Oko trećine ukupnog broja područja predloženih za Emerald mrežu nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu zaštitu, iako bi je po Akcionom planu morali imati

Đurđa Radulović

Posječena stabla velike vrijednosti i starosti u prašumama Zeletina i Visitora zatekli su na terenu, u oktobru, predstavnici Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Oni su konstatovali da je prašuma urušena i da je njen opstanak ugrožen.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) obratio se Upravi za šume (UZŠ) da pojasne da li se radi o nelegalnoj ili odobrenoj sječi, ali nijesu znali da odgovore. Svakako, radi se o mjestu koja pripada područnoj jedinici UZŠ “Kutska rijeka”, što znači da je ovaj vrijedan prirodni predio zapravo namijenjen industriji šumarstva.

Iz CZIP-a godinama zahtijevaju da prostori Zeletina i Visitora, planina na istoku Crne Gore, budu prepoznati kao prirodna područja za zaštitu, jer predstavljaju jedinstvene prašumske rezervate, kakvih je ostalo samo tri odsto u cijeloj Evropi. Međutim, nije bilo reakcije nadležnih.

Šume Zeletina i Visitora su jedno od područja koja su predložena kao područja od izuzetnog prirodnog značaja kao dio Emerald ekološke mreže, a nikada nijesu dobili nikakav vid ni nacionalne ni lokalne zaštite.

Crna Gora je 2011. proglasila 32 prirodna područja kandidatima za Emerald mrežu. Ova mreža je vid zaštite prirodnih staništa i divljih vrsta i važi i za države koje nijesu članice Evropske unije (EU). Uspostavljanje Emeralda naročito je važno za države koje su kandidati za EU, poput Crne Gore. Osnov za uspostavljanje ove mreže je Konvencija o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa - Bernska Konvencija.

Međutim, već je načinjena značajna šteta u nekim kandidovanih područja, naročito onima koja ne uživaju nikakav drugi nivo zaštite, poput Zeletina i Visitora.

“Iako su Zeletin i Visitor kandidati za Emerald i međunarodno važno područje za biodiverzitet, sječe su posljednjih nekoliko godina bitno oštetile ovaj biser. Probijanje puteva, požari, ilegalna i legalna sječa degradirale su ono što smo prije 10 godina imali na ovom području”, kaže za CIN-CG Bojan Zeković, ornitolog iz CZIP-a.

On kaže da je nedopustivo što Uprava za šume ne prepoznaje značaj ovog prostora i dozvoljava uništavanje najočuvanijih šuma u Crnoj Gori, za koje većina stanovnika ni ne zna.

“Zeletin i Visitor nijesu poznate kao neke naše popularnije planine, ali su iz ugla biodiverziteta neprocjenjive. To su monumentalna, stara, prašumska stabla, važne vrste biljaka i životinja, vrijedne geološke odlike, vode… Rijetko mjesto gdje zajedno rastu molika i munika, dva endemska, rijetka bora Crne Gore”, objašnjava Zeković.

Neka od drugih značajnih kandidata za Emerald su kanjon Komarnice (Nevidio), Sinjajevina, Skadarsko jezero, Buljarica, Velika Plaža… Za ove prostore se već godinama vezuju ambiciozni infrastrukturni, turistički i industrijski projekti koji bi mogli zauvijek uništiti njihovu prirodnu vrijednost, koja je primarni razlog zbog kojih su kandidovani za mrežu.

Čak trećina kandidata za Emerald nema nikakav vid zaštite

Oko trećine predloženih područja za Emerald do danas nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu vrstu zaštite, pa su pod rizikom zbog mogućih investicija i projekata. Osim Zeletina i Visitora, to je slučaj sa Sinjajevinom, koja je najveći pašnjak na Balkanu, a koju je država godinama planirala da pretvori u poligon za vojne vježbe.

Ni Ćemovsko polje, jedna od najvažnijih preostalih pseudostepa u Evropi, od značaja za brojne vrste ptica, nije zaštićeno. Naprotiv, poznato je kao deponija otpada.

Planine Golija i Ljubišnja, Kanjon Mrtvice, Doline Ćehotine i Lima takođe su područja sa vrijednim i nepotpuno istraženim ekosistemima, prepuštena na (ne)milost državi i investitorima.

Prema “Akcionom planu za ispunjavanje završnih mjerila u poglavlju 27 - životna sredina i klimatske promjene”, svi kandidati za Emerald moraju imati “propisane i integrisane mjere adekvatne zaštite staništa u planskoj dokumentaciji i sa njom povezanom Strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu”. Ipak, u Strateškoj procjeni koja je objavljena 2014. godine ne pominje se bilo kakva mreža zaštićenih područja.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine objašnjavaju da se od 2016. radi na mapiranju vrsta i staništa značajnih na evropskom nivou u okviru druge mreže - Natura 2000. Međutim, Natura 2000 je mreža isključivo za zemlje članice EU, tako da Crna Gora još ne može biti i formalni dio nje.

I Evropska komisija je navela da oni ne mogu ocijenjivati podatke i mapiranje Crne Gore načinjeno za Naturu 2000, pošto država još nije u EU, već da mogu samo ocjenjivati Emerald proces. Oni su čak ponudili pomoć u prevođenju podataka prikupljenih za Naturu 2000 u podatke o Emerald, u skladu sa Bernskom konvencijom. To se navodi u internim dokumentima Agencije za zaštitu životne sredine od prošle godine, u koje je CIN-CG imao uvid.

U okviru projekta istraživanja staništa i vrsta za Natura 2000, do sada je u potpunosti istraženo 27 kandidata za Emerald, istraživanja su u toku ove godine za dva područja, dva su djelimično istražena i u planu su za sljedeću godinu, a dva nijesu istraživana i planirana su za naredni period, kazali su iz Agencije. Do kraja ove godine biće mapirano oko 60 odsto cjelokupne crnogorske teritorije.

Na Ljubišnji se šire rudokopi - jer nije došlo do zaštite

I planina Ljubišnja je, poput Visitora i Zeletina, Emerald kandidat, bez ikakvog vida zašitite. Upravo zahvaljujući tome, kompanija Gradir - Montenegro uspjela je da dobije dozvole za detaljna geološka istraživanja ležišta cinka i olova, u neposrednoj blizini vrijednih šuma i već je krenula sa iskopavanjem.

CZIP je nedavno, tokom obilaska terena, naišao na nove istražne rudokope, koji se nalaze u blizini potencijalnog parka prirode, čijim bi proglašenjem konačno moglo da se zaštiti ovo područje.

“Rudokopi su potpuno uništili šumu i razvalili dio planine, pored već postojećeg kopa Šuplja stijena”, objašnjava Zeković. Eksploatacija ruda olova i cinka već je u ogromnoj mjeri narušila prostor Ljubišnje, kaže on.

CZIP se nakon terenske posjete ove godine, obratio ekološkoj inspekciji, uz objašnjenje da se ova ležišta nalaze u neposrednoj blizini šume koja bi pripala parku prirode.

Međutim, u odgovoru ekološke inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, navedeno je da preduzeće Gradir - Montenegro ima sve potrebne dozvole.

“U odnosu na Vašu konstataciju da se radi o potencijalnom parku prirode, obavještavamo Vas da nije pokrenut postupak za stavljanje Ljubišnje pod zaštitu i da nije donijeto rješenje o preventivnoj zaštiti”, navodi se u odgovoru ekološke inspekcije. Stoga, navode dalje, “ekološka inspekcija nema nadležnosti za vršenje inspekcijskog nadzora u ovoj upravnoj stvari, jer nije riječ o zaštićenom području”.

Ono što je problem na Ljubišnji problem je i drugim planinama, a tiče se potpunog zanemarivanja biodiverziteta, koji se ne uzima u obzir pri planiranju, kaže Zeković.

“Rijetke su planine na kojima možete da naiđete na otiske vuka, medvjeda, srne, divlje svinje, tetrijeba, lještarke, živi svijet u malom. Na Ljubišnji je to slučaj. Nažalost, Ljubišnja je decenijama predmet eksploatacije šuma, koja je do jednog momenta i bila održiva što oslikava i prisustvo ovih vrsta, međutim, ono što vidimo na terenu posljednjih godina ne ide u prilog tome”, navodi Zeković.

Ljubišnja je planina koja ja većim dijelom, oko 70 odsto pod šumama, posebno četinarskim šumama koje su od izuzetne važnosti za brojne vrste ptica, ali svakako i za cjelokupni živi svijet na tom prostoru, objašnjava Zeković.

“Ljubišnja je najvažnija planina u Crnoj Gori za uralsku sovu, dok je izuzetno važna i za malu sovu i planinsku kukumavku sovu, tetrijeba gluhana, lještarku, troprstog djetlića, i mnoge druge ugrožene i zaštićene vrste, upravo zahvaljujući kojima je ovaj prostor prepoznat kao Emerald područje, odnosno buduće Natura 2000 područje”.

Planovi za budućnost - neizvjesni

U Nacrtu prostornog plana Crne Gore do 2040 (NPPCG), navodi se da je Emerald već uspostavljena mreža, te da ova područja pokrivaju 15 odsto kopnene teritorije naše države.

“Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite”, navodi se u ovom Nacrtu plana.

Međutim, u dijelu plana u kojem su detaljno mapirana zaštićena područja u Crnoj Gori, upravo radi izbjegavanja konflikta, Emerald područja nijesu obilježena zelenom bojom kao ostala prirodna područja pod zaštitom, već žutim linijama. Naznačeno je da se radi o “potencijalnim” zaštićenim područjima. Zbog toga je Savjet za reviziju Plana u “Reviziji Nacrta prostornog plana do 2040”, od ovog mjeseca, predložio doradu.

“Nije jasno da li Emerald mreža već postoji ili tek treba da se uspostavi’’, navodi Savjet.

Savjet je sugerisao i da se u Nacrtu izbriše termin “potencijalna zaštićena područja” već da se naglasi da je riječ o kandidatima za zaštitu ne bi li se umanjio rizik od projekata i aktivnosti koji ih mogu ugroziti.

Iz Nacrta plana ne nazire se šta će biti sudbina kandidata za Emerald područja. Jedno od takvih područja je i kanjon Komarnice, koji izgradnja hidroelektrane prijeti da zauvijek potopi.

Izgradnja HE Komarnica još uvijek je predmet interesovanja investitora, ali i velikog protesta biologa i ekologa kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom nivou - upozorenja UNESCO-a i Evropske komisije.

“Uvažavajući nesporan veliki značaj HE Komarnica u energetskom sistemu Crne Gore, a sa druge strane ekološke zahtjeve i zahtjeve zaštite prostora, za konačno donošenje odluke o izgradnji HE Komarnica, važno je da se u okviru projektne dokumentacije i prateće procjene uticaja na životnu sredinu donesu zaključci od nadležnih institucija Crne Gore”, navodi se u Nacrtu.

NVO Crnogorsko društvo ekologa (CDE), zajedno sa organizacijom KOD i Društvom mladih ekologa, uputilo je 2022. žalbu Sekretarijatu Bernske koncencije povodom plana izgradnje HE Komarnica. Tada su konstatovali da je bi izgradnjom HE na Komarnici Crna Gora prekrišila Bernsku konvenciju koja obavezuje zemlje potpisnice na unaprijeđenje nacionalne politike u očuvanju divlje flore i faune, sa posebnom pažnjom na ugrožene vrste, kao i očuvanje divljih životinja i prirodnih staništa. Ovaj sekretarijat daće svoje finalno mišljenje o projektu kada Agencija za zaštitu životne sredine izradi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Iz CDE vjeruju u pozitivan ishod nakon izrade Elaborata.

Prostor Sinjajevine, još jedan Emerald kandidat koji je ostao bez bilo kog vida institucionalne zaštite, još je uvijek pod prijetnjom da bude pretvoren u poligon za vojne vježbe. U Nacrtu se navodi da će “Ministarstvo odbrane i Vlada Crne Gore donijeti zaključke o privremenom korišćenju vojnog poligona na Sinjajevini i svim uslovima koji se odnose na zaštitu životne sredine i korišćenje prostora Sinjajevine za namjenu poljoprivrede”.

Ni zaštićena područja - to nijesu

Neki od kandidata za Emerald imaju najviši nivo državne zaštite, kao što je dio nacionalnih parkova. Ipak, ni visok nivo nacionalne zaštite, ne garantuje bezbjednost ovih projekata od halapljivih ruku investitora.

Tako je NP Skadarsko jezero zamalo postao lokacija za Porto Skadar Lake, luksuzni rizort i jahting luku. Gotovo svi drugi kandidati za Emerald bili su predmet spornih projekata. Ipak, Bernska konvencija je tada reagovala.

“Iako u Crnoj Gori nije zvanično uspostavljena Emerald mreža, Bernska konvencija itekako reaguje kada je u pitanju ugrožavanje kandidata za mrežu”, kaže za CIN-CG Milena Bataković iz Agencije za zaštitu životne sredine.

Kada je NVO sektor digao proteste zbog izgradnje luksuznog odmarališta na Skadarskom jezeru i uputio žalbu Bernskoj konvenciji, oni su poslali nezavisne procjenjivače situacije.

“Kada je misija došla, nije hjtela da sluša ni državu na strani investitora ni NVO, već su nezavisni eksperti uradili procjenu. Zaključak je bio da je projekat štetan”, ukazuje Bataković.

Tada su iz Bernske konvencije pozvali na izmjene prostornog plana, i Crna Gora bi o tome trebalo redovno da izvještava Bernsku konvenciju.

U Nacrtu plana do 2040. prepoznato je ni većina prepoznatih zaštićenih područja nema visok nivo zaštite.

“Iako u Crnoj Gori ima 78 nacionalno zaštićenih područja, svega devet ima plan upravljanja, a od toga čak 32 nema ni imenenovanog upravljača poput opština ili NP Crne Gore”, navodi se u ovom dokumentu.

“Kao i za bilo koju drugu stvar, ako nemate plan, onda nemate ni cilj i ne znate na šta ćete potrošiti novac’’, kaže za CIN-CG biolog Vuk Iković.

Takođe, imamo parkove prirode koji imaju i plan upravljanja i službu zaštite, kao što je slučaj Komova, ali opet je stanje loše, jer je prisutan konflikt prirode i društva.

“To će trajati sve dok nam političari nameću stav da je očuvanje prirode trošak i sve dok se na preduzeća, koja upravljaju zaštićenim područjima, posmatra kao na politički plijen”, kaže Iković.

Crna Gora ne poštuje Zakon o prirodi

Prema crnogorskom Zakonu o zaštiti prirode, prioritet je uspostavljanje mreže zaštićenih područja prirode, odnosno divlje flore i faune. Međutim, Crna Gora nije ni nakon 15 godina od donošenja ovog Zakona uspostavila mrežu. Mreža zaštićenih područja podrzumijeva da su pojedine zaštićene lokacije floure i faune međusobno povezane, jer se jedino tako može obezbijediti održivost zaštite.

Iković smatra da je Crna Gora odavno mogla proglasiti Emerald kandidate kao mrežu, pa tek onda raditi na daljem usavršavanju i istraživanjima.

“Trebalo je proglasiti mrežu, i to bi doprinijelo da se tokom prethodne decenije, ali i u budućnosti izbjegnu mnogi štetni projekti”, objašnjava on.

“Mada Emerald područja nisu nikada formalno proglašena, sektor zaštite prirode je svjestan da Crna Gora mora da obezbijedi mehanizam zaštite. Prostorno planiranje ne bi trebalo da ih zanemaruje”, kaže Bataković.

Iković ističe da je jedan od ključnih alata koji bi pomogao u očuvanju prirodnih predjela GIS softver.

“GIS služi da se preklope područja različite namjene i da se tačno odrede konflikti interesa. Na taj način bi se znalo gdje se šta smije, i gdje su strogo zaštićena područja”, kaže on.

“Direktorat nema zaposlenog GIS stručnjaka, već određen broj zaposlenih posjeduje znanje iz pomenute oblasti”, navode iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Uspostavljanje ekološke mreže, u ovom momentu kao Emerald, a nakon pristupanja EU i kao Natura 2000 nije značajno “samo” sa aspekta zaštite prirode, kažu za CIN-CG iz CDE-a.

“Ekološke mreže ne postoje samo da bi se zaštitile vrste biljnih staništa ili životinja, već je jednako važno poboljšati kvalitet života lokalnog stanovništva, koje živi u tim predjelima. Zato je njihovo maksimalno uključivanje u proces praćenja i održavanja ovih zaštićenih područja, kao i razvoj ekonomije lokalne zajednice na temeljima očuvane prirode od ključne važnosti”, objašnjavaju iz CDE-a.

“Danas smo svjedoci ne samo da je priroda najočuvanija u ekološkim mrežama nego i da su lokalna ekonomija i ruralni turizam upravo najrazvijeniji u selima koja su postala dio ekološke mreže. Zato se ovime ne vrši samo zaštita prirode već dolazi do kreiranja novog ekonomskog ambijenta koji koristi i čovjeku i prirodi’’, kazali su iz ove organizacije.

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode” koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori - od osnovnih usluga do oblikovanja politika - M’BASE” koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Strateška procjena uticaja oštro kritikuje neke predloge iz Nacrta PPCG jer se nije dovoljno vodilo računa o zaštićenim područjima, održivom razvoju i stvarnim potrebama društva. Ostala su sva problematična rješenja od brane na Komarnici do vojnog poligona na Sinjajevini

Maja Boričić

Rijeke Komarnica i Piva bi, izgradnjom hidrocentrala, pretrpjele nesagledive negativne uticaje na biodiverzitet, staništa, pejzaž, upozorava se, između ostalog, u Strateškoj procjeni uticaja (SPU) na Nacrt prostornog plana Crne Gore do 2040. (NPPCG), koji ostavlja mogućnost gradnje ovih hidroelektrana, uprkos upozorenjima nevladinog sektora i dijela stručne javnosti.

Nacrt PPCG usvojila je Vlada Dritana Abazovića, u posljednjim nedjeljama mandata. Prema prvim reakcijama u Nacrtu ima dosta kontroverznih rješenja, koja bi mogla dodatno da podgriju sporenja oko toga kako se odnositi prema prostoru i kojim putem bi trebalo da se razvija Crna Gora.

Iz novog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čelu sa Jankom Odovićem, nijesu odgovorili na brojna pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) vezano za NPPCG.

HIDROCENTRALE: KOMARNICA, KRUŠEVO, BOKA

Osim Komarnice, Nacrtom je planirana i izgradnja hidrocentrale Kruševo, ali i HE Boka na Primorju. Riječ je o Emerald lokacijama, potencijalnom UNESCO proširenom području i zonama regionalnih parkova.

Zbog toga bi ovi projekti trebali biti izbrisani iz Plana, ocjenjuje više stručnjaka koje je kontaktirao CIN-CG.

,,Projekat HE Komarnica je najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim, sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku institucija nadležnih za zaštitu životne sredine", piše u Nacrtu plana, bez naznaka rješenja ovog konflikta.

U tom dokumentu piše da je trenutno najveći dio potrošnje električne energije na nivou godine moguće podmiriti iz domaćih elektrana, dok potreba za uvozom električne energije postepeno opada i trenutno je ispod 10 odsto od ukupnih potreba potrošača. Situacija se promijenila, jer više nema najvećeg potrošača energije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

Nataša Kovačević iz međunarodne organizacije CEE Bankwatch podsjeća na usvojenu odluku sa sjednice UNESCO, kojom je Crna Gora obavezna da posebno razmotri uticaje HE Komarnica na park prirode Dragišnica i Komarnica i da ne odobri projekat ako bi rezultirao negativnim uticajima.

,,U međunarodnoj praksi, prostorni planovi imaju jasne odluke da li neka oblast treba biti isključena iz određene vrste projekata ili ne, bilo da je riječ o zaštićenim područjima ili drugim osjetljivim područjima", kaže Kovačević.

U Strateškoj procjeni uticaja na Nacrt plana se ističe da su planirane hidrocentrale prepoznate kao jasni konflikti u prostoru, u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Uprkos tome, izgradnja hidroelektrane Komarnica je i dalje otvorena bez jasnog opredjeljenja države, piše u dokumentu.

U slučaju hidroelektrane Kruševo, naglašava se, radi se o prostoru koji je dio Parka prirode Dragišnica Komarnica, što je predstavlja direktan konflikt sa potrebom očuvanja vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. Ističu da PPCG treba da razmatra alternativna rješenja u odnosu na izbor lokacije.

U tom dokumentu se za HE Boka kaže da je "u potpunosti neprihvatljiva", s obzirom na to da podrazumijeva ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, gdje su u blizini i preventivno zaštićena područja Sopot i Dražin vrt (koja će do završetka postupka strateške procjene biti proglašena trajno zaštićenim područjima):,,Pored toga, ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog djela zaliva".

Forsiranje zastarjelih ideja i projekata iz prošlog vijeka kao što su ove hidroelektrane, na žalost ukazuju da nijesmo mnogo odmakli od stanja svijesti u kome smo bili kada je prošli Plan bio u izradi, ocjenjuje Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Pojašnjava da se forsiraju projekti koji su u razvijenim državama odavno prevaziđeni, a ignorišemo preporuke Evropske unije (EU), UNESCO, Bernske konvencije i mnogih drugih sporazuma koje je Crna Gora potpisala:,,Ako na jednom području kao što je kanjon rijeke Komarnice, prepoznat i zaštićen na državnom i međunarodnom nivou, planiramo potpunu devastaciju, onda nam to jasno pokazuje da kao država nemamo jasnu viziju razvoja".

U Strateškoj procjeni uticaja se zaključuje da je značajan broj lokacija namijenjenih razvoju energetskog sektora u direktnom konfliktu sa zaštitom prirode i vrijednih područja biodiverziteta.

,,Nedovoljno jasno davanje smjernica za namjenu određenih površina ostavlja prostor da se prvo potpisuju ugovori o koncesijama, a tek onda prepoznaju konflikti vezani za zaštitu prirode i životne sredine. Ovo je problematika sa kojom se Crna Gora godinama suočava, koja mora biti promijenjena", naglašava se u tom dokumentu.

TERMOELEKTRANA PLJEVLJA

Evropska komisija (EK), u ovogodišnjem Izvještaju za Crnu Goru, ističe da je nedovoljan fokus na ekološke standarde u projektima energetske infrastrukture, te da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju.

,,Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako zamijeniti termoelektranu u Pljevljima, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali ostaje glavni zagađivač", napominje se u Izvještaju.

EK ocjenjuje da ekološka rekonstrukcija Termoelektrane Pljevlja (TE Pljevlja) ne rješava suštinske probleme, te da Crna Gora treba da pojača napore da trajno zatvori ovo postrojenje:,,Crna Gora treba da planira pravednu tranziciju, pružanjem ekonomskih alternativa zajednicama koje će biti najviše pogođene izbacivanjem uglja".

Skupa rekonstrukcija TE Pljevlja je napredovala, ističe se u izvještaju, uprkos brojnim kontroverzama koje se tiču životne sredine i međunarodnih obaveza Crne Gore u pogledu emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Kovačević, koja je koordinatorka za dekarbonizaciju sektora daljinskog grijanja na Zapadnom Balkanu, ističe da se Nacrtom plana zahtijeva obezbjeđivanje nesmetanog rada TE Pljevlja, te da nema naznaka o planovima napuštanja korištenja uglja, do čega bi, prema međunarodnim obavezama Crne Gore, trebalo doći nakon 2035, a vjerovatno i ranije, s obzirom na finansijska opterećenja zbog sagorijevanja uglja koja nam slijede za nekoliko godina.

Ona dodaje da obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost treba da budu prioritet Crne Gore, ali da nijedan od ovih projekata ne smije biti realizovan bez primjene principa "ne nanositi značajnu štetu".

Kovačević za CIN-CG navodi da je, iz prioriteta Plana, vidljivo da obrađivači nisu razmišljali da ćemo do 2040. biti dio EU, te da će propisi o dekarbonizaciji energetskog i drugih sektora biti obavezujući.

Planira se, dodaje, kratkoročno otvaranje, izvozno orjentisanih novih rudnika uglja u Pljevljima (Mataruge, Glisnica) od kojih će prvi ugroziti jedino vodoizvorište Pljevljaka.

Nema u Nacrtu plana ni jasnih smjernica za dekarbonizaciju sektora grijanja, naglašava Kovačević, iako se navodi da je vazduh u gradovima poput Podgorice, Nikšića i Pljevalja kritično loš, što je najviše produkt sagorijevanja tokom sezone grijanja.

Kovačević kaže da je neophodno imati jasne demografske podatke iz novog popisa, detaljan nacionalni i energetski klimatski plan, jasne godine napuštanja upotrebe fosilnih goriva radi dostizanja neto nula emisija do 2050, usklađenost sa mapom puta za pravednu tranziciju…

Ona ocjenjuje da se Nacrt mora ozbiljno doraditi, kako bi se uopšte našao na javnoj raspravi, te da to nije moguće uraditi kvalitetno do kraja ove godine.

SINJAJEVINA

Nacrtom dokumenta i dalje nijesu riješeni ni neki od najvažnijih konflikata u prostoru, a koji su se javili i prilikom rasprave o konceptu PPCG: vojni poligon na Sinjajevini, izgradnja vjetroelektrane (VE) na Brajićima, ali ni koridor brze saobraćajnice u Primorskom regionu.

U Nacrtu plana piše da se prostor Sinjajevine može koristiti kao privremeni vojni poligon, ali i za poljoprivredu.

Strateška procjena uticaja kao rješenje, međutim, predlaže realizaciju vježbi van Crne Gore:,,Crna Gora predstavlja mozaik predjela izuzetnih prirodnih odlika i suviše je mala da bi sebi dozvolila 'luksuz' žrtvovanja bilo kojeg dijela za obavljanje vojnih vježbi, što bi predstavljao veliki negativni uticaj na biodiverzitet i staništa, ali i uticaj na život ljudi koji tradicionalno ljeti izdižu na katune".

Međutim, u Nacrtu plana piše da se u Izvještaju interresorne radne grupe (IRG) navodi da bi artiljerijska gađanja bila realizovana dva do tri puta godišnje, u trajanju do 10 dana, u periodu kada se na tom prostoru lokalno stanovništvo ne bavi poljoprivredom. Od oktobra do kraja maja, Vojska bi prostor koristila za realizaciju obuka koje ne zahtijevaju artiljerijska gađanja.

,,Vojska neće graditi objekte na Sinjajevini, već bi uspostavljala privremene objekte, poput šatora i kontejnera. Po završetku aktivnosti prostor bi bio saniran", navodi se u izvještaju IRG.

Oni pojašnjavaju da bi od površine od 74,5 kilometara kvadratnih Vojno strelišnog poligona na Sinjajevini, dejstvo artiljerijskih granata bilo usmjereno na oko devet kilometara kvadratnih.

,,Prostor na Sinjajevini ustupljen je na privremeno korišćenje Ministarstvu odbrane, odlukom Vlade, te bi ista mogla biti poništena ukoliko stručne agencije ustanove da postoji rizik po životnu sredinu", piše u izvještaju IRG.

U Opštini Žabljak, u reviziji Nacrta PPCG, predlažu da se područje Sinjajevine proglasi regionalnim parkom prirode, kako bi se prostor zaštitio i valorizovao isključivo u poljoprivredne i turističke svrhe.

,,Na ovaj način bi se isključila mogućnost izgradnje bilo kakvih vojnih poligona i drugih vojnih objekata, kao i izvođenje vojnih aktivnosti, što prijeti potpunoj devastaciji ove planine", mišljenje je predstavnika Opštine Žabljak.

Nataša Kovačević ističe da nije kompatibilno imati vojni poligon i tradicionalnu poljoprivrednu praksu na Sinjajevini.

,,Plan spominje Sinjajevinu kao potencijalni park prirode, a ovo je takođe Emerald područje i važno ptičje stanište (IBA)", navodi ona.

Ako se odluka prepusti sektoru odbrane, jasno je da će postojati vojni poligon, ističe Kovačević:,,Ako dođe do vojnih aktivnosti, to bi značilo da će pastiri, ali i turisti biti protjerani sa velikog dijela planine".

BRAJIĆI

U nacrtu PPCG piše da se razmatra i izgradnja vjetroelektrane Brajići, koja bi trebalo da obuhvata opštine Budvu i Bar.

Iz barske opštine, u reviziji nacrta Plana, ističu da u nacrtu Detaljnog prostornog plana za tu vjetroelektranu piše da to nije vjetrovito područje!

I Opština Budva se posebno protivi planiranju vjetroelektrane na Brajićima.

Oni tvrde da bi se izgradnjom vjetroelektrane na Brajićima trajno devastirao prostor bogat prirodnim izvorištima, kulturno-spomeničkim vrijednostima i ruralnim, naseljskim strukturama.

Ornitolog Bojan Zeković iz Centra za zaštitu ptica (CZIP) ističe da bi vjetroelektrana na Brajićima bila velika opasnost za ptice.

On pojašnjava da su u Crnoj Gori za sada prepoznata dva glavna koridora za migraciju ptica - jedan preko delte Bojane, Skadarskog jezera sa posebnom koncetracijom grabljivica kroz Bjelopavliće do Nikšićkog polja, a drugi na primorskim planinama Orjen - Lovćen - Rumija.

,,Od 19 jedinki bjeloglavog supa, četiri su bile u neposrednoj blizini planiranog vjetro parka, dok još jedna vrsta lešinara - bijela kanja, koja je nakon gotovo tri decenije ponovo registrovana u CG, upravo prošla kroz lokaciju planiranog vjetro parka na Brajićima", kaže Zeković.

On ističe da i druge vrste grabljivica koje su ugrožene i osjetljive imaju svoje rute na Brajićima kao što je prugasti orao, rijetka i ugrožena vrsta koja više ne gnijezdi kod nas.

SAOBRAĆAJ

U Nacrtu PPCG se više ne pominje izgradnja luke Virpazar. Međutim, ostavlja se mogućnost otvaranja plovnog puta rijekom Bojanom, kojim bi se povezalo Skadarsko jezero i Jadransko more.

,,Skadarsko jezero je RAMSAR područje pod međunarodnom zaštitom i Nacionalni park, te je potpuno neprihvatljivo planirati razvoj nautičkog saobraćaja, posebno bez jasnih smjernica za veličinu plovila i broj plovila", ističe se u Strateškoj procjeni uticaja.

U Nacrtu prostornog plana se navodi i mogućnost razvoja novih aerodroma u Ulcinju, Baru, Beranama, Nikšiću, Pljevljima i Žabljaku.

SPU upozorava da je te lokacije neophodno preispitati, a posebno ističu da bi aerodrom u Ulcinju bio u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, koja je zaštićena, a predstavlja i međunarodno značajno područje za ptice.

,,Ovdje treba imati u vidu da je za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 u završnim mjerilima Ulcinjska solana zastupljena sa preko 30 odsto", naglašava se u SPU.

Izgradnja aerodroma u Ulcinju planirana je u zaleđu Velike plaže, koja je područje sa jedinstvenim vrstama i staništima.

,,Izgradnjom planiranih saobraćajnica (autoput Bar-Boljare, Jadransko-jonska magistrala), dolazak na Ulcinjsku rivijeru biće olakšan i ubrzan, tako da ideju o izgradnji aerodroma treba odbaciti", zaključuje se u SPU.

I iz CZIP-a su ranije upozorili da je Gornji Štoj najznačajnije područje za gniježđenje zakonom zaštićene vrste ptica pčelarica kod nas, a izgradnja aerodromske infrastrukture značila bi apsolutno uništenje važnog staništa za ovu vrstu.

Izvršna direktorica te organizacije Jovana Janjušević za CIN-CG ocjenjuje da je Nacrt PPCG do 2040. ponudio puno opasnih i problematičnih sadržaja, koji osuđuju ekološku Crnu Goru na apsolutni urbanistički poraz i kolaps.

Ona takođe ističe da je potpuno nerazumljiva ideja da se aerodrom postavi u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, od čijeg povoljnog ekološkog statusa nam zavisi ulazak u Evropsku uniju.

,,Ako avioni kao najveći zagađivači doprinose cilju smanjenja CO2 emisija (i ostalih emisija koji doprinose klimatskim promjenama) onda smatramo da je sasvim opravdano da se Gornji Štoj potpuno izbetonira, te da se tu umjesto ptica veselih boja pozicionira jedan vrli aerodrom", ironična je Janjušević.

U Nacrtu plana se predlaže i kontroverzno rješenje za "brzu saobraćajnicu" na Primorju, odnosno prelaz koridora mostom, ali uz obaveznu konsultaciju nadležnih Ministarstava i Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa predstavnicima UNESCO-a. Izvještaj UNESCO-a iz 2018. godine je istakao da treba odustati od mosta na Verigama.

Iz tivatske opštine, u reviziji Nacrta PPCG, upozoravaju da se mora precizno definisati položaj brze saobraćajnice u Bokokotorskom zalivu. I Opština Kotor se oštro protivi izgradnji mosta na Verigama.

U SPU se ističe da je neophodno, u daljim fazama razrade PPCG, da nadležna ministarstva intenziviraju komunikaciju sa UNESCO-m i razmotre dodatnu pripremu Procjene uticaja na baštinu (HIA) prelaska preko Bokokotorskog zaliva.

MNOGO CILJEVA BEZ JASNIH RJEŠENJA

Mićanović zaključuje da je i dalje u fokusu ideja brzog ekonomskog napretka koji ne može biti održiv, a da se zaštita prirode još opisuje kao nešto što je restriktivno i ograničava razvoj.

U Strateškoj procjeni uticaja se naglašava da se u Nacrtu prostornog plana navodi obilje ciljeva, bez jasnih rješenja za njihovo postizanje.

Ističe se i da ostaje nejasno zašto je scenario intenzivne zaštite (ekološki scenario) neprihvatljiv.

,,Argumentacija da Crna Gora nije još pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas uvodi u suprotnost sa ciljevima i obavezama iz međunarodnih dokumenata".

U tom dokumentu se ističe da su mapiranjem prvo Emerald, zatim Natura 2000 staništa prepoznati stanišni tipovi od posebnog interesa za zaštitu prirode, koji trenutno ne uživaju zaštitu i koji zbog toga trpe različite antropogene pritiske:,,Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite", zaključuje se u Strateškoj procjeni uticaja.

Kovačević: Ukloniti gasne elektrane iz Plana

Kovačević smatra da je grupa najproblematičnijih projekata u Nacrtu prostornog plana izgradnja gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima i vezanih gasnih infrastruktura. Ona naglašava da se ovi projekti moraju ukloniti iz Nacrta plana.

,,S obzirom na to da govorimo o investicijama u fosilni gas, izgradnja LNG terminala blokirala bi Crnu Goru u ispunjenju ciljeva Zelene agende – izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe do 2050. i obaveza iz Sofijske deklaracije o karbonski neutralnom kontinentu i postizanju klimatske neutralnosti", kaže Kovačević.

Umjesto da pređemo na obnovljive izvore energije, ističe Kovačević, naša Vlada planira infrastrukturu koja će nam donijeti zavisnost od uvoza gasa.

,,Crna Gora skoro da ne koristi gas, nije povezana na međunarodne gasne mreže, nema mrežu za distribuciju gasa, dok izgradnja terminala traje pet i deset godina što znači da bi počeo sa radom poslije 2030", ističe ona.

To znači, pojašnjava ona, da će terminal raditi 20 godina, do 2050-ih kada bi Crna Gora trebalo da bude klimatski neutralna.

,,Dakle, imaćemo investiciju koja će 2050. biti 'nasukana' imovina od preko milijardu eura", kaže Kovačević.

Crna Gora da bude proizvođač nafte i gasa

U Nacrtu PPPCG se navodi da je privid da se era potrošnje dizela i benzina bliži kraju:

,,Čak i kada bi se svi putnički automobili, koji danas postoje na svijetu, zamijenili elektičnim, to bi u konačnom, smanjilo ukupnu potrošnju nafte i gasa za samo 20 procenata".

Ostalih 80, navode u Nacrtu, ostaje za kamionski i brodski prevoz, avionski saobraćaj i ogroman konzum koji danas ima petrohemija:

,,Nafta i gas će još dugo imati ulogu primarnog energenta u svijetu. Imajući to u vidu Crna Gora mora nastaviti sa razvojem sektora istraživanja nafte i gasa sa ciljem da postanemo zemlja proizvođač nafte i gasa", piše u Nacrtu PPCG.

Do sada nije utvrđeno prisustvo ovih supstanci u Crnoj Gori.

Iako često razviju bolest zavisnosti zbog traumatičnih iskustava, žene se susreću sa dodatnom stigmom, rodnom diskriminacijom i strahom da traže pomoć

Đurđa RADULOVIĆ

,,Imala sam preko stotinu povreda na tijelu. Jedva sam ostala živa’’, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jana, čije je ime izmijenjeno zbog zašitite identiteta. 

Jana je 90-ih godina bila žrtva silovanja i zlostavljanja. Imala je tada svega 16 godina. Fizički bolovi su bili neizdrživi, a duševni još teži. ,,Htjela sam da me nema’’, kaže.  Ljekari su joj propisali veliku količinu tableta. ,,To je bilo vrijeme kada je bilo sramota govoriti o silovanju, o traumi. Nije bilo psihoterapije, nijesam imala kome da se obratim. Htjela sam da neprekidno spavam’’, kaže ona. 

Objašnjava da je bila iz porodice sa problemima, a obrazac bježanja od istih bio joj je poznat. ,,Otac je patio od zavisnosti od alkohola’’.

Kokain je probala u društvu ,,Nijesam znala ni šta je to, ni koliko može biti opasno. Nije me ni zanimalo. Probleme sam stavila pod tepih. Osjećala sam se opet živom’’, kaže Jana.  Počela je da konzumira kokain kada god je bio dostupan. Jednoga dana strašno su je zaboljela leđa. ,,Tada nijesam znala da su to bili znaci prve krize.’’, kaže ona. 

Najznačajnije evropske i svjetske  organizacije koje se bave ispitivanjem trendova vezanih za upotrebu droga kod žena ukazuju na snažnu vezu između životnih trauma i upotrebe droge. Žene koje imaju problem sa drogom često su žrtve traumatičnih iskustava u djetinjstvu, naročito seksualnog i fizičkog zlostavljanje, navodi se u publikaciji ,,Zdravstveni i društveni odgovor na probleme sa drogom’’ iz 2023. Evropskog centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (EMCDDA). I Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) navodi u izvještaju ,,Žene i droge’’ iz 2018. da među ženama koje razviju bolest zavisnosti postoji viša stopa posttraumatskog stresnog sidroma(PTSD) u poređenju sa muškarcima. 

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o broju  osoba koje koriste droge (OKD), pa se procenat žena ne može znati. U Evropi od ukupnog broja onih koji imaju ozbiljan problem sa zavisnošću od droga, žene čine oko jednu četvrtinu, dok oko jedne petine njih (dvadeset odsto) ulazi u programe liječenja, navodi EMCDDA. 

U Crnoj Gori, procenat žena u liječenju je značajno manji, prema podacima koje je CIN-CG uspio da dobije od institucija. ,,Najčešće bude da je na tretmanu 25 muškaraca, a svega tri žene’’, kazali su za CIN-CG iz JU ,,Kakaricka gora’’ za liječenje i rehabilitaciju od bolesti zavisnosti. To je svega oko 10 odsto žena, što je znatno manje od evropskog procenta.  

U psihijatrijskoj bolnici u Dobroti nemaju odjeljenje za bolesti zavisnosti kod žena, već su žene sa ovim problemom smještene na drugom odjeljenju, objasnili su za CIN-CG iz ove ustanove. ,,U poseldnje tri godine na Odljenjenu za bolesti zavisnosti liječeno je ukupno 350 muškaraca, dok je 52 žena sa ovim problemom bilo smješteno na Akutnom ženskom odjeljenju'', naveli su iz ove bolnice. 

Iz psihijatrijskog odjeljenja bolnice Nikšić, kazali su da je u poslednja tri mjeseca na liječenju od bolesti zavisnosti bilo deset muškaraca i samo jedna žena. 

Na zamjenskoj terapiji samo sedam odsto žena 

Podaci koje je CIN-CG dobio od zdravstvenih ustanova u kojima se sprovodi program zamjenske terapije za opoidne supstance (buprenofin i metadon), pokazuju da je procenat žena u terapiji svega sedam odsto. Neravnomjernost je naročito izražena u Nikšiću i u sjevernim opštinama. U Nikšiću je 96 muškaraca na terapiji, a svega dvije žene, dok u Beranama i Bijelom Polju nema žena koje su u ovim programima. 

Međutim, ovako mali procenat žena na liječenju, ne prati i nizak procenat žena koje koriste droge, pokazuju dostupna istraživanja. 

Prema ''Izvještaju o kvalitetu života, životnim stilovima i rizicima'' Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) iz 2017. sa 4000 ispunjenih upitnika, 7,4 žena i 9,4 muškarca konzumiralo neku nelegalnu supstancu makar jednom u životu. U trenutku istraživanja, 2,5 odsto muškaraca i dva odsto žena konzumiralo je neku nelegalnu supstancu ,,u toku prethodnog mjeseca''. Štaviše, iako se više muškaraca izjasnilo da je probalo heroin makar jednom u životu, duplo više žena nego muškaraca je označilo da su konzumirale heroin ,,tokom prethodnog mjeseca''. U populaciji mladih do 24 godine, više žena se izjasnilo da je konzimiralo i heroin i kanabis ,,u toku prethodnog mjeseca''. 

Prema ESPAD istraživanju iz 2019. godine, najvećeg istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, procenat djevojčica koje su probale heroin do šesnaeste godine u Crnoj Gori bio je značajno veći od procenta na evropskom nivou. I procenti onih koje su probale  kokain i amfetamin do šesnaeste godine, veći su nego na evropskom nivou, dok su procenti onih koje su probale ekstazi i kanabis  malo manji od evropskog prosjeka. 

Tradicionalne porodične i društvene obaveze i uloge, otežavaju ženama koje koriste droge da započnu sa liječenjem. Strah od stigme, zakonskih sankcija, gubitka starateljstva nad djecom dodatno opterećuje žene koje su razvile bolest zavisnosti da pristupe stacionarnom tipu tretmana, navodi se u Svjetskom izvještaju o drograma iz 2023 UNODC-a. 

,,Društvo i institucije ne prepoznaju da se žene koje koriste droge u Crnoj Gori suočavaju sa nizom izazova u poređenju sa muškarcima što postaje problem koji zahtjeva hitnu reakciju, kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete, LINK. ,,Ne postoji adekvatan odgovor na njihove potrebe i senzibilisan pristup, te trpe rodnu diskriminaciju i neravnopravan tretman. Mnoge žene koje koriste droge su i trudnice, majke, bave se seksualnim radom, često doživljavaju nasilje i stigmu; pripadnice etničkih manjina, žrtve trgovine ljudima, u zatvoru ili bivše zatvorenice. Sve to zahtjeva naročit pristup’’, objašnjavaju iz LINK-a

Žene najčešće razvijaju zavisnost uz društvo i partnera 

Ivanu, čije je ime izmjenjeno zbog zaštite identiteta je u svijet heroina uveo partner. Do tada je, kako kaže, uzimala droge samo rekreativno, u izlascima. ,,Pila sam, uzimala sam tablete, ali samo kad izađem. Sve mi je to djelovalo bezazleno’’, kaže ona za CIN-CG. 

Ivanina biografija, na prvi pogled djeluje sasvim uobičajeno. Nakon srednje škole uspješno je završila fakultet, zaljubila se, udala. Osnovala je sopstveni biznis i već godinama ga gotovo neprekidno vodi. Rodila je dvoje djece. Ipak, sve te godine, od šesnaeste do četrdesetih, Ivana je koristila droge. 

Njen tadašnji momak, danas suprug, koristio je heroin kada ga je upoznala u ranim dvadesetim. ,,To je za mene bilo strašno. Mislila sam da mi se nikada neće desiti da i ja to probam, međutim prevarila sam se’’, kaže ona. 

Socijalno okruženje značajno više utiče na žene kada je u pitanju upotreba droge, što nije nužno slučaj sa muškarcima navodi se u publikaciji Ženske mreže za smanjenja štete (WHRIN) iz 2015. ,,One obično po prvi put injektiraju droge sa muškim partnerom, i on je taj koji im injektira drogu. Muškarci obično prvo ubrizgavaju sebi drogu čistim priborom, dok su žene sljedeće. ,,Odbijanje da dijele igle nerijetko se tumači kao nepovjerenje i odbijanje intimnosti u vezi, što može voditi do nasilja od strane partnera’’, navodi se dalje. Žene u ranjivom položaju iz straha da ugroze vezu tako često injektiraju drogu već korišćenjim proborom, čime povećavaju i rizik od inficiranja virusima poput HIV-a i hepatitisa C. 

Ivana je uz partnera postepeno razvijala ozbiljnu bolesti zavisnosti.  Iako njen suprug nije radio, ali ga je imućna porodica izdržavala, za nju je to socijalno okruženje imalo samo riječi osude.,,Svekrva me nikada nije prihvatila zbog mog problema, a za sina nikad ništa loše nije rekla. U gradu su znali da mi kažu „nemajko, jadnice, propalice, vidi te kako izgledaš’’. Na pitanje da li su govorili isto za njenog supruga, odgovora sa tužnim osmjehom ,,on je uvijek bio omiljen’’. 

Istraživanja pokazuju da se ŽKD suočavaju sa manjom socijalnom podrškom i većim socioekonomskim izazovima u odnosu na muškarce, a ,,zbog niže stope zaposlenja i primanja’’ im je i cijena liječenja manje pristupačna nego muškarcima, navodi UNODC. 

Ivani je centar svijeta bio suprug. ,,Njega sam tjerala da ide na liječenje, a nije mi padalo na pamet da i ja pođem. Svoj problem nisam ni vidjela.’’ Iako je suprug počeo da koristi zamjensku terapiju na njen nagovor, ona se nije prijavila za isti tretman. ,,Pozajmljivala sam od njega. Svakog dana bih ga molila da mi da malo da preguram radni dan, dok je on ostajao kući’’, kaže ona. Ali, to nije bilo rješenje. Ubrzo bi se vraćala heroinu, jer metadona nije bilo dovoljno za dvoje…

Često žrtve zlostavljanja, a skloništa ne posjeduju kapacitete 

Jana je u ranim dvadesetim upoznala prvog supruga sa kojim je dobila dijete. Nakon rođenja kćerke trudila se da ne koristi droge i da se izbori sa bolešću. Međutim, problemima nije bilo kraja- trpjela je svakodnevno fizičko i psihičko nasilje. 

Trenutno u Crnoj Gori ne možemo da kažemo da li postoji sklonište koje bi pružilo adekvatnu podršku ženama koje koriste droge, a koje su i žrtve nasilja, navode iz LINKA. ,,Tokom mapiranja servisa i usluga za osobe koje koriste droge koje su Link i NVO Juventas sproveli , pokazalo se da, od organizacija civilnog društva koje pružaju usluge skloništa ženama žrtvama nasilja, a koje su uzele učešće u ovoj aktivnosti, dio organizacija  navodi da imaju nedostatak kapaciteta da se bave ženama koje koriste droge, dok je dio njih odgovorio i da ne želi da se bavi ženama koje koriste droge’’, naveli su iz ove organizacije. 

Kriminalizacija upotrebe droga obično znači da žene koje se suočavaju sa rodno-zasnovanim nasiljem, rizikuju institucionalno nasilje od strane službenika/ca policije, zdravstvenih i socijalnih službi umjesto da im bude obezbjeđena zašitita navodi UNODC. 

,,Bila sam primorana da se sa djetetom sklonim od partnera. Ali ubrzo potom ,,željela je samo da zaboravi na svoju situaciju’’ i potpuno se predala psihoaktivnim supstancama. 

Rodno zasnovano nasilje utiče na upotrebu droga kod žena, jer je žene mogu koristiti kao sredstvo koje im pomaže da se nose sa emocionalnim i fizičkim bolom zbog zlostavljanja od strane parntera, navodi Svjetski izvještaj o drogama UNODC-a. 

Studije pokazuju da žene koje koriste droge imaju do pet puta veći rizik da budu žrtve rodno-zasnovanog nasilja od žena koje ne koriste droge, navodi UNODC. Rizik od nasilja od strane partnera veći je ukoliko i on koristi droge, navodi EMCDDA. 

ŽKD su i u povećanom riziku od seksualnog zlostavljanja zbog efekata koje droge vrše na tijelo navodi se u studji EMCDDA. Osim toga, žene koje razviju bolest zavisnosti često su primorane da nude seksualne usluge za novac ili drogu, te dolaze u dadatnu ugroženost od zlostavljanja ali i seksualno prenosivih bolesti, zatvorskih kazni i infekcija zbog injektiranja nehigijenskim priborom, navodi se. 

,,Dugo sam pokušavala da izbjegnem da imam seksualne odnose za drogu.Viđala sam žene oko mene, koje tako žive. Mislila sam da mi se nikad neće desiti’, kaže Jana. Pružanje seksualnih usluga da bi došla do droge, Jana opisuje kao jedno od najtraumatičnijih iskustava.,,Najstrašniji je način na koji ljudi gledaju žene koje dođu u takvu situaciju. Stigma koja se veže za ženu koja to uradi. Ne gledaju te kao ljudsko biće’’, objašnjava ona.  

,,U nekim zemljama Evrope procjenjuje se da između 20 i 50 odsto žena koje injektiraju droge pružaju seksualne usluge’’ ,navodi se u publikaciji EMCDDA. „Ove žene se suočavaju i sa većim stepenom stigme, kako zbog upotrebe droga, tako i zbog pružanja seksualnih usluga’’.  

Upotreba droge je česta i među ženama koje se bave seksualnim radom. Prema Evropskom veb istraživanju o drogama iz 2021. gotovo četvrtina seksualnih radnica u Crnoj Gori (23.2%) koristila je droge injektiranjem nekad u životu, a 14.5%  se izjasnilo da je koristilo ,,tokom poslednje godine''. 

NVO Juventas je 2011. godine otvorio Drop in centra za osobe koje se bave seksualnim radom i to je jedini centar ove namjene u Crnoj Gori. Dugogodišnja praksa u pružanju direktne podrške pokazala je da je riječ o heterogenoj zajednici. Tako, jedan broj osoba koje se bave seksualnim radom koristi droge, te se usljed toga pojačava stepen socijalne isključenosti, kao i diskriminaciju od strane društva. Razlozi za bavljenje seksualnim radom su individualni. Svakako, kada osoba razvije bolest zavisnosti, onda i to posljedično može biti ili jeste jedan od načina da se obezbjede sredstva za nabavljanje droge. Pošto su osobe koje se bave seksualnim radom često u visokom riziku od socijalne isključenosti ili su već socijalno isključene važno je dalje unapređivati sistem socijalne zaštite i omogućiti uslove za unapređenje kvaliteta života. U Crnoj Gori se bavljenje seksualnim radom tretira kao prekršaj te stoga izostaju ciljane usluge i servisi podrške namjenjeni ovoj zajednici. 

Zajednica osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga je uprkos servisima koje imamo i godinama unazad pružamo, dosta skrivena, upravo zbog visokog stepena stigme i diskriminacije, a ovo se dodatno usložnjava kada su dio i zajednice osoba koje koriste drogu. Crna Gora ima izuzetno mali broj usluga koje se fokusiraju na žene koje koriste drogu i koje su prilagođene njima.  

U Crnoj Gori djeluju tri drop-in centra za osobe koje koriste droge, dva su u Podgorici, a jedan je u Baru. 

Zatvorska kazna umjesto pomoći 

Usljed straha da će biti prinuđena da se bavi seksualnim radom zbog zavisnosti, Jana se trudila da do novca dođe preprodajom droge. ,,To mi je obezbjeđivalo kakav-takav status neku vrstu sigurnosti, među muškarcima koji se time bave. Trudila sam se da djelujem neustrašivo, opasno, učila sam od njih’’, objašnjava ona. To je bio i jedan od načina da prehrani dijete. Zbog prodaje droge, ona je osuđena na kaznu zatvora u ranim dvadesetim. 

Žene često bivaju osuđene na kaznu zatvora jer su u najnižem rangu preprodaje droge i lako ih je otkriti, navodi UNODC. Obično su natjerane od strane partnera da počnu sa kriminalnim aktivnostima, a nekad odgovaraju za djela koja je partner počinio, navodi UNODC. 

,,Procenat žena koje su kažnjene zatvorom zbog krivičnih djela povezanih sa drogama je veći nego kod muškaraca’’, navodi UNODC. 

Trenutno je na izdržavanju kazne zatvora u Crnoj Gori u pritvoru ukupno 17 žena. Od toga su dvije optužene zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih supstanci, dok su njih četiri u pritvoru zbog sumnje u izvršenje tog krivičnog djela, kazali su za CIN-CG iz Uprave za izvršenje krivčnih sankcija (UIKS). Njih pet je u pritvoru zbog sumnje da su počinile djelo kriminalnog udruživanja, što može ali i ne mora biti povezano sa stavljanjem u promet opojnih droga, objasnili su iz UIKS-a. 

UNODC je još 2007. u predložio dekriminalizaciju nenasilnih kriminalnih djela počinjenih od strane žena. ,,Neke studije potvrđuju da sudije i ostali u sistemu pravosuđa ne uzimaju u obzir nejednakost žena kada donose presude'', navodi UNODC. 

Janina najveća patnja bilo je oduzimanje starateljstva nad djetetom, koje nije uspjela da povrati ni nakon izlaska iz zatvora. Ćerka je pripala mužu, koji je dok su bili skupa Janu zlostavljao. 

Žene često pate više nego muškarci zbog ozbiljnih dugoročnih posljedica od zatvorskih kazni, navodi se u izvještaju UNODC-a. ,,Odvajanje djece od majke je jedan od najštetnijih aspekata zatvorske kazne za žene’’, navodi izvještaj.

I uz bolesti zavisnosti može se biti dobar roditelj

Jako smo željeli djecu, kaže Ivana. Bez obzira na problem sa bolešću, ovaj par se upustio u planiranje porodice. ,,Suprug je bio tad već na metadonu, a ja sam odlučila da prekinem sa upotrebom svih psihoaktivnih supstanci'', kaže Ivana. Ivana je ostala u drugom stanju putem vještačke oplodnje. ,,Doktori su sumnjali da je upotreba droga kod mene i partnera izazvala probleme. Bila sam upoznata sa rizicima, brinula sam'', govori ona.  Međutim, ubrzo nakon porođaja nastavila je sa upotrebom.  ,,Moj problem je postepeno rastao. Koliko god sam čuvala svoje kćerke u trudnoći, one su me znale samo u stanju bolesti, od svoje pete do dvanaeste godine'', kaže ona.

Sa tugom, ali  i prihvatanjem objašnjava kako se jedna od kćerki stidjela nje. ,,Kada ih pratim do škole, kaže mi da ih ostavim prije ulaza u dvorište, da je niko ne vidi sa mnom'', govori ona.

Želim da im nešto napravim, da se potrudim, a ne mogu da ustanem, govori ona. 

Ljudi koji koriste droge mogu biti dobri roditelji i u jednakoj mjeri vole svoju djecu kao ostali, samo što bolest zavisnosti kao i svaka druga, može otežati roditeljstvo, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz Juventasa. Da bi to postigli često im je potrebna pomoć servisa i socijalnih službi.  

Naročite uspjehe postižu ljudi koji pređu na substitucionu opoidnu terapiju, kaže za CIN-CG Boban Sekulić, koordinator programa za smanjenje štete u NVO CAZAS. ,,To omogućava ljudima da budu ponovo funkcionalni, da uspostave neku ravnotežu, te mogu u značajno većoj mjeri da se posvete djeci’’, kaže Sekulić. 

Trudnoća često neželjena 

Jedna studija (Unintended Pregnancy in Opioid Abusing Women, 2011) pokazala je da čak 86 odsto žena koje koriste opijate, nevoljno ostaju trudne. I kod žena koje su na nekom vidu liječenja od opoidnih supstanci, postoji visoka stopa neplaniranih trudnoća, oduzimanja roditeljskog prava, abortusa i djece koja su smještena u hraniteljskim porodicama ili su usvojena..

 ,,Skoro smo imali slučaj ŽKD da niko nije znao da je trudna. Iznijela je trudnoću, ali je odustala od starateljstva. Trudnoća je najvjerovatnije bila neželjena’’, govori Sekulić. 

Na pitanje CIN-CG-a da li primaju trudnice na tretman od bolesti zavisnosti iz JU Kakaricka gora kazali su da ova institucija ,,nije tip zdravstvene ustanove, te nije u mogućnosti da pruži adekvatnu zdravstvenu zaštitu koja je neophodna trudnicama sa bolešću zavisnosti''. 

Jedan od problema koji nosi trudnoća tokom bolesti zavisnosti je sindrom neonatalne apstinencije, kod novorođenčeta.  Ovaj sindrom je rezultat hroničnog izlaganja korišćenja droge od strane majke tokom trudnoće. Prema izvještaju Američkog udruženja pedijatara može nastati od svih vrsta droga, pa čak i antidepresiva. Pošto beba nakon porođaja nije izložena ovim supstancama, kod nje se javljaju simptomi apstinencije, koji mogu biti fatalni.  

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNODC preporučuju savjetovanje sa ljekarima i odgovorajuću terapiju kod trudnica koje koriste droge, što može igrati važnu ulogu u tome da žena uredno održava trudnoće, posjećuje ljekare, ostvari kontakt sa drugim servisima podrške, objašnjavaju u preporukama. Sve to može značajno poboljšati ishod trudnoće i porođaja.

Rodna perspektiva i trauma-informisan pristup 

Sagovornice CIN-CG-a prošle su kroz višegodišnje pokušaje odvikavanja od droga i na kraju ostvarile stabilan oporavak. ,,Prvi put kad sam odlučila da na par dana pođem na psihijatriju da se ,,očistim'', sa namjerom da zauvijek prekinem, psihijatar mi je rekao ,,što će ti droga, mlada si, zdrava.'' , kaže Ivana.

Jana je probala razne tretmane, reto centre, išla je u inostranstvo... ,,Dosta toga je bilo religijski bazirano. Niko mi godinama, decenijama nije objasnio kakva je to bolest'', govori ona. 

Obje bi se  vraćale drogama, a svaki povratak vodio je dublje u bolest, objašnjavaju. 

Sve do otvaranja ženskog krila u JU ,,Kakaricka gora''. 

Tek tada su dobile odgovarajući tretman. Smatraju sebe sretnicama, jer su prošle kroz psihotepeutsku podršku i tretman u ovoj ustanovi. Vjeruju da je to bilo ključno za njihov oporavak. 

U JU Kakaricka gora kažu da primjenjuju rodno senzitivan pristup za žene. ,,U toku rada sa ženama pristup terapeuta je različit u odnosu na rad sa muškarcima, jer često su klijentkinje doživjele traumatična iskustva u djetinjstvu ili  u toku perioda bolesti zavisnosti'', naveli su oni za CIN-CG.  Navode da je motivacija žena koje se odluče na tretman uglavnom jaka, pa tretmanu pristupaju ozbiljno. 

EMCDDA preporučuje trauma-infromisani pristup liječenju žena koje pate od bolesti zavisnosti, obzirom na veliki stepen traume i stigme sa kojom su se sočile kroz život.  Ovakav pristup ima za cilj ,,da prepozna simptome traume kod pacijentkinja i ulogu koju je igrala u njihovom životu, da obezbjedi da joj se traumatično iskustvo ne ponovi (tokom liječenja), i da uspostavi osjećanje sigirnosti i samopoštovanja kod žena'' navodi EMCDDA. 

"Trauma-informisani" pristup u pružanju podrške ženama koje koriste droge prepoznaje važnost uzimanja u obzir potencijalnih traumatskih iskustava koje su mogle proći, a stručna podrška  mora biti zasnovana na principu individualnosti'', navode iz Juventasa.

Način na koji bi se sistemski moglo pristupiti ovom problemu upravo počinje od edukacije i informisanja kadra, u svim službama koje mogu doći u kontakt sa ovom zajednicom, te usvajanje pristupa u pružanju podrške koji odgovara na potrebe žena koje koriste droge, kazali su iz Juventasa.

,,Danas sam druga žena. Sretna sam. Iscijelila sam odnose sa porodicom, posvećena sam majčinstvu, imam posao'', govori Jana.

I Ivana se navikava na potpuno novi život. ,,Sada je došao red na mog partnera da se liječi. Podstakla sam ga da pođe u instituciju, ali više mi nije on centar svijeta. Sada sam fokusirana na sebe i da ostanem u apstinenciji...zauvijek'', govori ona sa osmjehom. 

Upotreba droga među djevojčicama i ženama 

Oko 80 odsto djevojčica uzrasta do 16 godina probalo je neku od hemijskih supstanci koje izazivaju zavisnost prema ESPAD istraživanju u Crnoj Gori iz 2019, dok je kod dječaka taj procenat 85 odsto. Manje djevojčica je do šesnaeste godine konzumiralo ilegalne droge nego dječaka (osam i četrnaest odsto), ali je veća upotreba ljekova za smirenje i bolove bez ljekarskog recepta, nego kod dječaka iste dobi (13 i devet odsto). Djevojčice i dječaci su do šesnaeste godine u jednakom procentu isprobali kombinaciju ljekova i alkohola (dva odsto),  inhalante (šest odsto) i amfetmin (dva odsto). Istraživanje je zabilježelo porast konzumacije alkohola kod djevojčica, a pad kod dječaka u odnosu na prethodne godine.  

Na svjetskom nivou najveći procenat žena je u populaciji koja koristi amfetamina (45 odsto), kao i među populacijom koja koristi nepripisane ljekove (između 45 i 49 odsto), dok su manji procenti među populacijama koje korsite herion i kokain gdje oko dvije trećine čine muškarci , navodi se u Svjetskom izvještaju o drogama iz 2023. Sve više žena je koje koriste marihuanu, pa je u Sjevernoj Americi 42 odsto žena u toj populaciji. 

Even the youngest in Podgorica's Roma settlements are exposed to illegal substances, which seriously endanger their health, further hinder socialization and escape from poverty

Đurđa RADULOVIĆ

I tried marijuana and cocaine at the age of 13, Lejla, a Roma girl (real name known to the editorial office), tells the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG). She is still a minor, so the journalist obtained guardian's permission to talk to the girl.

Lejla is smiling, seems relaxed, and very approachable. Her eyes are filled with curiosity. She talks openly about his traumatic childhood, filled with insecurity. Her mother left her, her brothers, and her sister when she was only five. The other children were even younger. After a few years, the father went abroad and started a new family. He left the children with an older relative. Lejla says that she sometimes went to elementary school, but she does not know if she finished it or if she has a degree.

"I wander with my friends a lot," she says, talking about her early teenage years.

"We begged in different cities, I didn't come home for months, we did all kinds of things," she says.

At that time, she hung out with Roma children, but also adult dealers and other criminals, among whom there were also those from other communities. Drugs were easily available.

"There was always marijuana, cocaine, and heroin. I don't know from where", she recalls.

Many members of the Roma community with whom she hung out during her early teenage years were arrested for selling drugs, she explains. Some of the names from that period that she mentions, including the police inspector, were prosecuted for the criminal offense of drug trafficking, and other offenses - such as physical abuse.

Lejla saw a lot as a teenager. She recalls a friend whose body was found in Cijevna. She believes that she overdosed and was pushed into the river.

In some parts of the settlement of Vrela Ribnička, drugs are easy to find, dealers are everywhere, and the prices are several times lower than in the city; several interlocutors who wanted to remain anonymous and were involved in work with the Roma community in that Podgorica settlement, where some of our sources live, told CIN-CG.

Drug addicts also know this neighborhood. 

"When I went there to get drugs, children ran after me and asked me: 'What do you need?'" said a former addict who wanted to remain anonymous.

He used to buy heroin there.

"I could find a quarter of a gram for two and a half euros, while in other places, it was at least 10," he says.

"People use various things here, from alcohol to illegal substances," an elderly resident of Vrela Ribnička told CIN-CG.

He also admits taking all kinds of things.

"There is no other way to survive all this," he says and points with his hands to the dusty track made of macadam and gravel.

He no longer consumes anything, but his health is impaired. He claims that children take drugs from their early teenage years, and it is not uncommon to see a small child smoking.

The Police Administration did not respond to CIN-CG's three-times request, despite numerous calls, whether there is a higher rate of drug trafficking in the Roma settlements of Vrela Ribnička and Konik compared to other parts of Podgorica. We did not even get answers to the questions of whether children are involved in the process of selling narcotics and whether it is easier to get drugs in those neighborhoods.

According to the writings of several media, the police representatives were involved in the criminal activities of drug dealing and also operated in the neighborhoods where the most vulnerable live.

The Police Administration did not even answer CIN-CG's question whether their employees were part of a criminal organization that operated in Vrela Ribnička.

The spokesperson of the Police Administration, Marija Žugić, confirmed for CIN-CG that the questions had arrived and were forwarded to those responsible in that institution.

Unemployment, poverty, crime...

"The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD) survey conducted by the Institute for Public Health in 2019 among high school students up to the age of 16 shows that drugs are available in Montenegro regardless of the region or social status the young people come from. This research shows that almost a third of high school students up to the age of 16 believe that they can get marijuana if they want to. A fifth of them believe that they can also get MDMA (ecstasy), and 15 percent cocaine and amphetamine. The settlement of Vrela Ribnička in Podgorica, in the worst-case scenario, deviates from the average, but nothing more than that. All this is very important to emphasize in order not to continue with the stigmatization of Roma and Egyptians, who make up the largest part of the population of this settlement", the Montenegrin Harm Reduction Network LINK told CIN-CG.

The research of the Ombudsman of Montenegro from 2018 also showed that more than 25 percent of students believe that it takes from 30 minutes to, at most, a few hours to get hold of drugs, which is a sign of easy availability.

"Field data shows that drugs are present in the settlement of Vrela Ribnička in Podgorica and that there is a perception of its availability and that it is possible to obtain it more easily than in other parts of the city. However,  these are not research data but observations from the field, so it is possible to reach wrong conclusions that would contribute to increasing the already pronounced stigmatization of Roma and Egyptians. Therefore, drugs are not ubiquitous in this neighborhood. We are only talking about an increased risk", the LINK representatives told CIN-CG.

Drug use, as well as the age at which a person starts using drugs, cannot, in any case, be linked to belonging to a particular ethnic group, they emphasize.

"Living conditions can influence someone to start using drugs. In that context, we can only talk about the increased risk of young people from these neighborhoods taking drugs," they said.

An article by the American Psychological Association (APA) states that numerous studies show that children who grow up in socially disadvantaged neighborhoods more easily develop a tendency to addiction. Research that included 11,000 children from 21 cities in the United States showed that those from poor communities have a higher chance of developing addiction habits.

Even if a child grows up in a financially and socially stable family, his psychological development will be significantly slowed down if he grows up in a neighborhood with a large number of unemployed people, poverty, crime, and the like. Such a child will have a greater chance of becoming an addict due to the influence of the settlement, the APA article explains.

Drug rehabilitation unaffordable for the poorest

When talking about the prevention of the use of psychoactive substances (PSs), this community is neglected, which shouldn't be the case, Marija Mijović from NGO Juventas tells CIN-CG.

"This community, partly due to the way of life and the high degree of stigma and discrimination that they inevitably face, do not always have access to the information they need, as well as preventive services that could potentially prevent the first use of PSs. This community is not in an enviable position when it comes to addiction rehabilitation options either, especially considering their often unregulated legal status that makes it difficult for them to access a health system that offers free addiction treatment. They can't pay for treatment options available in Montenegro," Mijović says.

"Rehabilitation options such as treatment in Podgorica's Kakaricka Gora, an institution for accommodation, rehabilitation, and resocialization of users of psychoactive substances, are not available to all members of this community, so we appeal to provide free treatment whenever possible," Mijović explains.

The NGO Juventas actively provides services to the Roma and Egyptians community through Drop-in centers and by holding activities aimed at psychosocial support and empowerment of members of this community, Marija Mijović added.

The Public Institution "Kakaricka gora" tells CIN-CG that the price of participation has been reduced from 330 to 230 euros and that the entire program is free for the citizens of Danilovgrad and Tivat because those municipalities have taken over the participation costs.

"In the hope that other municipalities will do the same according to their capabilities, we use every public opportunity to appeal for support and changes. We emphasize that the full price of the treatment at the institution is a total of 1,000 euros per month, but that the difference from the 230 euros co-payment up to the full amount is borne by the City of Podgorica, regardless of whether the clients are from Podgorica", Dijana Milošević, director of Kakaricka gora tells CIN-CG."

The Red Cross of Montenegro explains that for years, they have been helping Roma and Egyptians in various ways and that workshops were held to prevent addiction. The workshops were attended mainly by women.

There is no treatment for addiction in children

"Our country does not have an institution that deals with minors suffering from addiction. The issue is also the lack of child psychiatrists to whom these children could be referred for treatment. There is no continuous education and work on preventing first use in children", Marija Mijović says.

The NGO Juventas deals with young people, but minors who use PSs. They can only be supported with the presence of their parents or guardians, she explains.

Regarding prevention, continuous and effective programs funded by the state are essential, Mijović claims.

CIN-CG approached the Ministry of Health regarding the problem of the lack of an institution that deals with addictive diseases in children, but there was no response.

"The abuse of psychoactive substances when it comes to children from the Roma and Egyptian community, due to additional poverty, can affect young people as well so that after becoming addicted, they use the cheapest drugs that quickly destroy the body," Jovana Knežević from the Center for Roma Initiatives told CIN-CG.

The issue of the use of illegal substances further complicates social inclusion, which is already imbued with numerous challenges, Knežević explains.

Lejla spent about a year in a state institution that houses children without appropriate care. There, she stopped using opioid substances for good, but it was very challenging.

"I went wild. I was furious to be locked up there. They kept giving me pills in the evening to calm me down."

She says she hates that period of her life.

"Older boys sexually harassed me. I didn't feel safe…".

Today, she lives with her cousin, who is her guardian, and her younger brothers. Her cousin often reminds her that when she becomes an adult, she will have to become financially independent, Lejla says.

"I don't know how to find a job. I can read and write, but that is not enough", she says.

She regrets that her younger sister lives as she did until a few years ago.

"She now lives in that world... She's begging, wandering. She doesn't know where she lives. She hasn't been home for months. I hope she doesn't take drugs", says our young interlocutor, and her pleasant face becomes worried and sad.

Residents of the Ljubović Center mainly test positive for drugs

In about 80 percent of cases, the minors who come are positive on the psychoactive substances (PSs) test, Nina Delević, director of the Ljubović Center, an institution for juveniles with behavioral problems, tells CIN-CG.

She explains that this is also the case with children who come from other institutions, such as the Department for Juveniles at the prison in Spuž.

The prison in Spuž did not answer the question of CIN-CG whether they were aware that their minor wards come into contact with illegal substances and why this happens.

The multiple forms of vulnerability of girls and women from these communities make it difficult to escape from abusers. Shelters are often the only way out.

Đurđa RADULOVIĆ

"I was forced to get married to a man I didn't love. I was only 17, and he was much older. My husband, my brother-in-law, and my father-in-law beat me. Later, my older son was also violent towards me", Enisa (name changed to protect identity), a Roma woman in her fifties, says for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

She is thin and trembles when she speaks. Her life is suffering. She lost two of her five children, and two were born with disabilities. She takes care of them while her third child, a son, threatens her and behaves aggressively, making her life even more difficult.

Enisa managed to escape and leave her husband and his family. The Podgorica NGO Woman's Safe House (WSH) helped her. "I stayed there for a year. I know that my husband was trying to find me. Luckily, I was well protected", Enisa explains.

After she left the Woman's Safe House, she moved from Podgorica to a smaller municipality. With the help of humanitarian donations, a house was built for her, where she now lives with two children with developmental disabilities.

Now, her son, who learned behavior patterns from his father, grandfather, and uncle, continues abusing her. "His attitude towards me is such that I often thought of killing myself."

A high percentage of Roma and Egyptian women in shelters

"Almost every year, 30 percent of the residents are Roma and Egyptian women," Nada Jelovac, a psychologist at the Woman's Safe House, tells CIN-CG.

Of the 38 persons accommodated in WSH in 2023, 16 are Roma and Egyptian, Jelovac says.

In the Domestic Violence Shelter in Nikšić, supported by the national SOS line for victims of violence, there is also a large percentage of Roma women. "During 2023, out of a total of 50 women and children, 22 were from the Roma population," Nataša Međedović, executive coordinator of the shelter in Nikšić, says.

"The largest number of violence cases in the Roma community remain unreported and unsolved. Even after reporting, Roma women, in most cases, return to the abuser. Poverty is a major cause," Šejla Pepić, a representative of the Roma Council of Montenegro, that protects women's rights within the community, told CIN-CG.

As one of the most vulnerable groups, Roma women are at increased risk of domestic violence, Pepić explains. Due to poverty, lack of information and education, and deeply held patriarchal beliefs, Roma women are additionally threatened.

In the last five years, there has been no research on domestic violence in the community, and data collected ten years ago show that around 50 percent of Roma and Egyptian women considered domestic violence acceptable. The problem, according to CIN-CG interlocutors, is that women from this community often do not recognize violence.

Zumreta Nerda was a girl of Roma nationality whose death in 2022 shook Montenegro. Her unmarried husband, Dalibor Nikolić, a citizen of Bosnia and Herzegovina living in Bar killed her. Zumreta suffered abuse for years. Although her family members reported her partner to the police for violence against her, she denied it out of fear. Zumreta grew up in a violent environment - her father killed her mother when she was a girl.

Exposed to a high degree of violence

"Roma women usually suffer long-term sexual, psychological, and physical violence. They are exposed to intense abuse and have less opportunity to leave a violent relationship," psychologist Jelovac says.

"Parents who accept their daughters to return to family home rarely take their children. According to the principles of patriarchy by which this community is governed, children belong to the father," Jelovac explains. She reminds that most of Montenegro's population also followed this patriarchal custom.

The SOS Shelter for victims of violence in Nikšić says that Roma women suffering violence do not have the support of their primary family to leave the abuser.

"Data from 2023 show that all women from the Roma and Egyptian communities in the SOS shelter were victims of intimate partner violence. Each was exposed to psychological and physical violence - their movement, contacts, and communication were restricted, and half were forbidden to use the telephone. Two-thirds were under pressure from the family to return to the abuser, and only a quarter had some form of family support, such as, for example, emotional support or temporary accommodation", Nataša Medojević stated.

In the Roma family, it is still considered that men and older community members should control women. That is why women in a Roma family can be exposed to violence throughout their lives without recognizing it, especially forms of psychological and economic violence; the study "Family violence in the Roma and Egyptian community in Montenegro" from 2014 states.

Most things have stayed the same since 2014.

"I am not allowed to go out alone; I have to report every step to my husband and when he is not there to my mother-in-law. The children are forced to follow me, to tell my mother-in-law where I was and what I was doing," a member of the Roma community who lives in a settlement in Podgorica told CIN-CG.

She is in constant fear of her mother-in-law and husband. "I can't do anything about it... I have to be careful of my actions," she explains. She lives in extreme poverty. She begs and hunts through garbage containers for her children, husband, and mother-in-law to survive...

Limited access to justice

Apart from the fact that they rarely decide to break the cycle of violence, Roma and Egyptian women have limited access to institutions that provide support, Medojević explains. That is why access to justice for RE women victims of violence is hard to come by. "In a situation of high traumatization when it is necessary to report violence, Roma and Egyptian women must make a statement exclusively in the language of the majority community, which can be an issue, given that it is most often not their native language," Medojević says.

For minor victims of child-arranged marriages often accompanied by violence, there is no long-term sustainable solution the state should provide: accommodation, recovery, and empowerment to get out of the violence and start a normal life, Medojević explains.

The Woman's Safe House explains that their wards of Roma and Egyptian nationality often do not have appropriate documentation - some are stateless. Still, many of those who have citizenship also need personal documents. That is why initiating any administrative process, including court proceedings, is significantly more difficult.

Among the women of the Roma and Egyptian community, there is distrust in the work of institutions due to the lack of timely response from the competent authorities, Pepić from the Roma Council explains.

This is also confirmed by the Center for Roma Initiatives (CRI) fieldwork, which has protected girls and women in the community for years from arranged marriages and violence. "When the victims decide to report the abuser, they often have to call several times for the police to come, but it also happens that the police ask the victim to come to the police station to report the violence," Fana Delija from CRI told CIN-CG.

Receiving justice is often unavailable to women from other communities who report violence in Montenegro. The case of Šejla Bakija, who died at 19, confirms this. Her former violent partner killed her after she reported him to the police several times.

Penalties for domestic violence are still mild in Montenegro. The most severe sentence in 2022 imposed in Podgorica for domestic violence was two years, the Basic Court in Podgorica told CIN-CG. In 2022, 96 criminal cases for domestic violence were established in that court, of which 90 issues were resolved. Of these, 43 were prison sentences, but as many as 33 convictions were only conditional. The mildest prison sentence was 30 days.

Other sentences in 2022 for domestic violence were five sentences of imprisonment to be served in residential premises, four sentences of community service, two decisions on psychiatric treatment and custody in a health institution, and one fine. In addition, there was one decision on suspending the criminal proceedings and one on rejecting the indictment, the Basic Court stated.

From January to August 2023, 1,657 calls were made to the national SOS line for victims of violence in Montenegro, from 298 persons confirming that domestic violence is a behavioral repetitive pattern. "It is impossible to provide statistical data on the number of Roma and Egyptian women who called the SOS line," Medojević said.

Difficult but possible to get out

Roma and Egyptian women come to Woman's Safe House mostly on their initiative, Jelovac explains, which means that they are, to a certain extent, informed about the possibility of accommodation there. "They often ask the police to place them with us." Although it seems that access to information about WSH is difficult for them, they come on the recommendation of other women from their community in Podgorica", Jelovac says.

Unlike women from the majority population, Roma and Egyptian women are usually not interested in psychological and legal help but only accommodation. "No one in Montenegro provides psychological help in the Romani language, which presents an issue," Jelovac explains.

RE women often feel unsafe because of the way the community functions.

"They live in large families in the same neighborhood, so they are usually afraid that word will quickly spread about where they are hiding," Jelovac says.

During the half year that Roma and Egyptian women usually stay in WSH, this institution helps them become independent, which is often very complicated.

"It starts with collecting the papers of the women and children. We try to help with citizenship if they do not have it, renew their passports, or get documents from neighboring countries. We also explore services that can be provided through the Center for Social Work, try to enroll the children in kindergarten or school, and provide employment for the victims", Jelovac explains. "We cooperate with a cleaning agency, so we try to hire them there, or we advise the victims to look for jobs in markets or other places, mostly as cleaning ladies."

In addition to the service of a licensed shelter, Medojević emphasizes that in Nikšić, they also provide professional help from psychologists.

The above is encouraging, but the problem is the data that two-thirds of women from the Roma and Egyptian communities return to the abuser, which is significantly more compared to the majority population, where one in three women return, Medojević explains.

Younger generations are more informed about violence

Pepić from the Roma Council emphasizes the importance of education and financial independence of women of the Roma and Egyptian population.

"We work on motivating girls and women to get an education and a job because that's the only way to get out of poverty and fight for the rights, but also fulfill the obligations," Pepić says.

However, the situation is somewhat better for young Roma and Egyptian women. Recently, awareness of the importance of reporting violence has increased among new generations, and the level of information about rights is higher, Pepić states.

"However, among the elderly, a few women still decide to report abuse," she says.

"Better information about the basic rights of this population requires long-term efforts and cooperation with the community. It is important to ensure that the information is adapted to the needs and cultural contexts of Roma and Egyptians", Medojević says. The language barrier is one of the most significant issues, so translators and mediators who can help translate into the native languages of Roma and Egyptians are crucial.

The NGO Center for Roma Initiatives (CRI) says that Roma and Egyptian women are educated on reporting violence through its mediators.

"In recent years, Roma and Egyptian women most often report violence after talking to mediators hired by CRINK in several cities," Fana Delija says.

Enisa's life story, from the beginning of the article, confirms that cycles of violence are repeated. Not only did she fail to provide herself with a peaceful life, but her daughter is also now a victim of violence, for which no one has yet been punished.

Iako ovdje već godinama osobe koje koriste droge konzumiraju i fentanil, lijek protiv bolova, koji kada se neadekvatno uzima izaziva strašne posljedice i može biti smrtonosniji i do 50 puta od heroina, ta se supstanca ne detektuje na testovima, jer je registri u našoj zemlji još zvanično ne prepoznaju. Podaci sa terena pokazuju da je samo u Podgorici i Baru u posljednjih nekoliko mjeseci od predoziranja umrlo oko 15 osoba, ali ni o tome nema zvaničnih podataka

Tijana Lekić/Andrea Perišić

„Probao sam fentanil. Još prije desetak godina. Drug kod koga sam inače nabavljao heroin, kad ga jednom nije imao, ponudio mi je flastere fentanila“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) momak u tridesetim godinama, koji je želio da ostane anoniman. On je već duže vrijeme u oporavku, odnosno više ne koristi droge, a otvoreno govori o pogubnosti fentanila.

Fentanil je 1959. godine razvila kompanija Janssen Pharmaceuticals (danas Johnson&Johnson Innovative Medicine). Radi se o lijeku za jake bolove koji je i do 100 puta snažniji od morfijuma. Pripada kategoriji opioida, sintetičkih supstanci, a pacijentima se može davati u vidu injekcija, tableta i flastera za kožu. Sve do sredine 90-ih prošlog vijeka ovaj lijek se brzo širio u Americi i u Evropi, pa se sve lakše mogao naći na ilegalnom tržištu.

Od heroina fentanil je 50 puta smrtonosniji. Brzo dovodi do razvijanja bolesti zavisnosti, a lako može doći i do predoziranja. Samo jedna upotreba fentanila može izazvati probleme sa disanjem i radom srca i dovesti do predoziranja.

"Fentanilske flastere koristio sam oko mjesec dana. Onda su prestali da budu dostupni, morao sam se vratiti heroinu. Imao sam sreće da ih nijesam više imao gdje kupiti, jer znam da su ljudi propadali od toga. Krize su im bile užasne, milion puta teže od heroinske. Neki su jedva preživjeli, neki su i danas na dopu (heroinu), a neki su umrli", kaže CIN-CG-ov sagovornik.

Jedan od njegovih prijatelja koji je takođe koristio fentanil išao je na liječenje u JU "Kakaricka gora".

"Mislili su da mu nema spasa, ali sad je dobro", priča ovaj momak.

Iz JU "Kakaricka gora" za CIN-CG kažu da je nekoliko njihovih klijenata prijavljivalo da su koristili fentanil.

"To su često pratile 'rupe u sjećanju' koje su trajale od nekoliko sati do nekoliko dana. Najčešće su ga miješali sa drugim supstancama ili koristili flastere fentanila otapajući ih u usnoj duplji".

Trenutno se u ovoj ustanovi liječi 25 osoba koje su koristile razne droge.

Dejstvo fentanila, kažu iz JU "Kakaricka gora", obično počinje osjećajem opuštenosti i euforije, ali nakon toga slijede disforija i apatija.

"Zavisnost od fentanila se može prepoznati po određenim znacima u ponašanju korisnika. Ti znaci se razlikuju od osobe do osobe. Mogu biti sasvim očigledni, ali su vrlo često i skriveni i razvijaju se postepeno. Veoma je važno uočiti simptome na vrijeme i započeti liječenje zavisnosti od fentanila što prije da bi se izbjegle najteže posljedice".

Neki od tih simptoma su nezainteresovanost za aktivnosti u kojima se nekad uživalo, nesposobnost obavljanja svakodnevnih obaveza, udaljavanje od porodice i prijatelja…

Iz NVO Juventas, koja godinama kroz razne projekte i aktivnosti pomaže osobama koje koriste droge (OKD), su testovima koje su dobili preko međunarodnog projekta u kojem su učestvovali u toku više mjeseci 2023. godine otkrili da se u opojnoj drogi heroin nalazi fentanil. Kod nas samo Forenzički centar može da analizira sastav supstanci. Kada bi takve analize mogli da sprovode i drugi akteri uključeni u aktivnosti koje se vezuju za prisutnost droga na tržištu, to bi pomoglo da Crna Gora obezbijedi servise koji bi služili da se upozore ljudi o posljedicama konzumiranja nepoznatih supstanci i drugim rizicima koji postoje na crnom tržištu.

Sve dok Forenzički centar ne objavi da je u okviru analiza pronađena neka nova supstanca, ona zvanično ne postoji u Crnoj Gori. Fentanil je ovdje u upotrebi preko 10 godina. CIN-CG, do objavljivanja ovog teksta, iz Forenzičkog centra nije dobio odgovore na brojna pitanja.

Crno tržište droga se razvija, pojavljuju se nove psihoaktivne supstance (NPS), čija je hemijska struktura izmijenjena tako da oponašaju efekte kontrolisanih supstanci, odnosno supstanci čije je korišćenje ilegalno (heroin, kokain, marihuana, fentanil, LSD…). Kako međunarodna kontrola, registri i zakonska regulativa nijesu dovoljno efikasni da isprate trendove, NPS se legalno konzumiraju u brojnim zemljama. Crnogorski sistem još nije u stanju ni da odgovori na izazove koje predstavljaju kontrolisane supstance.

U Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal upozorava se da je rat u Ukrajini poremetio rute trgovine heroinom i kokainom.

"To bi moglo da pokrene ekspanziju proizvodnje i trgovinu sintetičkim drogama", piše u ovom dokumentu.

Crna Gora trenutno nema ažuriranu Nacionalnu strategiju za borbu protiv droga. Posljednja je rađena 2013. godine.

Nema testova koji pokazuju prisustvo novih psihoaktivnih supstanci

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da OKD u Crnoj Gori ne mogu sa sigurnošću da znaju šta kupuju.

"Heroin koji stigne do nas uglavnom je izmiješan sa raznim drugim supstancama. Jedna od njih može da bude i fentanil", objašnjavaju iz ove NVO.

U Crnoj Gori test na korišćenje droga iz urina može da pokaže prisustvo oko 10 kontrolisanih supstanci - marihuane, benzodizepina, amfetamina, metilenedioksimetamfetamina, barbiturata, metamfetamina, metadona, kokaina, opijata, tricikličnih antidepresiva. Prema saznanju CIN-CG-a, NPS se ne mogu identifikovati na taj način.

To znači da ljekari ne mogu da znaju kako da reaguju kada im dođe osoba koja se predozirala nekom novom psihoaktivnom supstancom.

"Podržavamo ideju o neophodnosti detekcije NPS, međutim, vođeni iskustvom u pojedinim slučajevima predoziranja, smatramo jednako važnim sprovoditi prevenciju upotrebe benzodiazepina i alkohola", kaže za CIN-CG psihijatar i koordinator Centra za supstituciju Centra za mentalno zdravlje (CZMZ) Kotor Jovo Đedović.

Nova psihoaktivna supstanca se, prema godišnjim izvještajima o drogama Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, pojavljuje na tržištu praktično svake nedjelje. U 2021. su, putem Evropskog sistema ranog upozoravanja (EWS) prvi put izvijestili o 52 nove droge, a ukupan broj NPS koje je tada pratio Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA) bio je 880.

Najveći talas novih droga u Crnu Goru, kao i najvećih broj slučajeva predoziranja, kako navode iz NVO Juventas, obično se događa oko Nove godine i tokom ljeta.

Osim novih droga, pojavljuju se i novi trendovi konzumiranja kontrolisanih supstanci. Kokain se, recimo, u Crnoj Gori sve češće injektira. To u nekim slučajevima može da dovede do određenih zdravstvenih komplikacija.

Crna Gora ima "sistem ranog upozorenja", ali u njega nijesu uključeni svi akteri u državnom i društvenom sistemu koji se bave pitanjem droga. Idealno bi bilo kada bi, smatraju iz NVO Juventas, u tom sistemu bile sve zainteresovane strane.

U posljednjih nekoliko mjeseci 15 osoba umrlo usljed predoziranja u Podgorici i Baru

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju osoba koje su umrle od predoziranja. Obično se kao uzrok smrti navodi stanje povezano sa predoziranjem, kao što je, recimo, prestanak rada srca. Porodice preminulih često zbog stigme ne žele da se zna uzrok smrti pokojnika. Međutim, ovi podaci bili bi važni da bi se poboljšalo stanje u prevenciji bolesti zavisnosti.

Iz KCCG su CIN-CG-u kazali da u Intenzivnoj jedinici Interne klinike niko nije preminuo od trovanja opijatima posljednjih pet godina.

CIN-CG se obratio i svim domovima zdravlja u Crnoj Gori. Mnogi nijesu odgovorili, a iz onih koji jesu, kazali su da u posljednjih pet godina nije bilo slučajeva predoziranja.

U tom vremenskom periodu, u Kolašinu je testirano 87 osoba.

"Sve je uvedeno kroz protokole i kompjuterski", kazali su iz kolašinskog Doma zdravlja.

Od 2015. do danas, u kotorski Centar za mentalno zdravlje nije se javila nijedna osoba sa kliničkom slikom koja je upućivala na predoziranje.

"Osim toga, ustanove koje tretiraju predoziranje opijatima ne dostavljaju podatke o ovim incidentima u Dom zdravlja Kotor, sve informacije koje o tome dobijamo se zasnivaju na nepouzdanim podacima, tako da ne postoji registar ovih događaja", kaže Đedović.

Međutim, podaci sa terena organizacija koje pomažu osobama koje koriste droge (NVO Juventas i Crnogorske mreže za smanjenje štete - Link) pokazuju drugačije.

"Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, oko 15 ljudi je preminulo od predoziranja - u Podgorici i Baru", kažu za CIN-CG iz Link-a.

Dobro upućeni izvori su CIN-CG-u kazali da su u Podgorici početkom avgusta ove godine, u roku od dva dana, preminule tri osobe koje su često zajedno upotrebljavale drogu. Ti izvori tvrde da je moguće da te osobe tada nijesu znale šta konzumiraju, niti koje su moguće posljedice.

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2021. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), u SAD-u i Kanadi, smrtni slučajevi predoziranjem, pretežno kao posljedica epidemije nemedicinske upotrebe fentanila, nastavljaju da obaraju rekorde. Preliminarne procjene u SAD-u ukazuju na više od 107 hiljada smrtnih slučajeva predoziranja drogom u 2021. godini, što je porast u odnosu na skoro 92 hiljade u 2020. godini.

Psihijatrica Sanela Kusturica koja radi u hercegnovskom Domu zdravlja za CIN-CG kaže da bi se predoziranje kao uzrok smrti moglo evidentirati u Registru narkomanije Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

"U ovom elektronskom registru, uz dijagnozu bolesti zavisnosti obavezni smo ispuniti prijavu. U slučaju smrti korisnika dužni smo ga odjaviti iz registra - a odjava podrazumjeva da se navede razlog, iseljenje, smrt… To bi moglo biti to zvanično mjesto gdje bi se predoziranje kao uzrok smrti (ukoliko je ono uzrok) moglo evidentirati".

Brojna istraživanja sprovedena u skorije vrijeme upozoravaju na trend rasta broja osoba koje koriste psihoaktivne supstance, kao i na to da prvo konzumiranje neke supstance počinje sve ranije.

Prema rezultatima ESPAD (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) izvještaja iz 2019. godine, najvećeg međunarodnog istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, u Crnoj Gori je u periodu od 2007. do 2019. značajno porasla upotreba raznih droga (kokaina, ekstazija/MDME, amfetamina, metamfetamina, heroina, marihuane (kanabisa), LSD-a ili drugih halucinogenih droga, magičnih gljiva, GHB-a) među maloljetnicima.

Analiza za potrebe ovog izvještaja, koja je u Crnoj Gori sprovedena na uzorku od oko 6.200 učenika prvog razreda srednjih škola u Crnoj Gori, pokazala je da oko 18 odsto učenika do svoje šesnaeste godine nije nikada probalo nijednu psihoaktivnu supstancu. Oko devet odsto učenika u Crnoj Gori je nekada probalo kanabis. Ova stopa je veća u odnosu na zemlje regiona, sa izuzetkom Hrvatske u kojoj je oko 20 odsto učenika nekada konzumiralo kanabis. Maloljetnici u Crnoj Gori najčešće sa 15 godina probaju kanabis.

U zdravstvenom sistemu Crne Gore postoje supstitucione terapije (terapija metadonom i terapija buprenorfinom) koje pružaju isključivo javne zdravstvene ustanove i zatvori, međutim podaci o broju i karakteristikama korisnika/ca terapija se ne prikupljaju adekvatno. Prema podacima iz publikacije "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link, broj korisnika/ca OST terapija u 2021. godini na dan prvog septembra bio je 1.110.

Nakon uvođenja buprenorfinske terapije, upozorava se u ovoj publikaciji, došlo je do znatnog opterećenja određenih zdravstvenih ustanova. Po broju korisnika/ca posebno se ističu Dom zdravlja Podgorica (457), KCCG (113) i Uprava za izvršenje krivičnih sankcija (127).

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, u svijetu je 2021. od 17 osoba - jedna koristila droge, što je 23 odsto više nego u protekloj deceniji. Procjenjuje se da da je broj ljudi koji injektiraju droge u 2021. godini porastao čak 18 odsto u odnosu na 2020. godinu. Do predoziranja najčešće dovodi korišćenje opioida, a glavni uzrok smrtnih slučajeva povezanih sa drogom obično se pripisuje hepatitisu C i pratećim bolestima jetre.

"Najčešće naši klijenti počinju sa konzumacijom marihuane u tinejdžerskim godinama, a nakon toga skoro po pravilu počinju sa upotrebom sintetičkih droga i psihostimulansa (kokain). Uglavnom to kasnije prati i upotreba sedativa i opijata (među kojima je i heroin). Ovo je najčešći put kojim OKD prolaze prije nego se odluče da potraže pomoć", kažu iz JU "Kakaricka gora".

Teško do lijeka koji spašava živote

Prema saznanju CIN-CG-a, u Crnoj Gori lijek nalokson, koji, ako se da na vrijeme, osobi koja se predozirala može spasiti život, nije lako dostupan onima kojima je potreban. On djeluje tako da raskida veze receptora i opijata, pri čemu opijatu prestaje dejstvo.

Iz Kliničkog centra Crne Gore su CIN-CG-u kazali da ovaj lijek imaju u Urgentnom centru (UC) i da ga najčešće životno ugroženim pacijentima daje anesteziolog kada budu primljeni u Intenzivnu jedicu Interne klinike nakon dijagnostikovanja u UC-u, sa izvjesnim protokom vremena od momenta trovanja.

"Pacijenti sa hitnim i urgentnim stanjima, pa i oni sa intoksikacijom opijatima, uglavnom budu primljeni u UC gdje im se primarno ukaže urgentna medicinska pomoć. Urgentni centar ne vodi poseban protokol pacijenata koji se jave sa intoksikacijom opijatima, već jedinstven protokol za sve pacijente koji se obrate za medicinsku pomoć. Ukoliko je neophodno dalje bolničko liječenje, budu primljeni na odgovarajuće odjeljenje", navode iz KCCG-a.

Nalokson u Crnoj Gori osobama koje su se predozirale smiju jedino da daju zdravstveni radnici. Međutim, postavlja se pitanje koliko su često oni u mogućnosti da stignu da pravovremeno upotrijebe ovaj lijek, koliko su osobe koje su se predozirale svjesne da treba da pozovu pomoć i da li imaju nekog uz sebe ko to može i želi da učini umjesto njih. Među tim ljudima, ima onih koji se na to teško odlučuju, budući da u ovakvim slučajevima sa hitnom obično dolazi i policija. Zbog stigme i diskriminacije, mnogi ne žele da se sazna za njihovo stanje.

U pojedinim državama u Evropi i Americi nalokson imaju razni subjekti koji mogu da dođu u kontakt sa osobama koje su u riziku od predoziranja. U Škotskoj i SAD-u ovaj lijek je dio standardne policijske opreme. Imaju ga i taksisti.

"Činjenica je da bi nalokson kao antidot trebalo učiniti dostupnijim, jer spašava živote. Nalokson bi trebale primjenjivati osobe koje su adekvatno edukovane, iz medicinske struke. Kao i u svakoj situaciji, treba odmjeriti korist u odnosu na potencijalne rizike i štetu. Ujedno treba raditi na opštem podizanju svijesti i edukciji stanovništva (posebno osoba koje u porodici ili svom okruženju imaju korisnike opioida) o načinu prepoznavanja simptoma predoziranja i načina kako bi u tom slučaju trebalo reagovati", navodi psihijatrica Kusturica.

"Mislio sam da će mi droga pomoći da se izborim sa životnim izazovima sa kojima sam se suočavao. Želio sam da zaboravim na probleme i živio u zabludi da u drogama nalazim rješenja. Nijesam bio svjestan toga šta će mi se sve dogoditi i koliko droge zapravo unište život. Sa psihičkim posljedicama sam se borio i dugo nakon što sam ušao u proces oporavka", kaže za CIN-CG Marko Dragićević, član Link-a.

On je 20 godina koristio droge, a u procesu oporavka je preko četiri godine.

"Odlučio sam se na liječenje tek kada sam poželio da umrem".

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da je mnogo više onih koji kriju da su u procesu oporavka od onih koji koriste droge. Zbog stigme ne žele da se zna da se liječe.

Proces oporavljanja je vrlo dug i težak, ali moguć, kaže Dragićević.

"Da sam u trenutku kada sam počinjao da koristim droge imao priliku da vidim nekoga ko je dugo u toj priči i ko bi mi eventualno rekao, nemoj, desiće ti se to i to kroz par godina, možda bi to nešto promijenilo", ističe Dragićević.

Naš sagovornik sa početka teksta govori o teškom procesu oporavka, nakon uzimanja fentanila.

"Prolazili smo kroz pakao, kroz mnogo teže krize od heroinskih. Neki su jedva preživjeli nakon fentanila", kaže on.

Iako su fentanil, ali i nove psihoaktivne supstance, opasni, problem je što ih naše institucije ne detektuju, pa nema ni cjelovite strategije za smanjenje štete.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) održao je krajem oktobra u Budvi trening: „Odgovorno izveštavanje o problemima i posljedicama korišćenja droga u Crnoj Gori“. Trening je dio istoimenog projekta, podžanog kroz subgranting šemu programa: “Kompetentno, transparentno, efikasno i odgovorno civilno društvo koje pruža usluge osobama koje koriste droge u Crnoj Gori”, koji implementiraju NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete Link, a finansira Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Trening su vodili iskusni predavači/ce iz zemlje i regiona. Oni su novinarima približili ovu važnu temu, koja nije dovoljno istražena. Govorili su i o metodama  i tehnikama istraživanja i izvještavanju o socijalnim, psihološkim, ekonomskim i društvenim posljedicama konzumacije droga, pravima ranjivih grupa, ključnim izazovima sa kojima se susreću pojedinci, ali i institucije koje se bave ovim problemom.  Poseban akcenat stavljen je na pitanja vezana za terminologiju i etiku izvještavanja kada su ove teme u pitanju, te o specifičnostima intervjuisanja korisnika droga, prikupljanja podataka, dokumenata i tako dalje.  

Jedan od ciljeva treninga bio je jačanje saradnje među novinarima i ekspertima, u cilju zajedničkog djelovanja. Ta saradnja je ovim treningom već počela, a dogovorene su i buduće aktivnosti.

 

Neprovjerene supstance koje se uzimaju bez kontrole da bi se poboljšao izgled i sportski performansi, lako su dostupne i široko rasprostranjene u Crnoj Gori, iako mogu izazvati ozbiljne psihičke i fizičke bolesti 

Andrea JELIĆ 
Tijana LEKIĆ


,,Steroide sam probao u srednjoj školi, 2006. ili 2007. godine. Tada se još nijesam počeo profesionalno baviti sportom. Sjećam se kao juče – uzeo sam metan, takozvana plava srca. Ruke su mi od njega postale ogromne i u organizmu mi se skupilo mnogo vode, jer se nijesam pravilno ni hranio. Dvjesta komada metana koštalo je tada 20 eura. Sad razmislite kakvog je to kvaliteta kad sam toliko plaćao“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vaso Bakočević, poznati crnogorski Mix Martial Arts (MMA) borac. 

Kada je počeo da koristi metan, anabolički steroid, Bakočević nije bio informisan o  posljedicama koje oni mogu imati na zdravlje. 

,,Danas postoje internet, nutricionisti, stručnjanci koji o tome dosta znaju. Ja sam steroide tada uzimao isključivo iz neznanja“, navodi Bakočević. 

Steroidi mu, kako ističe, uopšte nijesu pomogli tokom karijere, koju su obilježile mnoge pobjede u raznim kategorijama. 

Crna Gora je prva u Evropi po broju maloljetnika koji koriste anaboličke steroide (AAS), pokazao je izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine. Za potrebe ovog istraživanja u Crnoj Gori je anketirano 6224 učenika - 3162 dječaka (50,8 odsto) i 3062 djevojčice (49,2 odsto).  Pokazalo se da čak tri odsto dječaka koristi ove supstance. Interesantno je i da je kod nas jedna od 50 učenica takođe koristila AAS. 

Anabolički steroidi su sintetički derivati testosterona koji se u medicini koriste kao ljekovi za tretman hormonskih poremećaja kao i za razne bolesti, poput onih koje uzrokuju gubitak mišića, određene vrste raka i tako dalje. Američki naučno-istraživački institut za upotrebu droga i bolesti zavisnosti, The National Institute on Drug Abuse (NIDA) objašnjava da neadekvatna upotreba AAS u svrhu poboljšanja izgleda i sportskih performansi može da izazove psihičke i fizičke probleme. Posljedice mogu biti ozbiljne, dugotrajne i nepopravljive, može doći do ranih srčanih udara, moždanog udara, tumora jetre, otkazivanja bubrega, seksualnih problema i psihijatrijskih problema. Anabolički steroidi mogu da utiču na raspoloženje, a ako se neadekvatno koriste može se razviti i bolest zavisnosti. Prestanak upotrebe steroida može izazvati depresiju, zbog čega mnogi i nastavljaju da ih koriste. 

,,Ljekari anaboličke steroide nikada ne propisuju mladim zdravim osobama za izgradnju mišića. Neki bodibilderi i sportisti koriste ova sredstva za izgradnju mišića, sagorijevanje masti i poboljšanje sportskih rezultata – povećanjem snage i izdržljivosti. Uzimaju ih oralno, ubrizgavanjem ili kremama i gelovima. Često ih uzimaju bez uputa ljekara i u velikim količinama, što nije ni legalno ni bezbjedno”, kaže za CIN-CG neuropsihijatrica Marina Roganović koja se tokom svoje karijere posebno posvetila bolestima zavisnosti.

U ESPAD izvještaju za 2019. godinu navodi se da se u slučajevima neadekvatne upotrebe anaboličkih steroida koriste doze koje su od 10 do 100 puta jače nego one koje propisuju doktori za tretman određenih stanja. Istraživanja, navodi se u ovom izvještaju, pokazuju i da se korisnici steroida lakše prebace na druge droge, kao opijate, kako bi olakšali probleme sa spavanjem i iritabilnost koju prouzrokuju steroidi. 

Iz JU “Kakaricka gora” za CIN-CG su kazali da do sada nijesu imali slučajeve da se neko prijavio za liječenje bolesti zavisnosti a da je koristio ili da koristi anaboličke steroide. 

Iz Direktorata za javno zdravlje, sprečavanje zloupotrebe droga i drugih psihoaktivnih supstanci pri Ministarstvu zdravlja, kao ni iz Komisije za antidoping Crne Gore do objavljivanja ovog teksta nijesu odgovorili CIN-CG-u na brojna pitanja. 

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik oko upotrebe anaboličkih steroida u Crnoj Gori. Anketirano je oko 900 osoba. Rezultati su pokazali da je svaka četvrta osoba makar jednom koristila anaboličke steroide, a da ih je svaka osma koristila više puta. Najveći broj njih ih je koristio za potrebe poboljašnja fizičkog izgleda (svaka peta osoba) i da bi imali bolji sportski performans – svaka sedma. 

Najviše njih koristilo je steroide, metan, klenbuterol, diuretike, laksative… Većinom su se oko upotrebe AAS savjetovali onlajn, a potom sa trenerima. Ipak, njih 25 odsto kosultovalo se sa ljekarima. Od posljedica zbog upotrebe ovih supstanci mnogi ispitanici/e naveli su probleme sa srcem, jetrom, bubrezima, nesanicom, seksualne teškoće. Jedan broj naveo je da su imali napade agresije, ali i ginekomastiju, pojavu povećanja jedne ili obje dojke kod muškaraa usljed disbalansa polnih hormona.  

Na spisku nedozvoljenih sredstava na takmičenjima i van njih 144 supstance

Zakonom o sportu Crne Gore zabranjen je doping, a AAS se smatra vrstom dopinga.

Na utvrđivanje povreda antidoping pravila primjenjuju se odredbe Međunarodne konvencije protiv dopinga u sportu, Evropske konvencije protiv​​ dopingovanja u sportu, Svjetskog kodeksa protiv dopinga i antidoping pravila koja donosi Komisija za antidoping.

Na spisku nedozvoljenih sredstava koji sačinjava Antidoping komisija Crna Gora, a koji predstavlja međunarodni standard Svjetske Antidoping Agencije (World Anti-doping Agency – WADA) nalaze se 144 supstance čija je upotreba zabranjena na takmičenjima i van njih. Među njima su metan, oksandrolon, klenbuterol, salbutamol, mildronat, razni diuretici, peptidni hormoni, mimetici…   

Klenbuterol i salbutamol povećavaju mišićnu masu, a neželjeni simptomi mogu biti tahikardija, nesvjestica, preznojavanje, tremor, mišićna slabost i agitarnost.

Diuretike sportisti obično uzimaju da bi maskirali postojanje drugih doping supstanci u urinu, a dovode do elektrolitnog disbalansa i tako do aritmija. 

Peptidni hormoni, mimetici i analozi pomažu sportistima da održe snagu i mišičnu masu, ali dugotrajnom upotrebom većih doza dovode do kardiomiopatije, tromboze, embolije, arterijske hipertenzije i moguće srčane disfunkcije. Dokazano je i fatalno smanjenje srčane funkcije tokom sna.

Neuropsihijatrica Roganović ističe da je korišćenje steroida postalo sasvim uobičajeno i da predstavlja dio kulture u teretanama. ,,Široka dostupnost anaboličkih sredstava čak i preko interneta dovodi do sve masovnijeg korišćenja. Mislim da njihova proizvodnja, prodaja i reklamiranje nijesu adekvatno zakonski regulisani”. 

CIN-CG je jednostavnom internet pretragom utvrdio da se do steroida, pa i onih koji su zabranjeni, lako može doći. Na raznim javnim oglasima i otvorenim Fejsbuk stranicama nude se i prodaju različite supstance. CIN-CG je kontaktirao jednu od ovakvih stranica, radi informacija o nabavci. 

Prodavac je novinarke upitao koliko godina imaju i šta žele da kupe i za koje potrebe. Rekao im je da sada u ponudi ima najjači klenbuterol koji “miče svaki gram sala” i koji žene mogu da koriste samo mjesec dana, jer duže šteti, a muškarci i do tri mjeseca mogu da ga uzimaju. 

Predložio je i oksandrolon koji se prodaje pod imenom anavar. ,,To je hormon sreće, antidepresiv, ima da sijaš. Uzmi jednu prije treninga, uveče izbjegavaj, a manje doze da se održavaš kad ne treniraš. Pije se pet puta nedjeljno, najbolje mjesec dana. Ima najmanje štetnih posljedica, zato je i najskuplji – košta 70 eura”, kazao je i dodao da ga može poslati kurirom na odgovarajuću adresu.

Nije precizirao da štetne posljedice oksandrolona mogu biti problem sa bubrezima, gubitak kose, visok krvni pritisak, povećanje holesterola, trovanje jetre.   

Krivični zakonik Crne Gore propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine onome ko protivno propisima stavi u promet ljekove ili supstance koje sadrže hormone ili ostale stimulanse rasta. Takođe, onaj ko proizvodi radi prodaje, prodaje ili stavlja u promet životne namirnice, jelo ili piće ili druge proizvode škodljive za zdravlje ljudi, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

CIN-CG nije uspio da dođe do podataka da li je bilo slučajeva procesuiranja zbog prodaje ovih štetnih supstanci.

,,Nijesam imao problem, do skoro, kad sam nakon upotrebe AAS dobio baš izražen osip po stomaku i grudima. To se desilo jer sam koristio neprovjerene steroide”, napisao je jedan ispitanik CIN-CG-a u anketi koju smo sproveli. 

Drugi korisnik navodi da je zbog upotrebe steroida, koji su proizvedeni na “divlje”, završio u bolnici, gdje je bio na liječenju pet dana, zbog upale crijeva.

Estetski standardi vode do steroida   

Roganović objašnjava da se danas stiče utisak da je dovoljno upaliti neki ekran, pritisnuti odgovarajuće dugme i dobiti sve. ,,Postoji niz olakšica za mlade kako da lakše i brže prečicom dođu do cilja. Jedna od takvih ‘prečica’ je neadekatna upotreba anaboličkih steroida”. 

Ona navodi da postoji pritisak društva da mladi izgledaju na određeni način. ,,Mladi momci žele da budu mišićavi, nabildovani i da imaju oblikovano tijelo. Žele da ubrzaju pubertet i fizičko razvijanje ili da izgledaju kao učesnici raznih rijalitija. Smatra se da je grupa mladih od 18 do 34 godine najosetljivija kada je u pitanju izgled, mada se, mislim, ta granica sada spušta na 15,16 godina. Veliki broj ljudi će reći ‘vidi kako si debeo, kako su ti uska ramena’, ne razmišljajući kakav će to uticaj imati na mladu osobu”. 

Ova sagovornica CIN-CG-a ističe da zbog mišljenja drugih i neprimjerenih komentara mladi vrlo često stvore negativnu sliku o sebi, postaju nesigurni, neraspoloženi, anksiozni i javljaju im se brojni kompleksi. ,,Mnogi sebe doživljavaju kao ružne, mlitave, nesposobne te korišćenjem steroida žele uticati na poboljšanje fizičkog izgleda, ali i da se osjećaju hrabro, moćno, snažno”, kaže ona i zaključuje da pretjerano razmišljanje o fizičkom izgledu adolescente često navodi da posegnu za anaboličkim steroidima. 

Opsesija izgradnjom mišićne mase može da dovede do psihičkog poremećaja poznatog kao bigoreksija ili mišićna dismorfija. Osoba koja pati od ovog poremećaja je ubijeđena da je njeno tijelo previše malo i nedovoljno mišićavo. Neki od simptoma bigoreksije mogu da budu provođenje mnogo vremena u teretani i iscrpljivanje tijela do krajnjih granica, detaljno razrađena ishrana posvećena gubljenu težine i povećanju mišićne mase, mržnja prema sopstvenom tijelu i ubjeđenje da drugi vide sve tvoje nedostatke. Ukoliko se ne liječi, bigoreksija može da dovede do neadekvatne upotrebe steroida, depresije, bijesa i suicidalnih misli. 

Prema istraživanju iz 2023. objavljenom u medicinskom časopisu JAMA Pediatrics koji izrađuje Američka medicinska asocijacija, jedan od pet adolescenata u svijetu se bori sa nekim poremećajem u ishrani. Poremećaj u ishrani uključuje ponašanja kao što je ograničavanje unosa hrane i vrste hrane, opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom, kao i iskrivljenu sliku o sebi i prejedanje. Studija u JAMA Pediatrics-u je pokazala da je 17 odsto tinejdžera i 30 odsto tinejdžerki imalo ovakve poremećaje i u njoj se zaključuje da broj dječaka sa ovim problemom raste.  

,,Koristio sam sve što je bilo dostupno kod nas, tačnije, malo šta nijesam”, kaže za CIN-CG Nikola koji se profesionalno bavio dizanjem tegova i koji je osvajao medalje na raznima takmičenjima. 

On upozorava da steroidi, kad se neadekvatno koriste, imaju posljedice po mentalno zdravlje. ,,Strašno utiču na ego, povećavaju osjećaje neustrašivosti i snage… Mogu da djeluju kao droga i diluju se kao droga. Kad ih koristim, u roku od tri mjeseca, ugojim se ili smršam i po 25 kila”. 

Može se razviti bolest zavisnosti od anaboličkih steroida 

Iz Instituta za javno zdravlje za CIN-CG kažu da sada postoje uvjerljivi dokazi o razvoju zavisnosti o AAS kod nekih pojedinaca. ,,Istraživači navode da oko 32 posto ljudi koji neadekvatno upotrebljavaju anaboličke steroide postanu zavisni o njima”.

Roganović objašnjava da anabolički steroidi utiču na dopamin, neurotransmiter koji povezuje nervne ćelije: ,,Postoji utvrđena veza između dopaminergičkog sistema i razvoja bolesti zavisnosti. Kada povećana količina dopamina kao posljedica unosa supstance uđe u organizam stvara se osećaj zadovoljstva i tako se razvija zavisnost”. 

Ona navodi da kod steroida posebno postoji osjećaj zadovoljstva i zbog “dobrog”, poželjnog izgleda, moći, snage… ,,Jedna od karakteristika bolesti zavisnosti je da se, i pored pojave mnogih somatskih-zdrastvenih problema koje izazivaju i negativnih efekata na socijalni život, nastavlja sa uzimanjem steroida. Slijedi trošenje velike količine novca za ove supstance. Vremenom se uzimaju sve veće količine. Kao i kod drugih bolesti zavisnosti, teško je stati, vratiti se u realnost i prihvatiti pad snage i mase. Gubi se i realna slika o sebi i o okolini”. 

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju da neplodnost kod muškaraca može uzrokovati korišćenje anaboličkih steroida. ,,Neplodnost kod muškaraca može biti uzrokovana abnormalnom funkcijom i kvalitetom sperme. Stanja ili situacije koje uzrokuju abnormalni oblik (morfologiju) i kretanje (pokretljivost) spermatozoida negativno utiču na plodnost. Na primjer, upotreba anaboličkih steroida može izazvati abnormalne parametre sperme kao što su broj i oblik spermatozoida”, navodi se na zvaničnom sajtu WHO. 

Steroidi u sportu tabu tema 

Naš sagovornik Nikola ističe da je upotreba steroida u sportu tabu tema. ,,Nekad su legende jugoslovenske košarke mogle da igraju tri meča i imali su u prosjeku 20 skokova. Danas NBA igrači igraju 40 utakmica sa prosjekom od oko 40 skokova. Nijesu bolji igrači, nije se ništa promijenilo, samo su vjerovatno dopingovani posebnom vrstom hemije koja ne može da se registruje testovima”. 

Tokom godina profesionalnog bavljenja sportom, Nikola nikada nije bio na doping kontroli. ,,Treba reći i da oni sa dubljim džepom pojačavaju svoje performanse hormonom rasta, peptidima i insulinom, a neki i izrađuju specijalno steroide tako da ih je nemoguće otkriti kontrolama”. 

Iz Doma zdravlja Kolašin, jednog od rijetkih koji nam je odgovorio na pitanja, kažu da je upotreba ovakvih stimulansa posebno štetna za sportiste, koji anaboličke steroide obično koriste u dozama koje su od 50 do 100 puta veće od terapijskih. ,,Neželjeni efekti koji prate ovakvu nemedicinsku upotrebu kreću se od bezazlenih (npr. akne, hirzutizam) do veoma ozbiljnih (npr. virilizacija, žutica, sterilitet), pa čak i fatalnih (infarkt miokarda, karcinom jetre, suicidalna depresija). U težim slučajevima može doći i do nagle smrti. Nakon što stimulansi uđu u ljudsko tijelo, najdirektniji uticaj imaju na nervni sistem u smislu širenja zjenica, porasta krvnog pritiska, pojačanog osjećaja uzbuđenosti. Nakon što prođe djelovanje stimulansa, sportisti često imaju osjećaj umora i pospanosti. U kasnijoj fazi može se razviti i bolest zavisnosti o ljekovima koji će smanjiti imunitet tijela, što može uzrokovati druge tjelesne bolesti”, kaže se u odgovoru Doma zdravlja Kolašin.

U nekim slučajevima može doći i do razvijanja steroidnog bijesa, poznatog kao roid rage.

,,Jedna studija govori o tome da se kod 12,2 odsto osoba koje koriste steroide mogu javiti simptomi psihoze, a kod 25 odsto manični simptomi. Druga studija je pokazala da 90 odsto svih sportista koji neadekvatno koriste steroide primjećuju kod sebe stanja agresije. Jedna od težih posljedica je i depresija koja može trajati i više od godinu dana poslije prestanka uzimanja steroida” navodi Roganović. 

Stepen i ozbiljnost neželjenih efekata zavise od pola korisnika, izbora steroida (oralni, parenteralni, kombinacija), doze, dužine trajanja steroidnog ciklusa i individualne osjetljivosti koja zavisi od genetskog faktora, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja, upozoravaju još iz Doma zdravlja Kolašin. 

,,Nabaviti bilo šta danas je lako. Ko poznaje stvari, nema toga što mu ne može stići poštom preko Deep web-a. Kada sam radio sa čovjekom koji je na steroidima godinama, a nikad nije upoznao dilera, iznenadio sam se. I po EU se naručuju i može da se plaća kriptovalutama ili na neke druge načine. Kod nas na Balkanu najveći broj ljudi uzima steroide od dilera koje poznaju. Neki proizvodi se nalaze po apotekama kao letrox t4, insulin, hormon rasta, testosterone enanthate, femara arimidex, hcg, nolvadex... Najveci dio ipak koristi crno tržište”, kaže za CIN-CG Saša Drašković, jedan od najuspješnijih bodibildera na Balkanu, inače iz Bosne i Hercegovine (BiH). On od 2009. godine radi i kao trener. 

Sport na visokom nivou, tvrdi Drašković, kompromitovan je supstancama. ,,Nije pitanje da li je sportista nešto uzimao, već da li je pao na testiranju. Ljudi zapravo i ne žele od dopinga oslobođen sport, jer taj sport ne bi pravio pare kao kad je potpomognut supstancama. A rekordi moraju da se ruše”, navodi on. 

Turinabol, kaže Drašković, dugo je bio tajna istočne Njemačke. ,,Bilder nije tada mogao da ga uzima, niti je znao da postoji. Uzimali su ga atletičari i neki važni sportisti i dugo godina su prolazili kontrole bez problema”. 

On objašnjava i da se ne može uvijek na osnovu izgleda utvrditi da neko koristi AAS. ,,Recimo, i biciklisti i bodibilderi upotrebljavaju anaboličke steroide, ali tijelo bicikliste na duge staze ne asocira ljude na upotrebu dopinga toliko, prosto jer su mršavi. Izgled bildera, s druge strane, automatski ljudi povezuju sa suspstancama, što nije u redu”. 

Problem, smatraju iz kolašinskog Doma zdravlja, nije samo u tome što sportista direktno nanosi štetu sebi i svom zdravlju, “već što takav stil života indirektno propagira kao nešto normalno”. 

Najveći broj onih koji koriste anaboličke steroide, ističe Drašković, čine ljudi koji samo žele da izgledaju dobro za ljeto. 

Češće organizovati edukacije o štetnom uticaju dopinga

,,Zabrinjava spoznaja da čitava javnost nije ni svjesna ni upoznata sa opasnostima korišćenja steroida”, upozorava još Roganović. 

Preventiva je uvijek bolja od liječenja posljedica loših odluka zbog neznanja i nedovoljne informisanosti, navode iz Doma zdravlja Kolašin. ,,Edukacije o štetnom uticaju dopinga treba stalno da se organizuju, posebno za medicinske radnike, kako bi znali da pruže dodatne informacije sportistima kada im se obrate kao pacijenti. Edukacijom treba raditi i na podizanju svijesti sportista”. 

Iz Doma zdravlja u Plavu su za CIN-CG istakli problem nepostojanja preventivnog edukativnog centra u ove svrhe. ,,ESPAD izvještaj iz 2019. godine koja je pokazala da je Crna Gora prva u Evropi po broju maloletnika koji koriste anaboličke steroide, treba da zabrine”.

U primarnu prevenciju treba uključiti različite profesije - ljekare, psihologe, defektologe, socijalne radnike, ali i nastavnike, vaspitače, sudije, advokate, službenike Ministarstva unutrašnjih poslova,… ,,Mladima treba razviti samopouzdanje i ljubav prema sopstvenom tijelu i ličnosti. Četrdeset godina rada za osoba koje su razvile bolesti zavisnosti čine me hrabrom da kažem da treba uvesti predmet Bolesti zavisnosti u nastavu kao redovan i obavezan”, zaključuje Roganović.

,,Da mogu da vratim vrijeme, ne bih nikada takao steroide“, kaže Vaso Bakočević, koji je odavno prestao da koristi steroide, ali je i dalje uspješan sportista.

Kipar, Bugarska i Poljska nakon Crne Gore

Izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine, najveći međunarodni istraživački projekat o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti u svijetu, pokazao je da Crnu Goru, po upotrebi anaboličkih steroida među maloljetnicima, slijede Kipar, Bugarska i Poljska. 

U Kirpu je 2,5 odsto svih maloljetnika koristilo anaboličke steroide tokom svog života, u Bugarskoj 2,4 odsto, a u Poljskoj 2 odsto. 

Podaci pokazuju da žene iz Crne Gore više koriste anaboličke steroide od žena iz ovih država – u Crnoj Gori njih koristi 2,3 odsto žena, a na Kipru 0,7 odsto, Bugarskoj 1,1 odsto, a Poljskoj 1,6 odsto.

Hrvatska po grlu buše izdvaja 400 eura, Srbija 333, a Crna Gora svega 150 i krije ko je dobio pomoć. Na niske premije žale se i uzgajivači balkanske koze i upozoravaju da ih je ostalo veoma malo

Biljana Matijašević

Nikoga nije briga hoće li opstati buša, zetska žuja…Premije za očuvanje autohtonih (izvornih) vrsta domaćih životinja su niske, a i to malo se dijeli nepravedno, kriju se spiskovi onih koji su dobili novac, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) predsjednik hercegnovske NVO “Buša” Predrag Vujnović.

Sa njim su saglasni uzgajivači autohtone balkanske koze Svetlana Vuković i Ranko Mrvaljević.

“Razočarana sam odnosom nadležnih, živim 3,5 kilometra od Podgorice u Vranićima, a nemam riješeno ni vodosnabdijevanje”, ističe Vuković za CIN-CG”.

Mrvaljević kaže da se premije selektivno daju, pa ih dobijaju samo uzgajivači crvene koze, a zna se da je šarena uvijek bila zastupljena na ovm prostorima.

“Premije su toliko niske da je ostao mali broj koza”, rekao je Mrvaljević za CIN-CG.

Vlasnik farme magaraca u Martinićima Darko Saveljić ima razumijevanja za “državu koja je u ogromnim problemima i gdje je poljoprivreda na koljenima”.

“Nije se ni toliko očekivalo”, rekao je Saveljić odgovarajući na pitanje CIN-CG o visini premija.

Poručuje da uvijek može bolje.

Autohtone vrste domaćih životinja za koje se daju podsticaji iz budžeta su rasa goveda - buša, zatim rase ovaca - žuja, sora, jezersko-pivska pramenka i ljaba, domaća balkanska koza (prioritetno crvene boje) i domaći magarac.

NVO “Buša” se više puta dopisima obraćala Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i upozoravala na nebrigu o autohtonim rasama, zbog čega je, kako kažu, došlo do smanjenja njihovog broja i skoro nestajanja. Sumnjaju da je novac za podršku uzgajivačima godinama dijeljen po “partijskoj preporuci”.

Iz Ministarstva, na čijem je čelu u posljednjih godinu i po Vladimir Joković, odgovaraju da podršku ostvaruju poljoprivrednici koji se “blagovremeno prijave i ispunjavaju kriterijume poziva za dodjelu premija (podsticaja)”, ne odgovarajući precizno na pitanje CIN-CG da li su ove optužbe tačne.

Prema aktuelnom Zakonu o stočarstvu, autohtone rase i sojevi domaćih životinja koje su nastale i gaje se na teritoriji Crne Gore dio su nacionalne biološke baštine i pod posebnom su zaštitom države.

Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli da se proteklih godina broj poljoprivrednih proizvođača koji su uzgajali neku od rasa koje se smatraju genetičkim resursom u poljoprivredi kretao oko 30.

“Zavisno od broja zahtjeva i veličine stada, broj grla varira i može se reći da smo do sada u prosjeku podršku dodjeljivali za oko 100 ovaca rase zetska žuja, sora, ljaba i pivska pramenka, 200 grla buše, 60 grla balkanske koze i 60 grla domaćeg magarca”, kazali su.

Premije po grlu za bušu iznosi 150, ovcu pivsku pramenku, soru i ljabu 15 eura, dok je za žuju 50 eura. Premije za koze su 15 eura po grlu, a za magarce 60 eura.

Profesor beogradskog Fakulteta veterinarske medicine Vladimir Dimitrijević upozorava da jednom kada neka rasa ili soj nestane, mogućnosti za njihov povratak su veoma male do nikakve.

“Nešto što je obitavalo i bilo od koristi, ne samo ljudima, stotinama godina nestaje zauvijek. Tako smo mi, kao vrsta, ‘uspjeli’ da nepovratno izbrišemo između deset i 40 odsto rasa i sojeva domaćih životinja sa liste nekada postojećih. Nestanak ovako velikog broja rasa i sojeva domaćih životinja nepovratno i razarajuće utiče na genetičku različitost, kao bazični i neprocenjivi potencijal opstanka populacija domaćih životinja”, kazao je Dimitrijević za CIN-CG.

CIN-CG nije uspio da pronađe uzgajivače ovce - zetske žuje.

Svetlana Vuković ima 80 koza, tzv. balkanike, ali zbog odnosa nadležnih nikada nije tražila premiju.

“Dolazile su savjetodavne službe da broje, testiraju i upišu, na tome se završilo. Niko ne vodi računa o stočarima koji se time odavno bave”, priča Vuković, ističući da se o životinjama brine ona i njen sin, a prethodno su to radili njen suprug i svekar.

Pored koza imaju i ovce, svinje, pčele, vinograde...

Ranko Mrvaljević u blizini Nikšića uzgaja oko 140 koza i smatra da sve balkanike treba da dobiju premiju, jer ih je u Crnoj Gori vrlo malo ostalo.

Premija u Hrvatskoj 400 eura po buši, a u Crnoj Gori svega 150

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Agrobudžetom za 2023. godinu opredijeljeno je ukupno 100.000 eura za genetičke resurse u poljoprivredi, što obuhvata autohtone rase u stočarstvu i biljnoj proizvodnji. Za iste namjene je 2022. godine bilo opredijeljeno 80.000 eura, odnosno 60.000 u 2021. godini i 40.000 u toku 2020.

“Iznosi se ne opredjeljuju po rasama ili vrstama već za stočarstvo ili biljnu proizvodnju, dok je Agrobudžetom opredijeljen iznos po grlu zavisno od rase. Tako je plaćanje po grlu buše 2020. godine iznosilo 80 eura, dok poljoprivrednici ove godine mogu ostvariti podršku od 150 eura po grlu”, pojasnili su.

Predrag Vujnović navodi da je, na primjer, Hrvatska po grlu buše izdvajala i hiljadu eura, dok nije povećala broj grla. Sada je, kaže, premija u Hrvatskoj 400 eura po grlu, a u Crnoj Gori svega 150 eura.

“Srbija je podigla premiju za buše na 333 eura, s tim što se premije na junad i telad posebno isplaćuju. A mi koji imamo otvorene EU fondove nećemo da podignemo premije”, rekao je i dodao da premije nijesu povećavane posljednje dvije godine.

Smatra da, s obzirom na to da je brojno stanje buše u Crno Gori jako nisko, oko 100 grla i od svih država u okruženju ima najmanje, realno bi bilo da premija bude 200 eura po grlu.

Srbija, prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO) od ove godine, ima između 2.000 do 3.000 grla buše i njihov broj raste od 2015. godine.

Na sajtu UNFAO buša je opisana kao mala rasa krave, nesrazmjerne građe:

“Glava joj je svijetla, mala, pravougaonog oblika sa finim rogovima, zakrivljenim nagore. Tijelo je slabo mišićavo sa kratkim, kosim i zašiljenim kukovima. Prinos mlijeka u odnosu na njihovu tjelesnu masu i uslove proizvodnje je zadovoljavajući. Veoma pozitivno reaguje na poboljšane uslove ishrane i njege”.

Hrvatska, prema podacima UNFAO (posljednji za 2022), ima između 3.500-4.000 grla buše i njihov broj takođe raste. Federacija BiH ima 201 grlo buše, pokazuju podaci Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

“Navedeni podaci se odnose na grla koja su u sistemu podsticaja, tj. grla koja su uzgajivači navedenih životinja prijavili za novčane podrške, tako da je njihov broj zasigurno veći jer se svi ne prijavljuju”, kazali su za CIN-CG iz Federalnog Ministarstva poljoprivrede napominjući da se podaci ne odnose na Republiku Srpsku i Distrikt Brčko.

Federalno Ministarstvo je ove godine za izvorne (autohtone) pasmine životinja (domaća buša, domaći magarac, bosanski brdski konj, pas tornjak) izdvojilo oko 165.000 eura.

Subvencije crnogorske Vlade za genetičke resurse za ovu godinu još nijesu dodijeljene, jer, kako je objašnjeno iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, procedura još nije završena. Podrška se daje po podnesenom zahtjevu uz dostavljeno mišljenje ovlašćene naučno-istraživačke institucije, odnosno Biotehničkog instituta u Podgorici.

Iako su subvencije povećane posljednjih godina, uzgajivači nijesu zadovoljni opredijeljenim iznosima, niti onima koji su za to nadležni, odnosno Biotehnički institut koji, kako kažu, godinama upravlja genetskim resursima.

“Čuvaju” domaće sorte 15 godina, a rezultati nikad gori

U jednom od dopisa Ministarstvu poljoprivrede iz 2021. godine, u koji CIN-CG ima uvid, NVO “Buša” navodi da se projekat očuvanja genetskih resursa sprovodi već 15 godina, a rezultati su gori nego na početku projekta.

“Toliko neodgovoran odnos Ministarstva poljoprivrede i ljudi koji su vodili ovaj dio doveo je do ovako dramatične situacije sa autohtonim rasama u Crnoj Gori. Pojam ‘očuvanje genetskih resursa’ označavao je frazu za neke druge stvari, to je služilo za lov u mutnom”, naveli su iz te NVO.

Dekanica Biotehničkog instituta koji je zadužen za genetske resurse Božidarka Marković nije željela da komentariše navode ove NVO, ali je za CIN-CG rekla da sa dodjelom novca ona nema ništa, “sve je na Ministarstvu poljoprivrede”.

Prema riječima Vujnovića, NVO “Buša” je od Ministarstva tražila spiskove dobitnika premija, jer sumnjaju da se ne dijele pravedno, ali ih nijesu dobili.

CIN-CG je takođe po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, preko platforme NVO MANS, tražio spiskove, ali Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev.

Iz Ministarstva naglašavaju da poljoprivredni proizvođači, pored plaćanja za autohtone vrste, kao i svi drugi poljoprivrednici koji se bave stočarstvom ostvaruju pravo na osnovnu premiju u stočarstvu, koja je ove godine za goveda 85 eura.

Profesor Vladimir Dimitrijević ukazuje da siromašni dio svijeta veliki dio svojih prihoda (oko 70 odsto) ostvaruje kroz stočarsku proizvodnju, koja se bazira, uglavnom, na uzgoju autohtonih rasa.

“U takvim djelovima svijeta, uzgoj autohtonih rasa ne obezbjeđuje samo hranu, sirovine za odjeću, gradnju, đubrivo, već je i važan dio socijalnog i kulturnog nasljeđa. Takođe, ove autohtone rase imaju veću genetičku različitost koja utiče da su ove životinje prilagodljivije na promjene uslova u kojima se drže, promjenu klime, kao i na nove uzročnike bolesti sa kojima se do tada nisu susretale”, rekao je Dimitrijević.

Kaže da se razlozi za očuvanje autohtonih rasa mogu nabrajati do unedogled.

“Možda je jednostavnije reći da ne postoji niti jedan razlog, bio on etički, socijalni, kulturni, komercijalni, ako hoćete i religijski, da se bogatstvo koje u sebi nose autohtone rase i sojevi domaćih životinja ne sačuva”, poručuje.

Prema podacima koje je CIN-CG dostavio Dimitrijević, prijavljenih odgajivača izvornih rasa u Srbiji trenutno ima oko 1.600. Osim buše, Srbija ima balkanskih magaraca od 500 do 1.000, balkanske koze od 1.000 - 2.000, mangulice (svinja) 2.000 - 4.000... Od ovaca, zastupljeno je osam autohtonih vrsta, a najviše ima sjeničke, između 200.000 i 300.000.

Srbija je, kaže Dmitrijević, za podsticaje za ovu godinu opredijelila nešto preko milion eura.

“Ono što se mora priznati je da do skoro država nije prepoznavala problem i ni na koji način nije podsticala očuvanje genetičkih resursa, a sada tu ipak postoje izvjesni pomaci. Teško da ću lično u potpunosti biti zadovoljan mjerama koje se preduzimaju u cilju očuvanja autohtonih rasa, što zbog obima, obuhvata i selektivnosti, tako i zbog ažurnosti”, poručio je.

 

Crna Gora je dužna da poštuje međunarodne konvencije

Međunarodna zajednica usvojila je u septembru 2007. godine Globalni akcioni plan za životinjske genetičke resurse, koji se sastoji od 23 strateška prioriteta usmjerena na borbu protiv smanjenja genetičke raznovrsnosti životinja i na održivo korišćenje životinjskih genetičkih resursa.

Crna Gora kao članica UN i zemlja kandidat za članstvo u EU, dužna je na svojoj teritoriji da sprovodi mjere očuvanja i održivog korišćenja genetičkih resursa u skladu sa međunarodnim konvencijama i principima, piše u Agrobudžetu.

Zahvaljujući Saveljiću magarac više nije najugroženiji

Darko Saveljić kaže da je počeo da uzgaja balkanskog magarca prije 8,5 godina.

Magaraca je tada bilo ukupno 150.

“To je postala jedna od najugroženijih vrsta i na stočnoj pijaci se magarac mogao kupiti za 25 eura, a kupovali su ga jedino lovci, za lovačke pse. Nakon 8 godina nije više najugroženija vrsta”, ističe Saveljić.

Dodaje da sada, kako su mu rekli sa Biotehničkog fakulteta, ima ukupno 500-600 magaraca u Crnoj Gori.

“Afirmativno je što postoji Agrobudžet i da su magarci prije pet godina ušli u sistem zaštite. Za magarca koji je reproduktivno zreo bila je premija 50 eura, ali je pitanje hoće li ove godine biti toliko jer se prijavio veliki broj ljudi za premiju”, rekao je Saveljić.

Loša iskustva farmera iz Ulcinja i Nikšića

U razgovoru sa jednim od odgajivača iz Ulcinja predočeno nam je da je zbog loše saradnje i neprofesionalnosti osoba koje su do sada vodile ovu oblast prekinuo svaki vid saradnje i prestao sa gajanjem buša, navodi se u jednom od dopisa NVO Buša Ministarstvu.

“Loš pristup i loš iskustvo imao je i farmer iz Nikšića kojem je osoba zadužena za genetske resurse obišla farmu, evdentirala sva grla koja ispunjavaju kriterijume, uzela ličnu kartu i obećala da će dobiti premiju koju zaslužuje. Poslije par dana se javila i rekla da nema para za premiju za njihovu farmu”.

Iz te NVO ukazuju i da se dešava da nadležni ne priznaju neka grla kao autohtone buše, iako su tipični predstavnici svoje rase (visoke jedan metar), dok neke koje su visine 1,25 metara priznaju i dodjeljuju im premije.

Molimo vas da popunite upitnik koji se tiče upotreba anaboličkih steorida i drugih sličnih supstanci u Crnoj Gori u svrhe sporta, poboljšanja fizičke snage i izgleda. Upitnik je u potpunosti anoniman, a odgovori će biti korišćeni isključivo u svrhe istraživanja koje sprovodi Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).