Warning: usort() [function.usort]: Array was modified by the user comparison function in /home/content/96/12044996/html/wp-content/plugins/custom-sidebars/inc/class-custom-sidebars.php on line 773

RASTE BROJ ROMSKE DJECE KOJA PROSE: Na ulice tjera nevolja

Kroz jutarnju vrevu probija se dječiji smijeh. Pažnja još pospanih ljudi na početnoj autobuskoj stanici na Vrelima Ribničkim nakratko se usmjerava na kolonu romske djece. Jedanaestogodišnja Minira drži za ruku, više vuče dvogodišnju sestru Leonardu. Za njima slijede još dvije sestre Indira (8) i Arba (7), na začelju je šestogodišnji Daim, musav i bosonog. Iz kontejnera u izbjegličkom kampu, kao i svakog jutra, krenuli su prema centru grada, na rakrsnice gdje će za vrijeme crvenog svjetla na semaforu pokušavati da izmole nešto novca od vozača.

Minira, kao najstarija, pored prosjačenja pokušava i da vodi računa o sestrama i o nestašnom bratu. Nadgleda ih dok trče i poskakuju između automobilskih kolona. Određuje kada će otići “na pauzu”, obično pored samoposluge u centru gdje pokušavaju da i od kupaca dobiju dio kusura i kupe sebi nešto za jelo.

U razgovoru sa novinarom Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Minira kaže da ih policija i službenici Centra za socijalni rad “ne diraju”.

„Poznaju nas, žao im je kad nas vide ovako. Znaju da nas je majka ostavila, a tata baš i ne vodi računa o nama, voli da popije malo više“, priča djevojčica. Vrtić i školu, kaže, vide na putu prema centru i djecu koja se igraju u dvorištu, ali unutra nijesu bili.

I druge priče o djeci iz izbjegličkih kontejnera i sa periferije grada liče na ovu, bez izgleda da će imati srećan ili bar podnošljiv epilog. Institucije koje bi trebalo da se bave iskorjenjivanjem prosjačenja, zagledane u teoriju po kojoj ekonomski prosperitet, jednom kad ga bude, sam liječi ove društvene boljke, za sada imaju uglavnom statistiku, propise i procedure, kojima se više evidentira nego rješava.

U proteklih godinu dana Centar bezbjednosti (CB) Podgorica registrovao je ukupno 46 slučajeva prosjačenja u kojima je zatečeno 70 djece. Neke od njih policija je zatekla više puta, saopšteno je iz Uprave policije.

Zakonom o javnom redu i miru predviđene su kazne od 30 do 200 eura za osobe koje prosjače. Protiv djece i maloljetnika prekršajne prijave se ne podnose, jer njih Konvencija o pravima djeteta i drugi međunarodni akti tretiraju kao žrtve. Radovan Stijović, načelnik u Upravi policije, kaže da je CB Podgorica  područnom organu za prekršaje podnio 16 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv roditelja zbog zanemarivanja djece, po članu 37. Zakona o zaštiti nasilja u porodici. Policija, prema njegovim riječima, obilazi raskrsnice i mjesta gdje je prosjačenje najčešće. Zbrinjavanje djece zatečene u prosjačenju, dodaje, ipak nije njihov posao.

„Obavještavamo Centar za socijalni rad (CSR) radi preduzimanja odgovarajućih radnji i mjera iz njihove nadležnosti, posebno kada su djeca zatečena bez roditelja i kada ih nije moguće odmah pronaći“, navode iz policije i dodaju da je upravo identifikacija djece i pronalaženje roditelja jedna od teškoća sa kojima se policijski službenici susreću na terenu.

Zakon o javnom redu i miru predviđa kaznu zatvora od 30 do 60 dana za prisiljavanje na prosjačenje maloljetnog lica, dok Krivični zakonik prosjačenje maloljetne djece prepoznaje kroz krivična djela Zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica sa kaznom od tri do pet godina zatvora i Trgovina ljudima  za koju je propisano od tri do deset godina zatvora. Iz policije nijesu odgovorili na pitanje novinara CIN-CG, o tome da li imaju saznanja o organizovanom prosjačenju u glavnom gradu. U Centru za socijalni rad kažu da nemaju informaciju o tome.

U Službi za djecu i mlade podgoričkog Centra za socijalni rad  tokom 2016. godine evidentirano je samo 15 djece zatečene u prošnji, a u periodu od januara do jula 2017. godine četrnaestoro.

„Stručni radnici  pristupaju obradi slučaja i nakon intervjua i obilaska porodice, prave procjenu o daljem radu i pojedinačnim potrebama maloljetnika i porodice“, objasnili su iz Centra za socijalni rad. Moguće je i pokrenuti postupak prema osobama koje navode djecu na prošnju – najčešće prema roditeljima ili starateljima.

„Postupak se pokreće tako što se sav slučajem upoznaje Uprava policije, a nakon toga zahtjev se upućuje Sudu za prekršaje“, kažu za CIN-CG iz Službe za djecu i mlade. Ukoliko roditelj “u kontinuitetu” navodi dijete na prosjačenje, protiv njega se pokreće postupak za ograničavanje ili lišavanje roditeljskog prava.

Uz prevenciju i edukaciju, u Centru za socijalni rad ističu da je posebno važna registracija u matičnim knjigama rođenih i pribavljanje validnih dokumenata koja bi omogućila djeci da se uključe u sistem socijalne zaštite, odnosno prava na materijalnu i drugu pomoć. U Centru vjeruju da bi takozvani multidisciplinarni pristup imao više efekta, jer to što institucije, svaka za sebe, sprovode mjere samo iz svoje nadležnosti ne doprinosi trajnom rješenju. Ocjenjuju i da bi pozitivne rezultate obezbjedili socijalni servisi, kroz specijalizovane ustanove za rad sa ovom kategorijom djece i njihovim porodicama. Za sada je Javna ustanova „Ljubović” jedina u Crnoj Gori koja ima prihvatnu stanicu za smještaj djece zatečene u skitnji i prosjačenju. „Boravak je privremen, dok se ne pronađu roditelji, izvrši procjena ili se djeci obezbijedi drugi vid zaštite“, pojasnili su iz Centra.

Prije dvije godine formiran je Tim za podršku RE zajednici pri Upravi policije sa ciljem sprečavanja i suzbijanja dječijeg prosjačenja i dječijih ugovorenih brakova u koji su ušli predstavnici državnih institucija i nevladinih organizacija. Ovaj tim se, kako nezvanično saznajemo, nije sastajao već godinu dana.

Državne institucije nemaju  adekvatan odgovor za ove probleme, tvrde u nevladinom sektoru.

“Država nije pokazala razumijevanje i dovoljno istinsku želju i volju da se problem dječijeg prosjačenja riješi, iako smo imali više inicijativa“, kaže Dejvid Sejdović, predstavnik NVO “Ruka prijateljstva”. Ova NVO je inicirala kod Centra za socijalni rad da se organizuju sportski treninzi, učenje folklora i modernog plesa i niz drugih aktivnosti koje bi pomogle da se djeca sklone sa ulice, gdje se često, prema riječima Sejdovića, susreću i sa alkoholom, drogama, pa čak i sa prostitucijom. On ocjenjuje neprihvatljivim i što pojedini mediji nemaju dovoljno osjećaja za ovu temu, već u svojim glavnim naslovima ističu da je riječ o dječijim bandama.

„Ne postoje dječije bande. Djeca nijesu kriminalci. To su djeca kojom upravljaju roditelji. Roditelje bi trebalo sankcionisati, ukoliko se utvrdi da konstantno zloupotrebljavaju djecu”, podvlači Sejdović.

S druge strane, Sejdović je, kaže, svjestan da uglavnom prosjače djeca i članovi onih porodica koje nemaju osnovnih sredstava za život i koji godinama preživljavaju isključivo od milostinje. Najčešće, na ulicama su djeca raseljenika sa Kosova, koja imaju status “stalnog nastanjena” u Crnoj Gori.

Istraživač kršenja ljudskih prava i novinar Enis Eminović kaže za CIN-CG da je tokom praćenja i izvještavanja o prosjačenju ukazivao na značajno kršenje dječijih prava. „Očigledan je trend povećavanja broja djece prosjaka u Podgorici, a vjerujem i u ostalim gradovima”, tvrdi Eminović.

„Prosjačenje nije stil života u romskim zajednicama, kako pojedinci, pa čak i socijalni radnici navode. To su porodice koje nemaju osnovnih uslova za normalan život i tu je najbitnija uloga Centra za socijalni rad, koji bi trebalo da adekvatno zbrine tu djecu i porodice, a ne samo da savjetuju kako je prosjačenje društveno neprihvatljivo ponašanje“, poručuje Eminović. Otvaranje specijalizovanih dnevnih centara, prema njegovim riječima, pored zbrinjavanja, imalo bi i druge efekte.

„Time bi se obezbijedila registracija djece što država trenutno nije u stanju da uradi. Zatim, identifikovale bi se porodice koje se bave prosjačenjem i u saradnji sa nadležnim institucijama našlo adekvatno rješenje, a djeca vratila u obrazovni system. Djeca koja prose postaju lak plijen za neki drugi vid eksploatacije, a zapostavljaju i školovanje što kasnije donosi samo probleme njima i cjelokupnom društvu“, ističe Eminović.

Državni sekretarijat SAD u svom Izvještaju o trafikingu ljudi za 2017. godinu, konstatuje da je Crna Gora i dalje zemlja porijekla, tranzita i odredišta za muškarce, žene i djecu koji su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i prinudnog rada. Djeca, posebno romska, navodi se u ovom dokumentu, podvrgnuta su prinudnom prosjačenju. I Evropska komisija u svom izvještaju o Crnoj Gori iz novembra 2016. godine ističe da dječija radna snaga i dalje predstavlja problem, posebno dječije prosjačenje. Američki Sekretarijat za rad je kritikovao Vladu Crne Gore povodom nedjelotvornosti baze podataka o djeci koja su uključena u prosjačenje.

I dok domaće nadležne institucije ocjenjuju pozitivne pomake u suzbijanju prosjačenja, na ulicama glavnog grada i ostalim opštinama djeca su i dalje na “radnom zadatku”. Možda neko od njih upravo ovog trenutka postaje žrtve trafikinga.

Elvis Beriša / Maksut Beriša

za rome

No Comments

Post A Comment