nezakonite sječe drveća i nelegalne gradnje.  

Slično je i sa Velikom plažom, jednom od najljepših plaža u ovom dijelu Evrope, sa nepreglednim pješčanim žalom koji se prostire na 13 kilometara, koja je dom posebnim vrstama  od kojih su neke zbog specifičnosti staništa samo tu nastanjene. Već godinama su na ovom čarobnom prostoru pojedini njegovi djelovi pretvoreni u divlje deponije.   

Dodatna prijetnja su i skorašnje najave premijera Crne Gore Milojka Spajića da bi moglo doći do prenamjene prostora oba kandidata za Emerald mrežu. ,,Vidim grad koji se formira na Velikoj plaži, vidim Central business district Ćemovsko polje”, kazao je Spajić gostujući u podkastu “DisKrimiNacija” NVO Centar za građanske slobode (CEGAS). 

Prethodna uprava resornog ministarstva za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da među glavnim štetnim antropogenim uticajima na ova područja prepoznaje intenzivnu urbanizaciju, a na Ćemovskom polju još i - intenzivnu poljoprivredu. 

,,Osnovna mjera za zaštitu Ćemovskog polja (i drugih kandidata) je zvanično proglašavanje za Emerald područje, na čemu, u saradnji sa relevantnim institucijama i organizacijama, radimo. Direktorat za zaštitu prirode je kao mjeru zaštite ovih važnih područja predložilo da zvanično nominovani kandidati za Emerald područja uđu u Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine koji je u izradi”, navode iz ovog Vladinog resora. 

I Ćemovsko polje i Velika plaža identifikovani su i kao potencijalna Natura 2000 staništa. Velika plaža je još 1968. godine zaštićena i danas ima status spomenika prirode, dok Ćemovsko polje zvanično nema još nikakav oblik zaštite, iako, prema raznim nacionalnim i međunarodnim strateškim dokumentima, ispunjava sve uslove.

Natura 2000 mreža obuhvata zaštićena područja na teritoriji EU. Ključna razlika između Natura 2000 i Emerald mreže leži u tome što države koje ne vode računa o proglašenim Natura 2000 područjima mogu za to odgovarati pred sudom. U zemljama EU Natura 2000 je ono što je Emerald  za kandidate za EU, pa se može reći da je sticanje Emerald statusa praktično preduslov za Natura 2000. 

Ćemovsko polje kao riznica ljekovitog bilja 

,,Biljni i životinjski svijet je raznolik na Ćemovskom polju. Iako je većini asocijacija na deponiju i nelegalnu gradnju, ovo područje je jedna od rijetkih prirodnih pseudostepa na Balkanu. Za razliku od stepa, pseudostepe (kao što je Ćemovsko polje) sa travama i jednogodišnjim biljkama imaju tipičnu mediteransku rasprostranjenost u područjima sa mediteranskom ili izmijenjeno mediteranskom klimom. To su poluprirodna staništa, jer, iako su sastavljena od biljnih vrsta koje su se spontano razvile i prilagodile, zamjenjuju ih ili im prethode drvenaste biljne zajednice. Pseudostepe su često rezultat remetilačkih procesa obično povezanih sa ljudskim aktivnostima: vatrom, ispašom stoke, uzgojem usjeva i šumskim uzgojem”, objašnjava za CIN-CG Dragana Saveljić biološkinja iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Na Ćemovskom polju, prema njenim riječima, identifikovana je otprilike petina ukupne flore u Crnoj Gori, čak 1153 biljne vrste, od čega su 34 vrste balkanski endemi, a četiri postoje samo na prostoru bivše Jugoslavije. Jedna od te četiri je dalmatinski zumbulčić (Hyacinthella dalmatica), strogo zaštićena vrsta, rijetka biljka sa zvonastim pojedinačnim cvjetovima plavičaste boje. ,,Tu je da nas podsjeti da nebo iznad Ćemovskog polja može biti čisto i plavo baš kao njene latice i da od nas zavisi opstanak njenog staništa”, navodi Saveljić. 

U ovom području najviše dominiraju biljke iz porodica trava, glavočika, leptirnjača i usnatica. Tu se može naći čak 17 vrsta iz porodice orhideja, što je skoro polovina od ukupnog broja vrsta orhideja u Crnoj Gori. 

I u vrijeme kralja Nikole bio je, ističe Saveljić, prepoznat veliki potencijal Ćemovskog polja za uzgajanje ljekovitih biljaka. ,,Tada je na ovom polju najviše uzgajan buhač, aromatična biljka u svijetu poznata kao prirodni insekticid”. 

Osim buhača, na Ćemovskom polju rastu još i žalfija, kamilica, smilje, majčina dušica, pelin,… Često se može naići i na matičnjak, mentu, dubčac (vrste u narodu poznate kao trava iva i pepeljuša), kao i na vrijesak, značajnu medonosnu biljku. 

Prema riječima Saveljić, zbog velikog broja sunčanih dana (eterična ulja se pri velikoj izloženosti suncu najviše sintetišu i tada su najintezivnija), smatra se da kamilica sa Ćemovskog polja sadrži čak dva puta više azulena od onih koje se uzgajaju u drugim djelovima Evrope. ,,To je samo jedan od razloga zašto je Ćemovsko polje izuzetno stanište. Smilje je jedna od najtraženijih aromatičnih biljaka, jako je cijenjeno i skupo, pogotovo u kozmetičkoj industriji. I sam naziv (Helychrisum, helios – sunce) navodi nas na to gdje možemo naći ovu biljku, a gdje ćete osunčanije mjesto nego suva i topla brda oko Ćemovskog”, kaže ova biološkinja. 

Ona podsjeća na staru srednjevjekovnu poslovicu – “zašto da čovjek umre kada mu žalfija raste u vrtu?”. ,,Mogli bismo ovo preformulisati u ‘zašto da čovjek umre kada mu žalfija raste na Ćemovskom polju?’. Zar ne bi bilo ljepše udisati eterična ulja aromatičnih biljaka nego dim zapaljenih guma? Zar ne bi bilo ljepše sakupljati besplatno ljekovito bilje nego taložiti teške metale i mikroplastiku za generacije koje nam dolaze?”, pita se ona. 

,,Prije nekoliko desetina godina Ćemovsko polje prekrile su Plantaže 13. jul i to se danas vodi kao najveći vinograd u Evropi u jednom komadu. Danas svjedočimo ekstremnom širenju Podgorice i Tuzi, kao i Plantaža, izgradnji infrastrukture, eksploataciji zemlje i šljunka, a i nekontrolisanom odlaganju otpada. Sve te aktivnosti koje se sprovode na Ćemovskom polju imaju velike negativne efekte”, navode iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) za CIN-CG. 

Na osnovu istraživanja u periodu od 2016. do 2019. godine iz EPA-e su ustanovili da je od nekoliko hiljada hektara na Ćemovskom polju preostalo svega 924 hektara koji izgledaju onako kako su izgledali u periodu prije nego što su Podgorica i Tuzi počeli da se grade i šire i prije izgradnje vinograda. ,,Taj prostor je ušao kao kandidat za specijalno zaštićena područja (SPA) na osnovu Direktive o zaštiti ptica i Ćemovsko polje je značajno posebno tokom proljećne seobe ptica kada ogroman broj ptica koje ulaze u Crnu Goru preko Delte Bojane, pa onda preko Koplika i tog suvog dijela oko Skadarskog jezera, prelazi preko Ćemovskog polja, Bjelopavlićke ravnice ka svojim destinacijama u centralnoj, istočnoj, sjevernoj Evropi, pa i Sibiru. Tu je i ogroman broj grabljvica koje prolaze preko Ćemovskog polja i ono je njihovo značajno mjesto za odmor pri seobi”. 

Iz EPA-e još napominju da je Ćemovsko polje važno i za nekoliko vrsta ševa, koje su hrana za grabljivice. ,,Ostaje da se nadamo da će proglašavanjem mreže zaštićenih područja na osnovu Natura 2000 predloženi dio za zaštitu Ćemovskog polja biti zaštićen i da ćemo tom zaštitom omogućiti opstanak ovim vrstama ptica koje su tzv. Natura 2000 vrste”. 

Koliko područja poput Ćemovskog polja mogu biti značajna lijepo ilustruje činjenica da su pojedine stepe pod UNESCO zaštitom. Takve su, recimo, istočne mongolske stepe, najveći preostali netaknuti umjereni travnjaci na Zemlji.

Ptice svijaju gnijezda među otpadom

Ćemovsko polje je i potencijalno Područje od međunarodne važnosti za biljke (IBA), Područje od međunarodne važnosti za ptice (IPA), kao i Ključno biodiverzitetsko područje (KBA). Ono je dom za preko 40 vrsta ptica, od kojih su neke strogo zaštićene Direktivom o pticama, kao što su velika i kratkoprsta ševa, noćni potrk, poljska trepteljka, siva vjetruška, stepska vjetruška, osičar i modrovrane… Ptice sa ovog lokaliteta pretežno svijaju gnijezda na zemlji, u travi, među kamenjem. I otpadom.

Biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE) Andrijana Mićanović za CIN-CG kaže da je Ćemovsko polje značajno stanište i za više vrsta gmizavaca, od kojih je važno istaknuti četveroprugastog smuka (Elaphe quatuorlineata), leopardovog smuka (Zamenis situla) i šumsku kornjaču (Testudo hermanni). ,,Sve tri vrste su zaštićene na nacionalnom i međunarodnom nivou (Evropskom direktivom o staništima - Annex II, Annex IV). S obzirom na to da je ovo područje prostor koji je neurbanizovan, a u slučaju osiguravanja komunikacije sa okolnim neurbanizovanim površinama, Ćemovsko polje će u budućnosti imati važnu ulogu u održavanju prisutnih populacija“, navodi Mićanović.

Ovo područje ima i karakterističnu entomofaunu. ,,Na ovom tipu staništa najveći broj prisutnih vrsta insekata pripada leptirima, pravokrilcima (zrikavcima) i opnokrilcima. Navedene grupe na ovom području imaju stalan izvor hrane i mjesto za razmnožavanje i ishranu larvi zbog prisustva velikog broja zeljastih biljnih vrsta. Na prostoru Ćemovskog polja prisutne su četiri konzervaciono značajne vrsta leptira - Euphydryas aurinia i Zerynthia polyxena, Iphiclides podalirius i Papilio machaon. Ovdje žive još i tri endemske vrste zrikavaca za oblast Dinarida i Balkanskog poluostrava - Barbitistes ocskayi, Ephippiger discoidalis i Eupholidoptera chabrieri”, kaže za CIN-CG biolog Bogić Gligorović. 

Iz NVO EnvPro ističu da bi bilo važno primijeniti određene konzervacione mjere za Ćemovsko polje. Među njima prvenstveno misle na čišćenje cijele oblasti, što bi bila jedna od najzahtjevnijih, u pogledu finansija, vremena i potrebnih resursa, ali i najpotrebnijih aktivnosti. 

Ističu i da ovo područje posjeduje veliki turistički potencijal, ali da bi se razvoj u tom pravcu morao zasnivati na poštovanju prirode. ,,Zato smo izgradili čeku za fotografisanje ptica, gdje ljubitelji prirode, fotografije, ornitolozi mogu boraviti i posmatrati ptice koje se zadržavaju na konstruisanoj barici ispred čeke. Na području je moguće uspostaviti i dodatne čeke”. Iz ove NVO navode i da bi bilo korisno održavanje polja neintezivnom ispašom ili košenjem. 

Na Ćemovskom polju su se, Prostorno-urbanističkim planom Glavnog grada – Podgorice do 2025. godine, predviđali prostor za individualno stanovanje (stanovanje malih gustina) - na obrublju kod Omerbožovića i Dinoše, kao i površine za poljoprivredu, sport i rekreaciju. U 2022, kada je funkciju gradonačelnika Podgorice obavljao Ivan Vuković, iz Glavnog grada su najavljivali gradnju centralnog gradskog parka na površini od 43,7 hektara na Ćemovskom polju, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. Tada je pokrenuta i elektronska platforma nacemovsko.me, preko koje su građani kandidovali ideje za uređenje parka. Tako su predlagali pravljenje botaničke bašte, vještačka brda i jezera sa ostrvima, akvarijume, vrt ruža i cvjetne bašte, akva park, prostor za vjenčanja na otvorenom,… 

Važno je, ipak, naglasiti da bi se pri svakom ulaganju morali uzeti u obzir jedinstvenost i važnost Ćemovskog polja onakvog kakvo je sada i kakvo je oduvijek bilo sa aspekta biodiverziteta. 

Dok su sprovodili socio-ekonomsku analizu, iz NVO EnvPro su saznali i da je veliki broj građana i građanki zainteresovanih za zaštitu Ćemovskog polja. 

Veliku plažu uništava neodrživo prostorno planiranje, dine nestaju 

Arhitektica i izvršna direktorica udruženja Dr Martin Schneider-Jacoby (NVO MSJA) Zenepa Lika ocjenjuje da se ključni štetni efekti na Veliku plažu ogledaju u neodrživom prostornom planiranju i korišćenju ovog područja. 

,,Može se početi od Prostornog plana posebne namjene (PPPN) OP - DSL sektor 65 i 66, koji je isparcelisao Veliku plažu (i zaleđe) u sektore za turizam i time presudio ovom djelu obale, jer iako je ukazano na značaj ovog prostora i na sve što mu prijeti, ne postoji adekvatan monitoring aktivnosti koje se ovdje sprovode. To se prije svega odnosi na upravljanje Javnog preduzeća Morsko dobro (JPMD) i na način na koji se djelovi plaže daju u zakup”, objašnjava Lika.  

Iako postoje jasne smjernice kako se plaža može koristiti i šta se i kako smije graditi, na terenu to niko ne kontroliše. ,,Sama činjenica da je prećutno omogućeno zakupcima da postave prilazne tornjeve, pa čak i da asfaltiraju prilaz u zaštićenim dinama, ukazuje na to da je isključivo profit važan. Veliki dio ovih jedinstvenih dina, koje imaju ulogu da sačuvaju plažu od erozije, uništen je i prenamijen u parking prostore za kupače. Negativni uticaji na ova područja šire se i na močvarna staništa. U ime razvoja turizma se žrtvuju jedinstveni pejzaži, a sve to znači da ne postoji ozbiljan pristup zaštiti ovog područja”, navodi ona. 

Iz JPMD-a za CIN-CG kažu da je Služba za uređenje i izgradnju morskog dobra vršila aktivnosti posljednjih par godina na izvođenju radova privremenog riješenja izgradnje vještačkih dina ispred objekata HTP Ulcinjske rivijere. Objašnjavaju da su se te aktivnosti izvodile fazno i da su podrazumijevale izgradnju dina za zimski period i razastiranje dina u cilju stvaranja plažne površine za nesmetano odvijanje ljetnje turističke sezone. ,,Kroz DSL-ove su date jasne smjernice kako izgradnje, tako i zaštite predmetnog prostora, što znači da nije isparcelisano, već podjeljeno na module kroz DSL“, tvrde. 

Kao dugoročne posljedice štetnih uticaja čovjeka na područje Velike plaže sa zaleđem ističu gubljenje biodiverziteta i trajno uništavanje prirodnih vrijednosti. ,,U krajnjem, može doći i do gubitka područja. Najvažnije je pojačati kontrole nadležnih inspekcijskih organa na terenu, kao i njihovu saradnju sa drugim državnim institucijama“, kažu još iz JPMD-a. 

Lika ističe da, u institucionalnom smislu, nema adekvatnih sankcija, niti je urađen bilo kakav plan saniranja ilegalnih deponija koje se šire cijelom dužinom zaleđa Velike plaže. ,,Iako je ove godine Komunalno preudzeće pokrenulo nekoliko akcija, to nije dovoljno. Niko se ne bavi ni problemom pražnjenja septičkih jama hotela, pa se to dešava u neposrednoj blizini plaža, i to u močvarnom dijelu Velike plaže”. 

Raniji zvaničnici resornog ministarstva kažu da zarad adekvatnije zaštite Velike plaže, Agencija za zaštitu životne sredine priprema Studiju revizije, koja je u finalnoj fazi. ,,Revizija će predložiti mjere zaštite kao i druge važne aspekte očuvanja”, navode iz ovog Vladinog resora za CIN-CG. 

Nestaju vrijedne dine

Arhitektica i izvršna direktorica NVO MSJA smatra da je neophodno revidiranje prostornih planova, koji bi morali biti usklađeni sa značajem Velike plaže. ,,Treba da se uradi analiza postojećeg stanja sa preporukama i smjernicama revitalizacije i sanacije dina i zaleđa plaža. Potrebne su ozbiljnije kontrole, kao i poseban monitoring i plan upravljanja ovim područjem. Treba smanjiti i broj zakupaca plaža jer će se tako smanjiti i parkinzi, restorani, skladišta…”, navodi Lika, i predlaže da se uvede javni prevoz, e-bus, koji bi turiste prevozio do Velike plaže.  

U doktorskoj disertaciji ,,Geobotanička karakterizacija vaskularne flore Velike ulcinjske plaže i njenog zaleđa u Crnoj Gori” iz 2016. autorka Nada Bubanja navodi da je prilično oskudna istraženost ovog lokaliteta. ,,Na prostoru Velike plaže i ostrva Ada Bojana prisutno je 16 biljnih endema od čega je 11 balkanskih endema i pet subendema čiji areal prelazi granice balkanskog poluostrva. Zastupljeno je 12 Natura 2000 staništa”, piše u ovom radu. 

Velika plaža sa zaleđem ima razne tipove staništa, od pjeskovitih plaža i pokretnih dina, koje su jako rijetke, zatim, preko mediteranskih slanih močvarnih livada, mediteranskih povremenih lokvi, mediteranskih visokih hidrofilnih livada, do galerija bijele vrbe i topole, i drugih… Iz CDE-a ističu da su močvare na Velikoj plaži jedinstveno stanište u Evropi: ,,Tu živi veliki broj ptica. Recimo, to je dom za oko jedan odsto ukupne evropske populacije rijetke vodene ptice – barskog pjetlovana ili barskog pjetlića. Ova ptica je zaštićena u Crnoj Gori. Močvarna staništa u zaleđu Velike plaže su izuzetno značajna, jer u njima živi posebna vrsta zelene žabe - skadarska žaba (Pelophylax shqipericus) koja je endem Balkanskog poluostrva i zakonom zaštićena vrsta u Crnoj Gori“. 

Velika plaža je bogata i rijetkom vegetacijom. Tako se u njenoj okolini mogu pronaći biljke koje štiti domaće zakonodavstvo i EU direktive. Jedna od njih je skadarski hrast, endemična podvrsta hrasta lužnjaka, jedini zakonom zaštićeni hrast u Crnoj Gori. Istraživanje koje je sprovelo Crnogorsko društvo ekologa pokazalo je da su nekada postojale nizijske šume ovog hrasta u dolini rijeke Bojane, ali da se one danas, zbog uticaja čovjeka, ogledaju tek u pojedinačnim stablima i malim ostrvskim zajednicama. Jedan od simbola Velike plaže je i prelijepi morski ljiljan (Pancratium maritimum).

Različiti tipovi staništa na području Velike plaže, njenog zaleđa i Delte Bojane čine jedinstvenu ekosistemsku cjelinu u kojoj je prisutan veliki broj raznovrsnih vodenih i kopnenih staništa koncentrisanih na prostoru relativno male površine, objašnjava još ovaj biolog. ,,Raznovrsnost tipova staništa na ovom području pruža uslove život velikom broju različito prilagođenih vrsta insekata. Ovo područje predstavlja jedan od globalno značajnih centara biodiverziteta“, napominje on. 

Dokazano je i da je pijesak na Velikoj plaži ljekovit i pogodan za primjenu u medicinske svrhe, naročito za liječenje oboljenja kičme, reume, diskopatije… Ipak, danas se on na pojedinim mjestima ne može vidjeti, od raznoraznog otpada koji se tu skuplja godinama. 

I Ćemovsko polje i Velika plaža prave su riznice prirode nadomak gradova gdje ljudi pronalaze utočište, prostor za rekreaciju, mir i inspiraciju. Njihova važnost posebno se istakla za vrijeme COVID-19 krize, kada su ljudi tražili mjesta za opuštanje i smiraj. Ukoliko se nastavi sa njihovim uništavanjem, izgradnjom industrijskih zona, hangara i hotela za masovni turizam, gdje će to ubuduće činiti? 

Podaci Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA) pokazuju da su, do kraja 2021. godine, zaštićena područja pokrivala 26 odsto teritorije EU, pri čemu je 18,6 odsto ovih područja označeno kao Natura 2000.

Strategija EU o biodiverzitetu za 2030. postavlja kao cilj zaštitu najmanje 30 odsto teritorije EU do 2030. godine, a istovremeno se mora osigurati da se svim zaštićenim područjima efikasno upravlja. 

Crna Gora, zemlja koja teži da postane članica EU, sudeći po stanju na Ćemovskom polju i Velikoj plaži, uveliko kasni da ispuni obaveze prema zahtjevima Evropske unije, ali i potrebama sopstvenog stanovništva i očuvanja biodiverziteta. 

Velika plaža sa zaleđem važno stanište insekata

Na području zaleđa Velike plaže uključujući Deltu Bojane prisutno je 21 konzervaciono značajnih vrsti insekata, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) biolog Bogić Gligorović.  ,,Ovdje žive četiri važna tvrdokrilca - Cerambyx cerdo, Osmoderma barnabita, Lucanus cervus i Oryctes nasicornis. Cerambyx cerdo je ranjiva vrsta na IUCN Crvenoj listi Evrope, dok je Oryctes nasicornis zaštićena nacionalnim zakonodavstvom. Vrsta Luciola novaki endem je Ulcinja. Na ovom prostoru prisutno je šest značajnih vrsta leptira - Euplagia quadripunctaria, Lycaena dispar, Euphydryas aurinia, Zerynthia polyxena, Iphiclides podalirius i Papilio Machaon, kao i nekoliko važnih vrsta vilinih konjica i djevica - Cordulegaster heros, koja je skoro ugrožena vrsta na IUCN Crvenoj listi Evrope, Lindenia tetraphylla, koja potpada pod ranjive vrste na ovoj listi. Područje Delte Bojane zajedno sa Skadarskim jezerom predstavlja globalno najznačajnije područje za ovu vrstu. Vrste Lestes macrostigma, Cordulegaster bidentata, Gomphus schneiderii, Onychogomphus forcipatus su u NT kategoriji ugroženosti na IUCN Crvenoj listi Evrope, dakle skoro ugrožene vrste“.

Na ovom području, prema riječima Gligorovića, živi i pet endemskih vrsta zrikavaca - Acrometopa macropoda, Saga natoliae, Barbitistes ocskayi, Ephippiger discoidalis, Eupholidoptera chabrieri. 

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode" koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović je poručio da će staviti veto na izgradnju u velikom dijelu prostora, ograničiti gradnju na primorju, ali i sjeveru, na okruglom stolu "Prostorno planiranje i evropske integracije: Kako do održivog plana", koji je juče organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ministar je ocijenio i da se mora više poštovati mišljenje Agencije za zaštitu životne sredine.

"Moramo napraviti rez, a temelj treba da bude PPCG. Apelujem da u javnoj raspravi koja će biti ubrzo na nacrt dokumenta svi daju suštinske komentare i kritike", istakao je Odović.

Prostorno planiranje pretvorilo se u praonicu novca kriminalnim krugovima, a uništeni su najljepši prostori u zemlji od Budve do Durmitora, ocijenila je direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović.

Zaključeno je da se mora prekinuti sa trodecenijskom praksom uništavanja prostora.

"Sva naša istraživanja su pokazala da je sve u planiranom haosu koji je nekome odgovarao. Ni Vlade nakon DPS nisu uradile dovoljno da zaštite prostor i prirodu. Mijenjaju se vlasti, ali se devastacija nastavlja", istakla je Tadić Mijović.

Zamjenica šefa Sektora za saradnju u Delegaciji EU Liselotte Isaksson je ocijenila da je

veoma važno ne samo planirati, već i pratiti planove.

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić je podsjetio da je PPCG najvažniji dokument nakon Ustava i ako smo ekološka država i PPCG bi trebao da ide u tom pravcu.

"Moramo prekinuti sa fantonskim javnim raspravama, učiti na greškama, da više ne bi iz jednog UNESCO područja u drugo prelazili preko miniranih terena i gradili u zaštićenim područjima".

Arhitektica Biljana Gligorić iz EXPEDITIO podsjeća da od 2002. dobijamo upozorenja da je status Kotora ugrožen.

"Donosioci odluka su ti koji zaista utiču na naš prostor, a mi imamo pogrešne politike i vizije razvoja", ocijenila je Gligorić.

Aktivistkinja i arhitektica Zenepa Lika je takođe ocijenila da zloupotrebljavamo naš Ustav i uništavamo prostore koji su javno dobro.

Arhitektice iz KANE Sonja Dragović i Jelena Rabrenović su predstavile publikaciju o devastaciji Kolašina, navodeći da je uništavanje tog grada krenulo od 2008, a doživjelo ekspanziju programom ekonomskog državljanstva.

"Od 12 infrastrukturnih projekata, 7 je u Kolašinu, infrastruktura to ne može da podrži".

Okrugli sto je organizovan u sklopu projekta Ima li plana? Prostorno (ne)planiranje, urbanizam i infrastrukturni projekti u Crnoj Gori, koji CIN-CG realizuje uz podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave, u okviru programa: OCD u Crnoj Gori - od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M'BASE, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO).

• Priče četiri države iz Zapadnog Balkana koji u ovom trenutku hodaju evropskim putem su različite, iako sagledane preko briselskog dvogleda emituju istu sliku: Slaba ekonomija, korupcija, politički dirigovano pravosuđe i problemi sa susjedima.
• Iako su dobrodošle šest milijardi evra investicija, koje je najavila Fon der Lajen, za njihove potencijalne korisnike, oni su još jedan mehanizam EU za održanje svog rejtinga na Zapadnom Balkanu, otkako je postalo jasno da igra mačke i miša među Briselom i zemalja kandidata nije ni izdaleka završena.
• Pitanje koje dobija na intenzitetu je da li će Albanija sama produžiti evropski put ukoliko u Skoplju ne bude postignuta saglasnost između vlasti i opozicije oko ustavnih promjena koje traže iz Brisela.

Voz za EU

EU planira da sa šest milijardi evra investicija pomogne zemljama Zapadnog Balkana u sprovođenju reformi, neophodnih za evropske integracije. Ova vijest koju je saopštila šefica Evropske Komisije, Ursula fon der Lajen, kod svih je prouzrokovala ravnodušnost. Iako su sredstva dobrodošla, za njihove potencijalne korisnike, oni su još jedan mehanizam EU radi održanja svog rejtinga na Zapadnom Balkanu, otkako je postalo jasno da igra mačke i miša između Brisela i zemalja kandidata oko članstva u Uniji, ni izdaleka nije završena.

Sjeverna Makedonija nije uspjela da isporuči ustavne promjene, što znači da je evropski voz i ovog puta prošao bez zaustavljanja u Skopju, ali ako je za nekakvu utjehu, ni ostali aspiranti – Srbija, Crna Gora, Albanija – ne mogu da se nadaju na voznu kartu u slavljeničkom kupeu. Svaka od ove tri zemlje nalazi se u različnim fazama evrointegracija, ali njihov zajednički imenitelj je – treba da pričekaju za članstvo u EU.

Prisustvo njemačke demohrišćanke Ursule Fon der Lajen u Makedoniji, koja je došla da lobira i prije referenduma oko Prespanskog ugovora u 2018. godini, tada u svojstvu ministrice odbrane Njemačke, prošlo je tiho i bez pompe sa kojom je bila dočekana prethodnih nekoliko puta. Razlog je rastuće nezadovoljstvo od zahtjeva za ustavne promjene, za koje je makedonski dio društva izrazio protivljenje. To, naravno, nije moguće dovesti u korelaciju sa željom zemlje da se pridruži Evropskoj Uniji.

U anketi Evrotinka – Centra za evropske strategije, objavljene u oktobru,  60,8 procenata anketiranih rekli su da je EU najbolja alternativa za Makedoniju, ali su 55,8 procenata rekli i da je odnos EU nefer, nadmen i ucjenjivački. Ako se naši prijatelji Evropljani pitaju zašto postoji takvo mišljenje u Makedoniji, evo zašto: Jedno kratko pretraživanje interneta dovodi vas do naslova iz 1995. godine – „Makedonija je uhvatila evropski voz“. 28 godina kasnije, makedonski voz još uvek putuje ka Briselu.

Stvari ne stoje bolje ni kod drugih zemalja Zapadnog Balkana, koje su odavno zaustavljene na evropskom kolosjeku, ali ili nije bilo mjesta u vozu, ili je on bio previše zahuktan, kako bi se zaustavio na prašnjavim i ostarjelim stanicama Balkana.

Crna Gora je dobila status kandidata u decembru 2010. godine, a pregovori o pristupanju počeli su sredinom 2012. godine. Pregovara 11 godina, sva 33 poglavlja su otvorena, a samo tri su zatvorena. Samo Turska zasad ima duže iskustvo od Crne Gore u pregovorima. Pristupni proces godinama tapka u mestu, između ostalog, i zbog nemogućnosti parlamentarne većine da okonča imenovanja u pravosuđu.

To što godinama koči Crnu Goru je nedovoljni napredak u poglavljima 23 i 24, koji sada sačinjavaju prvi klaster. Napredak u svim drugim poglavljima zavisi od napretka u oblastima vladavine prava, sudstva i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Prema novoj metodologiji pregovora, ni jedno poglavlje ne može da bude zatvoreno, dok ne budu ispunjene privremena mjerila u tim oblastima.

Mi smo za EU, ali je li EU za nas?

Ipak, zamagljeni horizont prema Briselu ne obeshrabruje optimistične Crnogorce. Prema zadnjem istraživanju javnog mnjenja, izmjereno je rekordno visok nivo podrške za članstvo u EU. Prema istraživanju Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) iz Crne Gore iz maja ove godine 76 procenata građana podržava članstvo Crne Gore u Evropskoj Uniji, što je za jedan procenat više od prethodnog istraživanja iz decembra. Istraživanje je sprovedeno od 1. do 14. maja 2023. godine, na 1.003 ispitanika. Prema tom istraživanju, ukoliko bude raspisan referendum za članstvo Crne Gore u EU, podržali bi ga 84,9 procenata, a protiv bi bili 15,1 procenata.

Albanski građani, takođe, žele da se pridruže Evropi isto kao i pre 33 godine, kada su izašli sa sloganom „Hoćemo da Albanija bude deo Evrope“. Nijhova podrška integraciji u velikoj evropskoj porodici je ostala nepokolebljiva, iako na to čekaju više od tri decenije.

U ljeto 2022. godine, u istraživanju koje je sproveo EU Barometar, 93 posto Albanaca su izjavili da će zemlja biti članica Evropske Unije. Istraživanje je bilo sprovedeno na reprezentativnom primjerku od 1.012 građana iz cijele Albanije. U drugom istraživanju Bezbjednosnog barometra za Zapadni Balkan, u periodu septembar-oktobar 2022. godine, odgovori su pokazali da čak 98,43 posto ispitanika podržavaju članstvo Albanije u EU.

Ipak, to što su jedni od najproevropskijih ljudi izgleda im ne olakšava put integracija. Nakon niza blokada, Evropska Unija zvanično je otvorila pregovore sa Albanijom prošlog ljeta. U ovom trenutku, zemlja je u takozvanom skrining procesu, a to znači analitički pregled zakonske regulative.

Jedina u ovoj grupi zemalja koja, iako godinama vodi pregovore za članstvo, Srbija, ne manifestuje veliki entuzijazam, bar kada se radi o građanima.

Podrška javnog mišljenja o pristupanju u EU je značajno manja u Srbiji nego u Albaniji, Crnoj Gori i u Severnoj Makedoniji. Razlozi su kosovsko pitanje i iracionalni odnos prema Rusiji i prema Vladimiru Putinu, prema kojima većina građana pokazuju pozitivne stavove, a to pokazuju sva istraživanja. Društvo u Srbiji je polarizovano oko pitanja za pristupanje u Evropskoj Uniji.

Prema rezultatima iz zadnjeg istraživanja javnog mišljenja u Srbiji, sprovedenog u decembru 2022. godine, 43 procenata građana podržavaju ulazak zemlje u EU, dok su 32 posto protiv.

„Stalna uslovljenost i ucjena“ sa strane EU je okarakterizovana kao najveći razlog za probleme u pristupanju EU, prema anketiranim ljudima. Polovina građana smatraju da problemi u odnosima između Beograda i Prištine treba da budu riješeni bez obzira na očekivanja iz EU. Ispitanici su prepoznali pozitivne aspekte EU, kao što su slobodno putovanje i viša stopa zaposlenosti, ali strahuju od gubljenja kulturnog identiteta.

Nataša Dragojlović, nekadašnja koordinatorica Srbije za EU, kaže da odnosi sa Kosovom otežavaju put ka evropskoj porodici. Oni su dio takozvanog Poglavlja 35, pod grafom „druga pitanja“.

„Sve što se dešava u pregovorima između Beograda i Prištine je ocijenjeno u Poglavlju 35, prije svega sprovođenje Briselskog i Ohridskog sporazuma. Evroskeptici gledaju činjenicu da se od Srbije traži nešto što nije bilo traženo od nijedne druge zemlje-članice ili kandidata, kao previsoka cijena za ulazak u Evropsku Uniju“, pojašnjava ona.

U vezi Srbije možemo da dodamo i još jednu karakteristiku, a to je činjenica da je ona jedina iz grupe zemalja iz regiona koji pregovaraju oko članstva u EU, a koja se nije pridružila sankcijama protiv Rusije.

„Razlozi su potpuna energetska zavisnost Srbije od ruskih energetskih izvora i ruska podrška Srbiji u Savjetu bezbednosti oko pitanja Kosova, iako je taj argument potpuno irelevantan od trenutka kad je Rusija napala Ukrajinu. Ta zemlja više nema kredibilitet da se zalaže za nečiji teritorijalni integritet“, kaže Dragojlović.

Na vidiku novi grčki veto?!

Jedan od ključnih argumenata za ulaz u Uniju – dobrosusjedstvo, može da se pokaže kao kamen spoticanja i u slučaju Albanije, otkako je došlo do zategnutih odnosa sa Grčkom zbog hapšenja i pritvaranja izabranog gradonačelnika Himare (opština u kojoj živi grčka manjina), Fredija Belerija. Grčka tvrdi da je Albanija prekršila ljudska prava građana iz grčke manjine. Prema posmatračima, ovaj konflikt može da ima posledice na putu zemlje prema EU.

„Upozorenja su realna, i nažalost, u zadnjim godinama često gledamo blokiranje procesa zbog sporova ili bilateralnih pitanja, koji nisu direktno povezani sa članstvom u EU“, kaže Gledis Đipali, izvršni direktor „Evropskog pokreta Albanija“. Pritom, on spominje Severnu Makedoniju kao najbliži primer, koja je godinama bila blokirana od strane Grčke, a zatim i od Bugarske.

„Ovo je najekstremniji primjer negativnih posledica koje proizilaze iz neusaglašavanja sa zemljom članicom EU“, naglašava Đipali. Prema njemu, iako su veto ili jednostrane blokade integrativnog procesa možda zamorile EU, ipak nedostaju pravni instrumenti za zaobilaženje takve prepreke.

Strahovanja oko dinamike procesa postoje i u Crnoj Gori, iako su prepreke različite. U nedavno objavljenom izveštaju Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori se ponavlja da je Crna Gora izgubila fokus u ključnim reformama u oblasti vladavine prava. U izvještaju EK se upozorava da nema napretka u pravosudnim reformama.

U Makedoniji, sa druge strane, Vlada je na muci, zato što ne može prije kraja svog mandata da isporuči rezultat oko kapitalnog pitanja – nastavak pregovora sa EU. Opozicija odbija da glasa za ustavne promjene, a čini se da na svojoj strani ima i građane koji smatraju da EU i SAD nijesu održali obećanje da nakon promena imena države, ulaz u EU je zagarantovan. Prema anketi Instituta za demokratiju i fondacije „Konrad Adenauer“, 65 posto ispitanika ne prihvataju unošenje Bugara u Ustav (što je uslov nametnut od strane EU, a na zahtjev Bugarske), a prema etničkoj osnovi, čak 80 posto Makedonaca su protiv.

Osim problema oko ustavnih promena, Makedoniji se desilo i krivično-sudski cunami, otkako su vlasti preko noći naložile promjene Kaznenog zakonika, sa kojim su bili torpedovani visokoprofilni slučajevi korupcije funkcionera iz prethodne i sadašnje vlasti. Veliki broj igrača, čiju umiješanost u visokoj korupciji sudstvo nije uspjelo da utvrdi u roku naloženom od strane novih pravila, našli su se na slobodi zbog zastarjelosti kaznenih djela. To je uključilo alarm i u Briselu, ali se čini da reakcija dolazi sa kašnjenjem.

Lica upućena u proces, međutim, kažu i da su slabosti naše zemlje bili korišćeni kao alibi za solidarizaciju članica EU sa susedima Makedonije, a koji su pregovarali oko članstva u EU.

„U slučajevima kada nismo imali veto iz neke države članice, mi smo ponovo imali primjedbe iz evropskih institucija i mnogo je teško i za one države koji upotrebljavaju pravo veta, kako bi opravdali to pred drugim zemljama članicama, ukoliko država ima besprekoran evropski dosije. Mi smo u ovom slučaju veoma daleko od besprekornog dosijea i mnogo je lakše za države članice, u slučaju to je Bugarska, u prošlosti to su bili Francuska ili Grčka, kako bi opravdali svoj veto“, kaže Vasko Naumovski, nekadašnji vicepremijer za evrointegracije.

Iako se druge zemlje sa Zapadnog Balkana ne suočavaju sa vetom susjeda, unutrašnji problemi su isto toliko snažna kočnica evrointegrativnog puta. Crna Gora već petu godinu zaredom ne uspjeva da izabere Vrhovnog državnog tužioca u punom mandatu, a i većina drugih imenovanja u pravosuđu su ili blokirana ili su postavljeni vršioci dužnosti. Skupština nije uspjela da izabere Vrhovnog državnog tužioca, sve članove Sudskog saveta, a tek nedavno je kompletiran Ustavni sud.

Prema crnogorskom Ustavu, sudije Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika treba da izabere Skupština dvotrećinskom (54) ili većinom od tri petine (49) svih poslanika.

Za deblokadu cijelog pravosudnog sistema i reformi u Crnoj Gori, ključno je da bude izabran Vrhovni državni tužilac, kaže pravna analitičarka i izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

„Treba da bude odabrano lice sa integritetom, spremno da uđe u reformski proces, ne samo u suštinskom smislu, kao što očekuju građani i građanke Crne Gore, već i u normativnom dijelu, posebno kada je riječ o ocjenjivanju državnih tužilaca, o disciplinskim postupcima, radu komisija u okviru Tužilačkog savjeta, koji su veoma sumnjivi i koji su stvarno prošli kroz reforme i promjene i koje su dale potrebne rezultate, na što je više godina upozoravala i sama Venecijanska komisija“, kaže ona.

Funkcionerka koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Simonida Kordić naglašava da ne može da se očekuje da prethodni režim učestvuje u deblokadi sudstva, zato što taj proces treba do vodi ka gonjenju pojedinaca iz tog režima.

„Kako bi obezbijedili dvotrećinsku ili većinu od tri petine, moramo da imamo dogovor u parlamentu upravo između onih političkih stranaka koje su porazili prethodni režim 30. avgusta 2020. godine“, ocenjuje Kordić.

Ali, bez obzira na poteškoće u delu pravosuđa, u Crnoj Gori je prisutno mišljenje da zemlja zaslužuje ulaz u EU ranije od 2030. godine, odnosno da uhvati prethodno obećani rok od 2025. godine. Na samitu Brdo-Brijuni u Skopju, predsednik Crne Gore, Jakov Milatović, istakao je da je još uvek entuzijast oko ulaska Crne Gore u EU, ali da insistira da deklaracija EU treba da ukaže da je moguć ulazak u Uniju i prije 2030.

„Ta godina je prilično daleko, bio je napravljen zajednički dogovor da će 2030. godina biti posljednji datum i da svaka zemlja može da postane članica EU puno ranije nego te godine, sa svojom dinamikom u pogledu spremnosti i unutrašnjih reformi“, rekao je Milatović. On smatra da Crna Gora može da postane naredna članica EU u sljedećem petogodišnjem periodu.

Ova očekivanja oslikavaju ambicije Podgorice da preuzme lidersko mjesto u regionu na evrointegrativnom putu. Ako posmatramo prema statusu drugih zemalja-kandidatkinja (Albanija je prošle godine počela pregovore, Srbija se vrti u krug sa Kosovom i još uvijek ne može da prekine pupčanu vrpcu sa Moskvom, a Makedonija je zaglavila sa bugarskim vetom), zasad izgleda da ova očekivanja nisu neosnovana, ali sa druge strane, EU (će) insistirati na paket-proširenju.

U ovom paketu najveći gubitnik je Sjeverna Makedonija, jer je dobila kandidatski status puno prije ostalih zemalja iz ove grupe. Makedonija je dobila kandidatski status u 2005. godini, prva preporuka za pregovore došla je u oktobru 2009. godine, u narednih sedam godina uslijedile su još sedam preporuka začinjene grčkim vetom. Kada je bilo otklonjen grčki veto, na putu se ispriječila Bugarska.

I za najnoviju zemlju koja pregovara, Albaniju, stvari takođe nisu ružičaste. Korupcija, nepotizam i nekažnjivost funkcionera visokog profila, zamagljuju evropski horizont zemlje. Prošloga ljeta, tužilaštvo je optužilo nekadašnjeg vicepremijera Arbena Ahmetaja zbog pasivne korupcije i pranja novca. On je napustio Albaniju i za njim je raspisana međunarodna potjernica.

Takođe, bile su pokrenute optužbe i protiv nekadašnjeg premijera i predsjednika Albanije Salija Beriše i njegovog zeta za ćerku, Džamarbera Maltezija. Prvi je optužen zbog pasivne korupcije, dok je drugi osumnjičen da je zbog veza sa Berišom stekao 5,4 miliona evra preko korišćenja javne funkcije nekadašnjeg premijera, njegovog tasta.

„U Albaniji već duže vremena razvija se takozvana zakonska korupcija, koja je i najopasnija korupcija, gde se preko pravnih mehanizama obezbeđuju nezakonske beneficije u korist određenih pojedinaca ili grupa, ali koji u istom vremenu garantuju zaštitu, svojevidni imunitet od gonjenja sve dok se to radi preko zakonodavnog mehanizma, kao što je zakon. Ova je pojava krajnje opasna i nesumnjivo narušava suštinu jedne demokratske države, koja je u zadnjim godinama bila veoma prisutna u Albaniji“, kaže advokat Jordan Daci.

Duga ruka politike uspjela je da se umiješa i u tužilaštvu. 27. juna, Visoki savjet tužilaštva je sa deset glasova od prisutnih članova odobrio rang-listu kandidata za tri slobodna mjesta u Tužilaštvu Tirane, a pritom je za tri prva mjesta na listi bila tužiteljka Valone, Eranda Felaj. Ona je sestra zamenika šefa parlamenta (poslanica Socijalističke partije), Ermonele Felaj, koja je naznačena u Tužilaštvu Tirane i četvrti je član iz te porodice u ovom tužilaštvu. U martu 2019. godine, Visoki savet tužilaštva odlučio je da naznači supruga poslanice, Bledara Valikaja, za tužioca Tirane, bez prethodnog prolaska procesa provjere. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju 2019. godine, Javno tužilaštvo izabralo je njenog brata Armanda Felaja za službenika sudske policije u Tužilaštvu Tirane. Na plenarnoj sjednici 29. maja bio je odobren predlog-akt za transfer njegove supruge, Alme Felaj, iz Tužilaštva u Draču u ono u Tirani.

Takvi slučajevi bodu oči i nanose štetu evrointegracijskom procesu Albanije, ali uočljivo je da pravosudni krugovi govore veoma pažljivo o ovim temama.

„Neću da se bavim konkretnim slučajem, zato što su potrebni konkretni dokazi kako bi moglo da se kaže da je nepotizam. Ovo je iz veoma jednostavnog uzroka što iako svi su oni ljudi potpredsednice Skupštine, to nije automatski nepotizam, nitu su imenovanja nezakonita, zato što oni mogu da budu zasnovani na merit sistemu, ali nesumnjivo ostavlja loš ukus i svakako svako može da pretpostavi mogući nepotizam“, rekao nam je advokat Daci.

Kakvim dvogledom gleda Brisel?

Pitanje koje u Makedoniji dobija na intenzitetu u zadnjem periodu je da li će Albanija sama produžiti evropski put ukoliko u Skopju ne bude postignuta saglasnost između vlasti i opozicije oko ustavnih promjena koje traži Brisel.

Odeta Barbuluši iz Albanije, koja je bila odgovorna za organizovanje samita EU i Zapadnog Balkana održanih u Tirani, kaže da se proces sada zasniva na meritokratiji i da je bilo kakvo grupisanje irelevantno u ovim trenutcima.

„Albanija vodi bilateralni proces sa Evropskom Unijom, kojeg smo oduvjek gledali kao veoma važnog u transformaciji zemlje, institucija, ekonomije, ali i za transformaciju demokratske kulture. Kao takav, to je proces čije je otpočinjanje bilo veoma važno, kao i da se bude na pregovaračkom stolu, zato što, svakako, u 2018. godini smo počeli sa pred-skriningom, imajući u vidu da se čak i zakonodavstvo Evropske Unije mijenja, evoluira, te zato je veoma bitno što smo na pregovaračkom stolu. Znači, to je bilateralni proces, a stavljanje jedne zemlje u grupu sa drugom zemljom više nije relevantno u ovom trenutku. Uvek smo podržavali tezu da je ovo proces zasnovan na meritokratiji, na zaslugama svake zemlje, tako da stavljanje u bilo koju grupu – bilateralnoj, trilateralnoj ili u nekoj drugoj – u ovom trenutku je irelevantno“, kaže ona.

Priče četiri države iz Zapadnog Balkana, koji u ovom trenutku hodaju evropski put, su različite, iako gledano preko briselskog dvogleda emituju istu sliku: Slaba ekonomija, korupcija, politički dirigovano sudstvo i problemi sa susedima. Sve to daje osnovu za zabrinutost da je Zapadni Balkan još uvijek daleko od Evropske Unije. Priča o ratu u Ukrajini , kao mogućnost za integrisanje Zapadnog Balkana u Uniju, završila je kao što je i počela: Sa neuvjerljivom argumentacijom da (će) Briselu goreti pod nogama i da će primiti četiri države iz regiona, koja je splasnula otkako je rat na sevjeru bio potisnut novim izraelsko-palestinskim konfliktom i pretvorio se u dosadnu vanjsko-političku vijest. Ako problemima u zemljama-kandidatima pridodamo i raznoglasje u EU oko proširenja, tada je pesimizam još veći.

Mala nada se pojavila nakon predloga francusko-nemačke ekspertske grupe za reforme u EU, među kojima su i promena načina odlučivanja u Uniji i umesto konsenzusa da bude uvedena kvalifikovana većina, a da zemlje-članice imaju pravo na veto samo u toku konačne ratifikacije pristupanja.

Nikola Dimitrov, nekadašnji vicepremijer za evrointegracije i nekadašnji šef diplomatije Sjeverne Makedonije, kaže da ovaj korak predstavnika ove dvije zemlje lidera u EU ukazuje da je i kod najskeptičnijih zemalja-članica sazrelo saznanje da proširivanje mora da bude završeno. Ali, postoje li šanse da stvarno izvedu prelazak ka kvalifikovanoj većini, to je pitanje, kaže on, na koje verovatno još niko ne zna odgovor.

„Mi smo sada u situaciji u kojoj je i sa strane EU potrebno veliko liderstvo, da izađe sa konkretnom ponudom oko Zapadnog Balkana i da kaže, 'evo šta nudimo, evo vremenskog roka, evo šta tražimo od vas i dobićete našu pomoć, hajde da završimo ovu stvar', a Zapadni Balkan sa svoje strane treba da pokaže političku volju za istinske reforme. U ovom trenutku ne postoji baš neka zemlja koja će stvarno poći naprijed i ohrabriti i druge. Biće užasno tragično ako nam Evropska Unija otvori vrata, a region nije spreman“, kaže Dimitrov.

On smatra da region može uticati u pravcu aktuelne debate u EU ako je glasan i jedinstven.

„Na primer, ako iz svih šest država Zapadnog Balkana kažemo da je vrijeme da bude stavljen veto na veto u procesu pregovora, kako bi bila izbjegnuta torpeda na svakom koraku, kao što se vidi iz makedonskog slučaja“, smatra Dimitrov.

I pored optimizma koji preovladava u ovom periodu, ipak su dva zadnja samita Unije završila bez dobrih vijesti za zemlje Zapadnog Balkana. Samit Evropske političke zajednice u Granadi završio je deklaracijom u kojoj 2030. uopšte nije bila spomenuta kao godina proširenja. Samit Berlinskog procesa u Tirani, pak, završio je porukom – prvo reforme, a zatim mogućnost za otvaranje vrata zajedničkog evropskog tržišta.

Ovu je sadržinu izradio Institut za komunikacijske studije.

Западни Балкан ке го прича возот за ЕУ ​​(самопрасај.мк)

Novinari: Sonja Kramarska, Despina Todorovska (Makedonija), Maja Boričić (CIN Crna Gora), Aleksa Tešić (BIRN Srbija), Viola Keta, Esmeralda Topi (Faktoje, Albanija).

Snimatelji: Nake Batev i Slaven Tomović

Montaža: Fani Goševska Živković

Oko trećine ukupnog broja područja predloženih za Emerald mrežu nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu zaštitu, iako bi je po Akcionom planu morali imati

Đurđa Radulović

Posječena stabla velike vrijednosti i starosti u prašumama Zeletina i Visitora zatekli su na terenu, u oktobru, predstavnici Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Oni su konstatovali da je prašuma urušena i da je njen opstanak ugrožen.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) obratio se Upravi za šume (UZŠ) da pojasne da li se radi o nelegalnoj ili odobrenoj sječi, ali nijesu znali da odgovore. Svakako, radi se o mjestu koja pripada područnoj jedinici UZŠ “Kutska rijeka”, što znači da je ovaj vrijedan prirodni predio zapravo namijenjen industriji šumarstva.

Iz CZIP-a godinama zahtijevaju da prostori Zeletina i Visitora, planina na istoku Crne Gore, budu prepoznati kao prirodna područja za zaštitu, jer predstavljaju jedinstvene prašumske rezervate, kakvih je ostalo samo tri odsto u cijeloj Evropi. Međutim, nije bilo reakcije nadležnih.

Šume Zeletina i Visitora su jedno od područja koja su predložena kao područja od izuzetnog prirodnog značaja kao dio Emerald ekološke mreže, a nikada nijesu dobili nikakav vid ni nacionalne ni lokalne zaštite.

Crna Gora je 2011. proglasila 32 prirodna područja kandidatima za Emerald mrežu. Ova mreža je vid zaštite prirodnih staništa i divljih vrsta i važi i za države koje nijesu članice Evropske unije (EU). Uspostavljanje Emeralda naročito je važno za države koje su kandidati za EU, poput Crne Gore. Osnov za uspostavljanje ove mreže je Konvencija o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa - Bernska Konvencija.

Međutim, već je načinjena značajna šteta u nekim kandidovanih područja, naročito onima koja ne uživaju nikakav drugi nivo zaštite, poput Zeletina i Visitora.

“Iako su Zeletin i Visitor kandidati za Emerald i međunarodno važno područje za biodiverzitet, sječe su posljednjih nekoliko godina bitno oštetile ovaj biser. Probijanje puteva, požari, ilegalna i legalna sječa degradirale su ono što smo prije 10 godina imali na ovom području”, kaže za CIN-CG Bojan Zeković, ornitolog iz CZIP-a.

On kaže da je nedopustivo što Uprava za šume ne prepoznaje značaj ovog prostora i dozvoljava uništavanje najočuvanijih šuma u Crnoj Gori, za koje većina stanovnika ni ne zna.

“Zeletin i Visitor nijesu poznate kao neke naše popularnije planine, ali su iz ugla biodiverziteta neprocjenjive. To su monumentalna, stara, prašumska stabla, važne vrste biljaka i životinja, vrijedne geološke odlike, vode… Rijetko mjesto gdje zajedno rastu molika i munika, dva endemska, rijetka bora Crne Gore”, objašnjava Zeković.

Neka od drugih značajnih kandidata za Emerald su kanjon Komarnice (Nevidio), Sinjajevina, Skadarsko jezero, Buljarica, Velika Plaža… Za ove prostore se već godinama vezuju ambiciozni infrastrukturni, turistički i industrijski projekti koji bi mogli zauvijek uništiti njihovu prirodnu vrijednost, koja je primarni razlog zbog kojih su kandidovani za mrežu.

Čak trećina kandidata za Emerald nema nikakav vid zaštite

Oko trećine predloženih područja za Emerald do danas nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu vrstu zaštite, pa su pod rizikom zbog mogućih investicija i projekata. Osim Zeletina i Visitora, to je slučaj sa Sinjajevinom, koja je najveći pašnjak na Balkanu, a koju je država godinama planirala da pretvori u poligon za vojne vježbe.

Ni Ćemovsko polje, jedna od najvažnijih preostalih pseudostepa u Evropi, od značaja za brojne vrste ptica, nije zaštićeno. Naprotiv, poznato je kao deponija otpada.

Planine Golija i Ljubišnja, Kanjon Mrtvice, Doline Ćehotine i Lima takođe su područja sa vrijednim i nepotpuno istraženim ekosistemima, prepuštena na (ne)milost državi i investitorima.

Prema “Akcionom planu za ispunjavanje završnih mjerila u poglavlju 27 - životna sredina i klimatske promjene”, svi kandidati za Emerald moraju imati “propisane i integrisane mjere adekvatne zaštite staništa u planskoj dokumentaciji i sa njom povezanom Strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu”. Ipak, u Strateškoj procjeni koja je objavljena 2014. godine ne pominje se bilo kakva mreža zaštićenih područja.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine objašnjavaju da se od 2016. radi na mapiranju vrsta i staništa značajnih na evropskom nivou u okviru druge mreže - Natura 2000. Međutim, Natura 2000 je mreža isključivo za zemlje članice EU, tako da Crna Gora još ne može biti i formalni dio nje.

I Evropska komisija je navela da oni ne mogu ocijenjivati podatke i mapiranje Crne Gore načinjeno za Naturu 2000, pošto država još nije u EU, već da mogu samo ocjenjivati Emerald proces. Oni su čak ponudili pomoć u prevođenju podataka prikupljenih za Naturu 2000 u podatke o Emerald, u skladu sa Bernskom konvencijom. To se navodi u internim dokumentima Agencije za zaštitu životne sredine od prošle godine, u koje je CIN-CG imao uvid.

U okviru projekta istraživanja staništa i vrsta za Natura 2000, do sada je u potpunosti istraženo 27 kandidata za Emerald, istraživanja su u toku ove godine za dva područja, dva su djelimično istražena i u planu su za sljedeću godinu, a dva nijesu istraživana i planirana su za naredni period, kazali su iz Agencije. Do kraja ove godine biće mapirano oko 60 odsto cjelokupne crnogorske teritorije.

Na Ljubišnji se šire rudokopi - jer nije došlo do zaštite

I planina Ljubišnja je, poput Visitora i Zeletina, Emerald kandidat, bez ikakvog vida zašitite. Upravo zahvaljujući tome, kompanija Gradir - Montenegro uspjela je da dobije dozvole za detaljna geološka istraživanja ležišta cinka i olova, u neposrednoj blizini vrijednih šuma i već je krenula sa iskopavanjem.

CZIP je nedavno, tokom obilaska terena, naišao na nove istražne rudokope, koji se nalaze u blizini potencijalnog parka prirode, čijim bi proglašenjem konačno moglo da se zaštiti ovo područje.

“Rudokopi su potpuno uništili šumu i razvalili dio planine, pored već postojećeg kopa Šuplja stijena”, objašnjava Zeković. Eksploatacija ruda olova i cinka već je u ogromnoj mjeri narušila prostor Ljubišnje, kaže on.

CZIP se nakon terenske posjete ove godine, obratio ekološkoj inspekciji, uz objašnjenje da se ova ležišta nalaze u neposrednoj blizini šume koja bi pripala parku prirode.

Međutim, u odgovoru ekološke inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, navedeno je da preduzeće Gradir - Montenegro ima sve potrebne dozvole.

“U odnosu na Vašu konstataciju da se radi o potencijalnom parku prirode, obavještavamo Vas da nije pokrenut postupak za stavljanje Ljubišnje pod zaštitu i da nije donijeto rješenje o preventivnoj zaštiti”, navodi se u odgovoru ekološke inspekcije. Stoga, navode dalje, “ekološka inspekcija nema nadležnosti za vršenje inspekcijskog nadzora u ovoj upravnoj stvari, jer nije riječ o zaštićenom području”.

Ono što je problem na Ljubišnji problem je i drugim planinama, a tiče se potpunog zanemarivanja biodiverziteta, koji se ne uzima u obzir pri planiranju, kaže Zeković.

“Rijetke su planine na kojima možete da naiđete na otiske vuka, medvjeda, srne, divlje svinje, tetrijeba, lještarke, živi svijet u malom. Na Ljubišnji je to slučaj. Nažalost, Ljubišnja je decenijama predmet eksploatacije šuma, koja je do jednog momenta i bila održiva što oslikava i prisustvo ovih vrsta, međutim, ono što vidimo na terenu posljednjih godina ne ide u prilog tome”, navodi Zeković.

Ljubišnja je planina koja ja većim dijelom, oko 70 odsto pod šumama, posebno četinarskim šumama koje su od izuzetne važnosti za brojne vrste ptica, ali svakako i za cjelokupni živi svijet na tom prostoru, objašnjava Zeković.

“Ljubišnja je najvažnija planina u Crnoj Gori za uralsku sovu, dok je izuzetno važna i za malu sovu i planinsku kukumavku sovu, tetrijeba gluhana, lještarku, troprstog djetlića, i mnoge druge ugrožene i zaštićene vrste, upravo zahvaljujući kojima je ovaj prostor prepoznat kao Emerald područje, odnosno buduće Natura 2000 područje”.

Planovi za budućnost - neizvjesni

U Nacrtu prostornog plana Crne Gore do 2040 (NPPCG), navodi se da je Emerald već uspostavljena mreža, te da ova područja pokrivaju 15 odsto kopnene teritorije naše države.

“Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite”, navodi se u ovom Nacrtu plana.

Međutim, u dijelu plana u kojem su detaljno mapirana zaštićena područja u Crnoj Gori, upravo radi izbjegavanja konflikta, Emerald područja nijesu obilježena zelenom bojom kao ostala prirodna područja pod zaštitom, već žutim linijama. Naznačeno je da se radi o “potencijalnim” zaštićenim područjima. Zbog toga je Savjet za reviziju Plana u “Reviziji Nacrta prostornog plana do 2040”, od ovog mjeseca, predložio doradu.

“Nije jasno da li Emerald mreža već postoji ili tek treba da se uspostavi’’, navodi Savjet.

Savjet je sugerisao i da se u Nacrtu izbriše termin “potencijalna zaštićena područja” već da se naglasi da je riječ o kandidatima za zaštitu ne bi li se umanjio rizik od projekata i aktivnosti koji ih mogu ugroziti.

Iz Nacrta plana ne nazire se šta će biti sudbina kandidata za Emerald područja. Jedno od takvih područja je i kanjon Komarnice, koji izgradnja hidroelektrane prijeti da zauvijek potopi.

Izgradnja HE Komarnica još uvijek je predmet interesovanja investitora, ali i velikog protesta biologa i ekologa kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom nivou - upozorenja UNESCO-a i Evropske komisije.

“Uvažavajući nesporan veliki značaj HE Komarnica u energetskom sistemu Crne Gore, a sa druge strane ekološke zahtjeve i zahtjeve zaštite prostora, za konačno donošenje odluke o izgradnji HE Komarnica, važno je da se u okviru projektne dokumentacije i prateće procjene uticaja na životnu sredinu donesu zaključci od nadležnih institucija Crne Gore”, navodi se u Nacrtu.

NVO Crnogorsko društvo ekologa (CDE), zajedno sa organizacijom KOD i Društvom mladih ekologa, uputilo je 2022. žalbu Sekretarijatu Bernske koncencije povodom plana izgradnje HE Komarnica. Tada su konstatovali da je bi izgradnjom HE na Komarnici Crna Gora prekrišila Bernsku konvenciju koja obavezuje zemlje potpisnice na unaprijeđenje nacionalne politike u očuvanju divlje flore i faune, sa posebnom pažnjom na ugrožene vrste, kao i očuvanje divljih životinja i prirodnih staništa. Ovaj sekretarijat daće svoje finalno mišljenje o projektu kada Agencija za zaštitu životne sredine izradi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Iz CDE vjeruju u pozitivan ishod nakon izrade Elaborata.

Prostor Sinjajevine, još jedan Emerald kandidat koji je ostao bez bilo kog vida institucionalne zaštite, još je uvijek pod prijetnjom da bude pretvoren u poligon za vojne vježbe. U Nacrtu se navodi da će “Ministarstvo odbrane i Vlada Crne Gore donijeti zaključke o privremenom korišćenju vojnog poligona na Sinjajevini i svim uslovima koji se odnose na zaštitu životne sredine i korišćenje prostora Sinjajevine za namjenu poljoprivrede”.

Ni zaštićena područja - to nijesu

Neki od kandidata za Emerald imaju najviši nivo državne zaštite, kao što je dio nacionalnih parkova. Ipak, ni visok nivo nacionalne zaštite, ne garantuje bezbjednost ovih projekata od halapljivih ruku investitora.

Tako je NP Skadarsko jezero zamalo postao lokacija za Porto Skadar Lake, luksuzni rizort i jahting luku. Gotovo svi drugi kandidati za Emerald bili su predmet spornih projekata. Ipak, Bernska konvencija je tada reagovala.

“Iako u Crnoj Gori nije zvanično uspostavljena Emerald mreža, Bernska konvencija itekako reaguje kada je u pitanju ugrožavanje kandidata za mrežu”, kaže za CIN-CG Milena Bataković iz Agencije za zaštitu životne sredine.

Kada je NVO sektor digao proteste zbog izgradnje luksuznog odmarališta na Skadarskom jezeru i uputio žalbu Bernskoj konvenciji, oni su poslali nezavisne procjenjivače situacije.

“Kada je misija došla, nije hjtela da sluša ni državu na strani investitora ni NVO, već su nezavisni eksperti uradili procjenu. Zaključak je bio da je projekat štetan”, ukazuje Bataković.

Tada su iz Bernske konvencije pozvali na izmjene prostornog plana, i Crna Gora bi o tome trebalo redovno da izvještava Bernsku konvenciju.

U Nacrtu plana do 2040. prepoznato je ni većina prepoznatih zaštićenih područja nema visok nivo zaštite.

“Iako u Crnoj Gori ima 78 nacionalno zaštićenih područja, svega devet ima plan upravljanja, a od toga čak 32 nema ni imenenovanog upravljača poput opština ili NP Crne Gore”, navodi se u ovom dokumentu.

“Kao i za bilo koju drugu stvar, ako nemate plan, onda nemate ni cilj i ne znate na šta ćete potrošiti novac’’, kaže za CIN-CG biolog Vuk Iković.

Takođe, imamo parkove prirode koji imaju i plan upravljanja i službu zaštite, kao što je slučaj Komova, ali opet je stanje loše, jer je prisutan konflikt prirode i društva.

“To će trajati sve dok nam političari nameću stav da je očuvanje prirode trošak i sve dok se na preduzeća, koja upravljaju zaštićenim područjima, posmatra kao na politički plijen”, kaže Iković.

Crna Gora ne poštuje Zakon o prirodi

Prema crnogorskom Zakonu o zaštiti prirode, prioritet je uspostavljanje mreže zaštićenih područja prirode, odnosno divlje flore i faune. Međutim, Crna Gora nije ni nakon 15 godina od donošenja ovog Zakona uspostavila mrežu. Mreža zaštićenih područja podrzumijeva da su pojedine zaštićene lokacije floure i faune međusobno povezane, jer se jedino tako može obezbijediti održivost zaštite.

Iković smatra da je Crna Gora odavno mogla proglasiti Emerald kandidate kao mrežu, pa tek onda raditi na daljem usavršavanju i istraživanjima.

“Trebalo je proglasiti mrežu, i to bi doprinijelo da se tokom prethodne decenije, ali i u budućnosti izbjegnu mnogi štetni projekti”, objašnjava on.

“Mada Emerald područja nisu nikada formalno proglašena, sektor zaštite prirode je svjestan da Crna Gora mora da obezbijedi mehanizam zaštite. Prostorno planiranje ne bi trebalo da ih zanemaruje”, kaže Bataković.

Iković ističe da je jedan od ključnih alata koji bi pomogao u očuvanju prirodnih predjela GIS softver.

“GIS služi da se preklope područja različite namjene i da se tačno odrede konflikti interesa. Na taj način bi se znalo gdje se šta smije, i gdje su strogo zaštićena područja”, kaže on.

“Direktorat nema zaposlenog GIS stručnjaka, već određen broj zaposlenih posjeduje znanje iz pomenute oblasti”, navode iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Uspostavljanje ekološke mreže, u ovom momentu kao Emerald, a nakon pristupanja EU i kao Natura 2000 nije značajno “samo” sa aspekta zaštite prirode, kažu za CIN-CG iz CDE-a.

“Ekološke mreže ne postoje samo da bi se zaštitile vrste biljnih staništa ili životinja, već je jednako važno poboljšati kvalitet života lokalnog stanovništva, koje živi u tim predjelima. Zato je njihovo maksimalno uključivanje u proces praćenja i održavanja ovih zaštićenih područja, kao i razvoj ekonomije lokalne zajednice na temeljima očuvane prirode od ključne važnosti”, objašnjavaju iz CDE-a.

“Danas smo svjedoci ne samo da je priroda najočuvanija u ekološkim mrežama nego i da su lokalna ekonomija i ruralni turizam upravo najrazvijeniji u selima koja su postala dio ekološke mreže. Zato se ovime ne vrši samo zaštita prirode već dolazi do kreiranja novog ekonomskog ambijenta koji koristi i čovjeku i prirodi’’, kazali su iz ove organizacije.

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode” koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori - od osnovnih usluga do oblikovanja politika - M’BASE” koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Strateška procjena uticaja oštro kritikuje neke predloge iz Nacrta PPCG jer se nije dovoljno vodilo računa o zaštićenim područjima, održivom razvoju i stvarnim potrebama društva. Ostala su sva problematična rješenja od brane na Komarnici do vojnog poligona na Sinjajevini

Maja Boričić

Rijeke Komarnica i Piva bi, izgradnjom hidrocentrala, pretrpjele nesagledive negativne uticaje na biodiverzitet, staništa, pejzaž, upozorava se, između ostalog, u Strateškoj procjeni uticaja (SPU) na Nacrt prostornog plana Crne Gore do 2040. (NPPCG), koji ostavlja mogućnost gradnje ovih hidroelektrana, uprkos upozorenjima nevladinog sektora i dijela stručne javnosti.

Nacrt PPCG usvojila je Vlada Dritana Abazovića, u posljednjim nedjeljama mandata. Prema prvim reakcijama u Nacrtu ima dosta kontroverznih rješenja, koja bi mogla dodatno da podgriju sporenja oko toga kako se odnositi prema prostoru i kojim putem bi trebalo da se razvija Crna Gora.

Iz novog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čelu sa Jankom Odovićem, nijesu odgovorili na brojna pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) vezano za NPPCG.

HIDROCENTRALE: KOMARNICA, KRUŠEVO, BOKA

Osim Komarnice, Nacrtom je planirana i izgradnja hidrocentrale Kruševo, ali i HE Boka na Primorju. Riječ je o Emerald lokacijama, potencijalnom UNESCO proširenom području i zonama regionalnih parkova.

Zbog toga bi ovi projekti trebali biti izbrisani iz Plana, ocjenjuje više stručnjaka koje je kontaktirao CIN-CG.

,,Projekat HE Komarnica je najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim, sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku institucija nadležnih za zaštitu životne sredine", piše u Nacrtu plana, bez naznaka rješenja ovog konflikta.

U tom dokumentu piše da je trenutno najveći dio potrošnje električne energije na nivou godine moguće podmiriti iz domaćih elektrana, dok potreba za uvozom električne energije postepeno opada i trenutno je ispod 10 odsto od ukupnih potreba potrošača. Situacija se promijenila, jer više nema najvećeg potrošača energije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

Nataša Kovačević iz međunarodne organizacije CEE Bankwatch podsjeća na usvojenu odluku sa sjednice UNESCO, kojom je Crna Gora obavezna da posebno razmotri uticaje HE Komarnica na park prirode Dragišnica i Komarnica i da ne odobri projekat ako bi rezultirao negativnim uticajima.

,,U međunarodnoj praksi, prostorni planovi imaju jasne odluke da li neka oblast treba biti isključena iz određene vrste projekata ili ne, bilo da je riječ o zaštićenim područjima ili drugim osjetljivim područjima", kaže Kovačević.

U Strateškoj procjeni uticaja na Nacrt plana se ističe da su planirane hidrocentrale prepoznate kao jasni konflikti u prostoru, u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Uprkos tome, izgradnja hidroelektrane Komarnica je i dalje otvorena bez jasnog opredjeljenja države, piše u dokumentu.

U slučaju hidroelektrane Kruševo, naglašava se, radi se o prostoru koji je dio Parka prirode Dragišnica Komarnica, što je predstavlja direktan konflikt sa potrebom očuvanja vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. Ističu da PPCG treba da razmatra alternativna rješenja u odnosu na izbor lokacije.

U tom dokumentu se za HE Boka kaže da je "u potpunosti neprihvatljiva", s obzirom na to da podrazumijeva ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, gdje su u blizini i preventivno zaštićena područja Sopot i Dražin vrt (koja će do završetka postupka strateške procjene biti proglašena trajno zaštićenim područjima):,,Pored toga, ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog djela zaliva".

Forsiranje zastarjelih ideja i projekata iz prošlog vijeka kao što su ove hidroelektrane, na žalost ukazuju da nijesmo mnogo odmakli od stanja svijesti u kome smo bili kada je prošli Plan bio u izradi, ocjenjuje Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Pojašnjava da se forsiraju projekti koji su u razvijenim državama odavno prevaziđeni, a ignorišemo preporuke Evropske unije (EU), UNESCO, Bernske konvencije i mnogih drugih sporazuma koje je Crna Gora potpisala:,,Ako na jednom području kao što je kanjon rijeke Komarnice, prepoznat i zaštićen na državnom i međunarodnom nivou, planiramo potpunu devastaciju, onda nam to jasno pokazuje da kao država nemamo jasnu viziju razvoja".

U Strateškoj procjeni uticaja se zaključuje da je značajan broj lokacija namijenjenih razvoju energetskog sektora u direktnom konfliktu sa zaštitom prirode i vrijednih područja biodiverziteta.

,,Nedovoljno jasno davanje smjernica za namjenu određenih površina ostavlja prostor da se prvo potpisuju ugovori o koncesijama, a tek onda prepoznaju konflikti vezani za zaštitu prirode i životne sredine. Ovo je problematika sa kojom se Crna Gora godinama suočava, koja mora biti promijenjena", naglašava se u tom dokumentu.

TERMOELEKTRANA PLJEVLJA

Evropska komisija (EK), u ovogodišnjem Izvještaju za Crnu Goru, ističe da je nedovoljan fokus na ekološke standarde u projektima energetske infrastrukture, te da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju.

,,Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako zamijeniti termoelektranu u Pljevljima, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali ostaje glavni zagađivač", napominje se u Izvještaju.

EK ocjenjuje da ekološka rekonstrukcija Termoelektrane Pljevlja (TE Pljevlja) ne rješava suštinske probleme, te da Crna Gora treba da pojača napore da trajno zatvori ovo postrojenje:,,Crna Gora treba da planira pravednu tranziciju, pružanjem ekonomskih alternativa zajednicama koje će biti najviše pogođene izbacivanjem uglja".

Skupa rekonstrukcija TE Pljevlja je napredovala, ističe se u izvještaju, uprkos brojnim kontroverzama koje se tiču životne sredine i međunarodnih obaveza Crne Gore u pogledu emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Kovačević, koja je koordinatorka za dekarbonizaciju sektora daljinskog grijanja na Zapadnom Balkanu, ističe da se Nacrtom plana zahtijeva obezbjeđivanje nesmetanog rada TE Pljevlja, te da nema naznaka o planovima napuštanja korištenja uglja, do čega bi, prema međunarodnim obavezama Crne Gore, trebalo doći nakon 2035, a vjerovatno i ranije, s obzirom na finansijska opterećenja zbog sagorijevanja uglja koja nam slijede za nekoliko godina.

Ona dodaje da obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost treba da budu prioritet Crne Gore, ali da nijedan od ovih projekata ne smije biti realizovan bez primjene principa "ne nanositi značajnu štetu".

Kovačević za CIN-CG navodi da je, iz prioriteta Plana, vidljivo da obrađivači nisu razmišljali da ćemo do 2040. biti dio EU, te da će propisi o dekarbonizaciji energetskog i drugih sektora biti obavezujući.

Planira se, dodaje, kratkoročno otvaranje, izvozno orjentisanih novih rudnika uglja u Pljevljima (Mataruge, Glisnica) od kojih će prvi ugroziti jedino vodoizvorište Pljevljaka.

Nema u Nacrtu plana ni jasnih smjernica za dekarbonizaciju sektora grijanja, naglašava Kovačević, iako se navodi da je vazduh u gradovima poput Podgorice, Nikšića i Pljevalja kritično loš, što je najviše produkt sagorijevanja tokom sezone grijanja.

Kovačević kaže da je neophodno imati jasne demografske podatke iz novog popisa, detaljan nacionalni i energetski klimatski plan, jasne godine napuštanja upotrebe fosilnih goriva radi dostizanja neto nula emisija do 2050, usklađenost sa mapom puta za pravednu tranziciju…

Ona ocjenjuje da se Nacrt mora ozbiljno doraditi, kako bi se uopšte našao na javnoj raspravi, te da to nije moguće uraditi kvalitetno do kraja ove godine.

SINJAJEVINA

Nacrtom dokumenta i dalje nijesu riješeni ni neki od najvažnijih konflikata u prostoru, a koji su se javili i prilikom rasprave o konceptu PPCG: vojni poligon na Sinjajevini, izgradnja vjetroelektrane (VE) na Brajićima, ali ni koridor brze saobraćajnice u Primorskom regionu.

U Nacrtu plana piše da se prostor Sinjajevine može koristiti kao privremeni vojni poligon, ali i za poljoprivredu.

Strateška procjena uticaja kao rješenje, međutim, predlaže realizaciju vježbi van Crne Gore:,,Crna Gora predstavlja mozaik predjela izuzetnih prirodnih odlika i suviše je mala da bi sebi dozvolila 'luksuz' žrtvovanja bilo kojeg dijela za obavljanje vojnih vježbi, što bi predstavljao veliki negativni uticaj na biodiverzitet i staništa, ali i uticaj na život ljudi koji tradicionalno ljeti izdižu na katune".

Međutim, u Nacrtu plana piše da se u Izvještaju interresorne radne grupe (IRG) navodi da bi artiljerijska gađanja bila realizovana dva do tri puta godišnje, u trajanju do 10 dana, u periodu kada se na tom prostoru lokalno stanovništvo ne bavi poljoprivredom. Od oktobra do kraja maja, Vojska bi prostor koristila za realizaciju obuka koje ne zahtijevaju artiljerijska gađanja.

,,Vojska neće graditi objekte na Sinjajevini, već bi uspostavljala privremene objekte, poput šatora i kontejnera. Po završetku aktivnosti prostor bi bio saniran", navodi se u izvještaju IRG.

Oni pojašnjavaju da bi od površine od 74,5 kilometara kvadratnih Vojno strelišnog poligona na Sinjajevini, dejstvo artiljerijskih granata bilo usmjereno na oko devet kilometara kvadratnih.

,,Prostor na Sinjajevini ustupljen je na privremeno korišćenje Ministarstvu odbrane, odlukom Vlade, te bi ista mogla biti poništena ukoliko stručne agencije ustanove da postoji rizik po životnu sredinu", piše u izvještaju IRG.

U Opštini Žabljak, u reviziji Nacrta PPCG, predlažu da se područje Sinjajevine proglasi regionalnim parkom prirode, kako bi se prostor zaštitio i valorizovao isključivo u poljoprivredne i turističke svrhe.

,,Na ovaj način bi se isključila mogućnost izgradnje bilo kakvih vojnih poligona i drugih vojnih objekata, kao i izvođenje vojnih aktivnosti, što prijeti potpunoj devastaciji ove planine", mišljenje je predstavnika Opštine Žabljak.

Nataša Kovačević ističe da nije kompatibilno imati vojni poligon i tradicionalnu poljoprivrednu praksu na Sinjajevini.

,,Plan spominje Sinjajevinu kao potencijalni park prirode, a ovo je takođe Emerald područje i važno ptičje stanište (IBA)", navodi ona.

Ako se odluka prepusti sektoru odbrane, jasno je da će postojati vojni poligon, ističe Kovačević:,,Ako dođe do vojnih aktivnosti, to bi značilo da će pastiri, ali i turisti biti protjerani sa velikog dijela planine".

BRAJIĆI

U nacrtu PPCG piše da se razmatra i izgradnja vjetroelektrane Brajići, koja bi trebalo da obuhvata opštine Budvu i Bar.

Iz barske opštine, u reviziji nacrta Plana, ističu da u nacrtu Detaljnog prostornog plana za tu vjetroelektranu piše da to nije vjetrovito područje!

I Opština Budva se posebno protivi planiranju vjetroelektrane na Brajićima.

Oni tvrde da bi se izgradnjom vjetroelektrane na Brajićima trajno devastirao prostor bogat prirodnim izvorištima, kulturno-spomeničkim vrijednostima i ruralnim, naseljskim strukturama.

Ornitolog Bojan Zeković iz Centra za zaštitu ptica (CZIP) ističe da bi vjetroelektrana na Brajićima bila velika opasnost za ptice.

On pojašnjava da su u Crnoj Gori za sada prepoznata dva glavna koridora za migraciju ptica - jedan preko delte Bojane, Skadarskog jezera sa posebnom koncetracijom grabljivica kroz Bjelopavliće do Nikšićkog polja, a drugi na primorskim planinama Orjen - Lovćen - Rumija.

,,Od 19 jedinki bjeloglavog supa, četiri su bile u neposrednoj blizini planiranog vjetro parka, dok još jedna vrsta lešinara - bijela kanja, koja je nakon gotovo tri decenije ponovo registrovana u CG, upravo prošla kroz lokaciju planiranog vjetro parka na Brajićima", kaže Zeković.

On ističe da i druge vrste grabljivica koje su ugrožene i osjetljive imaju svoje rute na Brajićima kao što je prugasti orao, rijetka i ugrožena vrsta koja više ne gnijezdi kod nas.

SAOBRAĆAJ

U Nacrtu PPCG se više ne pominje izgradnja luke Virpazar. Međutim, ostavlja se mogućnost otvaranja plovnog puta rijekom Bojanom, kojim bi se povezalo Skadarsko jezero i Jadransko more.

,,Skadarsko jezero je RAMSAR područje pod međunarodnom zaštitom i Nacionalni park, te je potpuno neprihvatljivo planirati razvoj nautičkog saobraćaja, posebno bez jasnih smjernica za veličinu plovila i broj plovila", ističe se u Strateškoj procjeni uticaja.

U Nacrtu prostornog plana se navodi i mogućnost razvoja novih aerodroma u Ulcinju, Baru, Beranama, Nikšiću, Pljevljima i Žabljaku.

SPU upozorava da je te lokacije neophodno preispitati, a posebno ističu da bi aerodrom u Ulcinju bio u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, koja je zaštićena, a predstavlja i međunarodno značajno područje za ptice.

,,Ovdje treba imati u vidu da je za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 u završnim mjerilima Ulcinjska solana zastupljena sa preko 30 odsto", naglašava se u SPU.

Izgradnja aerodroma u Ulcinju planirana je u zaleđu Velike plaže, koja je područje sa jedinstvenim vrstama i staništima.

,,Izgradnjom planiranih saobraćajnica (autoput Bar-Boljare, Jadransko-jonska magistrala), dolazak na Ulcinjsku rivijeru biće olakšan i ubrzan, tako da ideju o izgradnji aerodroma treba odbaciti", zaključuje se u SPU.

I iz CZIP-a su ranije upozorili da je Gornji Štoj najznačajnije područje za gniježđenje zakonom zaštićene vrste ptica pčelarica kod nas, a izgradnja aerodromske infrastrukture značila bi apsolutno uništenje važnog staništa za ovu vrstu.

Izvršna direktorica te organizacije Jovana Janjušević za CIN-CG ocjenjuje da je Nacrt PPCG do 2040. ponudio puno opasnih i problematičnih sadržaja, koji osuđuju ekološku Crnu Goru na apsolutni urbanistički poraz i kolaps.

Ona takođe ističe da je potpuno nerazumljiva ideja da se aerodrom postavi u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, od čijeg povoljnog ekološkog statusa nam zavisi ulazak u Evropsku uniju.

,,Ako avioni kao najveći zagađivači doprinose cilju smanjenja CO2 emisija (i ostalih emisija koji doprinose klimatskim promjenama) onda smatramo da je sasvim opravdano da se Gornji Štoj potpuno izbetonira, te da se tu umjesto ptica veselih boja pozicionira jedan vrli aerodrom", ironična je Janjušević.

U Nacrtu plana se predlaže i kontroverzno rješenje za "brzu saobraćajnicu" na Primorju, odnosno prelaz koridora mostom, ali uz obaveznu konsultaciju nadležnih Ministarstava i Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa predstavnicima UNESCO-a. Izvještaj UNESCO-a iz 2018. godine je istakao da treba odustati od mosta na Verigama.

Iz tivatske opštine, u reviziji Nacrta PPCG, upozoravaju da se mora precizno definisati položaj brze saobraćajnice u Bokokotorskom zalivu. I Opština Kotor se oštro protivi izgradnji mosta na Verigama.

U SPU se ističe da je neophodno, u daljim fazama razrade PPCG, da nadležna ministarstva intenziviraju komunikaciju sa UNESCO-m i razmotre dodatnu pripremu Procjene uticaja na baštinu (HIA) prelaska preko Bokokotorskog zaliva.

MNOGO CILJEVA BEZ JASNIH RJEŠENJA

Mićanović zaključuje da je i dalje u fokusu ideja brzog ekonomskog napretka koji ne može biti održiv, a da se zaštita prirode još opisuje kao nešto što je restriktivno i ograničava razvoj.

U Strateškoj procjeni uticaja se naglašava da se u Nacrtu prostornog plana navodi obilje ciljeva, bez jasnih rješenja za njihovo postizanje.

Ističe se i da ostaje nejasno zašto je scenario intenzivne zaštite (ekološki scenario) neprihvatljiv.

,,Argumentacija da Crna Gora nije još pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas uvodi u suprotnost sa ciljevima i obavezama iz međunarodnih dokumenata".

U tom dokumentu se ističe da su mapiranjem prvo Emerald, zatim Natura 2000 staništa prepoznati stanišni tipovi od posebnog interesa za zaštitu prirode, koji trenutno ne uživaju zaštitu i koji zbog toga trpe različite antropogene pritiske:,,Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite", zaključuje se u Strateškoj procjeni uticaja.

Kovačević: Ukloniti gasne elektrane iz Plana

Kovačević smatra da je grupa najproblematičnijih projekata u Nacrtu prostornog plana izgradnja gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima i vezanih gasnih infrastruktura. Ona naglašava da se ovi projekti moraju ukloniti iz Nacrta plana.

,,S obzirom na to da govorimo o investicijama u fosilni gas, izgradnja LNG terminala blokirala bi Crnu Goru u ispunjenju ciljeva Zelene agende – izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe do 2050. i obaveza iz Sofijske deklaracije o karbonski neutralnom kontinentu i postizanju klimatske neutralnosti", kaže Kovačević.

Umjesto da pređemo na obnovljive izvore energije, ističe Kovačević, naša Vlada planira infrastrukturu koja će nam donijeti zavisnost od uvoza gasa.

,,Crna Gora skoro da ne koristi gas, nije povezana na međunarodne gasne mreže, nema mrežu za distribuciju gasa, dok izgradnja terminala traje pet i deset godina što znači da bi počeo sa radom poslije 2030", ističe ona.

To znači, pojašnjava ona, da će terminal raditi 20 godina, do 2050-ih kada bi Crna Gora trebalo da bude klimatski neutralna.

,,Dakle, imaćemo investiciju koja će 2050. biti 'nasukana' imovina od preko milijardu eura", kaže Kovačević.

Crna Gora da bude proizvođač nafte i gasa

U Nacrtu PPPCG se navodi da je privid da se era potrošnje dizela i benzina bliži kraju:

,,Čak i kada bi se svi putnički automobili, koji danas postoje na svijetu, zamijenili elektičnim, to bi u konačnom, smanjilo ukupnu potrošnju nafte i gasa za samo 20 procenata".

Ostalih 80, navode u Nacrtu, ostaje za kamionski i brodski prevoz, avionski saobraćaj i ogroman konzum koji danas ima petrohemija:

,,Nafta i gas će još dugo imati ulogu primarnog energenta u svijetu. Imajući to u vidu Crna Gora mora nastaviti sa razvojem sektora istraživanja nafte i gasa sa ciljem da postanemo zemlja proizvođač nafte i gasa", piše u Nacrtu PPCG.

Do sada nije utvrđeno prisustvo ovih supstanci u Crnoj Gori.

Iako često razviju bolest zavisnosti zbog traumatičnih iskustava, žene se susreću sa dodatnom stigmom, rodnom diskriminacijom i strahom da traže pomoć

Đurđa RADULOVIĆ

,,Imala sam preko stotinu povreda na tijelu. Jedva sam ostala živa’’, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jana, čije je ime izmijenjeno zbog zašitite identiteta. 

Jana je 90-ih godina bila žrtva silovanja i zlostavljanja. Imala je tada svega 16 godina. Fizički bolovi su bili neizdrživi, a duševni još teži. ,,Htjela sam da me nema’’, kaže.  Ljekari su joj propisali veliku količinu tableta. ,,To je bilo vrijeme kada je bilo sramota govoriti o silovanju, o traumi. Nije bilo psihoterapije, nijesam imala kome da se obratim. Htjela sam da neprekidno spavam’’, kaže ona. 

Objašnjava da je bila iz porodice sa problemima, a obrazac bježanja od istih bio joj je poznat. ,,Otac je patio od zavisnosti od alkohola’’.

Kokain je probala u društvu ,,Nijesam znala ni šta je to, ni koliko može biti opasno. Nije me ni zanimalo. Probleme sam stavila pod tepih. Osjećala sam se opet živom’’, kaže Jana.  Počela je da konzumira kokain kada god je bio dostupan. Jednoga dana strašno su je zaboljela leđa. ,,Tada nijesam znala da su to bili znaci prve krize.’’, kaže ona. 

Najznačajnije evropske i svjetske  organizacije koje se bave ispitivanjem trendova vezanih za upotrebu droga kod žena ukazuju na snažnu vezu između životnih trauma i upotrebe droge. Žene koje imaju problem sa drogom često su žrtve traumatičnih iskustava u djetinjstvu, naročito seksualnog i fizičkog zlostavljanje, navodi se u publikaciji ,,Zdravstveni i društveni odgovor na probleme sa drogom’’ iz 2023. Evropskog centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (EMCDDA). I Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) navodi u izvještaju ,,Žene i droge’’ iz 2018. da među ženama koje razviju bolest zavisnosti postoji viša stopa posttraumatskog stresnog sidroma(PTSD) u poređenju sa muškarcima. 

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o broju  osoba koje koriste droge (OKD), pa se procenat žena ne može znati. U Evropi od ukupnog broja onih koji imaju ozbiljan problem sa zavisnošću od droga, žene čine oko jednu četvrtinu, dok oko jedne petine njih (dvadeset odsto) ulazi u programe liječenja, navodi EMCDDA. 

U Crnoj Gori, procenat žena u liječenju je značajno manji, prema podacima koje je CIN-CG uspio da dobije od institucija. ,,Najčešće bude da je na tretmanu 25 muškaraca, a svega tri žene’’, kazali su za CIN-CG iz JU ,,Kakaricka gora’’ za liječenje i rehabilitaciju od bolesti zavisnosti. To je svega oko 10 odsto žena, što je znatno manje od evropskog procenta.  

U psihijatrijskoj bolnici u Dobroti nemaju odjeljenje za bolesti zavisnosti kod žena, već su žene sa ovim problemom smještene na drugom odjeljenju, objasnili su za CIN-CG iz ove ustanove. ,,U poseldnje tri godine na Odljenjenu za bolesti zavisnosti liječeno je ukupno 350 muškaraca, dok je 52 žena sa ovim problemom bilo smješteno na Akutnom ženskom odjeljenju'', naveli su iz ove bolnice. 

Iz psihijatrijskog odjeljenja bolnice Nikšić, kazali su da je u poslednja tri mjeseca na liječenju od bolesti zavisnosti bilo deset muškaraca i samo jedna žena. 

Na zamjenskoj terapiji samo sedam odsto žena 

Podaci koje je CIN-CG dobio od zdravstvenih ustanova u kojima se sprovodi program zamjenske terapije za opoidne supstance (buprenofin i metadon), pokazuju da je procenat žena u terapiji svega sedam odsto. Neravnomjernost je naročito izražena u Nikšiću i u sjevernim opštinama. U Nikšiću je 96 muškaraca na terapiji, a svega dvije žene, dok u Beranama i Bijelom Polju nema žena koje su u ovim programima. 

Međutim, ovako mali procenat žena na liječenju, ne prati i nizak procenat žena koje koriste droge, pokazuju dostupna istraživanja. 

Prema ''Izvještaju o kvalitetu života, životnim stilovima i rizicima'' Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) iz 2017. sa 4000 ispunjenih upitnika, 7,4 žena i 9,4 muškarca konzumiralo neku nelegalnu supstancu makar jednom u životu. U trenutku istraživanja, 2,5 odsto muškaraca i dva odsto žena konzumiralo je neku nelegalnu supstancu ,,u toku prethodnog mjeseca''. Štaviše, iako se više muškaraca izjasnilo da je probalo heroin makar jednom u životu, duplo više žena nego muškaraca je označilo da su konzumirale heroin ,,tokom prethodnog mjeseca''. U populaciji mladih do 24 godine, više žena se izjasnilo da je konzimiralo i heroin i kanabis ,,u toku prethodnog mjeseca''. 

Prema ESPAD istraživanju iz 2019. godine, najvećeg istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, procenat djevojčica koje su probale heroin do šesnaeste godine u Crnoj Gori bio je značajno veći od procenta na evropskom nivou. I procenti onih koje su probale  kokain i amfetamin do šesnaeste godine, veći su nego na evropskom nivou, dok su procenti onih koje su probale ekstazi i kanabis  malo manji od evropskog prosjeka. 

Tradicionalne porodične i društvene obaveze i uloge, otežavaju ženama koje koriste droge da započnu sa liječenjem. Strah od stigme, zakonskih sankcija, gubitka starateljstva nad djecom dodatno opterećuje žene koje su razvile bolest zavisnosti da pristupe stacionarnom tipu tretmana, navodi se u Svjetskom izvještaju o drograma iz 2023 UNODC-a. 

,,Društvo i institucije ne prepoznaju da se žene koje koriste droge u Crnoj Gori suočavaju sa nizom izazova u poređenju sa muškarcima što postaje problem koji zahtjeva hitnu reakciju, kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete, LINK. ,,Ne postoji adekvatan odgovor na njihove potrebe i senzibilisan pristup, te trpe rodnu diskriminaciju i neravnopravan tretman. Mnoge žene koje koriste droge su i trudnice, majke, bave se seksualnim radom, često doživljavaju nasilje i stigmu; pripadnice etničkih manjina, žrtve trgovine ljudima, u zatvoru ili bivše zatvorenice. Sve to zahtjeva naročit pristup’’, objašnjavaju iz LINK-a

Žene najčešće razvijaju zavisnost uz društvo i partnera 

Ivanu, čije je ime izmjenjeno zbog zaštite identiteta je u svijet heroina uveo partner. Do tada je, kako kaže, uzimala droge samo rekreativno, u izlascima. ,,Pila sam, uzimala sam tablete, ali samo kad izađem. Sve mi je to djelovalo bezazleno’’, kaže ona za CIN-CG. 

Ivanina biografija, na prvi pogled djeluje sasvim uobičajeno. Nakon srednje škole uspješno je završila fakultet, zaljubila se, udala. Osnovala je sopstveni biznis i već godinama ga gotovo neprekidno vodi. Rodila je dvoje djece. Ipak, sve te godine, od šesnaeste do četrdesetih, Ivana je koristila droge. 

Njen tadašnji momak, danas suprug, koristio je heroin kada ga je upoznala u ranim dvadesetim. ,,To je za mene bilo strašno. Mislila sam da mi se nikada neće desiti da i ja to probam, međutim prevarila sam se’’, kaže ona. 

Socijalno okruženje značajno više utiče na žene kada je u pitanju upotreba droge, što nije nužno slučaj sa muškarcima navodi se u publikaciji Ženske mreže za smanjenja štete (WHRIN) iz 2015. ,,One obično po prvi put injektiraju droge sa muškim partnerom, i on je taj koji im injektira drogu. Muškarci obično prvo ubrizgavaju sebi drogu čistim priborom, dok su žene sljedeće. ,,Odbijanje da dijele igle nerijetko se tumači kao nepovjerenje i odbijanje intimnosti u vezi, što može voditi do nasilja od strane partnera’’, navodi se dalje. Žene u ranjivom položaju iz straha da ugroze vezu tako često injektiraju drogu već korišćenjim proborom, čime povećavaju i rizik od inficiranja virusima poput HIV-a i hepatitisa C. 

Ivana je uz partnera postepeno razvijala ozbiljnu bolesti zavisnosti.  Iako njen suprug nije radio, ali ga je imućna porodica izdržavala, za nju je to socijalno okruženje imalo samo riječi osude.,,Svekrva me nikada nije prihvatila zbog mog problema, a za sina nikad ništa loše nije rekla. U gradu su znali da mi kažu „nemajko, jadnice, propalice, vidi te kako izgledaš’’. Na pitanje da li su govorili isto za njenog supruga, odgovora sa tužnim osmjehom ,,on je uvijek bio omiljen’’. 

Istraživanja pokazuju da se ŽKD suočavaju sa manjom socijalnom podrškom i većim socioekonomskim izazovima u odnosu na muškarce, a ,,zbog niže stope zaposlenja i primanja’’ im je i cijena liječenja manje pristupačna nego muškarcima, navodi UNODC. 

Ivani je centar svijeta bio suprug. ,,Njega sam tjerala da ide na liječenje, a nije mi padalo na pamet da i ja pođem. Svoj problem nisam ni vidjela.’’ Iako je suprug počeo da koristi zamjensku terapiju na njen nagovor, ona se nije prijavila za isti tretman. ,,Pozajmljivala sam od njega. Svakog dana bih ga molila da mi da malo da preguram radni dan, dok je on ostajao kući’’, kaže ona. Ali, to nije bilo rješenje. Ubrzo bi se vraćala heroinu, jer metadona nije bilo dovoljno za dvoje…

Često žrtve zlostavljanja, a skloništa ne posjeduju kapacitete 

Jana je u ranim dvadesetim upoznala prvog supruga sa kojim je dobila dijete. Nakon rođenja kćerke trudila se da ne koristi droge i da se izbori sa bolešću. Međutim, problemima nije bilo kraja- trpjela je svakodnevno fizičko i psihičko nasilje. 

Trenutno u Crnoj Gori ne možemo da kažemo da li postoji sklonište koje bi pružilo adekvatnu podršku ženama koje koriste droge, a koje su i žrtve nasilja, navode iz LINKA. ,,Tokom mapiranja servisa i usluga za osobe koje koriste droge koje su Link i NVO Juventas sproveli , pokazalo se da, od organizacija civilnog društva koje pružaju usluge skloništa ženama žrtvama nasilja, a koje su uzele učešće u ovoj aktivnosti, dio organizacija  navodi da imaju nedostatak kapaciteta da se bave ženama koje koriste droge, dok je dio njih odgovorio i da ne želi da se bavi ženama koje koriste droge’’, naveli su iz ove organizacije. 

Kriminalizacija upotrebe droga obično znači da žene koje se suočavaju sa rodno-zasnovanim nasiljem, rizikuju institucionalno nasilje od strane službenika/ca policije, zdravstvenih i socijalnih službi umjesto da im bude obezbjeđena zašitita navodi UNODC. 

,,Bila sam primorana da se sa djetetom sklonim od partnera. Ali ubrzo potom ,,željela je samo da zaboravi na svoju situaciju’’ i potpuno se predala psihoaktivnim supstancama. 

Rodno zasnovano nasilje utiče na upotrebu droga kod žena, jer je žene mogu koristiti kao sredstvo koje im pomaže da se nose sa emocionalnim i fizičkim bolom zbog zlostavljanja od strane parntera, navodi Svjetski izvještaj o drogama UNODC-a. 

Studije pokazuju da žene koje koriste droge imaju do pet puta veći rizik da budu žrtve rodno-zasnovanog nasilja od žena koje ne koriste droge, navodi UNODC. Rizik od nasilja od strane partnera veći je ukoliko i on koristi droge, navodi EMCDDA. 

ŽKD su i u povećanom riziku od seksualnog zlostavljanja zbog efekata koje droge vrše na tijelo navodi se u studji EMCDDA. Osim toga, žene koje razviju bolest zavisnosti često su primorane da nude seksualne usluge za novac ili drogu, te dolaze u dadatnu ugroženost od zlostavljanja ali i seksualno prenosivih bolesti, zatvorskih kazni i infekcija zbog injektiranja nehigijenskim priborom, navodi se. 

,,Dugo sam pokušavala da izbjegnem da imam seksualne odnose za drogu.Viđala sam žene oko mene, koje tako žive. Mislila sam da mi se nikad neće desiti’, kaže Jana. Pružanje seksualnih usluga da bi došla do droge, Jana opisuje kao jedno od najtraumatičnijih iskustava.,,Najstrašniji je način na koji ljudi gledaju žene koje dođu u takvu situaciju. Stigma koja se veže za ženu koja to uradi. Ne gledaju te kao ljudsko biće’’, objašnjava ona.  

,,U nekim zemljama Evrope procjenjuje se da između 20 i 50 odsto žena koje injektiraju droge pružaju seksualne usluge’’ ,navodi se u publikaciji EMCDDA. „Ove žene se suočavaju i sa većim stepenom stigme, kako zbog upotrebe droga, tako i zbog pružanja seksualnih usluga’’.  

Upotreba droge je česta i među ženama koje se bave seksualnim radom. Prema Evropskom veb istraživanju o drogama iz 2021. gotovo četvrtina seksualnih radnica u Crnoj Gori (23.2%) koristila je droge injektiranjem nekad u životu, a 14.5%  se izjasnilo da je koristilo ,,tokom poslednje godine''. 

NVO Juventas je 2011. godine otvorio Drop in centra za osobe koje se bave seksualnim radom i to je jedini centar ove namjene u Crnoj Gori. Dugogodišnja praksa u pružanju direktne podrške pokazala je da je riječ o heterogenoj zajednici. Tako, jedan broj osoba koje se bave seksualnim radom koristi droge, te se usljed toga pojačava stepen socijalne isključenosti, kao i diskriminaciju od strane društva. Razlozi za bavljenje seksualnim radom su individualni. Svakako, kada osoba razvije bolest zavisnosti, onda i to posljedično može biti ili jeste jedan od načina da se obezbjede sredstva za nabavljanje droge. Pošto su osobe koje se bave seksualnim radom često u visokom riziku od socijalne isključenosti ili su već socijalno isključene važno je dalje unapređivati sistem socijalne zaštite i omogućiti uslove za unapređenje kvaliteta života. U Crnoj Gori se bavljenje seksualnim radom tretira kao prekršaj te stoga izostaju ciljane usluge i servisi podrške namjenjeni ovoj zajednici. 

Zajednica osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga je uprkos servisima koje imamo i godinama unazad pružamo, dosta skrivena, upravo zbog visokog stepena stigme i diskriminacije, a ovo se dodatno usložnjava kada su dio i zajednice osoba koje koriste drogu. Crna Gora ima izuzetno mali broj usluga koje se fokusiraju na žene koje koriste drogu i koje su prilagođene njima.  

U Crnoj Gori djeluju tri drop-in centra za osobe koje koriste droge, dva su u Podgorici, a jedan je u Baru. 

Zatvorska kazna umjesto pomoći 

Usljed straha da će biti prinuđena da se bavi seksualnim radom zbog zavisnosti, Jana se trudila da do novca dođe preprodajom droge. ,,To mi je obezbjeđivalo kakav-takav status neku vrstu sigurnosti, među muškarcima koji se time bave. Trudila sam se da djelujem neustrašivo, opasno, učila sam od njih’’, objašnjava ona. To je bio i jedan od načina da prehrani dijete. Zbog prodaje droge, ona je osuđena na kaznu zatvora u ranim dvadesetim. 

Žene često bivaju osuđene na kaznu zatvora jer su u najnižem rangu preprodaje droge i lako ih je otkriti, navodi UNODC. Obično su natjerane od strane partnera da počnu sa kriminalnim aktivnostima, a nekad odgovaraju za djela koja je partner počinio, navodi UNODC. 

,,Procenat žena koje su kažnjene zatvorom zbog krivičnih djela povezanih sa drogama je veći nego kod muškaraca’’, navodi UNODC. 

Trenutno je na izdržavanju kazne zatvora u Crnoj Gori u pritvoru ukupno 17 žena. Od toga su dvije optužene zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih supstanci, dok su njih četiri u pritvoru zbog sumnje u izvršenje tog krivičnog djela, kazali su za CIN-CG iz Uprave za izvršenje krivčnih sankcija (UIKS). Njih pet je u pritvoru zbog sumnje da su počinile djelo kriminalnog udruživanja, što može ali i ne mora biti povezano sa stavljanjem u promet opojnih droga, objasnili su iz UIKS-a. 

UNODC je još 2007. u predložio dekriminalizaciju nenasilnih kriminalnih djela počinjenih od strane žena. ,,Neke studije potvrđuju da sudije i ostali u sistemu pravosuđa ne uzimaju u obzir nejednakost žena kada donose presude'', navodi UNODC. 

Janina najveća patnja bilo je oduzimanje starateljstva nad djetetom, koje nije uspjela da povrati ni nakon izlaska iz zatvora. Ćerka je pripala mužu, koji je dok su bili skupa Janu zlostavljao. 

Žene često pate više nego muškarci zbog ozbiljnih dugoročnih posljedica od zatvorskih kazni, navodi se u izvještaju UNODC-a. ,,Odvajanje djece od majke je jedan od najštetnijih aspekata zatvorske kazne za žene’’, navodi izvještaj.

I uz bolesti zavisnosti može se biti dobar roditelj

Jako smo željeli djecu, kaže Ivana. Bez obzira na problem sa bolešću, ovaj par se upustio u planiranje porodice. ,,Suprug je bio tad već na metadonu, a ja sam odlučila da prekinem sa upotrebom svih psihoaktivnih supstanci'', kaže Ivana. Ivana je ostala u drugom stanju putem vještačke oplodnje. ,,Doktori su sumnjali da je upotreba droga kod mene i partnera izazvala probleme. Bila sam upoznata sa rizicima, brinula sam'', govori ona.  Međutim, ubrzo nakon porođaja nastavila je sa upotrebom.  ,,Moj problem je postepeno rastao. Koliko god sam čuvala svoje kćerke u trudnoći, one su me znale samo u stanju bolesti, od svoje pete do dvanaeste godine'', kaže ona.

Sa tugom, ali  i prihvatanjem objašnjava kako se jedna od kćerki stidjela nje. ,,Kada ih pratim do škole, kaže mi da ih ostavim prije ulaza u dvorište, da je niko ne vidi sa mnom'', govori ona.

Želim da im nešto napravim, da se potrudim, a ne mogu da ustanem, govori ona. 

Ljudi koji koriste droge mogu biti dobri roditelji i u jednakoj mjeri vole svoju djecu kao ostali, samo što bolest zavisnosti kao i svaka druga, može otežati roditeljstvo, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz Juventasa. Da bi to postigli često im je potrebna pomoć servisa i socijalnih službi.  

Naročite uspjehe postižu ljudi koji pređu na substitucionu opoidnu terapiju, kaže za CIN-CG Boban Sekulić, koordinator programa za smanjenje štete u NVO CAZAS. ,,To omogućava ljudima da budu ponovo funkcionalni, da uspostave neku ravnotežu, te mogu u značajno većoj mjeri da se posvete djeci’’, kaže Sekulić. 

Trudnoća često neželjena 

Jedna studija (Unintended Pregnancy in Opioid Abusing Women, 2011) pokazala je da čak 86 odsto žena koje koriste opijate, nevoljno ostaju trudne. I kod žena koje su na nekom vidu liječenja od opoidnih supstanci, postoji visoka stopa neplaniranih trudnoća, oduzimanja roditeljskog prava, abortusa i djece koja su smještena u hraniteljskim porodicama ili su usvojena..

 ,,Skoro smo imali slučaj ŽKD da niko nije znao da je trudna. Iznijela je trudnoću, ali je odustala od starateljstva. Trudnoća je najvjerovatnije bila neželjena’’, govori Sekulić. 

Na pitanje CIN-CG-a da li primaju trudnice na tretman od bolesti zavisnosti iz JU Kakaricka gora kazali su da ova institucija ,,nije tip zdravstvene ustanove, te nije u mogućnosti da pruži adekvatnu zdravstvenu zaštitu koja je neophodna trudnicama sa bolešću zavisnosti''. 

Jedan od problema koji nosi trudnoća tokom bolesti zavisnosti je sindrom neonatalne apstinencije, kod novorođenčeta.  Ovaj sindrom je rezultat hroničnog izlaganja korišćenja droge od strane majke tokom trudnoće. Prema izvještaju Američkog udruženja pedijatara može nastati od svih vrsta droga, pa čak i antidepresiva. Pošto beba nakon porođaja nije izložena ovim supstancama, kod nje se javljaju simptomi apstinencije, koji mogu biti fatalni.  

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNODC preporučuju savjetovanje sa ljekarima i odgovorajuću terapiju kod trudnica koje koriste droge, što može igrati važnu ulogu u tome da žena uredno održava trudnoće, posjećuje ljekare, ostvari kontakt sa drugim servisima podrške, objašnjavaju u preporukama. Sve to može značajno poboljšati ishod trudnoće i porođaja.

Rodna perspektiva i trauma-informisan pristup 

Sagovornice CIN-CG-a prošle su kroz višegodišnje pokušaje odvikavanja od droga i na kraju ostvarile stabilan oporavak. ,,Prvi put kad sam odlučila da na par dana pođem na psihijatriju da se ,,očistim'', sa namjerom da zauvijek prekinem, psihijatar mi je rekao ,,što će ti droga, mlada si, zdrava.'' , kaže Ivana.

Jana je probala razne tretmane, reto centre, išla je u inostranstvo... ,,Dosta toga je bilo religijski bazirano. Niko mi godinama, decenijama nije objasnio kakva je to bolest'', govori ona. 

Obje bi se  vraćale drogama, a svaki povratak vodio je dublje u bolest, objašnjavaju. 

Sve do otvaranja ženskog krila u JU ,,Kakaricka gora''. 

Tek tada su dobile odgovarajući tretman. Smatraju sebe sretnicama, jer su prošle kroz psihotepeutsku podršku i tretman u ovoj ustanovi. Vjeruju da je to bilo ključno za njihov oporavak. 

U JU Kakaricka gora kažu da primjenjuju rodno senzitivan pristup za žene. ,,U toku rada sa ženama pristup terapeuta je različit u odnosu na rad sa muškarcima, jer često su klijentkinje doživjele traumatična iskustva u djetinjstvu ili  u toku perioda bolesti zavisnosti'', naveli su oni za CIN-CG.  Navode da je motivacija žena koje se odluče na tretman uglavnom jaka, pa tretmanu pristupaju ozbiljno. 

EMCDDA preporučuje trauma-infromisani pristup liječenju žena koje pate od bolesti zavisnosti, obzirom na veliki stepen traume i stigme sa kojom su se sočile kroz život.  Ovakav pristup ima za cilj ,,da prepozna simptome traume kod pacijentkinja i ulogu koju je igrala u njihovom životu, da obezbjedi da joj se traumatično iskustvo ne ponovi (tokom liječenja), i da uspostavi osjećanje sigirnosti i samopoštovanja kod žena'' navodi EMCDDA. 

"Trauma-informisani" pristup u pružanju podrške ženama koje koriste droge prepoznaje važnost uzimanja u obzir potencijalnih traumatskih iskustava koje su mogle proći, a stručna podrška  mora biti zasnovana na principu individualnosti'', navode iz Juventasa.

Način na koji bi se sistemski moglo pristupiti ovom problemu upravo počinje od edukacije i informisanja kadra, u svim službama koje mogu doći u kontakt sa ovom zajednicom, te usvajanje pristupa u pružanju podrške koji odgovara na potrebe žena koje koriste droge, kazali su iz Juventasa.

,,Danas sam druga žena. Sretna sam. Iscijelila sam odnose sa porodicom, posvećena sam majčinstvu, imam posao'', govori Jana.

I Ivana se navikava na potpuno novi život. ,,Sada je došao red na mog partnera da se liječi. Podstakla sam ga da pođe u instituciju, ali više mi nije on centar svijeta. Sada sam fokusirana na sebe i da ostanem u apstinenciji...zauvijek'', govori ona sa osmjehom. 

Upotreba droga među djevojčicama i ženama 

Oko 80 odsto djevojčica uzrasta do 16 godina probalo je neku od hemijskih supstanci koje izazivaju zavisnost prema ESPAD istraživanju u Crnoj Gori iz 2019, dok je kod dječaka taj procenat 85 odsto. Manje djevojčica je do šesnaeste godine konzumiralo ilegalne droge nego dječaka (osam i četrnaest odsto), ali je veća upotreba ljekova za smirenje i bolove bez ljekarskog recepta, nego kod dječaka iste dobi (13 i devet odsto). Djevojčice i dječaci su do šesnaeste godine u jednakom procentu isprobali kombinaciju ljekova i alkohola (dva odsto),  inhalante (šest odsto) i amfetmin (dva odsto). Istraživanje je zabilježelo porast konzumacije alkohola kod djevojčica, a pad kod dječaka u odnosu na prethodne godine.  

Na svjetskom nivou najveći procenat žena je u populaciji koja koristi amfetamina (45 odsto), kao i među populacijom koja koristi nepripisane ljekove (između 45 i 49 odsto), dok su manji procenti među populacijama koje korsite herion i kokain gdje oko dvije trećine čine muškarci , navodi se u Svjetskom izvještaju o drogama iz 2023. Sve više žena je koje koriste marihuanu, pa je u Sjevernoj Americi 42 odsto žena u toj populaciji. 

Even the youngest in Podgorica's Roma settlements are exposed to illegal substances, which seriously endanger their health, further hinder socialization and escape from poverty

Đurđa RADULOVIĆ

I tried marijuana and cocaine at the age of 13, Lejla, a Roma girl (real name known to the editorial office), tells the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG). She is still a minor, so the journalist obtained guardian's permission to talk to the girl.

Lejla is smiling, seems relaxed, and very approachable. Her eyes are filled with curiosity. She talks openly about his traumatic childhood, filled with insecurity. Her mother left her, her brothers, and her sister when she was only five. The other children were even younger. After a few years, the father went abroad and started a new family. He left the children with an older relative. Lejla says that she sometimes went to elementary school, but she does not know if she finished it or if she has a degree.

"I wander with my friends a lot," she says, talking about her early teenage years.

"We begged in different cities, I didn't come home for months, we did all kinds of things," she says.

At that time, she hung out with Roma children, but also adult dealers and other criminals, among whom there were also those from other communities. Drugs were easily available.

"There was always marijuana, cocaine, and heroin. I don't know from where", she recalls.

Many members of the Roma community with whom she hung out during her early teenage years were arrested for selling drugs, she explains. Some of the names from that period that she mentions, including the police inspector, were prosecuted for the criminal offense of drug trafficking, and other offenses - such as physical abuse.

Lejla saw a lot as a teenager. She recalls a friend whose body was found in Cijevna. She believes that she overdosed and was pushed into the river.

In some parts of the settlement of Vrela Ribnička, drugs are easy to find, dealers are everywhere, and the prices are several times lower than in the city; several interlocutors who wanted to remain anonymous and were involved in work with the Roma community in that Podgorica settlement, where some of our sources live, told CIN-CG.

Drug addicts also know this neighborhood. 

"When I went there to get drugs, children ran after me and asked me: 'What do you need?'" said a former addict who wanted to remain anonymous.

He used to buy heroin there.

"I could find a quarter of a gram for two and a half euros, while in other places, it was at least 10," he says.

"People use various things here, from alcohol to illegal substances," an elderly resident of Vrela Ribnička told CIN-CG.

He also admits taking all kinds of things.

"There is no other way to survive all this," he says and points with his hands to the dusty track made of macadam and gravel.

He no longer consumes anything, but his health is impaired. He claims that children take drugs from their early teenage years, and it is not uncommon to see a small child smoking.

The Police Administration did not respond to CIN-CG's three-times request, despite numerous calls, whether there is a higher rate of drug trafficking in the Roma settlements of Vrela Ribnička and Konik compared to other parts of Podgorica. We did not even get answers to the questions of whether children are involved in the process of selling narcotics and whether it is easier to get drugs in those neighborhoods.

According to the writings of several media, the police representatives were involved in the criminal activities of drug dealing and also operated in the neighborhoods where the most vulnerable live.

The Police Administration did not even answer CIN-CG's question whether their employees were part of a criminal organization that operated in Vrela Ribnička.

The spokesperson of the Police Administration, Marija Žugić, confirmed for CIN-CG that the questions had arrived and were forwarded to those responsible in that institution.

Unemployment, poverty, crime...

"The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD) survey conducted by the Institute for Public Health in 2019 among high school students up to the age of 16 shows that drugs are available in Montenegro regardless of the region or social status the young people come from. This research shows that almost a third of high school students up to the age of 16 believe that they can get marijuana if they want to. A fifth of them believe that they can also get MDMA (ecstasy), and 15 percent cocaine and amphetamine. The settlement of Vrela Ribnička in Podgorica, in the worst-case scenario, deviates from the average, but nothing more than that. All this is very important to emphasize in order not to continue with the stigmatization of Roma and Egyptians, who make up the largest part of the population of this settlement", the Montenegrin Harm Reduction Network LINK told CIN-CG.

The research of the Ombudsman of Montenegro from 2018 also showed that more than 25 percent of students believe that it takes from 30 minutes to, at most, a few hours to get hold of drugs, which is a sign of easy availability.

"Field data shows that drugs are present in the settlement of Vrela Ribnička in Podgorica and that there is a perception of its availability and that it is possible to obtain it more easily than in other parts of the city. However,  these are not research data but observations from the field, so it is possible to reach wrong conclusions that would contribute to increasing the already pronounced stigmatization of Roma and Egyptians. Therefore, drugs are not ubiquitous in this neighborhood. We are only talking about an increased risk", the LINK representatives told CIN-CG.

Drug use, as well as the age at which a person starts using drugs, cannot, in any case, be linked to belonging to a particular ethnic group, they emphasize.

"Living conditions can influence someone to start using drugs. In that context, we can only talk about the increased risk of young people from these neighborhoods taking drugs," they said.

An article by the American Psychological Association (APA) states that numerous studies show that children who grow up in socially disadvantaged neighborhoods more easily develop a tendency to addiction. Research that included 11,000 children from 21 cities in the United States showed that those from poor communities have a higher chance of developing addiction habits.

Even if a child grows up in a financially and socially stable family, his psychological development will be significantly slowed down if he grows up in a neighborhood with a large number of unemployed people, poverty, crime, and the like. Such a child will have a greater chance of becoming an addict due to the influence of the settlement, the APA article explains.

Drug rehabilitation unaffordable for the poorest

When talking about the prevention of the use of psychoactive substances (PSs), this community is neglected, which shouldn't be the case, Marija Mijović from NGO Juventas tells CIN-CG.

"This community, partly due to the way of life and the high degree of stigma and discrimination that they inevitably face, do not always have access to the information they need, as well as preventive services that could potentially prevent the first use of PSs. This community is not in an enviable position when it comes to addiction rehabilitation options either, especially considering their often unregulated legal status that makes it difficult for them to access a health system that offers free addiction treatment. They can't pay for treatment options available in Montenegro," Mijović says.

"Rehabilitation options such as treatment in Podgorica's Kakaricka Gora, an institution for accommodation, rehabilitation, and resocialization of users of psychoactive substances, are not available to all members of this community, so we appeal to provide free treatment whenever possible," Mijović explains.

The NGO Juventas actively provides services to the Roma and Egyptians community through Drop-in centers and by holding activities aimed at psychosocial support and empowerment of members of this community, Marija Mijović added.

The Public Institution "Kakaricka gora" tells CIN-CG that the price of participation has been reduced from 330 to 230 euros and that the entire program is free for the citizens of Danilovgrad and Tivat because those municipalities have taken over the participation costs.

"In the hope that other municipalities will do the same according to their capabilities, we use every public opportunity to appeal for support and changes. We emphasize that the full price of the treatment at the institution is a total of 1,000 euros per month, but that the difference from the 230 euros co-payment up to the full amount is borne by the City of Podgorica, regardless of whether the clients are from Podgorica", Dijana Milošević, director of Kakaricka gora tells CIN-CG."

The Red Cross of Montenegro explains that for years, they have been helping Roma and Egyptians in various ways and that workshops were held to prevent addiction. The workshops were attended mainly by women.

There is no treatment for addiction in children

"Our country does not have an institution that deals with minors suffering from addiction. The issue is also the lack of child psychiatrists to whom these children could be referred for treatment. There is no continuous education and work on preventing first use in children", Marija Mijović says.

The NGO Juventas deals with young people, but minors who use PSs. They can only be supported with the presence of their parents or guardians, she explains.

Regarding prevention, continuous and effective programs funded by the state are essential, Mijović claims.

CIN-CG approached the Ministry of Health regarding the problem of the lack of an institution that deals with addictive diseases in children, but there was no response.

"The abuse of psychoactive substances when it comes to children from the Roma and Egyptian community, due to additional poverty, can affect young people as well so that after becoming addicted, they use the cheapest drugs that quickly destroy the body," Jovana Knežević from the Center for Roma Initiatives told CIN-CG.

The issue of the use of illegal substances further complicates social inclusion, which is already imbued with numerous challenges, Knežević explains.

Lejla spent about a year in a state institution that houses children without appropriate care. There, she stopped using opioid substances for good, but it was very challenging.

"I went wild. I was furious to be locked up there. They kept giving me pills in the evening to calm me down."

She says she hates that period of her life.

"Older boys sexually harassed me. I didn't feel safe…".

Today, she lives with her cousin, who is her guardian, and her younger brothers. Her cousin often reminds her that when she becomes an adult, she will have to become financially independent, Lejla says.

"I don't know how to find a job. I can read and write, but that is not enough", she says.

She regrets that her younger sister lives as she did until a few years ago.

"She now lives in that world... She's begging, wandering. She doesn't know where she lives. She hasn't been home for months. I hope she doesn't take drugs", says our young interlocutor, and her pleasant face becomes worried and sad.

Residents of the Ljubović Center mainly test positive for drugs

In about 80 percent of cases, the minors who come are positive on the psychoactive substances (PSs) test, Nina Delević, director of the Ljubović Center, an institution for juveniles with behavioral problems, tells CIN-CG.

She explains that this is also the case with children who come from other institutions, such as the Department for Juveniles at the prison in Spuž.

The prison in Spuž did not answer the question of CIN-CG whether they were aware that their minor wards come into contact with illegal substances and why this happens.