Efekti pandemije kovid-19 na crnogorsko pomorstvo: Pomorci zarobljeni, industrija pokošena

Svjetska pomorska industrija u 2020. godini zabilježiće pad od 4,1% kao posljedicu efekata pandemije koronavirusa – procjena je koju je krajem novembra iznio UNCTAD. Predviđanja stručnjaka ove stalne Komisije Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju sa sjedištem u Ženevi, gledano iz ugla Crne Gore i više su nego optimistična jer su koronavirus i mjere koje su za njegovo suzbijanje i kontrolu od sredine marta do danas preduzimale crnogorske vlasti, kod nas izazvali daleko, daleko gore efekte. Podatak da od sredine marta bukvalno niti jedan kruzer nije pristao u neku od naših luka dovezavši sa sobom turiste, da su crmogorske marine ljetos i u špicu nautičke sezone bile u najmanju ruku poluprazne, te da je država svojim često i nelogičnim postupanjem kada je karantin u pitanju pričinila brojne probleme našim pomorcima prilikom povratka sa brodova, kompletiraju sumornu sliku efekata pandemije na ovu granu privrede. Iz ugla naših oko 7.000 aktivnih pomoraca koji plove gotovo isključivo za strane poslodavce, Covidom obilježena 2020. godina bila je i još uvijek jeste izuzetno teška i izazovna. Na proljeće, dok se svijet tek upoznavao sa novim virusom i njegovim efektima, mnoge zemlje uvele su praktično potpuno zatvaranje granica za strane državljane i velike restrikcije u aviosaobraćaju, a što je problem redovnih smjena posada na brodovima i repatrijacije pomoraca učinilo jednim od gorućih pitanja za kompletnu pomorsku industriju. Računa se da u svijetu ima oko 2 miliona aktivnih pomoraca, a lockdown i teškoće sa smjenama posade učinili su da je čak oko 200.000 njih ostalo „zarobljeno“ na brodovima šrom svijeta i mimo isteka ugovorenih rokova za radno angažovanje. Zbog problema sa putovanjima i aviosaobraćajem, na brodovima koji su plovili, iste posade su bile već mjesecima. Neki pomorci u tim ranim fazama pandemije su na brodu neprekidno bili šest ili osam mjeseci, a bilo ih je čak koji su probili i “magičnu granicu“ od 12 mjeseci neprekidne navigacije. Biti mjesecima na komadu plovećeg čelika sa manje-više istih dvadesetak ljudi, odvojen od porodice i prijatelja, na pomorca ostavlja posljedice i u najnormalnijim uslovima, a kako se to na psihofizičko stanje u vanrednim okolnostima pandemije Covida-19 odražava, tek ostaje da se vidi u narednom periodu. Dodatni problem je i to što i ono malo vremena kad brod pristane u luci, pomorci sada zbog koronavirusa, najčešće ne mogu izaći u grad i time makar na trenutak “pobjeći“ iz naporne svakodnevice. Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje i to što je Međunarodna pomorska organizacija IMO napravila posebne protokole sa mjerama i procedurama za članove posada na sprečavanju zaraze Covidom-19, a formirala je i poseban Krizni tim za pomoć pomorcima prilikom repatrijacije, odlaska na brod ili u kriznim situacijama. Početkom decembra 75. Generalna skupština UN usvojila je “Rezoluciju o međunarodnoj saradnji u rješavanju izazova sa kojima se suočavaju pomorci kao rezultat pandemije Covid-19 za podršku globalnim lancima snabdijevanja“ kojom poziva države članice UN-a da pomorce odrede za ključne radnike i da sprovedu relevantne mjere kojima će omogućiti iskrcaj i ukrcaj pomoraca, te da im se obezbijedi nesmetani pristup medicinskoj njezi.

Primanja ostala ista, fokus nije na Evropi

Među svima koji su trpjeli posljedice pandemije bili su i mnogi pomorci iz Crne Gore, posebno oni koji su plovili kao tzv. bijelo osoblje na putničkim brodovima – kruzerima. Naši mediji tokom proljeća i prvih ljetnih mjeseci bili su puni dramatičnih svjedočanstava nekih od naših državljana koji su se kao članovi posade kruzera stavljenih u raspremu po raznim lukama svijeta, našli bukvalno u nekoj formi višemjesečnog zatvora jer nisu mogli biti repatrisani. Na povratak u zemlju čekali su mjesecima, a njihovi poslodavci u koordinaciji sa crnogorskom diplomatijom, dovijali su se na razne načine kako da te ljude vrate njihovim kućama. Ipak, i kada su se konačno dokopali granice svoje države, ovi pomorci ali i njihove kolege koji su se kući vraćali sa trgovačkih brodova gdje je sanitarni rizik višestruko manji nego na kruzerima, bivali su nerijetko i mimo rezona, zadržavani još po petnaestak dana u karantinima u Crnoj Gori. Javnost još pamti proteste i skoro, pa pobune, koje su povremeno izbijale zbog loših uslova u tim karantinima među repatriranim pomorcima, posebno u onome na Vučju i djelimično onom u Igalu. Sve to međutim, postepeno se prevazilazilo i sređivalo, do mjere da je odlazak i povratak sa broda danas nešto malo manje problematičan.

„Ukrcaj i iskraj i dalje je otežan u odnosu na regularne okolnosti prije korone. Poredeći prve mjesece pandemije, sada je situacija nešto lakša jer je više PCR laboratorija za testiranje, mnoge države su uvele olakšanu proceduru prelaska granice prepoznajući važnost pomoraca kao radne snage od posebnog značaja za svjetsku ekonomiju, međutim i dalje ostaju razna ograničenja koje propisuju aviokompanije, osiguranje i slično. Prosječni troškovi ukrcaja ili iskrcaja pojedinačnog pomorca sada su 100% veći od vremena prije korone, pa se brodari odlučuju da odjednom mijenjaju veći broj članova posade, jer slanjem sa ili na brod većeg broja ljudi odjednom, smanjuju svoje troškove. Zbog toga se i dalje dešava da povremeno pomorci na iskrcaj sa broda čekaju i po nekoliko mjeseci nakon isteka ugovora“, kazao je „Vijestima“ kapetan duge plovidbe Janko Milutin iz Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore i agencije za ukrcaj pomoraca „Seamonte“ iz Kotora.

On je istakao da se korona kriza na sreću, do sada nije toliko puno odrazila na primanja pomoraca koja su ostala manje-više nepromijenjena. Ipak, budući da je trenutno svjetska trgovina više orijentisana na pacifički region, nego na rute ka Evropi, brodari više traže posade iz tog regiona jer im je jednostavnije i jeftinije da ih rotiraju na svojim brodovima koji operišu u tom dijelu svijeta, nego da na njih šalju pomorce iz Evrope. 

„Sa druge strane brodari čiji su brodovi u ovom dijelu svijeta, više odgovara da imaju posade iz Evrope, pa tako imamo i upita da pošaljemo kompletne posade iz Crne Gore, što međutim, nama nije baš jednostavno jer mi ovdje skoro da i nemamo npr. kormilara, mazača i drugih sličnih nižih zvanja“, objašnjava Milutin. Sa druge starne, našim pomorcima koje je pandemija Covida-19 zatekla kod kuća, na početku je bilo možda još i teže jer su za neodređeno vrijeme ostali bez mogućnosti da se ukrcaju na brod i zarade koru hljeba svojim porodicama.

Studija američkog Univerziteta Kornel naime, pokazala je da je tokom prvih mjeseci pandemije od marta do juna kada su najstrože restrukcije i mjere prevencije bile na snazi, evidentiran do sada nezabilježen pad obima pomorskog saobraćaja u svijetu i to kod bukvalno svih segmenata svjetske pomorske industrije. Pad je iznosio od 5,62% do 13,77% za kontejnerske brodove, do 3,32% kod brodova za rasute terete, 9,27% za tankere, te od 19.57% do čak 42,77% putničke brodove. Anketa koju je sa predstavnicima 200 vodećih svjetskih brodarskih kompanija sredinom oktobra sprovela međunarodona advokatska kompanija DWF, pokazala je da je čak 63% anketiranih pretrpjelo negativne ekonomske posljedice zbog korone i raznih lockdown mjera širom svijeta, dok se čak 60,5% anketiranih izjasnilo da je zbog toga moralo da smanjuje broj zaposlenih.

Evropska agencija za pomorsku sigurnost EMSA objavila je da je za prvih deset mjeseci 2020. uslijed Covid-19 pandemije, broj uplovljavanja brodova u luke država EU smanjen 14% u odnosu na lani, pri čemu su najteže pogođene Španija, Slovenija, Hrvatska i Island, a sektor industrije koji bilježi najveći pad su putnički brodovi - kruzeri, trajekti i ro-ro brodovi na redovnim linijama.

Crnogorski pomorci poput drugih svojih kolega u svijetu, suočili su se sa dodatnim finansijskim izazovima jer je veći broj stranih kompanija koje su im poslodavci, zbog ekonomskih efekata korona krize i smanjenog obima prometa u globalnoj trgovini koja se 80% odvija morskim putem, bili primorani da preduzimaju niz mjera štednje i kresanja operativnih troškova. Tako su mnoge kompanije dio svojih brodova stavile van upotrebe, a dio njih je jednostavno, krenuo sa otpuštanjima jer se bukvalno borio za goli opstanak, kao što je to npr. slučaj sa kompanijom „Bourbon Offshore“ na čijim je tegljačima, suplajerima i sličnim plovilima za podršku naftnoj industriji, plovio jedan značajan broj naših pomoraca.

Kruzing industrija

Najteže pogođena kovidom svakako je svjetska kruzing industrija čijih je preko 90% kapaciteta bukvalno zaustavljeno već mjesecima, jer zbog pandemije turističkih krstarenja u svijetu gotovo da nigdje nema. Stoga su te kompanije da bi smanjile troškove, proteklih mjeseci u rezališta poslale veći broj svojih nešto starijih kruzera, a sa time je barem u dogledno vrijeme, ukinut i veliki broj radnih mjesta za pomorce i bijelo osoblje raznih profila koje je bilo angažovano na tim brodovima. Korona je, kada je crnogorska pomorska privreda u pitanju, najpogubnije djelovala upravo na kruzing kao jedan od njenih do sada najbrže rastućih segmenata. Podatak da je najprometnija crnogorska kruzing Luka Kotor, ove godine od planiranih čak 560 dolazaka brodova na kružnim turističkim putovanjima, do 16. marta kada je uvedena zabrana uplovljavanja kruzera u Crnu Goru, zabilježila dolazak samo 9 manjih brodova u prvom tromjesečju, najbolje pokazuje razmjere katastrofe koja je pogodila ne samo preduzeće Luka Kotor AD, već i sve ostale segmente lanca pružalaca usluga u kruzingu.

Umjesto očekivanog ukupnog prihoda od 4,6 miliona eura u 2020, Luka Kotor je na kraju trećeg kvartala zabilježila gubitak u iznosu od 1,4 miliona eura, sa izvjesnošću da će minus do kraja godine samo još dodatno narasti. Gubitke Kotora u kruzingu nije popravio ni učinak u jahtingu, jer je od 2020. očekivanih ukupno 1.600 dolazaka jahti, do početka septembra u marinski dio luke podno zidina Starog grada, uplovilo samo oko 120 jahti. Na novac koji je zbog nedolaska kruzera izgubila Luka Kotor, dodaju se i ogromne sume koje su izgubili i svi drugi uključeni u lanac kruzing industrije u Crnoj Gori – počev od države koja ubira tzv. svjetlarinu (naknadu za koriščenje pomorskih puteva) i druge takse, preko pomorskih agenata, pružalaca usluga pilotaže i tegljenja brodova, snabdjevača, organizatora izleta, autobuskih prevoznika koji voze putnike sa kruzera na izlete, turističkih agencija.... O kojem obimu izostanka posla se radi, najbolje pokazuje poređenje sa 2019. kada je u Crnu Goru došlo 490 kruzera koji su pritom doveli skoro 650.000 putnika.

„Gruba procjena je da je samo od nedolaska oko 500 ovogodišnjih kruzera, u direktnim prihodina izgubljeno najmanje 25 miliona eura i najmanje još toliko u prihodima koje bi od tih brodova i putnika sa njih ostvario lanac drugih pružalaca usluga i ugostitelja. Koliko je kruzing značajan za našu ekonomiju pokazuju indirektno i bukvalno stotine poziva od ugostitelja trgovaca, prevoznika, turističkih agenata koje svakodnevno dobijamo i svi oni žele odgovor samo na jedno pitanje – kad će kruzeri ponovno da krenu. Lično mislim da bi se to ipak moglo dogoditi u narednih nekoliko mjeseci“, kazao je „Vijestima“ vlasnik i direktor pomorske agencije Allegra Montenegro iz Bara, Mihailo Vukić.

Gubici se u ovogodišnjem kruzingu u našim lukama mjere sa desetinama miliona eura, pa ne čudi što se svi koji su uključeni u taj biznis trude da kruzere, kada već nisu u upotrebi i ne dovoze goste, dovedu i stacioniraju u nekoj od naših luka u periodu kada su oni u takozvanoj raspremi. Zavisno od toga da li je u tzv. hot ili prologned lay up statusu (raspremi na kraći ili produženi rok trajanja), odnosno od toga koliki je broj članova posade zadržan na brodu, operativni troškovi za vlasnika samo jednog velikog kruzera, kreću se od 1 do 3 miliona dolara mjesečno. Od toga su najveći trošak plate posade, ali nije zanemarljiv ni ostatak izdvajanja koja završavaju u džepovima operatera luka, privrede i indirektno, budžetima država u kojima se raspremljeni brod nalazi. Trenutno je oko 95% svjetske kruzer flote u raspremi, od čega se u evropskim lukama nalazi preko stotinu brodova, pri čemu je više od polovine njih zaustavljeno u raznim lukama na Mediteranu. U tome je i Crna Gora pokušala da dođe do „svog dijela kolača“ pa je tako krajem novembra u Luku Bar stigao prvi kruzer koji se kod nas stavlja u tromjesečnu raspremu – brod „Norwegian Spirit“ norveško-američke kompanije Norwegian Cruise Line. Da se i ovdje nešto više postigne međutim, opet se kao barijera možda i jača od Covida, pojavljuje tradicionalna rigidnost i nefleksibilnost crnogorske državne administracije i međusobna neusaglašenost relevantne legislative.

Jahting najbolje prošao

Još jedan segment crnogorske pomorske privrede kojeg je korona ove godine bukvalno pokosila su turistički i izletnički brodići kakvih nekoliko desetina tokom ljeta vozi turiste na kraće izlete po Crnogorskom primorju. Ove godine većina tih plovila nije uopšte ni izlazila na more, a njihovi vlasnici ostali su praznih džepova jer turista gotovo da nije ni bilo. Jedini od tih plovila koji je imao nešto posla, bio je izletnički brod „Katica“ iz Tivta koji je odradio tek dvadesetak vožnji po Boki sa grupama stranih turista, prvenstveno iz Ukrajine. Pri tome je zbog mjera na sprečavanju širenja korone, ovaj brod kapaciteta 370 putnika, primao znatno manje ljudi – maksimalno do 90, a što se opet sve na kraju odrazilo na smanjenje prihoda za njegovog vlasnika.

Iako i oni bilježe drastično smanjenje prometa u odnosu na lani, utisak je da su srazmjerno najmanje gubitke od korone od cijele crnogorske pomorske privrede, imali u jahtingu. „Jahti smo ove godine imali manje nego lani, ali stanje u tom segmentu naših usluga nije bilo toliko loše koliko smo očekivali da će biti. Ipak su rezultati koje smo ostvarili u agenturi jahti ove godine bili iznad naših očekivanje jer je tih brodova došlo više nego što smo se nadali“, ističe Vukić.

Vodeće crnogorske marine poput Porto Montenegra, Portonovog i marine u Baru u proljećnim mjesecima tokom potpunog lockdowna, sprovele su niz inovativnih i proaktivnih mjera i programa obuke svog osoblja i osmišljavanja protokola za dolaske i opsluživanje jahti u uslovima povećanog zdravstveno-sanitarnog rizika. Iako se ovogodišnji rezultati našeg nautičkog turizma ne mogu ni primaći prošlogodišnjima kada je bilo 4.775 dolazaka jahti i 28.562 turista na njima, ipak je stanje u našim marinama ljetos za vrijeme špica nautičke sezone bilo malo manje depresivno nego u luci Kotor gdje tada nije bilo niti jednog kruzera. Tako je u marini Luštica Bay u avgustu bilo popunjeno 70% njenih trenutno raspoloživih kapaciteta od 85 vezova, dok je u najvećoj marini u Crnoj Gori – tivatskom Porto Montenegru kapaciteta 450 jahti, zauzetost vezova u avgustu bila 72%. Ipak, i ove podatke treba uzeti sa dozom rezerve jer u menadžmentu tih marina kao zauzete, računaju i vezove koji su dati u dugoročni zakup, bilo da se na njima u datom momentu nalazi vezana jahta ili ne. Razlika je ipak, veoma značajna jer kada je brod zapravo u marini, posljedično rastu i popratni ekonomski efekti od njegovog boravka kroz troškove koje on tu ostvaruje kroz snabdijevanje, plaćanje raznih uluga i potrošnju svoje posade, a sve to izostaje kada jahta ne boravi na zakupljenom vezu koga u menadžmentu marine, formalno vode kao „zauzet“.

„Naš godišnji occupancy (zauzetost) po broju vezova u 2020. je 70% što je čak bolji rezultat nego lani kada smo imali 68%. Ovakav skor je postignut zbog produžavanja ugovora većine brodova koji su vezani u Porto Montenegru kao njihovoj matičnoj luci, čime je postignuto i povećanje prosječnog vremena zadržavanja jahti u našoj marini sa 51, na 105 dana“, kazao je „Vijestima“ senior PR i marketing menadžer Porto Montenegra Danilo Kalezić. On ističe da su ove godine u tu marinu više dolazili veći brodovi, pa je tako i prosječna dužina jahti koie su ove godine uplovljavale u Porto Montenegro „porasla“ na 22 metra, sa prošlogodišnjih 21 metar.

Siniša LUKOVIĆ