U Višem sudu se vode ili će se voditi neki od najznačajnijih sudskih postupaka, sagovornici CIN-CG poručuju da ovo mora biti alarm za društvo

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

Provalnicima u depo Višeg suda u Podgorici na izvol'te je bila zaplijenjena droga, oružje, novac i sve ostalo što može služiti kao dokaz protiv optuženih za krivičnih djela. Ako je nešto od potencijalnih dokaza nestalo mogu biti ugrožene i optužnice i pravo optuženih.

U Višem sudu se vode ili će se voditi neki od najznačajnijih sudskih postupaka – kao što je onaj protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, zatim u slučajevima "državni udar", "koverta", „Do Kvon“...

„To što je podgorički Viši sud bio na udaru onih koji su bez dozvole upali u njegov depo, alarm je za društvo“, kazala je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) dugogodišnja sutkinja tog suda Valentina Pavličić i zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Ona smatra da je taj upad imao jasan cilj.

"Prostorija i mjesto o kom se radi može biti obijeno samo sa ciljem, a to je da se dođe do određenih sredstava koja se u toj prostoriji čuvaju", rekla je ona.

Predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić rekao je na konferenciji za novinare da je neko prokopao prolaz ispod zgrade suda i da je završio u prostorijama depoa. Tako je ono što se do sada gledalo samo u američkim filmovima, postalo i crnogorska stvarnost.

"Na dobro sakrivenom mjestu pronađen je otvor tunela, koji je morao biti pravljen duži vremenski period. Uviđaj je završen, ne znamo šta se moglo sve desiti da taj otvor nije primijećen. Nama je najvažnije da smo zatvorili nešto što je predstavljalo opasnost", rekao je Savić koji tvrdi da ne nedostaje skoro ništa. Video snimci nadzornih kamera se još provjeravaju.

Negirao je navode pojedinih medija da je ukraden laptop korejskog "kralja kriptovaluta" Do Kvona, jer se on ni ne nalazi u depou.

Savić je kazao da se najvjerovatnije radi i o tome da su provalnici iskoristili i mrežu tunela ispod zemlje za koju je poznato da se nalazi u Podgorici.

"Prilikom uviđaja, odnosno popisa, pronašli smo na dobro sakrivenom mjestu otvor. Taj otvor je ukazivao da se radi o otvoru tunela koji je morao biti pravljen duži vremenski period, ukazuju dimenzije da se ne radi o nečemu štoje rađeno na brzinu i bez tehničke podršle", naveo je on.

Depo je jedna od najvažnijih prostorija u Višem sudu. Tamo se čuvaju predmeti oduzeti od osumnjičenih, među kojima se, prema riječima Pavličić, mogu naći oružje, kompjuteri, novac, droga... Dakle, sve ono što može služiti kao dokaz protiv optuženih za neka od teških krivičnih djela.

Iako ne želi da prejudicira, konstatuje da je upad u Viši sud zabrinjavajući.

"Zašto? Jer mogu da nestanu predmeti koji sjutra mogu biti od značaja za rješavanje određenog krivičnog postupka. Na primjer, možda je neophodno vještačenje oduzetog pištolja ili droge ili nekog drugog predmeta ili je zbog kontrole vještačenja neophodno da se ponovo uzme u razmatranje. Ako bi došlo do nestanka takvih stvari to narušava i materijalnu i procesnu prirodu jednog predmeta, jer tada prava okrivljenih mogu da budu povrijeđena ili optužnica da bude ozbiljno narušena", rekla je Pavličić.

Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić rekao je da tunel prokopan ispod Višeg suda vodi do stana naspram zgrade suda.

On je novinarima tokom obilaska Višeg suda kazao kako tek treba da se utvrdi kako je došlo do te nezakonite aktivnosti.

KAKO I KO MOŽE DO DEPOA?

Za Mariju Popović-Kalezić iz Centra za građanske slobode (CEGAS) je ono što se desilo u Višem sudu "krajnje ružan i zabrinjavajući scenario". I ona smatra, kao i nekadašnja sutkinja Višeg suda, da je neko imao jasan cilj, ali i dobru logistiku za upad.

Svemu tome ide na ruku neadekvatnost prostorija u kojim se čuvaju oduzeti predmeti. Naime, nalaze se u podrumu i imaju nedovoljno kvadratnih metara za sve ono što se oduzima. Mediji su ranije pisali da se u njima nalazi više od devet i po tona narkotika.

"Uzroci provale u depo Višeg suda se mogu tražiti prvo u grubim propustima obezbjeđenja samog depoa, kao i više decenija neadekvatnom prostoru za tu namjenu. Depo Višeg suda je crna tačka kada je bezbjednost u pitanju kako zbog njegove pozicije, neadekvatnog prostora, sada vidimo i zbog krajnje loše obezbijeđenosti", kaže Popović-Kalezić.

Valentina Pavličić pojašnjava da je zgrada Višeg suda obezbijeđena kao Alkatraz, jer je sa svih strana pod video nadzorom. Uz to, nezaposleni u sud mogu da uđu tek nakon što na prijavnici ostave telefon i lična dokumenta, nakon čega ih policijski službenik vodi do neke od kancelarija ili sale.

Posebna priča je ulazak u depo, objašnjava ona.

"Do depoa može da dođe samo i isključivo ovlašćeno službeno lice koje ima ključeve od te prostorije i za svaku uzetu ili vraćenu stvar iz depoa mora postojati pisani trag", kazala je Pavličić.

To službeno lice je neko od zaposlenih u sudu. Uz to, objašnjava zastupnica Crne Gore u Strazburu, niko ne smije nakon radnog vremena da bez odobrenja bude u zgradi.

"Mimo radnog vremena u zgradu suda ne može niko da uđe bez odobrenja predsjednika Vrhovnog suda, odnosno bez saznanja predsjednika Višeg suda", navodi ona.

To što se u ovom trenutku rekonstruiše zgrada u koje se nalaze tri suda ne bi smjelo da slabi njihov nivo bezbjednosti. Pavličić kaže da radnici koji obavljaju radove moraju biti evidentirani, te da je neophodno da se prati njihovo kretanje unutar sudova.

Boris Savić je na pitanje novinara kako su za tako kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu koju čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaje osjetljivi materijal. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.

Predsjednik Višeg suda čak ne vjeruje da je osoba koja je kopala tunel željela da ukrade dokaz koji je već bio predmet vještačenja, već da je pokušao da dođe do sobe za zadržavanje kako bi bilo pokušano bjekstvo.

Nakon ove ocjene Borisa Savića postavlja se logično pitanje – zašto je i kako osoba koja je htjela da stigne do sobe za zadržavanje završila u depou Višeg suda gdje je čak i preturala dokazni materijal. Postavlja se i pitanje kolika je odgovornost Savića zbog svega što se dogodilo.

On je kazao da javnost treba sama to da procijeni. Konferenciju za medije je iskoristio i da kritikuje javne funkcionere koji su komentarisali upad u Viši sud, a da, kako kaže, nisu znali sve činjenice.

Boris Savić je za predsjednika Višeg suda prvi put izabran 2014. godine. Na to mjesto je došao sa pozicije osnovnog tužioca u Kotoru. Za njega je tadašnja predsjednica Sudskog savjeta i Vrhovnog suda Vesna Medenica rekla da je „sjajan sudija“. Reizabran je 2019. godine, a tadašnja opozicija kritikovala ga je da je ,,specijalni partijski sudija DPS-a”.

Najpoznatija Savićeva odluka je od prije pet godina da odredi zatvor dvojici lidera i poslanika bivšeg Demokratskog fronta Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića, uz obrazloženje da ,,stavljanje u zatvor – nije pritvor”.

Takođe, Savić je poznat po potvrđivanju sporazuma Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza. Kako je CIN-CG ranije objavio, u 40 sporazuma SDT-a u takvim slučajevima okrivljenima su izrečene simbolične kazne, 28 uslovnih, sedam nanogica i pet zatvorskih osuda po šest mjeseci robije.

U najvećem broju ovih nagodbi, preciznije u 31 predmetu, odlučivao je Savić.

On je potvrdio gotovo sve sporazume Specijalnog tužilaštva sa Budvanima osuđenim za organizovani kriminal.

Savić je u septembru 2016. Godine osudio bivšeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića na godinu i 10 mjeseci zatvora i da uplati 50.000 eura u državni budžet, a oko milion na račun Opštine Budva, zbog brojnih malverzacija u tom gradu, što je kazna ispod minimuma.

Pokret za promjene je ranije tražio od SDT-a da pokrene istragu protiv Savića jer nije podigao nijednu optužnicu protiv budvanske kriminalne grupe, dok je bio tužilac u Kotoru.

KOVAČA BRINE INTEGRITET, KNEŽEVIĆA PRAĆKE

Ministar pravde Marko Kovač očekuje da nadležne institucije hitno rasvijetle upad u Viši sud u Podgorici. U saopštenju konstatuje da se obijanjem depoa grubo narušava integritet jedne od najznačajnijih sudskih instanci u Crnoj Gori.

"Simptomatično je da se ovaj slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje, pa se nadamo da će ovaj nemio događaj biti vrlo brzo riješen, te da isti neće uticati na sprovođenje već započetih postupaka pred Višim sudom u Podgorici", kazao je.

Povodom dešavanja u jednoj od najvažnijih sudskih instanci CIN-CG se obratio Upravi policije, ali do objavljivanja teksta odgovori nijesu stigli.

Ministar Adžić je tokom obilaska suda rekao da će policija uraditi sve da otkrije počinioce i da je u toku popisivanje materijala u depou Višeg suda.

"Trenutno nema lica koja su procesuirana, ali vrlo brzo očekujemo da će se i od pojednica uzimati izjave", kazao je Adžić.

Povodom obijanja depoa oglasio se i jedan od lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta i optuženi u slučaju "državni udar" Milan Knežević:

"Blago ovome što je obio depo Višeg suda. Škaljarci i Kavčani sad mogu u penziju. Samo se molim Bogu da nije ponio i one praćke iz državnog udara. Udrite Putine i Bajden pa ko što ponese."

Funkcioner Pokreta Evropa sad Andrej Milović poručio je da bi predsjednik tog suda Boris Savić morao da podnese ostavku - ako ni zbog čega, onda iz profesionalnih razloga. Njegovu ostavku priziva i lider PzP-a Nebojša Medojević, dok iz SNP-a predlažu sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost kako bi se što hitnije otkrili počinioci ali i nalogodavci obijanja depoa.

KAKO ZAŠTITITI DEPO VIŠEG SUDA?

Nakon eksplozije bombe u Osnovnom sudu u martu ove godine u kojoj je poginuo napadač, a povrijeđena dva zaposlena, tri građanina i jedan advokat, ovo je drugi veliki bezbjednosni incident u crnogorskom sudstvu.

Kako se ovako nešto ne bi više ponovilo, kaže Valentina Pavličić, neophodno je obezbijediti sigurnost Višem sudu, tim prije što se njegova zgrada nalazi u samom centru Podgorice.  

"Ozbiljno treba provjeriti kako je do toga moglo da dođe i u budućnosti raditi na bezbjednosti".

Predsjednik Višeg suda kaže da već duže vrijeme ukazuje na problem sigurnosti. Zato će predložiti da se dokazi čuvaju u posebnoj prostoriji koja će imati visok nivo bezbjednosti.

"Ne vidimo razlog zašto dokazi stoje još uvijek u depou. Još, međutim, nije nađeno rješenje za to", naveo je on.

I Marija Popović-Kalezić se zalaže da Viši sud što prije dobije nove prostorije gdje će čuvati oduzete predmete, tj. dokaze u krivičnim postupcima.

"Potreba za izradom novog depoa koji bi imao sve bezbjednosne standarde postoji odavno, kao i razmišljanja u pravcu izmjena ZKP-a i mogućnosti čuvanja uzoraka", konstatuje sagovornica CIN-CG.

Koalicija za zaštitu zviždača u jugoistočnoj Evropi raspisala je poziv za prijedloge novinarskih priča o zviždačima/cama i njihovom djelovanju u  Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj Republici, Grčkoj, Mađarskoj, Kosovu, Moldaviji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Rumiji, Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji i Ukrajini.

Cilj poziva je da se podstaknu novinari/ke i zviždači/ce na partnerstvo u zajedničkoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Najbolje priče Koalicija za zaštitu zviždača jugoistočne Evrope odabraće za podršku.

Više o pozivu na https://see-whistleblowing.org/call-for-pitches/

Karakteristike instituta sporazuma o priznanju krivice u pravosudnom sistemu Crne Gore

Različiti oblici konsenzualnih postupaka usmjerenih na ubrzanje kaznenog postupka i rasterećenje pravosudnog sistema od velikog broja predmeta razvili su se i postoje u brojnim evropskim kontinentalnim sistemima.

U Crnoj Gori je institut sporazuma o priznanju krivice uveden 2009. godine Zakonikom o krivičnom postupku, kao instrument koji omogućava okrivljenima da priznaju krivicu u zamjenu za potencijalne olakšavajuće okolnosti. Uspostavljen je kako bi se poboljšala efikasnost i brzina okončanja krivičnih postupaka, brže rješavanje predmeta i smanjenje troškova. Počeo se primjenjivati 2010. i prvobitnim rješenjem je mogao biti zaključen za sva krivična djela za koja je maksimalna zaprijećena kazna bila do 10 godina zatvora. Međutim, izmjenama iz 2015. godine proširen je krug krivičnih djela, te se sada može primijeniti na sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, osim za djela terorizma i ratnih zločina.

Propisano je da sporazumom o priznanju krivice okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti, te se odriče prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazuma o priznanju krivice
kad je sud u potpunosti prihvatio sporazum.
Zaključenje sporazuma o priznanju krivice mogu inicirati obje strane u postupku – okrivljeni, odnosno njegov branilac i državni tužilac koji postupa u predmetu. Državni tužilac pribjegava ovom institutu kako bi izbjegao kontradiktorni dokazni postupak i ulagao dodatne napore da dokaže krivicu, a u cilju efikasnosti postupka. Nadalje, interes tužilaštva je i dokazivanje krivice eventualno drugih saizvršilaca u kontradiktornom dokaznom postupku koji nijesu priznali krivično djelo, što im je olakšano ukoliko postoji priznanje jednog izvršioca krivičnog djela. Svakako, interes je i odbrane, odnosno okrivljenog, jer se ide do ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma.
U smislu kaznene politike, nakon postignutog sporazuma, sankciju ne odmjerava sud shodno pravilima o individualizaciji kazne, već je stranke same ugovaraju. Priznanje krivičnog djela podrazumijeva priznanje svih navoda optužnice, te se stoga stepen krivice, okolnosti izvršenja djela i druge činjenice iz optužnice smatraju nespornim i ne podliježu daljem dokazivanju. Sud može odbiti sporazum ukoliko smatra da je predložena kazna zakonita, ali da je neprimjerena konkretnom slučaju, odnosno, da ne ispunjava svrhu zbog koje se izriče.
Preduslovi koje je potrebno ispuniti da bi sud usvojio sporazum su definisani Zakonom o krivičnom postupku. Propisano je da će sud rješenjem usvojiti sporazum o priznanju krivice i donijeti odluku koja odgovara sadržini sporazuma, ako utvrdi:

1. da je okrivljeni svjesno i dobrovoljno priznao krivično djelo, odnosno krivična djela koja su predmet optužbe, da je priznanje u skladu sa dokazima sadržanim u spisima predmeta i da je isključena mogućnost priznanja okrivljenog u zabludi;
2. da je sporazum zaključen u skladu sa članom 301 Zakonika kojim se određuje predmet sporazuma;
3. da okrivljeni potpuno razumije posljedice zaključenog sporazuma, a naročito da se odriče prava na suđenje i prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazuma;
4. da sporazumom nijesu povrijeđena prava oštećenog;
5. da je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.

Primjena sporazuma o priznanju krivice u praksi

Primjena instituta sporazumnog priznanja krivice u stalnom je rastu, od uvođenja u pravni sistem Crne Gore, od 2010. godine. Nakon više od trinaest godina primjene, može se konstatovati da se ovaj vid skraćenog postupka sve češće primjenjuje u praksi crnogorskih pravosudnih organa.

U periodu od 2010. godine do kraja 2021. godine, zaključeno je ukupno 2048 sporazuma o priznanju krivice, prema podacima iz izvještaja o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva. Od 2010. godine do 2016. godine taj broj je bio značajno manji što je ukazivalo na nedovoljnu spremnost i interesovanje tužilaca, optuženih i njihovih branilaca da iniciraju pregovore o zaključivanju sporazuma o priznanju krivice.
U kasnijem periodu, broj zaključenih sporazuma se značajno uvećao, a u najvećem obimu sporazume su zaključivali tužioci Osnovnog državnog tužilaštva Podgorica, Vrhovnog državnog tužilaštva i Specijalnog državnog tužilaštva.

Slijedi uporedni pregled ukupnog broja zaključenih sporazuma o priznanju krivice po godinama, od 2010. godine do kraja 2021. godine, po podacima Tužilačkog savjeta, kao i po tužilaštvu za 2019., 2020. i 2021.

2010	3
2011	14
2012	24
2013	14
2014	15
2015	53
2016	167
2017	240
2018	298
2019	371
2020	559
2021	290
UKUPNO	2048

Državno tužilaštvo	2019	2020	2021
ODT Bar	2	4	7
ODT Berane	0	0	2
ODT Bijelo Polje	42	8	11
ODT Cetinje	10	2	15
ODT Herceg Novi	20	9	14
ODT Kolašin	1	0	2
ODT Kotor	6	10	1
ODT Nikšić	9	6	6
ODT Plav	0	0	0
ODT Pljevlja	1	0	0
ODT Podgorica	100	247	81
ODT Rožaje	11	1	0
ODT Ulcinj	6	2	6
VDT Bijelo Polje	3	7	12
VDT Podgorica	110	151	74
SDT	50	112	65
UKUPNO	371	559	296

Analizom podataka iz godišnjih izvještaja Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva, uočeno je da postoji neujednačenost u pogledu načina izvještavanja od strane državnih tužilaštava, pa s tim u vezi dovodi se u pitanje relevantnost konačnog broja zaključenih sporazuma i lica. U izvještaju o radu Sudskog savjeta nema podataka o broju presuda na osnovu sporazuma o priznanju krivice na nivou svih sudova, zbog čega ti podaci neće biti obrađeni.

Podaci su takođe nedostupni i kada su u pitanju žalbe i imovinsko pravni zahtjevi u kojima su sudovi odlučivali u sklopu sporazuma.

U odnosu na najveći broj zaključenih sporazuma po tužilaštvu, podaci pokazuju da prednjače ODT Podgorica, ODT Bijelo Polje, VDT i SDT.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici
U periodu od 2010. do 2013. godine, ODT Podgorica nije zaključivalo sporazume sa okrivljenima. Od 2014. do 2021. godine zaključeno je ukupno 650 sporazuma. Od ovog broja, na predlog branitelja zaključeno je 548, a na predlog tužioca 102 sporazuma. Od sporazuma koji su zaključeni na predlog tužioca, svi su zaključeni 2017. godine. Svih ostalih godina su svi sporazumi zaključeni isključivo na predlog branioca.

Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju
Ukupan broj zaključenih sporazuma je 151 i svi sporazumi zaključeni su na predlog tužilaštva. Najviši broj zaključenih sporazuma po godini bio je 2018. i to 41, odnosno 2019. godine i to 45 sporazuma.

Više državno tužilaštvo u Podgorici
Za period od 2010. do 2022. godine, VDT je zaključio 442 sporazuma o priznanju krivice. Svi sporazumi su zaključeni na predlog branioca okrivljenih lica, dok nije bilo predloga od strane tužilaštva. Isto tako, najveći broj sporazuma zaključen je 2019. i 2020. godine sa 112, odnosno 177 zaključenih sporazuma.
Specijalno državno tužilaštvo
U periodu od 2010. do 2021. godine, ukupan broj zaključenih sporazuma bio je 314, za 810 lica, od čega 6 pravnih, kada broj zaključenih sporazuma drastično opada. Imajući u vidu kontinuirane i precizne kritike Evropske komsije, kao i promjene u tužilačkoj organizaciji, posebno izbor novog Specijalnog državnog tužioca, može se zaključiti da su upravo ova dva elementa uticala na značajno smanjenje zaključenih sporazuma. Nijedan od zaključenih sporazuma nije zaključen na predlog SDT-a.
Praksa pokazuje visoku zastupljenost sporazuma o priznanju krivice u radu SDT-a, kod krivičnih djela organizovanog kriminala i koruptivnih krivičnih djela.

SDT preduzima brojne aktivnosti na polju otkrivanja i procesuiranja počinioca krivičnih djela sa elementima korupcije i organizovanog kriminala. Prema raspoloživim podacima, sporazume o priznanju krivice najčešće su potpisivali predstavnici velike i srednje privrede, kao i lokalni funkcioneri, ali uz konfiskaciju nižih iznosa imovinske koristi u odnosu na visinu pretpostavljene koristi koju su kriminalne organizacije i njihovi članovi stekli kriminalnim aktivnostima, kao i uz izricanje nižih kazni od onih koje se, u pravilu, izriču u sudskom postupku. Na ovaj problem je ukazala i Evropska komisija u nedavno objavljenom Radnom dokumentu o stanju u poglavljima 23 i 24, u kojem je navedeno da kazne obezbijeđene kroz sporazume o priznanju krivice, podrazumijevaju nekoliko mjeseci zatvora i nekoliko hiljada eura novčane kazne.1 Tako su primjenom ovog instituta okončani neki od najkompleksnijih slučajeva, poput tzv. slučaja ’’Budva’’. To što se mnogi takvi predmeti završavaju u ranoj fazi krivičnog postupka, može negativno uticati na izgradnju još uvijek nedovoljno razvijene sudske prakse u oblasti koruptivnih krivičnih djela, posebno u korelaciji sa malim brojem pravosnažnih osuđujućih presuda za krivična djela korupcije na koji je nedavno ukazala Evropska komisija.2

Posmatrajući period od 2010. do 2021. godine, te broj zaključenih i od strane sudova prihvaćenih sporazuma o priznanju krivice, evidentno je da je broj sporazuma na nivou svih tužilaštava i sudova u konstantnom porastu. Svi osnovni sudovi, osim suda u Pljevljima, imaju zaključene sporazume o priznanju krivice.

1 Radni dokument Evropske komisije o stanju u poglavljima 23 i 24, novembar 2019. godine, op.cit. str. 7.
2 Ibid, str. 7.

Efekti i izazovi u primjeni
Istraživanje efekata primjene sporazuma o priznanja krivice nakon 13 godina aktivne primjene, koje su sproveli CIN CG i CEGAS od 2019. do 2022. godine, ukazuje na to da su se definisane prednosti sporazuma o priznanju krivice u značajnom broju slučajeva pretvorile u svoju suprotnost.

Ključni izazovi u primjeni sporazuma o priznanju krivice vezani su za opseg krivičnih djela na koja se ovaj institut odnosi, kao i na pitanje kaznene politike. Nije postignut odgovarajući balans između učinjenih krivičnih djela i izrečenih sankcija. Transparentnost postupka je na izuzetno niskom nivou. Sporazumi nijesu dostupni na zvaničnim web stranicama nadležnih institucija. Dodatno, finansijski efekti sporazuma su prisutni, međutim rezultati u finansijskim istragama u slučajevima tzv. visoke korupcije ostali su izuzetno skromni i primjena instituta nije doprinijela unaprijeđenju.

Analiza zaključenih sporazuma o priznanju krivice za posmatrani period pokazuje da se sporazumi zaključuju za najteža krivična djela, kao što su trgovina ljudima, nasilje u porodici, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, čak i kada je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica. Takođe, sporazumi se često zaključuju i za krivična djela organizovanog kriminala i visoke korupcije.
Ove sporazume prati neadekvatna kaznena politika koja je u najvećem broju slučajeva ispod zakonskog minimuma. U postupku odmjeravanja kazne, sudovi su u velikom broju predmeta primjenjivali institut ublažavanja kazne i izricali kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Dodatno, u praksi je primijećeno i da državni tužioci zaključuju sporazume sa licima koja su više puta osuđivana (neka lica čak i do 12 puta), dok su na drugoj strani sudovi takve sporazume prihvatali, čime je pravosudni sistem doveo u pitanje postizanje svrhe kažnjavanja.
Nepredvidljive zakonske kazne izazov su za sve stranke u postupku. Nepostojanje preciznih smjernica od strane Tužilačkog savjeta o primjeni i preduslovima za zaključivanje sporazuma je značajan nedostatak koji uzrokuje većinu navedenih izazova u primjeni.
Analiza je pokazala da ne postoje ni uputstva kod zaključivanja sporazuma o priznanju krivice za krivična djela organizovanog kriminala i visoke korupcije i pranja novca, kao ni kod naročito osjetljivih krivičnih dijela kod kojih postoje posebno osjetljive žrtve.
U strukturi krivičnih sankcija dominiraju kazne, pri čemu su u značajnom dijelu primijećene kazne koje
se izdržavaju u prostorijama za stanovanje.

Značajnu prepreku u prikupljanju podataka i analizi efekata primjene predstavlja činjenica da se presude na osnovu sporazuma o priznanju krivice ne objavljuju na internet sajtu sudova, a pokazalo se izazovnim prikupiti i statističke podatke o broju zaključenih sporazuma. Problem predstavlja i činjenica da se statistički podaci Tužilačkog i Sudskog savjeta razlikuju, kao i podaci dobijeni ZSPOI putem od strane tužilaštava.

Izvještaji Evropske komisije za Crnu Goru u odnosu na primjenu sporazuma o priznanju krivice

U izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz 2020. godine navedeno je da Crna Gora treba da poboljša ostvarene rezultate na suzbijanju i sprječavanju korupcije, uključujući i nametanje djelotvornih sankcija i preduzimanje konkretnih mjera da se priznanje krivice ograniči na izuzetne slučajeve, kako bi se poboljšala transparentnost i kredibilitet odgovora pravosuđa na korupciju kroz više odvraćajuću i dosljedniju kaznenu politiku. U oblasti borbe protiv organizovanog kriminala Crna Gora je pozvana da preduzme konkretne mjere za ograničavanje primjene sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se povećala transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz više odvraćajuću i dosljedniju politiku sankcionisanja.
Identične ocjene su ponovljene i u Izvještaju iz 2021. godine, da bi u posljednjem Izvještaju Evropske komisije (2022) bili notirani konkretniji problemi u vezi primjene instituta sporazuma o priznanju krivice: Korišćenje sporazuma o priznanju krivice mora se primjenjivati s krajnjom pažnjom, u prave svrhe i uz poštovanje svih potrebnih mjera zaštite. Pravna analiza troškova i koristi u interesu pravde treba da se sprovodi sistematski kada se koristi ovaj mehanizam. Ni u kom slučaju sankcije ne mogu biti ispod zakonskog minimuma. Da bi se poboljšala njegova djelotvorna upotreba, potrebno je izraditi smjernice za specijalizovane sudove i tužilaštva.
Sporazumi o priznanju krivice i dalje su bili široko korišćeni u slučajevima organizovanog kriminala i rezultirali su zatvorskim kaznama, novčanim kaznama i oduzimanjem imovine, što su bile nesrazmjerno niske kazne s obzirom na težinu krivičnog djela. Kazne u kontekstu sporazuma o priznanju krivice kretale su se od 2 i po mjeseca do 3 godine i 8 mjeseci zatvora, a novčane kazne od 1 500 do 50 000 eura. Sporazume o priznanju krivice treba koristiti oprezno i treba ih regulisati primjenom smjernica za poboljšanje transparentnosti i kredibiliteta pravosudnog odgovora na organizovani kriminal, kao i za obezbjeđivanje odvraćajuće i dosljednije politike kažnjavanja.
S tim u vezi, zaključeno je da Crna Gora tek treba da riješi neke sistemske nedostatke koji postoje horizontalno u sistemu krivičnog pravosuđa, uključujući način na koji sudovi postupaju po predmetima organizovanog kriminala, što će zahtijevati odvraćajuću politiku određivanja kazni i reviziju korišćenja sporazuma o priznanju krivice u slučajevima organizovanog i teškog kriminala.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaključci
Institut sporazuma o priznanju krivice ima sve veći uticaj na praksu pravosudnih institucija u Crnoj Gori, iz razloga koji su opravdano vezani za povećanje efikasnosti krivičnog postupka, brže rješavanje predmeta i smanjenje troškova, pod uslovom da je procedura sprovedena u skladu sa zakonom i da se kazne kreću u rasponu koji zakon određuje.
Međutim, prednosti sporazuma o priznanju krivice su se u značajnom broju slučajeva pretvorile u svoju suprotnost, jer pravosudni organi nisu pronašli način za ograničenje upotrebe sporazuma za određena krivična djela, zaštitu interesa pravičnosti i prava oštećenih. Sporazumi o priznanju krivice se zaključuju za krivična djela koja, imajući u vidu način izvršenja i/ili posljedice, ne bi trebalo da budu predmet sporazuma ili bi trebalo da to bude rijetka praksa opravdana okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Prema podacima iz godišnjih izvještaja o radu Tužilačkog savjeta, u periodu od 2010. godine primjećuje se kontinuirani rast zaključenih sporazuma o priznanju krivice sve do 2021. godine, kada broj zaključenih sporazuma drastično opada. Imajući u vidu kontinuirane i precizne kritike Evropske komsije, kao i promjene u tužilačkoj organizaciji, posebno izbor novog Specijalnog državnog tužioca, može se zaključiti da su upravo ova dva elementa uticala na značajno smanjenje zaključenih sporazuma.
Iz dosadašnjeg dijela Izvještaja, i na osnovu prikupljenih i prikazanih podataka, se može zaključiti da su primarni izazovi u primjeni sporazuma o priznanju krivice vezani za opseg krivičnih djela na koja se ovaj institut odnosi, kao i na pitanje kaznene politike. Naime, sporazume o priznanju krivice ne bi trebalo zaključivati za teška krivična djela (poput organizovanog kriminala, visoke korupcije, trgovine drogom, oružjem i ljudima) što je moguće shodno važećem zakonodavstvu i čini visok procenat u ukupnom broju zaključenih sporazuma. Osim toga, Krivičnim zakonikom Crne Gore bi trebalo jasno propisati uslove za smanjenje kazne u određenim granicama u slučaju sporazuma o priznanju krivice, kako bi se postigla koherentnija kaznena politika.
Indikativno je da se kao inicijatori zaključenja sporazuma o priznanju krivice u najvećem broju slučajeva javljaju okrivljeni i branioci. Posebno zabrinjava što u slučajevima VDT i SDT nijedan sporazum nije iniciran od strane tužilaštva.

U postupku odmjeravanja kazne, sudovi su velikom broju predmeta primjenjivali institut ublažavanja kazne i izricali kazne ispod zakonom propisanog minimuma, iako ZKP jasno propisuje da sporazum mora da bude u skladu sa interesima pravičnosti i da sankcija mora odgovorati svrsi zbog koje je izrečena.

Takođe, u praksi je primijećeno i da državni tužioci zaključuju sporazume sa licima koja su više puta osuđivana (neka lica čak i do 12 puta), dok su na drugoj strani, sudovi takve sporazume i prihvatali, čime je pravosudni sistem doveo u pitanje postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 32 KZ CG.
Sudovi u visokom procentu potvrđuju sporazume. Praksa pokazuje da je uloga suda formalne prirode, dok sudovi rijetko provjeravaju da li su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi za zaključenje sporazuma na strani osumnjičenog/optuženog.
Transparentnost nije na zadovoljavajućem nivou i presude po zaključenim sporazumima nisu dostupne na internet adresi nadležnog suda.

Preporuke
Ograničiti mogućnost zaključenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica.

Tužilački savjet i VDT treba da donesu smjernice o radnjama u postupku zaključenja sporazuma o priznanju krivice koji će na detaljan način urediti sprovođenje radnji tužilaca u ovom postupku, čime će se uticati na otklanjanje nekonzistentne prakse kada je riječ o radnjama koje tužioci na nivou osnovnih državnih tužilaštava preduzimaju u procesu pregovora o zaključenju sporazuma o priznanju krivice. Smjernice treba prioritetno da riješe pitanja odmjeravanja kazne, koje ne mogu biti ispod zakonskog minimuma u ovim slučajevima.
U predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije, neophodno je ograničiti primjenu sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve.
Ujednačiti metodologiju pripreme izvještaja državnih tužilaštava u vezi sa zaključenim sporazumima o priznanju krivice. Preispitati uzroke različitih podataka u izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta, u dijelu ukupnog broja zaključenih sporazuma.
Preispitati kaznenu politiku dosadašnjih sporazuma o priznanju krivice, posebno za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, kako bi se obezbijedila ujednačenost kaznene politike na nivou suda.
Unaprijediti transparentnost pravosudnih organa, na način što će se presude na osnovu sporazuma o priznanju krivice redovno i blagovremeno objavljivati na internet sajtu sudova i uložiti napore na poboljšanju internet portala sudova i državnih tužilaštava.

Avgust 2023.
Istraživanje je podržala Ambasada Kraljevine Holandije u sklopu projekta “Istraživanje istraga”

Ako uzmemo u obzir da smo nezakoniti izbor vd VDT-a opet “ozakonili”, na šta nas je i u poslednjem izvještaju i upozorila Evropska komisija, onda je jasno da se kontinuitet netalasanja i nečinjenja nastavlja. Nasilno prekidanje disciplinskih postupaka, jednak način ocjenjivanja tužilaca i nesvrsishodnost postojanja brojnih komisija unutar Tužilačkog savjeta, uz izbor vd VDT-a na pravno upitan način, može biti jedan od karakteristika prethodnog vd stanja, koje se sada, već je izvjesno, nastavlja narednih 6 mjeseci.

Ohrabruje saznanje da je disciplinska tužiteljka, Nišavić, pokrenula žalbeni postupak protiv odluke Tužilačkog savjeta, kojom je odbijen optužni predlog protiv tužiteljke Lepe Medenice, gdje je i stručna i laička javnost uskraćena za saznanje istine, a o čemu je bilo puno riječi. 

Nastavlja se, sada je i očigledno, jednaka saglasnost jednih nasuprot stavu  predstavnika nevladinog sektora i Ministarstva pravde.

Na to koliko smo spremni za reformu jasno ukazuje činjenica da se i pravilo dobre prakse u dijelu raspisivanja javnog poziva za vd VDT-a prevazilazi, pod velom neophodnog kontinuiteta, koji nam ni u poslednjim primjerima nije dao potreban rezultat.

Žao mi je što je većina prihvatila tezu da v.d VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redva državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima

Saopštili ste da v.d državna tužiteljka Tatjana Begović nema vašu podršku u slučaju reizbora na tu poziciju, te da bi takva odluka bila nezakonita.  Koliko je izvjesno da ona opet  bude izabrana na to mjesto?
MUK: Čini se veoma izvjesnim, sudeći po nekim diskusijama članova TS na ranijoj sjednici kao i izostanku većine za raspisivanje javnog poziva. Ukoliko bude tako, takav izbor neće imati moju podršku, jer se tako ozakonjuje ranija nezakonita odluka. Dodatno, jer je nastavila sa praksama, na kojima sam zamjerao i pethodnoj vd VDT.  

Njen prethodni izbor  kritikovala je i Evropska komisija u posljednjem non pejper dokumentu. I tada ste bili usamljeni u kritici takve odluke, odnosno izbora.  Šta to govori o Tužilačkom savjetu?
MUK: Evropska komisija je kritikovala takvu odluku zbog sukoba interesa Tatjane Begović kao članice Tužilačkog savjeta, kršenja zabrane napredovanja za vrijeme članstva u Tužilačkom savjetu. Ove kritike su jasno saopštene na Pododboru za slobodu pravdu i bezbjednost kao i u tzv “non paper“ o vladavini prava. Žao mi je što je većina prihvatila tezu da vd VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redova državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima.

Više puta bili ste usamljeni ili u manjini kada su u pitanju pojedine odluke Tužilačkog savjeta.  Kako vidite rad  tog tijela u prethodnom periodu?
MUK: U prvoj godini su donijete neke dobre i važne  odluke na koje sam lično ponosan i gdje je postojala neophodna solidarnost, ali onda kada je trebalo tražiti više i otvoriti prostor za suštinske reforme, prevladala je težnja za održavanjem postojećeg stanja. Od inicijative da se promijeni zakon o državnom tužilaštvu i tadašnjoj vd VDT utvrdi neograničeni mandat, slijedili su dalji koraci na pogrešnom putu. Pokušaj da se isključi konkurencija u postupku utvrđivanja predloga VDT, višestruko problematična odluka o određivanju vd VDT u februaru, odluka o obustavi postupka za utvrđivanje odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici itd

Jedna od takvih je i odluka da se iz proceduralnih razloga odbije ispitivanje odgovornosti više državne tužiteljke Lepe Medenice. Taj slučaj bacio je sumnju na volju Tužilačkog savjeta da doprinose ključnim reformama u tužilatvu.  Kako vidite taj slučaj?
MUK: Vidim ga kao propuštenu priliku da se donese odluka u jedinom slučaju kada je Tužilački savjet ( kao cjelina) to mogao, a smatram i morao da uradi. Umjesto toga, izbjegnuto je da se postupak sprovede do kraja, utvrdi puna istina i donese odluka. Čak je i prethodno organizovano saslušanje aktera tog slučaja na zatvorenoj sjednici ostalo bez zaključka.

U javnosti se čulo više mišljenja da se slučaj institucionalno ipak može nastaviti. Nastavka nije bilo. Kako to komentarišete?
MUK: Zamjenica disciplinske tužiteljke je u zakonskom roku podnijela žalbu Vrhovnom sudu na odluku Tužilačkog savjeta. Članovi Tužilačkog savjeta su se upoznali sa sadržajem žalbe. Vjerujem da je iznijela niz argumenata koje će sud morati ozbiljno da razmotri.

Šta bi trebalo  prvo mijenjati u zakonskom okviru radi postizanja  bolje efikasnosti rada TS?
MUK: Komisija za normativnu djelatnost radi na pripremi polaznih osnova za moguće izmjene Zakona o državnom tužilaštvu. Tužilačkom savjetu treba omogućiti mehanizme da obezbijedi funkcionalnost tužilaštva. Aktuelni zakonski okvir nam ne daje prostor da riješimo problem koji već dugo postoji u nekoliko osnovnih državnih tužilaštava gdje imamo samo jednog državnog tužioca koji je istovremeno i rukovodilac tužilaštva. Moglo bi se čak dogoditi da u nekim od njih uskoro ostanemo bez tužilaca, a da nemamo zakonske mogućnosti da reagujemo. Potrebno je da se reformiše sistem disciplinske odgovornosti, kako u pogledu opisa osnova za odgovornost, tako i u pogledu kruga inicijatora koji se mora proširiti. Disciplinski postupak treba pojednostaviti, precizirati u samom zakonu. Aktuelni sistem ocjenjivanja ne ostvaruje svrhu, jer su čak i nakon izmjena Pravila ocjenjivanja, tužioci i dalje “odlični“.  To je možda i najteže otvoreno pitanje – kako izgraditi pravedan I podsticajan sistem ocjenjivanja. Važno je i da se utvrdi efikasniji sistem nadzora državnoh tužilaštava, jer primjer započetog nadzora Vrhovnog državnog tužilaštva nad radom SDT, govori da u tom dijelu imamo zabrinjavajuće izazove. Nadzor traje već punu godinu dana, a bez informacije I objašnjenja u kojoj je fazi I kada će biti okončan.

Kako komentarišete nedavno mišljenje ASK kada su u pitanju izmjene Zakona o specijalnom tužilaštvu, da neka rešenja imaju „visoke korupcijske rizike“?
MUK: Korišćenje takvih fraza iz zakona u ovom slučaju je besmisleno. Glavni Specijalni državni tužilac traži upućivanje tužilaca u SDT, jer ima ograničene kadrovske kapacitete, a Tužilački savjet pozitivno odgovara na takav zahtjev GSDT. Dakle, naši napori su bili usmjereni upravo na osnaživanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nije sporno da bi pravne norme koje uređuju ovo pitanje mogle da budu kvalitetnije izvedene, i radiće se na izmjenama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu. Međutim, teško je oteti se utisku da je oglašavanje ASK selektivno, da iza svega stoje drugi motivi i da sve liči na pokušaj da se umiješa u neke aktuelne sudske postupke. Tužilački savjet se argumentovano izjasnio o ovome u javnoj izjavi koju sam podržao.

Rijetke pohvale kada je u pitanju posljednji non pejper Evropske komisije o vladavini prava stigle su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva. To tužilaštvo i  dalje čeka poboljšanje kadrovskih i prostornih kapaciteta. Kako to vidite?
MUK: Država je dužna da obezbijedi bolje uslove za rad, i to će vjerujem uskoro biti slučaj nakon preseljenja SDT u prostorije stare zgrade vlade. Moguće da je to moglo da se realizuje brže, uz jasnije dogovore i koordinaciju, i uz punu finansijsku podršku države, bez čekanja na inostrane donatore. Kadrovski kapaciteti zavise od više faktora. Najprije od stare kadrovske politike i kapaciteta specijalnih tužilaca, zatim od kapaciteta ekspertskog kadra gdje hronično nedostaju IT struka i finansijska forenzika. Otvoreno je pitanje direktnog pristupa bazama podataka. Vlada je propustila da ovo pitanje stavi na dnevni red, nakon što je na inicijativu Instituta Alternativa organizovana tematska sjednica radne grupe za poglavlje 24 “Stepen funkcionalnosti sistema za bezbjednu razmjenu podataka“ u novembru 2022.godine. Bio sam na toj sjednici i svjedočio zapanjujućem izostanku komunikacije i koordinacije državnih organa.

Koliko rezultati SDT mogu  biti valorizovani ukoliko ostatak pravosuđa nije reformisan, ili je u vd stanju?
MUK: Najvažnije je da dio sudstva koji je specijalizovan za slučajeve iz nadležnosti SDT, specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici, bude sposobno da u razumnim rokovima donese prvostepene presude. To sada nije slučaj. Pogledajte broj optužnica SDT od osnivanja do danas i broj prvostepenih presuda i sve će biti jasno. Svjedočimo da se optužena lica nakon isteka maksimalno dozvoljenog trajanja pritvora od tri godine, sada nalaze na slobodi, a da će se na presude još dugo čekati. Suđenja traju predugo, između ostalog i zbog zloupotrebe procesnih prava. Drugo,  čak ni presude bez trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalom, neće dati značajnije efekte. Tu hronično izostaju odgovarajući kadrovi. Nedavno je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, uz podršku ambasade SAD akreditovan master program za forenzičke računovođe, kao važan element u bori protiv korupcije I organizovanog kriminala. Možda bi država mogla da obezbijedi stipendije za ovaj ili neki sličan program u inostrastvu za jedan broj lica koja bi se obavezala da će u narednom periodu raditi za SDT ili policiju na poslovima finansijskih istraga. Treće, već se predugo kasni sa efikasnim korišćenjem mehanizama obezbjeđenja integriteta službenika policije, a koji su  uspostavljeni novim Zakonom o unutrašnjim poslovima. Bezbjednosne provjere, poligrafsko testiranje  jedinica za antikorupciju . Četvrto, neophodno je da se reformišu uslovi u kojima borave lica kojima je određen pritvor. Pritvor ne smije biti prostor za dalje, nesmetano vođenje aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa.

Kako vidite stanje u pravosuđu generalno?
MUK: Aktuelno stanje je posljedica višedecenijskog srastanja sa ranije vladajućom partijom, dijelom i kriminalom, ali i izgrađenog mentaliteta i organizacione kulture koja teži održavanju postojećeg statusa. Aktuelno stanje je i rezultat propuštanja da se suštinske reforme izvedu u trogodišnjem periodu koji je za nama. Nakon što je javnost upoznata sa razmjerama infiltracije organizovanog kriminala i korupcije u sam vrh policije, tužilaštva i sudstva, sada je jasno da se mora uvesti vjerodostojan sistem dodatnih provjera i garancija integriteta. Za razliku od mišljenja da tzv “vetting“ ili tranzicionu reevaluaciju sudija i tužilaca treba posmatrati kao jednokratni mehanizam, vjerujem da treba uspostaviti sistem redovnih, periodičnih kontrola koji bi uključio potpunu kontrolu imovine i prihoda, bezbjednosne i druge provjere tužilaca i sudija.

Očekujete li da će nova parlamentarna većina uspjeti da odblokira procese u tom smjeru?
MUK: Nastavak pravosudne reforme treba da stavi u sam vrh prioriteta, ne samo zbog ispunjavanja obaveza u pregovorima o članstvu u EU, već zato što bez nezavisnih sudova i samostalnog, proaktivnog i efikasnog tužilaštva nema ni vladavine prava, ni funkcionalne demokratije ni zaštite ljudskih prava. Nova vlada i skupština moraju pokušati da pronadju kompromis u vezi sa izborom ključnih pravosudnih funkcija. Međutim, ne podržavam izbor bilo koga i po svaku cijenu. U dijelu zakonodavnih aktivnosti, čeka ih dosta posla, između ostalog, priprema i usvajanje Zakona o sudskom savjetu i sudijama, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, izmjene Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu i Zakonik o krivičnom postupku.

Milena PEROVIĆ
www.monitor.co.me

Nelegalno grade u zoni gdje bi trebalo da budu samo masline. Uzurpatori inspirisani objektima privilegovanih investitora koji su dobili dozvole

Đurđa Radulović

U septembru će u ulcinjskoj maslinadi u Valdanosu početi izgradnja kompleksa luksuznih vila i hotela "Olive Village". Prostorno-urbanističkim planom (PUP) Ulcinja zabranjena je gradnja u maslinadi Valdanosa, ali šest katastarskih parcela gdje niče ovaj kompleks pripada malom dijelu ovog jedinstvenog prostora u kojem je dozvoljena gradnja – lokaciji gdje su se osamdesetih godina vršila ispitivanja nafte. Zbog toga su na tom mjestu još tada posječena brojna stabla maslina.

Iz Sekretarijata za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su kazali da parcele spadaju u zonu "ruralnih naselja u kojima je gradnja dozvoljena", te da je potrebno pratiti naročite tehničke smjernice.

Investitor projekta je "Elite Homes d.o.o", u kome 50 odsto vlasništva ima Valjon Buzuku, ulcinjski arhitetka. Buzuku je u dva navrata bio visoki funkcioner Opštine Ulcinj. Od 2011. do 2014. godine bio je sekretar za urbanizam i uređenje prostora, a od 2017. do 2018. glavni gradski arhitekta. Za vrijeme njegovog prvog mandata izašao je Nacrt PUP-a Ulcinja koji je usvojen 2017. na osnovu kojeg je dozvoljena gradnja na ovim parcelama.

Buzuku za CIN-CG kaže da njegov biznis nema nikakve veze sa njegovim prethodnim funkcijama, te da je zemlju kupio "za velike pare" i da se zalaže za očuvanje maslinade u kojoj je gotovo svuda, mimo njegovih parcela, gradnja zabranjena.

Na pitanje CIN-CG-a da li smatra da će projekat poput njegovog podstaći i druge vlasnike Valdanosa da grade, Buzuku odgovara da je gradnja legalna, za razliku od izgradnje brojnih objekata manjih gabarita koji nelegalno niče na Valdanosu. "To je divlja gradnja i svi ti ljudi su posao za Urbanističko-građevinsku inspekciju. Ja gradim legalno i po svjetskim standardima", kazao je Buzuku.

Masline ne bi smjeli sjeći

Sagovornici CIN-CG-a smatraju da projekti koji se nalaze uz maslinadu Valdanos doprinose već narušenoj autentičnoj namjeni i izgledu maslinade.

"Uvala Valdanos sa maslinadom predstavlja jedan od najljepših, izvornih kultivisanih pejzaža i kulturnih dobara u Crnoj Gori. Milenijume je preživjela bez ikakve izgradnje i služila je isključivo za uzgajanje masline'', kaže za CIN-CG Zenepa Lika, arhitektica i izvršna direktorica ulcinjske NVO MSJA koja se godinama bori za očuvanje Valdanosa.

Gradnja koju PUP Ulcinj dozvoljava u centralnom djelu Valdanosa gdje se vršilo istrazivanje nafte budi apetite vlasnika maslinjaka u kojem je gradnja zabranjena, objašnjava Lika. "Sve to podstiče prenamjenu primarne djelatnosti maslinarstva i devastaciju ovog prostora''.

CIN-CG je obišao gradilište "Elite Homes" na kojem je tabla sa prikazima budućeg naselja. Završetak radova predviđen je za 2025. Predviđena je izgradnja pet vila, hotel i kuća u kojoj će biti recepcija. Već se sada prodaje 5 vila od oko 140 kvadrata, po cijeni od 2.000 do 2.200 eura po kvadratnom metru. "Za miran život u apsolutnom saglasju sa prirodom", piše na engleskom jeziku na tabli projekta.

"Olive Village'' se ne može smatrati arhitekturom prikladnom za ovaj pejzaž, smatra Lika. "Zgrade i hotel su preveliki za ovaj prostor, štrče i ne uklapaju se u maslinjak'', kaže Lika.

CIN-CG je na Geoportalu na parcelama koje su predviđene za gradnju locirao stabla maslina. Iz Opštine Ulcinj kažu da se na tim parcelama prema PUP-u stabla maslina ne evidentiraju, jer ne pripadaju zaštićenoj zoni maslinjaka. Prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore sječa i vađenje maslina u maslinjacima su zabranjeni. "Ne znam kako bi trebalo da budu tretirana stabla u tom slučaju, to je komplikovano pitanje", kazao je za CIN-CG sekretar za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj Škeljzen Sulejmani.

Buzuku kaže da sječe maslinovih stabala na parcelama neće biti. "Ja ću čak da posadim još maslina", kazao je on za CIN-CG.

Sekretarijat za prostorno planiranje i održivi razvoj Opštine Ulcinj izdao je za ovaj kompleks urbanističko-tehničke uslove u januaru 2023, za vrijeme tekućeg mandata predsjednika Opštine Ulcinj Omera Bajraktarija, iz Građanskog pokreta URA. U ovom dokumentu se navodi da su sve parcele na kojima će se graditi stečene kupovinom voćnjaka druge klase, nesumnjivo maslinjaka.

I maslinari koji žele da očuvaju i dodatno valorizuju proizvodnju maslinovog ulja na Valdanosu, protive se legalnoj gradnji u tom kraju.

"Olive Village' doprinosi da se ovaj prostor razvoja u pravcu jednog velikog građevinskog zemljišta. Uništava se originalna namjena ovog prostora ", kaže za CIN-CG jedan od vlasnika maslinade Valdanos, maslinar Mirsad (ime je izmjenjeno radi zaštite podataka).

Sagovornici CIN-CG-a objašnjavaju da je presedan za gradnju na Valdanosu bio hotel "Kuća maslina" koji je počeo sa radom 2021, a koji je izgradila poznata ulcinjska preduzetnička familija Cungu. Iako prema PUP-u nelegalan, jer je napravljen na parceli koja nije bila predviđena za gradnju, objekat je dobio sve potrebne dozvole. "Kuću maslina" dodatno je finansiralo Ministarstvao poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede preko IPARD sredstava.

Nadležni ne vide nelegalnu gradnju

Mirsad koristi svoj posjed isključivo za proizvodnju maslinovog ulja, ali su čak i njegovi bliski rođaci na svojim parcelama izgradili smještajne jedinice za turiste. "Svađam se sa njima zbog toga", kaže on.

Iako su prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore u maslinjacima dozvoljeni samo pomoćni objekti za potrebe maslinarstva, u Valdanosu niče nelegalna gradnja u vidu manjih kuća, koje se uglavnom koriste kao turistički smještaj.

Kuća u maslinadi je investicija o kojoj mnogi Ulcinjani sada sanjaju, objašnjava Mirsad. "Taj trend će opstati, ukoliko se ne počne sa sankcijama", kaže on.

Kuće najrazličitijih gabarita koje se kriju iza još uvijek očuvanih stabala maslina opremljene su u najvećem broju za boravak turista. U dvorištima su ležaljke, suncobrani, ljuljaške, tobogani. Natpisi poput "Olive Cottage", "Four Olives", otkrivaju njihovu turističku prirodu.

Na sajtu Booking može se naći više objekata koji se iznajmljuju kao turistički smještaj u maslinadi Valdanosa. CIN-CG je locirao na Google mapi ove objekte, a zatim to uporedio sa mapom u PUP-u Ulcinj koja prikazuje zonu maslinade, zabranjenu za gradnju. Brojni objekti se nesumnjivo nalaze u spornoj zoni: Eman Resort, Chalet Mediterraneo, Olive Cottage, Four Olives, Olive Groves, Olea Cottage, Mawa, Holiday Park Olive Tree...

Ipak, iz Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) tvrde da "u posljednje vrijeme nema izvođenja radova u maslinadi Valdanos".

Na pitanje CIN-CG-a da li i na koje načine vrše kontrolu nelegalne gradnje u maslinadi kazali su da "urbanističko-građevinska inspekcija redovno kontroliše maslinadu Valdanos, postupajući po službenoj dužnosti ili razmatrajući podnešene inicijative".

Iz MEPPU za CIN-CG dodaju i da je lokalitet pod "budnim okom" lokalne vlasti Opštine Ulcinj, kao i NVO MSJA.

Međutim, iz Sekretarijata za urbanizam i prostorno planiranje Opštine Ulcinj tvrde da nijesu nadležni za kontrolu nelegalne gradnje u Valdanosu, jer je to, kako ističu, posao MEPPU.

Iz MSJA navode da odgovor MEPPU-a pokazuje da ne rade dobro posao, te da se kao nadležni organ ne smiju oslanjati na lokalne NVO organizacije. "Mi smo mala organizacija i nemamo kapaciteta da vršimo stalnu kontrolu gradnje na Valdanosu" kaže Zenepa Lika.Ona je zbog nelegalne gradnje na ovom prostoru uputila brojne prijave urbanističko-građevinskoj inspekciji, ali kako kaže nema nikakvog efekta, jer nema sankcija prema prestupnicima.

Da se graditelji ne plaše sankcija potvrđuju brojni objekti koje je novinarka vidjela na terenu, od kojih su mnogi tek u izgradnji.

U posljednjih pet godina donesena su četiri rješenja o rušenju u maslinadi Valdanos, kažu za CIN-CG iz MEPPU. Liki je, međutim, poznato da je na terenu srušen samo jedan objekat. Ali, vlasnik je tu ponovo pokrenuo gradnju, u šta smo se uvjerili na terenu.

Još bez zaštite

Agencija za zaštitu životne sredine je prošle godine načinila Stručnu analizu o potrebi preventivne zaštite "Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos", a Opština Ulcinj sačinila je i Nacrt odluke o preventivnoj zaštiti. Inicijativu za preventivnu zaštitu Agenciji dostavile su NVO MSJA i MOGUL iz Ulcinja, koje se godinama zalažu da se spriječi nelegalna gradnja, a maslinada očuva kao prirodno, kulturno i istorijskog dobra.

Na odluku se još čeka, jer Opština Ulcinj nije izradila Akt o privremenoj zaštiti, koji potom mora usvojiti nadležno ministarstvo (MEPPU). Iz Opštine kažu da se još nijesu stekli uslovi upravljanja, te da je proces potrajao zbog "prepravki u studiji, definisanja zona zaštite i razmatranja primjedbi sa javne rasprave". Ističu da se donošenje akta može očekivati u narednim nedjeljama.

,,Područje 'Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos' predstavlja izuzetno značajno i vrijedno kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe grada Ulcinja i Crne Gore koje svjedoči o usklađenoj i uravnoteženoj interakciji između ljudi i prirode koja je opstala tokom dugog viševjekovnog perioda", navodi se u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zaštite Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos, Agencije za životnu sredinu.

Zbog pretjerane urbanizacije može doći do "narušavanja prirodno ambijentalnog sklada ovog prirodnog dobra i mogućeg gubitka njegovih suštinskih vrijednosti", upozorava se u ovoj analizi.

Prema međunarodnim kriterijumima zašite Valdanos pripada kategoriji kopnenog i morskog pejzaža "u kojem je interakcija ljudi i prirode tokom vremena proizvela područje posebnog karaktera sa značajnom ekološkom, biološkom, kulturnom i estetskom vrijednošću'', navodi se u Stručnoj analizi.

Sistem preventivne zaštite bi eksplicitno zabranio "izgradnju vikend kuća, stambenih i drugih objekata na području maslinjaka'', što je i PUP-om predviđno. Osim toga, preventivna zaštita bi omogućila i zaštitni pojas područja, gdje bi gradnja i druge aktivnosti morale da se sprovode po strogim kriterijumima.

Kako objašnjava Lika, sistem preventivne zaštite bi trajao tri godine. NVO MSJA već radi na projektu koji bi za to vrijeme načinio kvalitetnu studiju do sada neistraženih aspekata Valdanosa.

"Potrebno je temeljno analizirati prirodne, kulturološke, arheološke aspekte ovog područja koje zavređuje da bude dio UNESCO baštine", objašnjava Lika.

MSJA namjerava da predloži UNESCO-u Ulcinjsku maslinadu sa uvalom Valdanos za zaštitu. "Nadam se da bi UNESCO status stavilo konačno tačku na devastaciju'', kaže Lika.

Masline su vlasništvo, a ne zemlja

U maslinadi se na svakom ćošku mogu vidjeti table sa natpisom "privatno vlasništvo", kamenje, simbolično poređano da obilježi posjed, ali i bodljikava žice, te novoizgrađene ograde od betona, koje narušavaju autentičnu arhitekturu suhomeđe.

Dio maslinade Valdanos je 2021. vraćen bivšim vlasnicima kada je oko 600 porodica i tri vjerske zajednice dobilo svoju imovinu nakon 40 godina.

"To što su maslinjaci vraćeni prethodnim vlasnicima, zakonski ne smije uticati da se krši zabrana gradnje u ovom prostoru", kaže za CIN-CG Ksenija Vukmanović, arhitektica i prostorna planerka koja je radila na izmjenama i dopunama PUP-a Ulcinja.

Izgradnja sportsko-rekreativnih objekata planirana je isključivo u zoni nekadašnjeg vojnog odmarališta, uz jedan dio plaže, objašnjava ona.

Međutim, mnogi sada prodaju zemljište, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a ljudi koji kupuju uzimaju to sa idejom da grade, a ne da se bave poljoprivredom, tvrde naši sagovornici.

Mirsad, čiji su se preci vjekovima bavili maslinarstvom objašnjava da se na Valdanosu posjed uvijek računao u broju stabala, a nikad u kvadratu zemljišta. I to svjedoči da su vlasnici maslinjaka posjedovali isključivo stabla, dok je zemljište bilo javno dobro i pripadalo svima. "Namjena ovog prostora je bila bavljenje maslinarstvom. Nikad niko ranije nije prodavao kvadrate, već stabla", sjeća se Mirsad tradicije koja je i tokom njegovog djetinjstva bila očuvana.

Danas se, međutim, prodaje isključivo zemlja, a ne stabla. I svako hoće parcelu. "To je suprotno kulturi maslinjaka gdje se uvijek podrazumijevalo da je zemlja zajednička. Da bi ti došao do svojih maslina moraš proći pored nečijih tuđih. Međutim, sada svako hoće da omeđi svoje, pa nastaju problemi", objašnjava on.

Neistraženo nasljeđe propada

U Valdanosu se nalazi ukupno oko 80 hiljada stabala maslina. Istraživanje iz 2014. koje je sprovela Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) navodi da su na osnovu uzorka u ovom području stabla stara od 300 godina do gotovo 2000 godina.

"Sama činjenica da se gotovo 2000 godina neprekinuto uzgaja sorta masline žutica, dovoljna je za zaštitu UNESCO-a", objašnjava Lika. Ona kaže da se arhitektura maslinjaka u nekim zemljama čuva kao kulturno dobro, a ono što je ovdje građeno 2000 godina još je u funkciji prozvodnje maslina. "Cijeli kompleks maslinade je prožet karakterističnom suvomeđom i kilometrima kaldrmisanih puteva, koje su vjekovima izgradili stanovnici Ulcinja. Tu se nalaze i mnogi izvori i česme, od kojih su neke od klesanog kamena i sa kaptažom", kaže arhitektica.

Iako je susjedna Hrvatska zajedno sa još nekoliko mediteranskih zemalja kandidovala i dobila status zaštite UNESCO za suhozid kao nematerijalno kulturno nasljeđe, Crna Gora to nije uradila.

Na Valdanosu se beton već miješa sa originalnom suhomeđom, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a stara kaldrma se ruinira da bi se izgradio malterisani prilaz za kola.

Uništava se i vegetacija. Potpuno su ogoljene livade, na kojima su vidni tragovi paljenja. "Uzgajaju se i dekorativne vrste koje mogu pogubno uticati na masline", objašnjava Mirsad.

"Valdanos je i riznica podmorskog arheološkog nasljeđa koja se vezuje za srednji vijek", objašnjava za CIN-CG Petra Zdravković, podvodna arheološkinja iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

"Crna Gora je ratifikovala 2008. UNESCO-vu konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine, međutim, s obzirom na to kako je na lošem nivou podvodna arheologija u Crnoj Gori, nije jasno čija je nadležnost sprovođenje ove konvencije", kaže Petra.

Poznato je da su ljudi izvlačili i preprodavali ćupove iz mora na obali Valdanos, kaže Lika.

Valdanos je u potpunosti neistražen, a trenutne prakse mogu dovesti do toga da bude devastiran prije nego se sazna kakvo smo blago imali, saglasni su sagovornici CIN-CG-a.

Tokom obilaska maslinade, novinarka CIN-CG-a srela je dvoje turista iz Austrije, koji su tražili smještaj koji su rezervisali. Čekali su vlasnika ispred kamene vile sa velikom ogradom za čiju je izgradnju evidentno bilo potrebno ruinirati prirodni prostor. Na pitanje novinarke da li su upoznati da su rezervisali smještaj u prostoru u kojem je gradnja zabranjena odgovorili su da prvi put čuju za to. "Veoma sam razočarana. Našli smo ovaj smještaj preko Booking-a i vidjeli smo da je prelijepo, ali nisamo znali da je nelegalno", kazala je turistkinja iz Austrije.

Država dala zeleno svjetlo za devastaciju

Hotel porodice Cungu "Kuća Maslina", podignut u sred maslinjaka, bio je presedan koji je samo najavio devastaciju, o čemu su već pisale Vijesti i upozoravao MANS.

Glomazna vila smještena je u srcu zone koja je PUP-om zabranjana za izgradnju, ali je ipak dobila sve potrebne dozvole kao objekat od javnog interesa za proizvodnju maslinovog ulja. Izgradnju je po istom osnovu finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPVŠ) sa 125.000 eura, iz evropskih fondova. Odluka o finasiranju preko IPARD fonda donijeta je 2020. za vrijeme Vlade Duška Markovića, nakon što je Opština Ulcinj proglasila Kuću maslina projektom od javnog interesa. Finasiranje ovog projekta nastavile su i vlade, formirane nakon izbora 30. avgusta.

Prilikom izgradnje Kuće maslina posječena su i stabla, za šta niko nikad nije odgovarao, iako su kazne za sječu i oštećenje maslina u maslinadama od 12.000 do 15.000 eura. Objekat je počeo je sa radom 2021. kao ugostiteljski objekat sa smještajem i restoranom umjesto kao proizvđač maslinovog ulja.

Ulcinjske NVO MSJA i MOGUL apelovale su na štetnost gradnje i nelegalnu namjenu objekta, ali bez rezultata.

"Finansiranjem ovog projekta je Vlada podržala devastaciju najvećeg živog spomenika za uzgoj maslina na Jadranu i otvorila vrata za dugotrajnu prenamjenu jednog tako specifičnog i unikatnog predjela naše države, koji pritom ima nekoliko apsekata da se uvrsti u UNESCO'', zaključuje Lika.

Pomoć za bavljenje maslinarstvom ne očekuju od države

Maslinovo ulje sa Valdanosa vrijedi od 100 do 1.000 eura po litru, objašnjava za CIN-CG maslinar i jedan od vlasnika maslinjaka na Valdanosu. To su procjenili profesionalci koji su u Valdanos dolazili preko programa Ujedinjenih nacija, objašnjava ovaj maslinar.

Najveću pomoć i znanje o proizvodnji stekao je zahvaljujući stranim projektima. "Dolazili su iz Turske i Italije. Od njih se stvarno moglo naučiti'', kaže on.

Međutim, od države Crne Gore pomoć se teško može očekivati. "Podrška MPVŠ-a projektu 'Kuća maslina', koji uopšte nije namjenjen maslinarstvu pokazala je koliko je taj resor zaista posvećen razvoju uzgoja maslina'', kaže on.

Da je maslinarstvo u Crnoj Gori daleko ispod mogućnosti pokazuju podaci navedeni u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zašitete lokliteta "Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos''. "Samo uvođenjem u intenzivnu proizvodnju makar polovine postojećih zasada maslina povećao bi se obim proizvodnje za preko 50 odsto. U tom smislu glavni prioritet treba da bude povećanje prinosa po rodnom stablu sa današnjih pet kilograma na makar 15-20 kilograma, iako je realni rodni potencijal 30 – 35 kilograma po stablu'', navodi se u ovoj analizi.

Ova analiza predviđa na Valdanosu otvaranje Centra za razvoj maslinarstva, čime bi se dala podrška tradicionalnom uzgoju maslina i prodaji maslinovog ulja.

Jegdiću se sudi već šest godina, a još nema ni prvostepene odluke. Koliko će tek trajati procesi Medenici i Jovaniću. Po prvim pretresima moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude

Maja BORIČIĆ

Sudski savjet (SS) razriješio je dvoje sudija zbog vršenja krivičnih djela i to prije više od 10 godina. SS razriješio je 2017. još jednog sudiju, ali je ta odluka poništena i on je vraćen na posao. Zbog nesavjesnog i nestručnog rada razriješeno je njih pet, ali i ta razrješenja bila su davno, posljednje prije 12 godina.

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), veoma često se dešavalo da sudije podnošenjem ostavke, onemoguće vođenje disciplinskog postupka. Kao što je CIN-CG ranije pisao ista je praksa bila i u tužilaštvu.

Jedan broj razriješenih sudija nastavio je da radi u pravosudnom sistemu, najčešće kao advokati.

Pregledom disciplinskih postupaka objavljenih na sajtu, Savjet je imao praksu da simboličnim umanjenjem plate na par mjeseci kazni sudije za stalna prekoračenja rokova izrade presuda; neopravdanog odsustva sa suđenja po mjesec dana; nepostupanje u zakonskim rokovima u više predmeta. Dešavalo se često da su sudije samo opomenute za kršenja dužnosti.

Sistem za utvrđivanje odgovornosti sudija i državnih tužilaca nažalost još uvijek nije djelotvoran, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

“Brojni krivični postupci koji su pokrenuti u prethodnih 15 mjeseci ukazuju na to da je u sudstvu i tužilaštvu bilo nezakonitog uticaja, dok je s druge strane praksa utvrđivanja disciplinske i etičke odgovornosti na minimalnom nivou”, naglašava Vesković.

Bivšeg sudiju Osnovnog suda u Kolašinu Branislava Grujića SS je 2009. razriješio jer je pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Osuđen je zato što je u više predmeta dozvolio da zastari krivično gonjenje, a u jednom predmetu omogućio osuđenom da izbjegne izvršenje kazne.

Bio je optužen za zloupotrebu službenog položaja za koju je predviđena kazna zatvora od godinu do osam godina i za dva krivična djela - nesavjestan rad u službi. Za to krivično djelo predviđena je novčana kazna ili zatvor do tri godine.

Osnovni sud u Bijelom Polju, međutim, osudio ga je za blaži stav krivičnog djela zloupotrebe na deset mjeseci zatvora i za samo jedno djelo nesavjestan rad u službi na tri mjeseca i izrekao mu jedinstvenu kaznu od godinu dana.

U istom predmetu duplo veću kaznu zatvora od dvije godine dobio je upisničar krivičnih predmeta u sudu nego sudija Grujić.

Najozbiljnije posljedice zbog kršenja etike i načela profesije snosio je bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Arif Spahić. On je 2010. zbog dva krivična djela primanja mita osuđen na sedam godina zatvora. Sudski savjet ga je razriješio 2011. Za krivično djelo za koje je osuđen predviđena je kazna od tri do 15 godina.

Osuđen je pošto je dokazano da je primio mito od oko 20.500 eura da bi izrekao blažu kaznu u predmetu zbog teškog krivičnog djela iz oblasti javnog saobraćaja sa smrtnom posljedicom. Pored toga, sudija je optuženom omogućio ukidanje pritvora i bjekstvo.

U drugom predmetu Spahić je primio i mito od 18.500 eura da bi okrivljenom zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga izrekao blažu zatvorsku kaznu i ukinuo pritvor.

SS je 2017. godine razriješio tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda na Cetinju Gorana Vrbicu, ali ga je 2021. vratio na posao. Vrbica se teretio da je sudiji Nebojši Markoviću dao uputstva kakvu odluku da donese i time ošteti jednu firmu na račun druge za 800.000 eura.

Presudu kojom je osuđen na godinu dana ukinuo je Ustavni sud. U ponovnom postupku sudija je oslobođen optužbi s obrazloženjem da nema dokaza da je zloupotrijebio položaj. Vrbica je nakon što je vraćen na posao nastavio da radi kao sudija, u Osnovnom sudu u Kotoru, ali je ubrzo podnio ostavku.

Optužbi je oslobođen i sudija Nebojša Marković, protiv koga je takođe vođen proces u istom postupku, ali se SS nije bavio njegovim slučajem, jer je on podnio ostavku i prešao u advokate.

SUTKINJA SAHRANILA TUŽENOG

Zbog nestručnog i nesavjesnog rada SS je razriješio petoro sudija, posljednjeg prije 12 godina.

Bivša sutkinja Osnovnog suda u Pljevljima Zorica Novaković, bivši sudija Osnovnog suda u Podgorici Žarko Savković, bivša sutkinja Osnovnog suda u Kolašinu Ljiljana Simonović, bivši sudija Osnovnog suda na Cetinju Duško Jovović i bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Atif Adrović razriješeni su zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije, u postupcima od 2008. do 2011.

Simonović je razriješena zato što je tokom 2008. i 2009. godine imala preko 50 odsto ukinutih odluka, ali i što godinama nije postupala u desetinama izvršnih predmeta, iako je bila dužna da to uradi hitno. U jednom predmetu sutkinja je čak prekinula postupak zbog smrti tuženog, koji je bio živ.

Savković je razriješen zato što u mnogim predmetima nije postupao po više godina, zbog čega je u nekim došlo i do zastare krivičnog gonjenja.

Novaković takođe godinama nije postupala u izvršnim predmetima ili je postupala pogrešno. Ona je, nakon toga, nastavila da radi kao advokatica. Međutim, nedavno je osuđena na tri godine zatvora za produženo krivično djelo prevare i produženo krivično djelo falsifikovanja isprave. Tereti se da je naplaćivala lažne troškove od 160.000 eura u više od 20 predmeta. Ta presuda još nije pravosnažna.

Bivši sudija Jovović je dobio otkaz zato što je, tokom 2009, kasnio pri izradi preko 150 presuda. Prema ZKP-u presuda koja je objavljena mora se napisati i otpremiti u roku od mjesec dana, a u složenim postupcima u roku od dva mjeseca. Bivšem sudiji Jovoviću, sada advokatu, je za neke presude trebalo i do osam mjeseci.

NEMA ODGOVORNIH ZA ZLOČINE, ALI IMA ZA KRAĐU STRUJE

Slučaj sudije Adrovića slikovito pokazuje kako sudija može biti razriješen i zbog mnogo blažih prestupa od onih koji mnogi predstavnici pravosuđa čine godinama.

Adrović je razriješen jer je uslovno kaznio čovjeka koji je krao struju, a kasnije platio EPCG i više para nego što je potrošio. Ovaj optuženi je, međutim, ranije bio osuđen na 45 dana zatvora zbog ugrožavanja saobraćaja, pa se SS u odluci o razrješenju Adrovića pozvao na odredbu KZ da se uslovna osuda ne može izreći ako neko u roku od pet godina počini novo krivično djelo.

U svim ovim postupcima predsjednica SS bila je Vesna Medenica kojoj se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja. SDT Medenicu tereti da je kao pripadnica kriminalne organizacije koju je formirao njen sin Miloš Medenica podstrekavala sudije raznih sudova da donose odluke u korist stranaka, koje su zauzvrat davale mito ili su s njom u kumovskim vezama.

Trenutno su u toku i krivični postupci protiv sudija Danila Jegdića i Blaža Jovanića i sutkinja Marije Bilafer i Milice Vlahović-Milosavljević.

Sutkinja kotorskog Osnovnog suda Bilafer sumnjiči se za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je donosila nezakonite sudske odluke o uknjižbi u zoni morskog dobra. Iz SDT-a nije odgovoreno na pitanja CIN-CG u kojoj je fazi ovaj postupak i da li je protiv sutkinje podignuta optužnica.

Sutkinja Privrednog suda Vlahović-Milosavljević je optužena za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist Medeničinog kuma, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su teže povrijeđena prava druge stranke.

Njen suspendovani šef u Privrednom sudu Jovanić optužen je da je bio organizator kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu, pravila fiktivne troškove i lažne procjene, čime je osam kompanija oštećeno za više stotina hiljada eura.

Od početka rada SS donijeta je 21 odluka o suspenziji sudija - Branislava Grujića, Snežane Dragojević, Željka Šupljeglava, Žarka Savkovića, Zorice Novaković, Zorana Lekića, Zorana Ašanina, Milorada Marotića, Ilijaza Kroma, Isada Jašarovića, Arifa Spahića, Ljiljane Simonović, Nikole Tomića, Vidomira Boškovića, Nedeljka Mrdaka, Atifa Adrovića, Lazara Akovića, Danila Jegdića, Marije Bilafer, Milice Vlahović-Milosavljević i Blaža Jovanića.

Odluka o suspenziji, to jest privremenom udaljenju, se donosi ukoliko je protiv sudije ili tužioca pokrenut krivični postupak za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije, određen pritvor ili ukoliko je u toku disciplinski postupak o razrješenju.

Osim već razriješenih sudija i četvoro protiv koji je postupak još u toku, gotovo svi ostali suspendovani su dali ostavke i time onemogućavali vođenje disciplinskih postupaka.

I Vesna Medenica, koja je gotovo tri decenije bila na čelnim funkcijama u pravosuđu, izjegla je da SS razmatra njen slučaj, jer je podnijela ostavku prije nego što je protiv nje pokrenut krivični postupak.

DUGO TRAJANJE POSTUPKA BACA SJENKU NA ISTINU

Dugogodišnja sutkinja i bivša članica SS Ana Perović-Vojinović za CIN-CG kaže da je sigurna da krivični postupci koji se vode protiv čelnika pravosudnih institucija i sudija neće biti neslavno okončani:

“Međutim, opravdana je bojazan u pogledu trajanja postupka, jer dugo trajanje postupka uvijek baca sjenku na istinu koja se utvrdi u proceduri, razvodnjavaju je i ista gubi na snazi.”

Trebalo bi, kaže Perović-Vojinović, da postoji konsenzus da se ovim postupcima da prioritet i apsolutna posvećenost, da bi se došlo do kvalitetne presude koja je stručno utemeljena i argumentovana.

“Znači, kraći rokovi u zakazivanju pretresa, temeljna i brza obrada rezultata dokaznog postupka, i dobro vladanje kompletnim spisima predmeta”, kaže ova sutkinja Upravnog suda.

Ona ocjenjuje da je disciplinska odgovornost sudija nesporno jedno od najvažnijih pitanja od kojih zavisi efikasno pravosuđe.

“Svjedoci smo mnogih negativnih dešavanja u sudstvu, u posljednjih par godina, a posebno nemoć da se situacije u kojima postoji sumnja da se prave krupne greške zbog nestručnosti ili sumnja na korupciju riješe adekvatno i brzo.”

Perović-Vojinović je bila članica SS od jula 2018. do jula 2022. godine. Ona ističe da je SS u tom periodu posebno “mučila” disciplinska odgovornost sudija, kao i neefikasan, prevaziđen i neprimjenljiv Zakon o Sudskom savjetu i sudijama.

Objašnjava da Zakon disciplinske prekršaje uopšteno definiše, što u praksi ima za posljedicu da se prijava nerijetko odbaci.

I predstavnica HRA Vesković pojašnjava da su zakonski opisi nekih disciplinskih prekršaja nosioca funkcija, ne samo u sudstvu, već i u tužilaštvu, suviše neodređeni, proizvoljno se tumače, što vodi izbjegavanju utvrđivanja odgovornosti, pa se dešava da se sudije i tužioci nejednako tretiraju.

Neophodno je, dodaje pravna savjetnica HRA, unaprijediti zakonodavni okvir, posebno kada je u pitanju kršenje Etičkog kodeksa i disciplinskih prekršaja:

“Razlika nije beznačajna, jer disciplinski prekršaji povlače ozbiljne sankcije za razliku od etičkih prekršaja, koji su praktično nekažnjivi.”

NE DOZVOLITI OSTAVKU DOK SE VODI DISCIPLINSKI POSTUPAK

Perović-Vojinović ukazuje i da je problematično pitanje mogućnosti davanja ostavke od strane sudije i to u slučajevima kada postoji sumnja da je svojim ponašanjem počinio teži disciplinski prekršaj.

“Smatram da sudije kao javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost pred građanstvom, te da bi Zakonom trebalo riješiti ‘pravnu moć’ ostavke, na način da disciplinski prekršaj mora imati prioritet.”

I Vesković ističe da je ova praksa problematična, te da je i HRA predložio da se, izmjenama Zakona, propiše da se ostavka ne razmatra za vrijeme trajanja disciplinskog postupka.

Međutim, Ministarstvo pravde je to odbilo s obrazloženjem da je Ustavom propisano da sudijska funkcija, između ostalog, sudiji prestaje i kada to sam zatraži.

Vesković pojašnjava da u Srbiji postoji zakonska mogućnost da se ostavka ne prihvati do završetka disciplinskog postupka, te da i u njihovom Ustavu piše da sudiji prestaje funkcija i kada to sam zatraži, pa to nije bio razlog da se ova odredba ne usvoji.

Pravna savjetnica HRA ocjenjuje da je problem i u pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti zato što članovi SS i TS, kao ni disciplinski tužilac, nemaju ovlašćenje da pokrenu postupak utvrđivanja odgovornosti sudije ili tužioca. To bi trebalo mijenjati. Svaki član SS i TS bi trebalo da ima ovlašćenje da pokrene disciplinski postupak, ističe ona.

To što određeni slučajevi nikada nisu procesuirani, a zakonski uslovi su to omogućivali, pokazuju i da nije samo problem u zakonodavnom okviru, već i u nedostatku proaktivnosti ili volje nosilaca pravosudnih funkcija da pokrenu postupak protiv svojih kolega, kaže pravna savjetnica HRA.

Vesković navodi slučaj sudije Milosava Zekića, koji je obavljao sudijsku funkciju skoro godinu dana nakon što je pravosnažno osuđen za krivično djelo, iako je odmah morao biti razriješen.

“Predsjednica Vrhovnog suda tada je bila Vesna Medenica, znala da se protiv Zekića vodi krivični postupak, ali nije pokrenula disciplinski postupak protiv njega ni kad je osuđen.”

Ovakvo ponašanje predsjednika suda predstavlja osnov za razrješenje sa predsjedničke funkcije, zaključuje Vesković.

“Nije nam poznato ni da se postavilo pitanje zakonitosti odluka koje je sudija Zekić donosio u vrijeme kada više nije mogao biti sudija.” Tek nakon godinu dana od osude, on je podnio ostavku.

Trenutna vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković, koja je i članica SS je za CIN-CG rekla da nije u njenoj nadležnosti da govori o odgovornosti sudija i uputila nas na Disciplinsko vijeće SS.

Međutim, i iz disciplinskog vijeća SS ostali su nijemi na naša pitanja i molbe da odgovore, što dosta govori o tome koliko su spremni da mijenjaju sistem.

Sudiji Osnovnog suda u Podgorici Danilu Jegdiću sudi se već šest godina, a još nije donijeta ni prvostepena odluka. Optužen je za produženo falsifikovanje službene isprave za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina, s tim da kod produženih krivičnih djela sud može izreći strožu kaznu od propisane.

U odgovoru nikšićkog Osnovnog suda u kome se vodi ovaj predmet, za CIN-CG je rečeno samo da je postupak i dalje u toku kod sudije Save Mušikića.

Koliko će trajati procesi nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda i suspendovanom predsjedniku Privrednog suda? Po tome kako su počela suđenja, po čestim odlaganjima pretresa, moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude.

Ispitivati razloge zastarijevanja

Dosadašnja praksa postupanja oba savjeta, po pritužbama na rad sudija i tužilaca kao i godišnji izvještaji o radu, pokazali su da postoje brojni slučajevi zastarijevanja krivičnog gonjenja, podsjeća Vesković.

“Međutim, u praksi su izostale provjere i pokretanje postupaka za eventualno utvrđivanje njihove odgovornosti.”

Zbog toga bi bilo posebno važno, ističe Vesković, obezbijediti da se ispituju razlozi zastarijevanja krivičnog gonjenja, a u slučaju da se utvrdi odgovornost sudije ili tužioca, da to ima uticaj na ocjenjivanje, napredovanje i razrješenje.

Nema napretka oko utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Maja BORIČIĆ

Specijalni tužilac Saša Čađenović disciplinski je kažnjen prije 11 godina, zato što je, kao tužilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici, samovoljno oduzeo predmet dodijeljen drugom tužiocu. Čađenović je trenutno u zatvoru zbog optužbi da je bio dio kriminalnog klana.

U odluci Tužilačkog savjeta (TS) iz 2012. godine, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Čađenović je kažnjen sa 15 odsto od plate na tri mjeseca, za neuredno vršenje tužilačke funkcije:

“Tako što je 24.10. 2012. zahtijevao od tehničkog sekretara ODT Podgorica V. M. da mu preda predmet, koji je osnovni državni tužilac u Podgorici LJ. K. dodijelila u rad zamjeniku tužioca I. P., a zatim je bez znanja tužioca i obrađivača predmeta spriječio ekspedovanje odluke koju je obrađivač donio i sa kojom odlukom se prethodno državni tužilac saglasio, neovlašćeno izradio drugu odluku, potpisao se kao obrađivač i predao tužiocu na kontrolu”.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT), 11 godina kasnije, podiglo je optužnicu protiv Čađenovića zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i šest krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja.

Čađenović je optužen da je sredinom 2020. postao pripadnik kriminalne organizacije “kavački klan”, sa zadatkom da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće postupke protiv organizatora i članova te kriminalne organizacije. Čađenović je onemogućavao otkrivanje izvršioca najtežih krivičnih djela, da im se odredi pritvor, iz spisa uklanjao izvještaje koje je EUROPOL dostavljao, ali i krivične prijave koje je policija podnosila protiv njih, piše, između ostalog, u optužnici.

Nijedan tužilac od početka rada TS u Crnoj Gori nikada nije razriješen. Samo je tužiteljka Romina Vlahović bila otpuštena zbog nestručnog i nesavjesnog rada, ali je ubrzo vraćena na posao, jer je odluka TS o njenom razrješenju poništena.

U posljednjih deset godina, nije čak bilo ni novčanih kazni u disciplinskim postupcima koje je vodio TS, osim za tužioca ODT u Podgorici Nikolu Boričića, ali je i ta odluka ukinuta, pa je tužilac u ponovnom postupku oslobođen.

Mnogi su tužioci, međutim, dali ostavku prije pokretanja postupka za razrješenje, te time spriječili vođenje disciplinskih postupaka. Protiv pojedinih koji su pravili ozbiljne greške, postupci nijesu ni pokretani, a neki su, u međuvremenu, i napredovali.

Ako i dođe do krivičnih postupaka protiv tužilaca i sudija, obično se odugovlače godinama i često “neslavno” završe. U disciplinskim postupcima u najboljem slučaju izricane su simbolične kazne - smanjenje plate par mjeseci.

U posljednjem nezvaničnom dokumentu tkz. non paper Evropske komisije (EK), ističe se da praktično nema napretka kada je riječ o utvrđivanju odgovornosti sudija i tužilaca:

“Promovisanje i sprovođenje profesionalnih standarda i etike sudija i tužilaca i dalje predstavljaju izazov. Ograničeni rezultati i nedostatak proaktivnosti od strane oba Savjeta”.

Iz TS za to krive zakonska rješenja koja, kažu, nijesu dobra jer ostavljaju prostor za slobodno tumačenje.

U posljednje vrijeme pokrenuti su postupci protiv nekih od čelnika pravosuđa, uključujući nekadašnju predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, specijalnog tužioca Sašu Čađenovića…

“Koliko je temelj pravosuđa i pravde u Crnoj Gori poljuljan, najbolje svjedoče slučajevi hapšenja onih koji su je dijelili, sa oprezom na sklonost ka selektivnoj pravdi, koja za Crnu Goru nažalost nije izuzetak, već više pravilo”, ističe direktorka Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Ona ocjenjuje da je za dalju reformu potrebno popuniti sva mjesta u sudskoj i tužilačkoj organizaciji što kvalitetnijim kadrovima, ali i razmotriti uvođenje “vetinga”.

Direktorka CEGAS-a naglašava da bi TS, kao i Sudski savjet (SS), trebalo da učine značajno više, kako bi do ključnih promjena što prije došlo:

“Funkcionalnost oba savjeta, ali i transparentnost, mora biti povećana i voditi do konkretnih rezultata”.

Vlahović razriješena pa vraćena na posao

Jedina odluka TS o razrješenju protiv Romine Vlahović kasnije je poništena i ona je vraćena na posao.

Tužiteljka Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Romina Vlahović razriješena je u disciplinskom postupku u aprilu 2013. zbog nestručnog i nesavjesnog vršenja tužilačke funkcije. U toj odluci piše da je tužiteljka donosila nezakonite odluke u određenim predmetima, da, bez opravdanih razloga, nije postupala u predmetima koji su joj dodijeljeni u rad, da je predmete držala u kući i na zahtjev tužioca odbijala da ih vrati. Da predmete nije razmatrala sa dovoljno pažnje i stručnosti i odugovlačila postupke, piše u obrazloženju. Njena postupanja dovodila su do toga da su se krivične prijave morale odbaciti u nekim predmetima, piše u poništenoj odluci TS.

Nekoliko dana prije donošenja ove odluke, Vlahović je podnijela ostavku, međutim, TS je tada ocijenio “bespredmetnom”.

Protiv Vlahović je prije disciplinskog pokrenut i krivični postupak - u januaru 2013. zbog krađe dvije kreme u “Kozmetiks marketu”. Prvostepenom presudom proglašena je krivom, ali je Viši sud oborio tu odluku. Predmet je vraćen na ponovno suđenje, koje je obustavljeno zbog izmjene zakona da se gonjenje za krađe čija je vrijednost manja od 150 eura preduzima po privatnoj tužbi. Vlasnik radnje nije gonio Vlahović.

Osim što je vraćena na posao, dobila je i odštetu od 21.000 eura za zarade koje su joj umanjene ili nijesu isplaćene, od februara 2013. do avgusta 2014., ali i za neisplaćene stanarine za taj period.

Tužilac istog tužilaštva Nikola Boričić se, u disciplinskom postupku, teretio da je nepostupanjem doveo do zastare u 13 krivičnih predmeta i zbog toga ga je TS kažnio simbolično - 20 odsto od plate, tri mjeseca. Vrhovni sud je ukinuo tu odluku, sa obrazloženjem da nema dokaza da je postupanje tužioca uticalo na zastaru predmeta, pa ga je Disciplinsko vijeće TS oslobodilo odgovornosti.

Boričić je tvrdio da je ovaj postupak bio odmazda rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice i bivšeg v. d. VDT-a Dražena Burića, jer je odbio da postupa po njihovim nezakonitim nalozima, a posebno nakon što je odbio da nezakonito djeluje u predmetu koji je javnosti poznat kao Belivuk - Miljković, odnosno da nije htio da učestvuje u ukidanju zabrane za ulazak tih osoba u Crnu Goru.

Zbog tog predmeta nedavno je pokrenut i disciplinski postupak protiv Medenice, koji se takođe neslavno završio. TS je odbio da raspravlja o predlogu za razrješenje Medenice, jer nije dobro sastavljen optužni akt. I ova odluka će se, prema saznanjima CIN-CG-a, naći na Vrhovnom sudu (VS).

Zamjenica disciplinske tužiteljke Tanja Nišavić podnijela je VS žalbu, kojom traži da se ukine odluka TS i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužilac optužen za kamatašenje čeka Viši sud

Iz TS je, na zahtjev CIN-CG-a da dostave sve odluke o razrješenju i privremenom udaljenju tužioca, rečeno da su na sajtu objavljeni podaci od 2015. od kada funkcioniše Sekretarijat TS, te da oni trenutno nemaju uvid u arhivu te institucije, jer još nije u elektronskoj formi.

Na sajtu se nalaze samo tri odluke o privremenom udaljenju Saše Čađenovića, Gruja Radonjića i Lidije Mitrović.

Iz Osnovnog suda u Kotoru saopšteno je za CIN-CG da se postupak protiv suspendovanog tužioca Višeg državnog tužilaštva Gruja Radonjića već godinu dana nalazi u Višem sudu, po žalbi na prvostepenu presudu.

Postupak protiv Radonjića pokrenut je još 2018. godine. On je u aprilu prošle godine prvostepeno osuđen na minimalnu kaznu od godinu dana zatvora zbog produženog zelenaštva i 1.000 eura. Optužen da je kamatašenjem “zaradio” oko 44.000 eura. Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za zelenaštvo je predviđena novčana kazna i kazna zatvora od jedne do osam godina.

Tužiteljka SDT Lidija Mitrović je optužena da je zloupotrijebila položaj u slučaju “Klap”, zato što je petorici optuženih omogućila da izbjegnu krivično gonjenje.

SDT je u predmetu “Klap” optužilo 19 osoba za utaju poreza i doprinosa, čime je državni budžet oštećen za 2,6 miliona eura.

CIN-CG je ranije pisao i da je većina optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz slučaja “Klap” sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Boris Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Tužilac Srđa Jovanović iz Kotora podnio je ostavku, nakon postupka koji je SDT pokrenuo protiv njega, čime je izbjegao vođenje disciplinskog postupka. SDT je pokrenuo postupak protiv Jovanovića prije više od godinu dana zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili u kojoj je fazi ovaj postupak, te da li je podignuta optužnica protiv bivšeg tužioca.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću rečeno je za CIN-CG i da je postupak protiv tužioca Vukasa Radonjića, zbog sumnji u porodično nasilje, još u fazi izviđaja.

Tužioca SDT-a je još u maju mjesecu supruga prijavila za porodično nasilje, ali nikšićko tužilaštvo već tri mjeseca ne donosi odluku da li će goniti Radonjića.

Nema napretka u odgovornosti sudija i tužilaca

Evropski zvaničnici ističu i da je u Crnoj Gori potreban bolji nadzor nad radom pravosuđa, uključujući temeljnije i nenajavljene inspekcije:

“Etičke komisije Sudskog i Tužilačkog saveta u postupanju u predmetima nijesu dovoljno djelotvorne i konzistentne”.

I direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ocjenjuje da je (ne)sprovođenje i (ne)funkcionisanje sistema unutrašnje kontrole, ali i spoljne, ključni razlog neprocesuiranja sudija i tužilaca:

“Specijalno državno tužilaštvo za pet godina zaredom, nijednom nije imalo kontrolu od strane Vrhovnog državnog tužilaštva, a kašnjenja kontrole od strane viših nad osnovnim, takođe nije bila novina”.

Ona naglašava i da je za sedam godina rada Komisije za odlučivanje po pritužbama u pogledu utvrđivanja zakonitosti rada tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, podneseno 667 pritužbi, od čega je svega 39 proglašeno osnovanim.

“Za posljednjih sedam godina, utvrđeno je i samo 10 disciplinskih prekršaja (kažnjenih najnižim sankcijama) i šest slučajeva povrede načela Etičkog kodeksa, koje neposredno ne mogu uticati na ocjenjivanje rada, jasno je koliko je svrsihodan i uspješan sistem same kontrole”.

Evropski zvaničnici napominju i na različitu praksu SS i TS kada je u pitanju netačno prijavljivanje imovine Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Objašnjavaju da disciplinska komisija SS nije sankcionisala sudije za tu vrstu nedoličnog ponašanja, dok je TS sankcionisao tužioce smanjenjem njihove plate za 20 odsto.

“Nezavisnost, odgovornost i profesionalizam pravosuđa mora se unaprijediti”, zaključuju iz EK.

Popović Kalezić ističe da kontrolu najbolje oslikava činjenica da je do sada samo jedan tužilac u Crnoj Gori dobio tri, a da su svi ostali ocijenjeni najvisočijom ocjenom, koja im daje mogućnost za dalje napredovanje. Zaključuje da su nužne zakonske izmjene oko kontrole i utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu.

TS čeka zakonske izmjene

Član TS Stevo Muk ocjenjuje da odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti treba vratiti svim članovima TS, jer je sada ta odgovornost i pravo u najvećem dijelu u Disciplinskom vijeću TS. Muk ističe da je to loša praksa, koja mora biti prevaziđena “uz malo dobre volje koje na čelu Savjeta u proteklih godinu i po dana nije bilo”.

I on naglašava da su neophodne izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, kako u dijelu koji propisuje sam postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti, tako i u dijelu opisa disciplinskih prekršaja:

“Moguće da je potrebno proširiti krug inicijatora disciplinskog postupka ili eventualno utvrditi da svako može podnijeti inicijativu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Odluka o pokretanju disciplinskog postupka bi u krajnjem ostala na disciplinskom tužiocu”, kaže Muk za CIN-CG.

Objašnjava da je zabluda da TS odlučuje o disciplinskoj odgovornosti.

“Jedini takav slučaj je bila inicijativa za razrješenje rukovoditeljke Višeg tužilaštva u Podgorici Lepe Medenice, a on je zaustavljen prije nego je Tužilacki savjet došao u priliku da utvrdi istinu i donese odluku”, navodi Muk.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodilac državnog tužilaštva, rukovodilac neposredno višeg državnog tužilaštva, vrhovni državni tužilac, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 50 odsto rezultata u pogledu kvantiteta rada, osim ako državni tužilac ne da valjane razloge zbog kojih nije ostvario rezultate; započne vršenje poslaničke ili druge javne funkcije ili profesionalno obavljanje druge djelatnosti; bude ocijenjen dva puta uzastopno ocjenom ne zadovoljava; ima dva puta izrečenu disciplinsku sankciju za teže disciplinske prekršaje; učini teži disciplinski prekršaj kojim je nanijeta značajna šteta po ugled državnog tužilaštva.

Vd VDT Tatjana Begović je za CIN-CG istakla da je u toku rad na izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu: “Predstavnici Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, članovi Radne grupe, nastoje da konkretnim predlozima daju doprinos da se određene norme koje se odnose i na disciplinsku odgovornost dodatno preciziraju”.

Begović naglašava da Državno tužilaštvo u svom radu prepoznaje isključivo učinioce krivičnih djela, ko god oni bili i koju god funkciju obavljali: “Ukoliko postoji sumnja da je neko učinio krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, prema njemu se postupa na isti način, bez obzira na to da li je riječ o državnom tužiocu, sudiji ili predstavniku bilo koje druge profesije”.

U odnosu na državne tužioce protiv kojih je pokrenut krivični postupak, TS u trenutnim fazama postupaka, pojašnjava Begović, donio je jedine moguće odluke, a to su odluke o suspendovanju: “Zakonom o državnom tužilaštvu je propisano da ukoliko je državni tužilac osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje tužilačke funkcije to predstavlja najteži disciplinski prekršaj”.

Međutim, to nije i jedini način da tužilac bude razriješen. To se, prema zakonu, može uraditi i zbog nestručnog i nesavjesnog rada. Takvih slučajeva, sudeći po odlukama TS, nije bilo u Crnoj Gori.

Vesković: Katnića trebalo disciplinski kazniti

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Marija Vesković ocjenjuje za CIN-CG da bi trebalo dati disciplinskom tužiocu ovlašćenje da inicira pokretanje disciplinskih postupaka. Takođe, ističe ona, treba uzeti u obzir i predlog Venecijanske komisije iz 2015. godine da se za disciplinskog tužioca izabere osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja odgovornosti.

Kao primjer navodi slučaj bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji nikada nije odgovarao zbog objavljivanja saopštenja sa izvodima iz transkripata materijala dobijenog primjenom mjera tajnog nadzora, a što predstavlja teži disciplinski prekršaj. Katnić je iznosio informacije koje je saznao u predmetima i koristio funkciju za ostvarivanje svojih privatnih interesa.

“Ni tadašnji v. d. VDT-a Ivica Stanković, ni ministar pravde Vladimir Leposavić nijesu uradili ništa iako su imali zakonsko ovlašćenje da pokrenu postupak protiv Katnića”.

Da cijenu stanova često ne prati i kvalitet, uvjerile su se vlasnice nekretnina u zgradi firme “Euroglobus doo Podgorica”, u naselju Blok IX u Podgorici. Vjerovale su da su tokom izgradnje kupile moderne apartmane u zelenom, pametnom objektu, a dobile su neuslovan prostor za život

Andrea JELIĆ

Kada je 2021. potpisivala ugovor o kupovini nepokretnosti u izgradnji za nekretninu u zgradi rezidencijalnog tipa koju je firma “Euroglobus doo Podgorica” gradila u naselju Blok IX u Podgorici, Nevena (pravo ime poznato redakciji) je mislila da kupuje moderan stan u zelenom smart objektu.

Prodavac i vlasnik “Euroglobusa” Božo Zejak ju je, kako kaže, prilikom obilaska stana prije potpisivanja ugovora ubijedio da će biti uloženi najbolji materijali, a da će zgrada imati SPA centar, teretanu, garaže izgrađene uz pomoć novih tehnologija, recepciju, batlera, kao i da će objekat biti energetski samoodrživ i imati solarne panele.

“Pokazivao mi je gdje treba da postavi pokretne brisoleje na fasadi zgrade, gdje će biti rampa i kako ću dobiti karticu za ulazak na posjed”, priča ova žena za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na video prezentaciji dostupnoj na Jutjub kanalu Boža Zejaka od prije četiri godine vidi se kako je zgrada trebalo da izgleda nakon završetka radova. Raskošno, luksuzno i inovativno.

Međutim, Nevena se sada gorko kaje.

Animacija i obećanja bila su privlačna, a realnost je nešto sasvim drugo.

Prilaz zgradi, koja je trebalo da bude završena 2020. godine – sudeći po roku za završetak radova na koji se Zejak obavezao u ugovorom, a u koje je CIN-CG imao uvid, još nije asfaltiran. Pristup nije omogućen osobama sa invaliditetom.

Zgrada nema uslovnu zaštitnu ogradu na stepenicama – od plastike je, nije dobro učvršćena i na dodir se pomjera, pa je stanare strah da se ne obruši i da se neko povrijedi. Malo jače oslanjanje na ogradu moglo bi biti opasno, posebno za djecu i stare. Zgrada nema efikasnu zvučnu izolaciju, a pojedine stanove dijele samo gipsani zidovi, pa stanari čuju jedni druge i kad govore ne podižući ton. Po zajedničkim hodnicima, terasama, u stanovima i danas vise kablovi od instalacija.

“Kada sam obilazila stan nije mi ni palo na pamet da kucnem o zid da provjerim je li od čvrste gradnje. Ni u snu nijesam pomislila da bi me neko, ko mi je tako lijepo predstavio zelene, održive tehnologije gradnje, mogao prevariti i pregradnim zidom od gipsa između mog i tuđeg stana”, navodi Nevena.

U zgradi ventilacija nije adekvatno riješena, razni mirisi se šire objektom. Kada smo mi istraživali radove u zgradi, ni aparati za gašenje požara nijesu bili postavljeni.

Od solarnih panela nema ništa, a ni bazen još nije u funkciji.

Vlasnik preduzeća “Euroglobusa” Božo Zejak za CIN-CG tvrdi da će sve obećano biti ispunjeno – kada se završi gradnja susjedne ulice. “Objekat ne može biti završen dok god se ulica do njega ne završi. Garažu i bazen do tad ne mogu da sredim, jer nijesu riješena brojna pitanja, poput komunalija”.

Zejak navodi da Glavni grad nije ispoštovao odluku kojom se investitori oslobađaju plaćanja 100 eura po metru kvadratnom solarnog panela. “Mi planiramo 900 kvadrata solarnih panela na zgradi”.

Tvrdi i da mu se niko od nezadovoljnih stanara nije obraćao i žalio.

“Žalila sam se više puta investitoru, tužila sam ga više puta. Čekam ishod na sudu. Prevario me. Pri kupovini uopšte nijesam znala da je projekat po kojem je rađena zgrada mijenjan… Ja sam kupila jednu stvar, a dobila sam sasvim drugu. Uložila sam mnogo novca, vremena i živaca… Ja sam sada uništena”, kaže uznemireno Nevena, inače penzionerka, koja je prodala jednu nekretninu da bi kupila udoban stan, dok pokazuje loše i nezavršene radove.

Prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni prodat kao stan

I Sofija (pravo ime poznato redakciji) je dovedena u zabludu kada je kupovala stan u izgradnji. Prema ugovoru, trebalo je da bude na prvom spratu, a dobila je stan na visokom prizemlju. I to nije sve: u katastru se njen stan vodi kao nestambeni prostor.

“Predstavljen mi je projekat koji je lijepo prikazivao kako je trebalo da izgleda i na kojoj visini da bude moj stan. Ništa od toga nijesam dobila! Kako je moguće da je prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni, meni prodat kao stambeni? Znam da ovdje ne mogu da živim i da ću da gledam da ga prodam, mada će se to teško desiti zbog stanja u kojem se ova nekretnina nalazi”.

Sofija se nije nikad uselila: samo povremeno svrati, ali zidovi su već popucali, lajsne su odlijepljene, a pojedina vrata se otvaraju na pogrešnu stranu i postavljena su ukrivo. Lavabo u kupatilu pričvršćen je drvetom, odvod za vodu u tuš kabini je pogrešno postavljen, tako da plavi na sve strane, nema ni sifona. Na terasi nema okapnica, niti adekvatnog odliva.

“Ovdje su postavljeni najjeftiniji materijali, a nama je predstavljeno da se radi o vrhunskom projektu. Pitanje je kako sve ovo prolazi mimo kontrole nadležnih institucija i ko će zaštititi građane od ove prevare”, pita se Sofija, dok nervozno pokazuje kako se dio vrata odvaljuje od zida.

I Nevenin stan je u sličnom stanju, mada je ona u međuvremenu uložila u njega još novca kako bi bio useljiv. “Samo za zaštitna stakla u kuhinji koja nema pločice i block out zavjese koje me štite od svjetlosti od ogromnih prozora na kojima nema roletni dala sam par hiljada eura. Izgorjela sam od vrućine prethodnih dana. Klima se ne osjeća. Gledam u nebo i čekam zahlađenje”, priča ona.

“Euroglobus” ilegalno sprovodio radove, kvadrat prodavao čak 3 700 eura

Zejak je sprovodio radove iznad drugog sprata “suprotno revidovanom Glavnom projektu iz 2018. godine”, kaže se u rješenju Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma iz 2021. kojim se ovoj firmi oduzima licenca projektanta i izvođača radova i naređuje usklađivanje radova sa projektnom dokumentacijom.

Zejak za CIN-CG kaže da je postupio po rješenju nadležnog Ministarstva, a da se samo radilo, kako kaže, o problemu zbog takozvanog betonskog platna koje je “ukinuto i dodato susjednom spratu”.

Zejak tvrdi da je sve uskladio sa propisima i da ima svu potrebnu dokumentaciju. Prije još godinu dana kvadratni metar stana u zgradi prodavao je za čak 3.700 eura, što se vidi na oglasima na sajtu Estitor iz jula 2022.

“Luksuzan stan u energetski efikasnoj zgradi na prvom spratu sa kvalitetnim liftom, spa i wellness centrom, garažom… Stan opremljen kvalitetnim materijalima i kupatilskom tehnikom visoke energetske klase… Terasa ima predivan pogled, za one koji trenutke odmora provode u čitanju literature… i komforu nesvakidašnjem za Podgoricu”, navodi se u jednom od ovih oglasa. Stanovi se i dalje prodaju.

“Vidim da potencijalni kupci i dalje dolaze, iako je ovo jedna velika prevara”, kaže Nevena.

Mnoge zgrade u Crnoj Gori bez upotrebne dozvole

Upotrebna dozvola dokazuje da je zgrada izgrađena u skladu sa zakonima, građevinskim i propisima u oblasti elektrifikacije, protivpožarne zaštite, obezbjeđivanja svih neophodnih infrastrukturnih preduslova da bi se mogla koristiti.

Trenutno važeći Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, objašnjavaju za CIN-CG iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt, zamijenio je upotrebnu dozvolu izvještajem stručnog nadzora, koji je dužan da “u konačnom izvještaju o izvršenom stručnom nadzoru navede tačne konstatacije o izvedenim radovima na građenju objekta i da pisanu izjavu da je objekat građen u skladu sa revidovanim glavnim projektom, odnosno izgrađen u skladu sa revidovanim projektom izvedenog stanja, zakonom i drugim propisima, odnosno izjavu da je objekat podoban za upotrebu i da se može namjenski koristiti”.

“Ovaj izvještaj je, po zakonu, neophodan da bi zgrada bila upisana u katastar nepokretnosti, a upotreba objekta nije dozvoljena prije upisa objekta u katastar nepokretnosti”, navode iz KANA.

Ako zgrada nema upotrebnu dozvolu (prema zakonima iz perioda prije 2017. godine) ili konačni izvještaj stručnog nadzora (u periodu nakon 2017. godine), ona po zakonu ne može da se koristi, tj. ne bi trebalo da bude useljena, niti priključena na elektro i vodovodnu mrežu, upozoravaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

“Međutim, znamo da se to u praksi ipak dešava, i da se tako oni koji žive u takvim zgradama dovode u pravnu, ali i fizičku opasnost. Ni u kom slučaju ne biste smjeli kupiti stan u zgradi koja nije upisana u katastar i koja nema sve potrebne dozvole i konačne izvještaje”, navode iz ove organizacije.

Među zgradama koje nemaju upotrebnu dozvolu ima i onih koje su izgrađene i prije nekoliko decenija.

Tako je, recimo, zgrada gradskog parlamenta u Podgorici građena devet godina. Međutim, kad su odbornici održali konačno prva zasjedanja, zgrada nije imala upotrebnu dozvolu.

Kompleks zgrada u Zagoriču, poznatih kao Tri junice, jer su izgrađene na prostoru nekadašnje stočne pijace, zbog brojnih propusta i odstupanja od glavnog projekta nikada nije prošao tehnički prijem. Tako su stanari godinama sezonu kiša dočekivali sa lavorima, krpama i poplavama, jer je krov urađen mimo projekta - umjesto crijepa postavljena je nepropisno tegola. Glavni grad je, za vrijeme mandata Miomira Mugoše gradio ove zgrade za zaposlene u Opštini kojima je stanove prodavao po povoljnim uslovima. Izvođač radova je bila firma “Cijevna komerc” vlasnika Danila Petrovića.

Slične probleme imao je i kadar nekoliko obrazovnih ustanova u Budvi. Stambena zadruga “Solidarno” izgradila je za njih lamele u naselju Dubovica. Ali, nakon obilnih padavina u februaru ove godine prokišnjavali su stanovi, parket se podigao, ulazna vrata su se zakočila…

Nedaće su doživjeli i medicinari u Tivtu za koje je Stambena zadruga “Zdravstvo” izgradila zgradu u Radovićima. Oni su se 2019. žalili da zgrada prokišnjava, da su oluci nekvalitetni i loše postavljeni, da ima problema sa liftom, a da je mermer koji je ugrađen kao podna obloga stepeništa oštećen…

“Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje”

Koliko je važno ozbiljno pristupiti kontroli izgradnje objekata najbolje opominje snimak sa jedne nadzorne kamere objavljen prošle godine, kada je sa jedne od zgrada na Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici pao dio fasade u baštu ugostiteljskog objekta “Čarolija”. Tom prilikom, umalo je stradala jedna djevojčica, jer je fasada pala tik do nje.

“Luksuz je postao omiljena jeftina fraza investitora”, piše jedan od korisnika na forumu Caffe del Montenegro u prepisci naslovljenoj “Aktuelna gradilišta u PG i ostatku CG”.

Tu građani i građanke komentarišu kvalitet i cijenu stanova u zgradama koje su radili poznati investitori…

Ima raznih iskustava. “Poslije šest godina sva zidna keramika je zrela za mijenjanje. Zidovi od rigipsa su katastrofa, savjetovano nam je da ne kačimo na njih veće televizore. Svi spojevi zidova po vertikali su popucali”, navodi se u jednom komentaru.

Drugi korisnik komentariše “moderno rješenje” investitora u jednom navodno luksuznom naselju da ne postoje vrata između hodnika i dnevne sobe. “Broj stanova puta vrata i eto uštede”.

“Često ne dozvoljavaju da priviriš tokom gradnje i da nešto sitno promijeniš. Drug se dogovorio da mu stave trostruki gips na dio zida gdje ide TV i da doplati za zvučnu izolaciju ispod parketa… Ništa nijesu ispoštovali”, kaže još jedan korisnik.

“Gotovo da nema više humanih zgrada… Kutije obične. U katastrofu ne računam jedino stare blokove koji imaju drvorede, trotoare, parkove... Mada se i oni utopiše u beton”, piše jedna korisnica ovog foruma.

Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje, kaže za CIN-CG jedan monter suve gradnje koji je želio da ostane anoniman. On radi na gradilištima preko 15 godina. “Bezbroj je primjera stambeno-poslovnih zgrada za koje investitori imaju dozvolu za određeni broj spratova, ali naknadno ilegalno povećavaju spratnost. Pregrade sprat gipsanim zidovima tako da to ‘ne vidi inspekcija’ i kada oni pođu, skinu te zidove i investitor onda ima hiljadu kvadrata prostora koji prodaje ili izdaje… Svako danas pravi zgrade, ljudi bez škole i znanja. Investitori ulože po kvadratu par stotina eura, a prodaju ga najmanje troduplo više…”.

Nagledao se svega i svačega.,,U većini slučajeva, radnik ili majstor uopšte nema kontrolu nad poslom koji izvodi, ne prate se standardi struke, jer je investitor često pohlepan i nerijetko u nekoj sprezi sa vlastima. Za vlasnike obično radi tridesetak radnika, najmanje po 10 sati, šest dana u nedjelji. Radnici jedva preživljavaju, često nemaju osiguranje, pravo na bolovanje, odmor… Sve se radi bez osnovne zaštite na radu. Kod nas je sada mnogo strane jeftine radne snage. Oni su zamijenili naše radnike koji sve više emigriraju u zapadnu Evropu, Ameriku, pa i dalje”.

Ozbiljnija kontrola, ističe on, mora da postoji. “Naša država nema građevinsku inspekciju koja radi svoj posao kako treba. Od kad radim tek sam se dva puta sreo sa ovom inspekcijom, i to oba puta 2015. na Porto Montenegru, gdje je glavni izvođač bila jedna njemačka firma”.

Kontrola izgradnje objekata, upozorava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji, uglavnom zavisi od zainteresovanosti inspekcijskih organa i primjene Zakona o izgradnji objekata.

“Kako je Zakon bio više nego loš, njegova primjena nije mogla dati dobre rezultate. Trenutno čekamo novi zakon, s nadom da će se ovoga puta uvažiti glas struke. Imam utisak da je Ministarstvo uvidjelo katastrofalne posljedice postojećih propisa, ali sad je glavno pitanje u kojoj će mjeri uvažiti naše primjedbe i da li ćemo dobiti efikasna zakonska rješenja, ne samo na papiru”, kaže on.

“Ako govorimo uopšteno, o poštovanju dobre projektantske prakse u domenima prostranosti, orijentacije, osunčanosti itd. stanova u novogradnji, na svakom koraku možemo naići na kršenje ovih načela. Investitori žele da na svakoj parceli izgrade najveći mogući broj stanova, a mehanizmi kontrole nijesu dovoljno jaki da osiguraju da ti stanovi ispunjavaju osnovne uslove za udobno stanovanje. Tako dobijamo npr. dvosobne stanove površine manje od 60 metara kvadratnih, u kakvim živi veliki broj naših sugrađana”, objašnjavaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

Ističu da je Pravilnik o uslovima za izradu tehničke dokumentacije za stambenu zgradu usvojen nedavno, početkom jula ove godine i da će početi da se primjenjuje od 1. januara sljedeće godine. “Tada će prestati primjena dva pravilnika koji su se odnosili na ovu oblast, a koje smo naslijedili iz SFRJ: Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za izgradnju stambenih objekata po sistemu modularne koordinacije mjera iz 1969. godine i Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za provjetravanje u stambenim zgradama iz 1970. godine… Ostaje da vidimo kako će biti sprovođene odredbe nedavno usvojenog Pravilnika koji, između ostalog, propisuje minimalne površine stanova i prostorija u stanu”.

Na primjer, površina dnevnog boravka u dvosobnom stanu moraće da bude najmanje 22 metra kvadratna, a dvosoban stan moraće da ima površinu od najmanje 71,3 metra kvadratna. “Suvišno je i reći koliko postojećih stanova, izgrađenih u posjednjih petnaest godina, ne zadovoljava ove parametre”, navode iz KANA.

Iz ove organizacije primjećuju da stanje u prostoru jasno pokazuje da kontrola građevinskih procesa nije uspješna i da su neki od mehanizama kontrole kroz koje projekat prolazi do predaje nekretnine vlasniku, ili čak svi ti mehanizmi, zakazali u određenoj mjeri. “To znači da nadležne institucije, čiji je posao sprovođenje zakona i podzakonskih akata koji regulišu gradnju, nemaju snagu da taj posao obave kako treba”.

Trenutno je u toku izrada Nacrta Stambene politike Crne Gore za period od 2021. do 2030. godine. Iz organizacije Mreža za otvoreni dijalog sugerisali su da je “potrebno uvesti mjere koje bi garantovale poštovanje standarda kvaliteta i poboljšale kvalitet gradnje, budući da to nije uvijek slučaj”.

Projektovanje uslovljava dobitak od prodaje

 

,,Kako je naše građevinarstvo pretežno okrenuto ka izgradnji stambenih zgrada za prodaju, upravo taj tržišni momenat opredjeljuje projektovanje danas. U ovoj vrsti gradnje glavni moto je što veća razlika između izdataka za izgradnju i očekivanog dobitka od prodaje… To, naravno, utiče na kvalitet kako arhitektonskih, tako i konstrukcijskih rješenja...”, objašnjava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji.

Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, prema njegovim riječima, danas u suštini više projektuju investitori nego arhitekti. “Zbog ovakvog pristupa arhitektonska struka kod nas je dosta nazadovala… Kao rezultat toga danas imamo objekte koji veoma liče na moderne spavaone ili na loše kopije već urađenih projekata u inostranstvu”, navodi on. Sve to prostor čini bezsadržajnim, monotonim i bezličnim. “Na to je imala uticaja i hiperprodukcija arhitektosnkih diploma. Na primjer, samo Bar i Ulcinj imaju više od 100 arhitekata, što je dovoljno ne za dva grada već za čitavu državu”, smatra Llunji.

“Napravila sam životnu grešku… Trebalo je da se bolje raspitam, da sve provjerim… Savjetujem svima da kad kupuju stan da sve dobro provjere. I da ne idu sami sa prodavcem kod notara, već obavezno sa advokatom koji će ih zaštititi”, kaže Nevena na ivici suza.

Planira da proda stan, iako ga nikome zapravo ne bi preporučila… Ali kaže da joj ništa drugo ne preostaje. Možda će neko drugi imati snage da se sa investitorom izbori. Ona više tu ne može da izdrži.