Porodica Hodžić iz Bosne i Hercegovine već 25 godina ne zna gdje je sahranjena njihova beba, koja je liječena u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) od maja do novembra 1992. godine.
Njihova ćerka M.H. rođena je ratne 1992. godine, 2. maja u Bileći, odakle je zbog zdravstvenih problema sanitetskim kolima u pratnji medicinske sestre dovezena na liječenje u Dječju bolnicu KCCG.
Novorođenče je liječeno na odjeljenju intenzivne njege Dječje bolnice, a nakon pola godine njenim roditeljima je rečeno da je smrt nastupila 30. novembra 1992. godine.
Od tada, prema riječima punomoćnika porodice, advokata Dragana Smolovića, roditelji bezuspješno pokušavaju da saznaju da li je urađena obdukcija i gdje je sahranjeno njihovo dijete.
Roditelji su, kako je pojasnio Smolović, iz Dječje bolnice dobili otpusnu listu, po kojoj je smrt njihovog djeteta nastupila tog dana u 18.45 časova, kao i potvrdu o smrti.
Leš djeteta, kako je pojasnio, nikada im nije predat.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u dokumentaciju, koja pokazuje od čega je bolovala i liječena maloljetna Hodžić.
Navodi se da je novorođenče rođeno u terminu, slabije uhranjeno, sa urođenom srčanom manom. U dokumentima je navedeno da je dijete bolovalo od ponavljane obostrane upale pluća, pada nivoa šećera u krvi produženog trajanja, dječjih grčeva, kao i anemije.
Jedina informacija svježijeg datuma koju otac pacijentkinje Hakija Hodžić trenutno posjeduje je ta da njihova ćerka zvanično nije sahranjena na teritoriji Podgorice.
U dopisu preduzeća “Pogrebne usluge” advokatu, od 30. januara 2015. godine, piše da ne posjeduju podatak o sahrani maloljetne Hodžić.
“Uvidom u dokumentaciju tehničko-operativnog sektora nijesmo pronašli dokaz (zahtjev za sahranu) o sahrani maloljetne M.H. preminule 30.11.1992. godine. Samim tim nemamo ni podatak o mjestu sahrane”, piše u odgovoru tehničko-operativnog servisa tog preduzeća, koje potpisuje rukovodilac Dejan Osrajnik.
Advokat Smolović, u razgovoru za CIN-CG, kazao je da od početka 2015. godine, kao punomoćnik porodice, upućuje zahtjeve i urgencije prema nadležnim zdravstvenim ustanovama. Nikakav odgovor, tvrdi, još nije dobio.
Smolović je, zahtjevom od 15. januara 2015. godine, tražio od Dječje bolnice KCCG da mu dostave podatke da li je rađena obdukcija djeteta, i, ukoliko jeste, kome je predat leš malodobne djevojčice.
S obzirom na to da nije dobio odgovor, punomoćnik porodice je 23. marta iste godine uputio urgenciju tražeći podatke, na koju mu nikada nije odgovoreno.
Smolović je pojasnio da se 28. aprila i 1. jula 2015. godine obraćao i Ministarstvu zdravlja, tražeći da se založe da Dječja bolnica KCCG dostavi informacije, ali da mu ni danas niko nije odgovorio na dopise.
On je na pitanja CIN-CG odgovorio i da mu je nepoznato kako je tekao oporavak novorođenčeta, kao ni koliko često su roditelji posjećivali bebu tokom šestomjesečnog perioda.
Klinički centar bez odgovora
Iz KCCG nijesu odgovorili da li je i kada vršena obdukcija pacijentkinje, šta je pokazala i kome je predat leš djeteta, s obzirom na to da preduzeće “Pogrebne usluge” ne posjeduje podatak o sahrani djeteta.
Iz te ustanove su saopštili da na poslata pitanja mogu da odgovore tek kada pribave potrebne informacije.
Prema informacijama CIN-CG, na čelu tadašnjeg Kliničko – bolničkog centra 1992. godine bio je Đoko Jočić, dugogodišnji predsjednik Ljekarske komore, dok je funkciju direktora Dječje bolnice pokrivao doktor Trifun Mujović.
Ana KOMATINA