Patrijarh Đukanović

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani sve manje  doživljaju svojom i najrađe bi da je napuste

 

Crnoj Gori danas glavna opasnost ne prijeti ni od Vučićeve Srbije ni od Putinove Rusije, ni od SPC, ni od takozvane antidržavne opozicije i navodnih  unutrašnjih neprijatelja kojih, kao što vidimo, ima svakim danom sve više. Budućnost naše zemlje je neizvjesna prije svega zbog naopakog Đukanovićevog sistema u čijem je temelju nije vladavina prava i socijana pravda.

Crna Gora nije funkcionalna država. Prema svim relevantnim međunarodnim izvještajima nema snažne i nezavisne institucije. Na krhotinama starog, jednopartijskog poretka, iznikao je hibridni sistem u čijem je srcu korupcija i organizovani kriminal, a na čijem je čelu potkupljiva politička klasa  – i to u svim granama vlasti.  Nekoliko ključnih ljudi rukovodi  državom, finansijskim i privrednim operacijama, institucijama od ASK-a do Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva, sudovima, propagandom…i mafijom. Podjela vlasti koja je u temelju demokratije, ovdje nikada faktički nije zaživjela.

Koliko je samo krivičnih prijava podnijeto zbog korupcije na najvišem nivou, zbog koje su nestale cijele privredne grane, zatvorene fabrike, cementirana obala, poharane šume, zagađene rijeke, uništeni kanjoni i najljepši predjeli pod zaštitom UNESCO-a, a desetine hiljada ljudi ostalo bez posla, otišlo iz zemlje, ili životari na margini. Istovremeno privilegovani su se enormno bogatili preuzimajući jedan po jedan društveni resurs u fingiranim privatizacijama i sumnjivim transakcijama, u kojima su oprane stotine miliona eura.

U ovoj zemlji gotovo ni jedan naopaki posao nije zaustavljen, niti je mafija obuzdana, naprotiv razgranala se jer posjeduje državu. Ali su zato intenzivirane kampanje patriota protiv onih koji su se usudili da objelodane korupciju i pišu o organizovanom kriminalu. Pred redakcijama su pucale bombe, a mnogi novinari i civilni aktivisti bile su žrtve fizičkog i verbalnog nasilja, čiji su počinioci ostali uglavnom nekažnjeni.

Nije tajna: iza gotovo svakog velikog posla  – od Tivta do Šavnika, od Bara do Boljara, od Kotora do Kolumbije – stoje interesi grupacije koja je zarobila zemlju i koja njom upravlja već 30 godina.

Iluzije da bi nakon otvaranja pregovora sa EU tužilaštvo, zajedno sa policijom i sudstvom, moglo da obuzda ključne generatore problema davno su razbijene. A krhke nade nazirale su se kad je cio vrh organizovane  kriminalne grupe iz Budve procesuiran. Sada, nekoliko godina nakon što je slučaj okončan, postavlja se pitanje da li je taj proces, čiji su glavni akteri na slobodi, bio zaista obračun sa organizovanim kriminalom, ili je to samo bio način da se oslabi jedna frakcija unutar DPS-a koja je zbog narasle finansijske i organizacione moći mogla da konkuriše onoj glavnoj struji u vladajućoj partiji – Đukanoviću.

Tužilačke istrage i sudski procesi se uglavnom fingiraju. Brojni akteri korupcije i organizovanog kriminala – od lokalnog nivoa do vrha – nikad nijesu ni procesuirani. Kao što je poznato, nema ni udaljenih sumnji da su za slučaj Telekom, prvi milion, aferu koverat, odgovorni predsjednik države, njegovi srodnici i prijatelji, uprkos dokumentima američkog pravosuđa, video snimcima, pa čak i javnom priznanju lidera DPS-a da je ova stranka finansirana na nelegalan način, da dio novca, ne samo od Kneževića, nikada nije prijavljen, iako je završavao u blagajni partije. Tužilaštvo se nije uhvatilo ni u obračun sa narko kartelima, dok društvo propada, a broj žrtvi se povećava iz dana u dan. Šariću i Kalićima se vraća oteta imovina, od naših para.

Ali se zato kažnjavaju oponenti ove vlasti, i to na osnovu iskaza kompromitovanih svjedoka i sumnjivih dokaza.

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti Đukanović je u izbornoj godini pokušao da skrene pažnju sa ključnih stvari – zarobljene države ogrezle u kriminalu. Sije podjele i govori da nas Amfilohije vraća u mračni srednji vijek teoističke države. A teokratija nije kad predsjednik DPS-a na kongresu formalno lijeve partije najavljuje kao ključnu tačku – obnovu autokefalnosti CPC. Sa njim kao patrijarhom.

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani  sve manje  doživljavaju svojom i najveći broj bi da je napusti. Pa i oni koji bi samo koju godinu ranije ginuli za nju. Ako ključni ljudi ovog naopakog sistema ne budu odgovarali, ako ne zavlada pravo, Crna Gora nema budućnosti.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

No Comments

Post A Comment