Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto domaćeg proizvoda u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini

Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto - domaćeg proizvoda (BDP) u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini.

Sa posljednjom emisijom obveznica u decembru od 750 miliona eura javni dug će izvjesno preći 100 odsto BDP-a u bruto iznosu, a precizne projekcije biće poznate kada Ministarstvo finansija izađe sa predlogom ovogodišnjeg budžeta koji je u pripremi i koji će sadržati i podatke za javni dug i BDP.

Monstat je pred Novu godinu saopštio da je BDP u trećem kvartalu (jul, avgust, septembar) pao za 27 odsto. To je i podatak evropskog zavoda za statistiku EUROSTAT koji ukazuje da je čak šest puta veći pad crnogorske ekonomije u odnosu na EU.

“Ako javni dug nastavi da raste radi finansiranja deficit budžeta, Crna Gora možda neće biti u mogućnosti da ga servisira”, ukazalo je Ministarstvo finansija u prospektu za posljednju emisiju obveznica, nakon čega je objašnjeno da će dio pozajmice ići upravo na pokrivanje deficita i starih dugova...

Odloženi oporavak ključnih ekonomskih sektora, poput turizma, od posljedica pandemije može dodatno da utiče na otplatu javnog duga.

U prošloj godini država je, prema posljednjim podacima Centralne banke (CBCG) na kraju septembra, ostala bez 880 miliona eura od stranih turista u odnosu na isti period 2019. godine. Procjena je da je lanjski pad prihoda u turizmu 88 odsto do 90 odsto.

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je u intervjuu “Vijestima” krajem decembra kazao da scenario po kojem su pravili projekcije prihoda za 2021. godinu predviđa turističku sezonu na 55 odsto nivoa iz 2019.

“Kakva god da bude sezona, odnos javnog duga i BDP-a je dostigao svoj vrhunac i počeće da pada kroz 2021. godinu. Čak i taj iznos od oko 88,6 odsto BDP-a je više posljedica velikog pada BDP-a, nego povećanja duga u apsolutnom iznosu jer, prema procjenama koje imamo, neto javni dug, u apsolutnom iznosu, bi trebalo da zadrži nivo koji je približan prošlogodišnjem”, rekao je Spajić.

Projekcija rasta ekonomije u ovoj godini za sada su prema ocjeni međunarodnih i državnih institucija na nivou od pet do sedam odsto, nakon pognoze da u 2020. pad ekonomije iznosi od 12 do 17 odsto. Procjena Vlade je oko 14,2 odsto. Ipak, zbog neizvjesnosti koju nosi pandemija koronavirusa projekcije se moraju uzeti sa rezervom.

Dva scenarija CBCG

Centralna banka (CBCG) u optimističnom scenariju projektuje rast BDP-a u ovoj godini u nivou od 7,5 odsto koji bazira na više pretpostavki. Te pretpostavke, prema dokumentaciji CBCG, su - djelimičan oporavak turističke privrede u odnosu na veoma nisku bazu iz 2020. godine, rast turističkog prometa doprinijeće i rastu privatne potrošnje (oko 6,5 odsto), potrošnja države ostvariće blagi rast od jedan odsto zbog mjera podrške ekonomskom oporavku od posljedica pandemije koronavirusa, u projekciji je pretpostavljen završetak prve dionice auto-puta što će oporaviti investicije u osnovna sredstva (pet odsto) i snažan izvoz roba i usluga (oko 37 odsto) podstaknut oporavkom ekonomije, kao i usljed oporavka turističke privrede.

Drugi scenario CBCG predviđa rast BDP-a od oko četiri odsto uz uslov da pandemija bude sličnog intenziteta kao i prošle godine.

Pretpostavke ovog scenarija su, potvrđeno je “Vijestima”, da u toku trajanja pandemije neće biti zaključavanja kao u drugom kvartalu 2020. godine, procijenjeni rast je baziran blagom oporavku turističke potrošnje u odnosu na nisku bazu iz 2020. godine, blagi rast turističkog prometa u 2021. godini u odnosu na prošlu uticaće i na blagi rast privatne potrošnje (oko 1,5 odsto), u projekciji je pretpostavljen nešto veći rast budžetske potrošnje (dva odsto) u odnosu na optimistični scenario zbog potrebnih mjera podrške oporavku ekonomije i ova projekcija pretpostavlja blagi rast investicija od oko 2,5 odsto u odnosu na 2020. godinu.

CBCG nema projekcije za kretanje javnog duga, jer ne raspolaže podacima o budžetskim projekcijama za ovu godinu.

Koliko je ukupno državni budžet koštala pandemija koronavirusa (što je uslovilo rast deficita i posljedično javnog duga države), odnosno kolika su ukupna izdvajanja za privredu i stanovništvo podatak je koji po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) Ministarstvo finansija iz prethodnog saziva, a ni novo, nije dostavilo. Ova izdvajanja su bila u okviru Vladina tri paketa mjera pomoći za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije. Nije dostavljena ni informacija o tim izdvajanjima iz tekuće budžetske rezerve.

Osim za privredu i građane državni budžet je pretrpio, očekivano, i veća izdvajanja za sektor zdravstva. U zvanično dostupnim podacima Ministarstva finansija o ostvarenju budžeta od januara do novembra ove godine taj trošak se na navodi.

Dodatni troškovi za zdravstvo

Fond za zdravstvo je sredinom decembra po zahtjevu o SPI dostavio informaciju da su Vlada i Ministarstvo finansija u kontinuitetu više puta od izbijanja pandemije obezbjeđivali dodatni novac Fondu kroz njegov budžet i direktnim uplatama na račun javnih zdravstvenih ustanova.

“Ukupno su od početka godine u okviru budžeta Fonda obezbijeđena dodatna sredstva za zdravstveni sistem u ukupnom iznosu od 23,30 miliona eura od čega kroz rebalans budžeta Fonda oko osam miliona eura i to za ljekove 5,8 miliona i za nabavku zaštitne medicinske opreme i troškove transporta za zaštitu zbog pandemije dva miiliona eura. Na osnovu zaključaka Vlade obezbijeđena su dodatne sredstva u budžetu Fonda u iznosu od 15,3 miliona eura”, saopšteno je iz Fonda.

Za javne nabavke Fonda obezbijeđeno je 16,8 miliona eura i taj novac je trošen za plaćanje obaveza za ljekove, za nabavku medicinske opreme i troškove transporta zbog pandemije, za nabavku respiratora, agregata, i transportnih vozila za potrebe Kliničkog centra i bolnica, za nabavku brzih antigenskih testova, vakcina, dijagnostikuma za rtPCR testiranje, zaštitne medicinske opreme preko Montefarma, obradu usluge testova PCR tehnikom u privatnim uslugama. Uz to, iz budžeta Fonda je isplaćeno i 6,8 miliona eura za zarade zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama zbog izmjene granskog kolektivnog ugovora, dopunskog i prekovremenog rada, stimulansa zaposlenih koji rade sa kovid pacijentima... Tu je i direktna uplata Vlade od 1,2 miliona za tri kovid bolnice u Baru, Beranama i Nikšiću...

Podatak Ministarstva finansija (dostavljen po SPI) je da su u 2020. godini zaključena tri međunarodna aranžmana za sanaciju ekonomskih posljedica pandemije. To je aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) od 74 miliona eura, sa Evropskom komisijom od 60 miliona eura od čega je uplaćena polovina novca i sa Bankom za razvoj Savjeta Evrope(CEB) od 40 miliona eura. Novac od CEB-a nije još dostupan jer Ministarstvo finansija treba da potpiše ugovor sa tom međunarodnom institucijom. Kako je potrošen novac od MMF-a i prva tranša od EK nije poznato.

Važna međunarodna pomoć

“Iako Vlada očekuje da se fiskalni bilans poboljša u 2021. godini, značajno povećanje u zaduživanju radi borbe protiv negativnih ekonomskih posljedica kovid-19 moglo bi imati dugoročne negativne ekonomske posljedice po Crnu Goru uključujući povećanje njenih obaveza u servisiranju duga i povećanje njene ranjivosti na uslove eksternog finansiranja unutar eurozone. Sve to može rezultirati usložnjavanjem buduće mogućnosti poteškoća u plaćanju dugova”, istaklo je Ministarstvo u prospektu za emitovanje obveznica.

Ukazano je da ako Vlada ne bude mogla da smanji zavisnost preduzeća u državnom vlasništvu od javnih finansija i pruži podršku većoj ekonomskoj efikasnosti kroz šire učešće privatnog sektora, mjere za povećanje prihoda se mogu pokazati kao neadekvatne da bi se pokrilo stalno povećanje javnog duga i plaćanja kamata.

“Uz to, određeni tokovi prihoda, opredijeljeni za otplatu javnog duga mogu biti manji od projektovanih i mogli bi postati nedovoljni za servisiranje duga i plaćanje kamate”, istaklo je Ministarstvo finansija.

Koju pomoć mogu očekivati državna preduzeća u narednoj godini pokazaće predlog zakona o budžetu koji Vlada treba da utvrdi.

Ministarstvo u prospektu za emisiju obveznica je istaklo da svako pogoršanje kontinuiteta podrške od multilateralnih povjerilaca kao što su Svjetska banka može da, između ostalog, ugrozi sposobnost Crne Gore da otplati ili refinansira svoje postojeće dugove.

“To bi nepovoljno uticalo na sposobnost Crne Gore da sprovede svoju ekonomsku strategiju i reforme. Osim toga svako povećanje javnog duga zbog deficita budžeta ili drugih razloga dalje bi uvećalo ovaj rizik. Koeficijent državnog duga u odnosu na BDP nastavio bi da se pogoršava i povećao bi zaduživanja podstaknuta pandemijom koronavirusa”, navelo je Ministarstvo finansija.

Budžetom za 2021. najavljena je nova ekonomska politika, razvojni projekti, obuzdavanje finansijskih problema, pametnije odluke u turizmu...

Jasno je da Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i bržeg privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, ne može izaći iz spirale zaduživanja, preko kojih se većinom otplaćuju stari dugovi i djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.

Pandemija odložila naplatu 45,7 miliona eura poreskog duga

Privreda je zbog ekonomske krize usporila sa plaćanjem dažbina državi što je jedna od razloga za manjak prihoda u budžetu koji je posljedično doveo do deficita i rasta javnog duga.

Prema podacima Poreske uprave (PU) dobijenim po zakonu o SPI ukupan iznos poreskih potraživanja čija je naplata odložena zbog pandemije iznosi 45,7 miliona eura i obuhvata odloženi dug za 10.874 poreska obveznika.

“Broj poreskih obveznika koji su fizički podnijeli zahtjev nadležnoj područnoj jedinici je 980 čiji iznos odloženih obaveza iznosi 1,2 miliona eura. Obaveze odložene na ovaj način odnose se na dospjele rate reprograma, rate po uredbi iz 2018. godine i porez na dohodak fizičkih lica za mart, april i maj 2020. godine. Obveznici koji su odlagali svoje obaveze po osnovu IOPPD imali su mogućnost da prilikom njegovog podnošenja elektronskim putem čekiraju obaveze koje namjeravaju odložiti. Broj tih poreskih obveznika je 9.894 sa ukupnim iznosom odloženih obaveza od 44, 5 miliona”, rečeno je u PU.

Altiparmakov: Ko štampa svoj novac bolje se nosi sa krizom

Član Fiskalnog savjeta Srbije Nikola Altiparmakov objasnio je za “Vijesti” da zemlje koje imaju mogućnost da štampaju novac mogu bolje da se nose sa krizom zbog pandemije kronavirusa od onih kojih to ne mogu.

“Zemlje koje štampaju novac mogu bolje pomoći privredi, one povećavaju javni dug u svojoj valuti i to nije strašno u smislu održivosti javnih finansija i krize javnog duga, ali je rizik potencijalni za povećanje inflacije. Sa druge strane zemlje koje ne mogu štampati svoj novac su najviše pogođenje krizom. Među njima je Crna Gora koja je visoko zavisna od učešća turizma u BDP-u. U tim situacijama se mora biti obazriv sa zaduživanjem. Nije sporno zaduženje za pomoć privredi, ali se mora stati sa neracionalnim mjerama u budžetu”, istakao je Altiparmakov.

U poređenju Srbije sa Crnom Gorom on ukazuje da će ovu godinu korona krize Srbija završiti sa dugom od oko 60 odsto BDP-a, što govori da je relativno malo pogođena za razliku od Crne Gore koja će imati zbog pada turizma ozbiljne posledice.

“Zajednička poruka je da se bude obazriv sa novcem, pogotovo u Crnoj Gori”, rekao je Altiparmakov.

Fiskalni savjet Srbije je ukazao da je Srbija potrošila 600 miliona eura za pomoć svim punoljetnim građanima po 100 eura i da je to bio veliki trošak koji sužava prostor za dalju pomoć.

Damjanović: Potrebni bolni rezovi za smanjenje duga i deficita

Ekonomista i nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović ukazuje da je pandemija negativno uticala na pad ekonomije, ubrzani rast javnog duga i deficita budžeta zbog čega je od suštinskog značaja u ovoj godini, sa očekivanim oporavkom ekonomije, sprovesti radikalno smanjivanje deficita, kako bi se zaustavio opasan rast javnog duga.

On je pojasnio da ako, kao veoma upitan podatak, prihvatimo projektovani BDP za ovu godinu od 4,607 milijardi eura očekivano je da budžetski deficit na kraju godine bude veći od 10 odsto, a da učešće javnog duga u BDP, zajedno sa posljednjom emisijom obveznica poraste za više od 20 procentnih poena u odnosu na kraj 2019. godine.

„To će Crnu Goru na kraju godine svrstati među najzaduženije države regiona, finansijski najugroženije, sa značajnim rizikom problema u otplati postojećeg duga, otežanim pristupom kapitalu na međunarodnom finansijskom tržištu i problemima u servisiranju preglomaznog javnog sektora, odnosno državnog aparata. Činjenica i da se preko 100 miliona eura izdvaja samo za otplatu kamata, što je preko dva odsto BDP-a, ukazuje i na prethodno, skupo zaduživanje koje nam se sada vraća kao bumerang, sužavajući prostor za manevar na rashodnoj strani budžeta“, istakao je bivši poslanik.

Suzbiti sivu ekonomiju, proširiti poresku osnovicu...

Damjanović ukazuje i da mala odstupanja od projektovane cifre BDP-a značajno derogiraju ostale makroekonomske indikatore poput javnog duga, odnosno budžetskog deficita).

Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i brzog privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, prije svega od PDV-a, akciza i poreza na dobit, ne može izaći iz spirale novih zaduživanja kojim se djelimično reprogramiraju postojeći dugovi, a djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.

“Bolni rezovi su neophodni. Oni najbolniji poput zamrzavanja zarada ili penzija mogu doći samo na kraju, tek nakon što se, uz tekuću političku tranziciju, potroši ozbiljan arsenal ekonomskih i neekonomskih mjera koje traže hitno sprovođenje“, ocijenio je Damjanović.

Slamanje korupcije i organizovanog kriminala, kako bi se otvorio prostor za priliv ozbiljnih investicija, svođenje sive ekonomije u prihvatljive okvire, uvođenje poreske discipline i neselektivnosti, širenje poreske osnovice, odnosno obuhvata, reforma penzionog i zdravstvenog sistema i racionalizacija državne administracije, formiranje Agencije za povraćaj koja bi se bavila povratkom u legalne kanale stotine miliona eura iz nelegalnih transakcija, završetak projekta auto-puta u što bržem roku, kao i brojne druge mjere, samo su dio, smatra Damjanović, neophodnih reformi kako bi se, uz ekonomski oporavak uravnotežile i javne finansije.

Uprkos niskom kreditnom rejtingu stručnjaci ocjenjuju da se i dalje ima prostora za zadzživanje na stranom tržištu

Crnogorska Vlada je prošlog mjeseca uspjela da prikupi tokom prethodna dva mjeseca 142,5 miliona eura emisijom državnih obveznica na domaćem tržištu. To je prvi put od septembra 2010. godine da novac koji budžetu nedostaje nije tražen van granica zemlje. Taj novac je neophodan za popunjavanje deficita u državnoj kasi, u ovoj godini.

Predstavnici međunarodnih finasijskih organizacija i stručnjaci, koji su govorili za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG ), saglasni su da ovaj potez Vlade ne mora da znači da je Crna Gora iscrpla i mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu, uprkos niskom kreditnom rejtingu. Iako su domaće banke najveći kupci obveznica, stručnjaci tvrde i da bi banke, uprkos kupovini državnih obveznica, trebalo da imaju dovoljno novca za krediranje privrede i građana.
Obveznice su državne hartije od vrijednosti čijom prodajom se država zadužuje, a kupcu isplaćuje garantovani godišnji prinos.

Stranci opet kupci

“Preveliko oslanjanje na strane izvore finansiranja, moglo bi izložiti Vladu riziku od mogućih promjena na globalnim finansijskom tržištu” kažu za CIN-CG u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).

U toj međunarodnoj finansijskoj organizaciji objašnjavaju da je emitovanje državnih obveznica na domaćem tržištu dio dugoročne strategije crnogorske Vlade za upravljanje dugom koja ima za cilj da proširi izvore finansiranja i razvijanja baze investitora.

“Dio te strategije je razvoj domaćeg tržišta obveznica kao dodatnog izvora finansiranja. Crna Gora je tek u ranoj fazi da stvori veću dubinu na domaćem tržištu kapitala i potrebno je da ohrabri male investitore da kupuju državne obveznice” objašnjavaju iz MMF -a.

Vlada je sredinom aprila emitovala državne hartije u vrijednosti od 190 miliona na period od sedam i pet godina. Prodate su sve obveznice koje dospijevaju za sedam godina uz godišnju kamatu od 3,5 odsto za 50 miliona eura i još 25 miliona obveznica koje dospijeva za pet godina, a u drugoj seriji krajem maja emitovano je obveznica u vijednosti od 140 miliona eura na pet godina, od čega je prodato 67,8 miliona eura. Iz MMF -a objašnjavaju da je karakteristika ovih domaćih obveznica da su slične onima iz prošlogodišnje emisije na stranom tržištu, kada je riječ o cijenama i rokovima dospjeća. A uslovi zaduživanja tada su bili po povoljnijoj kamatnoj stopi od 3,37 odsto, u odnosu na neka ranija zaduživanja kada je Crna Gora uzimala novac na stranom tržištu i po kamatama većim od 7 odsto.

Iz Svjetske banke (SB) za CIN-CG nijesu mogli detaljnije da govore o odluci crnogorske Vlade da emituje državne obveznice na domaćem tržištu.Objasnili su da prate aktivnosti Vlade u vezi izdavanja domaćih obveznica “kako bi mogli bolje da razumiju i ocijene sve aspekte te akcije”.

Dug već ima negativan uticaj na razvoj

Finansijskog konsultanat i raniji viceguverner Centralne banke (CBCG) Goran Knežević za CIN CG ističe da je emitovanje domaćih obveznica na domaćem tržištu sa stanovišta ročne strukture javnog duga pozitivan potez, ali je nepoznato kako će to uticati na strukturu između domaćeg i stranog duga, jer će dobar dio tražnje za kupovinu, direktno ili indirektno preko finansijskih isntitucija, doći iz stranih izvora zbog razlika u kamatnim stopama i nepostojanja ograničenja da strana tražnja bude plasirana na domaćem tržištu. Knežević smatra i da će se ovom emisijom poboljšati cjenovna struktura duga, posebno ako je to zaduženje za refinasiranje ranije skupih zaduženja.

„Imajući u vidu strukturu privrede, izostanak domaće valute, spoljno trgovinsku razmjenu, strukturu agregatne potrošnje i druge makroekonomske indikatore Crne Gore bez dileme se može konstatovati da je javna zaduženost već na kritično visokom nivou“ istakao je Knežević.

On objašnjava da kada stepen zaduženosti pređe određenu granicu ima negativan efekat na razvoj, pa čak i rast mjeren, recimo, veličinom rasta BDP.
„Druga važna sublimacija brojnih studija je da stepen zaduženosti ne može biti ispravno mjeren samo odnosom sa BDP, već se moraju uključiti ocjene sposobnosti vraćanja duga- struktura privrede, makroekonomske perfomanse, struktura platnog bilansa, ranjivosti te dodatno treba ocjeniti strukturu javnog duga. Za neku zemlju zaduženost veća od BDP nije toliki problem kao za drugu, sa nepovoljnijim nabrojanim elementima“ kazao je Knežević.

Emitovanjem državnih obveznica, kako tvrde u resoru kojim rukovodi ministar Darko Radunović, želi se osnažiti domaće tržište kapitala.
“U prethodnom periodu, često su izražena mišljenja da postoji dovoljno prostora da se dio novca koji se obezbjeđuje putem emisije obveznica, može obezbijediti emisijom domaće obveznice. Postojali su predlozi osiguravajućih kuća i banaka da se kroz emisiju obezbijedi novac za finansiranje budžeta i da se omogući kompanijama iz Crne Gore da lakše obezbijede plasmane i da ne moraju izlaziti na međunarodno tržište kako bi plasirali svoj novac” kazali su iz ministarstva finasija za CIN-CG.

Dodaju i da Vlada nije iscrpila svoje mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu na koje je povoljnije izaći sa obveznicama u većem iznosu, jer je tada veće interesovanje investitora.

Iz Ministarstva finansija su istakli da su cijenu kreirali u rasponu koji je sličan nivou cijena obveznica na stranom tržištu. Prošlogodišnja emisija od pola miliona eura je bila po kamati od 3,37 odsto.

“Imajući u vidu da su većina banaka i osiguravajućih kuća kćerke firme međunarodnih finansijskih grupacija, onda one svoje odluke o ulaganjima baziraju na osnovu cijena crnogorskih obveznica na stranom tržištu. Ako je ta cijena niža od one po kojoj se kreću cijene naših obveznica na strana tržištu investitori lako mogu donijeti odluku da investiraju spolja“ pojasnili su iz Ministarstva finansija na naše pitanje o posljednjoj emisiji.

Ista praksa u regionu

Uprkos visini duga i Dejan Šoškić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i član Savjetodavnog odbora Centralne banke Crne Gore (CBCG) za CIN-CG ocjenjuje da crnogorska Vlada nije iscrpila mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu time što je emitovala obveznice na domaćem tržištu.

“Mogućnosti postoje za finansiranje javnog duga i na domaćem i na međunarodnom tržištu. Do sada je Crna Gora uzimala direktno kredite od strane međunarodnih finansijskih institucija, banaka, drugih država i emitovanjem obveznica na međunarodnom finansijskom tržištu (euroobveznice). Normalno je da se državna obveznica ponudi i na domaćem tržištu. To je uobičajena praksa većine zemalja i neke druge zemlje u regionu takvu praksu imaju već godinama unazad” objasnio je Šoškić.

Prema njegovim riječima, emitovana državna obveznica na domaćem finansijskom tržištu je važna jer je to dodatni namenski vid štednje za građane i pravna lica koji ima, po pravilu, niži kreditni rizik u odnosu na depozite u bankama.

“Uz to, nema ni limita za osiguranje depozita, već za čitav ulog garantuje država kao emitent. Državna obveznica svojim sekundarnim prometom na berzi ili van nje, može da podstakne trgovanje i razvoj na tržištu kapitala. Normalno je da države finansiraju svoj javni dug i na domaćem i na inostranom tržištu kreditima i obveznicama. Zato, emisija državnih obveznica predstavlja prirodnu fazu u razvoju sistema finansiranja javnog duga zemlje” istakao je Šoškić.
Šoškić navodi da Republika Srbija više od 10 godina ima redovne aukcije državnih obveznica različitih rokova u dinarima i u eurima na domaćem tržištu gde ih kupuju domaće banke, druge domaće institucije, građani, privreda, ali i strani investitori.

“Slično je i u nekim drugim zemljama u regionu. Obveznice države se mogu emitovati na domaćem tržištu radi podsticanja domaćeg tržišta kapitala, ali  je ipak, po pravilu, glavni razlog zapravo razvoj sistema finansiranja javnog duga države, kojim se kreiraju nove mogućnosti koje se mogu koristiti u budućnosti i kombinovati sa postojećim mehanizmima finansiranja javnog duga. Time se de facto kreiraju alati za buduću efikasniju optimizaciju finansiranja javnog duga zemlje” objasnio je Šoškić.

Najveći kupci bile domaće banke

Iako javno nije saopšteno ko je sve kupovao domaćih obveznica, prema nezvaničnim informacijama sa Montengroberze, najveći kupci su bili domaće banke i osiguravajuće kuće

I Ministarstvo finansija smatra da zaduživanjem kod komercijalnih banaka nije konkurent privredi.

“ Mislimo da zaduživanje države ne utiče na zaduživanje privrede i da nijesmo u tom pitanju konkurent. Banke u svojim godišnjim planovima definišu poltiku kreditiranja građana, privrede i državi. U tom dijelu postoje ograničenja koliko može biti izloženost banke jednom klijentu, računajući i državu.U skladu sa tim, ne postoji rizik da će se kroz zaduživanje države kroz domaće obveznice ugroziti finansiranje privrede”ocjenjuju Ministarstvu finansja.
Iz MMF-a kažu da banke imaju dovoljno novca da kreditiraju i Vladu i privatni sektor, posebno ,mala i srednja preduzeća. Navode podatak da su prošle godine krediti privatnom sektoru rasli po stopi od 9,1 odsto, što je najbrža stopa od globalne finansijske krize, dok su krediti privredi rasli sporije po stopi od 5,1 odsto. Upozoravaju da nisku efektivnost pravosudnog sistem za izvršenje duga, sive ekonomije i slabo razvijene računovodstvene prakse malih prteduzeća otežava pristup kreditima.

“Finansijski uslovi u kojima se nalazi Evropa i svet, sa viškom likvidnosti usled ekspanzivne monetarne politike velikih centralnih banaka, čine da novca i kapitala ima dovoljno i da je njegova cijena relativno niska. U čitavom regionu jugoistočne Evrope problem sa finansiranjem privrede nije toliko u nedostatku novca i kapitala, već više u tome da vrlo često nema dovoljno kvalitetnih dužnika - dobrih kompanija koje bi uzimale kredite” tvrdi Šoškić

Od strukture duga, to jest da li se Crna Gora zadužuje na domaćem ili stranom tržištu, čini se da je važnije pitanje na što ide taj dug – da li se sredstva ulažu u razvoj, ili se dominantno pokriva potrošnja. Prema upozorenjima stručnjaka, problem Crne Gore je upravo u tome, što se zadživanjem finasira budžetski deficit.
Goran Knežević upozorava da je od nezavisnosti zaduženost rasla prebrzo i prilično neproduktivno. „Trebalo je da se učimo na brojnim primjerima drugih zemalja koji su danas na stepenu razvoja koji ćemo mi imati tek za 10 ili 20 godina. Dodatno nepovoljan elementa zaduženosti je loš istorijat i pad garancija Vlade u ranijem periodu“ naglašava Knežević.

Ukupan dug Crne Gore 2006. godine bio 700 miliona eura. Na kraju prošle godine iznosio je 3,1 milijardu eura. A prema pokazateljima iz ove godine tendecija zaduživanja samo se nastavlja, jer privreda Crne Gore ne stavara dodatnu vrijednost iz koje bi mogla da se finasira javna potrošnja. Na opasnost od olakog zaduživanaj upozorava se i u posljednjem Izvještaju o napretku Evropske unije (EU). Činjenica da Crna Gora nije imala snage za suštinske strukturne reforme, mogla bi opasno ugroziti ne samo ekonomiju zemlje, već i proces pridruživanja, jer je javni dug odavno prešao kriterije Mastrihta.

Obveznice konkurencija depozitima

Knežević je kazao da su državne obveznice konkurencija depozitnim proizvodima koje nude banke, ali i opcija da banke plasiraju višak likvidnosti.
„ Konkurencija u izvorima bankama znači manje izvora za banke, a time i manje kredita od banaka i kreditne multiplikacije kao uticaja na opšti razvoj, pod uslovom da pad tražnje za depozitima banke ne nadoknade drugim povoljnijim ili jednako povoljnim izvorima. Nažalost mi ne raspolažemo o podacima o visine kreditne multiplikacije u Crnoj Gori. Ako se desi pad tražnje za depozitima, što naglašavam da ne mora jer zavisi od sposobnosti banaka da obezbjede dugoročne izvore finansiranja, to će svakako imati uticaj i na pad likvidnosti banaka. Koliki zavisi od mnogo stvari. Banke će se ovdje sigurno pojavljivati i na strani tražnje za ovim obveznicama, što pod pretpostavkom nepromjenjivosti nivoa izvora, znači manju kreditnu aktivnost. Vjerovatno je Ministarstvo finansija sa Centralnom bankom ispitivalo sve ove uticaje kroz neki model“rekao je Knežević.

Marija MIRJAČIĆ

 Izloženost suncu glavni je uzrok najsmrtonosnijeg oblika raka kože, malignog melanoma. Najčešći tip ove bolesti najlakše je izbjeći – 90 odsto svih smrtnih slučajeva moglo se preduprijediti da je izlaganje suncu bilo kontrolisano. Pravilnik je donesen prije tri godine, ali odredbe o inspekcijskom nadzoru stupile su na snagu tek krajem jula, a u avgustu nijedan poslodavac nije kažnjen

Hiljade radnika u Crnoj Gori i prethodnih vrelih mjeseci radeći na otvorenom, nastojalo je da sebi i svojim porodicama obezbijedi pristojan život, nerijetko po cijenu zdravlja. Račun kroz profesionalna oboljenja, obično, stiže kasno, a statistika to uglavnom prećuti.

Koliko zaposlenih u Crnoj Gori oboli od karcinoma kože zbog pretjeranog izlaganja suncu tokom obavljanja radnih obaveza, nije poznato, jer niko o tome ne vodi statistiku. U Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada koji bi se time bavio, niti postoji registar profesionalnih oboljenja. Ovaj institut trebalo je da bude osnovan prije dvije godine. Iz Ministarstva zdravlja Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Vijestima već dva mjeseca ne odgovaraju na pitanje o tome zašto se to nije desilo i kada bi institut mogao da proradi.

U znatno manje osunčanoj Velikoj Britaniji, na primjer, prema podacima njihovog instituta zaštite na radu, godišnje umre 60 zaposlenih od posljedica karcinoma kože izazvanog pretjeranim izlaganjem zračenju sunca tokom rada. Svake godine se otkrije oko hiljadu i po novih slučajeva te bolesti kod radnika.

Udruženje zaštite i zdravlja na radu Crne Gore već dvije godine učestvuje u kampanji Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije (IOSH) pod nazivom „No Time To Lose” (Nema vremena za gubljenje), koja, između ostalog, upozorava na štetnost solarnog zračenja. Đina Janković iz crnogorskog udruženja kaže da su u saradnji sa kolegama iz Britanije pripremili i preveli brošure o opasnostima izlaganja suncu i distribuirali ih jednom broju gradilišta u Crnoj Gori.

„Poslovi na kojima su zaposleni najviše izloženi solarnom zračenju, osim građevinarstva, su i poljoprivreda, brodska i pomorska industrija, telekomunikacije, kontrola saobraćaja, željeznica i sve ostale vrste poslova koje se obavljaju na otvorenom. Izloženost suncu glavni je uzrok najsmrtonosnijeg oblika raka kože, malignog melanoma. Najčešći tip ove bolesti u svijetu, takođe, najlakše je izbjeći – 90 odsto svih smrtnih slučajeva moglo bi se spriječiti ukoliko bi izlaganje suncu bilo kontrolisano“, kazala je Janković.

Prema najnovijim istraživanjima koje je britanski IOSH sproveo o izloženosti suncu na radnom mjestu u toj državi, zabilježen je porast broja oboljelih od malignog melanoma, a većina pogođenih su muškarci, mlađi od 65 godina.

„Iz profesionalne perspektive, teško je imati tačne podatke o broju ljudi izloženih sunčevom zračenju na radnom mjestu u Crnoj Gori. Budući da se u Crnoj Gori radovi na otvorenom obavljaju pri veoma visokim temperaturama, kada je UV indeks veoma visok, neophodno je podizanje svijesti o problemima sunčevog zračenja kroz predavanja i treninge. Osim poslodavaca, neophodno je i da zaposleni bolje razumiju neophodnost izbjegavanja ili smanjivanja izloženosti direktnoj sunčevoj svjetlosti i preuzmu odgovornost za svoje zdravlje“, navela je Janković.

Ona je kazala da je neophodno da poslodavac izvrši raspodjelu radnih zadataka među zaposlenima, kako bi mogao omogućiti da svi radnici u ekipi provedu neko vrijeme u hladu, kao i da im obezbijede pauze u zatvorenom prostoru ili tamo gdje nema sunca.

„Neophodno je, osim toga, da zaposleni imaju adekvatnu radnu odjeću, kape širokog oboda koje zaklanjaju lice, uši i vrat, a u nekim slučajevima i naočare za sunce sa UV zaštitom. Neophodno bi bilo i da ljekari medicine rada, prilikom redovnih i periodičnih pregleda, provjere da li zaposleni pate od fotosenzitivnosti, gdje oči i koža postaju neuobičajeno osjetljivi na UV zračenje. Fotosenzitivnost bi trebalo redovno kontrolisati, jer može biti uzrokovana nizom supstanci, uključujući i neke industrijske hemikalije, biljke i ljekove“, kazala je Janković.

Iz Inspekcije za zaštitu na radu upozoravaju da zaposleni izloženi dužem radu na visokim ljetnjim temperaturama i zračenju sunca mogu da dožive sunčanicu. Simptomi se razvijaju postepeno nakon šest do 12 sati od maksimalne izloženosti glave suncu, a posljedice su malaksalost, ošamućenost, vrtoglavica, jaka glavobolja, mučnina, povraćanje koje ne donosi olakšanje, teško disanje, ubrzan puls i nesvjestica.

Druga opasnost je toplotna iscrpljenost, nakon dužeg boravka na visokim temperaturama. Znojenjem se značajno gubi tečnost i elektroliti, pa ukoliko se ne nadoknade, nastupa iscrpljenost praćena mučninom, glavoboljom, vrtoglavicom, drhtavicom i grčevima, dok je koža vlažna od znoja i hladna. Zaposleni mogu dobiti i toplotni udar, koji je najozbiljniji od ovih poremećaja, kada dolazi do otkazivanja mehanizama u organizmu koji regulišu tjelesnu temperaturu. Zbog toga tjelesna temperatura raste do 40 stepeni Celzijusa i više. Karakteristična je crvena, vruća i suva koža zbog prestanka znojenja, čime je blokirano odavanje viška toplote iz organizma. Ostali simptomi su slični kao kod sunčanice, samo jače izraženi.

Glavni inspektor zaštite i zdravlja na radu Zlatko Popović kaže da je Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu i Pravilnikom o mjerama zaštite na radnom mjestu propisano da radovi na otvorenom prostoru, pri ekstremno visokim spoljnim temperaturama, iznad 36 stepeni Celzijusa, ne treba da se obavljaju, osim u slučajevima ozbiljne, neposredne i neizbježne opasnosti, kada su ugroženi ljudski životi i materijalna dobra od društvenog značaja.

„Radovi na otvorenom prostoru na visokim spoljnim temperaturama treba da se obavljaju u skladu sa propisima, standardima, aktom o procjeni rizika, posebnim uputstvima za bezbjedan rad na radnom mjestu i preporukama izdatim od organa državne uprave nadležnog za poslove rada ili organa državne uprave nadležnog za poslove zdravlja. Preporuke za rad na visokim temperaturama se izdaju svake godine“, kazao je Popović.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u okviru kojeg djeluje i Direktorat za zaštitu na radu, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Upravom za inspekcijske poslove dao je sredinom jula preporuke poslodavcima da zaposleni na otvorenom prostoru ne borave od 11 do 16 sati ukoliko proces rada to dozvoljava. Ako nije moguće prekinuti rad, nalažu da se preduzmu sve mjere zaštite na radu. Preporučuju da se rad organizuje po smjenama, da se uvede dodatna radna snaga, prave češće pauze uz obezbjeđivanje velike količine vode i bezalkoholnih napitaka. Zatražili su i da se osposobe zaposleni za pružanje prve pomoći, kao i da se svi upoznaju sa simptomima bolesti prouzrokovanih visokim temperaturama. Zaposleni moraju biti upoznati o rizicima po zdravlje i život pri izlaganju visokim temperaturama, kao i sa opasnostima uzimanja ljekova koji onemogućavaju ili usporavaju aklimatizaciju.

Poslodavci su dužni da zaposlenima obezbijede odgovarajući prostor, gdje mogu da se sklone od sunca i odmore, kao i da im se omogući da tokom pauze mogu skinuti sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu. Zaposlenima bi trebalo obezbijediti da nose laganu, svijetlu i komfornu odjeću od prirodnih materijala, kape, marame ili lagane šešire širokog oboda za glavu koji prekriva i vrat, ukoliko nijesu obavezni da nose sredstva i opremu za ličnu zaštitu glave. Preporučeno je poslodavcima da obezbijede i zaštitne kreme za sunce, kao i odgovarajuću hranu i osvježenje.

Nastojeći da provjeri kako se poštuju ove preporuke, novinar CIN-CG/Vijesti pokušao je da posjeti Plantaže i gradilišta nekih od najvećih građevinskih kompanija - Bemaxa, Zetagradnje i Čelebića, ali na zahtjeve da mu se to odobri nije dobio odgovore iz uprava tih kompanija.

Pravilnikom o mjerama zaštite na radnom mjestu iz jula 2015. godine propisano je da dio normi koji se odnosi na rad na otvorenom prostoru pri ekstremno visokim spoljnim temperaturama, ima odloženu primjenu na period od tri godine, pa je počeo da se primjenjuje tek od 24. jula ove godine. Njime je predviđeno da se dio inspekcijskog nadzora posveti kontroli uslova rada na otvorenom pri visokim temperaturama.

„Tokom prethodnih godina poslodavcima je ukazivano da bi trebalo da donesu odluke o načinu primjene mjera zaštite i zdravlja na radu pri radu na visokim temperaturima, kako bi se pripremili za primjenu navedenog propisa. Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, usvojenim u julu, predviđene su novčane kazne za ovu vrstu prekršaja, a važećim propisima je za neprimjenjivanje opštepriznatih mjera zaštite, predviđena mjera zabrane rada“, naveli su iz Inspekcije.

U Upravi za inspekcijske poslove vjeruju da je znatan broj poslodavaca kroz informisanje i preventivno djelovanje inspekcije prilagodio svoje aktivnosti. „Poslodavci od početka primjene izmjena Zakona o zaštiti i zdravlju na radu i navedenog pravilnika koji je donesen u julu ove godine nijesu kažnjavani po osnovu nepravilnosti iz ovog pravilnika, nego je kroz mjeru ukazivanja dat rok za njihovo otklanjanje. Prema inspekciji nije bilo inicijativa od strane zaposlenih u vezi sa radom na otvorenom na visokim temperaturama“, naveli su iz ove uprave.

Novčane kazne iznose od 500 do 15 hiljada eura. Inspektor novčanu kaznu na licu mjesta može izreći izdavanjem prekršajnog naloga, samo u minimalnom iznosu od 500 eura za pravno lice, 30 eura za odgovorno lice i 250 eura za preduzetnika, a ako želi da poslodavca kazni novčanom kaznom većom od minimalne mora da podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka kod suda za prekršaje.

Ministarstvo preporučuje ribu i morske plodove

Građevinski radnici u pauzama od poslodavaca najčešće dobijaju vodu za piće, a od hrane najzastupljenije je pola hljeba sa salamom ili sirom i ponekad neki gulaš. Međutim, ministarstvo tokom vrućina preporučuje drugačija pića i hranu.

U preporukama se navodi da je, ako fizička aktivnost traje kraće od 60 minuta, dovoljno piti običnu vodu da se nadoknadi izgubljena tečnost. Ako traje duže, nije dovoljna obična voda, pa se zbog obilnog znojenja preporučuju pića sa dodatkom ugljenih hidrata i elektrolita. Ističe se da je potrebno izbjegavati tešku i obimnu hranu, i da bi poslodavci zaposlenima trebalo da obezbijede svježe voće i povrće, mliječne proizvode sa niskim sadržajem masti, hljeb u manjim količinama, a preporuka su i riba i morski plodovi.
Ne preporučuju se teška i masna zapržena jela, crveno i sušeno meso, konzervirana hrana i konzumiranje u većim količinama slatkiša i namirnica koje sadrže rafinisan šećer i zasićene masnoće.

Nema zvaničnog registra bolesti

Inspekcija zaštite na radu ima samo statistiku Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije.

„Nažalost, u Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada koji bi se bavio utvrđivanjem profesionalnih bolesti, pa ni bolesti koje nastupaju kao posljedica rada pri visokim temperaturama i sunčevom zračenju, niti postoji registar tih bolesti“, naveli su iz inspekcije.

Nepostojanje ovog instituta i registra zaposlenih otežava zaposlenima da dokažu da su dobili neku bolest, povredu ili ugrozili svoje zdravlje zbog rada na velikim vrućinama i pretjeranoj izloženosti sunčevom zračenju, kako bi zbog toga dobili novčano obeštećenje.

I sezonci moraju na obuku

Tokom ljetnjih mjeseci u Crnoj Gori prisutan je veliki broj sezonskih radnika, ali i radnika „na crno“, naručito u turizmu, građevinarstvu i poljoprivredi, koji vrlo često rade na otvorenom i većinom je riječ o mladim ljudima. Zbog kratkog perioda na koji su angažovani, oni su rijetko upoznati sa svim opasnostima rada na visokim temperaturama i pri jakom sunčevom zračenju, pa su posebno ranjiva grupa.

„Za sva lica, koja po bilo kom pravnom osnovu borave kod njega, poslodavac je dužan da obezbijedi da se oni osposobe za bezbjedan rad prilikom zasnivanja radnog odnosa, raspoređivanja na drugo radno mjesto, uvođenja nove tehnologije, uvođenja novih ili zamjene sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana. Prilikom teorijskog i praktičnog osposobljavanja, ta lica se moraju upoznati sa svim opasnostima na radnom mjestu na kojem rade, pa i sa opasnostima rada na visokim temperaturama i pri jakom sunčevom zračenju“, naveli su iz inspekcije.

Goran KAPOR

Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama i nakon isteka ugovora ostala je postanar u zgradi Aca Đukanovića, a Uprava za imovinu je prećutno nastavila da mu plaća rentu za taj prostor.

Četvorogodišnji ugovor sa Đukanovićem vrijedan oko 60 hiljada eura godišnje istekao je u julu. Uprava za imovinu je nakon toga dva puta, putem javnog tendera, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama tražila zakupodavca, ali bezuspješno. Država je, zatim, nastavila da mu plaća rentu u iznosu od oko 5.000 na mjesečnom nivou. Na pitanje CIN-CG kako je to moguće, iz Uprave za imovinu su se pozvali na Član 624 Zakona o obligacionim odnosima.

“Kada po proteku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodnim”, piše u Zakonu o obligacionim odnosima, u članu 624 koji glasi “prećutno obnavljanje ugovora”.

Stručnjaci koje je CIN-CG kontaktirao tvrde da je Zakon o javnim nabavkama obavezujući za Upravu za imovinu i da neuspjeli pokušaji javne nabavke ne mogu da budu izgovor za “neažurnost i nezakonitost”.

“Uprava se ne može pozivati na Zakon o obligacionim odnosima, kada postoji propis koji uređuje nabavku javnih usluga... Čemu Zakon o javnim nabavkama, ako se primjenjuje opšti propis”, istakao je sagovornik CIN-CG.

Prema podacima sa portala Uprave za javne nabavke, oba tendera za zakup prostorija za Agenciju su obustavljena. Na prvi poziv od početka jula ove godine, niko, pa ni Đukanović, nije bio zainteresovan  da iznajmi  prostorije Agenciji, uz godišnju nadoknadu od 57.120 eura, sa uračunatim PDV-om.

Javnim pozivom tražene su prostorije od 400 metara kvadratnih, u užem centru Podgorice, kako bi se „efikasnije obavljali poslovi iz nadležnosti organa”, ali i kolski pristup. Tražena su tri kabineta, od kojih dva sa predprostorom za sekretaricu, pet kancelarija i dodatna za arhivu, čajna kuhinja, sanitarni čvor, server soba i jedna tehnička prostorija.

Nakon “neuspjele” procedure, Uprava za imovinu opet je raspisala javni poziv. U tenderskoj dokumentaciji od 24. avgusta udvostručen je iznos koji je spremna da plati budućem zakupcu. Tako je procijenjena vrijednost javne nabavke na godišnjem nivou iznosila 107.100 eura sa PDV-om.

I specifikacije u drugom javnom pozivu su izmijenjene, pa Uprava za imovinu traži četiri kabineta sa predprostorom za sekretaricu, devet kancelarija za zaposlene, četiri kancelarije u sistemu „open space“, jednu prostoriju za prezentaciju, dvije prostorije za arhivu i dodatnu za odlaganje arhivske građe, prostoriju za server sobu, čajnu kuhinju i muški i ženski toilet, dok je kvadratura  “porasla” na 750 metara.

Na taj poziv javila se kompanija Cijevna hotel Group, vlasnika Danila Petrovića, ponudivši 102.530 za godišnji zakup. Ponuda nije prihvaćena jer firma, koja je godinama na crnoj listi Poreske uprave, nije dostavila dokaz da redovno plaća porez državi, što je preduslov za poslove sa državom.

Odgovorno upravljanje javnim finansijama i transparentne javne nabavke su jedan od osnovnih zahtjeva u okviru sveobuhvatne reforme javne uprave, koju Vlada sprovodi.

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Ana Đurnić ocijenila je da matični Zakon o javnim nabavkama uređuje poslovanje države sa privatnim kompanijama i nigdje se ne poziva na shodnu primjenu Zakona o obligacionim odnosima.

“Međutim, mi ovdje imamo jednu stvarnu, životnu situaciju koja se dešava i koja je vrlo realna, a koja očigledno nije ili makar nije u dovoljnoj mjeri zakonski regulisana. Činjenica je da za Agenciju po isteku matičnog ugovora nisu obezbijeđene nove prostorije, ili stare prostorije po novom ugovoru. Činjenica je i da se ne može cijela jedna institucija iseliti i ostaviti bez prostora za rad, jer bi to značilo apsolutnu blokadu njenog rada. Ali je činjenica i da Zakon o javnim nabavkama koji uređuje ovaj pravni posao ne omogućava nastavak korištenja prostorija niti mogućnost plaćanja rente po isteku ugovora”, kazala je Đurnić.

Ona je dodala da zakon ne propisuje ni shodnu primjenu nekog drugog zakona koji bi se primijenio na nastalu situaciju.

 “Problem je što ovo potencijalno nije izolovani slučaj, već bi ih moglo biti više, a da javnost za njih ne zna. Veći broj ovakvih slučajeva otvorio bi veliki prostor za zloupotrebe, što ukazuje na potrebu da se ovakve situacije zakonski detaljno regulišu”, istakla je Đurnić.

U Đukanovićevoj zgradi, u Ulici Kralja Nikole u Podgorici, osim Agencije, nalazi se i Zavod za metrologiju, koji mu zakup mjesečno plaća 13.500 mjesečno. Na godišnjem nivou, iz državne kase se za smještaj te dvije državne institucije Đukanoviću plaća oko 220.000 eura, sa uračunatim porezom.

Zgradu u kojoj su dvije institucije sada podstanari, kupila je Đukanovićeva firma Monte nova 2007. godine za 1.100.000 eura. Riječ je o nekadašnjoj zgradi direkcije Pošte. Na tom mjestu brat bivšeg premijera planira da gradi sedmospratnicu. On je dobio urbanističko - tehničke uslove za rekonstrukciju, a zgrada se nalazi na urbanističkoj parceli A-2'5, u zahvatu izmjena i dopuna Urbanističkog plana “Stara varoš”.

CIN-CG ljetos je objavio da će Đukanović, shodno novom ugovoru sa Zavodom za metrologiju, od te državne ustanove da dobija 3.000 eura više za zakup nego prethodnih godina.

Stručnjaci koji se bave javnim nabavkama, a koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je novi tender za zakup Zavoda za metrologiju iz juna ove godine sporan, jer su „nacrtali“ specifikacije za Đukanovića.

Zavod za metrologiju tražio je prostorije u centru grada, od oko 1.100 kvadrata, sa recepcijom i dva sprata u užem centru Podgorice. Tenderom je definisan i raspored prostorija, između ostalog -
podrumski dio sa šest prostorija za laboratorije, od kojih dvije moraju imati vještačku ventilaciju, jednom tehničkom prostorijom, prostorijom za ostavu i centralnim holom. Direktorica Zavoda Vanja Asanović kazala je tada da ne smatra da su nacrtali uslove za Đukanovića, uz pojašnjenje da je riječ o administrativnim, kadrovskim i tehničkim potrebama te ustanove.

Upravi se ne žuri da nađe drugog “gazdu”

Uprava za javne nabavke imala je mogućnost da, nakon dva neuspješna tendera, sprovede pregovarački postupak i mimo očiju javnosti dodijeli posao zainteresovanom ponuđaču.

Iako je druga obustava tendera bila 29. septembra, Uprava za imovinu je tek prošle sedmice uputila pisani zahtjev Upravi za javne nabavke, za dobijanje prethodne saglasnosti o ispunjenosti uslova za sprovođenje pregovaračkog postupka, bez prethodnog objavljivanja za javno nadmetanje na portalu.

Đurnić smatra da je Uprava trebalo da raspiše novi tender u posljednjoj godini trajanja ugovora i da do njegovog isteka zaključi novi, jer se znalo kad ističe i koliko dugo traju procedure sa rokovima za žalbu.

“Međutim, na ovaj način, neblagovremenim sprovođenjem procedura, kupuje se dodatno vrijeme u kom bi se što više državnog novca - novca građana  isplatilo bratu bivšeg premijera. Takođe, treba imati u vidu i činjenicu da je pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje u velikoj mjeri povoljniji za ponuđače, jer podrazumijeva direktno pregovaranje pa se uslovi nabavke mogu znatno unaprijediti u korist ponuđača”, naglasila je Đurnić.

 Kontrola sa partijskom knjižicom
Na čelu kontrolnih tijela za oblast javnih nabavki godinama se nalaze članovi odbora političkih partija.
Direktor Uprave za inspekcijske poslove ranije je bio Božidar Vuksanović, član Glavnog odbora DPS-a, a odnedavno tu funkciju pokriva Alija Košuta, član Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Podgorica.
Glavni inspektor za javne nabavke, Hivzo Kajević, ranije je bio član Izvršnog odbora DPS-a, a trenutno je član Opštinskog odbora te partije u Rožajama.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, na pitanja upućena Košuti i Kajeviću, odgovorili su da „politička pripadnost ni u kom pogledu ne utiče na objektivnost i profesionalizam na poslovnom planu“.

I direktor Uprave za javne nabavke Mersad Mujević član je Glavnog odbora DPS-a.

Na čelu Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki nalazi se Zoran Živković, za kojeg ne postoje zvanični podaci da je član organa ili funkcioner neke političke stranke. Jedna od njegovih prethodnica na toj funkciji bila je Suzana Pribilović, aktuelna ministarka javne uprave, a članica Glavnog odbora i potpredsjednica budvanske Ženske alijanse DPS-a.

U IA smatraju da institucije nadležne za kontrolu postupaka javnih nabavki nijesu ostvarile nijedan značajan rezultat i da je činjenica da su politizovane.

“Poslednji udar na nezavisnost institucija nadležnih za, između ostalog, sprovođenje kontrole o oblasti javnih nabavki, desio se kada je gospodin Radule Žurić, kum sadašnjeg premijera i potpredsjednika DPS-a imenovan u Senat Državne revizorske institucije, nedugo nakon što je u isto tijelo izabran gospodin Zoran Jelić, bivši poslanik iz redova Demokratske partije socijalista i simbol afere “Snimak”. Ovakva kadrovska rješenja, naročito kada su u pitanju nominalno nezavisne institucije, ne obećavaju da će se slučajevi korupcije u javnim nabavkama blagovremeno otkriti i procesuirati”, istakla je Đurnić.
  “Crtanje” je visokorizično za korupciju
U Institutu alteranativa tvrde da je manjak konkurentnosti jedan od ključnih problema u oblasti javnih nabavki.

Đurnić je saopštila da je su prošle godine 52 privatne firme “zaradile” više od polovine ukupne sume za javne nabavke - 240.584.655 eura. I prosječan broj ponuda po tenderu u 2016. iznosio je 2.21 i dvostruko je manji u odnosu na 2011. godinu.

Đurnić smatra da  većinsko učešće samo 52 firme u procedurama javnih nabavki i nizak broj prijavljenih ponuđača po tenderu može da bude pokazatelj postojanja korupcije.

“Česte izmjene tenderske specifikacije i njihovo pisanje na način da odgovaraju samo jednom ponuđaču, prepoznato je širom svijeta u brojnim metodologijama iz oblasti javnih nabavki kao rizik za korupciju”, zaključila je Đurnić.

Ovaj članak je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a podržavaju Evropska unija i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Nemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Balkanskog fonda za demokratiju (BTD).

Podgoričanka Maja Đurović, koja je ispred kompanije "CDC International Corporation" (CDCIC) sa Kajmanskih ostrva predala milionsku ponudu za kupovinu i zakup pet miliona kvadrata zemljišta na Buljarici, donedavno je bila službenica Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Ova bivša saradnica ministra Branimira Brana Gvozdenovića je iz ministarstva otišla 2014. godine.

Te iste godine je CDCIC, zbog projekta na Buljarici, osnovala podgoričku kompaniju "Buljarica Bay".

Đurovićeva je, prema podacima Centralnog registra tada upisana kao izvršna direktorka firme "Buljarica Bay". Na toj poziciji je i danas.

Na Linkedin profilu Đurovićeve, piše da je u ministarstvu bila zadužena za implementaciju i monitoring investicionih tokova u turizmu, turističku valorizaciju zaštićenih objekata prirode i vrednovanje ekonomskih koristi i pružanje stručnih mišljenja za urbanističke planove u Strategiji razvoja crnogorskog turizma.

Bila je i članica komisije za klasifikaciju hotela i drugih turističkih objekata, ali i radne grupe koja je davala stručno mišljenje o građevinskim dozvolama za hotele.

Đurovićeva nije odgovarala na pitanja u vezi saprojektom Buljarica novinara Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) poslata preko jedinog poznatog kontakta društvene mreže.

Osoba sa njenim imenom i prezimenom vodila se kao menadžerka projekta "Konvencija žena Zapadnog Balkana - Ona je tu", u organizaciji Instituta za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića.

Đurovićeva nije potvrdila ni demantovala da je bila angažovana na tom projektu, čija je programska direktorka bila Emina Kolarević, ćerka advokatice Ane Đukanović, sestre premijera Mila Đukanovića. Prema ranijim izvještajima medija, Đukanovićeva se pominjala kao zastupnica  investitora za Buljaricu i navodno je bila na pregovorima oko prodaje imovine.

U javnosti je ranije predstavljano da je za investiranje u Buljaricu zainteresovana renomirana kompanija istog imena CDCIC iz Katara, međutim ponudu je poslala firma sa Kajmanskih ostrva.

Prema dokumentima tenderske komisije, CDCIC je registrovana kao of-šor firma na Kajmanskim ostrvima 2. septembra 2004. godine. Njen direktor i pravni zastupnik je Khalil Boutros Al Sholy. Podataka o vlasniku te kompanije nema.

Javni poziv za valorizaciju Buljarice objavljen je 12. maja, a izmjene poziva 14. maja. Ponuđeno je na prodaju 4,89 miliona kvadrata zemljišta po početnoj cijeni od 108 miliona eura ili prosječno 22 eura po kvadratu. Dio oglasa je i zakup 533 hiljade kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra, kao i 585 hiljada kvadrata akvatorijuma.

Kompanija CDC International Corporation sa Kajmanskih ostrva ponudila je za kupovinu 4,8 miliona kvadrata zemljišta u Buljarici 108 miliona eura ili oko 22 eura po kvadratu, zakupninu od 2,06 eura po kvadratnom metru godišnje za dio obale u zoni morskog dobra i 1,77 eura po kvadratnom metru akvatorijuma godišnje.

Finansijska ponuda CDCIC, se u cent poklapa sa onim što je Vladina komisija tražila kao minimalnu cijenu u okviru kvalifikacionih uslova.

Pravni zastupnik Tenderske komisije advokat Nikola Martinović preporučio je komisiji da zatraži dodatnu dokumentaciju ili da odbaci ponudu.

On je u izvještaju o pregledu dokumentacije ponude konstatovao da je ponuđač dao ponudu po uslovima koje je sam postavio i zahtjevima koji nijesu bili dio tenderske procedure, oba ugovora su značajno izmijenjena i nijesu data u elektronskom obliku, te da garancija ponude ne odgovara  garanciji iz tenderske procedure.

Martinović je konstatovao da je ponuđač samoinicijativno dostavio dokument koji nije bio dio tenderske dokumentacije, a kojim je predviđeno izdavanje državne garancije za obezbjeđenje svake štete ili gubitka koji ponuđač može pretrpjeti ako Vlada prekrši ugovor.

"Predviđeno je da u slučaju da planovi koje Vlada  treba da podnese ponuđaču na odobrenje ne budu odobreni od strane ponuđača ili treće strane, Vlada ima obavezu da  isplati  iznos od 10 miliona eura,  kao i 50 hiljada za svaki dan kašnjenja u izdavanju građevinske dozvole", navodi Martinović.

Advokat je konstatovao da je bankarska garancija iz USB banke drugačija od one tražene tenderom, te da nije vidio da je njen nacrt potpisan i pečatiran.

Ministar finansija Raško Konjević kazao je da Savjet za privatizaciju želi da na elektronskoj sjednici iza zatvorenih vrata usvoji ovu sumnjivu ponudu, a da članovi Savjeta ne mogu postavljati pitanja članovima tenderske komisije.

Firma bila na adresi Ane Kolarević

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) firma "Buljarica Bay" registrovana je 16. septembra 2014. godine na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 149 u Podgorici.

Na toj istoj adresi nalazi se i advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Đukanović. Ta adresa promijenjena je 18. jula ove godine.

Kao nova adresa kompanije "Buljarica Bay" upisan je Bulevar Džordža Vašingtona br. 3/22. Interesantno je da se do danas osnivački kapital te podgoričke firme nije promijenio i on iznosi jedan euro.

Vladimir Otašević i Goran Kapor

Društvo za upravljanje investicionim fondom “Euroinvest” angažovalo je prije tri godine misterioznu firmu sa Kajmanskih ostrva za projekat koji nikada nije realizovan.
Radi se o konsultantskom ugovoru za izradu arhitektonske dokumentacije pod nazivom “Solana - projekat održivog razvoja”.
“Euroinvest” je za taj posao trebalo da uplati 194.000 eura.
Nije jasno da li je pomenuti iznos ikada uplaćen kompaniji sa Kariba.
Ukoliko je 194.000 eura isplaćeno, postavlja se pitanje gdje je taj novac završio.
Kajmanska ostrva najčešće se spominju kao mesto gde se sliva gomila sumnjivog novca sa svih strana svijeta.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) došao je do podatka da su čelnici “Euroinvesta” 2013. godine potpisali ugovor sa kompanijom “Balkan Investment Management Limited”. Ta firma registrovana je na jednom od ostrva u Karipskom moru.
“Euroinvest” upravlja zatvorenim investicionim fondom “Eurofond”, koji kontrolišu ljudi premijerovog kuma i kontroverznog biznismena Veselina Barovića.

“Eurofond” je većinski vlasnik ulcinjske Solane.
U revizorskom izvještaju društva “Euroinvest” za 2013. godinu u dijelu poslovni rashodi ubilježen je iznos od 194.000 eura, kao “trošak konsaltinga”.
Stečajni upravnik Solane “Bajo Sekulić” Ognjen Jovović kazao je da prvi put čuje za firmu sa Kajmanskih ostrva.
“Ne znam da je moj prethodnik pokojni Milorad Iković dao saglasnost na potpis tog ugovora”, kazao je Jovović, objasnivši da je on stečajni upravnik od oktobra 2013. godine. Ni izvršni direktor "Euroinvesta" Boiša Šotra nije htio da pojasni situaciju sa firmom “Balkan Investment Management Limited”. Šotra je nakon što mu je predočeno pitanje u vezi projekta održivog razvoja Solane rekao da ga to ne interesuje i spustio slušalicu.

Na sajtu Barovićevog “Eurofonda” se nalazi “Strategija održivog razvoja područja Solane".
Međutim, obrađivač te strategije je podgorička firma “MA Consulting”, koja formalno nema veze sa kompanijom sa Kariba. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) vlasnici “MA Consulting” su Dragana Aćimović i Dragan Mirović, sa po 50 odsto kapitala.

Firma sa Kajmanskih ostrva i agencija za nekretnine

Podgorici je 12. maja prošle godine osnovana agencija za nekretnine “Balkan Real Estate”. Kao vlasnica te firme upisana je tada Tamara Šotra. Nepuna dva mjeseca nakon osnivanja firma sa Kajmanskih ostrva - “Balkan Investment Management Limited” postaje vlasnik 23 odsto udjela u “Balkan Real Estate”. Tada se i povećava kapital agencije za nekretnine za iznos od 185.841 eura. Pored Tamare Šotre i “Balkan Investment Management Limited”, kao vlasnici se upisuju i Stevo Kerkez i Branka Đorđević.

Vladimir Otašević i Ana Komatina. U istraživanju za ovaj tekst doprinio novinar "Vijesti" Samir Adrović