Ni uprava zatvora, ni pravosuđe ne ulažu napor da rasvijetle slučajeve mučenja i nečovječnog postupanja. Presude su rijetke, a kazne samo uslovne   

Đurđa Radulović

Službenici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) su prošle godine zlostavljali makar jednog zatvorenika, utvrdila je kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Zaštitnik). To je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kazala Marijana Sinđić, glavna savjetnica Zaštitnika za oblast tortutre. ,,Utvrđeno je da su službenici zatvora, prilikom vršenja disciplinske mjere, primijenili ponižavajući tretman prema zatvoreniku, tako što su ga tukli i šamarali“, kazala je za CIN-CG Sinđić.

Time je uprava UIKS- a prekršila član tri Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji se odnosi na zabranu mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, objašnjava Sinđić.

Pored ovog slučaja, Zaštitnik ispituje još jednu prijavu mučenja zatvorenika u prošloj godini. ,,Prijavu su u decembru podnijeli zatvorenik, a nezavisno od njega, i njegova porodica. Ovaj slučaj još uvijek je u obradi“, kaže Sinđić.

Kancelarija Zaštitnika ocijenila je neprihvatljivim postupanje uprave UIKS-a u ovom slučaju zlostavljanja, jer uprava nije uložila iskreni napor da se saznaju sve činjenice vezane za dogođaj i postupanje zatvorskih službenika prema njemu, kazala je Sinđić.

Uprava UIKS-a je nakon pritužbe bila dužna da uzme izjave drugih prisutnih zatvorenika i zahtijeva izvještaj od zatvorskog ljekara, objašnjava Sinđić. ,,Tek je istraga Zaštitnika i ispitivanje svjedoka pokazalo da je došlo do upotrebe fizičke sile, pa je slučaj je stigao do tužilaštva“, kazala je Sinđić.

Tako je ovo treća godina zaredom da Zaštinik upozorava odgovorne u UIKS-u da se u toj instituciji postupa neprihvatljivo kada su u pitanju optužbe za zlostavljanje.

Uprava UIKS-a nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a da li su pokretali disciplinske postupke protiv  zaposlenih u toku prethodne tri godine, kao i da li se protiv njihovih službenika vode krivični postupci. Zamjenik v.d. direktora UIKS-a Nebojša Janković potvrdio je da imaju te podatke i da će biti dostavljeni, ali do objavljivanja ovog teksta ništa nije stiglo.

Akcija za ljudska prava (HRA) je apelovala na UIKS da vodi evidenciju o disciplinskim i krivičnim postpucima protiv zaposlenih, kao jednu od mjera koje doprinose suzbijanju torture.

Janković je za CIN-CG izjavio da su slučajevi zlostavljanja zatvorenih osoba nedopustivi i da vjeruje da svi zaposleni koji tako postupaju moraju biti kažnjeni prestankom radnog odnosa.

S obzirom na to da je Crna Gora ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, zlostavljanje u institucijama je neprihvatljivo, čak i za vrijeme vanrednog stanja, pa i rata. ,,Zlostavljanje je neopravdano i država ne smije da toleriše svoje službenike koji zlostavljaju bilo koga“, navodi se u publikaciji HRA koja se godinama bavi problemom torture, posebno u centrima bezbjednosti i zatvorima.

Zabrana zlostavljanja obuhvata zabranu mučenja i drugog surovog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Postoji više oblika zlostavljanja - ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje je najslabijeg intenziteta, nečovječno postupanje srednjeg inteziteta, dok je mučenje oblik zlostavljanja najvišeg intenziteta, pojašnjavaju iz institucije Zaštitnika.

Samo uslovne i oslobađajuća presuda za zlostavljanje u UIKS-u

U posljednjih pet godina Osnovni sud u Danilovgradu, nadležan za slučajeve torture u UIKS-u, donio je četiri presude za mučenje i zlostavljanje zatvorenih osoba od strane zaposlenih. Prošle godine izrečene su dvije pravosnažne presude za zlostavljanje u UIKS-u, od kojih je jedna bila uslovna kazna za dvije osobe zaposlene u UIKS-u, a druga oslobađajuća za šefa smjene u UIKS-u.

Osim ovih presuda, donesene su još dvije u 2020, a odnosile su se na slučajeve zlostavljanja zatvorenika iz 2015. Iako je Osnovni sud u Danilovgradu u ovim slučajevima izrekao kazne zatvora zaposlenim u UIKS-u, te su presude preinačene od strane Višeg suda u Podgorici, koji je zlostavljačima dodijelio samo uslovne kazne.

U oslobađajućoj presudi iz prošle godine, koja je dostupna na sajtu Osnovnog suda u Danilovgradu, navodi se da je ova presuda donijeta u slučaju tužbe zatvorenika koji je tvrdio da je od šefa smjene UIKS-a zadobio udarce pendrekom.

I pored toga što je presuda bila oslobađajuća, sudski vještak medicinske struke naveo je da je prilikom postpanja UIKS-a došlo do propusta, jer je oštećeni, nakon što je navodno zadobio povrede, bio smješeten u disciplinsko odjeljenje bez prethodno obaveznog ljekarskog pregleda, što je u suprotnosti sa smjernicama za sprečavanje torture. Razlog je bio to što u noćnoj smjeni, kada se incident desio, nema stalno prisutnog ljekara u UIKS-u.

Stoga je bilo nemoguće dokazati da li su povrede koje je sudski vještak medicinske struke primijetio i opisao znatno kasnije, nastale u noći kada je zatvorenik tvrdio da je udaren od strane zatvorskog šefa smjene. Sudski vještak je konstatovao da su povrede mogle nastati pendrekom, ali i drugim sličnim predmetom, te da ih je zatvorenik mogao dobiti kada je tvrdio da su nastale, ali i  kasnije.

,,Iz ovog slučaja proizlazi očigledan propust u organizaciji zdravstvene službe u UIKS-u, gdje i dalje u određeno vrijeme nema ni jednog dežurnog ljekara, što bi na toliki broj zatvorenika trebalo da bude pravilo“, komentariše za CIN-CG Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica HRA.

Problematično je i to što je uprava zatvora poslodavac zdravsvenoj službi, umjesto da ih zapošljava Ministarstvo zdravlja, kaže Gorjanc Prelević. ,,Da je Ministarstvo poslodavac to bi obezbjedilo veću nepristrasnost, pogotovo u slučajevima prijave zlostavljanja izvršenog od  strane zatvorskog osoblja. Ovo je preporuka koju i domaće i strane organizacije ponavljaju godinama“, kazala je Gorjanc Prelević.

Komentarišući ovu presudu, Gorjanc Prelević kaže da je u ovom slučaju došlo i do propusta tužilaštva. ,,Da je blagovremeno obezbijeđen snimak iz prostorije ispred Disciplinskog odjeljenja, mogao se provjeriti iskaz službenika koji je tvrdio da je oštećenog temeljno pregledao, i da tom prilikom nije uočio nikakve povrede. Video nadzor je veoma važan izvor dokaza u ustanovi zatvorenog tipa. Trebalo bi obezbijediti da pokriva sve prostorije i hodnike“, kazala je Gorjanc Prelević.

Ona smatra da u ovom slučaju nije bilo dovoljno dokaza za osuđujuću presudu. ,,Moguće je da će oštećeni ostvariti naknadu štete u parničnom postupku od države, jer je za to potreban niži standard dokazivanja“, kazala je Gorjanc Prelević.

I ranije istrage bile nedjelotvorne

Interesantno, zatvorenik koji je pokrenuo ovaj postupak bio je jedan od oštećenih i u jednom od slučaja zlostavljanja iz 2015. Tada je čak 10 članova obezbjeđenja UIKS-a mučilo više zatvorenika, a neki su zadobili teške tjelesne povrede.

HRA u publikaciji „Djelotvornost istraga zlostavljanja u Crnoj Gori 2020-2021“ analizira ovaj slučaj i navodi da je naročito problematično što nije osuđen ni jedan od zatvorskih nadzornika, s obzirom na to da im je dužnost da spriječe nasilje prema zatvorenicima od strane zaposlenih. Nadalje, HRA je kritikovala što su u ovom slučaju zatvorske kazne preinačene u uslovne iako se radilo o djelu ,,koje je izvršeno na izuzetno svirep način“ pa ,,ni minimalne kazne zatvora izrečene u prvom stepenu ne bi bile adekvatne, a pogotovo nijesu adekvatne uslovne osude i to za sve okrivljene“. Navodi se i da je pojedinim zatvorenicima nanijeto po 13 i više udaraca, jednom čak 46, a udarani su pesnicama, nogama, koljenima, pendrecima i drugim tupim sredstivma.

,,Okrivljeni poslije incidenata nijesu bili ni pritvarani ni suspendovani tako da su i dalje mogli da utiču na oštećene kao svjedoke, koji su ostali u zatvoru i svakako imali razloga da se plaše dalje odmazde“, ističe se u analizi HRA. A da je strah od zatvorskog osoblja postojao potvrđuje i to što su oštećeni pred sudom mijenjali iskaze prvobitno date državnom tužiocu i „odjednom navodili da se ne sjećaju ko ih je neposredno zlostavljao“, piše u publikaciji.

HRA je istragu za ovaj slučaj, kao i za još jednu presudu iz 2020. za zlostavljane iz 2015. označila kao nedjelotvorne. Iz ove organizacije su naveli da je mana i dugo trajanje postupaka, jer je prošlo preko pet godina od izvršenja djela do presude.

Komitet za sprečavanje torture zabilježio prijetnje u Istražnom zatvoru

Evropski komitet za sprečavanje torture (CPT) je prilikom posjete Istražnom zatvoru u Spužu 2022, zabilježio prijave pritvorenika koji je bio izložen nedozvoljenom postupanju od strane zatvorskog osoblja u Istražnom zatvoru, prvo tokom 2020, a potom 2022. Ovaj pritvorenik je izvijestio Komitet da je bio žrtva torture 2020. kada je zadobio više povreda. Navodno, tužba je rezultirala uslovnim osudama za osoblje.

U izvještaju CPT-a se navodi da se ovaj pritvorenik požalilo da je, nakon što je dobio slučaj po tužbi za zlostavljanje, dvije godine kasnije ponovo završio u Istražnom zatvoru  u Spužu. Kako tvrdi, osoblje zatvora ga je ponovo tuklo, ovog puta zbog tužbe, navodi se u Izvještaju Komiteta. Tražio je, i dobio premještaj u zatvor u Bijelom Polju. Prema saznanju Komiteta njegova tužba za krivično gonjenje zbog zlostavljanja iz 2022 još je bila na čekanju kada je rađen Izvještaj.

Na uslove u zatvoru u Spužu, a naročito Istražnom zatvoru, CPT i Ombudsman opominjali su u više dokumenata.

U Izvještaju iz 2022, CPT navodi da pritvorena lica nastavljaju da žive u Istražnom zatvoru kao u ,,skladištu“, nekad i duže od tri godine, da su uslovi loši, a otežani i pretrpanošću. U Izvještaju navode da se od 2004, kada je CPT prvi put bio u posjeti, situacija pogoršala.

Prema pravilima Komiteta za sprečavanje torutre, zatvorenim osobama treba omogućiti smislene aktivnosti u trajanju od najmanje osam sati van ćelije. ,,Što je duža kazna u istražnim zatvorima, treba omogućiti raznovrsniji boravak“. U Istražnom zatvoru u Spužu pritvorena lica imaju pravo na svega dvije šetnje od pola sata.

,,S obzirom na kapacitete zatvora u Spužu i prirodu djela za koje se pritvorenici terete, na žalost nije moguće obezbjediti bezbjedan za sve boravak od osam sati van ćelije“, kaže za CIN-CG Nebojša Janković, v.d. zamjenika direktora UIKS-a. ,,Moramo da spriječimo pripadnike klanova da se sretnu. Neki susreti mogu ugroziti istragu, neki mogu rezultirati nasiljem, tako da je to naročito teško“, poručio je Jankovć.

On je kazao da je predviđeno da Istražni zatvor proširi kapacitete sa postojećih 292 na oko 360 mjesta. Od 450 osoba koja trenutno borave u toj instituciji, njih 70 je premješteno u Zatvor za kratke kazne, radi rasterećenja kapaciteta, kazao je Janković.

Zaštitnik: Procesuirisanje i kažnjavanje zlostavljanja važan društveni interes

Iz kancelarije Zaštitnika apeluju da je otkrivanje, krivično procesuiranje i kažnjavanje počinioca zlostavljanja jedan od najvitalnijih društvenih interesa. ,,Time se suzbija fenomen nekažnjivosti i stvara jak odvraćajući efekat kod državnih službenika/ca kojima je zakon delegirao ovlašćenje da primjenjuju silu“, kazala je Sinđić.

Ova institucija je i 2022. imala jednu prijavu za mučenje i nehuman, ponižavajući tretman, u kojem je utvrđeno da su optužbe osnovane. Prijava je stigla od strane zatvorenice u Zatvoru za žene, koja je trpjela zlostavljanje službenice UIKS-a. I u ovom slučaju, Zaštitnik je postupanje UIKS-a ocjenio neprihvatljivim. ,,Uprava UIKS-a nije uložila napor da sazna sve činjenice, već je pokušala da prikrije slučaj, a naknadno negirala bilo kakvo saznanje o događaju“, navodi se u Izvještaju Zaštitnika za 2022.

Iz UIKS-a su, komentarišući ovaj incident kazali da su postpil prema preporukama Zaštitnika. ,,O ovom slučaju obavjestili smo tužilaštvo i pokrenili disciplinski postpak protiv službenice koja je izvršila zlostavljanje“, kazali su za CIN-CG iz UIKS-a.

I u Izvještaju za 2021, Zaštitnik navodi da su tokom te godine od više osoba primili navode o primjeni fizičke sile prema zatvorenicima, od čega su u dva slučaja utvrdili povredu. ,,Međutim, ono što više zabrinjava su primjeri inertnog pristupa prilikom procesuiranja ozbiljnih sumnji u zlostavljanje. Drugim riječima, nedostaju djelotvorne i efikasne istrage, što dodatno pospješuje sumnju nekažnjivosti nezakonitog postupanja službenika UIKS-a… Neprihvatljivo je da UIKS ne preduzme mjere i radnje u cilju procesuiranja i eventualnog kažnjavanja službenih lica i prosleđivanja navoda o zlostavljanju nadležnom Tužilaštvu“, navodi Zaštitnik.

Preporuke za sprečavanje zlostavljanja

CPT je u Izvještaju za 2022. naglasio da se zabrana torture uvijek dovodi u pitanje ako nadležni ne odgovaraju za svoja djela. ,,Ukoliko postojeće informacije o nedozvoljnom tretmanu nijesu praćene pravovremenim i efikasnim odgovorom, počinioci ovih djela će ubrzo povjerovati da mogu nastaviti nedozvoljeni tretman prema zatvorenim licima, bez kazne“, navodi se u Izvještaju za 2022.

Ističe se da je zatvorska zdravstvena služba od posebnog značaja za prevenciju nedozvoljenog tretmana policije, kroz sistematsko bilježenje povreda i izvještavanje nadležnih organa. Navodi se da u zatvorima i u Spužu i u Bijelom Polju postoje registri povreda, ali su opisi povreda površni i ne rade se u skladu sa standardima.

CPT je podsjetio da su kazne za zlostavljanje primjetno niske, uglavnom uslovne osude. Od 96 slučajeva torture i nedozvoljenog tretmana koji su prijavljeni u Crnoj Gori od 2019. do 2022, samo 11 slučajeva rezultiralo je kaznama, a svega su tri bile zatvorske. CPT je naveo da uzajama lojalnost u policijskoj službi vodi do toga da se drže zajedno, pomažu i prikrivaju optužbe i nelegalna djela kolega.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi opsežno istraživanje o prilikama u javnom zdravstvu, sa posebnim akcentom na korupciju  koja može uticati pogubno na liječenje građana i građanki i dovesti do nepravde i diskriminacije.

Molimo Vas da pomognete da dođemo do relevatnih informacija vezano za korupciju u zdravstvenom sistemu Crne Gore, pojavama kao što su davanje i primanje mita, ali i drugim problemima. Akcenat našeg istraživanja je na javnom zdravstvu – situaciji od Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) do domova zdravlja i prilika na lokalnom nivou.

Upitnik je anoniman. CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi.

Umjesto da se unaprijedi pristup zdravstvenom sistemu, stvoreni problemi i konfuzija

Predrag Nikolić

Novi informacioni sistem (IS) u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), koji je uveden u julu 2023, ima ozbiljne manjkavosti, jer je nedostupan dio dokumentacija iz starog sistema, a ni proces zakazivanja pregleda nije unaprijeđen.

Od uvođenja novih rješenja dešava se da ljekari nemaju potpuni uvid u istoriju bolesti, ukoliko sami pacijenti nijesu sačuvali dokumentaciju.

Heliant informacioni sistem, koji je uradila istoimena kompanija iz Beograda, uveden je prošle godine u KCCG kroz projekat Jačanje sistema zdravstva u Crnoj Gori. Koštao je blizu milion eura, a podršku za ovaj posao, čija je ukupna vrijednost bila tri miliona eura, dao je Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Oni su i odabrali kompaniju Heliant na tenderu.

Predstavnici Ministarstva zdravlja i KCCG su tvrdili da će novi sistem unaprijediti svakodnevni rad medicinskog osoblja, a pacijentima omogućiti jednostavniji, bolji i efikasniji pristup zdravstvenim uslugama.

Informacione sisteme zdravstvenih ustanova postavila je u prvoj deceniji 2000-tih podgorička kompanija MG-Soft. Oni su uradili sistem za Fond zdravstva, domove zdravlja, Montefarm, Institut za javno zdravlje, opšte bolnice, kao i osnovni sistem za KCCG. Usluge održavanja sistema naplaćivali su godišnje blizu pola miliona eura. Toliko i danas iznosi održavanje, a većina novca preko 33.000 eura mjesečno i dalje ide MG-Softu, jer oni i dalje odražavaju sisteme većine zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. Firma Heliant, koja je preuzela KCCG još ne ubira prihode od održavanja, jer je njihov sistem pod garancijom koja traje dvije godine.

Iz MG-Softa su za CIN-CG kazali da je njihov sistem koji je koristio KCCG sadržao kadrovsku evidenciju i obračun zarada od 1999. godine; administrativni prijem/otpust pacijent, fakture za usluge bolničkog liječenja od 2001; izvještaje specijalista od 2013.

"Sistem je sadržao podatke od datuma početka implementacije do decembra 2021. kada je raskinut ugovor o održavanju sa KCCG", naveli su iz MG-Softa.

Ljekari sa kojima je razgovarao CIN-CG navode da ne mogu ući u raniju dokumentaciju.

"Koliko je meni poznato Heliant ne sadrži podatke iz ranijeg informacionog sistema", kazao je Vladimir Pavićević ORL specijalista i predsjednik Sindikata zdravstva.

"Uobičajeno je da se u novom sistemu nađu podaci iz ranijih godina'', rekli su iz MG Softa za CIN-CG.

Na pitanje da li se nedostatak evidencije može otkloniti, odgovorili su da je potrebno "napraviti detaljnu specifikaciju svih neophodnih informacija koje je potrebno obezbijediti iz ranije korišćenog sistema".

Sve to naravno košta, a iz MG-Softa kažu da se "zavisno od specifikacije određuje i cijena".

Otpusne liste i nalaze kucali u Wordu i PDF-u

Vojislav Macić, direktor Helianta, za CIN-CG tvrdi da na klinikama KCCG nije postojao informacioni sistem već da su se otpusne liste i nalazi kucali u Wordu ili PDF-u, pa takvi nisu mogli biti automatsku uvezeni.

"Na poliklinici je postojao prethodni IS i svi podaci iz njega su dostupni ljekarima. Izvještaji ljekara specijalista i otpusne liste iz opštih bolnica su importovane u IS KCCG i kao takve vidljive su ljekarima specijalistima od završetka implementacije na poliklinici u novembru 2021. godine".

IT stručnjaci sa kojima je razgovarao CIN-CG kažu da svaki sistem prije njegove izrade treba dobro osmisliti, da se ne bi kad počne sa primjenom pojavljivale greške.

Direktor Helianta tvrdi da je "sva dokumentacija koja je bila u mašinski čitljivom obliku učitana u naš sistem prema dogovoru sa nadležnima ustanovama Crne Gore".

Iz Ministarstva zdravlja su za CIN-CG naveli da su "postojali tehnički problemi u radu web servisa, ali i nedostaci istih koji su dovodili do problema u razmjeni podataka koji su rješavani i rješavaju se u kontinuitetu".

"Ranije kucana dokumentacija je vidljiva kroz eKarton ljekarima specijalistima, dok se dokumentacija vođena od implementacije Helianta prikazuje kroz dosije pacijenta", odgovorili su za CIN-CG iz KCCG.

Proces digitalizacije zdravstvenog sistema počeo je davne 2000. Dugo je trebalo, ali su do maja 2018. integrisani IS većine zdravstvenih institucija: Fonda za zdravstveno osiguranje, Montefarma, Primarne zdravstvena zaštite - domovi zdravlja, Opšte bolnice, Specijalne bolnice, Zavod za hitnu medicinsku pomoć, Zavod za transfuziju krvi, Institut za javno zdravlje, Agencije za ljekove i medicinska sredstva (CALIMS), Zdravstvenog centra bezbjednosnih snaga, Privatne stomatološke ambulante koje su dio zdravstvene mreže, Privatne apoteke koje su dio zdravstvene mreže i Privatne zdravstvene ustanove koje su dio zdravstvene mreže.

Sa Integralnim zdravstvenim IS samo djelimično povezani su informacioni sistemi KCCG i Ministarstva zdravlja.

I pored navedenih problema u funkcionisanju i usaglašavanju IS iz Ministarstva zdravlja navode da IS u KCCG ne funkcioniše samostalno i nije izvan integralnog zdravstvenog informacionog sistema, te da on kao dio integralnog sistema "razmjenjuje između ostalog podatke o centralnom zakazivanju, izvještaje ljekara specijalista i otpusne liste kao sve podatake gdje postoje tehnički uslovi da se ta razmjena ostvari".

Tamo gdje ne postoje tehnički uslovi pacijenti, i pored višedecenijskog usavršavanja sistema i miliona koji su uloženi u njega, još uvijek "pješke" nose nalaze, nemaju uvid u svu dokumentaciju i čekaju i pored elektronski zakazanih termina pregleda.

Na ove probleme ukazano je i u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI), iz septembra prošle godine. Utvrđeno je da se "elektronskim povezivanjem informacionih sistema otpusne liste i izvještaji ljekara specijalista iz IS Kliničkog centra Crne Gore ne prenose u Integralni IS zdravstva i nisu dostupni izabranim doktorima".

U praksi to funkcioniše tako što pacijent, nakon što u KCCG dobije nalaz ljekara specijaliste, mora isti lično odnijeti svom izabranom ljekaru u domu zdravlja. Novi krug zakazivanja, čekanja, da izabrani ljekar vidi nalaz i da dalje instrukcije.

U anketi CIN-CG o informacionom sistemu u zdravstvu, pacijenti navode nezadovoljstvo nemogućnošću direktnog zakazivanja kod specijalista, kao i nepovezanošću sistema domova zdravlja sa onim u KCCG.

"Termini kod specijalista uvijek su zauzeti", ističe jedan od ispitanika.

"Treba da se omogući i elektronsko zakazivanje kod specijaliste i subspecijaliste direktno, da se ne ide lično kod izabranog doktora ili bar da izabrani doktor potvrdi online vaš uput kod specijaliste/subspecijaliste".

Pacijenti dalje navode i da im smeta što "sistem nije uvezan sa KCCG". "Rezultati analiza krvi i sl. rađeni u KCCG nisu vidljivi", te daju i predloge:

"Nema sve ono šta bi trebalo: nalazi iz KBCG se i dalje uzimaju lično, čak i drugi nalazi. Transfuzija, takođe lično... Nije u redu".

Iz KCCG tvrde da su otklonili taj nedostatak.

"Riješeni su problemi koje je uvidjela Državna revizorska komisija. Otpusne liste i izvještaji ljekara specijaliste osiguranika Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore se uspješno šalju ka izabranim doktorima", kazali su nam iz KCCG.

Igor Ljutica, predsjednik Sindikata izabranih doktora, za CIN-CG tvrdi da je došlo do napretka:

"Ne možemo se pohvaliti da su svi problem riješeni, ali možemo istaći da se trenutno vodi kvalitetna zdravstvena politika po ovom pitanju i povlače ohrabrujući potezi. Odnedavno imamo napredak, odnosno to da su izvještaji iz Urgentnog centra vidljivi izabranom ljekaru kao i otpusne liste".

U Izvještaju DRI koji se bavio segmentom zakazivanja ljekarskih pregleda kroz IS, uočene su manjkavosti koje se tiču efikasnosti zakazivanja i date brojne preporuke. IZ KCCG tvrde da su problemi oko zakazivanja otklonjeni.

Ljutica navodi da su izabrani ljekari, pod aktuelnim sazivom resornog ministarstva, integrisani u donošenje odluka koje se tiču primarne zdravstvene zaštite i uključeni u radne grupe za rješavanje ovog problema:

"Cilj pomenutih radnih grupa je traženje najboljeg i najefikasnijeg mogućeg modela zakazivanja. Postojeći model se nije pokazao dobrim i cilj je da novi dovede do dodatne racionalizacije, gdje bi se povećala dostupnost, a ujedno dala prednost najhitnijim i najvulnerabilnijim pacijentima u sistemu ne bi li prvi došli do usluge".

U nedavnoj analizi Sindikata doktora medicine tvrdi se da liste čekanja u KCCG nijesu smanjene, te da se najveći dio specijalističkih pregleda i dijagnostičkih procedura čeka između tri i šest mjeseci ili uopšte nije moguće dobiti uput od izabranog ljekara usljed nedostatka slobodnih termina. Ukazali su i na to da nije ispunjena najava da će kroz proces digitalizacije biti uvezane sve zdravstvene ustanove i istakli da KCCG koristi softver Heliant, dok se u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti i dalje koristi MG Soft.

Jedan od komentara pacijenata u CIN-CG anketi o informacionom sistemu u zdravstvu je:

"Generalno aplikacija je user unfriendly. Iako vrlo korisna ideja, njena funkcionalnost je vrlo ograničena".

Slobodni termini, a doktor na odmoru ili bolovanju

Nepoštovanje termina zakazivanja, odsustvo ljekara, sistem koji ne reaguje, nepovezanost sa sistemom KCCG, neke su od kritika koje su pacijenti uputili zadravstvenom informacionom sistemu, pokazala je anketa CIN-CG.

Anketu je CIN-CG sprovedeo tokom deset dana marta, a na nju je odgovorilo 303 ljudi, odnosno 10 ljekara i 293 pacijenta.

Usluge informacionog sistema u zdravstvu koristi većina onih koji su odgovorili na anketu, njih 94,7 odsto, ne koristi 3,28, a da ne zna o čemu se radi odgovorilo je samo 1,97 odsto ispitanika.

Većina ispitanika zadovoljna je elektronskim zakazivanjem 65,97 odsto, dok je 34,03 nezadovoljno. Probleme prilikom zakazivanja imalo je 33,57 ispitanika, dok ih je 66,43 odgovorilo da ih nije bilo.

Ljekari, njih 70 odsto, sistem koji koriste u radu ocijenilo je kao dobar, a 30 odsto kao loš.

"Sistem ima velike mogućnosti i potencijal, ali čini se da ga u najvećoj mjeri sabotiraju upravo ljekari i drugo medicinsko osoblje", jedan je od odgovora koji smo dobili.

Prilikom zakazivanja pacijenti se suočavaju sa mogućnosti da elektronski zakažu termine koji su zapravo već zauzeti ili nedostupni.

"Dešavalo se da sistem pokaže da kod izabranog ljekara ima dosta slobodnih termina tokom cijele sedmice. Nakon zakazivanja, kada odete na pregled, ispostavi se da je ljekar na bolovanju ili odmoru a da trebate da ponovo zakažete pregled na šalteru kod ljekara koji je zamjena", jedna je od kritika.

"Čekanje od dvije do tri nedjelje za prvi slobodan termin i kad već dođete u zakazanom terminu vaš doktor je na bolovanju, bez ikakvog obavještenja".

Zakažete a onda satima čekate termin - najčešća je kritika koju su pacijenti naglašavali.

"U zakazano vrijeme ne može da se uđe na pregled, nekada se čeka i satima, a nekada sestra uz komentar 'opet elektronski' kaže da doktor neće moži da primi pacijenta", jedan je od komentara.

U drugom se ističe da se dešava i da doktor ne radi taj dan iako sistem dozvoljava zakazivanje.

"Zakažem termin i dođem i onda mi kažu da moj izabrani doktor danas radi na drugoj lokaciji. To ne radi...", napisao je svoje iskustvo jedan od pacijenta.

Da se radi o neusklađenosti samog sistema i stanja u medicinskim ustanovama tvrdi pacijent koji je napisao da kada zakaže u osam ujutru opet čeka na red do 12 ili 13 sati. Tvrdi i da se dešava da uopšte ne stigne na pregled taj dan ili doktor ne bude taj dan na poslu.

"Medicinska sestra nam je rekla da to više ne radimo (mislim na zakazivanje) jer to slabo ko koristi jer ne funkcioniše", jedan je od komentara.

Ukazuje se i na mogućnost zakazivanja kada ljekari u stvari nijesu prisutni u abmulanti.

"Dozvoljava se zakazivanje termina kod izabranog doktora, iako je isti na bolovanju ili odmoru", ističe jedan od pacijenata.

Drugi navodi: "U više navrata se desilo da zakažem termin posjete, a kada dođem u DZ ispostavi se da je doktor odsutan (angažovan u ambulanti mjesne zajednice ili je angažovan u suprotnoj smjeni)".

Pacijenti su napisali i ovakve slučajeve: "Uredno mi je zakazan pregled kod ljekara za kojeg su mi po dolasku na pregled kazali da ne radi već par godina. Ljekar koji je bio u smjeni nije želio da me primi na pregled. Takođe, često je nemoguće dobiti redovnu terapiju putem ovog sistema".

Dio kritika na informacioni sistem odnosio se na nemogućnost zakazivanja kod ginekologa:

"Za izabranog ginekologa nema nikakve veze zakazali ili ne, računa se samo da dođete na šalter i zakažete užuvo i tada ćete red čekati satima".

Svoje iskustvo jedna od trudnica je ovako opisala: "Zakažem pregled i pođem u DZ pa mi kažu da moj ginekolog više ne radi u DZ-u. Drugi put mi kažu da je doktorica na bolovanju... Treći, kažu da je izabrani ljekar pošao na specijalizaciju prije dva mjeseca. A u informacionom sistemu (eZdravlje) i dalje piše ime starog ljekara".

Ističe da to niko ne ažurira niti redovno unosi izmjene u sistemu:

"Trudnica sam bila u devetom mjesecu trudnoće, sa stomakom do zuba, ali njih to zanimalo nije. U Bloku 5 na ginekološkom ako zovete telefonskim putem možda se i jave, sve i da zakažu pregled/ultrazvuk čekate minimum sat i po jer ulazi se preko reda i kako ko koga poznaje".

Par korisnika IS iz Bara se požalilo da u ovoj opštini on ne funkcioniše.

"Osim funkcionalnih koje savršeno rade kao što su pregled nalaza i obnova terapije, za zdravstveni sistem u Baru nije moguće zakazati pregled putem elektronskog zakazivanja direktno. Osim toga, smatram da je potrebno digitalizovati i druge procese, zakazivanje kod drugih specijalista, preuzimanje doznaka za bolovanje u elektronskom formatu, priprema i podnošenje dokumenata za komisije itd".

Drugi pacijent tvrdi da "u barskom zdravstvenom sistemu direktno elektronsko zakazivanje nije dozvoljeno".

Još jedan komentar upozorava na nefunkcionalnost ovog sistema u DZ Bar:

"Zakažem, DZ Bar nema evidenciju da sam zakazala. Kad je doktorka odsutna, na eZdravlje ne postoji informacija o odsustvu doktora", kaže jedna pacijentkinja i objašnjava: "Zato što u barskom domu zdravlja vise 'ne primaju' elektronske upisane, tj. zakazane posjete, mora se zvati telefonom, a prije je moglo i elektronski što je bilo super".

Na CIN-CG anketu odgovorilo je i 10 ljekara. Pola njih je napisalo da rade u KCCG. Da je sistem loš i spor odgovorio je jedan ljekar iz KCCG, dok su ga četiri ocjenila kao dobar, uz obrazloženje da mnogo olakšava posao, da je lagan za korištenje, da postoji baza podataka, olakšava pisanje izvještaja, da su integrisani nalazi, te da je sistematičan i pruža uvid u kompletnu istoriju bolesti pacijenta. Doktori iz KCCG kao mane navode sporost sistema, pad softvera, lošu internet konekciju, te nedostatak nekih dijagnoza.

Jedan ljekar zaposlen u domu zdravlja ocijenio je sistem kao dobar, olakšava pregled i pretragu po pacijenta, dok je njegov kolega napisao da je loš, okarakterisavši ga kao spor i nelogičan.

Ljekari, koji su naveli da su zaposleni u opštim bolnicama Bar i Nikšić ocijenili su sistem kao dobar, pregledan, jednostavan, intuitivan, a kao mane naveli sporost.

Za razvoj informacionog sistema za Klinički centar 974.175 dolara

"Što se tiče pitanja oko cijene uvođenja IZIS-a, ne možemo dati odgovor jer su taj projekat vodili Vlada Crne Gore u saradnji sa UNDP-om preko kojeg je i raspisan tender, a samim tim ni tendersku dokumentaciju", odgovoreno je CIN-CG iz KCCG.

Raniji pokušaj DRI da dođe do ove informacije bio je bezuspješan. U izvještaju DRI se kaže da navodno taj dokument nemaju u Ministarstvu zdravlja, već samo u UNDP-u koji je sprovodio tender.

CIN-CG je iz Ministarstva zdravlja uspio da dobije ovaj podatak: "UNDP i kompanija Heliant iz Srbije su potpisali ugovor za razvoj Informacionog sistema za Klinički centar Crne Gore, ukupne vrijednosti u iznosu od 974.175 dolara, što uključuje i dvogodišnje održavanje. Dvogodišnje održavanje je krenulo od kraja jula 2023. godine".

Iz Ministarstva ističu da "uvođenje IS uslovljava promjene na svim nivoima zdravstvene zaštite i njihovim softverima zbog čega je sistem u dvogodišnjem garantnom roku kako bi se iste otklonile bez dodatnih finansijskih troškova".

Dok za Heliant još duže od godinu, koliko traje garancija, neće biti dodatnih troškova, kako tvrde u Ministarstvu zdravlja, za ostale informacione sisteme hoće, godišnje blizu pola miliona eura.

Najviše novca se uplaćuje firmi MG-Soft, mjesečno 35.984, od čega preko 95 odsto plaćaju javne zdravstvene ustanove.

Najviše mjesečno koštaju softveri u 18 domova zdravlja, Zdravstvenom centru bezbjednosnih snaga, ZIKS-u, Domu starih Risan, ukupno 16.200. Svaka ustanova za softver mjesečno plaća 771 euro.

Više od pola izrečenih kazni u posljednje tri godine, nijesu bile kazne zatvora, a od toga je više od trećine bilo povratnika ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje

Maja Boričić/Tijana Lekić

Čovjek koji je ranije već uslovno osuđivan za nasilje u porodici, u kotorskom Osnovnom sudu dobio je deset dana da radi u javnom interesu, zato što je suprugu, pred djetetom, tukao prvo pesnicama, pa gađao raznim predmetima, a onda i metalnom šipkom po glavi, leđima i ramenima. Predviđena kazna bila je od tri mjeseca do tri godine zatvora. U tom slučaju presudila je Momirka Tešić, sada sutkinja Ustavnog suda.

Ovo je samo jedna od više stotina presuda ispod zakonskog minimuma izrečenih za nasilje u porodici, od početka 2021. do kraja 2023.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) više od pola izrečenih kazni za nasilje u porodici u Crnoj Gori, u ove tri godine, su bile uslovne i novčane kazne, kazne rada u javnom interesu, kućni zatvor ili liječenje, a više od trećine takvih kazni dobila su i ranije osuđivana lica ili oni koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici.

Crna Gora ima ozbiljan problem sa nasiljem, a crnogorski sudovi su, sudeći po pravosnažnim presudama, nastavili sa praksom neefikasnih i preblagih kazni. Ovakva kaznena politika dovodi zabrinjavajućeg broja povratnika, ali i do najtežih posljedica po žrtve.

Sudovi uglavnom izriču kazne zatvora koje su bliže zakonskom minimumu, a kaznena politika nema dovoljno odvraćajući karakter po učinioce nasilja, na što ukazuje i visok stepen povratništva u vršenju ovih krivičnih djela, potvrđuje za CIN-CG direktorka Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević. 

Iz policije je za CIN-CG saopšteno da je, od početka 2021. do kraja 2023., registrovano 1273 krivična djela povezanih sa nasiljem u porodici, a u istom periodu, izvršeno je preko 6.000 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Pravosuđe ne razumije fenomen nasilja, ne shvata se ozbiljnost tih krivičnih djela, ističe za CIN-CG ekspertkinja za rodnu ravnopravnost dr Kosana Beker i direktorka FemPlatz-a iz Srbije.

“ Veći dio nasilja uopšte ne bude prijavljen, a kad bude prijavljen ne bude adekvatno procesuiran. Rijetko koja žena ide na sud za prvo nasilje koje joj se desi”, naglašava Beker.

Više od pola povratnika među nasilnicima

Među nasilnicima, u ove tri godine, bilo je više od pola ranije osuđivanih lica ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici. U 467 dostupne presude koje je analizirao CIN-CG, u 244 slučaja radilo se o povratnicima.

Najveći broj povratnika bilježe Kotor, Nikšić, Berane i Danilovgrad. 

Rožaje, Plav, Kolašin, Nikšić i Herceg Novi imaju čak veći broj povratnika koji nijesu dobili ni dana zatvora, nego onih koji su osuđeni zatvorskim kaznama. 

Međutim, i u ostalim gradovima je među osuđenima polovina onih koji su ranije vršili krivična djela ili prekršajno odgovarali zbog nasilja u porodici.

U najvećem sudu u zemlji, podgoričkom Osnovnom sudu, višestruki povratnici u vršenju čak istih krivičnih i prekršajnih djela nasilja, dobijali kazne rada u javnom interesu. Tako se čovjek koji je ranije već dva puta osuđivan za nasilje u porodici (uslovno i novčanom kaznom), treći put nagodio da radi u javnom interesu 10 dana, zato što je suprugu udarao pesnicama u glavu. Sporazum je prihvatio sudija Rade Ćetković.

“ Sud je imao u vidu olakšavajuće okolnosti koje se nalaze na strani okrivljenog, činjenicu da je penzioner i lošeg imovnog stanja, kao i njegovo držanje nakon učinjenog krivičnog djela izraženo kroz potpuno i jasno priznanje koje je doprinijelo bržem i efikasnijem okončanju krivičnog postupka, te iskreno kajanje”…

Paradoksalno, isti taj sudija, koji je i član Sudskog savjeta, donio je i presudu od dvije godine zatvora za nasilje koje se, između ostalog, nastavilo u sudnici, sa potpuno suprotnim obrazloženjem istih okolnosti na strani okrivljenog. 

U toj presudi objašnjava se da “se porodične prilike okrivljenog ne mogu cijeniti kao olakšavajuća okolnost, prije svega zato što je okrivljeni oglašen krivim upravo zbog krivičnog djela protiv braka i porodice”:

“Po ocjeni suda, imovno stanje okrivljenog nije uticalo ni na jedan postupak okrivljenog, niti se njegovo nasilno ponašanje može smatrati posljedicom lošeg imovinskog stanja. Takođe, sud ne poklanja vjeru ni izraženom kajanju okrivljenog, smatrajući da se radi o neiskrenoj i prostoj verbalizaciji usmjerenoj na to da se dobije što blaža kazna”.

Ovakvo obrazloženje, koje bi, po svim standardima moralo biti praksa u donošenju ovakvih presuda, kosi sa gotovo svim ostalim odlukama donijetim zbog nasilja u porodici u Crnoj Gori. Tako se, po difoltu, okrivljenima kao olakšavajuće okolnosti uzimaju kajanje, to što imaju djecu ili što su lošeg imovnog stanja.

U kotorskom Osnovnom sudu su optuženi za nanošenje teških tjelesnih povreda i nasilje nad ženom i maloljetnom djecom dobili tri uslovne kazne, jedan kućni zatvor i jednu kaznu zatvora od 30 dana. Za ta krivična djela predviđena je bila kazna zatvora od godinu do pet. 

U Bijelom Polju je čovjek, koji je već osam puta ranije osuđivan, sada gađao ženu staklenom flašom u glavu i kažnjen da radi sedam i po dana u javnom interesu. Zakonom je bila predviđena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Sudio je Radomir Kljajević. Za ovakva krivična djela u tom sudu su izrečene četiri uslovne kazne, rad u javnom interesu i samo dvije zatvorske kazne.

Sudija beranskog suda Ivan Došljak je presudio da nasilnik, koji je već tri puta ranije osuđivan, odradi sedam i po dana u javnom interesu, zato što je svoju suprugu, između ostalog, gađao daljinskim upravljačem u glavu.

I u Beranama su sve kazne za ovako počinjeno krivično djelo ispod zakonskog minimuma, a najblaže je kažnjen povratnik-radom u javnom interesu.

„Nju treba neko dobro da izbije pa da odmori, a nakon toga da je ubije“, rečenica je koju izgovara okrivljeni, koji dobija kaznu rada u javnom interesu u plavskom Osnovnom sudu. 

Četiri mjeseca zatvora bila je najveća izrečena kazna i to za višestrukog povratnika, koji je, između ostalog, sjekirom napao svoju suprugu i sina. Sudila je Mirjana Knežević. Druga dva povratnika su za slično nasilje dobili novčanu kaznu i kućni zatvor. 

Sudija kolašinskog Osnovnog suda Arsen Popović odlučio je da okrivljeni povratnik robija kući za fizički napad na suprugu, majku i maloljetnog brata, prijeteći puškom da će ih sve pobiti. 

U pljevaljskom sudu je povratnik u vršenju nasilja (tada novčano osuđen) sada dobio uslovnu kaznu zatvora, zato što je palicom izudarao svoju suprugu. Sudila je Ljiljana Popović.

U nikšićkom sudu je sudija Igor Đuričković nasilniku koji je ranije više puta osuđivan, ali i prekršajno kažnjavan za nasilje prema svojoj bivšoj ženi, dosudio da plati 1400 eura, jer je prekršio zabranu prilaska i ovog puta, između ostalog, gađao kamenom svoju bivšu suprugu.

Sudija rožajskog suda Mirsad Mujević odlučio je da uslovno kazni nasilnika koji je suprugu izudarao drvenom letvom, iako je ona tvrdila da duži niz godina trpi nasilje i da je često puta bila „sva modra“. I ovaj nasilnik je već ranije uslovno osuđivan, ali mu je kazna brisana.

U Herceg Novom je sutkinja Vesna Gazdić odlučila da uslovno kazni čovjeka koji je već prekršajno odgovarao za nasilje i prekršio mjere zabrane prilaska. On je opet napao svoju majku i suprugu, ovaj put, između ostalog, udarajući ih stolicom, a drugog dana i sjekirom razvalio vrata.

Na Cetinju je nasilnik koji je napao svoju trudnu ženu, dok je u naručju držala dijete, dobio uslovnu kaznu. Sudila je Marija Ćupić.

Povratnik osuđivan čak 23 puta, od čega je dva puta za nasilje u porodici, u Osnovnom sudu u Baru dobio je tri mjeseca i 22 dana zatvora. Sudila mu je Snežana Dragojević.

U Ulcinju je čovjek, za nanošenje teških tjelesnih povreda svojoj ženi, dobio da radi osam dana u javnom interesu. Predviđena je bila kazna od godinu do pet godina zatvora. Presudu je izrekao sudija Amir Đokaj.

Sud u Danilovgradu je jedini sud u zemlji koji je imao gotovo sve zatvorske kazne  i to prilično visoke u odnosu na ostale sudove u zemlji. Bila je samo jedna uslovna osuda u ove tri godine.

U slučajevima ranije neosuđivanih većina žrtava je navodila da trpi nasilje godinama, ali sud je u gotovo svim takvim slučajevima dosuđivao uslovne osude.

Tri četvrtine zatvorskih kazni kreće se u rasponu od mjesec do nekoliko mjeseci robije. 

Naša država je bila među prvim potpisnicama Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).  Međutim, ni 13 godina kasnije, veliki broj važnih preporuka ove Konvencije nije ispoštovan- izrečene kazne su preblage, veliki je broj povratnika, a prilikom izricanja kazne najčešće se ne uzimaju u obzir otežavajuće okolnosti.

Žene i djeca žrtve u većini slučajeva

Oko 90 odsto presuda se odnosi na nasilje muškarca nad ženom, vrlo često u prisustvu djece ili su i djeca žrtve nasilja. Sudovi, međutim, u analiziranim presudama, okrivljenima kao olakšavajuću okolnost uzimaju to što imaju djecu, i kada je upravo pred njima izvršeno nasilje ili su i oni žrtve nasilja, što bi, po međunarodnim standardima, ali i domaćim propisima, trebala biti otežavajuća okolnost. 

Raičević podsjeća da kaznena politika ne zavisi samo od odluke suda, već i od toga kako se postupak vodi od trenutka kada je nasilje prijavljeno: “ Tako više od 80 odsto slučajeva nasilja završi u prekršajima. Naš monitoring je pokazao da su tužioci djela nasilja u porodici često kvalifikovali kao lakše djelo nego što su to nalagale činjenice u datom slučaju” 

Primijećeno je, dodaje ona, da se rijetko cijeni kontinuitet i istorija nasilja, kao i sticaj sa drugim djelima poput zanemarivanja i zlostavljanja djece.

Po praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) se čak ističe da, u slučajevima porodičnog nasilja nad jednim roditeljem, kojem je dijete svjedok, nastavak kontakta sa nasilnim roditeljem ne može biti u najboljem interesu djeteta: “Osiguravanje kontakta sa nasilnim roditeljem ne samo da može imati negativan uticaj na dijete, nego može predstavljati ozbiljan sigurnosni rizik za žrtvu nasilnika, budući da često počinitelju daje razlog za kontaktiranje ili viđanje žrtve i nije u skladu s izdatim mjerama zabrane približavanja ili udaljavanja iz stana”.

Ono što, ističe Raičević, još više brine je činjenica da osnovni sudovi nisu izrekli nijednu mjeru bezbjednosti - udaljenje iz stana, kao  i veoma mali broj mjera zabrana približavanja žrtvi.

Istanbulska konvencija takođe predviđa strože kazne kada je žrtva dijete ili kada je nasilje počinjeno pred djetetom, kada je nasilje počinjeno od strane dvoje ili više ljudi, za ekstremno nasilje, upotrebu ili prijetnju oružjem i nanošenje teških fizičkih ili psihičkih povreda žrtve.

U ove tri godine, gotovo sve kazne za krivična djela počinjena koristeći oružje, oruđe, nanošenje teških tjelesnih povreda i nasilje prema maloljetnicima, bile su ispod zakonskog minimuma. Za takvo krivično djelo predviđena je bila kazna od godinu do pet godina zatvora.

Konvencijom je takođe, kao posebno otežavajuća okolnost, predviđena i ranija osuđivanost zbog istovrsnog krivičnog djela, ali i ranije prekršajno kažnjavanje. 

Beker ističe da je problematično i to što sud ne uzima u obzir raniju prekršajnu odgovornost, već takve okrivljene smatra neosuđivanima.

Beker podsjeća da ako imamo podatak da svaka treća žena doživi nasilje u životu, od toga ne mogu biti izuzete ni te sutkinje i tužiteljke koje odlučuju u tim procesima.

Konvencijom se upozorava da krivična djela nasilja u porodici moraju biti kažnjiva sankcijama koje odvraćaju od vršenja krivičnih djela. Odluke nadležnih državnih organa takođe ne smiju zavisiti od toga da li će žrtve povući svoje izjave i prijave. 

Grupa eksperata Savjeta Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (GREVIO) je još 2018. upozorila Crnu Goru da kazne moraju biti djelotvorne i odvraćajuće i da ne štete žrtvama i njihovoj djeci. 

„ Sudije su izgleda vođene stereotipnim rodnim ulogama i poštovanjem porodice kao temeljne zajednice društva. Puni opseg otežavajućih okolnosti stoga se često ne koristi i često se kazne ublažavaju“, ističe se u izvještaju GREVIO.

Izgleda da se, ni nakon šest godina, gotovo ništa nije promijenilo.

I u izvještaju Evropske komisije (EK), za prošlu godinu, ocjenjuje se da je nasilje u porodici ozbiljan problem i „najekstremnija manifestacija rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori“. Napominje se da, uprkos solidnom zakonskom okviru, postoji, između ostalog, nedostatak specijalizacije pravosuđa za te teme, te da su istražna i sudska praksa veoma blage. 

„Takva praksa nije u skladu sa međunarodnim standardima“, zaključuje se u izvještaju EK. 

Blage kazne dovele do ponovnog nasilja

Blaga kaznena politika prije svega dovodi do povratništva u vršenju porodičnog nasilja, ističe za CIN-CG izvršna direktorica Ženske alijanse Stana Šćepanović.

Ona podsjeća da naš zakon dozvoljava povećavanje kazni za zlostavljanje, ako neko iznova vrši krivično djelo: „Sistem bi trebalo da reaguje snažnije kada su u pitanju povratnici, ako izostaje takva reakcija, onda to mora da se mijenja“.

U Vrhovnom sudu potvrđuju da je i u krivičnim i prekršajnim predmetima nasilja u porodici kaznena politika neefikasna. Oni za CIN-CG ocjenjuju da se sudovi pozivaju na olakšavajuće, češće nego na otežavajuće okolnosti, ne pridržavajući se međunarodnih standarda. 

I Raičević ocjenjuje da sudovi, suprotno međunarodnim standardima, kao olakšavajuću okolnost, recimo, koriste činjenicu da je okrivljeni „otac“ ili „porodični čovjek“, odnosno „roditelj“, te da su oni svojim monitoringom zabilježili samo dva primjera u kojima su sudovi pravilno cijenili te okolnosti.

Iz Vrhovnog suda dodaju da u većini slučajeva sudovi ne pružaju odgovarajuće objašnjenje: “ Ostaje nejasno, kako su ocijenili da je uslovna osuda pravičnije rješenje od zatvorske kazne, ili u kom smislu je upozorenje adekvatna krivična sankcija i može poslužiti kao preventivna mjera koja je efektnija od zatvorske kazne“.

Oni takođe ističu da su svjesni da blaže kazne uslovljavaju veću stopu povrata. 

U Vrhovnom sudu navode, međutim, da su u prethodnoj godini uočili porast izrečenih kazni zatvora. Prema analizi CIN-CG i ove kazne zatvora su gotovo sve bile po par mjeseci, opet se radilo o povratnicima, a i prošle godine je bilo mnogo uslovnih kazni, rada u javnom interesu i kućnih zatvora za povratnike.

Iz najveće sudske instance u zemlji tvrde da prepoznaju potrebu da je kaznenu politiku neophodno pooštriti, te se nadaju da će izmjene Krivičnog zakonika ojačati sudsku praksu.

Nedavnim izmjenama Krivičnog zakona, iz decembra prošle godine, u Crnoj Gori su povećane su predviđene kazne za krivično djelo nasilje u porodici, pa se sada predviđa kazna od šest mjeseci do 15 godina zatvora.

Vlada je, krajem februara, obrazovala Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Iz MUP-a su za CIN-CG rekli da će cilj tog tijela biti efikasnija primjena propisa, ali i zaštita žrtava nasilja. Dodaju da će na prvoj sjednici razmotriti, između ostalog, i pitanja CIN-CG-a o sudskoj praksi.  

Nekoliko najdrastičnijih slučajeva nasilja posljednjih godina koji su završeni ubistvima, između ostalog, ozbiljan su alarm da se ovakva sudska praksa mora hitno mijenjati. 

Crna Gora nema zvaničnu statistiku o izvršenim femicidima (ubistvo žene). 

Iz CŽP za CIN-CG kažu da je, prema njihovoj evidenciji, za poslednjih pet godina izvršeno 15 femicida. Raičević naglašava da je, u tri od četiri slučaja ubistava žena, koja su se desila u 2021. i 2022, ranije prijavljivano nasilje u porodici.

Nedavno je Dalibor Nikolić, koji je ubio svoju trudnu ženu Zimritu Nerdu, tako što je satima tukao palicom i šakama, pred djecom, nepravosnažno osuđen na 12 godina zatvora, jer je sud zaključio da nije imao namjeru da je ubije, pa da nije u pitanju teško ubistvo. Ona je, prije tragičnog događaja, više puta prijavljivala nasilje.

Sredinom aprila očekuje se i prvostepena presuda za ubistvo Šejle Bakije, koju je, prema optužnici, Ilir Đokaj, nakon višemjesečnog proganjanja, upucao, a njenog oca ranio. Optuženi je prije toga u prekršajnom postupku oslobođen krivice za proganjanje Bakije.

“ Uslovne kazne šalju poruku ženama da neće biti zaštićene, a muškarcima šalje poruku da mogu da rade šta god hoće”, upozorava Beker.

Beker zaključuje da kada uspijemo u društvu da podignemo nivo svijesti o nasilju, da tu nema ništa privatno, te kada uspijemo da stvorimo nultu toleranciju na nasilje, tad će početi da se mijenjaju i presude.

Viši sud smatrao kaznu od 30 dana prestrogom

Osnovni sud u Pljevljima je prošle godine odlučio da odstupi od prakse davanja uslovnih osuda za neosuđivane i odlučio da kazni čovjeka sa 30 dana zatvora, zato što je psovao, šamarao, a zatim i vukao po zemlji svoju suprugu. Presudu je izrekla sutkinja Sanja Aničić. 

Viši sud u Bijelom Polju je, međutim, preinačio ovu presudu u uslovnu. Sudili su Gorica Đalović, Dragan Mrdak i Dragan Dašić.

"Osnovano se žalbom okrivljenog ističe da je navedena kazna zatvora, koju je izrekao prvostepeni sud prestroga, cijeneći sve olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog", piše u odluci Višeg suda u Bijelom Polju.

U tom sudu je još nekoliko kazni, tokom 2023, smanjeno za duplo, iako se radilo o povratnicima.

U regionu slično, u Italiji šest puta veća minimalna kazna

Beker je za CIN-CG navela da je sudska praksa u Srbiji, ali i ostatku regiona slična, kada govorimo o porodičnom nasilju.

Ona ističe da su u Srbiji istraživanjem nasilja u porodici uz upotrebu vatrenog oružja došli do podataka da su kazne uglavnom blage, na zakonskom minimumu, te da su vrlo česte uslovne kazne.

Ona ističe da su ovako smiješne kazne “vrh ledenog brijega” u društvima gdje je nasilje nevjerovatno rasprostranjeno, gdje je užasno teško proći kroz cio sistem kada se prijavljuje nasilje, te da ništa nije na strani žene.

U Italiji je minimalna predviđena kazna zatvora za nasilje u porodici tri godine. Ako su žrtve nasilja trudne žene, osobe sa invaliditetom, djeca ili čak ako su samo svjedoci nasilja, ako je korišćeno oružje, kazna se može duplirati.

Odgovor novinarke Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) na reagovanje Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) na tekst:  „Možda su se neke smrti mogle izbjeći“. 

Samo činjenice

U reagovanju Uprava za izvšenje krivičnih sankcija (UIKS) ne pobija ni jednu činjenicu iz našeg teksta, koji smo radili poštujući profesionalne standarde i Kodeks, a kontaktirali smo različite izvore, pa i predstavnike UIKS-a. Koristili smo i relevantne dokumente i izvještaje domaćih i međunarodnih institucija. UIKS reaguje na naslov teksta, koji je izveden upravo iz činjenica i dokumenata do kojih smo došli u istraživanju. Stoga, ne razumijemo ljutnju UIKS-a i vjerujemo da bi bolje i značajnije za društvo bilo da, umjesto na prepiske sa medijima, rukovodstvo ove ustanove energiju usmjeri ka poboljšanju uslova u UIKS-u.  

Povodom novinskog naslova teksta na Vašem portalu DN ''Vijesti'' ''CIN-CG: Možda su se neke smrti mogle izbjeći – Neadekvatna zdravstvena zaštita u crnogorskim zatvorima'', a kako javnost ne bi bila dovedena u zabludu na osnovu naslova teksta, te u cilju pravilnog i preciznog informisanja javnosti, ukazujemo na sljedeće:

Smatramo da je naslov teksta tendeciozan i da upućuje na određene zaključke koji nijesu potkrijepljeni navodima i činjenicama datim u samom tekstu.

Zdravstvena zaštita licima lišenim slobode u UIKS-u pruža se u okviru Sektora za zdravstvenu zaštitu, koji ispunjava uslove u pogledu kadra, prostora i opreme za pružanje zdravstvene zaštite na primarnom i sekundarnom nivou.

Kako zdravstvena zaštita, kao temeljno ljudsko pravo, podrazumijeva sve oblike pružanja medicinske pomoći sa svrhom postizanja zdravlja čovjeka, UIKS kontinuirano preduzima aktivnosti na jačanju sistema zdravstvene zaštite lica lišenih slobode, kako kroz materijano- tehničke uslove, tako i kroz povećanje broja ljekara i medicinskih tehničara.

Ukazujemo da trenutno u UIKS-u ordinira optimlan broj medicinskog osoblja, koji do sad nije zabilježen, odnosno da poslove zdravstvene zaštite lica lišenih slobode obavlja 46 izvršilaca, ljekara i ostalog medicinskog osoblja. Osim jačanja kadrovskih kapaciteta kontinuirano se vrši nabavka medicinske opreme, osnove i napredne.

Napominjemo da se u okviru UIKS-a i drugih javnih zdravstvenih ustanova ovim licima pružaju razne usluge i dijagnostičke procedure koje su dostupne svim građanima na slobodi, pa čak i u znatno kraćem roku.

Kada je u pitanju broj smrtnih slučajeva i starosna dob preminulih lica ne može se donositi uopšteni zaključak da se smrtni ishod u određenim slučajevima mogao izbjeći bez sagledavanja svih činjenica i okolnosti, koje su dovele do smrtnog ishoda.

U vezi sa navedenim ukazujemo da je UIKS o svim smrtnim slučajevima, pa i o slučajevima koje navodite u tekstu obavjestila nadležne organe i dostavila im cjelokupnu dokumentaciju na dalju nadležnost i postupanje.

Tokom dosadašnjeg perioda nadležno tužilaštvo nije ocijenilo da ima osnova da je zbog propusta u sistemu došlo do smrtnih ishoda, odnosno nije utvrdilo da ima osnova za pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija je kao i do sada spremna da sagleda i prihvati sve dobronamjerne kritike i sugestije koje mogu doprinjeti poboljšanju i jačanju zatvorskog sistema u cjelini.

Smatramo neophodnim istaći da je potrebno iznositi isključivo utvrđenje činjenice i okolnosti naročito kada je u pitanju zatvorski sistem, na koji način bi se izbjeglo uznemiravanje javnosti naročito porodica lica lišenih slobode zbog objavljivanja neutemeljenih i neutvrđenih navoda.

                                                                               SLUŽBA ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU UIKS-A

Više istraga tužilaštva okončano bez pokretanja postupka, iako postoje indicije da je bilo fatalnih grešaka u sistemu   
Đurđa Radulović

Prije više od pet godina u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) preminuo je pritvorenik Istražnog zatvora u Spužu X (ime skriveno zbog zaštite identiteta), gdje je prebačen u jako lošem stanju i operisan. Preminuo je nekoliko dana nakon tri operacije. Tada je tužilaštvo pokrenulo istragu, a urađena je i obdukcija, ali krivični postupak nije pokrenut. Ipak, ni danas nije jasno šta se sve desilo u ovom slučaju.

Tokom prethodnih godina bilo je više slučajeva smrti zatvorenika, zbog kojih je Više državno tužilaštvo (VDT) Podgorica pokretalo postupke istrage, uključujući naprasnu smrt mladića od 21 godinu, ali i slučaj bosanskog državljanina koji je navodno preminuo usljed napada epilepsije. Iz VDT-a Podgorica su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdili da je nakon obdukcija u ovm slučajevima odlučeno da nije bilo osnova za krivično gonjenje po službenoj dužnosti. Iz ovog tužilaštva su odbili da dostave podatke o obdukcijama. 

U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS)  je  u proteklih pet godina evidentirano 29 smrtnih slučajeva, od kojih je kod osam osoba smrt nastupila unutar UIKS-a, dok je njih  21 preminulo u KCCG-u, kazali su za CIN-CG iz UIKS-a. Od navedenih slučajeva makar dva su bila samoubistva. 

Internacionalna nevladina organizacija Panel Reform International (PRI) apeluje da je smrt zatvorenika na svjetskom nivou problem koji ostaje neistražen i o kome se ne izvještava u dovoljnoj mjeri. Nedostatak podataka i transparentnosti o smrti u zatvoru je jedan od vodećih problema, a mnoge zemlje ne objavljuju zvanične informacije o ovim slučajevima, apeluju  iz PRI-ja. I Visoki komesar Ujedinjenih nacija (UN) upozorio je da su podaci o nasilju i smrti u zatvoru ključ transparentnih i efikasnih istraga. 

Dokumentacija u vezi sa slučajem pritvorenika X u koju je CIN-CG imao uvid pokazuje da postoji bojazan da je smrtni ishod mogao biti uzrokovan i zbog neodgovarajućeg pristupa zatvorskog zdravstvenog  sistema. U dokumentu koji je branilac po službenoj dužnosti predao na više adresa, od VDT-a do Vrhovnog suda, stoji da je ovaj zatvorenik ,,satima nakon pojave nesnosnog cijepajućeg bola... boravio u Istražnom zatvoru bez mogućnosti adekvatnog liječenja u neuslovnoj ambulanti istražnog zatvora u Spužu“, te da je prvi ,,put pregledan tek nakon više sati u Urgentnom centru u Podgorici“

Navodi se da se X javio zbog bolova komandiru, koji ga je odmah uputio na zdravstveno odjeljenje. Medicinska sestra je uvidjevši ozbiljnost hitno pozvala doktorku kako bi ,,pregledala pacijenta i odmah uputila pritvorenika u Urgentni centar, kao javnu zdravstvenu ustanovu u kojoj postoje uslovi za liječenje tako teško bolesnog pacijenta“, piše u dokumentaciji. Međutim, dežurna doktorka ,,ni pored upornog insistiranja medicinske sestre“ niti je htjela da izda dozvolu da se zatvorenik odvede u Urgentni centar, niti je došla da ga pregleda. Umjesto toga, naložila je sestri da mu da diklofen. X je ostao u ambulanti pod bolovima, ,,tolikim da je lupao šakama o glavu i glavom o zid“, navodi se dalje u ovom dokumnetu i ističe da je tu bio i komandir. Kada se sestra vratila zatekla je pacijenta koji je bio u tako teškom stanju da ,,nije mogao da se pomjera i imao je groznicu“, nakon čega je ponovo pozvala doktorku, koja je tek tada uputila X u Urgentni centar KCCG-a. 

Da je situacija bila ozbiljna, potvrđuje i to što je X čim je primljen u KCCG u teškom opštem stanju hitno operisan. Narednih dana urađene su još dvije operacije. Ali, bilo je kasno za X i on je preminuo. 

U dokumentaciji do koje smo došli navodi se da je ovaj zatvorenik i nakon prijema u Urgentni centar bio vezan lisicama za bolnički krevet, pa čak i nakon operacija. Zbog toga ,,nije mogao da se okrene ni lijevo ni desno, što mu je otežavalo već nesnosne bolove, zbog kojih je lupao glavom o bolnički zid“.  

Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti, zašto je vezan, zatvorski stražari koji su bili sve vrijeme u sobi odgovorili su da ,,tako mora“. Posjeta žene, djece i rodbine nije bila dozvoljena, uprkos pisanim zahtjevima odbrane. 

Iz VDT-a Podgorica koje je tada pokrenulo istragu za CIN-CG su kazali da je nakon pribavljanja svih potrebnih podataka i izvršene obdukcije tijela navedenog lica, tužilaštvo ocijenilo da u ovom slučaju nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo kojeg lica po službenoj dužnosti. Oni su kazali da nalaz obdukcije ne može biti dostavljen CIN-CG-u. I Iz KCCG-a su takođe kazali da nalaz obudikcije ne mogu dostaviti zbog zaštite prava na privatnost pacijenata. 

Na istraživanje o ovom slučaju CIN-CG je bio potaknut iskazom izvora, prijatelja pritvorenika X, koji je sa njim bio u zatvoru. Prijatelj, koji je želio da ostane anoniman, tvrdi da je X preminuo zbog posljedice nemara Uprave zatvora. Iz UIKS-a tvrde da nijesu nadležni da komentarišu slučaj. Uputili su nas na tužilaštvo. 

Zaštitnik istražuje 11 smrtnih slučajeva iz 2023. 

Prošle godine preminulo je čak 11 zatvorenika UIKS-a. Iz kancelarije Zaštitnika saopštili su za CIN-CG da trenutno sprovode istraživanje smrtnih slučajeva zatvorenih i pritvorenih lica u 2023. To je, rekli su, prvo takvo istraživanje u Crnoj Gori. ,,Biće analizirani odgovori zatvorskog zdravstvenog sistema, uključujući postupunje u hitnim slučajevima i sa hroničnim bolesnicima, kao i izvještavanje zdravstvene službe zatvora o torturi“  kaže za CIN-CG Marijana Sinđić, glavna savjetnica Zaštitnika za oblast torture.

Sinđić objašnjava da je brojka od 11 smrti u jednoj godini velika, naročito kada se ima u vidu starosna dob zatvorenika.  Najveći broj lica lišenih slobode u UIKS-u u starosnoj je dobi od 25 do 50 godina, a prosječna starost lica lišenih slobode je 39 godina. Crna Gora spada u zemlje sa najnižim procntom zatvorenika starijih od 50 godina u svijetu. Preko polovine zatvorenika 2022. imalo je manje od 35 godina. 

U Crnoj Gori broj smrtnih slučajeva zatvorenih lica varira. Tokom 2022. preminule su tri osobe, 2021 - devet, a 2020 – tri. Iz Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT) kažu da ne obračunavaju stopu smrtnosti zatvorenika, niti je tako nešto u planu. Evropski savjet je godinama obračunavao stopu smrtnosti zatvorenih lica za sve zemlje, uključujući Crnu Goru, ali su u poslednjem izvještaju, koji se odnosi na 2021. objavili isključivo stopu zatvorenika preminulih u zatvoru, a ne i onih koji su umrli u ustanovama van zatvora. Zbog neadekvatnog zdravstvenog sistema unutar crnogorskih zatvora, zatvorenici ugroženog zdravlja uglavnom umiru u KCCG-u. Tako je 2021. jedan zatvorenik preminuo u zatvoru, a osam u KCCG-u.  

Zbog toga je, piše u analizi Evropskog savjeta, stopa smrti unutar zatvora za Crnu Goru 2021. bila daleko niža od evropskog prosjeka. U većini evropskih zemalja zdravstveni sistemi unutar zatvora su funkcionalni, te obično nema potrebe da se zatvorenici liječe vani. 

Crna Gora se različito kotirala u ovoj analizi po smrtnosti zatvorenika u odnosu na druge evropske zemlje. Tako je 2018. imala jednu od najviših stopa, iza Islanda, Hrvatske i Litvanije. Naredne dvije godine, naša je zemlja imala manju prosječnu smrtnost zatvorenih lica od evropskog prosjeka, a noviji podaci nijesu dostupni. 

Neprihvatljivo postupanje UIKS-a u jednom slučaju samoubistva 

Svjestka zdravstvena organizacija (SZO) upozorila je u izvještaju iz 2022. da je samoubistvo jedan od vodećih uzoraka smrti u zatvorima, i navodi da istraživanja pokazuju da je rizik od samoubostva zatvorenih lica u evropskim zatvorima sedam puta veći nego u opštoj populaciji. 

CIN-CG je pitao UIKS koliko je bilo samoubistava u prethodnih pet godina, ali nijesu odgovorili.

Nakon što je jedan zatvorenik UIKS-a 2021. izvršio samoubistvo skočivši sa četvrtog sprata KCCG-a, gdje je privremeno bio smješten zbog liječenja, Zaštinik je pokrenuo istragu slučaja. Iako su Osnovno i Više državno tužilaštvo utvrdili da nema osnova za bilo koje krivično djelo po službenoj dužnosti, Zaštitnik je utvrdio niz nepravilnosti u postupanju UIKS-a. 

,,Zaštitnik je utvrdio da nakon izvršenog suicida UIKS nije sproveo ispitivanje u cilju: rekonstrukcije događaja koji su doveli do samoubistva; utvrđivanja činilaca koji su doprinijeli smrti zatvorenika... procjene adekvatnosti hitne intervencije i isticanja svih značajnih posledica ovog događaja koji bi unaprijedili buduće preventivne postupke“ , navodi se u mišljenju Zaštitnika o ovom slučaju koje je discplinski postupak UIKS-a ocijenio neprihvatljivim..

U dokumentu se ističe da je zatvorenik izvršio samoubistvo u aprilu 2021. ali je prema izvještajima zatvorskog psihijatra pokazivao sklonost ka suicidalnim mislima u periodu od januara do početka februara te godine. Međutim službenici UIKS-a su prilikom istrage isticali činjenicu da kod službenika obezbjeđenja ,,nije postojala ni najdalja sumnja, ni saznanje da bi pritvorenik mogao izvršiti suicid“. 

Zaštitnik je ovom prilikom ocjenio neprihvatljivim i izjašnjenje UIKS-a, da će ova institucija u odnosu na rezultat istražnog postupka kod tužilaštva eventualno pokrenuti disciplinski postupak protiv službenika obezbjeđenja koji su bili sa zatvorenikom. Zaštinik je naglasio da je UIKS dužan da pokrene disiplinski postpuak i disciplinske mjere prema zaposlenima, bez obzira na odluku tužilaštva o tome da li je postojala krivična odgovornost zapolsenih. 

Nadalje se ocjenjuje da je disciplinski postupak UIKS-a grubo prekršio standarde Evropske konvecije o ljudskim pravima, s obzirom na to da su za utvrđivanje činjenica korišteni isključivo iskazi policajaca zaduženih za čuvanje zatvorenika dok je bio u bolničkoj sobi. Zaštitnik posebno ističe da je zatvorenik u noći samoubistva patio od stanja koje vodi do djelimične paralize, pa su iskazi policajaca da je jednog od njih odgurnuo te trčeći otvorio vrata i izašao na balkon sobe odakle je skočio, morali biti temeljnije ispitani. 

Obično čekaju na hitne preglede 

PRI u svom izvještaju “Smrt u zatvoru“ iz 2022. navodi da je ovaj problem često povezan sa faktorima pretrpanosti, zanemarivanja i neadekvatnog pristupa zdravstvenoj njezi, uključujući dugo čekanje na pregled i odložen transfer u bolnicu, te diskriminaciju zatvorenika. 

Prema dostupnim podacima, pretrpanost je jedan od ključnih izazova i u UIKS-u. Zaštitnik je u svojim dokumentima više puta isticao ovaj problem, naročito kada je u pitanju Istražni zatvor u Spužu. 

Istraživanja organizacije Juventas, koja kreira programe za lica u UIKS-u, pokazuju da se najviše primjedbi zatvorenika odnosi na kvaliltet zdravstvene zaštite. Zatvorenici ,,naročito ističu nezadovoljstvo zbog vremena koje provedu čekajući na pregled“ navodi se u publikaciji Juventasa iz 2022. ,,Nezadovoljni su i zbog nemogućnosti da dobiju odobrenje za specijalističke preglede, usljed ozbiljnijih zdravstvenih problema. Zatim, posebno naglašavaju nedovoljno brzo postupanje zdravstvene službe u hitnim slučajevima“, navodi se dalje. „Jedan od ispitanika ističe da je mjesecima imao hronične bolove i nije znao kome da se obrati usljed neadekvatne zdravstvene njege, te je tek nakon devet mjeseci dobio adekvatnu terapiju“, navodi se u ovom dokumentu. 

U UIKS-u, međutim, imaju posve oprečno mišljenje i ističu da su lica lišena slobode privilegovana u zdravstvenom sistemu Crne Gore. ,,Oni lakše dolaze do operacija, na pregled specijaliste manje čekaju od slobodnih građana“, kaže za CIN-CG zamjenik direktora UIKS-a Nebojša Janković. 

Zatvorenici sa kojima je CIN-CG razgovarao navode da je put do ljekara često dug. ,,Danima me bolio želudac, i morao sam da čekam u ćeliji. Bilo je nepodnošljivo. Bilo je veče, dijelila se noćna terapija i rekao sam medicinskoj sestri da me boli želudac. Morao sam da čekam satima, dok ona podijeli terapiju svim zatvorenicima“, kaže za CIN-CG doskorašnji zatvorenika UIKS-a. 

Iz Juventasa naglašavaju da su zatvorenici nedovoljno informisani o samom zdravstvenom sistemu unutar zatvora, te da je slaba komunikacija između zatvorenika i zaposlenih. 

Tokom prošle godine u zatvorskom zdravstvenom sistemu bilo je 46 zaposlenih,  28 na neodređeno vrijeme, pokazuju preliminarni podaci koji se spremaju za godišnji Izvještaj Zaštitnika. Iz UIKS-a nijesu odgovorili na pitanja kakva je struktura zaposlenih, koliko je ljekara, koliko specijalista itd. 

Bez ljekara noću i vikendima 

Sva dokumenta do kojih smo došli ukazuju da je od ukupnog broja zdravstvenih radnika u ovom sistemu, jako malo ljekara. Izvještaj Zaštitnika za 2022. navodi da su radnim danima u UIKS-u bila angažovana svega dva ljekara, a u poslijepodnevnim satima samo jedan, a vikendom i noću ljekar je dolazio samo po pozivu. 

Iz kancelarije Zaštitnika kažu da se situacija u međuvremenu nije popravila. 

UIKS je tokom 2022. angažovala nekoliko specijalista sa strane: dva psihijatra, specijaliste interne medicine, radiologije, urologije i fizikalne medicine. 

UIKS je ranije imao rendgen sobu i ginekološku ambulantu, ali to više nije u funkciji. Ova ustanova je ispunila preporuku Zaštitnika iz 2022. u vezi sa hitnom nabavkom defibrilatora, koji može spasiti život kod srčanog udara. Nabavljena su dva. 

Zaštitnik u više svojih dokumenata ističe se da je problematično što pritvorena i zatvorena lica nemaju privatnost prilikom pregleda, te se svi pregledi odigravaju pred stražarima. ,,Problematično je i to što se zatvorenice ne vode na preventivene ginekološke preglede, već se ovakvi pregledi vrše uglavnom na insistiranje zatvorenica“, kažu iz ove institucije. 

Nije dobro što se biohemijske analize ne vrše po prijemu, već se uzorkovanje krvi vrši samo po potrebi i šalje u KCCG na dalju obradu. Ne radi ni skrining na prisustvo prenosivih bolesti kao što su hepatitis i AIDS, već se ova kontrola vrši samo u slučaju sumnje na bolest. Podaci organizacije PRI pokazuju da HIV globalno ima oko pet puta veću prevalencu među zatvorskom populacijom nego među opštom. 

Zdravstvo u zatvorima trebalo bi biti u nadležnosti Ministarstva zdravlja  

Crnogorski zatvorski zdravstveni sistem godinama predstavlja jedanu od najproblematičnijih karika UIKS-a. Preporuka Zaštitnika ljudskih prava, nevladinih organizacija, ali i Evropskog komiteta za sprečavanje torture je da se zdravstveni sistem zatvora administrativno prebaci pod nadležnost Ministarstva zdravlja, umjesto Ministarstva pravde.  

,,Ljekar u zatvoru mora biti nezavisan od sistema zatvora. Ukoliko je vama poslodavac ministarstvo pravde i oni vam daju platu, pitanje je da li ćete vi nezavisno postupati u odnosu na to kako je stvarno stanje“, kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika. To je preporuka Komiteta za sprečavanje torture jer bi ljekari trebalo da budu nezavisni u odnosu na upravu zatvora i Ministarstvo pravde.  

Iz UIKSA kažu da se slažu sa idejom da se zatvorski zdravstveni sistem izmjesti pod nadležnost Ministarstva zdravlja. ,,Tako će i nama biti lakše, jer će svi protokoli biti ispoštovani“, kaže za CIN-CG Nebojša Janković, zamjenik vršioca dužnosti direktora te institucije. 

I dok iz UIKS-a najavljuju da će zgrada nove zatvorske bolnice biti gotova do 2025, iz kancelarije Zaštitnika izražavaju zabrinutost oko kadra buduće insitucije. 

,,Zgradu bolnice je lako napraviti, ali pitanje je kako privući kadar. Plate u zdravstvenom sistemu zatvora su značajno niže od plata u drugim zdravstvenim institucijama. Takođe, ovi ljekari nemaju pravo na dalje specijalizacije“, kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika. 

U UIKS-u su, pak, optimistični. ,,Uradićemo sve da privučemo odgovarajući kadar“, kazao je Janković 

Poseban akcenat staviti na mentalno zdravlje zatvorenika 

U publikaciji Juventasa iz 2022. navodi se da zatvorena lica negativno ocjenjuju mogućnost i učestalost razgovora sa psihijatrom. Ističu da korišćenje terapija nije praćeno razgovorom sa psihijatrom. Savjetovanje sa psihijatrom na koje zatvorenici imaju pravo obično se svede samo na propisivanje terapije. 

,,Zar meni ne treba razgovor sa psihijatrom? Ja sam ovdje zbog ubistva u pokušaju, treba li ja da izađem kao nenormalan odavde? Da li to treba da se sprječava ovdje ili da čovjek još više izludi?“, navode se riječi jednog osuđenika u ovoj publikaciji.

Posebna pažnja mora da se posveti zdravstvenoj zaštiti osoba sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci i različitim mentalnim oboljenjima. 

Iz UIKS-a kažu da su u dugoročnim planovima programi resocijalizacije, psihijatrijske i psihološke podrške zatvorenicima, kada nova bolnica bude izgrađena. Iz ove institucije nijesu mogli precizirati kada se to može očekivati. 

Australijski sistem smrti zatvorenih lica - najtransparentniji na svijetu 

Australija ima možda i najtransparentniji sistem za registrovanje smrti zatvorenih lica. Na sajtu australijske vlade može se vidjeti spisak lica koja su preminula u zatvoru, zajedno sa izvještajima na svaka tri mjeseca, kao i podacima o polu, godinama i etničkoj pripadnosti preminulih. Na ovaj način vlada utvrđuje i da li postoji diskriminatoran tretman u zatvoru neke grupe. Sa druge strane, u mnogim evropskim zatvorima ne sprovodi se statistika po etničkoj pripadnosti, upravo jer se to smatra rasističkim. PRI ističe da upravo činjenica da nema te statistike doprinosi da se potencijalno nejednak tretman lakše prikrije. 

In just six months, the Nikšić businessman earned over a million euros from the sale of the administration building and land of the former mining giant, which was almost handed over to him as a gift by the bankruptcy trustee. Workers filed a criminal complaint, but there is no money to pay the outstanding salaries 

By Biljana Matijašević

The Nikšić-based company Roaming Montenegro, which purchased the administration building and land of bauxite mining company Boksiti from bankruptcy for 872,000 euros, sold that property to the German retail chain Lidl for around two million euros just a few months later, CIN-CG has learned.

Roaming Montenegro, owned by businessman Dalibor Milović, bought the Boksiti administration building covering an area of 1,652 square metres and the yard and building plots totalling about 5.9 thousand square metres at the end of 2021. Along with its plots nearby (around 2.7 thousand square metres), Milović sold the Boksiti property to Lidl in July 2022 for a total of 2.4 million euros, or at a price of 278.42 euros per square metre, according to the sales contract seen by CIN-CG.

This would mean that, excluding Milović’s plots, the Nikšić-based businessman received around two million euros for the Boksiti property, nearly two and a half times more than what he had paid. In other words, he earned over a million in just six months with this transaction.

The contract also states that the total price was reduced for costs related to meeting the requirements for the handover of the property.

Roaming Montenegro is registered as a company engaged in non-specialized wholesale trade, but it has expanded its business to include construction projects. In 2019, the company won a contract for the reconstruction of the Municipality building in Nikšić. A year earlier, it was awarded a contract for the construction of a building for employees of the Podgorica Waterworks on Stanko Radonjić Boulevard.

The company gained public attention in 2018 when around 1.6 million euros were fraudulently withdrawn from its business account by an organized group based on falsified documentation.

Milović signed a contract worth nearly 1.8 million euros with representatives of the former government in October last year for the renovation of five healthcare facilities in Montenegro.

At the time of the sale of the administrative building, Blažo Jovanić was at the helm of the Commercial Court. Jovanić is currently on trial on charges brought by the Special State Prosecutor’s Office for criminal association and malpractice in bankruptcy proceedings.

The Commercial Court initiated bankruptcy proceedings against the Nikšić-based Boksiti at the end of 2013, at the request of the CKB bank, due to a debt totalling 1.59 million euros. Prior to that, the bauxite mining company was managed by the Central European Aluminium Company (CEAC), owned by Russian oligarch Oleg Deripaska. Part of the Bauxite Mines’ assets from bankruptcy was acquired in 2015 by Uniprom, owned by Veselin Pejović, following his takeover of the Podgorica Aluminium Plant (KAP).

Boksiti assets sold below market value

The remaining assets of Boksiti, including the building and land, were sold at an auction in December 2021 to a company owned by businessman Milović upon the tenth attempt, as there had been no interested buyers in previous advertisements.

In the first advertisement in May 2019, the price of this property was listed at 1.55 million euros. In accordance with the Law on Bankruptcy, the bankruptcy trustee has the discretion to conduct each subsequent public sale with a reduction in the minimum sale price. The bankruptcy trustee of Boksiti at the time was Mladen Marković, while the bankruptcy judge was Blažo Jovanić.

In the initial advertisement, the Boksiti land was offered at 77.4 euros per square meter, and the commercial building at a slightly higher price of 662 euros per square metre. After nine unsuccessful attempts, the assets were sold below market value. 

According to data from Monstat, the average price per square metre of land in the central region, where Nikšić is located, stood at 42 euros in 2021, coinciding with the time when the property was sold to Milović for 870 thousand euros. This suggests that the Boksiti land was valued at approximately 250 thousand euros on the market. Meanwhile, the administrative building held a minimum value of one million euros, considering that the average price per square metre of an apartment in that period was around 620 euros (Monstat), and even higher within the city centre.

Milović managed to profit well from the Boksiti property sold to Lidl and achieved what the bankruptcy administration of the company could not. He managed to secure the market price for both the administration building and the Boksiti land, resulting in an outstanding profit.

The Hungarian creditor Vagonimpex also submitted an offer on the tenth advertisement. However, the bankruptcy trustee deemed it invalid, explaining that it lacked evidence of a deposit payment, proof of the legal entity’s registration with a certified translation into Montenegrin and a legally certified power of attorney for submitting the offer. Vagonimpex had proposed 800,000 euros.

“The statements in the offer that the evidence of deposit payment actually represents a claim that the bidder has against the bankrupt debtor in the amount of 800,281.54 euros cannot be accepted as valid evidence of deposit payment because such offsetting of claims in the sale process of the assets of the bankrupt debtor is not permitted and is not prescribed by the Bankruptcy Law,” wrote Marković in the explanation.

“The statements within the offer suggesting that the evidence of deposit payment equates to a claim of 800,281.54 euros against the bankrupt debtor cannot be deemed valid. This is because offsetting claims during the asset sale process of the bankrupt debtor is not permitted nor prescribed by the Law on Bankruptcy”, he added.

From the third to the first priority group and back

Former employees have been demanding payment for outstanding claims (wages and other allowances) totalling 2.1 million euros since the introduction of bankruptcy. This includes 15 earned monthly salaries before bankruptcy for about 240 employees, or the difference between the minimum monthly salary of 190 euros they were paid at the time and their full salary.

They were included in the first priority group in March 2021, when Jovanić was at the helm of the Commercial Court. Nonetheless, they did not receive any money because they were returned to the third priority group in another court proceeding.

The Commercial Court, under the leadership of its new president, Mladen Grdinić, who assumed office in April of the previous year, provided clarification on this matter when speaking to CIN-CG.

“The funds deposited by Roaming Montenegro, pursuant to the agreement on the purchase of the business building, were used to settle the claim of the bankruptcy creditor Vagonimpex KFT from Budapest, as stipulated by the final judgment of the Commercial Court of Montenegro dated 20 July 2018”, stated in the response.

As explained, after Roaming Montenegro deposited the money, bankruptcy trustee Mladen Marković made a decision on 21 January 21 2022 to deposit the money into the account of the Commercial Court, pending a decision of the Constitutional Court on his appeal from 2019 against the judgment in favour of the Hungarian company.

In response to the bankruptcy administrator’s decision, Vagonimpex lodged an objection, which was subsequently dismissed. Following this, the Hungarian company appealed to the Court of Appeals. On 13 April 2022, the Court of Appeals annulled the ruling of the Commercial Court and remanded the case for reconsideration.

“In the subsequent proceedings, the Commercial Court on 21 January 21 2022 upheld Vagonimpex’s objection and ordered the bankruptcy trustee to fully settle the claim of this creditor. Accordingly, the bankruptcy trustee made a decision on 20 April 2022 to settle the claim of the bankruptcy creditor Vagonimpex,” the court explained.

Subsequently, on 15 June 2023, the Commercial Court issued a decision to correct the final list of recognized and disputed claims by reclassifying the claims of all bankruptcy creditors, including workers whose claims were based on unpaid net wages, from the previously assigned third payment priority back to the first payment priority. However, by the time this decision was made, the funds had already been disbursed to the Hungarian company.

“So, at the time of disbursing the funds obtained from the sale of the administrative building, the employees, as bankruptcy creditors, were in the third payment priority.”

A representative of the former workers, Rašo Čivović, filed a criminal complaint with the Special State Prosecutor’s Office regarding the sale of the administrative building.

“We are waiting for a call and a meeting with the new prosecutor Nataša Bošković, who has taken over the case,” Čivović told CIN-CG.

Former Boksiti workers expected to collect their overdue wages and other benefits from the sale of the administrative building, which was the only remaining property of the company that had filed for bankruptcy ten years ago.

Čivović believes that everything regarding the sale of the administrative building was “staged” to “pay out the Hungarians.”

The Hungarian company sued Boksiti, seeking compensation for lost profits of 891,000 euros with interest due to the unilateral termination of the ore purchase agreement. The ore purchase agreement was signed several months before the introduction of bankruptcy in Boksiti in 2013 and terminated after bankruptcy was introduced.

Vagonimpex was registered in Hungary in 2006 as a company for the sale of various goods. It has one employee, director Andras Raczko, as stated in Hungarian registries.

Čivović says that the Commercial Court should have paid the workers in 2021 when it issued decisions to return them to the first payment queue. According to him, the problem is that the decisions do not bear the seal confirming their finality (res judicata clause), which, he claims, proves that everything was a game to ensure that the money went to “certain Hungarians.”

Blažo Jovanić, the former president of the Commercial Court, was released from custody earlier this year by a decision of the Court of Appeals, allowing him to defend himself at liberty. He had been held in custody since May 2022.

On 29 December last year, the court approved the proposal put forth by his lawyer, Predrag Đolević, and upheld the decision of the High Court in Podgorica to accept bail totaling 768,000 euros in real estate provided by his family.

Jovanić is charged, among other things, with creating a criminal organization in 2015 that operated in Montenegro until April 2022. The organization included other accused individuals and legal entities, as well as several other unknown individuals whose goal was “to commit criminal acts of abuse of office for illicit gain, with the operation of the criminal organization planned for an unlimited period of time and based on the application of certain rules of internal control and discipline of its members.”

Jovanić and the other defendants are being tried before the High Court in Podgorica based on this indictment. The trial began in June 2023.

As the president of the Commercial Court, Jovanić simultaneously served as the bankruptcy judge for the largest companies in Montenegro – Podgorica Aluminium Plant, Boksiti Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada and others.

The Special State Prosecutor’s Office suspects Jovanić of illegally inflating the costs of bankruptcy proceedings using his position as the president of the Commercial Court, as well as his judicial role, with the assistance of certain bankruptcy trustees.

“Illicit financial gain was obtained by directing certain funds, at Jovanić’s order, from the account of the Commercial Court to the account of the bankruptcy debtor, ostensibly for the purpose of conducting the bankruptcy proceedings. Subsequently, this money was transferred to the accounts of members of this criminal group before the conclusion of the bankruptcy proceedings,” reads the decision to remand a part of this group into custody.

Lidl: We always comply with applicable laws

Lidl headquarters in Germany declined to comment on the situation with former employees of Boksiti, stating that they always adhere to applicable laws in all business activities.

They did not respond to inquiries regarding the opening of stores in Montenegro either.

“Montenegro is a retail market where Lidl’s concept of offering high-quality goods at the best prices resonates well with consumers. Therefore, Lidl is investing in potential store locations and warehouses in Montenegro. We kindly ask for your understanding, as at this moment we cannot comment on the extent of our activities, potential locations or possible opening dates,” Lidl told CIN-CG.

Lidl, they added, values transparent and reliable communication and will duly inform employees and stakeholders about the next steps.

The contract signed between Roaming Montenegro and Lidl states that the seller has committed not to construct, operate or manage any grocery stores, supermarkets, self-service stores or similar retail establishments with a sales area exceeding 500 m2 on its properties in Nikšić located within a radius of 1 km from the specified property, within three years from the conclusion of the contract. Furthermore, the seller will not permit third parties to construct, operate or manage such establishments on the mentioned properties.

“In case of breach of this obligation, the seller undertakes to pay the buyer a contractual penalty of 100,000 euros for each individual violation, without excluding the buyer’s right to claim damages, including lost profits,” states the contract obtained by CIN-CG under the Law on Free Access to Information through the MANS platform.

Where did Deripaska’s 17 million euros end up?

Rašo Čivović has been trying for years to determine the whereabouts of the alleged 17 million euros from Deripaska that were reportedly loaned to Boksiti a decade ago and which the Russian oligarch is now seeking in legal proceedings.

Čivović told CIN-CG that if this money had entered Rudnici boksita, the company would not have gone bankrupt because there would have been funds to repay the debt to CKB.

He requested this information from the new governor of the Central Bank of Montenegro (CBCG), Irena Radović, at the end of the year. However, the CBCG declined his request, stating that this information is confidential business information.

The court handling the trials of Medenica, Jovanović, Čađenović, Lazović, heads of drug cartels and other defendants accused of high-level corruption and organized crime is not functioning and rarely renders decisions

By Maja Boričić 

The Special Division of the High Court in Podgorica, responsible for adjudicating of corruption, organized crime and war crimes, has rendered only 19 judgments over the course of nearly four years.

These figures were disclosed to the Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) following a freedom of information request submitted to the High Court in Podgorica.

Out of the 19 judgments rendered between January 2020 to October of this year, within the division handling cases initiated by the Special Prosecutor’s Office, 11 resulted in convictions, five in acquittals and three in dismissals.

According to the report’s findings, the annual caseload ranged from 109 in 2020 to 150 cases last year. Last year saw only eight judgments being issued.

In addition to the alarmingly low number of judgments for the gravest criminal offences, the problem lies in the lengthy duration of trials, whereas the number of defendants is increasing each year.

The number of old cases is also on the rise. All of this could lead to breaches of the right to a trial within a reasonable timeframe, and in some cases, even to statutes of limitations. 

As of 12 October of the current year, the Special Division of the High Court had as many as 44 cases older than three years, as per statements from spokespersons of the Judicial Council who spoke to CIN-CG.

According to the report from the Judicial Council, at the beginning of last year, the High Court in Podgorica had 1,967 pending cases, of which 661 had lingered than three years. By the end of the year, that number had increased to 3,185 cases, with the number of older cases almost doubling to 1,008.

In addition to the inefficient handling of the most sensitive cases, the High Court in Podgorica was further compromised by a recent break-in at the evidence storage facility housing evidence for the most serious criminal offenses. The extent of the missing evidence and how much this situation will further complicate the handling of cases in that court remains to be seen.

The duration of proceedings is one of the main indicators of the efficiency of the judiciary in cases of organized crime and high-level corruption, emphasizes Valentina Pavličić, Montenegro’s representative before the European Court of Human Rights, speaking to CIN-CG.

Judicial authorities must make efforts to ensure trials are conducted within a reasonable timeframe, and excuses relating to case overload cannot be accepted. “It is reasonable to expect that applications will be lodged if someone has spent three years in detention without a first-instance judgment, provided that there is no contribution on their part to delaying the proceedings,” Pavličić underscores.

The representative before the Strasbourg court notes that the European Court of Human Rights (ECtHR) has reiterated in numerous decisions that “states are required to ensure the administration of justice promptly, as delays could jeopardize its effectiveness and credibility.”

Trials against officials either have not yet begun or are in their very early stages

The efficiency of the judiciary is exemplified by ongoing trials against leaders of the judiciary, prosecution and police, as well as other high-ranking officials, many of which either have not yet commenced or are in their initial stages.

The trial of Vesna Medenica, the former president of the Supreme Court and longtime Supreme State Prosecutor, has not yet begun at the High Court in Podgorica, despite the indictment being filed a year ago. The Pre-Trial Chamber of the High Court confirmed the indictment only in February of this year. The trial was supposed to start in May, but has been postponed several times. Subsequently, the proceedings against Medenica and her colleague from the Commercial Court, judge Milica Vlahović Milosavljević, have been separated from those of the other defendants. They are being tried by the panel presided over by judge Nada Rabrenović.

The Special Prosecutor’s Office filed charges against Medenica in October last year, accusing her of being part of a criminal organization created by her son, Miloš Medenica.

The former “first lady of the judiciary” is accused of facilitating court cases to end in favour of private companies and receiving bribes for doing so.

The criminal group allegedly formed by her son is also accused of cigarette smuggling, unauthorized production, possession and trafficking of narcotics, as well as exerting unlawful influence. 

Medenica was released from custody in November last year after spending just under seven months in detention. 

Her colleague, former head of the Commercial Court, Blažo Jovanić, began his trial only at the end of June this year, despite the indictment being filed in November last year. He is accused of leading a criminal organization that engaged in malpractice in bankruptcy proceedings at the court. He is being tried by a panel presided over by judge Zoran Radović.

Special State Prosecutor Saša Čađenović was arrested in December last year on suspicion of collaborating with the ‘Kavac Clan’. The indictment was filed with the High Court in June this year and was confirmed a few days ago. He is charged with the criminal offence of forming a criminal organization and four offences of abuse of office. The trial in this case is yet to commence.

The Special State Prosecutor's Office filed an indictment in early January this year against former national security officer Petar Lazović, Radoje Zvicer, police officer Ljubo Milović, and several other individuals. Lazović has been in custody since July last year, and the indictment in this case has not yet been confirmed. He has offered multimillion-dollar bail several times in exchange for freedom, but the court rejected it.

In March this year, the Special State Prosecutor’s Office filed an indictment with the High Court against six former executives of the Plantaže company, who are charged with the criminal offence of abuse of office in economic activity. The indictment has not yet been confirmed in this case either.

In the case involving the Abu Dhabi Fund, in which former high-ranking Democratic Party of Socialists (DPS) official Petar Ivanović is among the suspects, the prosecution has encountered setbacks. The indictment for abuse of office was announced multiple times, but it turned out that the investigation was remanded for reconsideration due to procedural errors by the prosecutors. The investigation was initiated in early 2021. Ivanović is accused of entering into several loan agreements with domestic companies from the Abu Dhabi Fund that failed meet loan eligibility requirements, resulting in a budgetary loss amounting to eight million dollars.

The Criminal Procedure Code provides that the prosecutor must immediately inform their immediate superior prosecutor (in this case, the Supreme Prosecutor) of the reasons why an investigation has not been completed if it is not concluded within six months. The immediate superior prosecutor will take necessary measures to conclude the investigation.

Although the inquiry in this case was initiated in 2019 and the investigation began only in early 2021, significantly exceeding the deadlines, the Supreme State Prosecutor was only recently informed about it, and the Prosecutorial Council requested a report on this case only in September of this year.

Judges refuse to go to High Court

The Special Division of the High Court currently operates with only six judges, which allows for the formation of just two panels. This further complicates the situation because, among other things, a judge who participated in the decision to confirm the indictment may not participate in the trial of the accused.

Several legal experts interviewed by CIN-CG have noted that the responsibility for the situation in the High Court lies with the president of the court, who bears the responsibility for scheduling judges, as well as with the Judicial Council, which allowed judges to be appointed to multiple courts, leaving unfinished cases for the most serious criminal offences.

In October, acting president of the Supreme Court of Montenegro Vesna Vučković sent a letter to the president of the Court of Appeal of Montenegro, Mušika Dujović, and judges of the Criminal Division of the Supreme Court, Seka Piletić, Milenka Seka Žižić and Zoran Šćepanović, asking them to consider the possibility of sending judges from these two courts to assist in the Special Division of the High Court in Podgorica: “The president of the Court of Appeal responded that none of the judges of this court were able to be sent to assist, and the same stance was taken by the judges of the Supreme Court,” sources from the Supreme Court told CIN-CG.

The Judicial Council has clarified that at present, judges from High Courts can only be temporarily reassigned to the High Court for a maximum period of one year, with their consent being necessary for this.

Pavličić, who is also a former judge of the High Court, explains that the organization and scheduling of work in the court are certainly defined by the court’s president.

Boris Savić, the president of the High Court, declined to respond to CIN-CG’s question about whether he considers himself responsible for the inefficient operation of the Special Division, and also refrained from addressing other questions concerning the functioning of the court.

“Practice shows that the current number of active judges is not sufficient, so preventive action should certainly have been taken to prevent this situation. We are talking about the most sensitive and perhaps the most urgent category of proceedings that require more than a formal approach,” says Pavličić.

She notes that it is precisely through the handling of cases of organized crime and corruption where the strength of the court’s authority, professional knowledge and procedural capabilities is demonstrated, ultimately leading to the resolution of such cases within a reasonable timeframe.

According to reports from the Judicial Council, the Special Division of the High Court each year resolves about 20 to 30 percent of cases from January 2020 to December 2022, with the fewest being resolved through judgments.

The Judicial Council’s report cites the insufficient efficiency due to factors such as the small number of judges, the pandemic and the large number of defendants and defence counsels in most cases, which requires additional time. It is also noted that last yea “three experienced judges” left the division.

The report failed to address any potential omissions made by judges

Additionally, statistics indicate that last year, the High Court sentenced individuals to imprisonment in only 45 percent of cases where penalties were imposed.

In 2021, the Special Division of the High Court had 138 ongoing cases, with 95 remaining unresolved, representing just under 69 percent. Likewise, within the High Court, only approximately 40 percent of resolved cases resulted in imprisonment.

In 2020, there were 109 cases in progress, with 81 remaining unresolved, or just over 74 percent. Once again, only about 44 percent of cases in the High Court resulted in imprisonment.

Court efficiency has deteriorated

In its Analysis of the Application of the Law on the Protection of the Right to a Trial within a Reasonable Time 2017-2022, Human Rights Action (HRA) concludes that the efficiency of the courts has significantly deteriorated in the period from 2017 to 2022.

The judiciary has failed to achieve the goal of reducing the number of backlog cases, as envisaged by the Action Plan for the Implementation of the Judiciary Reform Strategy. Instead of decreasing, the number of such cases surged by as much as 49.5 percent compared to the target.

They say that this deterioration was particularly evident in 2022, exacerbated by a vacancy rate of approximately 21 percent during 2021 and 2022.

“A careful analysis should explore whether other indicators may also suggest that the decline in efficiency is due to poor management of human resources and cases in the courts, compared to what was previously the case.”

HRA notes that compared to the population size, Montenegro still ranks second in Europe in terms of the number of judges, with even twice as many as the European average.

Although there are significantly more judges, it is evident that they are not well-distributed, nor efficient, especially in key cases.

No more hearings for the confirmation of indictments?

The amendments to the Criminal Procedure Code, currently under consideration in the Parliament, envisage that there will no longer be hearings for the confirmation of indictments, so as to prevent unnecessary delays in the proceedings.

According to the amended provisions, it is the obligation of the court to deliver the indictment to the accused and their defence counsel, who may provide written responses.

“The court shall render a decision on the confirmation of the indictment provided that the legally prescribed conditions are met. The accused and their defence counsel retain the right to appeal the decision on the confirmation of the indictment. Once the decision on confirmation is final, the indictment becomes legally binding.”

EU also warns of the lack of judgments

The so-called non-paper by the European Commission from June this year highlights that there is a need to improve the public perception of impunity for high-level corruption and organized crime, and that it is necessary to implement a more deterring, consistent and efficient sanctioning policy for the most serious criminal offences.

They emphasize that the track record of investigations and criminal prosecutions in high-profile cases have improved, but they are not accompanied by effective trials, and that there are almost no outcomes or convictions in these cases.

The 2022 report on Montenegro adds that data on the duration of proceedings are still not available, and that statistical information on the performance of the judicial system is not systematically analysed or used for management and policy-making purposes.