MUZEJI I GALERIJE PRIREDILI KAPITALNI SKANDAL: Falsifikati na izložbi Dada Đurića

Ćerka Dada Đurića Amarante Szidon tvrdi da su na podgoričkoj izložbi ovog slikarskog velikana prezentovani i falsifikati. Iz Muzeja i galerija to osporavaju, dok galeristi i slikari tvrde da su lažnjaci postali uobičajena stvar 

 

Jezivi lažnjak, tako je neke od radova koji su prezentovani na izložbi jednog od najznačajnijih slikara 20. vijeka Miodraga Dada Đurića, prokomentarisala njegova ćerka Amarante Szidon.

Izložba Đurićevih radova otvorena je u JU Muzeji i galerije u Podgorici, sredinom protekle sedmice. Szidon u pismu koje je uputila Muzejima i galerijama, Ministarstvu kulture i na adrese više pojedinaca, a u koje je Monitor/CIN CG imao uvid, upozorava na brojne falsifikate slika na izložbi, koji su predstavljeni u katalogu koji prati izložbu. Ona od Muzeja i galerija traži da se više od deset radova ukloni sa izložbe i kataloga. Posebno insistira na radovima – na dva kolaža iz 1996. godine, koji su u katalogu prezentovani na stranicama 26 i 27.

Szidon, koja navodi da je testamentom ovlašćena da se brine o slikarevoj ostavštini, tvrdi da je katalog izložbe na kome je uočila problematične radove na uvid dobila samo dan prije otvaranja.

,,Koristim priliku da se zahvalim, posebno kolekcionarima, koji su za ovu priliku ustupili djela iz svojih kolekcija, i svima nama priuštili nezaboravan događaj’’, navodi se u uvodnoj riječi kataloga koju potpisuje direktor Muzeja i galerija Sead Đokaj. Na naše pitanje o zamjerkama koje su upućene, iz Muzeja i galerija kažu: ,,Porodica Dada Đurića je blagovremeno obaviještena o izložbi, a njegova kćerka Amarante o nalazima eksperata iz oblasti grafologije i istorije umjetnosti, koji su nedvosmisleno utvrdili da je riječ o autentičnim djelima Dada Đurića. Renome kustosa izložbe, kolekcionara, ranijih vlasnika, nalazi grafologa i istoričara umjetnosti, ali i odnos dubokog uvažavanja prema imenu i djelu Dada Đurića garantuju da u čitavoj organizaciji i postavci nije moglo biti toliko katastrofalne greške da se na izložbi pojavi falsifikat. Od svih Dadovih djela koja su izložena, tri pripadaju Muzejima i galerijama Podgorice, a ostala su iz kolekcija renomiranih kolekcionara i dio iz kolekcije porodice Đurić sa Cetinja.
Sve ostalo je na nivou spekulacija i ličnih odnosa među Dadovim nasljednicima, u što ne želimo da se upuštamo”.

Aleksandar Čilikov

Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov odbio je da za Monitor i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN­-CG) komentariše ovaj slučaj. On je za Muzeje i galerije, sredinom maja, napisao izvještaj u kome nakon pregledanih radova konstatuje: ,,Po pregledu gore navedenih radova i nakon konsultacije sa dijelom njihovih vlasnika, a i na osnovu ličnih saznanja, utvrdio sam da su u pitanju autentični radovi’’.

,,Napominjem da sam izuzetno zadovoljan kvalitetom i postavkom predmetne izložbe koja predstavlja jedan od kapitalnih državnih projekata iz oblasti prezentacije vrhunske likovne kulture. Iako ovu analizu smatram primarnom, raspolažem sa dovoljno podataka i informacija koje jasno određuju sporne radove kao autentične’’, ističe Čilikov u svom izvještaju.

Ovo nije prvi put da se autentičnost radova na nekoj izložbi dovodi u pitanje. Tokom organizovanja retrospektive crteža velikog slikara u Beogradu 2010. sam umjetnik je otkrio da je jedan od 14 crteža kopija njegove slike Biciklista. Đurić je, pisala je tada Politika, u njemu prepoznao ruku nekog drugog slikara iz Crne Gore za koga je čuo da povremeno radi falsifikate urađene prema njegovim ranijim radovima.

,,Dosta ljudi se bavi ovim poslom nelegalno. Ne uzima slike iz galerija, od autora lično ili njegove porodice, već radi na sivo, nabavlja slike iz gepeka. Nažalost, Dado nije jedini umjetnik čija se djela falsifikuju. Ljudi se danas plaše da kupe Lubardine slike, jer je teško naići na original. Oni koji ih kupe, zaista vjeruju da je u pitanju autentično djelo, jer se ne razumiju’’, kaže za Monitor/CIN CG galerista  Gajo Vojvodić.

Slikar Đuro Prijić, sin Aleksandra Prijića, godinama upozorava na falsifikate. Za Monitor/CIN CG kaže da je do sada pronašao 12 lažnih djela svoga oca.

,,Odgovora od nadležnih nema. Dočekao sam da me pitaju otkud mi pravo da se miješam u ekspertizu umjetničkih djela, iako sam, kao njegov sin i nasljednik, odgovoran za očuvanje lika i djela Aleksandra Prijića’’. Ne bi me čudilo da falsifikuju radove Dada Đurića, pa to isto rade i sa Cvetkom Lainovićem. To je javna tajna’’.

Vojvodić navodi da je posebno opasno kada muzeji prave izložbe iz privatnih kolekcija, što je bio slučaj i ovom prilikom. ,,Oni koji imaju neregularne slike, mogu vrlo lako da ih naprave regularnim. Ne postoji institucija u Crnoj Gori koja može da utvrdi autentičnost nekog umjetničkog djela. Tržište je malo, nema toliko velikih imena da bi se neko time bavio. Uglavnom se provjera svodi na ličnu procjenu, koja nije dovoljna. U svijetu, analize umjetničkih djela koštaju, i to mnogo. U Beogradu ste nekada imali Kusovca, ali se on kompromitovao. Tužno je što se mnogo nestručnih ljudi bavi ovim poslom’’, zaključuje Vojvodić.

Nikolu Kusovca, istoričara umjetnosti i jednog od najpriznatijih stručnjaka za procjenu umjetnina na prostoru bivše Jugoslavije, Okružni sud u Minhenu sumnjiči da je jednoj galeriji u ovom gradu za falsifikate dao mišljenje da su originalna djela srpskih umjetnika. Kusovac je i 2009. bio pod istragom zbog sumnje da je učestvovao u prodaji falsifikovanih slika najpoznatijih srpskih slikara, tako što je za novac davao stručno mišljenje da je riječ o originalima, ali je tužilaštvo 2013. godine odustalo od krivičnog gonjenja.

Dado Đurić

,,U potpunosti negiram bilo kakvu vezu sa eventualnim krivičnim delom i želim da istaknem da u svojoj zemlji 60 godina radim analize slikarskih dela kroz davanje stručnog mišljenja, koje nikog ne obavezuje. Ističem da se radi o mišljenju, a ne eskpertizi. Iz tog razloga, moje mišljenje ne obavezuje, ali sam u svojoj zemlji cenjen i moje mišljenje se poštuje’’, rekao je Kusovac  na sudu krajem prošle godine.

Kako u Crnoj Gori ne postoje osobe i institucije koje bi izdavale sertifikat o nekom umjetničkom djelu, Kusovac je decenijama bio glavni procjenitelj autentičnosti.

Upućeni sagovornici objašnjavaju da je za kompletnu analizu autentičnosti nekog umjetničkog djela potrebno mnogo vremena i znanja. Neophodna je ekspertiza grupe stručnjaka, potrebno je da se izvrši provjera porijekla djela, stilska i tehnološka analiza koja podrazumijeva ispitivanje ultraljubičastim zracima ili rendgensko snimanje. To je sofisticirana tehnika koja u Crnoj Gori ne postoji.

Na tržištu slika, od crnogorskih slikara, najveće cijene dostižu radovi Petra Lubarde, do 100 hiljada eura. Đurićevi radovi u Francuskoj premašuju cijene od 50 hiljada eura.

Falsifikovanje Lubardinih djela odavno je problem u Crnoj Gori i regionu. Veliki broj falsifikata se može naći čak i u renomiranim galerijama. Pored Lubarde, falsifikuju se djela Mila Milunovića, Miloša Vučkovića, Voja Stanića…  I u regionu je slična situacija. Pored proslavljenih crnogorskih slikara, krivotvore se radovi onih čije slike najviše koštaju – Paje Jovanovića, Save Šumanovića, Vlaha Bukovca, Stojana Aralice, Milana Konjovića, Miće Popovića…

Jedan od spornih radova

Crno tržište umjetnina i u svijetu funkcioniše kao unosan biznis. Po zaradama, od falsifikatora umjetničkih djela više zarađuju samo trgovci drogom, oružjem i ljudima. Kriminalci su i na ovim prostorima brzo ukapirali da cijene umjetnina nikada ne padaju, već samo rastu, te da je to investicija sigurnija i od zlata. Tako je zabilježeno da je u kolima jednog od vođa Pink Pantera Ivana Pekovića, koji je uhapšen 2012. godine u Beogradu,  pronađena Sezanova slika Dečak u crvenom prsluku, ukradena nekoliko godina ranije u Cirihu.

Iskustva govore da su u lanac falsifikovanja često uključeni slikari, kustosi, aukcijske kuće i preprodavci. Slikar po narudžbi pravi falsifikat, galerista ga zatim predstavi kao novootkriveno djelo poznatog slikara, kustos potvrdi da je slika original i izdaje sertifikat. Takve se slike prodaju navodno iz nužde za pola cijene – par desetina hiljada eura. Stručnjaci upozoravaju da je upravo povoljna cijena za djela majstora znak za alarm da je slika možda falsifikat ili ukradena. Zabilježeni su i slučajevi, da su pojedini ,,kolekcionari”, falsifikate uspjeli da prodaju po višoj cijeni od originala.

Prije desetak godina policija je na buvljaku u Pančevu našla falsifikate djela poznatih slikara Save Šumanovića, Milene Pavlović-Barili, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Petra Lubarde, Peđe Milosavljevića, Ignjata Joba… Ova djela primijetio je jedan od kolekcionara koji ih je kupio po cijeni od 12 hiljada eura, a kada je otkrio, slučaj je prijavio policiji. Spomenute slike su navodno poticale iz uništenog „Muzeja ZAVNOBIH-a” u Mrkonjić Gradu.

Nije rijetkost da se slike hrvatskih i slovenačkih slikara falsifikuju u Srbiji, a srpskih u Hrvatskoj. S vremena na vrijeme mediji u Srbiji zabilježe da je policija podnijela krivične prijave protiv ,,kolekcionara” zbog prodaje falsifikovanih slika. U Hrvatskoj se obavljaju kontrole galerija, pa slike budu i konfiskovane zbog sumnje u autentičnost. U Crnoj Gori sličnih akcija još nema.


Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

No Comments

Post A Comment