Warning: usort() [function.usort]: Array was modified by the user comparison function in /home/content/96/12044996/html/wp-content/plugins/custom-sidebars/inc/class-custom-sidebars.php on line 773

ZAPOŠLJAVANJE ROMA U CRNOJ GORI I DALJE OZBILJAN PROBLEM: Ni diploma ne pomaže

Emrah Jefkaj, sa roditeljima i sestrom u porodičnoj kući u Zelenici, nadomak Herceg Novog, živi san brojnih sunarodnika mlađe generacije.

Školovao se redovno, upisao fakultet koji je oduvijek želio, diplomirao psihologiju na Filološkom fakultetu u Nikšiću 2012. godine i relativno brzo se zaposlio.

,,Imao sam podršku Fondacije za stipendiranje Roma, koja mi je plaćala školarinu i mjesečnu stipendiju od 150 eura tokom četvorogodišnjeg studiranja. Bez toga bilo bi mnogo teže, možda i nemoguće. Po završetku studija, godinu dana bio sam na Birou za zapošljavanje. Kada je Centar za socijalni rad u Herceg Novom objavio konkurs za prijem psihologa, javio sam se i primili su me. Niko u porodici, osim mene, ne radi. Sestra Linda je redovna studentkinja na drugoj godini Filološkog fakulteta, na smjeru za njemački jezik i književnost. Nadam se da će i ona ubrzo završiti fakultet i naći stalni posao”, kaže Emrah, u razgovoru sa novinarom Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Svaki od djelova priče o Emrahu, na žalost, u važećem stereotipu mogao bi započeti sa ,,kao jedan od rijetkih Roma…”.

Iako je sve više pripadnika ove populacije koji završavaju srednju školu, nekoliko njih već ima fakultetsku diplomu, a dvadesetak podržanih pristojnim stipendijama studira, njihove šanse za zapošljenje, izvan komunalnih preduzeća i sezonskih radova i dalje nijesu velike. Osjećaj da im se to dešava zbog toga što su Romi je neizbježan, koliko god se crnogorsko društvo dičilo humanizmom i multikulturalnošću.

Glava desetočlane porodice Robert Jašaraj iz Podgorice ponosno ističe da su njegovo dvoje djece Visar i Almedina studenti. I ostala djeca idu u školu pa će njihovim stopama. Brojnu porodicu Jašaraj izdržava prodajom polovne i nove robe na podgoričkim pijacama. Nije lako. I ostali mu pomažu, pa se borba za preživljavanje već odrazila na Visarovo školovanje, On je prije četiri godine završio srednju ekonomsku školu i upisao ekonomiju na Univerzitetu Donja Gorica. Stigao je do druge godine i – zapeo. Bezuspješno je pokušavao da se zaposli, odlazio je i u inostranstvo da povremeno radi.

,,Morao sam da brinem o porodici i da svakog dana izlazim na pijacu. Bio sam prinuđen da zamrznem godinu na studijama. Zbog toga sam izgubio pravo na školarinu koju mi je obezbjeđivalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Moja sestra Almedina je ove godine upisala Ekonomski fakultet i biće na državnom budžetu, zahvaljujući tome što je bila vrlodobra učenica. To je moje roditelje obradovalo, jer bar o njenoj školarini ne moraju da brinu”, objašnjava Visar.

Porodica Abdula Nusreta je, takođe, jedna od brojnih romskih porodica koja ima djecu sa završenom srednjom školom, ali ne i posao. Zato su prinuđeni da rade teške poslove. Ćerim Abdulahi je prije šest godina završio srednju stručnu skolu, smjer – vodoinstalater. Kucao je bezuspješno na mnoga vrata. Na kraju je pokušao da se zaposli u gradskoj čistoći. Uprkos obećanjima, nijesu ga još pozvali.

Na problem, što se znatan broj srednjoškolaca iz ove populacije ne zapošljava u javnom sektoru, ukazuje i Dejvid Sejdović, predstavnik romske NVO Ruka prijateljstva. On upozorava da se ne poštuju i zakonske obaveze, dok Zavod za zapošljavanje uglavnom kritiku preusmjerava na poslodavce.

I pored poreskih olakšica koje je Vlada predvidjela, poslodavci nijesu spremni da angažuju pripadnike romske populacije“, objasnila je Irena Perić iz Zavoda za zapošljavanje, nedavno na okruglom stolu koji je ta institucija organizovala o ovoj temi.

U odgovoru na pitanja CIN-CG, Zavod podsjeća da ,,poslodavac koji uposli određene kategorije nezaposlenih, za ta lica ne plaća doprinos za obavezno socijalno osiguranje na zarade (doprinos za PIO, doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti) i doprinos za Fond rada i porez na dohodak fizičkih lica“.

Perićeva je navela da je na Birou rada polovinom godine bilo 1847 nezaposlenih Roma i Egipćana, a od tog broja 815, ili 44,12 odsto čine žene. Učešće romske i egipćanske zajednice u ukupnoj nezaposlenosti na nivou Crne Gore iznosi 3,58 procenata“, što je nekoliko puta više od udjela ove populacije u ukupnom stanovništvu.

Predstavnici Zavoda za zapošljavanje naglašavaju da su tokom realizacije projekta Korak bliže ka tržištu rada, koji se finansira iz fondova pretpristupne pomoći (IPA) došli do zaključka da zapošljavanje Roma dodatno otežavaju nizak nivo obrazovanja, kao i predrasude društva. Tako je Nevena Šuković istakla da je veći dio nezaposlenih Roma i Egipćana na evidenciji Zavoda bez škole, te da je samo četiri odsto završilo treći i četvrti stepen stručne spreme, dok jedna petina ima osnovnu školu. Prema njenim riječima, mali broj Roma i Egipćana ima znanja, motivaciju i vještinu za određene poslove, a često se dešava da oni kojima ponude neki posao to odbijaju, jer im je, navodno, isplativije da se bave sekundarnim sirovinama.

Uprkos isticanju takozvanih mjera aktivne politike zapošljavanja, ,,kroz informativne razgovore, intervjue i informativno–motivacione seminare”, Zavod u svoje rezultate posebno ubraja sezonsko zapošljavanje, gdje je u prvih devet mjeseci 2017. godine, na ovaj način, zapošljeno 49 Roma od kojih 26 žena.

Nacionalni savjet za obrazovanje usvojio je u martu program za sticanje stručne kvalifikacije ,,saradnik u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana”. Tako osposobljena osoba bi trebalo da upoznaje Rome i Egipćane sa pravima, procedurama, kao i sa načinom uključivanja u mjere aktivne politike zapošljavanja, zatim da po potrebi prevodi i ostvaruje kontakte sa poslodavcima. Sve to trebalo je da doprinese smanjenju diskriminacije, predrasuda, kao i da podstakne Rome i Egipćane na aktivno traženje posla. Lijepo zvuči, ali ne postoji. Ni poslije sedam mjeseci nije se odmaklo od ideje, jer, kako objašnjavaju iz Zavoda, ,,ne postoji licencirani organizator obrazovanja za navedeno zanimanje”.

Za Visara i brojne sunarodnike termini poput afirmativne akcije, pozitivne diskriminacije i inkluzije ne znače mnogo, jer je stvarnost lakše opisati razumljivim gorkim riječima. Nova generacija koju i on predstavlja se, ipak, ne miri sa tim.

,,Nastaviću studije kada zaradim dovoljno za školovanje. Sada želim da se zaposlim, da mogu sebi i porodici da obezbijedim uslove za život, a posebno da razbijem predrasude o tome da Romi mogu samo da čiste ulice. Nikako ne želim da radim kao čistač ulica, jer sam, ipak, završio srednju školu. Hoću da se i dalje obrazujem, da otvorim privatnu firmu i postanem preduzetnik. Važno je i da moji sunarodnici uče i da se, vremenom, izbore za svoja prava, koja su im Ustavom zagarantovana. Da nas ima što više obrazovanih, jer to je jedini put ka našoj integraciji u društvo”, zaključuje Visar.

 Ljut na Help, a oni kažu da nema razloga

Sa diplomom u džepu, ali bez posla životna je priča i Almira Tahirija, zbog koje u njemu raste bunt. Prošle godine završio je osnovne studije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, međunarodni smjer. Veliku podršku imao je od mađarske fondacije REF, koja je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, plaćala školarinu i dodijelila mu stipendiju. Onda se vratio u Herceg Novi i ubrzo, kaže, doživio razočaranje.

,,U aprilu njemačka organizacija Help je objavila konkurs za asistenta na projektu za unapređenje položaja Roma, gdje sam ispunjavao sve kriterijume. Ali, nijesu me primili iako sam bio jedini Rom koji je konkurisao. I pored toga što realizuju milionski projekat sa ciljem unapređenja i zapošljavanja Roma, predstavnik Help- a Klaus Mok i njegovi saradnici nijesu imali razumijevanja za mene. Pretpostavljam da ih Romi, kada je riječ o nekoj višoj poziciji, ne interesuju mnogo. Bez obzira na završenu školu i diplome, prolazimo kroz težak period i jedino nam preostaje da se i dalje zapošljavamo kao čistači. Nekada su govorili da nemamo adekvatno obrazovanje. Sad kada to imamo, čak i fakultetske diplome, opet nas neće”, ispričao je Tahiri.

U Help-u, međutim, na pitanje novinara CIN-CG, drugačije vide ovu situaciju, uz poruku da snažno ohrabruju pripadnike RE da se prijave za bilo koje slobodno radno mjesto, te da je u ovoj organizaciji trenutno zapošljeno osam pripadnika ove populacije.

,,Konačna odluka o zapošljavanju zasniva se isključivo na kvalifikacijama. Gospodin Tahiri je imao priliku da se predstavi na intervjuu za posao u Help-u. Upoznali smo se sa njegovim performansama na ranijim radnim mestima koje je do sada pokrivao. Na osnovu intervjua i naših pitanja, kao i na osnovu intervjua sa ostalim aplikantima koje smo imali, zaključili smo da gospodin Tahiri nije najkvalifikovaniji kandidat. Takođe, željeli bismo dodati da je g. Tahiriju ponuđeno da bude uključen u naš program plaćenog stažiranja, ali u tom  momentu zbog ranije preuzetih obaveza, vezano za putovanje u SAD, on nije bio u mogućnosti da se uključi u taj program”, navodi se u odgovoru Help-a.

,,Ja sam sada u Njemačkoj i istovaram šlepere”, napisao je mladi politikolog u SMS poruci, kao reakciju na objašnjenje Helpa-a.

Maksut BERIŠA

za rome

No Comments

Post A Comment