U rožajskoj lokalnoj samoupravi su zaposlili 189 osoba, iako ne bi smjeli jer duguju porez, a plate kasne pola godine. Tivat je bogata opština, ali rizikuje da uskoro ne bude, jer su zbog prekomjernog zapošljavanja troškovi zarada porasli za oko 1,3 miliona eura. Partije, za sada, niko ne može da obuzda

(more…)

Dragana Brajović, supruga predsjednika Skupštine Ivana Brajovića (SD),  predviđena je za  zvaničnu delegaciju na konferenciji predsjednika parlamenata zemalja EU u Bratislavi. Tako je prema zvaničnoj agendi te konferencije, koja je objavljena na sajtu Nacionalnog savjeta Republike Slovačke.

Brajovićeva je, prema tom spisku,  jedina supruga koja učestvuje na ovom događaju, koji okuplja i delegacije iz zemalja kandidata za članstvo u EU.

U agendi, pored imena Dragane Brajović, u rubrici predviđenoj za funkcije učesnika, piše da je njeno zvanje - supruga predsjednika parlementa. Međutim, nejasno je zbog čega bi ona učestvovala na konferenciji ove vrste, s obzirom na to da je, kao službenica, zaposlena u Aerodromima Crne Gore.

Ivan i Dragana Brajović FOTO: S. PRELEVIĆ
Ivan i Dragana Brajović
FOTO: S. PRELEVIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pitao je Brajovića zbog čega je, i u kojem svojstvu, njegova supruga među zvanicama službene crnogorske delegacije, posebno što nijedan drugi predsjednik parlamenta ne vodi suprugu na taj skup, ali i ko će plaćati put i troškove njenog boravka u Bratislavi.

Iz kabineta predsjednika Skupštine sinoć su dostavili CIN-CG agendu za događaj, sa datumom 20.04., u kojoj, među učesnicima, nema Brajovićeve supruge. Međutim, sinoć u 22 sata je na zvaničnom sajtu Nacionalnog savjeta Republike Slovačke i dalje jedino bio objavljen nacrt liste učesnika konferencije, među kojima je Dragana Brajović, a koji je publikovan 6. aprila ove godine (http://www.nrsr.sk/web/?sid=skpresEvent&id=6615&lang=en).

Agenda koju su sinoć poslali iz Skupštine
Agenda koju su sinoć poslali iz Skupštine

Osim bračnog para Brajović, u Bratislavu će otputovati još devet osoba iz Crne Gore. Pored Ivana i Dragane Brajović, u delegaciji su i predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Andrija Nikolić (DPS), kao i Odbora za evropske integracije Skupštine Adrijan Vuksanović (HGI). Zastupljene su i naše diplomate - ambasador Crne Gore u Slovačkoj Ivan Milić. Ali, i prva sekretarka Ambasade Crne Gore u Austriji Anđela Čelebić Vukadinović.

Na spisku je i savjetnik u Skupštini Periša Kastratović. A u delegaciji su i prevodilac Vanja Đuričanin, kamerman Mirko Milošević, kao i dva predstavnika obezbjeđenja - Gorčin Pantović i Dragan Jovićević.

Zanimljivo je da mnoge, ekonomski snažnije zemlje, sa mnogim većim brojem stanovnika, imaju znatno manje delegacije. Tako će Danska imati svega četiri člana, Finska tri, Francuska pet, Belgija četiri, a Bugarska dva. I u delegaciji Turske biće svega dva člana. Oni će u Bratislavi boraviti bez obezbjeđenja, kao i predstavnici mnogih drugih država - Holandije, Britanije, Španije...

Kada je broj članova delegacije u pitanju, izdašne su, osim Crne Gore, bile i zemlje iz okruženja, kao što su Hrvatska i Slovenija. Od 13 predstavnika iz Hrvatske, čak pet je radnika iz obezbjeđenja. Srbi su bili ekonomičniji, pa će na događaj poslati šest predstavnika, od kojih je jedan zadužen za obezbjeđenje.

Države sa manjim brojem stanovnika, kao što su Malta i Kipar, poslaće na konferenciju po tri člana.

Prema agendi koju su sinoć poslali iz Brajovićevog kabineta, među učesnicima nije bilo ni dvojice predstavnika obezbjeđenja. Iz kabineta je saopšteno da "način obezbjeđivanja predsjednika Skupštine, podliježe pravilima o štićenim ličnostima".

Na pitanje CIN-CG koliko novca će građani Crne Gore platiti boravak delegacije u Bratislavi, iz Brajovićevog kabineta su odgovorili da "kompletan izvještaj o utrošenim sredstvima Skupštine Crne Gore se redovno objavljuje na sajtu Skupštine Crne Gore":

"Imajući u vidu da su finansije transparentne, pregled koji ste tražili biće dostupan na pomenuti način", piše u odgovoru.

Iako Crna Gora ima problema zbog budžetskog deficita, država očito mnogo troši ne samo na plate javnim funkcionerima, već i na službena putovanja.

Tako je u prvoj polovini prošle godine (od 1. januara do 30. juna) na službena putovanja Skupština potrošila 300.606,75 eura. U izvještaju o utrošenim sredstvima Skupštine za taj period, piše da je lani planirano 635.000 eura u tu svrhu.

Ana KOMATINA

Izložbe slika, kotizacije za fudbalska takmičenja, putni troškovi za odlazak na koncert, opremanje kancelarija – sve to neke opštine finansiraju i tretiraju kao jednokratnu socijalnu pomoć.

Prijestonica Cetinje je tokom izborne 2016. godine u više navrata dodijelia jednokratnu pomoć od 150 do 500 eura fizičkim licima. Tako je iz kase te opštine uplaćeno 500 eura jednokratne materijalne pomoći A.Š., za snimanje spota za pjesmu “posvećenu desetogodišnjici obnove nezavisnosti”.

dr odluka cetinje

Gradonačelnik Aleksandar Bogdanović potpisao je 26. maja prošle godine i rješenje, kojim je 193 eura jednokratne pomoći uplaćeno D.B., na ime finansijske pomoći za kupovinu avionske karte, a u cilju predstavljanja Prijestonice i to u Atini na proslavi obnove nezavisnosti.

dr odlukaa cetinje

Rješenja pokazuju i da je jednokratna materijalna pomoć u iznosu od 150 eura dodijeljena Lj.J., za otvaranje izložbe slika, ali i da je G.Đ. dobila 200 eura socijalne pomoći kako bi otputovala na kurs u Izrael.

Prema nalazima Instituta Alternativa (IA), Prijestonica u 2013., 2014. i 2015. godini nije imala u budžetu izdatake za socijalnu zaštitu, a ukupan iznos za socijalnu pomoć, kako to pokazuju podaci Ministarstva finansija, za tri godine iznosio je 0,00 eura.

Sa druge strane, Prijestonica je za jednokratne socijalne pomoći za isti period utrošila 139.921 eura, kako je ukazala istraživačica IA Ivana Bogojević. Zanimljivo je da su izdaci bili najveći u izbornoj 2013.

Iznosili su 95.240 eura, odnosno 70 odsto od ukupnih trogodišnjih sredstava”, kazala je Bogojevićeva.

Na sličan način dijeljena je pomoć i u Nikšiću, što pokazuju analitičke kartice u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, prema dokumentaciji IA, koju je ova organizacija dobila po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

U Nikšiću je J.Ž. dobila 150 eura socijalne pomoći za ćerku, kako bi otišla na usavršavanje u Italiju. V.M. je od Opštine dobila isti iznos socijalne pomoći za organizovanje diplomske izložbe, dok je mjesnoj zajednici “Kočani” dodijeljeno 400 eura za renoviranje kancelarija. Š.S. je u aprilu dobio pomoć od 135 eura kako bi prisustvovao “međunarodnoj konvenciji u Njemačkoj”, dok je T.M. dodijeljena jednokratna pomoć za objavljivanje zbirke pjesama.

Ni iz Nikšića, ni iz Prijestonice, nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG zbog čega se jednokratna materijalna pomoć dodijeljivala u pomenute svrhe i da li je to praksa, posebno u izbornim godinama..

Bogojevićeva tvrdi da nije jasno koliko se izdvaja za socijalnu zaštitu na lokalnom nivou. Ona pojašnjava da u završnim računima lokalnih samouprava nema troškova za socijalnu zaštitu, zbog toga što se jednokratne pomoći ne evidentiraju kao socijalna zaštita, već kao transfer institucijama, pojedincima, NVO i javnom sektoru.

Bogojević FOTO: IA
Bogojević
FOTO: IA

 

Bogojevićeva smatra da ovakva evidencija ima za posljedicu neistinito finansijsko izvještavanje, skrivanje stvarne slike potrošnje za socijalnu pomoć i nerealno sagledavanje stvarnih potreba za ugrožene kategorije stanovništva.

Opštine koje prema zavšrnim računima nijesu imale izdataka za socijalnu zaštitu u periodu od 2013. do 2015. godine su Cetinje, Herceg Novi, Nikšić, Plav, Podgorica, Šavnik i Tivat, što ne znači da one nijesu obezbijedile socijalnu pomoć u vidu jednokratnih socijalnih pomoći ili pomoći u kući starim licima, gdje prednjači Glavni grad, Herceg Novi i Nikšić”, istakla je Bogojevićeva.

Predsjednik opštine odlučuje kome treba socijala

Bogojevićeva je pojasnila da jednokratne socijalne pomoći mogu da budu pružene pojedincu ili porodici čija je egzistencija ugrožena uslijed teškog materijalnog, stambenog i zdravstvenog stanja, ali da je dodjela te pomoći na lokalnom nivou različito uređena.

Lokalne samouprave dodjeljuju ove pomoći na osnovu svojih internih akata, odluka ili pravilnika o socijalnim davanjima ili jednokratnim novčanim pomoćima. Bogojevićeva je istakla da je Nikšić jedina opština koja ne posjeduje ovakav akt i koja nema uređen sistem dodjele pomoći.

U nekim lokalnim samoupravama, odluke o dodjeli ove pomoći donosi predsjednik opštine, a u nekim to pitanje procjenjuje posebna komisija. U svakom slučaju, u svim lokalnim samoupravama predsjednik opštine ima pravo da u hitnim slučajevima sam donosi odluku. Dakle, interni akti djelimično ograničavaju diskreciono pravo u dodjeli jednokratnih socijalnih pomoći”, kazala je Bogojevićeva.

Diskreciono pravo predsjednika u dodjeljivanju ove pomoći propisuje Prijestonica, ali i Kolašin, Bar, Pljevlja, Berane, Andrijevica, Plužine, Kotor, Herceg Novi i Šavnik.

Niko ne kontroliše analitičke kartice

CIN-CG pitao je Ministarstvo finansija da li su nailazili na primjere da opštine sredstva za jednokratnu materijalnu pomoć uplaćuju u neke druge svrhe, u kojoj mjeri kontrolišu sadržaj analitičkih kartica i na koji način sankcionišu lokalne samouprave kada naiđu na nepravilnosti u finansijskom izvještavanju.

Iz Ministarstva, međutim, tvrde da su lokalne samouprave samostalne i da njena prava ne mogu da budu uskraćena ili ograničena aktima državnih organa, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom.

Opštine su obavezne da Ministarstvu finansija kvartalno dostavljaju izvještaje o planiranim i ostvarenim prihodima, rashodima i budžetskom zaduživanju, najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka kvartala...“, piše u odgovoru.

U Ministarstvu tvrde da sadržaj analitičkih kartica i eventualne nepravilnosti se konstatuju kroz revizorsko mišljenje i napomene u revizorskom izvještaju i da oni nemaju nadležnosti u ovom dijelu.

Analitičke kartice, njihovu formu i sadržaj, očigledno ne kontroliše nijedna institucija.

Agencija za sprječavanje korupcije, shodno Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kontroliše da li lokalne samouprave objavljuju analitičke kartice, ali ne i sadržaj, to jest tačnost i potpunost tih podataka.

Kada je prilikom kampanje za prethodne parlamentarne izbore pokrenuto pitanje nedefinisanog sadržaja analitičkih kartica, i Agencija za sprječavanje korupcije i Ministarstvo finansija proglasili su se nenadležnim. Stoga, od volje samih lokalnih samouprava zavisi koje će podatke prikazati na analitičkim karticama.

Iz Državne revizorske institucije (DRI) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG smatraju li da se dodjelom jednokratnih novčanih pomoći za otvaranje izložbe slika, štampanje poezije, opremanje kancelarija mjesnih zajednica - novac nenamjenski troši.

Na državnom nivou - ništa bolja situacija

Prema istraživanju Agencije IPSOS, 57 odsto građana smatra da javna uprava uglavnom ili uopšte ne troši novac u prave svrhe.

dr boks

Na državnom nivou postoji Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve, koja, kao stalno tijelo Vlade, samostalno odlučuje o raspodjeli novca fizičkim licima, pojedinim organizacijama, društvima i udruženjima, na osnovu podnijetih zahtjeva i odgovarajuće dokumentacije. Namjene za koje se mogu koristiti ova sredstva su pomoć za liječenje, školovanje, poboljšanje materijalne situacije, ali i za „ostale namjene u skladu sa Zakonom“.

Ukupna sredstva potrošena na liniji "tekuće budžetske rezerve" za prethodne četiri godine iznose više od 62 miliona eura. Međutim, nije poznato kome i gdje je otišao taj novac, kao ni koji je dio ukupnog iznosa tekuće budžetske rezerve utrošen kroz odluke Komisije. IA se žalio na odluku Generalnog sekretarijata Vlade, kojom je sva dokumentacija o radu ove Komisije proglašena tajnom, ali Agencija više od godinu dana nije reagovala na njihovu žalbu.

Nova srspka demokratija u januaru je prezentovala dokumentaciju, koja pokazuje da je Ministarstvo prosvjete na čelu sa Slavoljubom Stijepovićem u 2014. godini dodijelilo od 300 do 1.000 eura pojedincima iz državnog aparata, uz obrazloženje da je u pitanju jednokratna pomoć zbog teške materijalne situacije. Tako je jednokratnu materijalnu pomoć, između ostalih, dobio i bivši glavni ekonomista Centralne banke Nikola Fabris, koji je saopštio da je novac bio namijenjen za štampanje knjige, te da nije riječ o primanju socijale.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Nemoguće je precizno procijeniti imovinu porodice Đukanović, koja već gotovo tri decenije vlada Crnom Gorom. Cifra od 167 miliona dolara koja se pominje i ovih dana, ustvari je procjena iz 2009. godine, inostranih istraživačkih centrara.

Te godine srpski CIN, koji je učestvovao u istraživanjima, navodi da je samo Aleksandar Aco Đukanović, brat bivšeg premijera, posjeduje bogatstvo od 167 miliona dolara, da sestra Ana ima tri i po miliona, a sam Milo Đukanović - 14,7 miliona dolara. Nije precizirano na osnovu koje metodologije se došlo do te sume od ukupno 185,2 miliona dolara. Najvjerovatnije je procjenjivane lična i imovina firmi porodice upisana u javne registre u Crnoj Gori.

Postavlja se, međutim, pitanje imaju li Đukanovići nekretnine u inostranstvu, tajne račune, vlasništvo upisano na tuđe ime...

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), pokušao je da provjeri tvrdnje pojedinih izvora da porodica Đukanović ima u Srbiji nekretnine. U tamošnjim katastrima došli smo samo do podatka da Ana Đukanović posjeduje garažu od 14 kvadrata u Beogradu, u Politovoj ulici na Vračaru. U zgradi od 313 kvadrata, čiji su formalni vlasnici Nikšićani Radojica Tadić i Miljko Milović. Čemu garaža, bez stana?

Nedjeljnik Monitor je prije više godina došao i do podatka da sin premijerove sestre, Edin Kolarević, ima stan u Njujorku od oko million dolara. A njegova sestra Emina u centru Beograda. I tu se završavaju nekretnine dostupne u registrima u inostranstvu.

Od 2009. - registrovana imovina Đukanovića je rasla. Od Limenke su zaradili oko 10 miliona eura. Aco je samo preko Zavoda za urbanizam i planiranje (RZUP) koji je privatizovao, dobio više milionskih poslova. Kao što je CIN-CG pisao, RZUP je u periodu od 2011. pobijedio na više od 60 tendera. U RZUP-u Aco ima 75 odsto akcija. Prethodno, samo tokom 2010. Zavod je dobio 16 tendera koje su raspisale vladine institucije, javna preduzeća ili lokalne samouprave. Vrijednost poslova u toj godini bila je 1,8 miliona eura.

Milioni se lijepe i kad prstom ne mrdnu. Aco je tako po osnovu rentiranja nekadašnje Pošte u centru Podgorice, koju je kupio po privilegovanoj cijeni, obezbijedio prihod od blizu milion. Sa Zavodom za metrologiju potpisao je ugovor kojim se Zavod obavezao da će pet godina Đukanoviću plaćati zakupninu za prostor u ulici Kralja Nikole – 10 hiljada eura mjesečno. To je 600 hiljada eura za pet godina, odnosno 120 hiljada eura godišnje. Plus renta od Agencije za zaštitu ličnih podataka i Ministarstva ekonomije, koju Đukanović ubira za istu zgradu. Radi se o dodatnih 200 hiljada eura za pet godina.

Od 2009. godine rasla je i vrijednost Prve banke, zlatne koke porodice Đukanović. CIN-CG je imao uvid u dokumentaciju Prve, finasijske i revizorske izvještaje, ali teško je utvrditi kolko je porodica Đukanović, prihodovala od ove institucije otkada je preuzela kontrolu nad najstarijom crnogorskom bankom. Ono što sa sigurnošću može reći je da Prva ubira prihode poslujući sa državom, da je njena aktiva rasla brzinom svjetlosti, posebno u prvim godinama kada je preuzela familija i da posjeduje ogromne nekretnine.

U Budvi je banka recimo 2011. godine imala nešto preko dvije hilajde kvadrata. Prva sada u metropoli turizma ima četiri puta više zemlje – 9.195 kvadrata.

U Petrovcu i Svetom Stefanu, banka danas ima oko 8.000 kvadratnih metara zemlje. Prema procjenitelju, koga je CIN-CG konsultovao, zemlja na ove dvije lokacije, Svetom Stefanu i Petrovcu, vrijedi više miliona eura.

Vrijednu zemlju banka posjeduje i u Ulcinju. Radi se o više desetina hiljada kvadrata, uglavnom u Donjem i Gornjem Štoju, od čega je preko 20 hiljada kvadrata na obali, u zoni morskog dobra. Vrijednost i ove zemlje iznosi milione, a u velikom zavisi od planova i mogućih investicija.

Značajnu imovinu banka posjeduje i u Toploj, u Herceg Novom, gdje prema katastru ima stambeno-poslovnu zgradu površine 3.590 kvadrata. Nekretnine na toj lokaciji prodaju se oko 2.000 eura po kvadratu, pa ispada da je vrijednost samo ovog objekta oko sedam miliona eura.

U međuvremenu je porasla i vrijednost nekretnine RZUP-a na u Podgorici. Zgrada se prostire na 810 kvadrata. Prema procjeni nezavisnog procjenitelja kog je CIN-CG konsultovao trenutna vrijednost objekta je oko 1.600.000 eura, ali je vrijednost značajno uvećana urbanističkim planovima: na tom je mjestu predviđena gradnja solitera od 25 hiljada kvadrata!

Dodatnu zaradu Aco bi mogao imati i od Rudnika uglja u Pljevljima, u kojem posjeduje 11 odsto. Koliko prihoduje godišnje od Rudnika nije poznato, ali on od ove firme sudski potražuje 2,3 miliona, koliko je, kako tvrdi, trebalo da mu pripadne po osnovu dividendi samo za 2009. Prema podacima sa sajta Rudnika, osnovni kapital tog društva iznosi 21.492.989,65 eura.

Aco posjeduje imovinu i preko drugih firmi, pa i onih koje se u registru obrisane, kao što je Monte Nova. U katastru je je na ovu firmu uknjižen stan od 201 kvadrat u centru Podgorice. Vrijednost tog stana kreće se oko 400 hiljada eura.

Na kompaniju Invest Nova, koju Aco posjeduje po pola sa of-šor kompanijom Chercor Co Limited sa Kipra, vodi se zemljište u Baru. Radi se o dvije parcele od ukupno 4.885 kvadrata čija se vrijednost kreće oko milion i po eura. Sama kompanija, prema podacima CRPS, ima kapital od oko 12 miliona eura.

Nakon svega poslovno carstvo Aca Đukanovića mnogo je veće nego 2009. kada je rađena jedina poznata procjena imovine porodice Đukanovića. A, od tada su u igru ušlli i novi igrači.

Sin bivšeg premijera Blažo Đukanović izgradio je imperiju. Sa svojom kompanijom BB Solar mladi Đukanović svake godine ugovori milionske poslove sa državom.

BB Solar, koju Đukanovićev nasljednik posjeduje sa partnerom Ivanom Burzanovićem, ima u Podgorici - četiri poslovna i jedan nestambeni prostor u prizemlju zgrade blizu ambasade SAD. Poslovni prostori imaju 186, 84, 78 i devet kvadrata, a nestambeni 43. Sve nekretnine te firme su kupljene, a BB Solar je upisan kao vlasnik u julu prošle godine. Poslovni prostori su pod hipotekom, zbog milionskih kredita u Prvoj banci. Sin bivšeg premijera posjeduje i značajnu ličnu imovinu, od kojeg samo poslovni prostor u zgradi Vektre u Podgorici koji je dobio na poklon od strica Aleksandra vrijedi oko million eura (vidi boks).

Zanimljivo je da se na ime Ane Đukanović, sudeći po pretrazi našeg katastra, više ne vode nekretnine koje je nekada imala. Đukanovićeva prema on line bazi katastra posjeduje samo na Veruši skromnu vikendicu (vidi boks). Prije nekoliko godina na njeno ime bilo je više stambenih i poslovnih jedinica na najatraktivnijim lokacijama u Podgorici, od kojih je neke rentirala državnim organima.

Njena advokatska kancelarija posluje odlično.

Bivši premijer Milo Đukanović, odnosno njegova kompanija Global Montenegro je još 2013. oglasila prodajukompleksa u Podkošljunu. Radi se o preko 20 hiljada kvadrata na kojima je predviđena gradnja rezidencijalnog kompleks od 42 vile. Suvlasnik i partner premijeru u kompaniju Global Montenegro, njegov kum Vuk Rajković, svoj udio prodaje po odluci izvršitelja. Đukanović posjeduje i četvrtinu zgrade Univerziteta Donja Gprica, u Podgorici, od više hiljada kvadrata.

Lična imovina u crnogorskom katastru

Milo Đukanović, njegova supruga Lidija i sin Blažo raspolažu sa desetak stanova u Crnoj Gori.

Prema katastarskim podacima, prvi čovjek DPS-a u glavnom gradu posjeduje stan od 106 kvadrata i još jedan od 73 na istom spratu, koji je, kako piše, dobio na poklon. U Nikšiću ima dva pašnjaka od 805 i 550 kvadrata i livadu od 243 kvadrata, kao i prizemne zgrade (ruševine raznog objekta) od 30 i 40 kvadrata, koje je kupio.

Lidija je vlasnica porodične stambene zgrade od 121 kvadrata, stana od 85 kvadrata i pomoćne zgrade od 12 metara kvadratnih. Nekretnine, koje je naslijedila, nalaze se u podgoričkom naselju Tološi. Na njeno ime u katastarskim podacima zavedeno je i dvorište od 500 kvadrata i livada druge klase od 157.

Blažo u Podgorici posjeduje dva poslovna prostora, od 412 i 47 kvadrata, koje je dobio na poklon. Veći poslovni prostor, kako je navedeno u imovinskom kartonu premijera iz 2007. godine, mlađi Đukanović dobio je na poklon od strica Aca. Mlađi Đukanović na Žabljaku posjeduje stan od 124 kvadrata, garažu od 17, kao i potkrovlje od 75 kvadrata koje je kupio.

Brat Aco je prema registru Uprave za nekretnine, 2015. upisao u rodnim Rastocima u Nikšiću njivu od 865 kvadrata, porodičnu kuću od 167 i 214 kvadrata, dvorište od 500 kvadrata i zemlju od 2.305 kvadrata. Samo objekti tu vrijede oko 381.000 eura, a zamljište oko 120.000 eura.

Ovaj preduzetnik u KO Podgorica II ima poslovni prostor u vanprivredi od 108, šest garaža od 14, nestambeni prostor od 255, poslovni prostor u vanprivredi od 85, 65, 80, 164 i 164 kvadrata kao i stanove od 35, 59, 301, 277 i 157 kvadrata. Sve je kupljeno i, prema bazi Uprave ze nekretnne upisano 2015. godine. Samo stanovi vrijede preko 1.200.000 eura, poslovni prostori oko 1.300.000 eura.

U KO Podgorica I, Aco ima garaže od 196 kvadrata, poslovne prostore od 327, 238, 321, 306, 282, 279, 284, 282, 302 i 161 kvadrata, zemljište od 471 i 358 kvadrata. Posjeduje i četiri poslovna prostora nekadašnje zgrade PTT od 366, 357, 374 i 375 kvadrata. Samo ovo vrijedi milione.

Aco je upisao i 320 kvadrata šume na Žabljaku, a u Kolašinu 275.414 kvadrata zemlje, prema skijalištu. Na svoje ime Aco posjeduje i spomenike kulutre u Dobroti.

Đukanovićeva sestra Ana ima vikendicu na Veruši od 39 kvadrata i neplodno zemljište od 331.U katastarskim podacima stoji da je upisan teret za te nekretine, jer je neutvrđeno pravo svojine.

Anin sin Edin Kolarević posjeduje stan od 76 kvadrata u Petrovcu, koji je kupio. U Kolašinu posjeduje šumu pete klase od 23.003 kvadrata, livade sedme klase od 1646, 4818 i 3232 metara kvadratnih, kao i šume od 4226 i 8895 kvadrata, koje je takođe kupio. Kolarević je vlasnik i stana od 124 kvadrata i potkrovlja od 75 na Žabljaku.

Prema katastarskim podacima, njegova sestra Emina ne posjeduje nekretine u Crnoj Gori. Međutim ona je, prema katastarskim podacima iz Srbije, vlasnica stana od 129 kvadrata u srcu Beograda, na adresi Svetozara Markovića.

Dok Vlada sprovodi mjere štednje smanjujući socijalne naknade i dječje dodatke, iz budžeta je za sudske i radne sporove za četiri godine isplaćen 71 milion eura. Nadležni u organima državne uprave, uprkos tolikoj sumi, ne odgovaraju za greške i nepoštovanja ugovora i zakona.

„Činjenica da su građani od 2012. do ove godine platili više od 70 miliona eura za radne sporove ukazuje na kolaps principa odgovornosti i sankcija u javnoj upravi zbog enormnih šteta koje trpi država“, kazao je poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG). On je ukazao da će ta cifra, ako se bude nastavila dosadašnja dinamika, ove i naredne godine preći stotinu miliona eura.

Uvode se, ističe Damjanović, novi nameti i smanjuju stečena prava građanima u osjetljivom sociojalnom položaju, umjesto da se imenom, prezimenom i funkcijom jasno ukaže na političku i svaku drugu odgovornost za enormne milionske štete pričinjene državi za sudske troškove.

“Pogrešnim i nezakonitim postupanjem ili nepostupanjem dijela državne administracije, koja svoj rezultat ima u troškovima izdataka po osnovu sudskih postupaka koje plaća država, godišnje se u prosjeku izdvaja suma koja je gotovo ista kao sredstva koje umanjenjem naknada za majke država pokušava da nadomjesti”, pojašnjava jedan od prvaka SNP-a.

Damjanović
Damjanović

Državna revizorska institucija (DRI) je početkom ove godine utvrdila je da nije postojalo ekonomično upravljanje za sudske troškove po osnovu radnih odnosa, koji se isplaćuju iz budžeta. Revizori su utvrdili da zaposleni radne sporove najčešće vode protiv ministarstava unutrašnjih poslova, odbrane, pravde i finansija. Zbog toga je tim resorima preporučeno da, između ostalog, postupaju po pravosnažnim presudama i izbjegnu neekonomično trošenje budžetskih sredstava, utvrde način vođenja evidencije o sporovima, imenuju osobe odgovorne za saradnju sa Zaštitinikom imovinsko-pravnih interesa, ali i vrše analize uzroka nastanka sporova. Ministarstavima je dat rok od pola godine da postupe po preporukama iz izvještaja.

Član Senata DRI Branislav Radulović kazao je za CIN-CG da Ministarstavo finansija, shodno preporukama, mora da planira izdatke za sudske sporove na osnovu realnih projekcija. Naglasio je da sredstva za isplatu izdataka za sudske sporove treba planirati u budžetima potrošačkih jedinica, kako bi bile u mogućnosti da isplaćuju novac po pravnosnažnim rješenjima u zakonskom roku. Iako su preporuke DRI da se poštuju sudske presude, u budžetima često za to nijesu namijenja sredstva, što dovodi do nagomilavanja dugova koji će još rasti, jer će se vraćati sa kamatom.

U izjašnjenju Ministarstava pravde na preporuke DRI, koje je CIN-CG dobio po zahtjevu o slobodnom pristupu informacijama, piše da se veliki broj tužbi odnosi na potraživanja zaposlenih zbog prekovremenog rada u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS). Taj resor navodi da je uprava ZIKS-a prethodne tri godine tražila predlogom Plana budžeta sredstva za prekovremeni rad, ali da nijesu bila opredijeljena Zakonom o budžetu.

“U dosadašnjem periodu Budžetom Ministarstava pravde - ZIKS na budžetskoj poziciji 'sudska rješenja' bila su planirana sredstva u iznosu od jedan euro, shodno uputstvu Ministarstava finansija”, piše u izvještaju Ministarstava pravde koje je dostavljeno CIN-CG.

I Ministarstavo unutrašnjih poslova (MUP) navodi da ove godine nijesu postojala sredstva za isplatu po sudskim presudama, zbog čega se ne može realizovati preporuka DRI da postupe po pravosnažnim odlukama sudova.

Oni su pojasnili da od 2013. godine imaju elektronsku evidenciju o podnijetim tužbama, ali i da postoji jedinica koja sarađuje sa Zaštitnikom imovinsko-pravnih interesa i Agencijom za mirno rješavanje sudskih sporova.

„Vlada u budžetu za narednu godinu za te namjene predvidja svega 1,87 miliona eura što ne odgovara realnosti, i što ukazuje da su i ostale budžetske projekcije činjenično i logički neutemeljene”, upozorava Aleksandar Damjanović. Tako, ističe on, Vlada ne poštuje preporuke DRI, ali ni sopstvene stavove „da će potrošačkim jedinicama koje uzrokuju štete umanjiti budžetom predviđena sredstva za narednu godinu, kako bi se uveo princip odgovornosti prema novcu građana“.

IA naglašava da država troši mnogo novca na greške državnih organa i da to dobro ilustruje slučaj “limenka”.

“U tom slučaju je nepoštovanje ugovorne obaveze o kupoprodaji zemljišta sa bratom premijera Mila Đukanovića od strane jednog organa - Uprave policije, koštalo državu preko 10 miliona eura. To je samo ilustracija načina na koji obaveze koje država preuzme mogu da se negativno odraze na državni budžet i samim tim, na građane”, piše u publikaciji IA.

Milione za „limenku“ platili su građani, umjesto odgovornih pojedinaca koji su nesavjesnim poslovanjem omogućili premijerovom bratu da dobije ogroman novac u sporu sa državom. Na karju postavlja se pitanje – da li su mnoge od ovih grešaka namjerne.

Zgrada MUP-a (Limenka) u Podgorici Foto: B. PEJOVIĆ
Zgrada MUP-a (Limenka) u Podgorici Foto: B. PEJOVIĆ

Diciplinski postupci rijetkost u ministarstvima

Prema nalazima IA, od 2012. godine naovamo, svega dva visoka rukovodioca smijenja su zbog “nestručnog i nesavjesnog obavljanja funkcije, odnosno nezakonitosti rada i postupanja”.

Iako su prepoznati kao organi protiv kojih zaposleni često pokreću tužbe i dobijaju ih na sudu, ministarstva odbrane i pravde od 2013. godine nijesu pokrenuli nijedan disciplinski postupak u tim resorima. MUP je u ovoj i prošloj godini sproveo po jedan disciplinski postupak, a 2014. godine disciplinski postupak protiv dva službenika, koji su pogrešno informisali građane. Oni su kažnjeni umanjenjem dvije zarade za 20 odsto.

Ministarstavo finansija lani je novačno kaznilo jednu službenicu, zbog nepravilnog korišćenja i raspolaganja povjerenim sredstvima, uslijed kojih je nastupila šteta za taj državni organ. Tokom 2014. godine jedan namještenik je novčano kažnjen zbog neopravdanog izostanka sa posla.

Podaci IA pokazuju da je iste godine jednom namješteniku Ministarstava finansija uručen otkaz, ali u tom resoru nijesu naveli kakvu povredu službene dužnosti je namještenik počinio.

Zaštitnik zatrpan predmetima, bez snage da se suoči sa problemom

Prema nalazima Instituta Alternativa (IA), sporno je funkcionisanje Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, institucije koja postoji već šest godina u okviru Ministarstva finansija, a čiji je primarni zadatak da zastupa državne organe u sporovima.

Informacije IA pokazuju da je, na osnovu predmeta okončanih u 2014. i 2015. godini, Zaštitnik državne organe kao tužene zastupao u čak 6.194 sporova, a kao tužioce u svega 27. Sporno je što ta instutucija rijetko i neuspješno koristi vansudsko rješavanje spora, kao jedan od mogućih načina rasterećenja institucije, iako su tokom ove godine napravljeni određeni pozitivni pomaci.

IA u svojoj publikaciji “Šta štiti Zaštitnik?” ukazuje i da su dostupni izvještaji Zaštitnika veoma šturi, ali i da Vlada tokom 2012. i 2013. uopšte nije razmatrala Izvještaj o radu te institucije. Zaštitnik, je u poslednjem izvještaju o radu, ukazao i na lošu komunikaciju sa državnim organima, koji nemaju kontakt osobe za dostavljanje neophodnih informacija neophodnih za pravovremenije rješavanje sporova.

IA ukazuje i da je institucija zatrpana predmetima, jer je lani postupala u čak 15.486 parnična predmeta. To znači da je po zaposlenom u toj instituciji, kao zakonskom zastupniku državnih organa, bilo 1406 predmeta.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Kolašinska vlast  je u periodu od 2007. do 2013. godine,  dok je tim gradićem na sjeveru vladao dvojac Mileta Bulatović i Mile Šuković, poznat po brojnim aferama, kompaniji Putevi Bijelo Polje platila preko million eura  za  rekonstrukciju lokalnih dionica, bez odgovarajuće finansijske dokumentacije i ugovora. Uz to, svi poslovi su Putevima dodjeljeni - bez  tendera .

U šestogodišnjem periodu Opština je toj kompaniji isplatila, prema finansijskoj dokumentaciji u koju je CIN CG imao uvid, tačno 1.184.396 eura iako je sa tom bjelopoljskom firmom u ovom periodu ugovorila samo dva posla ukupne vrijednosti 220.154, 22 eura. Ni za ta dva posla, ali ni za ostale koji su isplaćeni Putevima bez sklopljenih ugovora, nije  raspisan tender.

,,Apsolutno ni za jedan od poslova koji su papreno plaćeni Putevima nije bio raspisan tender”, kaže za CIN CG Željka Vuksanović, aktuelna gradonačelnica ovog sjevernog grada.

Vuksanovic Foto: Gov.me
Vuksanovic Foto: Gov.me

Zbog sumnji u korupciju nova opštinska vlast je svu dokumentaciju o poslovima i transakcijama sa bjelopoljskim Putevima ustupila specijalnom policijskom timu još 2015. godine, po dolasku na čelo grada.

,,Finansijska dokumentacija pokazuje da su sa Putevima potpisana samo dva ugovora, jedan vrijedan 43.629,30 i drugi od 176.524.00 eura. Poslovi su  naravno  ugovoreni bez tendera, a u ugovorima se ne definišu precizno ni poslovi zbog kojih su Putevi angažovani”, kaže gradonačenica Kolašina.  Prema njenim riječima, od istražnih organa još nemaju nikakvu informaciju šta je urađeno povodom toga. ,,Nemamo nikakvog odgovora”.

Prvi od ukupno dva ugovora koje je Opština Kolašin potpisala sa bjelopoljskom kompanijom, datira iz aprila 2008. godine. Prema tom dokumentu sa Putevima je lokalna vlast ugovorila ,,izvođenje radova na lokalnom putu Drijenjak-Blatine (do crkve)”, a vrijednost tog posla je 43.629,30 eura. Ugovor je u ime Opštine potpisao tadašnji gradonačelnik Kolašina Mileta Bulatović. Dok je u ime tadašnjeg direktora kompanije Putevi Milana Bojovića, ugovor potpisala Nataša Šljukić.

Prema evidenciji Centralnog privrednog registra (CRPS), vlasnik Puteva Bijelo Polje je istoimena firma iz Užica, koja je prema beogradskoj Agenciji za privredne subjekte osnovana u julu 2000. godine. Aktuelni direktor  kompanije Putevi Bijelo Polje koja je u stopostotnom vlasništvu majke kompanije iz Užica je prema CRPS Sabahudin Kožica. U vrijeme dok je Bojović gazdovao kompanijom, poslovi sa državom samo su pristizali. Bojović je između ostalog sa Opštinom  Bijelo Polje 2007. godine potpisao ugovor vrijedan million eura za ,,radove na ulicama i lokalnim putevima u Bijelom Polju”.  Naredne, 2008. godine Bojović je sklopio ugovor sa Direkcijom za saobraćaj vrijedan 14.500.000 eura, za izgradnju puta Risan - Žabljak.

Drugi ugovor između Opštine Kolašin i Puteva potpisan je dva mjeseca nakon prvog, u junu 2008. godine. U tom se ugovoru ne precizira ni koje radove Putevi treba da odrade za naručioca, odnosno Opštinu Kolašin.  Kao predmet ugovora se navodi ,,popravka ulica u Kolašinu”. Kojih ulica, nema ni pomena. Cijena radova  koji se i ne pominju je ipak ugovorena i iznosi – 176.524,92 eura. I ovaj ugovor je u ime Opštine potpisao tadašnji gradonačelnik Mileta Bulatović, a u ime Puteva tadašnji direktor Milan Bojović.

Opština je, dakle, sa Putevima u šestogodišnjem periodu prethodne vlasti ugovorila poslove vrijedne 220.154, 22, a platila gotovo million eura više.

Ugovoreni poslovi od 220.154,22 su presudom Privrednog suda iz 2010. godine povećani skoro duplo – 486.410,22 eura. Toliko je taj sud naložio Opštini da isplati Putevima u ime dva ugovorena posla. Sud je utvrdio da su bez obzira na duplo manje dogovorenu cijenu Putevi Opštini uredno dostavljali fakture na iznose veće od dogovorenih, a u skladu sa građevinskim knjigama koje je ta kompanija vodila. U presudi se navodi da Opština na to nije imala nikakvih primjedbi, i da treba da im isplati iznos koji potražuju – 486.410,22 eura. Tu presudu je potvrdio i Apelacioni sud Crne Gore.

No, čak i da su Putevi zakonito duplo skuplje naplatili dogovorene poslove sa Opšinom, nije jasno kako su i na osnovu čega gradske vlasti bjelopoljskoj kompaniji isplatile  ukupno oko 1.200.000 eura tokom šest godina. Presudom Privrednog suda nesporno je utvrđeno  da je kolašinska vlast sklopila sa Putevima samo dva ugovora, ukupne vrijednosti od oko 220 hiljada eura.

Prema finansijskoj dokumentaciji Opštine Kolašin iz tog šestogodišnjeg perioda proizilazi da je Opština Putevima 2007. godine isplatila 155.000 eura za:  održavanje puta Breza-Radigojno, ,,put od crkve Sv. Dimitrija do Željezniče stanice” i  ,,put plana”. Ni za jedan od tih poslova nikada nije raspisan tender, a nema tragova da je ikada potpisan ugovor za te poslove za koje je Opština platila Puteve.

Dokumentacija dalje pokazuje da je tokom 2008. godine Putevima  plaćeno ukupno 235.293,50 eura. Navodi se da je tim novcem plaćen ,,put Babljak”, ,,lokalni put naselje Svinjače”, opet ,,put plana” i ,,obaveze iz prethodne godine”. Nema targova da je tender za te poslove raspisan.

Naredne, 2009. godine, Opština je Putevima platila 200.000 eura. Kao predmet plaćanja Opština navodi – ,,obaveze iz prethodnih godina”.

Tokom  2011. godine Putevima je iz opštinske kase uplaćeno čak 309,676,63 eura. U finansijskoj dokumentaciji se pri tom uopšte precizno ne navodi šta je za  tolike novce uradila bjelopoljska kompanija. U dokumentaciji se navodi da je 9.676.63 eura otišlo na troškove spora,  100.000 eura ,,za rekonstrukciju ulica u Kolašinu” (ne navodi se kojih), 105.103,90 eura za ,,popravku više manjih ulica” i 71.208,99 eura za, citiramo: ,,izgr lokal puta u nas g pažanj”.

Ista priča se nastavlja i u godinama koje slijede, pa je sljedeće 2012. godine  Putevima  isplaćeno 2.901,78 eura, a naredne 2013.  godine – 281.524,89 eura. Cijela suma od preko 280 hiljada eura pri tom je isplaćena opet zbog, kako se navodi u opštinskim knjigama – ,,obaveza iz ranijeg perioda”.

,,Ni za jedan od poslova koji se navode u krajnje šturoj dokumentaciji nije raspisan tender”, ponavlja gradonačelnica Kolašina Željka Vuksanović.

CIN CG je ovim povodom kontaktirao bivšeg gradonačelnika Kolašina Miletu Bulatovića, no on je bio nedostupan. Bulatović ranije, kada  ga je  CIN  CG  kontaktirao zbog sumnjivih transakcija u koje je bila uključena kolašinska Opština dok je on bio na čelu tog gradića, nije bio spreman da odgovara na pitanja novinara: „Sjašite, prešli ste svaku granicu i vi i istraživačko novinarstvo i Vijesti. Znamo mi dobro ko ste vi“, kazao je tada, ne nudeći odgovore na brojne dileme.

Dileme oko poslova bivše kolašinske vlasti sa kompanijom Putevi Bijelo Polje trebalo bi da razjasne nadležni organi.

Milena Perović Korać

eu-projekattt

Pojedini visoki crnogorski zvaničnici navodno su uzeli mito u poslu gradnje vjetroelektrana na brdu Možura između Bara i Ulcinja.
Na sumnju u visoku korupciju navode podaci dostupni  Delegaciji EU, a u koje je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) imao uvid.
Radi se o poslu koji je u julu 2010. godine  Vlada Crne Gore ugovorila sa poznatom španskom kompanijom “Fersa Energias Renovables” i partnerskom podgoričkom firmom “Čelebić”, vlasnika Toma Čelebića.
Tim ugovorom državno zemljište je dato u zakup na period od 20 godina za potrebe izgradnje 23 vjetroelektrane snage do 46 megavati (MW).
Projekat je trebalo  da vrijedi 75 miliona eura.
Iako su ugovori sklopljeni i dobijene sve potrebne dozvole, posao do danas nije realizovan.
Nijedna vjetroelektrana nije izgrađena.
Španska “Fersa Energias Renovables”, u februaru prošle godine,  prodala je za 2,9 miliona eura taj posao  firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital".
Šta je natjeralo špansku kompaniju na taj korak, nije poznato.
CIN-CG došao je do podatka  da je  “Fersa Energias Renovables” uspjela da realizuje navodni korupcionaški posao preko podgoričke kompanije “BWP Montenegro”.
Prema dokumentaciji do koje je došao CIN-CG,  postoji ugovor između te dvije firme potpisan u Barseloni 2007. godine.
Tim ugovorom podgorička firma se obavezala da špansku kompaniju dovede u poziciju da sa Vladom Crne Gore zaključi ugovor za gradnju vjetroelektrana na brdu Možura.

Delegacija EU prati šta se dešava
Delegacija EU prati šta se dešava

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) “BWP Montenegro” osnovana je  20. marta 2007. godine.
Osnivač je bio Alex Requesens Pallerola, dok je kao ovlašćeni zastupnik tada upisana Milena Popović, kćerka Danila Popovića, bivšeg predsjednika Odbora direktora Saveza sindikata Crne Gore i sadašnjeg direktora Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju (CFSSI).
Kasnije je Popovićeva postala i jedan od vlasnika “BWP Montenegro”, koja je u međuvremenu prema podacima CRPS ugašena.
Da bi španska kompanija “Fersa Energias Renovables” dobila posao na Možuri preko “BWP Montenegro” morale su navodno da se podmite neke osobe, između ostalog i na visokim državnim pozicijama.
U Podgorici je u 2008. godini osnovana kompanija “Mozura Wind Park”, kako bi se taj projekat realizovao.
I u toj firmi ulogu je imala kćerka nekada sindikalnog lidera,  Milena Popović -  bila je izvršni direktor u gotovo isto vrijeme, u kojem je bila i u kompaniji "BWP Montenegro".
CIN-CG došao je do podatka da “Fersa” po dogovoru nije isplatila državljanina Crne Gore P. V. i Španije C. C. P.
Oni su u tri rate trebalo da dobiju višemilionski iznos za posredovanje u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri.
Međutim, dobili su navodno  samo prvu ratu, koja je isplaćena preko njemačke Dojče banke (Deutsche Bank - DB).
Da bi dobili novac, koji ih navodno sledovao, s  obzirom na to da je španska firma potpisala ugovor sa Vladom Crne Gore, P. V. i C. C. P. su početkom oktobra 2012. godine podnijeli tužbu protiv kompanija “BWP Montenegro”, “Fersa Energias Renovables” i još najmanje jednog pravnog lica.
Tužba je predata  Osnovnom sudu u Kotoru, od kojeg nisu mogli da dobiju pomoć, jer se nakon  više mjeseci proglasio nenadležnim.
Crnogorac i Španac tako su podnijeli novu tužbu protiv istih pravnih lica i Osnovnom sudu u Podgorici 19. avgusta 2013. godine.
Do danas, više od tri godine kasnije, ni pripremno ročište nije  održano.
Iako je crnogorsko pravosuđe u tužbi navodno imalo dovoljno podataka da se, u najmanjem, posumnja na visoku korupciju, shodno zakonu, nisu o tome obavijestili crnogorsko tužilaštvo.
Tako su godinama od očiju javnosti i tužilačkih organa skrivani podaci o navodnoj milionskoj visokoj korupciji u poslu izgradnje vjetroelektrana na  brdu Možura.

Trebali da izgrade 23 vjetroelektrane: Iz projektne dokumentacije
Trebali da izgrade 23 vjetroelektrane: Iz projektne dokumentacije

Razmišljaju da suđenje “BWP”  i  “Fersi”  zatvore za javnost

Iz podgoričkog Osnovnog suda  nijesu željeli da saopšte imena stranaka u postupku protiv kompanija “BWP Montenegro i “Fersa Energias Renovables”,   kao ni detalje o tužbenom zahtjevu, pravdajući to time da će postupak možda biti zatvoren za javnost.
Nisu  objasnili pritom zašto bi postupak za naplatu duga bio tajan.
“Pri činjenici da u predmetnoj pravnoj stvari još uvijek nije održano pripremno ročište, to u ovoj fazi ne mogu znati da li će rasprava biti javna ili ne, zbog čega Vam ne mogu dati dalje informacije”, navela je portparolka tog suda Anja Krkeljić.
Ona je, na insistiranje novinarke, poslala inicijale stranaka, navodeći da su tužioci “dva fizička lica P. V. i C. C. P., dok su tuženi B. W. P. M., B. W. P. E. C. S. L. i F. E. R., tri pravna lica, od kojih jedno ima sjedište u Crnoj Gori, a dva van države.
Odgovarajući na pitanje zašto još nije održano pripremno ročište, iako je tužba podnijeta prije nekoliko godina portparolka je  objasnila da je zbog dužeg bolovanja i promjene funkcije prethodne dvije sutkinje, predmetom od 14. januara prošle godine zadužena sutkinja Jelena Vulović.
“U pomenutom predmetu i prethodne, kao i sada postupajuća sutkinja, preduzimale su sve radnje u cilju ispunjavanja zakonskih pretpostavki za zakazivanje pripremnog ročišta. Naime, iz spisa predmeta proizilazi da se postupajuća sutkinja preko Ministarstva pravde Crne Gore, a i neposredno, obraćala Ministarstvu pravde zemlje u kojoj se nalazi sjedište pravnih lica (tuženih II i III reda), a shodno odredbama Konvencije o dostavljanju u inostranstvo sudskih i vansudskih akata u građanskim i privrednim stvarima, a sve u cilju dostavljanja tužbe sa propratnim aktima tuženom II i III reda na odgovor”, navela je Krkeljić.
Ona je dodala da su se tek 8. jula ove godine stekli uslovi da se zakaže pripremno ročište, te da ga je Vulović tada zakazala za 14. septembar.
Sutkinja je, međutim, osam dana prije zakazanog ročišta, otišla na bolovanje, pa je početak suđenja odlagan već dva puta.

Tužilaštvo nisu obavijestili jer nije održano pripremno ročište

Na pitanje da li je Osnovni sud u Podgorici dostavljao tužilaštvu bilo kakve informacije o predmetu protiv BWP i “Ferse”, s obzirom da postoje sumnje u postojanje visoke korupcije, portparolka suda je rekla da, u ovoj fazi postupka, u kojoj nije održano pripremno ročište, nije bilo prilike za predlaganje i provođenje dokaza.
“To sud i nije u mogućnosti da izvodi bilo kakve zaključke u pogledu postojanja elemenata ’visoke korupcije’, a na osnovu kojih bi bio u obavezi da dostavi informacije o predmetu tužilaštvu”, navodi se u odgovoru suda.
Upućeni kažu da je sud u ovom predmetu morao da reaguje brže i da   još u godini kad je tužba podnesena   zakaže pripremno ročište, obzirom na  sumnje da je riječ o visokoj korupciji i da tako obezbijedi dokaze, koje je po hitnom postupku trebao da preda Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT).

Gubitaš sa Malte preuzeo posao

Prema saznanjima CIN-CG, Delegacija EU obaviještena je o detaljima sumnjivog posla “Fersa Energias Renovables” i Vlade Crne Gore. Nadležni u EU  prate  kako će se u tom predmetu dalje odvijati stvari.
Iz Vlade su krajem prošle godine saopštili da su zadovoljni što je posao gradnje vjetroelektrana na Možuri u oktobru prošle godine preuzela  državna kompanija sa Malte - “Enemalta plc“.
Vlada Malte ima 33 odsto vlasništva u kompaniji “Enemalta plc“.
Kako je državna kompanija sa Malte, koja je prema podacima malteškog medija “Independent” -   “bilježila gubitke izrešetana dugovima”, ušla u taj posao nije u potpunosti jasno.
Podgorička  kompanija “Mozura Wind Farm” nosilac je posla oko gradnje vjetroelektrana.

Premijer Malte Džozef Muskat u januaru posjetio Možuru Foto: R. PETRIĆ
Premijer Malte Džozef Muskat u januaru posjetio Možuru
Foto: R. PETRIĆ

U podacima CRPS može se vidjeti da je u decembru 2015. godine  “Enemalta plc“ od “Cifidex ltd” preuzela vlasništvo u kompaniji “Mozura Wind Farm”.
U Crnu Goru je između ostalog zbog posla sa vjetroelektranama u novembru prošle godine dolazio i ministar energetike, zdravlja i privatno-javnog partnerstva u Vladi Malte Konrad Mizzi. Brdo Možura je u januaru ove godine posjetio i premijer Malte Džozef Muskat.

Krajem septembra  Tajms of Malta je objavio da će ministar Mizzi biti među prvim visokim zvaničnicima iz članica EU koji će  biti pozvan na razgovor u Brisel zbog učešća u skandalu Panama papira. Mizzi će odgovarati pred članovima komiteta Evropskog parlamenta, jer se dovodi u vezu sa of šor kompanijam iz Paname, koje su sklapale lukrativne poslove sa malteškom vladom.
Iako lista svih evropskih političara otkrivenih u Panama papirima, koji će morati da podnesu izvještaj u Brisel još nije gotova, sigurno je da će Mici biti pozvan, rekao je  Werner Langen, koji presjedava komisijom EP koja se bavi istragama vezanim za pranje novca.

Kako je povučena tužba  protiv “Ferse” na Panami?

Španski medij “El Confidencial” u avgustu 2012. godine objavio je da je protiv kompanije  “Fersa” na Panami povučena tužba predata tamošnjem sudu.
Fersa je na Panami trebalo da izgradi dva “vjetroparka” (određeni broj vjetroelektrana), koje bi proizvodile 330 megavata (MW).
Prema podacima španskog medija, od “Ferse” je partner u tom poslu José Luis Iglesias potraživao tužbom iznos od pet miliona eura.
Piše da je vansudskim dogovorom “Fersa” Panama ustupila 62 odsto udjela u poslu izgradnje vjetroelektrana, kako bi tužba bila povučena.

Popović: Projekat je propala investicija za Fersu

Milena Popović kazala je da je projekat propala investicija  sa stanovišta kompanije “Fersa”.
“Sa stanovišta firme ’Fersa Energias Renovables’,  koja je angažovala moju firmu da razvije projekat, projekat je propala investicija, jer je bio godinama u stagnaciji zbog obostranog nerazumijevanja između investitora i nadležnog ministarstva. Da je bilo koruptivnih radnji vjerovatno bi se bolje razumjeli i projekat bi bio realizovan”, kazala je Popović. Dodala je da su osnivači, za koje  je radila,  prodali  projekat odavno,  a sa novim vlasnicima nema kontakt.
“I ne znam šta se dešava po pitanju projekta”, napisala je Popović u SMS poruci.

Popović Foto: Linkedin
Popović
Foto: Linkedin

Iz kompanije “Čelebić” saopštili su da  određeni period nisu dio projekta gradnje vjetroelektrana.
“Kompanija ’Čelebić’ nije bila ni u jednom trenutku u partnerskom odnosu bilo kakve vrste sa podgoričkom kompanijom BWP Montenegro, ni prije raspisivanja tendera, ni u toku tenderske procedure, niti u fazi nakon završenog tendera. Milena Popović je od strane španske kompanije ’Fersa Energias Renovables’ bila imenovana za izvršnog direktora firme ’Možura Wind Park’ doo, crnogorske kompanije osnovane sa 99 odsto njihovog kapitala i sa njom smo imali komunikaciju kao vlasnici preostalih jedan odsto kapitala u kompaniji zaduženoj za realizaciju projekta vjetroelektrana na Možuri.
Fersa E. R. je kompaniju ’Čelebić’ odabrala kao partnera za potrebe tenderske procedure imajući u vidu reference naše kompanije, budući da im je za takvu proceduru bio potreban respektabilan domaći partner.
Kompanija ’Čelebić’ takođe nije učestvovala ni u pregovorima sa Vladom CG, kao što nijesmo upoznati ni da je firma ’BWP’ imala bilo kakva prava, obaveze ili pregovore vezano za realizaciju ovog ugovora. Konačno, ’Čelebić’ kompanija već izvjestan period nije ni dio pomenutog projekta”, saopštila je Maja Krstajić Radoman, portparolka kompanije “Čelebić”.

Vladimir Otašević i Maja Boričić

Milionski krediti koje je dodijelila Prva banka, brata premijera Mila Đukanovića, mogli bi ostati nenaplaćeni i završiti kao poklon firmama i osobama od kojih se neke povezuju sa organizovanim kriminalom.
To je zaključak višemjesečnog istraživanja koje je sproveo Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Nakon 2006. godine kada je porodica Đukanović postala pojedinačno najveći akcionar Prve banke, ona je pravnim i fizičkim licima dala na desetine miliona eura kredita što je već 2008. dovelo do ozbiljne krize u poslovanju banke, zbog čega je kasnije intervenisala država.
Pored direktne pomoći od 44 miliona, država je u vidu depozita u Prvu banku ubacivala novac poreskih obveznika. Veliki broj kredita, izdatih krajem prošle decenije, ni danas nije vraćen.  Među milionskim dužnicima Prve banke našle su se firme i osobe povezane sa grupom osuđenog narkobosa Darka Šarića, ali i grupom njegovog kolege Nasera Keljmendija, uhapšenog na Kosovu u maju 2013. godine. Šarić i Keljmendi su označeni kao međunarodni narkodileri, koji su organizovali sa različitim grupama ilegalnu trgovinu narkoticima ogromnih razmjera.  Od oktobra 2008. do kraja 2009. godine Šarić je preko svoje firme "Mat company" dobio od Prve banke 9.436.947 eura kredita.  U avgustu 2010. Šarić od Prve dobija još 1,29 miliona, a martu 2011.  godine 4,33 miliona eura kredita. Što je ukupno 15.066.459 eura.  Pitanje je koliko je novca Šarić vratio Prvoj banci do danas. Na  osnovu dostupnih izvještaja i relevantnih dokumenata nema evidencije da su kompanije povezane sa Šarićem otplatile kredite Prvoj banci.

LUNEZ ONE S.R.O:
U decembru 2012. godine Prva banka sa misterioznom češkom kompanijom "Lunez One s.r.o" potpisala je  ugovor o ustupanju kreditnih potraživanja uz naknadu.  Tim ugovorom precizira se da Česi otkupljuju dugove ukupne vrijednosti oko 15 miliona eura.

Šarić
Šarić

Česi su se ugovorom obavezali da će za te nenaplaćene kredite banci Đukanovića da plate gotovo duplo manje - 7.778.426 eura. Ovim ugovorom sa Prvom bankom, ovjerenim u Podgorici 12. decembra 2012, kod notarke Sonje Radović, "Lunez One s.r.o" se  obavezao da preuzme 3.127.447 eura duga prema Prvoj banci Šarićeve kompanije "Tera Ing".  Taj kredit je Šarić od Prve banke dobio 28. marta 2011. godine.
Istim ugovorom češka firma se obavezala da preuzme i kredit od 637.418,37 eura, koji je kod Prve 29. decembra 2011. uzela barska kompanija „Fadis - Bar“. Prema CRPS-u, vlasnik te kompanije je Fahrudin Zaganjor, a ova firma je pominjana u malverzacijama sa gradonačelnikom Bara Žarkom Pavićevićem. Ugovorom potpisanim kod notarke Radović, "Lunez One s.r.o" preuzela je i kredit firme "MVM Invest"  biznismena Blaža Dedića od 1.156.772,56 eura.  Dedić se povezivao sa pranjem novca zarađenog od kokaina grupe Darka Šarića. Češka kompanija tada je preuzela i dugovanja porodice Špadijer prema Prvoj banci. Kredite od blizu 400.000 eura, koje su od Prve banke 2008. uzeli  Aleksa, Marijeta i Sonja Špadijer.
Marijeta Špadijer je 2012. godine po nalogu tadašnjeg i sadašnjeg guvernera Radoja Žugića izabrana za direktorku Muzeja novca Centralne banke Crne Gore (CBCG). Preuzet je i kredit od 372.500,73 koji je kod Prve banke podigla kompanija “Gold Elephant”.  Prema CRPS-u vlasnik ove kompanije je Goran Đukanović, bivši reprezentativac Crne Gore u rukometu. Inače, on je bio i poslanik DPS-a u jednom od nekadašnjih saziva republičkog parlamenta. Pored navedenih kompanija ovim su ugovorom preuzeta  potraživanja Prve banke prema još desetak firmi.

Stranica ugovora Prve banke i češke kompanije "Lunez One s.r.o."
Stranica ugovora Prve banke i češke kompanije "Lunez One s.r.o."

Ugovorom potpisanim kod notarke Radović, kolaterale koje je obezbijedila za ove kredite, Prva banka je prenijela na kompaniju „Lunez One s.r.o“.  Tu se nalaze brojne nekretnine milionske vrijednosti. Prema posljednjem revizorskom izvještaju, u koje je CIN-CG imao uvid,  Prva banka je do 31. decembra 2015. godine od "Lunez One s.r.o." naplatila samo oko 830.000 eura, iako je cjelokupan iznos do tada shodno  ugovoru trebalo da bude naplaćen. Glavni izvršni direktor Prve banke, Darko Radunović za CIN-CG tvrdi  međutim da ova banka naplatu potraživanja od  „Lunez One s.r.o“ „vrši u skladu sa ugovorenim uslovima i rokovima plaćanja“.

HEMSTEAD INVEST LIMITED:
Dok su čelnici Prve banke 2012. otpisivali dugove Šarića, paralelno su otpisivali i dugove drugih firmi i osoba u Crnoj Gori, među kojima se našlo i ime kompanije "Nokić Company," Rožajca Fahrudina Nokića, koji se povezuje sa grupom Nasera Keljmendija. U maju prošle godine mediji su objavili da je Nokić na listi osoba iz Crne Gore koje treba da saslušaju kosovski organi u okviru finansijske istrage usmjerene protiv Keljmendija.

Keljmendi Foto: S. PRELEVIĆ
Keljmendi
Foto: S. PRELEVIĆ

Nije poznato da li je on do danas saslušan. Prema dokumentima u posjedu CIN-CG, "Nokić Company" od Prve banke 2009. godine dobila je kredit od ukupno 3.029.244 eura.
Da bi Fahrudin Nokić dobio taj novac pored drugih sredstava obezbjeđenje, Prva banka je upisala i hipoteku nad nepokretnom imovinom nekada državne firme AD "Servistrans"  Rožaje, privatizovane 2007. godine. Ugovor o otkupu ovog kredita Prva banka je potpisala 28. decembra 2012. godine sa  kiparskom kompanijom "Hemstead Invest Limited".  I ovaj ugovor je ovjeren kod notarke Radović. Ugovorom kiparske kompanije, pored dugovanja Nokićeve kompanije, otkupljena su potraživanja Prve banke prema još 19 crnogorskih firmi.  Radi se o kreditima ukupne vrijednosti 17.414.239 eura, koji su izdati u periodu od 2006. do 2010. godine. Za otkup ovih potraživanja "Hemstead Invest Limited" se obavezala da će da plati Prvoj banci iznos od 13.470.056 eura.  Ugovorom je precizirano da se to učini tako što će kiparska firma izdati sopstvenu mjenicu sa glavnicom od 13.470.056 eura najkasnije u roku od 10 radnih dana od dana izdavanja otpravka ugovora. "Datum dospjeća mjenice će biti 36 mjeseci nakon izdavanja. Sopstvena mjenica će biti isplativa u potpunosti na dan dospjeća", piše između ostalog u ugovoru.   Ofšor kompanija sa Kipra, međutim, nije platila Prvoj pomenuti iznos.

 ZURECON S.R.O:
To se vidi iz ugovora od 11. februara 2013. godine, koji je takođe ovjeren kod notarke Radović.  Tim ugovorom kiparska firma prenosi potraživanja uz nadoknadu na kompaniju "Zurecon s.r.o," registrovanu u Pragu.
"Zurecon s.r.o." dakle od "Hemstead Invest Limited" otkupljuje za 13.470.056 eura, sva potraživanja koja je kiparska firma preuzela od Prve banke (identičan iznos koliko je kompanija sa Kipra trebalo da uplati Prvoj banci ranijim ugovorom). Češka kompanija stekla je tada pravo da upiše hipoteke na više od 100 stanova, oko 30 poslovnih prostora, preko 200.000 metara kvadratnih zemlje... u Crnoj Gori.
Nekoliko mjeseci kasnije 24. jula 2013. godine pravi se Aneks I ugovora o ustupanju kreditnih potraživanja uz naknadu između kiparske i češke kompanije.  U tom se aneksu ugovora navodi da su predstavnici Prve banke prisustvovali njegovom zaključenju. Ono što je važno  u aneksu se pojavljuje i "jemac" i to kompanija "Lunez One s.r.o", ista ona koja je otkupila od Prve banke kredit izdat kompaniji Darka Šarića. “Jemac” u aneksu garantuje da će "Zurecon s.r.o" platiti ugovoreni iznos kiparskoj firmi.
Dakle, aneksom se jasno dokazuje da su dvije misteriozne češke firme poslovno povezane. Darko Šarić, prema ranijim pisanjima medija, ima u češkom glavnom gradu još aktivnu kompaniju  "Solimba Z.M. s.r.o".

Revizorski izvještaj Prve banke
Stranica revizorskog izvještaja Prve banke

Ko stoji iza kiparske firme "Hemstead Invest Limited"?

U ugovoru o ustupanju kreditnih potraživanja uz naknadu Prve banke piše da je vlasnik kiparske kompanije "Hemstead Invest Limited" - "NAK Shareholders Limited".
Firma “Nak Shareholders Limited”  jedini je i akcionar ofšor kompanije “Royale Online Limited” sa Britanskih Djevičanskih ostrva.
Sa druge strane “Royale Online Limited” jedan je od osnivača podgoričke kontroverzne firme "E-Gambling Montenegro" o čijim malverzacijama sa prodajom lažnih licenci za internet kockanje je pisao ranije CIN-CG. Izvršni direktor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva je Milovan Maksimović, brat od ujaka premijera Mila Đukanovića i većinskog vlasnika Prve banke Aca Đukanovića. Veza sa porodicom premijera tu ne prestaje. Naime, "Hemstead Invest Limited" osnovala je podgoričku firmu "ID Construction" u novembru 2012. godine. Kao lice koje je tada zastupalo osnivača sa Kipra pojavio se Filip Knežević, kum Edina Kolarevića, sina premijerove sestre Ane Đukanović. "ID Construction" bavi se različitim uslugama od tehničke podrške za potencijalne investitore, preko upravljanja projektima i izgradnjom do prodaje nekretnina. Radila je na "Atlas Capital Centru" (Capital Plaza), Regent hotelu u Porto Montenegru...

Edin Kolarević i njegov kum Filip Knežević Foto: Facebook
Edin Kolarević i njegov kum Filip Knežević
Foto: Facebook

Radunović: Poslujemo sa klijentima u skladu sa zakonom

Glavni izvršni direktor Prve banke Radunović pojašnjava za CIN-CG da nema ništa sporno u ugovorima.
Ističe da su  komapnije „Hemstead Invest Limited“, „Zurecon s.r.o“ i „Lunez One“, sa kojima je Prva banka potpisala više ugovora o ustupanju kreditnih potraživanja, zavisna pravna lica pod okriljem “Slavija Capital Group,“ koja je kako kaže renomirana finansijska institucija čija je djelatnost otkup potraživanja.
Radunović dodaje da je “Slavija Capital Group“, danas jedan od vodećih investicionih fondova na području Srednje Evrope i  partner je vodećih banaka u Evropi i svijetu.
Radunović ističe i da  je “Prva banka prodala portfolio nekvalitetnih kredita, uz saglasnost CBCG i to investitoru koji je specijalizovan za naplatu nelikvidnih kredita i koji je u stanju da poveća naplatu”, kako zbog sopstvenih tako i zbog interesa Prve banke.
Prodaja potraživanja se vrši preko „APS Holdinga“, kaže Radunović i tvrdi da je taj holding  izbor najvećih investitora sa Zapada kod naplate problematičnih potraživanja.
„Prva banka je prodaju potraživanja izvršila imajući u vidu potrebe da dekonsoliduje svoj portfolio i postigne oslobađanje kapitala u skladu sa lokalnom i međunarodnom regulativom i da bi izbjegli gubitke prilikom zatvaranja transakcije i da zadrži benefite od naplate nekvalitetnih plasmana, koji su predmet prodaje uz limitiranje vrijednosti portfolija koji se prenosi sa banke na kupca“.
Radunović ističe da Prva banka posluje sa klijentima u skladu sa zakonom, te da “nije uključena u bilo koje transakcije za koje je neki klijent osuđen za organizovani kriminal, pranje novca i druga krivična djela“.

Godinama kršili zakon, CBCG nijema

Prva banka godinama je kršila  zakon i pozitivne bankarske norme na- očigled Centralne banke Crne Gore koja na to ćuti. Nezavisni revizori utvrdili su da Prva na dan 31. decembar 2015. godine kod klijenata "Lunez One" i "Zurecon s.r.o." nije ispoštovala izloženost od najviše 25 odsto sopstvenih sredstava.
To je, kako je navedeno, bilo u suprotnosti sa članom 58 Zakona o bankama. Iz CBCG su saopštili ranije da su izvršili neposrednu kontrolu Prve banke. Oni ranije za CIN-CG nijesu odgovorili da li Prva banka krši propise, pozivajući se na povjerljivost informacija.

CIN-CG objavljuje jedan od ugovora Prve banke o ustupanju kreditnih potraživanja uz naknadu:

Ugovor-Prva-banka-Lunez-One

Vladimir Otašević

Podgoričanka Maja Đurović, koja je ispred kompanije "CDC International Corporation" (CDCIC) sa Kajmanskih ostrva predala milionsku ponudu za kupovinu i zakup pet miliona kvadrata zemljišta na Buljarici, donedavno je bila službenica Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Ova bivša saradnica ministra Branimira Brana Gvozdenovića je iz ministarstva otišla 2014. godine.

Te iste godine je CDCIC, zbog projekta na Buljarici, osnovala podgoričku kompaniju "Buljarica Bay".

Đurovićeva je, prema podacima Centralnog registra tada upisana kao izvršna direktorka firme "Buljarica Bay". Na toj poziciji je i danas.

Maja Đurović (novina)
Đurović 

Na Linkedin profilu Đurovićeve, piše da je u ministarstvu bila zadužena za implementaciju i monitoring investicionih tokova u turizmu, turističku valorizaciju zaštićenih objekata prirode i vrednovanje ekonomskih koristi i pružanje stručnih mišljenja za urbanističke planove u Strategiji razvoja crnogorskog turizma.

Bila je i članica komisije za klasifikaciju hotela i drugih turističkih objekata, ali i radne grupe koja je davala stručno mišljenje o građevinskim dozvolama za hotele.

Đurovićeva nije odgovarala na pitanja u vezi saprojektom Buljarica novinara Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) poslata preko jedinog poznatog kontakta društvene mreže.

Osoba sa njenim imenom i prezimenom vodila se kao menadžerka projekta "Konvencija žena Zapadnog Balkana - Ona je tu", u organizaciji Instituta za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića.

Đurovićeva nije potvrdila ni demantovala da je bila angažovana na tom projektu, čija je programska direktorka bila Emina Kolarević, ćerka advokatice Ane Đukanović, sestre premijera Mila Đukanovića. Prema ranijim izvještajima medija, Đukanovićeva se pominjala kao zastupnica  investitora za Buljaricu i navodno je bila na pregovorima oko prodaje imovine.

Ana Đukanović
Đukanović

U javnosti je ranije predstavljano da je za investiranje u Buljaricu zainteresovana renomirana kompanija istog imena CDCIC iz Katara, međutim ponudu je poslala firma sa Kajmanskih ostrva.

Prema dokumentima tenderske komisije, CDCIC je registrovana kao of-šor firma na Kajmanskim ostrvima 2. septembra 2004. godine. Njen direktor i pravni zastupnik je Khalil Boutros Al Sholy. Podataka o vlasniku te kompanije nema.

Javni poziv za valorizaciju Buljarice objavljen je 12. maja, a izmjene poziva 14. maja. Ponuđeno je na prodaju 4,89 miliona kvadrata zemljišta po početnoj cijeni od 108 miliona eura ili prosječno 22 eura po kvadratu. Dio oglasa je i zakup 533 hiljade kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra, kao i 585 hiljada kvadrata akvatorijuma.

Kompanija CDC International Corporation sa Kajmanskih ostrva ponudila je za kupovinu 4,8 miliona kvadrata zemljišta u Buljarici 108 miliona eura ili oko 22 eura po kvadratu, zakupninu od 2,06 eura po kvadratnom metru godišnje za dio obale u zoni morskog dobra i 1,77 eura po kvadratnom metru akvatorijuma godišnje.

Finansijska ponuda CDCIC, se u cent poklapa sa onim što je Vladina komisija tražila kao minimalnu cijenu u okviru kvalifikacionih uslova.

Pravni zastupnik Tenderske komisije advokat Nikola Martinović preporučio je komisiji da zatraži dodatnu dokumentaciju ili da odbaci ponudu.

On je u izvještaju o pregledu dokumentacije ponude konstatovao da je ponuđač dao ponudu po uslovima koje je sam postavio i zahtjevima koji nijesu bili dio tenderske procedure, oba ugovora su značajno izmijenjena i nijesu data u elektronskom obliku, te da garancija ponude ne odgovara  garanciji iz tenderske procedure.

Nikola Martinović
Martinović 

Martinović je konstatovao da je ponuđač samoinicijativno dostavio dokument koji nije bio dio tenderske dokumentacije, a kojim je predviđeno izdavanje državne garancije za obezbjeđenje svake štete ili gubitka koji ponuđač može pretrpjeti ako Vlada prekrši ugovor.

"Predviđeno je da u slučaju da planovi koje Vlada  treba da podnese ponuđaču na odobrenje ne budu odobreni od strane ponuđača ili treće strane, Vlada ima obavezu da  isplati  iznos od 10 miliona eura,  kao i 50 hiljada za svaki dan kašnjenja u izdavanju građevinske dozvole", navodi Martinović.

Advokat je konstatovao da je bankarska garancija iz USB banke drugačija od one tražene tenderom, te da nije vidio da je njen nacrt potpisan i pečatiran.

Ministar finansija Raško Konjević kazao je da Savjet za privatizaciju želi da na elektronskoj sjednici iza zatvorenih vrata usvoji ovu sumnjivu ponudu, a da članovi Savjeta ne mogu postavljati pitanja članovima tenderske komisije.

Firma bila na adresi Ane Kolarević

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) firma "Buljarica Bay" registrovana je 16. septembra 2014. godine na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 149 u Podgorici.

Na toj istoj adresi nalazi se i advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Đukanović. Ta adresa promijenjena je 18. jula ove godine.

Kao nova adresa kompanije "Buljarica Bay" upisan je Bulevar Džordža Vašingtona br. 3/22. Interesantno je da se do danas osnivački kapital te podgoričke firme nije promijenio i on iznosi jedan euro.

Vladimir Otašević i Goran Kapor

Kako su se privilegovani naplaćivali u doba vladavine dvojca Mileta Bulatović Mile Šuković, koji su uz brojene afere gazdovali Kolašinom gotovo dvije decenije, dočarava slučaj advokatice Vesne Novaković, majke Marte Šćepanović, aktuelne poslanice DPS-a.

Šćepanovićeva je visoko pozicionirana i na poslaničkoj listi na ovim izborima, kao jedna od najprominetnijih aktivistkinja u partiji Mila Đukanovića.

U novembru 2011, dok je račun opštine Kolašin bio u blokadi, Novakovićeva je uspjela da naplati za sebe i svoje klijente od opštine čak 180.234,00 eura, što je u to vrijeme bio budžet za plate zapošljenih u kolašinskoj opštini za skoro dva mjeseca. Majka poslanice DPS naplatila se od sredstava evropskog projekta Jačanje turističke infrastrukture.

Da priča bude zanimljivija, evropskim parama je kao menadžerka EU projekta gazdovala advokaticina ćerka Marta, tada glavna administratorka opštine Kolašin. Šćepanovićeva za CIN-CG tvrdi da je sve bilo po pravilima (vidi boks).

To nije sve. Advokatica Novaković je sa blokiranog računa opštine uspjela da se naplati iako njeni klijenti i ona nijesu bili prvi na listi za izvršenje potržavanja.

Evo kako je sve to išlo.

Opštinu Kolašin je prije ove transakcije, blokirala firma DOO Keker zbog neizmirenih potraživanja. Blokada je prekinuta 14. 11. 2011, na svega nekoliko sati. I to pošto je na opštinski devizni račun pristigla uplata od 220.814,49 eura. Radilo se o novcu koji je uplatila EU za projekat izgradnje šetališta. Praksa je bila da se evropski novac prebaci na poseban, ,,zaštićeni” , račun kako ta sredstva ne bi bila korišćena za isplatu opštinskih dugovanja. Prema strogim pravilima EU, novac je mogao da se povlači isključivo za isplatu troškova projekta.

Međutim, istog dana kada su novci legli na devizni račun, najveći dio, 180.234,00 eura prešao je u ruke majke Marte Šćepanović i njenih klijentkinja. Ostatak od 40.552,65 otišao je podgoričkoj kompaniji Fidija, čiji je izvršni direktor Joko Blagojević. Prema podacima Privrednog registra, vlasnik te kompanije je Ivan Blagojević. Fidija je radila više vrijednih poslova sa državom.

Zanimljivo je da ni centa od nenadano pristiglog novca tada nije dobila firma DOO Keker, iako je blokirala Opštinu i izvršenje prema toj kompaniji bilo je u toku. Prema podacima Privrednog suda, ova kompanija registrovana je za djelatnost izgradnje puteva.

Aktuelna predsjednica Kolašina Željke Vuksanović kaže za CIN-CG da je Marta Šćepanović kao menažerka projekta Jačanje turističke infrastrukture, bila zadužena za evropski novac i sve njegove tokove. „Jedino je ona mogla da daje instrukcije na koji će račun novac da legne, kao i kako će se koristiti sredstava“, ističe gradonačelnica Kolašina.

Advokatica Novaković očito nije uzalud na važnom mjestu glavne administratorke i projekt menadžerke imala ćerku. Klijentkinje Novakovićeve Draga Bulatović i Novka Jovičević dobile su spor protiv Opštine u martu 2011. pred Osnovnim sudom u Kolašinu. Presudu je postala izvršna u junu iste godine, kada je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju. Advokatica i jedna njena klijentkinja naplatile su se u cjelosti za svega par mjeseci, iako su pojedini povjerioci na izvršenje potraživanja čekali godinama.

Klijentkinje Novakovićeve su presudom za 6.126 kvadratnih metara uzurpirane zemlje u Smailagića Polju dobile 306.300 eura, što je 50 eura po kvadratu. Advokatica Novaković je na ime troškova zastupanja dobila 11.395 eura, a kao i njenim klijentima pripala joj je i kamata do izvršenja.

Istog dana kada evropski novci ulaze u opštinsku kasu (14. novembra 2011), Novakovićeva naplaćuje svoje cjelokupno potraživanje. Tako se na njeno ime sa računa opštine u CKB banci, odliva 12.670 eura, i to iz dvije tranše od kojih je prva 11.395, a druga 1.275. Istovremeno, njenoj klijentkinji Dragi Bulatović odlazi na račun ukupno potraživanje od 161.885,84, dok druga Novka Jovičević dobija tek manji dio potraživanja od 161.885,84 (presuđeni iznos sa pripadajućom kamatom), svega 5.679,39 eura.

Tako je novac za šetalište otišao u ruke privilegovanih povjerilaca. A dan kasnije, 15. novembra 2011. opštinski račun je prazan i blokiran na osnovu potraživanja DOO Keker.

Ovdje nije kraj priče. U opštini su bili svjesni da se sa evropskim novcem nije igrati, pa su nastojali da što je moguće prije pokriju rupe koje su nastale nakon što su se naplatili advokatica Novaković, njeni klijenti i Fidija. U prikrivanju sumnjivih transakcija uključuju novac Vlade Crne Gore.

Vlada 23. novembra 2011, dakle svega devet dana nakon što su „pojedene“ evropske pare, iz tzv. Egalizacionog fonda uplaćuje opštini Kolašin 220.000 eura kao pozajmicu Kolašinu. Taj se novac preusmjerava na zaštićeni račun Jačanje turističke infrastrukture EU. Na isti račun ostatak od 811,49 eura, koliko je falilo da bi se pokrila u potpunosti donacija EU za šetalište, Opština preusmjerava sa drugog zaštićenog računa Holandska kuća.

marta-analiticka

Egalizacioni fond je fond Vlade Crne Gore, koji služi kao pomoć crnogorskim opštinama. ,,Mi još otplaćujemo dugovanja prema Egalizacionom fonu, pa i ta koja su tada poslužila da se pokrije novac evropskog projekta. Sada dugujemo oko 100 hiljada eura”, saopštio je za CIN-CG Goran Rakočević, iz finansijske službe Opštine Kolašin.

Projekat izgradnje šetališta završen je tek 2014. godine. Bivše opštinske vlasti uporno su tvrdile da je EU novac ,,zaštićen” i na posebnom računu.

Šćepanović:  Časno sam obavljala svoj posao

Neistina da je novac za izgradnju šetališta iskorišćen za isplatu novca mojoj majci i njenim klijentkinjama. To bi značilo samo jedno: da su sredstva EU iskorišćena da se isplate lično mojoj majci kao fizičkom licu bez pravnog osnova“, kaže Marta Šćepanović za CIN-CG.

Ističe da je novac EU jedino mogao biti uplaćen na devizni račun opštine, te da je bio predmet prinudne naplate po rješenju Osnovnog suda u Kolašinu, koju je sprovela CBCG.

Ova prinudno naplaćena sredstva su odmah nadoknađena od strane izvršnog dužnika Opštine Kolašin, u što su se uvjerile dvije kontrole EK i konstatovale da nijesu utvrđene nikakve nepravilnosti“, tvrdi Šćepanovićeva.

Ona ističe da je časno obavljala svoj posao u opštini Kolašin, pa i posao projekt menadžera što su, kako kaže, potvrdile i sve kontrole EK. „A ako neko ne zna šta je pravnosnažna presuda i sudsko rješenje o prinudnoj naplati, i da isto sprovodi Centralna banka neka se edukuje“, kaže poslanica DPS-a navodeći da će ako se neko usudi da joj „na najpodliji način podmeće neistine“ pravdu potražiti na sudu.

Meni se želi pripisati da je novac EK iskorišćen za isplatu kako tvrdite mojoj majci što sa gnušanjem odbacujem i sigurno da ovakva gruba podmetanja i neistine neću tolerisati“, kazala je.

Milena Perović-Korać i Milka Tadić-Mijović

eu-projekattt