Warning: usort() [function.usort]: Array was modified by the user comparison function in /home/content/96/12044996/html/wp-content/plugins/custom-sidebars/inc/class-custom-sidebars.php on line 773

MEDICINSKI OTPAD I DALJE OZBILJAN PROBLEM U CRNOJ GORI: Otrov vreba i iz fioke

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome, a više od hiljadu tona medicinskog otpada još je izvan nadzora

 

„Kada mi je majka umrla od kancera, nijesam znao šta da radim sa gomilom neiskorišćenih ljekova. Prijatelj mi je rekao da ih ubacim u kesu i pomiješam sa pastom za zube. Rastvorene, bacio sam ih u WC šolju. Nijesam htio da ih nosim u apoteku, da zarađuju na mojoj muci”, ispričao je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Podgoričanin koji je želio da ostane anoniman.

On je jedan od brojnih koji u svojim domovima imaju male, ali opasne deponije farmaceutskog i drugog medicinskog otpada – ljekove sa isteklim rokom trajanja, stare toplomjere, aparate za mjerenje pritiska sa živom kao i druge otrovne materije.

Medicinski otpad može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi – infekcije, zaraze, povređivanje, trovanje, zagađenje zemljišta i podzemnih voda. Nadležne institucije u Crnoj Gori nijesu uradile dovoljno na podizanju svijesti građana o značaju pravilnog odlaganja, ne samo farmaceutskog, već svih opasnih vrsta medicinskog otpada, pokazalo je istraživanje CIN-CG.

Na to ukazuju i izvještaji  Ekološke inspekcije i nevladinih organizacija koje godinama registruju slučajeve miješanja medicinskog i komunalnog otpada. Dio civilnog sektora, upozorava i na netransparentnost i mogući kriminal.

Pored farmaceutskog, u opasne spadaju i infektivni, hemijski, patoanatomski, citotoksični i oštri medicinski otpad. Prema tumačenjima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), to su ljudski organi i tkiva, krv i tjelesne tečnosti, ekskreti i sekreti, ljekovi i ostali preparati, brisevi, gaze, zavoji, igle, skalperi, lancete i drugi oštri instrumenti, kao i ostaci poslije medicinske, stomatološke, farmaceutske ili slične prakse, istraživanja, obrade, zaštite i uzimanja krvi za transfuzije. Sve to može dovesti do inficiranja osobe koja sa ovim otpadom dođe u kontakt.

Čak 80 odsto opasnog medicinskog otpada u državnim zdravstvenim ustanovama čini infektivni. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom, godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome.

U Državnom planu upravljanja od 2015. do 2020. godine piše da je količina generisanog medicinskog otpada u Crnoj Gori 2.148 tone godišnje. Od toga je 874 tone opasnog, uglavnom infektivnog.

U istom dokumentu se, međutim, procjenjuje da je količina ukupnog otpada veća za 50 odsto, što znači da iznosi oko 3.300 tona. Izvan kontrole je praktično, više od hiljadu otpada koji nastaje u privatnim klinikama, stomatološkim ambulantama, staračkim domovima.

Iako je planom najavljeno da će do kraja ove godine utvrditi količine medicinskog otpada kod privatnih zdravstvenih ustanova, iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanje da li su to i učinili. Oni tvrde da se medicinski otpad iz državnih zdravstvenih ustanova ne miješa sa komunalnim i da se odlaže na zakonom propisan način. Takođe dodaju i da je prvih šest mjeseci ove godine obrađeno je oko 180 tona medicinskog otpada iz državnih zdravstvenih ustanova, što odgovara i ranijim prosječnim godišnjim količinama od oko 400 tona.

Prema podacima iz Nacionalne strategije o upravljanju otpadom do 2020. godine Klinički centar Crne Gore je najveći generator sa 722 tone medicinskog otpada godišnje. Od toga, 182 tone je opasno.

Nedovoljni materijalni i ljudski resursi, nedostatak saznanja o zdravstvenim rizicima, slaba i neadekvatna skladišta i kontrola, najčešći su problemi u upravljanju medicinskim otpadom, piše u Državnom planu. „Obučenost osoblja za razvrstavanje otpada, iako je više puta sprovedena obuka i dostavljena pisana uputstva, nije na zadovoljavajućem nivou. Zbog toga je u narednom periodu potrebna dodatna obuka i postavljanje pisanih procedura na svakom mjestu nastanka opasnog otpada“, stoji u ovom planu.

Za razliku od sagovornika CIN-CG, građani ne bi  trebalo da medicinski otpad bacaju u smeće, ili kanalizaciju, već odnesu u najbližu apoteku, koja ne bi smjela da ih odbije. Iz Montefarma su CIN-CG-u kazali da je riječ o dobroj praksi, ali je Ministarstvo zdravlja nadležno da to predloži i kao zakonsku normu.

Mini istraživanje CIN-CG govori da se praksa u podgoričkim apotekama razlikuje. U Montefarmovoj (državnoj) apoteci su novinarki, kada je u svojstvu građanke pitala da li da kod njih donese ljekove koji joj nijesu potrebni, rekli da može, ali kada u smjeni bude šefica. U jednoj privatnoj apoteci u centru grada kategorično su odbili: „Ne, zašto biste nama donosili ljekove?”. U susjednoj, takođe privatnoj, ljubazno su objasnili da trenutno nemaju gdje da skladište te ljekove, ali će to biti moguće od Nove godine. Samo u jednoj privatnoj apoteci su rekli da možemo donijeti ljekove, ali i savjetovali da ih, svakako, ne bacamo u smeće, već u WC šolju!

Rukovoditeljka skladišta za ljekove u Montefarmu Vera Dabanović je za CIN-CG objasnila da apoteke ne smiju da opet puste u prodaju ljekove koje im vrate građani. Ona kaže da bi i privatne apoteke morale da poštuju to pravilo. Montefarm ima 54 apoteke koje sakupljaju i čuvaju farmaceutski otpad do kraja godine. Dio se vraća dobavljačima, sa kojima imaju sporazume, prije ili nakon isteka roka upotrebe lijeka, a ostalo skladišti u privremenom depou.

Inspekcija piše prijave

Ekološka inspekcija je u posljednje tri godine pokrenula sedam prekršajnih postupaka. Uprava za inspekcijske poslove je odbila da dostavi zapisnike o nadzoru, tvrdeći da bi njihova objava prouzrokovala veću štetu od interesa javnosti da to zna, kao i da bi to bilo nezakonito, jer su „postupci još u toku “.

Iz odgovora Ekološke inspekcije se, međutim, može zaključiti da nije okončan samo jedan postupak: „Nadležni sudovi za prekršaje su u četiri postupka novčano kaznili pravna lica i odgovorne osobe, a za dva donijeli oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza”.

Zakonom o upravljanju otpadom su predviđene novčane kazne za prekršaje, za odgovorne osobe od 30 do 2.000 eura, a za kompanije i ustanove od 1.000 do 40.000 eura. U Inspekciji navode da su prekršajne postupke pokrenuli, jer su zdravstvene institucije miješale medicinski sa komunalnim otpadom. Riječ je o jednoj privatnoj poliklinici, dvije privatne stomatološke ordinacije i jednoj državnoj bolnici. Šest prijava bilo je protiv privatnih i jedna protiv javne zdrastvene ustanove.

Inspektori, ipak, na terenu primjećuju da raste broj ustanova koje prihvataju i primjenjuju proces pravilnog odvajanja i pakovanja opasnog otpada. U toku 2017.godine, upoznali su ustanove sa propisanim načinom odlaganja proizvoda koji sadrže živu, kao i sa odredbom da će od 2020. godine njihov uvoz biti zabranjen.

U toku je izrada sistematizacije Uprave za inspekcijske poslove, u kojoj je planirano povećanje broja ekoloških inspektora. Od predviđenih 21, sada ima osam inspektora, dok ih je ranije bilo i manje.

Nikitović: Neki traže lažne potvrde

Zoran Nikitović

Najveći dio opasnog otpada preuzimaju Ekomedika DOO i „Hemosan„ iz Bara. Konzorcijum Ekomedika i OMPeco je 2011. godine dobio dozvolu od Vlade da 15 godina obrađuje oštri i infektivni medicinski otpad. Za MANS je ovaj monopol ukazivao na kršenje tenderske proceure i zakona, ali tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za postupak „zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti“.

U Crnoj Gori, kao ni na prostoru bivše Jugoslavije, ne postoji postrojenje za obradu farmaceutskog, hemijskog (živa) i nuklearnog otpada, već ga barska kompanija  „Hemosan” izvozi u zemlje EU, najčešće u Austriju. Za prethodne tri godine kompanija je izvezla oko 100 tona farmaceutskog i 38 tona hemijskog otpada.

I direktor „Hemosana” Zoran Nikitović upozorava da je sve što ima svojstvo lijeka opasan otpad:

„Država mora jasno da reguliše da je onaj ko je prodao aparat ili lijek, dužan i da ga prihvati. Cijena lijeka i aparata koje građanin plaća, uključuje i njegovo zbrinjavanje nakon korišćenja”. On tvrdi da se ne isplati praviti centre za obradu takvog otpada u Crnoj Gori: „Mi smo mala zemlja, a filteri u spalionici kakvu ima Beč koštaju i do 15 miliona eura”.

Nikitović priznaje da je bilo zahtjeva da neko baci otpad ko zna gdje, a od njih dobije potvrdu da im ga je predao, navodeći da tako nešto nikada nije, niti bi prihvatio. On, međutim, nije želio da precizira ko je to tražio od njega. Iako kaže da država ima povlašćene cijene u odnosu na ostale, ističe da nemaju uzvratnu pomoć.

„Ovakva firma vani dobija milionske sume od države da bi se razvijala i prerađivala otpad, a mi nijesmo dobili ni euro”, kaže Nikitović. Cijene prihvata i izvoza, poslovna su tajna, ali to što plaća država, kako kaže „nijesu ozbiljne pare”.

„Montefarm nema velike količine, to je nekoliko tona, odnosno par desetina hiljada eura”, naveo je on.

Centri za obradu infektivnog i oštrog otpada formirani su u Podgorici i Beranama. Za sada se neće formirati u drugim opštinama, jer su prikupljene količine još manje od projektovanih.

Ekomedika je, u toku 2017. sakupila i obradila 416,526,97 kilograma otpada. U prvih devet mjeseci bilo je oko 275 tona. Ugovorom su obavezani da ga sakupljaju, transportuju, obrađuju i sterilišu, nakon čega bi trebalo da nastaje materijal karakteristika miješanog komunalnog otpada, koji se odlaže na sanitarnu deponiju. Može se, navodno, koristiti i kao gorivo, ali u Crnoj Gori nema takvih primjera. Ugovorom o koncesiji je predviđeno da se konzorcijumu plaća 1,85 eura po kilogramu dok količine medicinskog otpada ne premaše 654 tone godišnje.


Ima razloga da se ispita postojanje ekokriminala

U analizi morfološkog sastava koju je uradila nevladina organizacija Ozon sa civilnim organizacijama regiona, na gradskim deponijama u Podgorici, Kotoru , Beranama i Pljevljima, u četiri sezonska mjerenja svaki put nađen je i medicinski otpad.

Direktor Ozona Aleksandar Perović za CIN-CG kaže da to ukazuje kako sistem nije kvalitetno zatvoren, jer je zakonom zabranjeno miješanje komunalnog sa drugim vrstama otpada, zato što se cijela smjesa pretvara u opasni.

„Još veći je problem što nema preciznih podataka o generisanim količinama na nivou države, što upućuje na sumnju u različite koruptivne i i druge nezakonite aktivnosti, pa ima prostora za ispitivanje elemenata organizovanog ekokriminala”, istakao je on.

I zemlje regiona imaju slične probleme, ističe  Perović, mada neke od njih, poput Srbije, shodno veličini imaju i veći broj različitih postrojenja za tretman medicinskog otpada.

„Nažalost, čini se da se upravljanje medicinskim otpadom svuda radi uz određeni nivo tajnosti. To nije dobro upravljanje, niti odraz transparentnosti, što bi moralo biti obavezno u ovakvim poslovima“, naveo je on.

U Crnoj Gori nerijetko se, podsjeća Perović, ljekovi sa isteklim rokom odbacuju i u kontejnere za smeće. Dešava se da u naseljenim mjestima gori vatra iz njih, što govori o nerazumijevanju problema i opasnosti.

„Bilo bi očekivano da se institucije sistema ozbiljnije bave ovim problemom, da se građani uključuju u javne kampanje i uspostavi sistem prikupljanja i upravljanja medicinskim otpadom, ali jasno je da je lopta prebačena u dvorište koncesionara, koji bar kako mi to doživljavamo, nema kapacitet da zaokruži sistem na ozbiljan način“, zaključio je Perović.

 

EU: Nema napretka

U okviru poglavlja 27 pregovora sa Evropskom unijom koje je nedavno otvoreno, upravljanje otpadom prepoznato je kao jedan od najvećih ekoloških problema.

U izvještajima Evropske komisije (EK) se ne pominje posebno medicinski otpad. Ali, navodi se da je u oblasti upravljanja otpadom Crna Gora djelimično usklađena s pravnom tekovinom EU, te da u „izvještajnom periodu nije ostvaren napredak”.

Evropska komisija konstatuje da su potrebni “značajni napori” u sprovođenju nacionalnog plana i strategije, a opštine bi trebalo da riješe problem privremenih deponija.

„Potrebno je hitno djelovati da bi se uspostavila infrastruktura za odvojeno prikupljanje i reciklažu otpada i obezbijedili adekvatni finansijski i ljudski resursi, između ostalog i za aktivnosti inspekcije“, dodaje se u izvještaju, za period od oktobra 2016. godine do februara 2018. godine.

 

Živa, olovo , arsen…

Infektivni otpad je pribor iz mikrobioloških laboratorija, oprema i materijal koji je bio u kontaktu s krvlju i ostalim izlučevinama infektivnih pacijenata, uključujući hirurške zahvate i obdukciju, ostatke od dijalize, infuzije, transfuzije, izolacije bolesnika, rukavice i sve ostalo predvođeno za jednokratnu upotrebu.

Hemijski otpad sadrži toksične ili opasne hemikalije, uključujući i fiksir, razvijač i slično. Materijali sa visokom koncentracijom teških metala predstavljaju podkategoriju opasnog hemijskog otpada. U to se ubraja živa iz razbijene medicinske opreme, a u visokom procentu nalazi se i u otpadu stomatoloških ordinacija, zatim kadmijum iz baterija, olovo, arsen…

Oštri otpad su korišćene i potencijalno zaražene igle, lancete, štrcaljke i skalpeli.

Citotoksični otpad nastaje zbog primjene, proizvodnje i pripremanja ovih farmaceutskih preparata, uključujući primarnu ambalažu i pribor.

Farmaceutski otpad su svi ljekovi, uključujući i primarnu ambalažu i pomoćne materije, koji su postali neupotrebljivi zbog isteklog roka upotrebe, rasipanja ili neuslovnog čuvanja.

 

Kuda sa djelovima tijela

Evidencije medicinskog otpada nije zadovoljavajuća, a nema adekvatnog prostora za odlaganje oko šest tona patoanatomskog otpada, piše u oktobarskom izvještaju o realizaciji državnog plana za prošlu godinu. Patoanatomski otpad su dijelovi tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente…

U Izvještaju MORT-a ističe se da su sa obrađenih oko 400 tona medicinskog otpada godišnje obuhvaćene samo državni domovi zdravlja, opšte bolnice, KBC CG, Zavod za hitnu medicinsku zaštitu, Zavod za transfuziju krvi, Institut za javno zdravlje i „Montefarm“. „Nijesu uzete u obzir količine otpada koje se proizvode i sakupe iz privatnih zdravstvenih ustanova, apotekarskih ustanova, staračkih domova i dr.“

Koncesionari prilikom preuzimanja primijećuju da ambalaža  za  infektivni  otpad  većinom  nije  zadovoljavajućeg  kvaliteta,  privremena  skladišta infektivnog otpada nijesu adekvatna, a pojedine ustanove ne mjere količine koje predaju.

Ministarstvo  najavljuje jednobrazna uputstava za razvrstavanje otpada, dodatnu edukaciju na svim nivoima zdravstvene zaštite, a razmotriće i mogućnost reciklaže.

 

Maja BORIČIĆ

No Comments

Post A Comment