RADNICI U INDUSTRIJI JOŠ PLAĆAJU DANAK ZASTARJELOJ TEHNOLOGIJI: Bez maske se ne može

Strani investitori donose novu kulturu rada i poslovanja, ali svijest domaćih poslodavaca još nije na nivou da razumije kako zadovoljan i zdrav zaposleni predstavlja prioritet, odnosno najznačajniji kapital i preduslov uspješnosti, kažu u Udruženju zaštite na radu

Nesnosna toplota koja usijava kosti, nezdravo zračenje, dim i prašina što se kroz mnogo filtera probija do nozdrva i očiju, posebno su neprijatni za one koji se prvi put zateknu u pogonu elektrolize Kombinata aluminijuma.

Radnici kažu da su navikli. Na drugi tas, sa mjesta odakle su nekada počinjale reportaže o hljebu sa sedam kora, oni stavljaju platu dva puta veću od prosjeka koju nose porodicama. I bolju zaštitnu opremu.

Pokriven je svaki dio tijela. Imaju zaštitne cipele i kombinezone, maske protiv prašine i gasova, rukavice, šljemove iz kojih se nastavljaju zaštitne naočare. U susjednoj livnici, radnici nose i dodatne termoizolacione štitnike na nogama i veliki vizir na šljemu.

„ Proizvodnja aluminijuma svugdje je prljava industrija štetna po zdravlje. Imamo potrebnu zaštitnu opremu i to umanjuje negativne efekte. Plate jesu veće od prosjeka, ali upravo zbog tih napora i uslova rada. Imamo i skraćeno radno vrijeme i beneficirani radni staž”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Vijesti predsjednik Sindikalne organizacije AD KAP u stečaju Radoman Minić.

Zvanično, ovdje već duže nijesu otkriveni novi slučajevi oboljenja koja nastaju kao posljedica rada. To, međutim, i u slučaju ovoga nekada rekordera po broju invalida rada samo nastavlja priču koja Crnu Goru stavlja na crnu listu. Ustanova koje se bave medicinom rada i otkrivanjem profesionalnih oboljenja u zemlji naprosto - nema. Tako su iz statistike iščezli oni čija su pluća trajno oboljela na poslovima kojima se udiše metalna prašina (pneumikonoze, fibroze, pneumonitisi, astme), radnici sa malignim bolestima, za koje je u svijetu naučno dokazano da su u vezi sa opasnim materijama i mnogi drugi koji nijesu imali prilike da uživaju u prijevremenim penzijama.

Rad u industriji, naročito ako je tehnologija starija od pola vijeka, poput Kombinata aluminijuma i Željezare, nosi za zaposlene veliki rizik ugrožavanja zdravlja i povreda.

Dodatni problem je ako takva fabrika ode u stečaj, jer po zakonu prestaju da važe svi akti pa čak i o procjeni rizika na radnom mjestu. Inspekcija zaštite na radu tada nema nadležnost da kontroliše, a stečajna uprava nema obavezu da organizuje ni ljekarske preglede. Interesi povjerilaca su na prvom mjestu.

U takvoj situaciji sada se nalaze Kombinat aluminijuma i Rudnici boksita Nikšić. Kompanija Uniprom je u julu 2014. godine, započela preuzimanje Kombinata. Zbog problema koji su se naknadno pojavili u vezi sa nekoliko lokacija, prenos imovine na novog vlasnika još nije okončan, a time ni stečaj. Uniprom upravlja proizvodnjom, uz kontrolu stečajnog upravnika i Privrednog suda, tako da još važi zakon o stečaju.

Iz uprave Kombinata aluminijuma, koja je ekipi CIN-CG/ Vijesti otvorila vrata elektrolize koja se rekonstruišu i gradilišta nove fabrike za proizvodnju legura, tvrde, da iako zbog stečaja nemaju obavezu, primjenjuju propise o zaštiti na radu.

„U sistem zaštite na radu nastavljeno je da se ulaže i nakon stečaja 2013. godine. Prošle godine smo imali četiri povrede na radu. U odnosu na deceniju ranije zaposlenih je tek jedna četvrtina, ali je broj povreda smanjen 32 puta. Stopa povređivanja, koja je odnos broja zaposlenih i povreda, 2007. godine je iznosila 6,12 a prošle je bila 0,81. Svjetska norma za ovu industriju je tri”, kazala je šefica KAP-ovog Centra za zaštitu na radu Sanja Dujović. Ovakav rezultat ona pripisuje obuci i nabavci kvalitetne zaštitne opreme. Uradili su 40 upustava za bezbjedan rad u raznim sektorima KAP-u, kao i 130 detaljnih instrukcija “korak po korak” za bezbjedno izvođenje svih radnih operacija, na osnovu kojih obučavaju zaposlene, tako da se ne osjeti da je ukinut akt o procjeni rizika.

Najčešći uzroci povreda, prema njenim riječima  su nedovoljna pažnja prilikom izvođenju radne operacije, veoma rijetko je to zbog nekorišćenja ili nepravilne upotrebe zaštitne opreme. Posljednji smrtni slučaj zabilježen je u nekadašnjem gigantu 2004. godine.

„U Kombinatu se već deset godina sprovodi postupak rekonstrukcije situacije kako je došlo do povrede na radu, nedvosmisleno se utvrđuju činjenice i okolnosti i preduzimaju mjere da se slično ne ponovi. Izvještaji se ističu na oglasnim tablama, da bi se svima ukazalo šta se desilo i kako se moglo izbjeći”, navela je Dujović.

Šefica sektora za kadrovske i pravne poslove u KAP-u Borjanka Čobeljić kazala je da radnici imaju ugovore o privremenom angažovanju, što po zakonu o stečaju, osim zarade isključuje druga prava iz Zakona o radu. Umjesto godišnjeg odmora, na koji, prema njenim riječima, nemaju pravo, radnici koriste veći broj slobodnih plaćenih dana, a imaju skraćeno radno vijeme kroz petobrigadni sistem (tri dana rade, dva su slobodna). Iako je drugačije nekada bilo nezamislivo, sada se u vrline poslodavca stavlja i to što se redovno isplaćuju zarade, porezi i doprinosi, kao i svaki prekovremeni sat.

“Radno angažovana lica su osigurana za slučaj nezgode; obezbijeđeno im je pružanje primarne zdravstvene zaštite u novoj ambulanti, dok se za slučaj privremene spriječenosti za rad, što takođe nije obaveza Uniproma po Zakonu o stečaju, radnicima isplaćuje zarada po osnovu bolovanja. Koriste plaćena odsustva za dane državnih i vjerskih praznika, njege člana porodice, rođenja djeteta, smrti člana porodice… Imaju obezbijeđen redovan prevoz i topli obrok u novom restoranu, a sve to takođe nije obaveza Uniproma”, kazala je Čobeljić.

Nova ambulanta u fabričkom krugu, odmah pored glavne kapije, otvorena je krajem maja i radi u sistemu podgoričkog Doma zdravlja. Osim zaposlenih, koriste je i bivši radnici i penzioneri KAP-a kao i stanovnici okolnih naselja Dajbaba, Dahne, Cijevne, Srpske. Ljekar Bogdan Zogović je tako “izabrani” za 1.800 pacijenata .

Pored kvalitetnijeg praćenja zdravlja zaposlenih, tvrdi on, omogućeno je efikasnije zbrinjavanje kod povreda na radu. “Ambulanta je u funkciji 24 sata dnevno. Posjedujemo ambulantno vozilo opremljeno za transport, novi EKG, inhalator i drugu potrebnu opremu”, naveo je Zogović.

Sindikat ne gleda blagonaklono na sva objašnjenja uprave o nepostojanju obaveze prema radničkim pravima.

“Ne slažemo se sa tumačenjem da radnici u stečaju nemaju pravo na godišnji odmor. U prve dvije godine nijesmo imali nikakve dodatne slobodne dane. Prošle godine smo dobili šest dodatnih slobodnih dana, ove godine su povećali na dvanaest”, kazao je Minić.

Kraj imovinsko pravne zavrzlame u KAP-u, ističe on, radnici ipak očekuju sa zebnjom.

„Imali bismo dugoročnije ugovore o radu i nesporna radnička prava, ali mnogi strahuju da li će ostati na radnom mjestu nakon završetka stečaja”, kazao je Minić

Šezdesetak kilometara dalje, u Boksitima, Uniprom je angažovao nekoliko podizvođačkih firmi koje su zaposlile radnike i obavljaju većinu poslova u Rudniku. Inženjeri zaštite na radu u tim firmama ponovili su za „CIN-CG/Vijesti” sličnu priču, o tome da sprovode sve mjere i radnje kao da Rudnik nije u stečaju, te da posjeduju potrebnu zaštitnu opremu.

To je u razgovoru za CIN-CG/Vijesti potvrdio i jedan od zaposlenih Nikola Žugić. On kaže, kako  nije čuo da je u posljednje vrijeme bilo povrijeđenih radnika. I rudarska inspekcija zna da u posljednjih pet godina nije bilo težih incidenata i smrtnih slučajeva. Ona po zakonu o rudarstvu, kontroliše mjere zaštite na radu u ovoj oblasti, ali ne i u Boksitima, dok traje stečaj.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu ocjenjuje da najveći broj poslodavca iz industrije posljednjih godina veću pažnju posvećuju zaštiti i zdravlju svojih zaposlenih.

“Smatramo da su strani investitori donijeli tu novu kulturu rada i poslovanja. Međutim, svijest domaćih poslodavaca još nije na nivou na kojem bi razumjeli da zadovoljan i zdrav zaposleni predstavlja prioritet, odnosno najznačajniji kapital i preduslov uspješnosti” kazala je Janković.

Podsjećajući,  da  broj povreda u ovim kompanijama u posljednjih pet godina u kontinuiranom padu, ona preporučuje da “poslodavci redovno prate i analiziraju mjere zaštite, prilagođene svakom radnom mjestu pojedinačno, uzimajući u obzir sve njegove specifičnosti, kako bi se moguće povrede i rizici od profesionalnih oboljenja sveli na minimum”. Neophodno je, naglašava, da i zaposleni prolaze kroz kontinuiranu edukaciju.

Iz inspekcija zaštite na radu ocjenjuju da su najčešći uzroci povređivanja u crnogorskoj industriji neispravna sredstva za rad, ili nepravilno rukovanje, kao i pad sa visine. U posljednje vrijeme, rjeđi uzroci su da poslodavci nijesu obezbijedili zaštitnu opremu, a češći da je radnici ne koriste.

“Evidentno je da se sada poslodavci više pridržavaju propisa nego u nekom ranijem periodu”, naveli su iz Inspekcije.

Za kršenje zakona propisane su novčane kazne za poslodavca od 500 eura do 15.000 eura, za odgovorno lice od 30 eura do 1.000 eura, a ako je poslodavac preduzetnik kazne su od 250 eura do 10.000 eura.

U Željezari - ćute

Iz nikšićke Željezare, kojom sada upravlja turska Tosjali grupa, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG/Vijesti o tome kako se realizuje zaštita na radu u ovoj kompaniji.

Inspekcija za zaštitu na radu podsjeća da je u Željezari, u proteklih pet godina, bio jedan smrtni slučaj i tri teške povrede.

Zaposleni u ovoj kompaniji potvrdili su za CIN-CG/Vijesti da su sada uslovi bolji nego prije tri godine kada se desio najveći broj nezgoda.

„Tada su nas tjerali da radimo i po 14 sati dnevno u vrlo teškim uslovima na ionako opasnim radnim mjestima. Zbog umora radnici nijesu mogli da zadrže koncentraciju i dešavale su se greške zbog kojih je dolazilo do nesreća. Nakon toga smo organizovali proteste, a kolege koje su dobile otkaz jer su odbile da rade u takvim uslovima sud je vratio na posao. Nakon toga situacija se popravila, ali i dalje zbog stare tehnologije i neulaganja vlasnika radimo u teškim uslovima za plate od 350 do 400 eura”, kazao je jedan radnik Željezare.

Tara nosi žrtve

Ni iz fabrike oružja i municije Tara iz Mojkovca, u vlasništvi švajcarskog biznismena Hajnriha Tometa,  nijesu odgovorili na pitanja u vezi organizovanja zaštite na radu. U proteklih pet godina, prema statistici inspekcije, tamo su se desile jedna teška i dvije kolektivne povrede na radu. Iza stručnog rječnika je surovi bilans - troje mrtvih i mnogo povrijeđenih.

„U jednoj kolektivnoj povredi je jedan zaposleni smrtni stradao i bilo je sedam lakše i teže povrijeđenih, a u drugoj kolektivnoj dva zaposlena su bila teško povrijeđena i kod njih su nastupile smrtne posljedice. U fabrici Tara je za šest nepravilnosti ukazano poslodavcu i dat primjeren rok za njihovo otklanjanje, za dvije nepravilnosti je donijeto rješenje o otklanjanju nepravilnosti, a za četiri nepravilnosti izdati prekršajni nalozi u ukupnom iznosu od 1.000 eura za pravno lice i 60 eura za odgovorno lice”, navedeno je iz Inspekcije.

Tužilaštvo je u slučaju Tare, kada su u januaru ove godine poginula dva radnika, konstatovalo da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo kojeg lica. Samo će jedna nesreća, iz oktobra 2014. godine, dobiti sudski epilog. Zbog nje je optužen pukovnik u penziji Dragoslav Negoicić, koji je i sam bio jedan od šest povrijeđenih radnika. On je optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti i suđenje je u toku u bjelopoljskom Osnovnom sudu.

U Rudniku i pas zna da ujede

Prema podacima rudarske inspekcije, u proteklih pet godine bile su dvije teže povrede u Rudniku uglja Pljevlja. Oni su obavezni da jednom godišnje izvrše inspekcijski nadzor kod koncesionara, a tokom prethodne godine i tokom ove nije izrečena ni jedna kazna kompaniji.

„Uzroci teških povreda na radu bili su nesprovođenje mjera zaštite na radu od zaposlenih. U jednom slučaju nije bilo osugurano sredstvo za rad koje je palo na nogu radnika, a u drugom je greškom radnika došlo do strujnog udara u kojem je zadobio opekotine”, naveli su iz rudarske inspekcije.

Iz kompanije kažu da imaju službu zaštite na radu sa šest zaposlenih, da je urađen akt o procjeni rizika,  a svi zaposleni prošli obuku za bezbjedan rad, kao i da imaju potrebnu opremu. Prošle godine u Rudniku je bilo 19 povreda zaposlenih, a ove godine do 14. septembra još 12.

„Nije bilo povreda sa smrtnim ishodom. Ovaj broj povreda je manji u odnosu na prethodne godine. Uzroci povreda su: klizanje i pad na zaleđenoj ili mokroj podlozi (15); udar radnim alatom (8); posjekotine (3);  udar struje-voltin luk–opekotine (1); ujed psa (1);  iskretanje skočnog zgloba (1);  priklještenje prstiju (2). Karakterišu ih otežani uslovi rada i klimatski faktor, nepoštovanje procedura i nepažnja”, naveli su iz kompanije.

Više od saplitanja, nego od struje

Nekadašnja Elektroprivreda sada je podijeljena u tri različite firme - EPCG, CGES i CEDIS a svaka ima svoju službu zaštite na radu i akt o procjeni rizika. I sve ističu da u proteklih godina nije bilo tragedija na poslu.

„Stalno praćenje i neprekidna analiza mjera bezbednosti i zaštite zdravlja ljudi doprinosi da se u CGES-u sve manje suočavamo sa ozbiljnim povredama na radu, što za rezultat imamo smanjenje troškova usljed povreda, bolovanja ili profesionalnih oboljenja zaposlenih”, naveli su iz ove kompanije. Ove i prošle godine registrovali su po dvije manje povrede radnika, navodeći kao uzroke kretanje i rad po neravnom i nepristupačnom terenu.

U EPCG su prošle godine imala 16 povreda na radu, a ove osam. Kao uzroke navode klizanje ili spoticanje uslijed uslova u kojima se poslovi obavljaju, a zatim neopreznost i pad koncentracije.

Tokom prošle i ove godine u CEDIS-u je registrovano 39 povreda na radu, a posebno ističu da su imali 1.145 zdravstvenih pregleda za zaposlene koji obavljaju poslove sa povećanim rizikom, te da su obuku za bezbjedan rad prošla 732 radnika, lekcije iz  prve pomoći savladalo je 295, a iz zaštite od požara 61 zaposleni.

Goran KAPOR