I pored toga što ispunjavaju uslove za zaštitu, ova, i za Evropu po biodiverzitetu vrijedna staništa, puna su otpada, ilegalne gradnje, nedozvoljene sječe i krivolova. Tu se podmeću požari, pale gume i zagađuje okolina

Andrea PERIŠIĆ

Tone smeća koje niko ne čisti, prostori pretvoreni u divlje deponije, plastika, kese, automobilske gume, mrtve životinje... Tako sad izgledaju i Ćemovsko polje nadomak Podgorice i Velika plaža sa zaleđem u Ulcinju, staništa koja su zbog specifičnosti i izuzetne vrijednosti biodiverziteta kandidati za dvije važne ekološke međunarodne mreže – Emerald i Natura 2000.  

Da li zbog zapuštenosti ili nedovoljne informisanosti, većina građana koje smo anketirali putem onlajn upitnika, nije upoznata da ovi predjeli imaju veliki ekološki potencijal i biodiverzitetsku vrijednost, niti da bi mogli postati dio važnih svjetskih mreža za zaštitu prirode. O ovim prostorima država bi morala bolje da brine. 

foto: NVO EnvPro

Emerald staništa smatraju se ključnim za očuvanje biodiverziteta u Evropi. Ova područja su odabrana zbog prisustva rijetkih, endemičnih i ugroženih vrsta, kao i staništa koja su od velikog ekološkog značaja na evropskom nivou. Na formiranju ove mreže rade zemlje Evropske unije (EU), kao i neke zemlje Evrope, sjeverne Afrike i Azije. Ova mreža počiva na Konvenciji o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa, takozvanoj Bernskoj konvenciji. Zemlje koje su potpisale ovu konvenciju dužne su da čuvaju i održavaju prostore koje su nominovale za ovu mrežu. Crna Gora je to učinila 2009. godine, a 2011. je nominovala 32 područja. Nepoštovanje EU konvencija usporava ulazak Crne Gore u EU i loše utiče na integritet države. 

Ćemovsko polje jedna je od rijetkih preostalih prirodnih pseudostepa istočnog Mediterana. Iako je prepoznato kao potencijalno Emerald područje danas je to polje, koje obuhvata površinu od 55,5 kvadratnih kilometara nadomak Podgorice, žrtva ilegalnog odlaganja otpada, paljenja guma, krivolova, podmetanja požara, nezakonite sječe drveća i nelegalne gradnje.  

Slično je i sa Velikom plažom, jednom od najljepših plaža u ovom dijelu Evrope, sa nepreglednim pješčanim žalom koji se prostire na 13 kilometara, koja je dom posebnim vrstama  od kojih su neke zbog specifičnosti staništa samo tu nastanjene. Već godinama su na ovom čarobnom prostoru pojedini njegovi djelovi pretvoreni u divlje deponije.   

Dodatna prijetnja su i skorašnje najave premijera Crne Gore Milojka Spajića da bi moglo doći do prenamjene prostora oba kandidata za Emerald mrežu. ,,Vidim grad koji se formira na Velikoj plaži, vidim Central business district Ćemovsko polje”, kazao je Spajić gostujući u podkastu “DisKrimiNacija” NVO Centar za građanske slobode (CEGAS). 

Prethodna uprava resornog ministarstva za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da među glavnim štetnim antropogenim uticajima na ova područja prepoznaje intenzivnu urbanizaciju, a na Ćemovskom polju još i - intenzivnu poljoprivredu. 

,,Osnovna mjera za zaštitu Ćemovskog polja (i drugih kandidata) je zvanično proglašavanje za Emerald područje, na čemu, u saradnji sa relevantnim institucijama i organizacijama, radimo. Direktorat za zaštitu prirode je kao mjeru zaštite ovih važnih područja predložilo da zvanično nominovani kandidati za Emerald područja uđu u Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine koji je u izradi”, navode iz ovog Vladinog resora. 

I Ćemovsko polje i Velika plaža identifikovani su i kao potencijalna Natura 2000 staništa. Velika plaža je još 1968. godine zaštićena i danas ima status spomenika prirode, dok Ćemovsko polje zvanično nema još nikakav oblik zaštite, iako, prema raznim nacionalnim i međunarodnim strateškim dokumentima, ispunjava sve uslove.

Natura 2000 mreža obuhvata zaštićena područja na teritoriji EU. Ključna razlika između Natura 2000 i Emerald mreže leži u tome što države koje ne vode računa o proglašenim Natura 2000 područjima mogu za to odgovarati pred sudom. U zemljama EU Natura 2000 je ono što je Emerald  za kandidate za EU, pa se može reći da je sticanje Emerald statusa praktično preduslov za Natura 2000

foto: NVO EnvPro

Ćemovsko polje kao riznica ljekovitog bilja 

,,Biljni i životinjski svijet je raznolik na Ćemovskom polju. Iako je većini asocijacija na deponiju i nelegalnu gradnju, ovo područje je jedna od rijetkih prirodnih pseudostepa na Balkanu. Za razliku od stepa, pseudostepe (kao što je Ćemovsko polje) sa travama i jednogodišnjim biljkama imaju tipičnu mediteransku rasprostranjenost u područjima sa mediteranskom ili izmijenjeno mediteranskom klimom. To su poluprirodna staništa, jer, iako su sastavljena od biljnih vrsta koje su se spontano razvile i prilagodile, zamjenjuju ih ili im prethode drvenaste biljne zajednice. Pseudostepe su često rezultat remetilačkih procesa obično povezanih sa ljudskim aktivnostima: vatrom, ispašom stoke, uzgojem usjeva i šumskim uzgojem”, objašnjava za CIN-CG Dragana Saveljić biološkinja iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Na Ćemovskom polju, prema njenim riječima, identifikovana je otprilike petina ukupne flore u Crnoj Gori, čak 1153 biljne vrste, od čega su 34 vrste balkanski endemi, a četiri postoje samo na prostoru bivše Jugoslavije. Jedna od te četiri je dalmatinski zumbulčić (Hyacinthella dalmatica), strogo zaštićena vrsta, rijetka biljka sa zvonastim pojedinačnim cvjetovima plavičaste boje. ,,Tu je da nas podsjeti da nebo iznad Ćemovskog polja može biti čisto i plavo baš kao njene latice i da od nas zavisi opstanak njenog staništa”, navodi Saveljić. 

U ovom području najviše dominiraju biljke iz porodica trava, glavočika, leptirnjača i usnatica. Tu se može naći čak 17 vrsta iz porodice orhideja, što je skoro polovina od ukupnog broja vrsta orhideja u Crnoj Gori. 

I u vrijeme kralja Nikole bio je, ističe Saveljić, prepoznat veliki potencijal Ćemovskog polja za uzgajanje ljekovitih biljaka. ,,Tada je na ovom polju najviše uzgajan buhač, aromatična biljka u svijetu poznata kao prirodni insekticid”. 

Osim buhača, na Ćemovskom polju rastu još i žalfija, kamilica, smilje, majčina dušica, pelin,… Često se može naići i na matičnjak, mentu, dubčac (vrste u narodu poznate kao trava iva i pepeljuša), kao i na vrijesak, značajnu medonosnu biljku. 

Prema riječima Saveljić, zbog velikog broja sunčanih dana (eterična ulja se pri velikoj izloženosti suncu najviše sintetišu i tada su najintezivnija), smatra se da kamilica sa Ćemovskog polja sadrži čak dva puta više azulena od onih koje se uzgajaju u drugim djelovima Evrope. ,,To je samo jedan od razloga zašto je Ćemovsko polje izuzetno stanište. Smilje je jedna od najtraženijih aromatičnih biljaka, jako je cijenjeno i skupo, pogotovo u kozmetičkoj industriji. I sam naziv (Helychrisum, helios – sunce) navodi nas na to gdje možemo naći ovu biljku, a gdje ćete osunčanije mjesto nego suva i topla brda oko Ćemovskog”, kaže ova biološkinja. 

Ona podsjeća na staru srednjevjekovnu poslovicu – “zašto da čovjek umre kada mu žalfija raste u vrtu?”. ,,Mogli bismo ovo preformulisati u ‘zašto da čovjek umre kada mu žalfija raste na Ćemovskom polju?’. Zar ne bi bilo ljepše udisati eterična ulja aromatičnih biljaka nego dim zapaljenih guma? Zar ne bi bilo ljepše sakupljati besplatno ljekovito bilje nego taložiti teške metale i mikroplastiku za generacije koje nam dolaze?”, pita se ona. 

,,Prije nekoliko desetina godina Ćemovsko polje prekrile su Plantaže 13. jul i to se danas vodi kao najveći vinograd u Evropi u jednom komadu. Danas svjedočimo ekstremnom širenju Podgorice i Tuzi, kao i Plantaža, izgradnji infrastrukture, eksploataciji zemlje i šljunka, a i nekontrolisanom odlaganju otpada. Sve te aktivnosti koje se sprovode na Ćemovskom polju imaju velike negativne efekte”, navode iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) za CIN-CG. 

Na osnovu istraživanja u periodu od 2016. do 2019. godine iz EPA-e su ustanovili da je od nekoliko hiljada hektara na Ćemovskom polju preostalo svega 924 hektara koji izgledaju onako kako su izgledali u periodu prije nego što su Podgorica i Tuzi počeli da se grade i šire i prije izgradnje vinograda. ,,Taj prostor je ušao kao kandidat za specijalno zaštićena područja (SPA) na osnovu Direktive o zaštiti ptica i Ćemovsko polje je značajno posebno tokom proljećne seobe ptica kada ogroman broj ptica koje ulaze u Crnu Goru preko Delte Bojane, pa onda preko Koplika i tog suvog dijela oko Skadarskog jezera, prelazi preko Ćemovskog polja, Bjelopavlićke ravnice ka svojim destinacijama u centralnoj, istočnoj, sjevernoj Evropi, pa i Sibiru. Tu je i ogroman broj grabljvica koje prolaze preko Ćemovskog polja i ono je njihovo značajno mjesto za odmor pri seobi”. 

Iz EPA-e još napominju da je Ćemovsko polje važno i za nekoliko vrsta ševa, koje su hrana za grabljivice. ,,Ostaje da se nadamo da će proglašavanjem mreže zaštićenih područja na osnovu Natura 2000 predloženi dio za zaštitu Ćemovskog polja biti zaštićen i da ćemo tom zaštitom omogućiti opstanak ovim vrstama ptica koje su tzv. Natura 2000 vrste”. 

Koliko područja poput Ćemovskog polja mogu biti značajna lijepo ilustruje činjenica da su pojedine stepe pod UNESCO zaštitom. Takve su, recimo, istočne mongolske stepe, najveći preostali netaknuti umjereni travnjaci na Zemlji.

Ptice svijaju gnijezda među otpadom

Ćemovsko polje je i potencijalno Područje od međunarodne važnosti za biljke (IBA), Područje od međunarodne važnosti za ptice (IPA), kao i Ključno biodiverzitetsko područje (KBA). Ono je dom za preko 40 vrsta ptica, od kojih su neke strogo zaštićene Direktivom o pticama, kao što su velika i kratkoprsta ševa, noćni potrk, poljska trepteljka, siva vjetruška, stepska vjetruška, osičar i modrovrane… Ptice sa ovog lokaliteta pretežno svijaju gnijezda na zemlji, u travi, među kamenjem. I otpadom.

Biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE) Andrijana Mićanović za CIN-CG kaže da je Ćemovsko polje značajno stanište i za više vrsta gmizavaca, od kojih je važno istaknuti četveroprugastog smuka (Elaphe quatuorlineata), leopardovog smuka (Zamenis situla) i šumsku kornjaču (Testudo hermanni). ,,Sve tri vrste su zaštićene na nacionalnom i međunarodnom nivou (Evropskom direktivom o staništima - Annex II, Annex IV). S obzirom na to da je ovo područje prostor koji je neurbanizovan, a u slučaju osiguravanja komunikacije sa okolnim neurbanizovanim površinama, Ćemovsko polje će u budućnosti imati važnu ulogu u održavanju prisutnih populacija“, navodi Mićanović.

Ovo područje ima i karakterističnu entomofaunu. ,,Na ovom tipu staništa najveći broj prisutnih vrsta insekata pripada leptirima, pravokrilcima (zrikavcima) i opnokrilcima. Navedene grupe na ovom području imaju stalan izvor hrane i mjesto za razmnožavanje i ishranu larvi zbog prisustva velikog broja zeljastih biljnih vrsta. Na prostoru Ćemovskog polja prisutne su četiri konzervaciono značajne vrsta leptira - Euphydryas aurinia i Zerynthia polyxena, Iphiclides podalirius i Papilio machaon. Ovdje žive još i tri endemske vrste zrikavaca za oblast Dinarida i Balkanskog poluostrava - Barbitistes ocskayi, Ephippiger discoidalis i Eupholidoptera chabrieri”, kaže za CIN-CG biolog Bogić Gligorović

Iz NVO EnvPro ističu da bi bilo važno primijeniti određene konzervacione mjere za Ćemovsko polje. Među njima prvenstveno misle na čišćenje cijele oblasti, što bi bila jedna od najzahtjevnijih, u pogledu finansija, vremena i potrebnih resursa, ali i najpotrebnijih aktivnosti. 

Ističu i da ovo područje posjeduje veliki turistički potencijal, ali da bi se razvoj u tom pravcu morao zasnivati na poštovanju prirode. ,,Zato smo izgradili čeku za fotografisanje ptica, gdje ljubitelji prirode, fotografije, ornitolozi mogu boraviti i posmatrati ptice koje se zadržavaju na konstruisanoj barici ispred čeke. Na području je moguće uspostaviti i dodatne čeke”. Iz ove NVO navode i da bi bilo korisno održavanje polja neintezivnom ispašom ili košenjem. 

Na Ćemovskom polju su se, Prostorno-urbanističkim planom Glavnog grada – Podgorice do 2025. godine, predviđali prostor za individualno stanovanje (stanovanje malih gustina) - na obrublju kod Omerbožovića i Dinoše, kao i površine za poljoprivredu, sport i rekreaciju. U 2022, kada je funkciju gradonačelnika Podgorice obavljao Ivan Vuković, iz Glavnog grada su najavljivali gradnju centralnog gradskog parka na površini od 43,7 hektara na Ćemovskom polju, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. Tada je pokrenuta i elektronska platforma nacemovsko.me, preko koje su građani kandidovali ideje za uređenje parka. Tako su predlagali pravljenje botaničke bašte, vještačka brda i jezera sa ostrvima, akvarijume, vrt ruža i cvjetne bašte, akva park, prostor za vjenčanja na otvorenom,… 

Važno je, ipak, naglasiti da bi se pri svakom ulaganju morali uzeti u obzir jedinstvenost i važnost Ćemovskog polja onakvog kakvo je sada i kakvo je oduvijek bilo sa aspekta biodiverziteta. 

Dok su sprovodili socio-ekonomsku analizu, iz NVO EnvPro su saznali i da je veliki broj građana i građanki zainteresovanih za zaštitu Ćemovskog polja. 

foto: NVO EnvPro

Veliku plažu uništava neodrživo prostorno planiranje, dine nestaju 

Arhitektica i izvršna direktorica udruženja Dr Martin Schneider-Jacoby (NVO MSJA) Zenepa Lika ocjenjuje da se ključni štetni efekti na Veliku plažu ogledaju u neodrživom prostornom planiranju i korišćenju ovog područja. 

,,Može se početi od Prostornog plana posebne namjene (PPPN) OP - DSL sektor 65 i 66, koji je isparcelisao Veliku plažu (i zaleđe) u sektore za turizam i time presudio ovom djelu obale, jer iako je ukazano na značaj ovog prostora i na sve što mu prijeti, ne postoji adekvatan monitoring aktivnosti koje se ovdje sprovode. To se prije svega odnosi na upravljanje Javnog preduzeća Morsko dobro (JPMD) i na način na koji se djelovi plaže daju u zakup”, objašnjava Lika.  

Iako postoje jasne smjernice kako se plaža može koristiti i šta se i kako smije graditi, na terenu to niko ne kontroliše. ,,Sama činjenica da je prećutno omogućeno zakupcima da postave prilazne tornjeve, pa čak i da asfaltiraju prilaz u zaštićenim dinama, ukazuje na to da je isključivo profit važan. Veliki dio ovih jedinstvenih dina, koje imaju ulogu da sačuvaju plažu od erozije, uništen je i prenamijen u parking prostore za kupače. Negativni uticaji na ova područja šire se i na močvarna staništa. U ime razvoja turizma se žrtvuju jedinstveni pejzaži, a sve to znači da ne postoji ozbiljan pristup zaštiti ovog područja”, navodi ona. 

Iz JPMD-a za CIN-CG kažu da je Služba za uređenje i izgradnju morskog dobra vršila aktivnosti posljednjih par godina na izvođenju radova privremenog riješenja izgradnje vještačkih dina ispred objekata HTP Ulcinjske rivijere. Objašnjavaju da su se te aktivnosti izvodile fazno i da su podrazumijevale izgradnju dina za zimski period i razastiranje dina u cilju stvaranja plažne površine za nesmetano odvijanje ljetnje turističke sezone. ,,Kroz DSL-ove su date jasne smjernice kako izgradnje, tako i zaštite predmetnog prostora, što znači da nije isparcelisano, već podjeljeno na module kroz DSL“, tvrde. 

Kao dugoročne posljedice štetnih uticaja čovjeka na područje Velike plaže sa zaleđem ističu gubljenje biodiverziteta i trajno uništavanje prirodnih vrijednosti. ,,U krajnjem, može doći i do gubitka područja. Najvažnije je pojačati kontrole nadležnih inspekcijskih organa na terenu, kao i njihovu saradnju sa drugim državnim institucijama“, kažu još iz JPMD-a. 

Lika ističe da, u institucionalnom smislu, nema adekvatnih sankcija, niti je urađen bilo kakav plan saniranja ilegalnih deponija koje se šire cijelom dužinom zaleđa Velike plaže. ,,Iako je ove godine Komunalno preudzeće pokrenulo nekoliko akcija, to nije dovoljno. Niko se ne bavi ni problemom pražnjenja septičkih jama hotela, pa se to dešava u neposrednoj blizini plaža, i to u močvarnom dijelu Velike plaže”. 

Raniji zvaničnici resornog ministarstva kažu da zarad adekvatnije zaštite Velike plaže, Agencija za zaštitu životne sredine priprema Studiju revizije, koja je u finalnoj fazi. ,,Revizija će predložiti mjere zaštite kao i druge važne aspekte očuvanja”, navode iz ovog Vladinog resora za CIN-CG. 

Nestaju vrijedne dine

Arhitektica i izvršna direktorica NVO MSJA smatra da je neophodno revidiranje prostornih planova, koji bi morali biti usklađeni sa značajem Velike plaže. ,,Treba da se uradi analiza postojećeg stanja sa preporukama i smjernicama revitalizacije i sanacije dina i zaleđa plaža. Potrebne su ozbiljnije kontrole, kao i poseban monitoring i plan upravljanja ovim područjem. Treba smanjiti i broj zakupaca plaža jer će se tako smanjiti i parkinzi, restorani, skladišta…”, navodi Lika, i predlaže da se uvede javni prevoz, e-bus, koji bi turiste prevozio do Velike plaže.  

U doktorskoj disertaciji ,,Geobotanička karakterizacija vaskularne flore Velike ulcinjske plaže i njenog zaleđa u Crnoj Gori” iz 2016. autorka Nada Bubanja navodi da je prilično oskudna istraženost ovog lokaliteta. ,,Na prostoru Velike plaže i ostrva Ada Bojana prisutno je 16 biljnih endema od čega je 11 balkanskih endema i pet subendema čiji areal prelazi granice balkanskog poluostrva. Zastupljeno je 12 Natura 2000 staništa”, piše u ovom radu. 

Velika plaža sa zaleđem ima razne tipove staništa, od pjeskovitih plaža i pokretnih dina, koje su jako rijetke, zatim, preko mediteranskih slanih močvarnih livada, mediteranskih povremenih lokvi, mediteranskih visokih hidrofilnih livada, do galerija bijele vrbe i topole, i drugih… Iz CDE-a ističu da su močvare na Velikoj plaži jedinstveno stanište u Evropi: ,,Tu živi veliki broj ptica. Recimo, to je dom za oko jedan odsto ukupne evropske populacije rijetke vodene ptice – barskog pjetlovana ili barskog pjetlića. Ova ptica je zaštićena u Crnoj Gori. Močvarna staništa u zaleđu Velike plaže su izuzetno značajna, jer u njima živi posebna vrsta zelene žabe - skadarska žaba (Pelophylax shqipericus) koja je endem Balkanskog poluostrva i zakonom zaštićena vrsta u Crnoj Gori“. 

Velika plaža je bogata i rijetkom vegetacijom. Tako se u njenoj okolini mogu pronaći biljke koje štiti domaće zakonodavstvo i EU direktive. Jedna od njih je skadarski hrast, endemična podvrsta hrasta lužnjaka, jedini zakonom zaštićeni hrast u Crnoj Gori. Istraživanje koje je sprovelo Crnogorsko društvo ekologa pokazalo je da su nekada postojale nizijske šume ovog hrasta u dolini rijeke Bojane, ali da se one danas, zbog uticaja čovjeka, ogledaju tek u pojedinačnim stablima i malim ostrvskim zajednicama. Jedan od simbola Velike plaže je i prelijepi morski ljiljan (Pancratium maritimum).

Različiti tipovi staništa na području Velike plaže, njenog zaleđa i Delte Bojane čine jedinstvenu ekosistemsku cjelinu u kojoj je prisutan veliki broj raznovrsnih vodenih i kopnenih staništa koncentrisanih na prostoru relativno male površine, objašnjava još ovaj biolog. ,,Raznovrsnost tipova staništa na ovom području pruža uslove život velikom broju različito prilagođenih vrsta insekata. Ovo područje predstavlja jedan od globalno značajnih centara biodiverziteta“, napominje on. 

Dokazano je i da je pijesak na Velikoj plaži ljekovit i pogodan za primjenu u medicinske svrhe, naročito za liječenje oboljenja kičme, reume, diskopatije… Ipak, danas se on na pojedinim mjestima ne može vidjeti, od raznoraznog otpada koji se tu skuplja godinama. 

I Ćemovsko polje i Velika plaža prave su riznice prirode nadomak gradova gdje ljudi pronalaze utočište, prostor za rekreaciju, mir i inspiraciju. Njihova važnost posebno se istakla za vrijeme COVID-19 krize, kada su ljudi tražili mjesta za opuštanje i smiraj. Ukoliko se nastavi sa njihovim uništavanjem, izgradnjom industrijskih zona, hangara i hotela za masovni turizam, gdje će to ubuduće činiti? 

Podaci Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA) pokazuju da su, do kraja 2021. godine, zaštićena područja pokrivala 26 odsto teritorije EU, pri čemu je 18,6 odsto ovih područja označeno kao Natura 2000.

Strategija EU o biodiverzitetu za 2030. postavlja kao cilj zaštitu najmanje 30 odsto teritorije EU do 2030. godine, a istovremeno se mora osigurati da se svim zaštićenim područjima efikasno upravlja. 

Crna Gora, zemlja koja teži da postane članica EU, sudeći po stanju na Ćemovskom polju i Velikoj plaži, uveliko kasni da ispuni obaveze prema zahtjevima Evropske unije, ali i potrebama sopstvenog stanovništva i očuvanja biodiverziteta. 

Velika plaža sa zaleđem važno stanište insekata

Na području zaleđa Velike plaže uključujući Deltu Bojane prisutno je 21 konzervaciono značajnih vrsti insekata, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) biolog Bogić Gligorović.  ,,Ovdje žive četiri važna tvrdokrilca - Cerambyx cerdo, Osmoderma barnabita, Lucanus cervus i Oryctes nasicornis. Cerambyx cerdo je ranjiva vrsta na IUCN Crvenoj listi Evrope, dok je Oryctes nasicornis zaštićena nacionalnim zakonodavstvom. Vrsta Luciola novaki endem je Ulcinja. Na ovom prostoru prisutno je šest značajnih vrsta leptira - Euplagia quadripunctaria, Lycaena dispar, Euphydryas aurinia, Zerynthia polyxena, Iphiclides podalirius i Papilio Machaon, kao i nekoliko važnih vrsta vilinih konjica i djevica - Cordulegaster heros, koja je skoro ugrožena vrsta na IUCN Crvenoj listi Evrope, Lindenia tetraphylla, koja potpada pod ranjive vrste na ovoj listi. Područje Delte Bojane zajedno sa Skadarskim jezerom predstavlja globalno najznačajnije područje za ovu vrstu. Vrste Lestes macrostigma, Cordulegaster bidentata, Gomphus schneiderii, Onychogomphus forcipatus su u NT kategoriji ugroženosti na IUCN Crvenoj listi Evrope, dakle skoro ugrožene vrste“.

Na ovom području, prema riječima Gligorovića, živi i pet endemskih vrsta zrikavaca - Acrometopa macropoda, Saga natoliae, Barbitistes ocskayi, Ephippiger discoidalis, Eupholidoptera chabrieri


Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode" koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora zakon  propisuje oštre kazne - od nekoliko mjeseci, par godina i najstrožije do 12 godina zatvor.  No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to uslovne osude ili rad u javnom interesu

Predrag NIKOLIĆ

 

Sudeći po broju postupaka koje tužilaštva pokreću za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora, Crna Gora bi se mogla svrstatati u ekološke zemlje čistog vazduha i bisernih rijeka, očuvanih šuma i bez nelegalne gradnje. Na terenu, stanje je drugačije. Mediji i ekološki aktivisti svakodnevno izvještavaju o zagađenim rijekama, popaljenim i pokradenim šumama, krađi  šljunka, gradnji i u zaštićenim zonama....

Za ova djela Krivični zakon propisuje oštre kazne, od nekoliko mjeseci do 12 godina zatvora. No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, i kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to novčane i uslovne osude ili rad u javnom interesu.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici tokom 2020. godine nije imalo nijednu prijavu za krivično djelo zagađenja životne sredine. Naredne 2021. za to djelo podnešene su prijave protiv dva lica, ali se nastavio  trend smanjenja prijava za krivična djela iz ovog spektra. 

,,Smanjen je broj prijavljenih lica zbog krivičnih djela protiv životne sredine za 62,86 odsto (u 2021. protiv 35, a u 2020. godini protiv 57 lica). Zbog krivičnog djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa prijavljena su četiri lica (u 2020. pet lica), zbog krivičnog djela šumska krađa prijavljeno je pet lica (u 2020. jedno lice)'',  stoji u Izvještaju  o radu za 2021. ODT Podgorica.

CIN-CG i Monitor su prije četiri godine objavili snimke razorene Morače u predjelu nelegalne eksploatacije šljunka koja je toliko devastirala ovaj predio da je dovedeno u pitanje izvorište Bolje sestre, sa kojeg se snabdijeva vodom veliki dio Crnogorskog primorja. To što bi česme u gradovima uz more mogle ostati suve i što je uništeno korito rijeke Morače u tom dijelu, kao da nije bio alarm za nadležne koji bi trebalo da zaustave nelegalnu eksploataciju šljunka.  Naprotiv, stanje je još gore.

Vuk Vujisić

Novinar i ekološki aktivista Vuk Vujisić, koji o ubijanju Morače u kontinuitetu upozorava, kaže: ,,Osnovno državno tužilaštvo i tužioci su u dosadašnjim slučajevima pokazali da ne prepoznaju ekološki kriminal, tj. kriminalne aktivnosti koje za posljedicu imaju devastaciju životne sredine“.

On ističe da je zakonska regulativa jasna, te da postoji više članova po kojima bi se mogli procesuirati nelegalni eksploatatori i zagađivači životne sredine i pljačkaši državnog dobra. Nažalost, kaže, to tužioci ne žele da vide.

,,Većina optužnica koje su predate od strane policije osnovnom tužilaštvu su padale pa tako i za 'najveću državnu pljačku', kako su je nazivali ministri u bivšoj Vladi Crne Gore Zdravka Krivokapića, a mnogi tužioci nisu ni pokrenuli istražne radnje. Smatram da se prije nesavjesnog i neekološki osviješćenog djelovanja radi i o drugim faktorima kad govorimo o nepostupanju nadležnih tužilaca'', kaže Vujisić i dodaje da je nelegalna eksploatacija šljunka prešla u nadležnost Glavnog Specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića.

Iz odgovora koje smo dobili iz tužilaštava, jedino su nas iz ODT Plav obavijestili da je tokom prošle godine Uprava za inspekcijske poslove podnijela 7 zapisnika o izvršenom nadzoru, vezano za nezakonitu eksploataciju šljunka u koritu rijeke Grnčar, u opštini Gusinje. Iz ovog tužilaštva kažu da je pet predmeta još u radu, a dva predmeta su riješena na način što je tužilastvo pokrenulo prekršajne postupke. Jedan od predmeta za nelegalnu eksploataciju šljunka je neraspoređen.

U Podgorici najveći ,,uspjeh'' tužilaštvo je, sudeći po izvještaju,  postiglo kod krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora, gdje je broj prijava u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu smanjen - 62,86 odsto.

Podgorica je toliko ,,sređena'' urbana cjelina da je zbog krivičnog djela građenje objekata bez prijave i dokumentacije tokom prošle godine procesuirano samo 13 lica. Godinu ranije je prijavljeno 28 lica.

To što se riba lovi svim i svačim u podgoričim rijekama, a na Skadarskom jezeru ubija strujom i dinamitom, takođe prolazi nekažnjeno. U 2021. prijavljeno je samo 11, a u 2020.  - 18 lica. Državni tužioci su protiv četiri osobe odbacili krivičnu prijavu,  a protiv devet je podnijet optužni predlog. Protiv njih sedam donesena je osuđujuća presuda i to tako što je - protiv šest lica izrečena uslovna osuda, a protiv jednog - kazna rada u javnom interesu.

Jedno od rijetkih krivičnih djela gdje nije ostala nijedna nerješenja prijava u 2021. je ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa:   tužioci su odbacili prijave protiv četiri lica, dok je prijava protiv jednog lica ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu.

Na pitanje o krivičnim djelima protiv prirode ali i podmetanja požara, Monitoru su stgli odgovori iz pojedinih Osnovnih tužilaštava, dok su nas pojedini uputili na svoje Izvještaje o radu. 

Državni tužilac Nikola Samardžić iz ODT Herceg Novi  kaže je da je ovom tužilaštvu ,,tokom 2020. podnijeta jedna krivična prijava za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti čl. 327 KZ CG''.

Riječ je o slučaju podmetanja požara u stambenom objektu. Nadležnom sudu je podnijet predlog za izricanje mjere bezbjednosti jer je utvrđeno da izvršilac nije bio uračunljiv i postupak još nije pravosnažno završen. „U periodu na koji se odnosi Vaše pitanje podnijeta nam je krivična prijava protiv nepoznatog izvršioca krivičnog djela ubijanja i mučenja životinja i razaranja njihovog staništa. U pitanju je slučaj trovanja životinja u gradskoj sredini i izvršilac krivičnog djela još nije otkriven''.

I u Baru je, sudeći po  broju prijava i osuđenih osoba, kada je u pitanju životna sredina -  sve besprekorno. ,,ODT u Baru u 2019. su za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljena tri lica i protiv svih je donijeto  rješenje o odbačenju krivične prijave. U 2020. nije bilo krivičnih prijava vezanih za ekološke incidente. U 2021. za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljeno je pet lica. U odnosu na četiri lica prijave su rješene odloženim krivičnim gonjenjem, a protiv jednog je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave. I za zagađenje životne sredine prijavljeno je jedno lice i ista prijava je riješena tako što je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave'', odgovoreno nam je u Osnovnom državnom tužilaštvu Bar.

Portparolka  ODT Bijelo Polje Danijela Đurković dostavila nam je spisak prijava po kojima je ovo tužilaštvo postupalo a tiču se krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora.

Tokom 2019. zbog krivičnog djela pustošenje šuma prijavljena je jedna osoba. Krivična prijava je odbačena.

Zbog šumskih krađa prijavljeno je čak 30 lica. Prijave su odbačene protiv 16, protiv 13 podnijet je optužni predlog, dok je protiv jednog lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. Sljedeće godine prijavljeno je 48 ,,šumokradica'', od čega je protiv odbačena krivična prijava, protiv 28  podnijet optužni predlog, dok je protiv jednog  lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. U 2021.  – podnešena je prijava protiv 33 lica, od čega je protiv 15 odbačena krivična prijava, a protiv 18 podnijet optužni predlog.

Zbog krivolova 2019. podnijete su prijave protiv tri lica, i sve su odbačene. I sljedeće 2020 isto -  tri  prijave, sve odbačene. U 2021. uhvaćena su samo dva krivolovca, ali su prijave i protiv njih odbačene.

Tokom prošle godine ODT Bijelo Polje, imalo je i jednu prijavu zbog  iznošenja i unošenja zaštićenog prirodnog dobra i posebno zaštićene biljke i životinje i trgovanje njima. I ona je odbačena.

Što se tiče krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora iz  ODT Plav navode da je u 2020. jedno lice optuženo zbog nezakonitog ribolova i osuđeno je na rad u javnom interesu u trajanju od 180 sati. Tokom 2019. zbog krivolova je jedno lice kažnjeno novčanom kaznom od 700 eura, dok je krivična prijava uzbog krivolova odbačena.

Aleksandar Dragićević

,,Skoro sva krivična djela iz domena ekološkog kriminala mogu se tretirati kao organizovani kriminal. Pogotovu kada je riječ o krivolovu, devastaciji, tj. ilegalnoj eksploataciji šuma, jer je uvijek uključeno više ljudi radi sticanja protivpravne dobiti'', kaže ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

,,Iskustvo koje smo, kao ekološki aktivisti, godinama stekli govori da tužilaštvo često zbog pogrešnog rada inspekcije, policije ili nadležnih organa, nema dovoljno dokaza da procesuira krivična djela iz eko kriminala. Često ta krivična djela padaju ili na sudu ili nikada ne dođe do optužnice. Razlog možemo tražiti u veoma malom broju inspektora nadležnih za eko kriminal, kao što su inspektori za lovstvo i šumarstvo, inspektori za slatkovodno ribarstvo, ekološka inspekcija... I onda imamo ćutanje institucija i vrlo spore procese ili procese koji nikada ne dobiju sudski epilog'', zaključuje Dragićević.

U Agenciji za zaštitu životne sredine za Monitor kažu da su tokom 2021. godine ODT Podgorica, Berane i Bijelo Polje i Specijalnom državnom tužilaštvu, podnijeli četiri krivične prijave. One su se odnosile na krivična djela – protiv životne sredine i uređenja prostora, i to krađa zaštićenog prirodnog dobra, odnosno uvoz zaštićene divlje životinjske vrste,  nepropisnog skladištenja opasnog otpada-hemikalija čijim bi eventualnim ispuštanjem u tlo došlo do zagađenja životne sredine i dovelo u ozbiljnu opasnost   život i zdravlje ljudi, zbog lažnog označavanja robe-otpada prilikom carinjenja, odnosno uvoza/izvoza robe suprotno Zakonu o upravljanju otpadom, kao i zbog postojanja osnovane sumnje da je došlo do uništenja zaštićenog prirodnog dobra odnosno uginuća zaštićene vrste životinja.

,,Od nadležnih organa do današnjeg dana nijesmo dobili povratnu informaciju u kojoj fazi postupka se nalaze predmetne krivične prijave, tako da nemamo informaciju da li su završene sudskim epilogom, odnosno da li su počinioci kažnjeni i na koji način'', kazali su Monitoru iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić.

,,Potrebne su reforme kako bi smo sjutra imali tužioce koji će za pustošenje naših rijeka i šuma pokretati postupke i kazniti počinioce adekvatnim kaznama, a ne oslobađati ih odgovornosti ili ih puštati uz minimalne kazne koji počinioci tom nelegalnom radnjom zarade za jedan dan'', zaključuje Vujisić.

 

Postupci Agencije za zastitu životne sredine

Tokom prošle godine Agencija je utvrđivala štetu koju je napravila mljekara Šimšić Montemilk d.o.o iz Danilovgrada u drugoj  zoni zaštite Park prirode Rijeka Zeta kontinuiranim ispuštanjem otpadnih voda. Ovaj slučaj je pokrenula Organizacija KOD, koja je inicirala četiri inspekcijska nadzora za mljekaru u posljednjih godinu dana. Inspekcija je svaki put izašla na teren i konstatovala nepravilnosti zbog kojih je izrekla 9.930 eura kazni.

Tri preduzeća - Šimšić-Montmilk, klanice Primato P i farme svinja Niksen Čavor ispuštaju i do 100.000 litara otpadnih voda na dnevnom nivou u rijeku Zetu.  Mljekara boja rijeku u bijelo ostacima mlijeka i kisjelina, a crvene otpadne vode teku u nju iz klanice.

Iz KOD-a prezentuju podatke da je u 2020. godini Mljekara Šimšić-Montmilk imala neto prihod oko 10 miliona eura, Primato P oko 20 miliona, a Niksan Čavor preko dva miliona eura od prodaje. Inspekcija je još prije dvije godine od mljekare tražila da da ugradi sistem za prečišćavanje otpadnih voda i da se postavi uređaj za mjerenje količine otpadnih voda, ali ovo preduzeće to nije uradilo. Iz KOD-a navode da se ne radi o nemanju novca, već o navici da se životna sredina može zagađivati bez posljedica.

U periodu 2021-22. godine, Agencija je pokrenula sljedeće postupke: Utvrđivanje štete u životnoj sredini u zoni mosta Tara 2 prilikom izgradnje dionice auto-puta Bar-Boljare, u dijelu poremećaja strukture podloge korita rijeke Tare i direktnog uticaja na biodiverzitet rijeke Tare na predmetnoj lokaciji protiv kineske kompanije CRBC (2021). Agencija je izdala saglasnost CRBC na dostavljeni predlog mjera remedijacije kojim se postiže remedijacija predmetne lokacije i utvrđene štete u životnoj sredini.

Utvrđena je i neposredna opasnosti od nastanka štete u životnoj sredini, usljed neadekvatnog skladištenja opasnih supstanci i smješa u vidu 38.270 kg otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja a koje predstavljaju otpad kojim upravlja Operater KIPS Polimka AD iz Berana u stečaju (2021). Agencija je u saradnji sa privrednim društvom Hemosan d.o.o. iz Bara, izvršila kompletno uklanjanje hemikalija koje su u konačnom broju prelazile 82 tone otpadnih hemikalija.

Utvrđen je stepen neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na području planine Budoš, mjesto Mislov do, opština Nikšić (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

Tu je i utvrđivanje stepena neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na lokaciji Jerine u mjestu Martinoviće opština Gusinje (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

U prošloj godini Agencija je utvrdila i štetu u životnoj sredini na lokacijama koje se nalaze u zoni zaštite parka prirode Dolina rijeke Zete protiv Operatera Bemax iz Podgorice, kao i štetu od strane fizičkog lica usljed probijanja puta bez ikakve dozvole u NP Prokletije.

Što sve treba da se kažnjava

Krivičnim zakonikom Crne Gore u glavi XXV, propisana su krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora: zagađenje životne sredine, zagađenje životne sredine otpadom, oštećenje ozonskog omotača, nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine, protivpradna izradnja, stavljanje u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine, oštećenje životne sredine, zloupotreba genetički modifikovanih organizama, uništenje biljaka, ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovih staništa, uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra, krađa zaštićenog prirodnog dobra, iznošenje i unošenje zaštićenog prirodnog dobra i posebmno zaštićene biljke i životinje i trgovina njima, iznošenje i unošenje opasnih materija, nedozvoljeno postupanje sa opasnim materijama, nedozvoljenja izgradnja nuklearnih postrojenja, neizvršenje odluke o mjerama zaštite životne sredine, povreda prava na informisanje o stanju životne sredine, prenošenje zaraznih bolseti kod životinja i biljaka, nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, nadriveterinarstvo.

Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat električne energije koji se dobija korišćenjem voda Bilećkog jezera Crnogorske vlasti nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina i Hrvatska

Crnoj Gori je, zbog nekorišćenja hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera, koji se procjenjuje na više od 2.100 gigavat sati (GWh), nanijeta šteta koja se mjeri milijardama eura.

Crnogorske vlasti su nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska. Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) ponovo otvorila tu temu, dok se nova Vlada Dritana Abazovića o tome još nije izjasnila.

Koliki je potencijal Bilećkog jezera najbolje govori podatak da je ukupna potrošnja struje u Crnoj Gori, nakon izlaska Kombinata aluminijuma (KAP-a) iz elektronergetskog sistema, planirana za ovu godinu na oko 2.958 GWh sa gubicima na mreži.

Bilećko jezero od 1968. godine snabdijeva električnom energijom BiH i Hrvatsku, kroz hidroenergetski sistem Trebišnjica, odnosno hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Dubrovnik 1 i Čapljina. Iako oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji, Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat (KWh) električne energije iz ovog sistema.

Zvaničnici Republike Srpske, na čijoj se teritoriji većinom nalazi Bilećko jezero, kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da ne namjeravaju da Crnoj Gori daju odgovarajuću naknadu, dok su iz hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja rekli da zvanična Podgorica od njih nikada nije ni tražila naknadu.

Stručnjaci, koje je kontaktirao CIN-CG, saglasni su da je Crnoj Gori nanesena šteta, što pokazuju i studije renomiranih preduzeće za konsalting i projektovanje.

Na primjer, prema studiji "Iskorišćenje hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera u dijelu koji pripada Crnoj Gori", koju je 2008. godine uradio Energoprojekt Beograd, učešće Crne Gore u proizvodnji HE Trebinje1 je od 58,7 do 93,06 gigavat sati (GWh) godišnje, u HE Trebinje 2, od 2,1 do 3,32 GWh godišnje i u HE Dubrovnik 1, od 163,3 do 258,8 GWh godišnje.

Ukupno to je 224 do 355,18 GWh godišnje ili za period od 1968. do 2022. godine od 12.096 do 19.179 GWh.

Ako se u obzir uzme sadašnja cijena na energetskoj berzi u Budimpešti od oko 300 eura za megavat sat (MWh), to znači da je Crna Gora po tom osnovu do sada izgubila milijarde eura.

Subsektorska studija energetike, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020, predviđa da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne Crnoj Gori. O kojoj se količini struje radi najbolje govori podatak da je to četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidroelektrana Piva i Perućica.

Prema studiji Elektroprojekta iz Ljubljane, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne 270 gigavat sati godišnje.

BOLJE ISKORISTITI BILEĆKO JEZERO, NEGO GRADITI NA KOMARNICI

Prema međunarodnim konvencijama, Crna Gora ima pravo da valorizuje svoj udio u Bilećkom jezeru. Ali, umjesto da uzme ono što joj pripada, crnogorske vlasti, bivše i sadašnje, kao i Elektroprivreda propagiraju kontrovezne energetske projekte koji devastiraju jedinstvene i vrijedne predjele, poput kanjona Komarnice.

 "Crna Gora od Bilećkog jezera može dobiti električnu energiju u iznosu jednakom proizvodnji HE Komarnica": Mijović - Foto: CIN-CG

Analitičar Dejan Mijović smatra da Crna Gora može dobiti električnu energiju ili iznos u novcu koji je otprilike jednak proizvodnju HE Komarnica.

"Komarnica bi se gradila sedam, osam godina, a isplatila tek za nekih 15 jer treba isplatiti i kredit od više stotina miliona eura koji bismo dobili za gradnju", rekao je Mijović za CIN-CG.

Prema planovima, HE Komarnica proizvodila bi, u najboljem slučaju, 217 gigavat sati godišnje, dakle, manje od polovine ukupnog iznosa naknade koju bi Crna Gora, prema Subsektorskoj studiji, mogla da dobije od korišćenja Bilećkog jezera.

Bivša, 42. Vlada premijera Zdravka Krivokapića, dok je bila u tehničkom mandatu u martu 2022. godine (nepovjerenje joj je u parlamentu izglasano 4. februara) usvojila je Informaciju o valorizaciji voda Bilećkog jezera i formirala ekspertski tim.

Nekoliko mjeseci prije toga su u okviru EPCG formirali radni tim, koji se bavi tim pitanjem.

Član odbora direktora EPCG Rajko Radusinović rekao je za CIN-CG da su prikupili oko 40 dokumenta i da će pokušati da problem riješe sporazumno.

"Međutim, to je ipak međudržavni problem u koji su inkorporirane sadašnje nezavisne države BiH, Hrvatska i Crna Gora. Osim sporazumnog rješavanja ove problematike, naravno postoji i arbitraža, ali za to je potrebno da se sve tri strane usaglase ko će da bude taj koji će da arbitrira i sve tri strane da prihvate presudu arbitraže. Postoji i međunarodni sud i učinićemo sve da do toga ne dođe", rekao je Radusinović.

Arbitražom je zaprijetila bivša Vlada Duška Markovića 2019. kada je poslala notu Ambasadi BiH. Crnogorska strana u noti izražava nadu da će pitanje biti riješeno u duhu dobrosusjedskih odnosa i da će ako se ne nađe prihvatljivo rješenje, biti prinuđena da pokrene postupak pred međunarodnim arbitražnim i sudskim organima.

Odgovor iz Sarajeva nije stigao, ali arbitražu Crna Gora nije pokrenula.

CRNA GORA TREBA DA BUDE IZVOZNIK STRUJE

Bilećko jezero je nastalo zaustavljanjem toka rijeke Trebišnjice, pogranične ponornice između Crne Gore i BiH. Jezero je površine 33 kilometra kvadratna zavisno od vodostaja, dužine skoro 20 kilometara i dubine preko 100 metara na pojedinim mjestima.

Akumulacija je potopila brojna sela i imanja i, iako su mještani obeštećeni, potopljen je i dio kulturno-istorijske baštine. Sa crnogorske i hercegovačke strane potopljeno je više crkava, a manastiri Dovrićevo i Kosijerevo su izmješteni.

Potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije i 22 kvadratna kilometra teritorije BiH. Udio sliva BiH je 60 odsto, a, prema Subsektorskoj studiji crnogorske Vlade iz 2005. godine, udio Crne Gore je 40 odsto.

Danas elektroenergetski sistem koji koristi vode Bilećkog jezera posluje kroz preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), u čijem je sastavu više postrojenja kojima upravljaju Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) i elektroprivrede Hrvatske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

HE Trebinje 1, Trebinje 2 i postrojenja Gornji horizonti, koja se još grade, posluju u okviru ERS. Hrvatska Bilećko jezero koristi za HE Dubrovnik, dok HE Čapljina upravljaju elektroprivrede Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Prema podacima HET-a, srednja godišnja proizvodnja HE Trebinje 1 je od 370 do 420 GWh, HE Trebinje 2 srednja godišnja proizvodnja iznosi 14,5 GWh, HE Dubrovnik 1168 GWh, a protočne hidroelektrane (PHE) Čapljina 400 GWh.

Električna energija proizvedena u HE Dubrovnik pripada i Hrvatskoj i RS, po 50 odsto, dok Crna Gora ne dobija ništa.

Dejan Mijović kaže da bi protivargument za to mogao da bude to što je BiH sagradila brane i kanale koje dovode vodu do Hrvatske.

"Međutim, treba reći da su za ovih 30 godina tokom kojih Crna Gora nije naplatila ni cent na ime koncesije, mogli da budu sagrađeni upravo te brane i kanali", objašnjava Mijović.

 "Možda ćemo graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima voda": Burić - Foto: CIN-CG

Hidrolog i inženjer geologije i hidrogeologije Mihailo Burić navodi da su procjene o slivu sa teritorije Crne Gore različite, kreću se između 37 do 45 odsto.

"Ali svakako najmjerodavniji je podatak u tome koliki je prosječni doticaj sa naše teritorije. On je ocijenjen sa 32 kubna metra u sekundi, mi u kalkulacijama idemo sa 30 m3 u sekundi da dolazi vode sa teritorije Crne Gore u Bilećko jezero", rekao je Burić za CIN-CG.

Njegova vizija je, kaže da Crna Gora treba da bude izvoznik električne energije, ali upozorava na klimatske promjene.

"Na rijeci Morači, na osnovu dosadašnjeg trenda i projekcija tog trenda će doći do smanjenja srednjeg godišnjeg proticaja sa prosječnih 170 m3 u sekundi na 102 m3 u sekundi. U gonjoj Tari će doći do promjene srednjeg godišnjeg proticaja sa 26 na 10 m3 u sekundi. Moramo da shvatimo i konstatujemo efekte klimatskih promjena i na osnovu toga moramo da pravimo strategije u energetici. Ako se ovako nastavi, možda ćemo morati graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima naših voda", rekao je Burić.

"Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu": Marko Kovačević - Foto: CIN-CG

Opština Nikšić je do 1992. dobijala naknadu za potopljene teritorije, oko 200 hiljada eura. Raspadom SFRJ i nakon rata u BiH, Crna Gora je ostala i bez toga jer ni nakon smirivanja prilika Opština Nikšić nije dobijala ništa od Elektroprivrede RS. Samo je po ovom osnovu izgubljeno oko šest miliona eura.

S druge strane, ERS ovu naknadu uredno isplaćuje opštinama na teritoriji RS- Trebinju i Bileći.

Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević za CIN-CG je rekao da imaju dobru komunikaciju sa komšijama i u tom pravcu treba da i dalje razvijaju odnose.

"Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu", smatra Kovačević.

CRNA GORA ĆE TRAŽITI I ONO ŠTO JOJ JE PRIPADALO

 Nacrt ugovora o vodama 2010. upućen BiH, ali odgovor nije stigao: Furtula - Foto: CIN-CG

Direktor Direktorata za vodoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Željko Furtula za CIN-CG je kazao da će Crna Gora tražiti ne samo pravičnu raspodjelu hidropotencijala jezera, nego i ono što joj je pripadalo u prethodnom periodu.

Podsjetio je da je Crna Gora u više navrata pokušavala da dogovori sa RS i BiH pravičnu raspodjelu hidroenergetskog potencijala.

"Prethodnih 15-ak godina Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa RS i Hrvatskom, koji ima već sa Srbijom i Albanijom. Dva puta, 2004. i 2010. godine je Crna Gora bila na pragu zaključivanja tog ugovora. Čak je 2010. usvojen nacrt ugovora o vodama koji je upućen BiH, a na koji do dan-danas nismo dobili odgovor. Pretpostavka je da je tu problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera", rekao je Furtula.

U nacrtu Ugovora o vodama iz 2010, koji je tadašnja Vlada Crne Gore poslala BiH navodi se da je "korišćenje svih voda od zajedničkog interesa, a na prvom mjestu voda Bilećkog jezera, jedan od primarnih ciljeva ugovora".

Naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. godine: Perunović - Foto: CIN-CG

Bivši državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija Marko Perunović za CIN-CG je ranije, dok je bio na toj funkciji, kazao da bi trebalo u saglasnosti sa RS naći renomiranu međunarodnu instituciju koja bi uradila studiju prihvatljivu za obje strane.

"Na taj način bismo znali da je naših 10, 15, 20 odsto... Akumulacija je 1,28 milijardi kilometara kubnih vode, i to su ogromne količine koje bi za naš hidropotencijal značile jako puno. Ono što je naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. koja je oko 200.000 današnjih eura. Od 1992. ta koncesiona naknada nije nikada ni naplaćena", podsjetio je Perunović.

U RS NE GLEDAJU BLAGONAKLONO NA INICIJATIVU CRNOGORSKE STRANE

U EPCG, kako je kazao Radusinović, smatraju da je rješenje da formiraju zajedničko tijelo sa Elektroprivredom RS, i da zajednički odaberu izvođača, tj. projektni tim, međunarodnu naučnu instituciju koja će objektivno procijeniti ućešće Crna Gore u vodama Bilećkog jezera i na osnovu toga da se odredi pravična nadoknada.

Međutim, direktor ERS Luka Petrović za CIN-CG je kazao da je to "neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova".

"Oni hoće da kažu da imaju pravo na to, a kad se pravio sistem - nije ih bilo", poručio je Petrović.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS su za CIN-CG kazali da EPCG nema pravo da traži učešće u isporuci električne energije iz već izgrađenih objekata, jer u njihovoj izgradnji nije učestvovala.

Iz tog Ministarstva navode da je naknada za potopljeno zemljište u SFRJ redovno izmirivana svim opštinama, uključujući i Nikšić, međutim nakon okončanja rata, prestao je da postoji pravni okvir za dalje plaćanje.

Miodrag Radunović, bivši pravni savjetnik Vlade Crne Gore iz 2010. i član Vladinog tima 2005. i 2006. godine koji je pregovarao sa ERS, kaže da BiH itekako odgovara status kvo u slučaju Bilećkog jezera.

"Znači da koriste jezero, proizvode električnu energiju, a da i dalje nemaju nikakvih obaveza prema Crnoj Gori. Naravno da je to sa stanovišta naših interesa i potreba neodrživo", rekao je Radunović za CIN-CG.

Smatra da takvo stanje nije dobro ni sa stanovišta budućih planova i programa vezano za korišćenje preostalih voda, kada su u pitanju i Tara i Komarnica, itd.

Prema riječima Radunovića, HE Trebinje 1 je 1968. godine počela da radi, a nije tražena saglasnost Skupštine tadašnje Republike Crne Gore, što je bila obaveza prema tadašnjem osnovnom Zakonu o vodama donesenom na saveznom nivou.

"BiH je tada bila dužna da pribavi, a potom i da zaključi sporazum u vezi korišćenja tih voda", kaže Radunović.

U međunarodnom pravu to je, kako je naveo, uređeno Direktivom o vodama EU, Helsinškim pravilima o uređenju voda iz 1966, Konvencijom o međunarodnim vodotocima iz 1992. godine, Konvencijom UN o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka iz 1997.

"U tim dokumentima se preferira održivo i pravično korišćenje međunarodnih voda, a isto tako u nedostatku sporazuma, a kada je u pitanju šteta koja se nekim aktom može nanijeti državi sliva, da ta država ima pravo da se to pitanje raspravi, i da po tom osnovu zahtijeva određenu kompenzaciju", objasnio je Radunović.

I danas stručnjaci naglašavaju da je osnovni Zakon o vodama SFRJ iz 1965. bio u potpunosti usklađen sa međunarodnim pravom i svim važnim konvencijama.

Vodni resursi su javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze: Aleksandar Kovačević - Foto: CIN-CG

Ekspert za energetiku iz Beograda Aleksandar Kovačević objašnjava da je jedna dimenzija ko je vlasnik elektrane, druga na kojim vodnim resursima je ta elektrana zasnovana i kako se valorizuju ti vodni resursi.

"Vodni resursi su po definiciji javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze. Ne može bilo koje komercijalno preduzeće, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, da postane vlasnik vodnog resursa, ono postaje koncesionar, stiče pravo korišćenja vodnog resursa pod nekim uslovima", naveo je Kovačević.

Umjesto čekanja na odgovor iz BiH, relevantne konsultantske kuće su predlagale da Crna Gora povlači vodu iz Bilećkog jezera tako što će izgraditi postrojenja na svojoj teritoriji.

U predlogu Energoprojekta Hidroinženjering iz Beograda iz 2008. godine tri su moguća tehnička rješenja za valorizaciju voda Bilećkog jezera - izgradnja HE Boka kod Risna i HE Obošnica kod Nikšića, a treće rješenje je prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero.

Vlada Mila Đukanovića je 2008. godine, favorizovala izgradnju HE Boka koja bi sa aspekta prostornog planiranja i zaštite životne sredine prouzrokovalo najviše štete. Aktuelno rukovodstvo EPCG i danas zastupa stav da bi HE Boka bila najbolje rješenje.

"To je najproduktivnije što se tiče energetskih parametara, i najmanje košta po iznosu po megavat satu električne proizvedene energije", rekao je Rajko Radusinović.

EPCG će, kako kaže, graditi HE Boka samostalno ili u saradnji sa Elektroprivredom RS.  

HE BOKA BI SE GRADILA NA ZAŠTIĆENOM PODRUČJU

HE Boka gradila bi se u području koje je pod zaštitom UNESCO kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine. Neophodno bi bilo bušenje tunela dužine 30 kilometara kroz planinski masiv Orjena, park prirode i potencijalno Emerald i Natura 2000 područje. Riječ je o predjelima koje EU smatra izuzetno važnim zbog očuvanja ugroženih vrsta i staništa.

Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG kaže da bi probijanja tunela, zatim i izgradnja HE, uticala negativno na životinjski svijet i vrlo je izvjesno da bi došlo do promjene klimatskih prilika u tim mikro-lokalitetima.

Osim što bi 20 odsto konstrukcije HE Boka činili tuneli rizični za izgradnju, rješenje je problematično i zbog ulivanja velike količine slatke vode u Bokokotorski zaliv, što je navedeno u Studiji Energoprojekta iz 2007.

Mićanović navodi da bi to negativno uticalo na neke zajednice i organizme u tom dijelu Boke koji su jako osjetljivi na promjene saliniteta.

Rukovodstvo EPCG nije bilo transparentno kada je u pitanju dokumentacija o Bilećkom jezeru i, iako su, pojašnjenjima i izjavama, pomogli istraživanju, nijesu odgovorili na zahtjeve CIN-CG-a za pristup informacijama, odnosno dokumentaciji.

Mićanović kaže da su imali isti problem kada je u pitanju ugovor koji je EPCG potpisala sa Elektroprivredom Srbije o izgradnji HE Komarnica.

"Nakon godinu dana aktivnog traženja i slanja zahtjeva dobili smo konačno ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Srbijom u vezi sa HE Komarnica i taj ugovor je apsolutno nečitak i niko nije uspio da izvuče ijednu rečenicu koja se kristalno vidi. Samo se nameće da jedna velika kompanija u većinskom vlasništvu Crne Gore nema odgovoran i brižan odnos prema građanima", rekla je Mićanović.

PITANJE UREDITI MEĐUNARODNIM SPORAZUMOM

Najbolje je zaključiti međunarodni sporazum kojim će se urediti otvorena pitanja: Lepotić Kovačević - Foto: CIN-CG

Pravnica iz Beograda Branislava Lepotić Kovačević navodi da su države na koje se odnosi pitanje sliva, kandidati za članstvo u EU, a EU ima pravila koja su slična opštim međunarodnim, a to je da svaka država ima pravo da uređuje sliv njene rijeke.

"Kada je u pitanju međunarodni sliv, u tom slučaju je najbolje zaključiti međunarodni sporazum u kojem će se sva ova otvorena pitanja urediti na način da se jasno definiše na koji dio sliva svaka od ovih država ima prava", smatra ona.

Okvirna direktiva o vodama EU predviđa da se rječni sliv koji pokriva teritoriju više od jedne države članice, označi kao međudržavno vodno područje. Konvencija UN o pravu neplovidbenog korišćenja međunarodnih vodotoka, predviđa da "ako je značajna šteta ipak prouzrokovana drugoj državi vodotoka, države čije korišćenje prouzrokuje takvu štetu će, u nedostatku sporazuma o takvom korišćenju, preduzeti sve odgovarajuće mjere… radi otklanjanja i sprečavanja takve štete, i po potrebi, raspraviti pitanje kompenzacije".

Dakle, međunarodni propisi su na strani Crne Gore i ona konačno treba da uzme što joj pripada i iskoristi ogromni potencijal Bilećkog jezera.

Građani od nove Vlade premijera Dritana Abazovića, koja je formirana 28. aprila, između ostalog očekuju stabilno snabdijevanje električnom energijom uz maksimalno očuvanje prirodnog bogatstva.  

Zaštitnici prirodnog bogatstva sve glasniji

Probijanja tunela i gradnja HE Boka, uticala bi negativno na životinjski svijet: Mićanović - Foto: CIN-CG

Protesti stručnjaka, ekoloških aktivista i građana zbog projekata koji bi mogli da ugroze neke od najvrednijih krajeva Crne Gore sve su jači. Toga su, kažu, svjesni i u EPCG, ali ne odustaju.

"Bez obzira što postoje ljudi i NVO koje štite prirodu i Crnu Goru, vjerujte nemojte je štititi od inženjera poput mene i mojih drugova", poručio je Rajko Radusinović.

Andrijana Mićanović kaže da je interesantno kako EPCG uvijek bira biodiverzitetski najvrednija i najbogatija područja u Crnoj Gori.

"Danas pričamo o Orjenu, ali takav je slučaj i Komarnica, koja predstavlja jednu, u biologiji se to kaže - vruću tačku biodiverziteta, i kanjon koji je unikatan ne samo u Crnoj Gori, nego i u Evropi, a sa druge Orjen je planina kojoj se dive i istražuje je veliki broj naučnika i ljubitelja prirode. Pitam se zašto svoj novac znanje i energiju ne uložimo u nešto održivo što ne mora da bude na uštrb prirodnih ljepota i vrijednosti Crne Gore", rekla je ona.  

Za prevođenje vode iz Bilećkog u Slano ne treba saglasnost RS

Prema tvrdnjama stručnjaka upućenih u ovu temu, HE Boka ne bi mogla da se gradi bez saglasnosti Republike Srpske, jer bi se na njenoj teritoriji nalazio dio infrastrukture neophodne za ovu HE. Saglasnost za korišćenje teritorije RS bila bi neophodna i za HE Obošnicu.

Za treću opciju, prevođenje vode iz Bilećkog u Slano jezero, ne bi trebalo da se za infrastrukturu koristi teritorija RS. Ovo rješenje koristilo bi HE Perućica da ojača svoj kapacitet i ne zahtijeva izgradnju posebne hidroelektrane.

Stručnjaci smatraju da, ako bi se Crna Gora odlučila za bilo koje od ovih rješenja bez dogovora sa drugom stranom, rizikovala bi da uđe u spor sa BiH, čiji je ishod neizvjestan.

Biljana Matijašević
Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja EU, ocijenila portparolka EK Ana Pisonero . Crna Gora jedina od zemalja bivše Jugoslavije nema zakon o Vladi, a Muk ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje

Vlada Crne Gore donijela je u tehničkom mandatu odluku o dodjeli tridesetogodišnje koncesije za hidroelektranu (HE) “Komarnica”. Ova odluka vjerovatno ne bi bila moguća da Crna Gora ima Zakon o Vladi. Iz Evropske komisije poručili su da će pratiti ovaj projekat, koji veliki dio javnosti smatra kontroverznim.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da se od tehničke vlade “očekuje da osigura nastavak poslovanja u Crnoj Gori, uz puno poštovanje demokratskih standarda i crnogorskog pravnog okvira”.

”Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom u Crnoj Gori, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja Evropskoj uniji”, kazala je Pisonero.

I u posljednjem godišnjem izvještaju za Crnu Goru EK naglašava da je od “suštinskog značaja da razvoj novih projekata, naročito po pitanju hidroelektrana, bude sproveden u skladu sa EU zakonodavstvom o koncesijama, državnoj pomoći i životnoj sredini”.

Portparolka dodaje da EK u izvještajima sistematski preporučuje da investicije moraju biti u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama “iz oblasti zaštite prirode i upravljanja vodama, da osiguravaju učešće javnosti i konsultacije, ali i da garantuju visok kvalitet izvješetaja o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji uključuju kumulativne uticaje na prirodu i biodiverzitet i da se očuva i unaprijedi ekološka vrijednost zaštićenih područja i potencijalnih Natura 2000 lokacija”. Pisonero je dodala da će EU nastaviti da prati preduzete aktivnosti u ovom dijelu.

Kanjon rijeke Komarnice nominovan je za Emerald područje. Ekolozi naglašavaju da bi tako mogao postati dio evropske ekološke mreže i ne bi ga bilo moguće lako brisati sa liste vrijednih područja samo zato što se planira izgraditi hidroelektrana.

Izgradnjom bi bio ugrožen i dio Parka prirode “Komarnica i Dragišnica”.

Izgradnja HE trebalo bi da košta između 260 i 290 miliona eura. Mnogi, međutim, upozoravaju da bi investicija mogla biti znatno skuplja, imajuću u vidu da su te procjene pravljene prije osjetnog skoka cijena građevinskog materijala do čega je došlo posljednjih mjeseci.

Izgradnja bi, prema najavama, trajala sedam godina, a HE “Komarnica” bi zadovoljila potrebe svega sedam odsto ukupne godišnje potrošnje energije u Crnoj Gori.

Još nije donijeta odluka da li će vlasnica koncesije, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), u ovaj posao krenuti samostalno ili u partnerstvu, najvjerovatnije sa Elektroprivredom Srbije (EPS).

Rijeka Komarnica - Foto: D. Mrdak

MKI: Ako hoćemo jeftinije energente, koristimo što imamo

”Nesporno je da se projekat ne može raditi ako se ne dobije saglasnost na Elaborat na procjenu uticaja životne sredine, odnosno navedena saglasnost je samo jedan od preduslova za dobijanje garađevinske dozvole”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI).

Zbog velikog interesovanja, Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) produžila je trajanje javne rasprave o Elaboratu.

Rasprava je završena krajem marta, a komentare i primjedbe na Elaborat poslalo je šest organizacija, više pojedinaca i vladajući Građanski pokret URA.

Zakonom je propisano da Komisija za procjenu uticaja Elaborata može nosiocu projekta dva puta vratiti taj dokument da izvrši izmjene i dopune i da dodatno angažuje stručno lice za određene segmente životne sredine.

Na pitanje CIN-CG koji su glavni razlozi za podršku ovakvom projektu, iz resora Mladena Bojanića kažu da je sektor energetike nosilac razvoja Crne Gore, posebno u vremenima svjetske energetske krize.

”Prelazak na obnovljive izvore energije jeste nešto što će uskoro doći na red, ali da bi obezbijedili pravednu i pravilnu tranziciju, hidroenergija mora biti jedan od njenih nosilaca. Uz to, prisutna je i značajna podrška lokalne zajednice. Ako hoćemo da imamo jeftine energente, treba da koristimo ono što imamo i prepustimo odluke struci, naravno vodeći računa o najvišim ekološkim standardima”, naveli su iz resora.

Dodali su da će osim povećanja proizvodnje električne energije u Crnoj Gori, ovaj projekat doprinijeti povećanju bruto društvenog proizvoda i smanjenju spoljnotrgovinskog deficita.

Iz MKI u odgovoru CIN-CG dodaju i da je “apsolutno nesporno da se davanjem predmetne koncesije obezbjeđuje javni interes”.

Predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić kazao je za CIN-CG da očekuju godišnje 1,3 miliona eura od poreza na nepokretnost, a po 200.000 eura prihoda na ime naknade za korišćenje voda i za potopljeno zemljište. Sa prihodima od novozaposlenih, očekuje da taj iznos dostigne dva miliona eura.

Dakovićeva: Isključivo struka da vodi glavnu riječ

Dešavanja na globalnom nivou, ekonomske krize i ratovi ukazali su da se zemlje ne suočavaju samo sa očuvanjem teritorijalne, već i energetske nezavisnosti. U tom globalnom kontekstu potrebno je, prema mišljenju izvršne direktorke “E3 Consultinga” Milice Daković, posmatrati i ulogu energetskog sektora Crne Gore, odnosno nove projekte i investicije kao razvojnu šansu u kojima električna energija predstavlja izvozni proizvod u vrijeme kada je energija ograničen resurs.

Trend koji prati Crna Gora, poput ostalih zemalja EU, okrenut je procesu zelene energetske tranzicije. To podrazumijeva prelazak sa “prljavih” tehnologija proizvodnje energije - energija iz termoelektrana na ugalj kao što je TE Pljevlja, ka investicijama u oblasti zelenih - obnovljivih izvora energije: solarna energija, energija vjetra, gas, koje su se realizovale i dalje planiraju realizovati kod nas, a sve u skladu sa ciljevima Strategije razvoja energetike.

”Investicije u hidropotencijal takođe su značajne, jer doprinose balansu u sektoru proizvodnje električne energije, s obzirom na specifičnosti obnovljivih izvora energije. Bilo da se radi o planiranju izgradnje nove hidroelektrane ili novog vjetroparka, ono što smatram da je neophodno jeste ne samo prethodno stručno i detaljno sagledati ekonomske dimenzije projekta iz ugla isplativosti i ekonomskih koristi koje donosi, već i sagledati druge dvije takođe važne dimenzije - ekološku i društvenu, što se ogleda kroz budući uticaj projekta na životnu sredinu i stanovnštvo. U tom kontekstu isključivo struka treba da vodi glavnu riječ”, izričita je Dakovićeva.

Ona smatra da Crna Gora treba ubuduće voditi računa da diversifikuje svoje buduće energetske projekte (hidro, solar, vjetar, gas) i napravi balans u izvorima energije (konstantna, vršna i zelena) sa stanovišta potreba domaće potrošnje, ali i izvoza.

”Pritom je bitno da ih realizuje u skladu sa unaprijed jasno definisanim standardima i mjerama zaštite životne sredine, kako u izgradnji tako i u postkonstrukcionom periodu, kako bi se našao balans između ekonomske koristi i očuvanja životne sredine”, kazala je ona za CIN-CG.

Muk: Upitno zašto je to urađeno na kraju mandata

Sama priča o HE “Komarnica” stara je više decenija, ali je aktuelizovana uoči posljednjih parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine. Tadašnja ministarka ekonomije Dragica Sekulić uručila je nekoliko dana uoči izbora akt o koncesiji ondašnjem izvršnom direktoru EPCG Igoru Noveljiću.

Vlada Zdravka Krivokapića je u tehničkom mandatu, na sjednici 10. marta, usvojila i informaciju o realizaciji projekta izgradnje HE. Prihvatila je i Nacrt ugovora o koncesiji, a MKI zaduženo da sprovede postupak pregovora sa EPCG u cilju usaglašavanja konačnog teksta ugovora i da ga u roku od 60 dana dostavi Vladi na razmatranje i prihvatanje.

Koncesionim aktom je predviđeno da se koncesija za izgradnju HE “Komarnica” dodijeli bez objavljivanja javnog oglasa direktno EPCG, kao akcionarskom društvu u kojem država Crna Gora ima više od polovine akcija.

Iz Vlade su saopštili da nije bilo moguće pokrenuti razmatranje dostavljene ponude u primjerenom roku, pa je EPCG dostavila ažuriranu ponudu za izgradnju HE.

Ako sama Vlada konstatuje da nije bila u mogućnosti da zbog reorganizacije državne uprave razmotri ponudu za izgradnju HE “Komarnica” u primjerenom roku, postavlja se pitanje zašto je odlučila da to uradi na kraju svog mandata, kaže za CIN-CG istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Milena Muk.

Crna Gora još nema zakon o Vladi, pa ne reguliše ova pitanja i ostavlja prostor za donošenje odluka sa čijim će se posljedicama suočiti sljedeće izvršne vlasti. Iako je vlast koja je došla na čelo države nakon izbora 30. avgusta 2020. obećala da će jedan od priroriteta biti donošenje zakona i o Vladi, do toga nije došlo.

Elektroprivredi Srbije zagarantovan osnivački ulog

Za HE “Komarnica” postoji tehnička dokumentacija na nivou studije, koju je još 1973. godine izradio ljubljanski “Elektroprojekt”.

Projekat se realizuje shodno ugovoru starom 30 godina. EPCG i EPS su u doba zajedničke države, još 1992. godine, potpisale Ugovor o zajedničkom finansiranju investiciono-tehničke dokumentacije, idejnog projekta i investicionog programa. Troškovi ovih poslova bili su u omjeru 51 odsto EPCG, a 49 EPS. Ovo se, ističu iz EPCG, odnosi isključivo na sprovođenje već realizovanih istražnih radova i izradu idejnog projekta i investicionog programa.

Ugovor iz 1992. godine je dobijen na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali u najvećem dijelu nije čitljiv. Iz EPCG su kazali da je to jedina verzija koju posjeduju. Osnovni ugovor četiri puta je dopunjavan - 2007, 2011, 2014. i posljednji put 2017. godine.

Iz posljednjeg aneksa se vidi da je vrijednost svih do tada izvedenih i plaćenih radova iznosila 3,7 miliona eura.

”Još nije donesena konačna odluka o modelu i načinu, kako realizacije, tako i finansiranja same izgradnje HE ‘Komarnica’”, kazali su za CIN-CG iz EPCG.

Ugovorom je propisano da su EPCG i EPS saglasne da utrošena sredstva za prethodne radove čine osnivačke uloge ukoliko obje strane odluče da nastave zajedničke aktivnosti na izgradnji HE.

Ako EPCG pristupi izgradnji HE samostalno ili sa drugim partnerom u zajedničkoj izgradnji, dužna je da refundira valorizovanu vrijednost ulaganja EPS-u u roku od 12 mjeseci od donošenja odluke o takvoj izgradnji. Prema informaciji o aktivnostima na projektima valorizacije postojećih energetskih potencijala koja je usvojena na sjednici Vlade u junu 2013. godine, za realizaciju projekta bila je zainteresovana Austrija a tadašnje Ministarstvo ekonomije obavilo je razgovore i sa drugim potencijalnim investitorima iz Italije, Turske, Azerbejdžana i Kine. Kako se navodi u dokumentu, u tu svrhu, potencijalnim investitorima dostavljena je odgovarajuća dokumentacija za HE “Komarnica”, a najozbiljniji razgovori obavljeni su tada sa kineskom kompanijom “Sinohydro Corporation Limited”.

”A konačna odluka biće predmet razmatranja, kako organa upravljanja EPCG, tako i same Vlade Crne Gore, nakon završetka idejnog projekta čemu prethodi dobijanje saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na podneseni elaborat”, kazali su iz EPCG. Iz ovog preduzeća, međutim, nisu odgovorili na brojna pitanja, među kojima i na to da li je u međuvremenu i sa kim razgovarano o investiranju u izgradnju HE “Komarnica”, da li EPCG razmatra mogućnost da samostalno gradi HE i od čega bi zavisila ta odluka.

Takođe nije odgovoreno da li je rađena detalja kost benefit analiza, i da li je gradnja trafo-stanice obuhvaćena sadašnjim planiranim troškovima za gradnju HE ili su to zasebni troškovi.

Predstavnici EPCG insistiraju da je izgradnja ovog projekta ekološki prihvatljiva.

Ogromno prirodno bogatsvo Komarnice

Šteta bi bila nemjerljiva: Jelena Popović - Foto: Boris Pejović

Jelena Popović iz Društva crnogorskih ekologa ističe da bi šteta po Komarnicu i Crnu Goru bila namjerljiva ukoliko bi se nastavilo sa planiranim potapanjem rijeke i postavljanjem brane.

Ona dodaje da nezavisni stručnjaci kažu da za isti novac, a za mnogo kraće vrijeme, može da se izradi solarna, vjetro ili kombinacija ovih elektrana koje će davati mnogo više energije nego HE “Komarnica”. Pritom se solarne elektrane mogu postaviti u već devastiranim područjima, kao što su, na primjer, prostor Kombinata aluminijuma Podgorica, deponije koje su zatvorene ili na svim zgradama u glavnom gradu i na Primorju.

Govoreći o bogatstvu područja kanjona Komarnice, Popović ističe da od ukupno 88 biljnih staništa važnih na nivou Evropske unije u Komarnici je zabilježeno čak 22, od kojih su tri od prioriteta za zaštitu. Od 192 vrste leptira zabilježena kod nas, u tom dijelu potvrđeno je njih 126.

”Usljed klimatskih promjena zemlje koje su bazirale veliki dio proizvodnje na hidropotencijalu već sada imaju velike probleme, koji će biti sve značajniji u budućnosti. Potpuno je jasno da Crna Gora već ima dovoljno energije iz hidro izvora, da treba sada aktivno da radi na poboljšanju već postojećih hidroenergetskih objekata, te da radi na rekonstrukciji mreže kojom gubimo 15 odsto energije svake godine. A paralelno da radi na razvoju alternativnih izvora energije baziranih na suncu, pa i na vjetru, koje uvijek nakon što nam više možda nijesu potrebne možemo razmontirati i opet osloboditi prirodno područje na kojima su sagrađeni. To sa hidroelektranama nije moguće, i jednom izgubljena prirodna vrijednost kanjona zauvijek je izgubljena”, upozorila je ona.

Iz Benkvoča (Bankwatch), najveće mreže ekoloških NVO iz regiona centralne i istočne Evrope, naveli su da nije jasno zašto Crna Gora, koja već generiše od 40 do 60 odsto svoje struje iz hidroenergije, zavisi od kiša i snijega, želi još jednu hidroelektranu. Navode da je oblast dom brojnim zaštićenim vrstama, uključujući vukove, medvjede, orlove... ali da puni opseg vjerovatne štete nije sačinjen jer je terenski rad samo djelimično urađen.

”Ekološka procjena projekta više djeluje kao reklamna brošura nego kao naučno utemeljena studija. Njome se obećava zlatna budućnost građanima Šavnika na prilivu turista koji će ih navodno posjetiti zbog hidroelektrane, ali se ne nudi dokaze zašto i kako će se to desiti”, navodi se u nalazu.

Definitivno vidimo problem: Milena Muk - Foto: Privatna arhiva/Balša Rakočević

Muk: Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke

U susjednoj Srbiji, sa čijom EPS, EPCG ima ugovor iz 1992. godine, Vlada u tehničkom mandatu najvjerovatnije ne bi smjela da donosi odluke o koncesiji za kapitalne projekte.

Istraživačica javnih politika IA Milena Muk mišljenja je da Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke.

“Pravno, nema prepreka da Vlada predlaže zakone i odluke, koje god misli da treba, ali sa stanovišta legitimiteta, naročito kada su u pitanju odluke za koje se sumnja da mogu nanijeti dugoročnu štetu po životnu sredinu, definitivno vidimo problem. Samoj Vladi ne bi trebalo da ide u prilog da na sebe stavlja teret tako drastičnih poteza”, ocijenila je Muk za CIN-CG.

Predstavnica IA naglašava da odlazeća vlast nije ispunila sopstveno obećanje da će donijeti zakon o Vladi. Da je zakon donijet, ona ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje.

Ustav Crne Gore samo okvirno propisuje da Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora nove.

“Mi već imamo uporednu praksu u drugim zemljama, gdje vlada, kojoj je prestao mandat, može vršiti smo tekuće poslove i ne možete donositi važne odluke, naročito u slučaju većeg finansijskog efekta”, kazala je.

Zakone o Vladi imaju članice EU - Hrvatska i Slovenija, ali i Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija. Mada svako od tih zakonskih rješenja ima svoje specifičnosti, Zakon o Vladi Srbije posebno se bavi pitanjem vlasti u tehničkom mandatu. Zakonom je propisano da izvršna vlast kojoj je prestao mandat može vršiti samo tekuće poslove i ne može predlagati parlamentu zakone, niti donositi propise, osim ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća.

Ona ne može postavljati državne službenike na položaj, a pri vršenju osnivačkih prava Republike Srbije može jedino da imenuje ili da saglasnost na imenovanje vršioca dužnosti direktora i članova upravnog i nadzornog odbora.

Iz kabineta ministarke javne uprave, digitalnog društva i medija Tamare Srzentić kazali su za CIN-CG da je u toku je priprema nacrta zakona o Vladi, a zakonski predlog očekuje se do kraja juna.

Bulajić ukazivao na probleme, sada se ne glaska

Doskorašnji predsjedavajući Skupštinom Strahinja Bulajić (Demokratski front) kazao je ranije da se u lijevom boku planirane brane nalazi rasjed, odnosno ponor koji predstavlja nerješiv hidrološki problem. Ekolozi posebno podvlače ovaj problem, ističući da bi upravo zbog toga bilo opasno upuštati se u ovaj projekat.

“U lijevom bokovcu postoji rasjedna zona širine 1,5 kilometara, koja je od 15 do 20 metara prazna i u takvim uslovima ne može se govoriti o valorizaciji detaljnog prostornog plana za Komarnicu”, kazao je Bulajić na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje u junu 2020. Ovaj inženjer geologije dodao je da bi se zarotiranjem brane pet ili šest stepeni samo djelimično poboljšalo geofundiranje lijevog boka brane. Ovo, pojašnjava se, znači da bi voda iz akumulacija mogla prije otići kroz ponor nego na turbinu, odnosno da “jezero” neće držati vodu.

Zbog toga će, kako se očekuje, morati da se sprovode dodatna istraživanja.

Iz GP URA ističu da institucije nemaju kontinuitet u mjerenju protoka vode na slivu Komarnice, pa samim tim instalisani protok nije pouzdan. Ovo se, dodaju, može potkrijepiti i podacima koji se odnose na HE “Piva”, u koju se uliva rijeka Komarnica.

Istraživanja pokazuju da izgradnjom HE “Komarnica” će se povećati uslovi za nastavak indukovanih zemljotresa koji se pojavljuju od izgradnje HE “Piva”.

“Iskustva sa brane ‘Mratinje’ ukazuju na mogućnost značajnog povećanja seizmičke aktivnosti u prvih nekoliko godina nakon punjenja akumulacije (ali bez ekstremno jakih zemljotresa), nakon čega se ta aktivnost vraća na nivo seizmičke aktivnosti prije punjenja akumulacije”, navodi se u elaboratu.

Bulajić nije odgovarao na pitanja CIN-CG u vezi sa tim da li podržava ovaj projekat. Upravu nad EPCG su nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. preuzeli kadrovi Demokratske Crne Gore i DF-a, čiji je Bulajić istaknuti član. Pitanja su poslata prije nego što je sredinom sedmice podnio ostavku na mjesto poslanika i potpredsjednika Skupštine.

Miloš RUDOVIĆ
Damira KALAČ

Jedan od glavnih zagađivača sa brodova posebno je štetan po kamene strukture, koje su glavno obilježje kotorske arhitekture

Sumpor-dioksid (SO2), jedan od glavnih zagađivača sa kruzera, posebno je štetan po kamene strukture, koje su glavno obilježje kotorske arhitekture i kulturne baštine ovog jedinstvenog predjela.

Područje Kotora, koje se od 1979. godine nalazi pod zaštitom Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), ugostilo je od obnove nezavisnosti do kraja prošle godine oko 4.800 brodova, sa kojih je stiglo više od četiri miliona putnika.

”Svjedoci smo gustog dima koji se nadvija nad zalivom dok u njega uplovljavaju kruzeri. Jedan od sastojaka ovog dima je i sumpor. Kruzeri uglavnom koriste gorivo koje nije kvalitetno, sa visokim procentom sumpora”, tvrdi u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) konzervatorka-restauratorka Centra za konzervaciju i arheologiju Jasminka Grgurević.

Za ovu turističku sezonu slavodobitno se najavljuje veliki broj kruzera u zalivu, a slabo ko razmišlja kakve posljedice ovi mega brodovi ostavljaju na zaštićeno područje.

Stručnjaci za CIN-CG ističu da kruzeri ispuštaju velike količine različitih otrovnih čestica i gasova, ali da je po kamene strukture sumpor posebno štetan, jer u kontaktu sa atmosferom dolazi do staranje sumporne kiseline i kisele kiše.

Iz Centra za konzervaciju i arheologiju (CKA) ističu da kisele kiše najštetnije utiču na sve materijale graditeljskog nasljeđa, naročiti u područjima gdje su padavine česte i ukoliko se nalaze u blizini slanih voda, kao što je slučaj sa Kotorom. Sumpor ubrzava razgradnju kamena.

U prisustvu produžene vlažnosti, krečnjački materijal se pod dejstvom sumpora pretvara u takozvani gipsani kamen, koji prilikom kristalizacije značajno povećava svoju zapreminu i tako izaziva unutrašnja naprezanja i destrukciju kamena.

Grgurević objašnjava da je za gradnju u zaštićenom području kroz istoriju u najvećoj mjeri korišten tamošnji krečnjak, ali i različite vrste uvezenog kamena.

”Kamen je nerijetko dopreman brodovima iz korčulanskih, bračkih ili mletačkih kamenoloma. Uvezeni kamen koristio se za izradu dekorativnih elementa na fasadama, a nekada su oblagane i fasade u cjelini”, kazala je Grgurević za CIN-CG.

Navodi da su fasade nekih od najimpozantnijih građevina na području Kotora izrađene od korčulanskog kamena - Bogorodičin hram na Prčanju, prednje fasade crkve Svetog Eustahija u Dobroti i crkve Pomoćnice kršćana na Mulu.

Štetnim uticajima sumpora posebno su izložene tzv. meke vrste kamena, primjera radi krečnjaci od kojih je sagrađen veliki broj objekata na području Kotora, između ostalog i gradski bedemi.

”Moguće je da ovi uticaji sumpora danas nijesu optički sagledivi, ili se zbog nepoznavanja materije tumače kao mehanička oštećenja kamena, ali nesporno je da postoje i da mogu izazvati dugotrajna i ozbiljna ‘oboljenja’ kamena”, kazala je Grgurević.

Podsjeća da su istraživanja koja su rađena u Parizu 1960-ih godina pokazala da se povećan procenat sumpora u vazduhu zadržava na kamenu i mijenja njegovu površinu pretvarajući je u kalcijum-sulfat za oko 50 odsto, te da istovremeno prodire i u dubinu kamena.

Pored sumpora, ugljen-dioksid i azot, koje takđe emituju kruzeri, nanose štetu.

”Istraživanja uticaja gasova koje emituju kruzeri u zalivu na kulturna dobra i područje nijesu rađena”, kaže Grgurević i ističe da bi zbog velikog broja brodova bio neophodan monitoring i zaštita od negativnih uticaja.

Prelaziti na kvalitetnije gorivo

Profesor Nikolić u sjedištu CIIP-a - Foto: Miloš Rudović

Stručnjaci su saglasni da bi kruzeri trebalo da prelaze na kvalitetnije gorivo, sa manje sumpora, jer se tako smanjuju i ostale čestice.

Profesor Pomorskog fakulteta Danilo Nikolić pojašnjava da se sumpor dioksid nalazi u gasovima kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva. Ističe da bi rješenje bilo da se smanji protok i drumskog i pomorskog transporta, ali i da je važno čišćenje građevina od bakterija koje utiču na razlaganje kamena.

”Postoje i nove tehnologije koje bi mogle značajno zaštititi razlaganje krečnjaka i uništavanje građevina”, navodi Nikolić.

Profesor sa američkog Univerziteta Džons Hopkins, Rajan Dejvid Kenedi, za CIN-CG takođe ističe da na građevine mogu da utiču kiseline koje je podstaklo zagađenje.

”Teško loživa ulja (HFO) imaju visok sadržaj sumpora i to je razlog za zabrinutost. Zagađivači kao što je sumpor dioksid su veoma štetni za infrastrukturu. Čistija goriva mogu smanjiti probleme zagađenja vazduha i štetne efekte na građevine”, kazao je Kenedi, ističući da je on mjerio suspendovane PM čestice na palubama kruzera, ali ne i količine sumpor dioksida.

Uz dim i maglu, sumpor dioksid je glavni uzrok nastajanja “smoga”, koji pored toga što štetno utiče na biljke i ljude djeluje i korozivno na konstrukcijske materijale, kamen, beton, željezo. Na spomenicima kulture često se zbog toga stvaraju crne naslage.

”Problem je korozivno dejstvo na konstrukcijske materijale, kao i krovne pokrivače, posebno ako su rađeni od metalnih legura, i mogu imati izuzetno velike posljedice na nepokretnu kulturnu baštinu”, kazali su za CIN-CG iz Centra za konzervaciju i arheologiju.

Direktor kotorskog ogranka Centra za konzervaciju i arheologiju Boris Kustudić za CIN-CG naglašava da mi nemamo istraživanja o uticaju kruzera na građevine, ali da su oni ispitivali kotorske bedeme koji su, ističe, potpuno zapušteni, imaju puno pukotina i na njih su potvrđuje prevashodno uticale kisele kiše i lišajevi. Ističe da je neophodno redovno održavati kotorske bedeme i pravilno ih valorizovati, jer se, kako je ocijenio, to do sada radilo nestručno i laički.

Mjerna stanica u Kotoru postavljena tek pred pandemiju

Analizator na krovu Pomorskog fakulteta - Foto: Miloš Rudović

Prema svim međunarodnim istraživanjima, puno se veća količina sumpora emituje iz kruzera, nego iz vozila.

”Kruzer MS Roterdam emituje istu količinu sumpora u tri mjeseca, kao 12 miliona automobila tokom godine”, navodi se u analizi Cruise market watcha, sajta koji se bavi istraživanjem kruzera.

Iako su međunarodna istraživanja pokazala da kruzeri važe za jednog od najvećih zagađivača, Kotor je vjerovatno jedina evropska luka za putničke brodove u kojoj je vazduh, prema zvaničnim podacima, odličnog kvaliteta.

To je najvjerovatnije zbog toga što je, prema istraživanju CIN-CG, jedina mjerna stanica Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) u tom gradu postavljena svega nekoliko mjeseci prije izbijanja pandemije koronavirusa, koja je, između ostalog, dovela i do obustave kruzing turizma.

Ovogodišnja sezona u Kotoru je počela krajem februara, kada je u zaliv uplovio kruzer “Bolette”. Tada je oprema koju je nedavno postavio Centar za istraživanje, inovacije i preduzetništvo (CIIP) pri Pomorskom fakultetu zabilježio drastičan rast štetnih PM2.5 i PM10 čestica.

Profesor Nikolić, koji vodi CIIP, ističe da je neophodno da se kontroliše koje vrste goriva sagorijevaju prilikom sidrenja kruzera. Bilo bi dobro i da se smanji maksimalni broj kruzera na dan, ali i da se neki kruzeri prebace u luku Zelenika.

CIIP Pomorskog fakulteta je uradio procjenu emisije štetnih gasova i čestica od kruzera u zalivu za 2015. godinu. Po toj procjeni, tada je moglo biti emitovano gotovo osam tona sumpor dioksida u lakom, a preko 418 tona u teškom gorivu koje koriste kruzeri.

Situacija bi trebalo da bude jasnija sredinom godine, kada, osim mjerne stanice EPA, na različitim djelovima zaliva budu postavljene četiri mjerne stanice CIIP.

”Pomoću uređaja pokušaćemo da ustanovimo trend zagađivača u vazduhu sa dolaskom i odlaskom kruzera”, pojašnjava Nikolić za CIN-CG.

U zalivu trenutno može da pristane više kruzera odjednom. Glavni vez je kod Starog grada. Tu su još tri sidrišta - jedan preko puta Luke Kotor, drugi ispred Pomorskog fakulteta, a treći u Ljutoj. U toku dana su, prema nezvaničnim informacijama, u Kotor uplovljavala i po četiri broda.

Profesor Nikolić objašnjava da bi trebalo vidjeti koja od tih pozicija ostavlja najmanje čestica u zalivu.

”Možda bi trebalo da se sidre u Tivatski zaliv, a onda da se električnim plovilima putnici dovoze do Kotora. Autobusi nijesu rješenje, opet će zagađivati okolinu”, ocjenjuje profesor.

Sa brodova 20 puta veće zagađenje nego u prometnoj ulici

Predstavnici kotorskog i splitskog Pomorskog fakulteta izračunali su da su kruzeri 2018. godine u Boki, između ostalog, emitovali 63,9 tona sumpor-dioksida, a 62,4 tone PM čestica, navodi se u istraživanju objavljenom u naučnom žurnalu “ToMS”.

Njemačka NVO Nature and Biodiversity Conservation Union (NABU) je tajno izmjerila da je na palubi jednog putničkog broda koncentracija opasnih čestica za 20 puta veća nego u prometnoj ulici i 200 puta više nego na čistom vazduhu.

Profesor Kenedi objavio je početkom 2019. godine izvještaj “Istraga o zagađenju vazduha na palubi četiri kruzera”. Istraživanje je pokazalo da su “koncentracije PM čestica na palubi ovih brodova uporediva sa koncentracijama izmjerenim u zagađenim gradovima, uključujući Peking i Santjago”. Kineska i čileanska prijestonica uglavnom su u samom vrhu lista najzagađenijih gradova u svijetu. U Kotoru je najmanje jedne godine uplovljavao brod kompanije “Karnival”, čije je kruzere Kenedi ispitivao.

Kenedi, u razgovoru za CIN-CG, navodi da bi idealno bilo da kruzeri ne budu na pogon od fosilnih goriva, te da je jedan od načina da se poboljša situacija da se pređe na čistija goriva i postavljanje filtera na kruzerima.

Crna Gora je još u martu 2013. godine potvrdila Aneks 6 Konvencije MARPOL, kojim je ograničena emisija zagađivača sa brodova, uključujući i kruzere. U evropskim lukama dozvoljena mjera za količinu sumpora u gorivu je 0,1 odsto.

Inspektor Inspekcije sigurnosti plovidbe Željko Lompar je za CIN-CG rekao da su vršili kontrolu tankova na brodovima.

”Prije nego brod dođe, ali i kod najave isplovljenja, dužan je da inspekciji pošalje količinu svakog goriva po tankovima. Upoređenjem dva stanja lako se utvrdi koje je brod gorivo trošio u luci Kotor”, naveo je on.

Dodaje da je inspekcija utvrdila nepravilnosti jedino kada je “očigledan crni dim izlazio kao pojačana emisija ugljen-dioksida”, ali da nijesu izricali kazne, jer se radilo o greškama na uređajima (kotlovi ili generatori).

On pojašnjava da mjerenja sumpora u gorivu vrše laboratorije i inspektor ako posumnja na kvalitet goriva.

”U Crnoj Gori do sada nijesmo imali takve slučajeve”, kazao je Lompar.

Nadležni tvrde da je vazduh za peticu

Mada je postavljena u oktobru 2019. godine, podaci sa mjerne stanice EPA, u naselju Dobrota, se nijesu ni mogli smatrati u potpunosti relevantnim, jer, prema podacima CIN-CG-a, nije bila servisirana. Taj problem je, zbog tenderskih procedura, riješen nakon više od dvije godine u decembru 2021.

Savjetnica za vazduh u EPA Gordana Đukanović - Foto: Miloš Rudović

”Pošto nismo imali kruzere dvije godine, ova mjerenja koja imamo možemo nazvati nekim nultim stanjem. Ako se desi da kad krenu kruzeri, mi registrujemo promjenu koncentracija, to već inicira na to da se uticaj desio i to već vodi ka tome da razmatramo uvođenje novih parametara i novih mjernih mjesta”, pojašnjava savjetnica EPA za kvalitet vazduha Gordana Đukanović.

Stanicu iz Tivta, dodaje ona, premjestili su u Kotor upravo zbog kruzera. Ona pojašnjava da mjerna stanica mjeri glavne zagađivače iz drumskog i pomorskog saobraćaja.

Na pitanje zašto je mjerna stanica u Kotoru postavljena tek krajem 2019, objašnjava da su sredstva odobrena 2014, ali da su opremu dobili tek u aprilu 2019. godine.

”Za devet stanica koje trenutno imamo samo za održavanje potrebno je 300.000 eura godišnje”, navodi Đukanović.

Zaključuje da su i opštine propustile da izvrše lokalni monitoring, te da jedino Podgorica ima opštinsku stanicu za mjerenje vazduha.

Lokalna samouprava po Zakonu o zaštiti vazduha može sama da vrši monitoring zagađenja vazduha.

Opština Kotor nije iskoristila ovu mogućnost, a novinarima CIN-CG-a nijesu pojasnili zašto. Iz Opštine su istakli da kruzeri koji uplovljavaju u zaliv poštuju međunarodne standarde koji se tiču unutrašnjih voda i nadzor nad tim sprovodi Luka i inspektori sigurnosti plovidbe.

”Brodovi moraju imati Međunarodno svjedočanstvo o sprečavanju zagađenja vazduha, emisijama iz motora i potvrdu o karakteristikama pogonskog goriva”, navode iz kotorske Opštine.

U Studiji procjene uticaja boravišnog i kruzing turizma na istorijsko jezgro Kotora, koja je rađena još 2014. godine, navodi se da se turisti sa kruzera u prosjeku zadržavaju oko sedam sati. Putnika sa kruzera je 1990. godine bilo tek oko 11.000, dok je 2014. taj broj porastao na čak 305.000.

”Masovnost koja karakteriše kruzi turizam (ali i izletnički turizam - turisti koji dolaze izletničkim autobusima i ostali gosti) može prouzrokovati povećanje buke, gužve, otpada, promjenu namjene poslovnih prostora...”, dodaju iz Opštine.

Sa druge strane, ističu, da se pozitivni uticaji ogledaju kroz prihode od naplate turističkih taksi i lučkih usluga, potrošnja u ugostiteljskim i prodajnim objektima.

”Prihode koje ubira opština po ovom osnovu ima značajno učešće u budžetu, iz koga se izdvajaju sredstva za održavanje i rekonstrukciju objekata kulturne baštine”, zaključuju iz kotorske Opštine.

Oni nijesu željeli da kažu koliko opština godišnje prihoduje od kruzing turizma.

Prosječno je godišnje bilo po više stotina brodova i po više stotina hiljada turista u Kotoru, sve do 2020. godine, kada je svijet zahvaćen pandemijom koronavirusa. Te godine uplovilo je samo devet brodova sa 3.905 putnika, dok je 2021. godine taj broj porastao na 64 broda i 9.139 putnika. Ovdje su uračunate i jahte i putnici sa jahti.

U izvještaju Turističke organizacije Kotor (TOK) se napominje da se grad, u vrijeme intenzivnog boravka kruzera, suočava sa saobraćajnim gužvama, a da se gradska privreda u velikoj mjeri oslanja na prihode od izletničkog turizma, što iz Starog grada istiskuje djelatnosti koje su potrebne za funkcionisanje domicilnog stanovništva.

Mještani sa kojima smo razgovarali takođe su ukazali da su zbog podignutih cijena rente iz Starog grada istisnute desetine lokalnih privrednika, uglavnom zanatlija, te da su oni ustupili mjesta restoranima i suvenirnicama.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) su za CIN-CG rekli da je najavljeno da će ove sezone oko 250 kruzera uploviti u zaliv, ali nas za pitanja o eventualnom ograničenju broja brodova koji mogu u isto vrijeme uploviti u zaliv i promjeni mjesta sidrenja upućuju na Luku Kotor, a Luka Kotor na njih.

I dok institucije prebacuju nadležnost jedni na druge, osim neispitanog uticaja na građevine i zagađenje vazduha, Crna Gora još nije ispitala ni uticaj kruzera na morski ekosistem.

Veliki problem mogu da predstavljaju i balastne vode sa kruzera. Direktor Instituta za biologiju mora Aleksandar Joksimović kazao je da je u planu da se sprovede monitoring uticaja kruzera na morski ekosistem Boke. “Kada će on biti odobren, za sada nemamo informaciju”, kazao je on kratko za CIN-CG.

Iz Ministarstva ističu da su budžetom za ovu godinu planirana određena sredstva za izradu analize optimizacije pomorskog saobraćaja u Bokokotorskom zalivu u cilju unapređenja sigurnosti pomorske plovidbe i umanjenja njegovog uticaja na biodiverzitet mora i druge parametre životne sredine.

”Smatramo da će kvalitetna analiza, ali i konkretizovanje saradnje na relaciji MKI, Agencije za zaštitu životne sredine, Fakulteta za pomorstva Kotor i Luke Kotor doprinijeti zaštiti ovog područja”, zaključuju iz MKI.

Norveška traži kruzere na električni pogon, Hrvatska ograničila broj

Profesor Nikolić ističe da je u Norveškoj za Gejrajger fjord, koji je vrlo sličan našem zalivu i takođe pod zaštitom UNESCO, njihova vlada odredila da bi kruzeri koji ulaze u fjord do 2026. godine trebalo da obezbijede brodove na električni pogon.

”Problem jeste da se napravi kruzer na električni pogon, ali bi se mogli kruzeri sidriti van tog fjorda i ići manjim brodovima na električni pogon do tamo. Tako nešto bi trebalo uraditi i ovdje”, ocijenio je profesor Pomorskog fakulteta.

U Dubrovniku u luci postoje sistemi koje prate zagađivače u vazduhu sa dolaskom i odlaskom kruzera, ograničili su broj kruzera, kao i mjesto sidrenja... a pod uticajem UNESCO i broj putnika koji mogu posjetiti grad unutar njegovih bedema.

Maja Boričić
Miloš Rudović

Skadarsko jezero je jedno od najvažnijih močvarnih ekosistema na području Evrope. Uz Ulcinjsku Solana i Tivatska Solila, zaštićeno je Ramsarskom konvencijom kao močvarno stanište od međunarodne važnosti. Obzirom da je močvarno stanište koje pirpada Sredozemlju, posebno je ugroženo zbog klimatskih promjena, odnosno varijacija u temperaturi i vodostaju, što vodi do ugroženosti svih grupa vrsta koje ga nastanjuju. Nemaran odnos institucija prema močvarama doprinosi degradaciji već ugroženih staništa. Pravilan tretman ovako vrijednog močvarnog staništa od krucijalne je važnosti i za ciljeve Crne Gore u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero je takozvana vruća tačka biodiverziteta kada je u pitanju vrsta vilinog konjica, Lindenia, koja je na evropskom nivou ranjiva, što znači da je korak pred stadijum gdje bi se smatrala ugroženom“, tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Bogić Gligorović, međunarodni ekspert za biodiverzitet i ekologiju. 

Najveći broj jedinki Lindenie na svijetu nalazi se na Skadarskom jezeru, kaže Gligorović. „Od opstanka ove vrste kod nas, zavisi i njen status na evropskom i svjetskom nivou, ali je ključna i za ravnotežu biodiverziteta na samom jezeru“, tvrdi on. 

Zbog nedostatka zaštite močvarnih staništa i ranjivosti u vremenu klimatskih promjena, Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN) uvrstila je u decembru 2021. čak 40 000 vrsta vilinog konjica u listu ugroženih vrsta. 

Mediteranske močvare poput delte Bojane koja sa Skadarskim jezerom čini jedinstven kompleks, smatraju se najpodložnijim na svijetu kada su u pitanju loši uticaji klimatskih promjena, tvrdi Gligorović. 

„Smanjuje se broj jedinki, a u budućnosti je izvjesno i smanjenje broja vrsta, zbog sve većih pritisaka na ovaj tip staništa“, objašnjava on. 

Izvještaj Ramsarske konvencije „Globalni pregled močvara“ iz 2021. navodi da močvare nestaju „alarmantnom brzinom“, odnosno čak tri puta brže nego šume, te da je između 1970. i 2015. nestalo čak 35 odsto svjetskih močvara. „Uticaji klimatskih promjena na močvarna staništa se odvijaju brže nego što se pretpostavljalo“, navodi se u ovom izvještaju. 

Koliko su močvare važne za život na planeti govori činjenica da 40 odsto biljnih i životinjskih vrsta nastanjuje močvare, iako one zauzimaju svega šest odsto kopna planete. 

„Močvare su tip staništa koja proizvode mnogo veću količinu organske materije, nego šume ili bilo koji drugi tip staništa, i upravo zbog toga su od nemjerljive su važnosti za život na planeti “, objašnjava Gligorović. 

Nepredvidivi vodostaj remeti cikluse vrsta

Na Skadarskom jezeru ključni negativni uticaj klimatskih promjena na vrste ogleda se u promjenama vodostaja koje je sve teže predvidjeti, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Sve vrste, a naročito beskičmenjaci, imaju evolutivno pamćenje na sezonske promjene nivoa vode. Usljed klimatskih promjena dolazi do promjena vodostaja i pošto životinje ne mogu da se prilagode toj promjeni one nestaju iz staništa, što je jedan segment nestajanja vrste na globalnom nivou“, objašnjava Gligorović. 

„Jedna od najugroženijih grupa vrsta na svijetu, pa tako i na Skadarskom jezeru jesu vodozemci, koji prirodno naseljavaju močvarna staništa“, objašnjava za CIN-CG Irma Muhović, biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE), koja se naročito bavi ovim vrstama. 

Broj jedne vrste vodozemca, pedomorfnog tritona opao je za jednu petinu u odnosu na sedamdesete godine prošlog vijeka. 

„Svi vodozemci u potpunosti zavise od vodostaja i vodenih tijela, a naročito dok su reproduktivnoj fazi, što njihovu ugroženost čini još podložnijom klimatskim promjenama“, objašnja Muhovićeva. 

Dugotrajna izloženost UV zracima do koje dolazi zbog promjene vodostaja veoma je štetna za vodozemce i dovodi do brojnih bolesti, što utiče na broj jediniki, tvrdi ona. 

„Podizanje nivoa mora u budućnosti može dovesti do zaslanjivanja močvarnih staništa Skadarskog jezera, a i do naseljavanja riba grabljivica koje su pogubne za vodozemce“, tvrdi Muhovićeva. 

„Nestanak, odnosno smanjenje brojnosti jedne vrste iz staništa kritično je za ravnotežu u ekosistemu i momentalno se odražava na druge vrste“, objašnjava Gligorović. 

Tako smanjenje broja vilinih konjica i  vodozemaca vodi do prekomjernog množenja komaraca, ali i širenja bolesti, tvrdi Gligorović.

„Sa klimatskim promjenama, mogu se lako proširiti i vrste komaraca iz drugih podneblja koje su nosioci bolesti poput groznice Zapadnog Nila i Denga virusa“, tvrdi on. 

Ptice su takođe veoma osjetljive na promjenu vodostaja. 

„Vrsta bjelobrada čigra se gnijezdi na lokvanjima koji se nalaze na samoj površini vode. Ona postavlja samo par grančica na taj list i na njima gradi gnijezdo. Nagle obilne padavine koje su sve nepredvidivije lako uništavaju gnijezda ovih ptica“, objašnjava Marija Šoškić-Popović, ornitološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). 

Velike fluktuacije vode, u rasponu od čak šest metara nadmorske visine, negativno se odražavaju i na pelikane, tvrdi Darko Saveljić, ornitolog. 

„Nekada su pelikani počinjali da se gnijezde u januaru ili februaru, a sada usljed klimatskih promjena počinju i u decembru“, objašnjava Saveljić. 

Nakon obilnih kiša u februaru i martu dolazi do potapanja i jaja i gnijezda. Da bi se to amortizovalo postavljeni su splavovi za gniježdenje pelikana. Tim se aktivnostima donekle nastoje ublažiti pogubni uticaji klimatskih promjena na biodiverzitet. 

Opstanak pelikana na Skadarskom jezeru danas u potpunosti zavisi od čovjeka, uvjerena je i Šoškić-Popović. 

Broj pelikana znatno je opao još tokom devedesetih, naročito zbog aktivnosti kao što je nekontrolisana upotreba motornih plovila zbog šverca na jezeru tokom sankcija. Kako je riječ o veoma osjetljivoj vrsti, veliki broj pelikana je zauvijek napustio Skadarsko jezero tokom devedesetih. „Iako se broj pelikana zahvaljujući pozitivnim aktivnostima poput izgradnje splavova značajno povećao u posljednje vrijeme, nekadašnja brojnost još se nije povratila“, objašnjava Šoškić- Popović. 

„Kapacitet Skadarskog jezera je da na njemu gnijezdi makar duplo više ptica nego što danas gnijezdi i najmanje 500 hiljada ptica na zimovanju “, objašnjava Saveljić. 

Na osnovu prisustva ptica na Skadarskom jezeru tokom zimovanja, može da se vidi i kakvo je vrijeme u sjevernim djelovima Evrope. Skadarsko jezero je u tom smislu postalo indikator klimatskih prilika. Kada močvare na sjevernoj i istočnoj Evropi ne zalede, ptice nemaju potrebe da dolaze na Skadarsko jezero, objašnjava Saveljić.  

Brojnost vrsta smanjuje se i zbog toga što mnoge ptice gnijezde uz samu vodu, što dovodi do izvjesnog uništavanja njihovih gnijezda, tokom sve nepredvidljivijih godina i vodostaja usljed klimatskih promjena, kazao je Saveljić.

Močvare - staništa ključna u borbi protiv klimatskih promjena

Skadarsko jezero jedno je od najvećih tresetišta u Evropi, i kao takvo predstavlja skladište ugljenika koje treba dugoročno održavati“, navodi se u Nacionalnoj strategiji biodiverziteta sa akcionim planom (2016-2020). Tresetište je tip močvarnog staništa koje akumulira više ugljen dioksida nego bilo koji drugi tip staništa na planeti. U tom smislu ovo jezero je važno u ublažavanju efekata klimatskih promjena, zajedno sa ostalim močvarama, šumama i marinskim eko sistemima, istuču u strategiji. 

„Tresetišta, koja pokrivaju svega tri odsto kopnene površine planete, akumuliraju 30 odsto ugljen-dioksida koji dolazi sa zemlje. Da bi se dostigli ciljevi Pariškog sporazuma o sprečavanju povećanja temperature, moramo spriječiti dalje uništavanje netaknutih tresetišta i obnoviti 50 odsto svih izgubljenih tresetišta prije 2030. godine“, navodi se u Globalnom pregledu močvara iz 2021. 

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu navodi da ,,tresetišta akumuliraju duplo više ugljen-dioksida od šuma.”

Na pitanje na koji su način močvare, pa samim tim i Skadarsko jezero kao jedno od najvećih tresetišta u Evropi, uključene u ciljeve borbe protiv klimatskih promjena, iz Direktorata za EU integracije, međunarodnu saradnju i klimatske promjene ističu da će sljedećom revizijom plana aktivnosti ,,uzeti u obzir ova pitanja“. 

,,Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, uvodi obavezu donošenja Plana prilagođavanja na klimatske promjene kako bi se identifikovao uticaj klimatskih promjena na osjetljive sektore i smanjivanja negativnih posljedica na te sektore, a na čijoj se izradi intezivno radi. Upravo kroz Plan prilagođavanja na klimatske promjene, močvare i močvarna staništa, kao ekosistemi ključnih staništa u borbi protiv klimatskih promjena, će (adekvatnije i opsežnije) biti uključeni kroz ciljeve i planove Crne Gore, a sve cilju implementacije Pariškog sporazuma“, navode iz Direktorata.

Iz ovog Direktorata nijesu odgovorili na pitanje koji konkretni koraci su po tom pitanju preduzeti. 

Oslobađanje velike količine štetnih gasova dešava se kada se o velikim akumulacijama ugljen dioksida ne vodi računa. Naročito su štetni požari, kao što je bio onaj veliki kada je gorjelo močvarno stanište Skadarskog jezera 2020. godine.

Požari močvarnih staništa stvaraju otrovni gas dioksin. „Dioksin je jednako kancerogen kao kad se lože gume, otpad, ili bilo šta drugo“, tvrdi Saveljić. 

Osim toga, ova velika površina pod trskom koja je gorjela za laike je samo trska, a za biologe je vrlo važno stanište, u prvom redu za opstanak nekih ptica, obzirom da je nekoliko vrsta na Skadarskom jezerom vezano isključivo za tu trsku, tvrdi Saveljić. 

Uključivanje lokalne zajednice od presudnog značaja

„Crna Gora se nije naročito bavila močvarama osim što je potpisala Ramsarsku konvenciju“ , tvrdi Saveljić. 

Ipak, od samog potpisivanja, Crna Gora nije daleko odmakla u koracima koje najvažnija konvencvija zaštite vlažnih i močvarnih staništa podrazumijeva, uvjeren je Saveljić.

„Nije realizovana čak ni zabrana lova ptica močvarica olovnom sačmom, iako je još 2009. potpisan Sporazum o zaštiti Afričko-Evroazijskih migratornih ptica močvarica, gdje se navodi zabrana lova ovih ptica olovnom sačmom“, tvrdi on.

Globalni pregled močvara 2021. ističe tri elementa, najvažnijih za buduće intervencije na močvarnim staništima, a to su ,,klimatska kriza, globalna ekološka kriza uključujući katastrofalni gubitak biodiverziteta, kao i snažna potreba za transformativnom društvenom promjenom.“

„Od ključne je važnosti za zaštitu močvara razumjeti njihovu povezanost sa stanovništvom. Sama Ramsarska konvencija je prepoznala važnost komunikacije sa lokalnim stanovništom, čak daje i posebne smjernice kad su u pitanju žene kao kategorija koja se inače manje čuje. Nedostaje interdisciplinarni pristup“, tvrdi za CIN-CG Aleksandra Gligorović, biološkinja, aktivna u radu civilnog sektora. 

„Biodiverzitet je možda zanimljiv meni i mojim koleginicama i kolegama, ali pitanje je koliko zanima nekog ko tu živi, a ko je zapravo ključan za očuvanje biodiverziteta“, objašnjava Gligorovićeva. 

Obaveza institucija da uključe lokalno stanovništvo ostala je u slučaju Crne Gore uglavnom samo na papiru, objasnila je Gligorovićeva. 

Bez uključivanja lokalne zajednice nema ni održive zaštite biodiverziteta močvara, a mnogi ljudi koji žive oko jezera još nijesu uključeni u borbu za očuvanje ovog izuzetnog predjela i njegovih vrsta, niti su svjesni koristi koje bi imali ukoliko se ovo močvarno stanište održi.  

Đurđa RADULOVIĆ
foto: Milan MIJAJLOVIĆ
kamera: Milan MIJAJLOVIĆ i Marko MARAŠ

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake – Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar zaštitu i proučavanje ptica, a  finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite nacionalnog parka Skadarsko jezero.

Premijer saopštio da će se auto-put graditi preko Rijeke Crnojevića, navodeći da se na taj način čuva Nacionalni park. Rijeka Crnojevića je dio NP i njene "buffer" zone. Iako trasa još nije definisana, iz Vlade obećavaju da će odluka biti u interesu zaštite životne sredine. Iz Strateške procjene uticaja plana auto-puta vidi da bi gradnja uticala na ptice, sisare, makije…

Namjera vlasti da se dio auto-puta gradi preko Rijeke Crnojevića, a ne preko samog Skadarskog jezera, svakako bi imala značajnog uticaja na bogatstva tog Nacionalnog parka, saglasno je više crnogorskih i evropskih stručnjaka iz oblasti zaštite prirode. Evropski stručnjaci sugerišu da bi put trebalo što više udaljiti od granica parka.

Skadarsko jezero proglašeno je Nacionalnim parkom prije nepunih 40 godina. U međuvremenu se našlo na listi močvara od međunarodnog značaja (Ramsar), a zbog prisustva više od 280 vrsta, i na listi od međunarodnog značaja za boravak ptica. Bogato je ne samo životinjskim i biljnim vrstama, već i pijaćom vodom, pa se sa samo jednog od njegovih izvorišta podmiruje kompletno crnogorsko primorje.

I mada se još čeka na puštanje u rad prve dionice, premijer Zdravko Krivokapić je na predstavljanju investicionog programa "Crna Gora odmah", kazao da se auto-put neće graditi preko Skadarskog jezera, nego preko Rijeke Crnojevića.

"Auto-put zaobilazi Skadarsko jezero, jer time čuva Nacionalni park", kazao je on na predstavljanju programa u drugoj polovini novembra.

Sama ideja gradnje preko Rijeke Crnojevića stara je najmanje petnaestak godina. U Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za plan autoputa (avgust 2008. godine), razmatrane su mogućnosti prelaska preko Skadarskog jezera (jezerska ili A varijanta) i preko kanjona Rijeke Crnojevića (kopnena ili B varijanta).

"Skadarsko jezero predstavlja najviši rang zaštite i prioritet prirode u Crnoj Gori, pa ga tako treba i tretirati", navodi se u dokumentu, u kojem se konstatuje da uticaj na područje "nije zanemarljiv u obje varijante".

Mada se konstatuje da bi gori uticaj imala varijanta prelaska preko jezera, u Strateškoj procjeni uticaja se ističe da bi od puta preko Rijeke negativan uticaj bio veći na sisare i na makije, ali da bi to imalo uticaja i na populaciju ptica. U dokumentu se tvrdi da je u ovom slučaju "nebitan" negativan uticaj koji put može imati na ispust zagađenih atmosferskih voda sa puta u Skadarsko jezero.

U mnogim dokumentima se Rijeka Crnojevića ubraja u najvažnije pritoke Skadarskog jezera.

NEOPHODNO UKLJUČIVANJE NAUČNIKA

Granice NP Skadarsko jezero u dijelu Rijeke Crnojevića - Foto: NPCG

Hidrolog Golub Ćulafić pojasnio je da voda dolazi podzemnim putem iz Cetinjskog polja, a da sama rijeka izvire iz Obodske pećine i poslije 13 kilometara se uliva u jezero.

"Imajući u vidu sezonsko kolebanje nivoa Skadarskog jezera, donji i srednji dio toka Rijeke Crnojevića u jednom dijelu godine biva potopljen vodama jezera, pa tako ona postaje jedan od njegovih rukavaca," kazao je Ćulafić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mada ističe da nije upoznat sa planom gradnje auto-puta preko Rijeke, smatra da je svakako neophodno uključivanje šire naučne zajednice, kao i eminentnih stručnjaka iz oblasti hidrogeologije, hidrologije i svih srodnih disciplina koje se bave izučavanjem prirodnih procesa prilikom odabira buduće trase.

"Sliv, vrelo i riječni tok Rijeke su već pod određenim antropogenim pritiskom zbog infiltriranja komunalnih voda iz Cetinjskog polja u podzemlje, te činjenice da Cetinje još nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Ovakvo stanje se takođe pogoršava pri velikim kišama, kada veći dio Cetinjskog polja plavi i skuplja otpadne vode sa veće površine, koje ulaze u podzemlje i završavaju na Rijeci Crnojevića", upozorava on.

Posebno se, prema njegovom mišljenju, mora posvetiti pažnja istraživanjima ''nultog'' stanja prirodne sredine, prvenstveno zbog hidrogeoloških specifičnosti navedenog područja, a i zbog činjenice da se ono nalazi pod zaštitom države i da je po mnogo čemu posebno.

U Strateškoj procjeni uticaja navodi se da se ovom varijantom obezbjeđuje zaštita NP Skadarsko jezero, da "budući auto-put time neće biti na terenu NP, a Rijeka Crnojevića se premošćava na koti iznad faktičke granice NP".

Međutim, sama Rijeka Crnojevića i njena okolina nalaze se u granicama NP Skadarsko jezero, što je CIN-CG potvrđeno i iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG). Prostornim planom posebne namjene za NP Skadarsko jezero propisane su dvije zone zaštite. Osim granica samog NP, definisane su i granice zaštićene (buffer) zone. Ovaj Prostorni plan je istekao, a drugi nije u međuvremenu usvojen.

Trasa će biti definisana kroz novi Prostorni plan Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji poslanici očekuju da im bude predstavljen do aprila. Rukovoditeljka izrade PPCG Svetlana Jovanović kazala je da trenutno ne može dati konkretne odgovore koji se tiču auto-puta u ovom dijelu države, ali da se predlaže kopnena varijanta "kojom se izbjegava prelaz preko Skadarskog jezera i potpuno izbjegava zaštićeno područje Nacionalnog parka".

"Pri razmatranju varijanti koridora saobraćajnica, analiziraju se prostorni aspekti u smislu konekcije određenih područja, aspekti zaštite prostora, saobraćajni i inženjerski kriterijumi, kako bi se predložila optimalna rješenja", pojasnila je ona za CIN-CG kako teče taj proces.

Iz Vlade nisu mogli precizirati kuda bi tačno preko Rijeke Crnojevića išao auto-put.

Iz kabineta premijera su kazali da nije donijeta konačna odluka po ovom pitanju.

"Najveća prednost je, što se u tom slučaju, zaobilazi NP, a time štiti i životna sredina u tom području. Dakle, put koji je neko zacrtao preko Skadarskog jezera, a koji je najkraći, je neodrživ. Zato ćemo, prilikom donošenja konačne odluke voditi računa o odgovornom odnosu prema životnoj sredini i svaka odluka biće u tom interesu", kazali su iz kabineta.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) kazali su da je u toku izrada Studije izvodljivosti auto-puta sa idejnim rješenjima, a njen završetak očekuje se ove godine. Priprema Studije se finansira bespovratnim sredstvima Evropske komisije koja su dodijeljena kroz mehanizam Investicionog okvira za Zapadni Balkan.

"Idejnim rješenjima u sklopu Studije će se preporučiti poželjni položaj trase, koji će se konačno definisati kroz pripremu tehničke dokumentacije na većem nivou detaljnosti - idejni, odnosno glavni projekat. Bitno je istaći da će se poštovati primjenjivi relevantni propisi, uz posebnu pažnju o zaštiti životne sredine", obećavaju iz MKI.

PRIMJER TARE OPOMINJE

Fotografije MANS-a sa gradilišta auto-puta na Tari

Mada se često isticalo kako se vodi posebna pažnja o zaštiti životne sredine prilikom gradnje auto-puta, to nije učinjeno na primjeru Tare, rijeke koja je pod zaštitom UNESCO (Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija).

I Evropska komisija je u posljednjem izvještaju zatražila od crnogorskih vlasti da preduzmu hitne mjere na "očuvanju i poboljšanju ekološke vrijednosti zaštićenih oblasti i potencijalnih 'Natura 2000' mjesta", među kojima je istaknuta i Tara i Skadarsko jezero. EK napominje u izvještaju da se još radi na ispunjavanju preporuka Bernske konvencije, pred kojom se godinama vodi slučaj koji se tiče gradnje na Skadarskom jezeru.

Grupa građana Virpazara i nevladina organizacija Green home pokrenuli su taj slučaj prije svega zbog gradnje naselja Mihailovići na Jezeru, ali i zbog plana auto-puta, tražeći da se napusti ideja prelaska preko Rijeke Crnojevića. Zbog plana gradnje preko Rijeke zabrinutost su podijelili i predstavnici stalnog odbora Bernske konvencije.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez kazala je da ta institucija "razmatra sva ekološka pitanja povezana sa zaštitom Skadarskog jezera od najveće važnosti i sarađuje sa Ministarstvom kapitalnih investicija na razvoju planova za auto-put Bar - Boljare".

"Evaluirana su sva ekološka ograničenja iz plana auto-puta Bar-Boljare i Komisija je preporučila rješenje koje ide kroz pograničnu oblast Skadarskog jezera kako bi se zaobišle ekološki osjetljive oblasti", kazala je ona za CIN-CG.

Poručuje i da je stav Komisije da "ovaj put treba da ispunjava najveće moguće ekološke standarde, istovremeno pružajući najveću vrijednost za uloženi novac za cijelokupni projekat".

O najavi prelaska preko Rijeke Crnojevića, iz Nacionalnih parkova Crne Gore kazali su da njihovi predstavnici nisu "bili učesnici sastanaka u vezi sa ovim pitanjem". Dodali su da će se odrediti o tome kada budu upoznati sa svim relevantnim podacima.

"Ističemo da je NPCG prioritet zaštita biodiverziteta i očuvanje prirode, ne samo povodom ovog eventualnog projekta, već povodom bilo kojeg projekta kojim bi se ugrozio biodiverzitet zaštićenih područja", poručeno je iz preduzeća na čijem je čelu Aleksandar Bulatović.

Ministru za ekologiju, prostorno planiranje i urbanizam Ratku Mitroviću pisali su već predstavnici Regionalnog vodovoda. Regionalni vodovod gazduje Bolje sestrama, izvorišem sa kojeg se napaja Primorje. CIN-CG je prije nepunih godinu objavio da je izdašnost izvorišta drastično smanjena, a da je šteta dijelom nastala produbljivajem korita Morače vađenjem šljunka. Morača je glavna pritoka Skadarskog jezera.

JEZERSKA VARIJANTA NOSI BROJNE RIZIKE

Rijeka Crnojevića - Foto: Shutterstock

Jezerska varijanta, od koje se načelno odustalo, prolazila bi pored zone sanitarne zaštite Regionalnog vodovoda.

"Zbog toga postoje realni rizici, koji bi prilikom izgradnje i eksploatacije auto-puta mogli izazvati poremećaje utvrđenog režima voda... predlažemo da se prije konačne odluke o izboru trase sprovede i ciljana studija uticaja izvođenja radova i eksploatacije saobraćajnice na zonu sanitarne zaštite jedinog regionalnog izvorišta u Crnoj Gori. Navedene sugestije dostavljamo kako bi se izbjegle i najmanje štetne posljedice na upravljanje regionalnim vodovodnim sistemom", navodi se u dopisu u koji su CIN-CG imale uvid.

Na marginama prošlomjesečne konferencije CIN-CG na temu pregovačakog poglavlja 27 - životna sredina i klimatske promjene autor teksta razgovarao je sa više stručnjaka za zaštitu prirode o uticaju moguće gradnje auto-puta preko Rijeke Crnojevića. Dok je jedan od sagovornika sugerisao da se samo modernizuje postojeći prelaz preko Vranjine, svi su bili saglasni da bi u slučaju gradnje najbolje bilo izbjeći NP Skadarsko jezero i njegovu "buffer" zonu.

Austrijski geolog i hidrolog Ulrih Švarc kazao je za CIN-CG da bi most preko Rijeke Crnojevića "bio jedan drastičan vizuelni element u ovom lijepom, gotovo netaknutom dijelu jezera".

Na teritoriji Rijeke Crnojevića i njene okoline nalazi se više kulturnih dobara, među kojima su i Most knjaza Danila, Crkva svetog Nikole, Crkva svetog Jovana Krstitelja, kuća svetog Petra Cetinjskog, Obod Crnojevića...

Jedna od opcija koju on predlaže je da se gradi auto-put prateći uglavnom postojeći putni pravac u blizini Cetinja i krećući se jugoistočno, ali bi ona bila duža (63 umjesto nekih 48 kilometara) i skuplja.

"Lično, ja bih glasao za najskuplje, ali dugoročno gledano najodrživije rješenje, zaobilaženje Skadarskog jezera što je više moguće i radeći na razvoju turizma duž jadranske obale dobijajanjem puta u priobalju i da se grade mnogi tuneli, ali teren je težak i, ponavljam, koštao bi puno", naveo je on.

Prirodne ljepote privukle gotovo 150.000 posjetilaca

Oko 60.000 posjeta zabilježeno je prošle godine u NP Skadarsko jezero, dok je rekord zabilježen dvije godine ranije - više od 145.000 posjeta.

"U NP Skadarsko jezero turisti su najviše zainteresovani za krstarenje akvatorijumom, jer omogućava posjetiocima da uživaju u prirodnim ljepotama, ali i kulturno-istorijskim spomenicima", kazao je šef Službe za zaštitu prirodne i kulturne baštine i održivi razvoj Aleksandar Mijović.

Govoreći o problemima sa kojima se suočavaju u pravcu očuvanja i poboljšanja njegovih ekoloških vrijednosti, Mijović je kazao da je neophodno u što kraćem roku izraditi novi Prostorni plan posebne namjene za Skadarsko jezero, ali i ribarsku osnovu koja bi dala preciznije podatke o stanju ihtiofaune, definisati mjere koje će se sprovoditi u cilju zaštite i očuvanja ribljeg fonda...

Veliku prijetnju za Skadarsko jezero predstavlja proces zagađenja organskim i neorganskim materijama koje nadzemnim i podzemnim vodama ulaze u jezero.

On je takođe istakao ribolov u vrijeme zabrana, kao i nelegalna sredstva za izlov riba.

"Antropogeni uticaji prisutni su prije svega kroz uznemiravanje ptica na Skadarskom jezeru, kao posljedica turističkih aktivnosti, kao i aktivnosti lokalnih ribara i sportskih ribolovaca. Svakako i krivolov je jedan od pritisaka na faunu ptica", kazao je Mijović.

Uticaj na ptice višestruk

Ornitolozi Centra za zaštitu i izučavanje ptica (CZIP) upozorili su da negativni uticaj gradnje auto-puta na biodiverzitet ptica može biti višestruk, ističući smrtnost uzrokovanu saobraćajem, buku kao i zagađenjem vazduha.

"Prolaskom auto-puta došlo bi do povećanja frekventnosti saobraćaja na dionici unutar granica NP, te bi stoga i uznemiravanje i uticaj na ptice i druge organizme bio veći... da ne pominjemo negativan uticaj čitavog procesa izgradnje dionice - miniranje, rad mašina, buka, prašina, aerozagađenje... na ornitofaunu u NP, što je naročito riskantno u periodu gniježđenja", kazali su predstavnici CZIP-a.

Skadarsko jezero se nalazi na Jadranskom migratornom putu, pa je velikom broju ptica ono usputna stanica u periodu migracije na kojoj se odmaraju, hrane, te kasnije nastavljaju put. Tokom zime, na jezeru boravi i do 250.000 ptica vodenih staništa, koje sa sjevera Evrope dolijeću na najveće jezero u Crnoj Gori, kako bi na njemu provele zimu.

Zamislite most preko Pavlove strane

Mi se ne protivimo projektu auto-puta, ali protiv smo toga da ide preko NP Skadarsko jezero, kazao je Milan Knežević, koji je nosilac tužbe ispred neformalne grupe građana iz Virpazara kod Bernske konvencije.

"Planirani put, odnosno most, bi trebalo da ide upravo preko Pavlove strane. Znači upravo na mjestu koje treba da bude vizualno zaštićeno kao simbol cijeloga parka. E sada zamislite kako se gradio isti auto-put preko UNESCO zaštićene rijeke Tare", kazao je Knežević.

Tokom gradnje mosta preko Tare izmješteno je korito rijeke, a nevladin sektor ukazivao da su prekršreni brojni ekološki standardi. Predstavnici UNESCO, koji su u novembru 2018. obišli dio Tare, podnijeli su izvještaj u kome su konstatovali da je to područje "puno deponije i odloženog materijala", kao i da je jasno da će ostati vidljivi uticaji na okolinu i nakon okončanja izgradnje auto-puta.

"Kopnena" varijanta auto-puta je za kilometar kraća od varijante preko Skadarskog jezera. U Strateškoj procjeni uticaja se navodi da bi preko potopljenog kanjona Rijeke Crnojevića mostom bilo da se odabere premošćenje od masiva Rudine sa desne obale prema padinama Bozukove glave, ili od masiva Lisinja uzvodnije sa desne strane, na Pavlovu stranu na lijevoj obali rijeke. Centralni raspon mosta ne mora da bude veći od 200 metara, navodi se u dokumentu.

Kako iz Vlade nismo mogli dobiti detalje o trasi, korišteni su planovi iz Strateške procjene uticaja.

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake - Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar za zaštitu i proučavanje ptica, a finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero.

Miloš RUDOVIĆ

Organizacije civilnog drustva i nezavisni mediji su najzasluzniji za građansku emancipaciju Crne Gore u proteklih 30 godina, poručio je danas vršilac dužnosti (v.d.) direktora Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija Neđeljko Rudović.

"Ne mislim da su to političke stranke, ne čak ni akademska zajednica, već u prvom redu mediji i organizacijie civilnog društva", kazao je on na konferenciji "Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija". koju organizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), BIRN i Monitor. Rudović je istakao da se doprinos medija i civilnog društva sada vidi i kroz izradu medijskih zakona i strateških dokumenata.

Za razliku od drugi zemalja bivšeg regiona, Rudović je kazao da je Crna Gora imala izuzetno žilave medije i NVO sektor. "To nije bio slučaj u drugim zemljama bivše Jugoslavije", kazao je Rudović. On je kao primjer naveo da su aktivnosti civilnog društva i medija sačuvale Taru od potapanja. "Ta kampanja za Taru trajala je 3-4 mjeseca i na kraju se uspjelo. To je svima dalo krila i pokazalo da se može", kazao je on.

Izvršna direktorica Nezavisnog dnevnika (ND) i Televizije Vijesti Marijana Bojanić kazala je da su zajednickim aktivnostima sa predstavnicima civilnog sektora spriječeni mnogi ekološki problemi.
Saradnja i djelovanje profesionalnih medija i NVO je, prema njenim riječima, možda i presudno važna za proces evropskih integracija.

"Zajednički pritisak na donosice odluke može zaista da dovede do važnih rezultata", kazala je Bojanić. Ona je istakla da svakodnevno svojim istraživačkim radom "guramo institucije da rade posao koji oni ne žele da rade". "Slabe institucije zahtijevaju snažne medije", kazala je ona, dodajući da te institucije rade sve da oslabe rad profesionalnih medija. Ona je zaključila da bez profesionalnih medija ne možemo računati da ćemo imati i profesionalno izvještavanje.

Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor, ocijenio je na konferenciji je da saradnja nezavisnih medija i profesionalnih NVO izvanredna. "Mi jedni bez drugih ne bi mogli da funkcionišemo", kazao je on.

On je rekao da su ekološke teme egzistencijalne teme. Govoreći o situciji u Crnoj Gori, Kočan je istakao da ono "što smo mi proživjeli za 30 godina neki su proživjeli za 200 godina". On je kazao da se decenija dešavao strahoviti pritisak na grupacije koje tretira kao neprijatelje - NVO i nezavisne medije, istovremeno "zagušivanje ogromnom proizvodnjom paramedija i paranvo organizacija".

Ekolog Vuk Iković kazao je na konferenciji da su mediji saveznici zaštite životne sredine i da sve veća osviješćenost i medijska pismenost na temu ekologije.
"Novinar može da bude nosilac jedne snažne ekološke ideje", kazao je on.

On je rekao da su mediji posljednjih sedmica ukazali na više ekoloških problema, koji su sada u fazi rješavanja. Iković je kritikovao nastup premijera Zdravka Krivokapića i vicepremijera Dritana Abazovića, navodeći da su oni na jučerašnjoj konferenciji navodili probleme, ali ne i rješenja u istoj oblasti. Prema njegovom mišljenju, brojni problemi ostaju neriješeni, ali je poručio da ne možemo očekivati da ih neko riješi umjesto nas.

Ključne teme poglavlja 27 za istraživanja

U toku paneka Ključne teme poglavlja 27 za istraživanja govorili su panelisti Darko Saveljić, ornitolog i ekološki aktivista iz Crne Gore, Aleksandar Dragićević, aktivista NVO KOR, Dina Đorđević, istraživačka novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraćivačko novinarstvo BIH, i Nikola Marković, v.d. direktora RTV Nikšić. 

„Kriminal nad prirodom i dalje nije prešao prag senizibilnosti tužilaštva,“ istakao je Saveljić. On je dodao da su problematični i kapaciteti naših institucija, zbog činjenice da postoji nedostatak znanja za vođenje administracije, zatim volje i sposobnosti da se ti procesi vode. 

Kao jedan od aktuelnih problema istako je činjenicu da investitor nije obavezan da uradi procjenu uticaja na životnu sredinu, već je dovoljno da pribavi informacije, što je dovoljan pokazatelj nivoa svijesti kada su ove teme u pitanju. 

Dragićević je kazao da su teme svuda oko nas, i pozvao novinare da se obraćaju aktivistima jer uvijek imaju nešto zanimljivo i novo kada su u pitanju teme poglavlja 27. 

On je istakao tri tek „zagrebane“ teme na kojima je potrebno više raditi. „ Kruzeri i zagađenje koje oni proizvode, pitanje novca od MHE i u čijim džepovima taj novac završava, kao i pitanje devastacije Tare koje će tek osjetiti generacije u budućnosti. 

Dina Đorđević, Leila Bičakčić i Nikola Marković složili su se da od eksploatacije prirode profitiraju uglavnom krugovi bliski vlasti. 

„Svi smo mi isti region sa istim problemima. Ekološke teme su teme ogromne korupcije“, kazala je Bičakčić. 

Ona je dodala da u BiH situaciju dodatno komplikujeje administrativni sistem,  jer „se tu može pojaviti bezbroj nivoa vlasti koji će izvlačiti svoj dio kolača.“

Marković je istakao da su „vrijednost životne sredine i njenu valorizaciju, prije države i svih nas prepoznali su tajkuni. “

Dina Đorđević je istakla da do sada nije bilo dovoljno regionalne saradnje, obzirom na sličnost problema svih država regiona, ali da je to nešto na čemu svakako treba raditi. 

U sklopu trodnevne  konferencije „Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija“, održan je panel pod nazivom Uticaj medija i civilnog sektora na zaštitu životne okoline. Učesnici su bili Brajan Brković, ekološki aktivista iz Srbije, Dina Đorđević, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) , Aleksandar Dragićević, ekološki aktivista iz Crne Gore, Gudrun Steinacker, nakadašnja ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori, i Milena Perović, urednica nedjeljnika Monitor.

Brković je upozorio na razmjere kojima lažne vijesti u Srbiji upravljaju javnim mnjenjem. 

„U Srbiji se šume ne sjeku, Zrenjanin ima čistu vodu za piće, Rio Tinto neće ništa zagaditi- sve je ovo zvanično izvještavanje javnog servisa Srbije. Kada bi to bilo tako ja danas ne bih bio ovdje sa vama. Veliki broj građana Srbije je doveden u zabludu zbog lažnih vijesti koje su sveprisutne, dok grupa online medija koja tačno izvještava teško dopire do ovih građana”, kazao je Brković. 

On je naveo primjer situacije u kojoj je traktor krenuo na protestante u cilju zastrašivanja, koja je u medijima predstavljena kao situacija u kojoj “radni uzorni građanin Srbije pokušava da stigne na posao dok mu razjarena rulja zlikovaca to ne dozvoljava.“

Dina Đorđević, novinarka CINS-a nagrađivana za tekstove koji se bave ekološkim temama, istakla je da broj ekoloških problema, ali i sve zatvorenije isntitucije dovode do toga  da „nikada nije bilo lakše, a ni teže baviti se ekološkim temama.” Ona je istakla da novinari koji se bave ovim temama trpe višestruke pritiske. 

,,Trpimo različite pritiske – što od države, što od ekoloških aktivista koji nekada i ne budu zadovoljni kako je neka priča ispala, ili od stručnjaka. Sve su to pritisci o kojima moramo govoriti. Vrlo često se dešava da ne postoji strpljenje, a za priču treba vremena i dokaza da bi bila jaka. Mediji moraju da budu filter sa svih strana. Najveći problem je naravno država koja ne sarađuje. Ekološke priče su važne, ali, nažalost, ne podižu hajp, kao one u čijem su centru korumpirani političarii", istakla je Đorđevićeva. 

,,Pri zaštiti prirode važna su tri faktora - lokalna zajednica, civilni sektor i mediji ”, istakao je Aleksandar Dragićević.  

“Civilni sektor, kao treći faktor, mora da mobiliše i napravi most između lokalne zajednce i medija, kao i da edukuje. Važno je istaći i da novinar ima kakvu takvu zaštitu, dok se napad na ekološkog aktivistu tretira tek kao napad na životinju. U ovoj priči namjerno sam izostavio državu, jer je Crna Gora država dezintegrisanih institucija, a svako ko se njima prvo obratio za pomoć, izgubio je”, kazao je Dragićević. 

On je izrazio zabrinutost situacijom nakon promjene vlasti : ,,Od promjene vlasti smo se nadali da više neće biti potrebno konstantno prisustvo na terenu, međutim to se nije desilo, a mediji su i dalje primorani da reaktivno djeluju. To je začarani krug iz kog je mnogo teško izaći.“

Gudrun Steinacker je istakla da ni u Njemačkoj mediji i civilni sektor nemaju uticaj na centre moći onoliko kloliko se od jedne takve države očekuje. Ona je navela skorašnji primejr izgradnje fabrike u Njemačkoj jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, Elona Maska, bez prethodno učinjene procjene o uticaju na životnu sredinu. ,,Ovo je slučaj o kojem se u medijima mnogo pisalo, ali uprkos tome, izgradnja fabrike je započeta”, navela je ona. 

Milena Perović je zaključila ističući da je promjena u rukama onih koji imaju moć, ali da je u tom procesu neizostavna pomoć civilnog sektora i medija. 

,,Svi mi moramo biti budni u misiji stvaranja odgovornijih politčkih elita. Ne treba da dozvolimo političkim elitama da čekamo na promjene, da nas decenijama dijele, da nemamo priče o zagađenju rijeka već priče o crkvi i nacionalizmu.”, istakla je Perovićeva.  

Konferenciju “Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija” otvoriće sjutra premijer Zdravko Krivokapić, šefica Delegacije EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa, glavna urednica i portparolka Reportera bez granica Pauline Ades-Mevel i Tadić Mijović

Projekcijom dokumentarnog filma “Požari u Crnoj Gori: Uzroci i posljedice“ večeras je počela trodnevna konferencija na temu istraživačkog novinarstva u oblasti zaštite životne sredine.
Konferencija je dio projekta koji organizuju Centar za istrazivačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u saradnji sa Balkanskom istraživačkom regionalnom mrežom (BIRN) i nedjeljnikom Monitor.

Uoči prikazivanja filma, izvršna direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović kazala je da je konferencija “finale jednog velikog projekta koji je trajao dvije godine”.
“On je pokazao da je stanje životne sredine veoma veoma zabrinjavajuće i da je pred nama dug put da unaprijedimo prilike,” kazala je Tadic Mijovic.
Dokumentarni film djelo je novinarke CIN-CG Đurđe Radulović. Saradnik na projektu je i Crnogorsko društvo ekologa (CDE).
Poslije prikazivanja filma uslijedila je diskusija učesnika na temu požara u Crnoj Gori.

Konferenciju “Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija” otvoriće sjutra premijer Zdravko Krivokapić, šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori
Oana Kristina Popa, glavna urednica iportparolka Reportera bez granica Pauline Ades-Mevel i Tadić Mijović.

Među ostalim učesnicima konferencije su potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, bivša njemaćka ambasadorka Gudrun Štajnaker, ekološki aktivisti iz zemlje i regiona i mnogi drugi.