SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA I TROŠKOVI UPRAVNIH SPOROVA: Zatrpaju upravu zahtjevima, pa izvlače milione

Nov 20, 2026

U prvih šest mjeseci 2026. dosuđeno je oko dva miliona eura ukupnih troškova, od čega približno polovina u sporovima zbog ćutanja uprave. U 2025. godini ukupni dosuđeni troškovi premašili su 1,7 miliona eura, od čega je više od 1,1 milion eura bilo povezano sa ćutanjem uprave. Tokom 2024. godine Sud je dosudio oko 1,2 miliona eura ukupnih troškova upravnih sporova, od čega približno polovinu u predmetima zbog ćutanja uprave“, kaže predsjendik Upravnog suda Miodrag Pešić

Đurđa Radulović

Mogućnost naplate ogromnih iznosa na ime advokatskih troškova iz budžeta otvara se kada institucije, poput škola, dobiju toliko zahtjeva za slobodan pristup informacijama da na njih teško mogu odgovoriti u zakonskom roku. Zbog ćutanja uprave podnosioci se mogu žaliti Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP). I Agencija, kada primi veliki broj žalbi, teško uspijeva da odluči u roku. Tada podnosioci, pod propisanim uslovima, mogu tužiti Agenciju Upravnom sudu. U postupcima u kojima je takva naknada dopuštena, mogu tražiti da im sud dosudi troškove advokatskog zastupanja.

Za osam dana, od 30. oktobra do 6. novembra 2026. godine, podgorički advokat Dražen Milačić podnio je AZLP-u između 11.000 i 14.000 podnesaka, prema procjeni Agencije. Uglavnom je riječ o žalbama zbog toga što institucije nijesu odgovorile na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, koje je Milačić podnosio u ime brojnih stranaka za koje navodi da ih zastupa.

Maja Žunjić Mitrović Izvor: Sajt AZLP

U Agenciji sumnjaju da je riječ o zloupotrebi prava na slobodan pristup informacijama radi ostvarivanja novčane naknade, kaže za CIN-CG direktorica AZLP-a Maja Žunjić Mitrović.

Prema ranijoj advokatskoj tarifi, naknada za sastavljanje tužbe zbog ćutanja uprave iznosila je 200 eura. Ako bi bila održana i usmena rasprava, troškovi su mogli dostići 400 eura po postupku. Advokatska tarifa, koja se primjenjuje od januara 2026, predviđa 80 eura za sastavljanje podneska u predmetima zbog ćutanja uprave kod slobodnog pristupa informacijama. U velikom broju predmeta i pojedinačna naknada od 80 eura može dati značajan zbir. Obračun po toj tarifi za 14.000 podnesaka iznosio bi 1,12 miliona eura, pod pretpostavkom da svaki dovede do zasebnog spora u kojem sud dosudi tih 80 eura. 

CIN-CG je imao uvid u dio obimne dokumentacije. Novinarka je 6. novembra vidjela kako su dvije osobe u ime Milačića unijele i ostavile velike pakete dokumenata u prostorijama Agencije, uprkos upozorenju službenika AZLP-a da treba da sačekaju provjeru i zavođenje dokumentacije.

Iste informacije, stotine zahtjeva

Milačić je prethodnih mjeseci podnosio stotine sadržinski istovjetnih zahtjeva za slobodan pristup informacijama, zasebno u ime građana za koje navodi da ih zastupa. U dokumentaciji koju su službenici AZLP-a uspjeli da pregledaju nalaze se serije od po stotinu zahtjeva kojima se traže iste informacije, a razlikuju se samo imena i prezimena podnosilaca, kažu iz Agencije.

CIN-CG je imao uvid u zahtjev za „dostavljanje postojećih dokumenata i podataka u vezi sa planiranim kamenolomom na području Kuča“, podnijet u ime više desetina stranaka, kao i u druge zahtjeve o detaljima izgradnje kamenoloma. Slično je i sa Termoelektranom Pljevlja. Milačić je u ime brojnih građana Pljevalja stotinama istovjetnih zahtjeva tražio podatke o mjerenju zagađenja iz termoelektrane. Samo Elektroprivredi Crne Gore u oktobru je uputio 8.000 zahtjeva, po kojima se sada vode predmeti pred AZLP-om.

Milačić je potom po tim zahtjevima podnio pojedinačne žalbe zbog ćutanja uprave. „Na taj način ista pitanja prerastaju u hiljade zasebnih predmeta, po kojima moramo pojedinačno da postupamo“, kaže Žunjić Mitrović.

„Agencija, uz kapacitete arhive i odsjeka za slobodan pristup informacijama, gdje je ukupno radno angažovano devet izvršilaca, nije u mogućnosti da u zakonskom roku od 30 dana donese odluku, a naročito s obzirom na to da sva dokumentacija mora proći arhivu više puta kako bismo mogli predložiti rješenja“, kaže Žunjić Mitrović.

Agencija provjerava punomoćja, Milačić odbacuje sumnje

Nepotpuna dokumentacija dodatno usporava postupak, objašnjava Žunjić Mitrović. „Milačić za većinu predmeta nije predao i zasebna punomoćja da zastupa sva lica u čija imena je predao žalbe. Prvi korak nam je da kompletiramo dokumentaciju za hiljade predmeta“.

“Zbog tolikog priliva predmeta duže čekaju i novinari, nevladine organizacije i građani kojima su tražene informacije potrebne za rad ili ostvarivanje prava”, kaže Žunjić Mitrović.

Milačić u odgovoru za CIN-CG tvrdi da nije zloupotrijebio zakon. „Naša advokatska kancelarija godinama upućuje zahtjeve, dopise, urgencije i druga pravna sredstva državnim organima Crne Gore. Određeni državni organi godinama ne odgovaraju, ne postupaju u zakonskim rokovima ili ne dostavljaju tražene informacije“, navodi Milačić. „Takvo postupanje institucija“ je, kaže, jedan od razloga za podnošenje žalbi i pokretanje postupaka pravne zaštite.

„Broj podnesaka ne oslobađa organ obaveze da svaki predmet zakonito ocijeni i odluči o njemu, uključujući eventualne zakonske razloge za odbijanje. Pravna država se ne urušava time što građani koriste pravna sredstva. Njeno funkcionisanje dovodi se u pitanje onda kada nadležne institucije ne izvršavaju zakonske obaveze, ne donose odluke i ne omogućavaju djelotvornu zaštitu prava“, navodi Milačić.

Milačić kaže da se advokatska djelatnost obavlja u skladu sa zakonom i pravilima profesije. „Pravo na zakonitu naknadu za advokatski rad ne može se samo po sebi predstavljati kao dokaz zloupotrebe“, navodi on.

Šta se događa kad ni Agencija ne odgovori

„Nakon isteka roka od 30 dana, Milačić će moći da Upravnom sudu uloži tužbu protiv Agencije zbog ćutanja, nakon čega će Upravni sud, vrlo moguće, biti primoran da mu dosudi naplatu troškova“, kaže Žunjić Mitrović. Primjena pravila o naknadi troškova zavisi od režima koji važi za konkretni predmet.

„Posebno zabrinjava informacija da je jedan advokat Agenciji podnio čak i do 14.000 žalbi. Ne može se unaprijed tvrditi da će sve prerasti u upravne sporove, ali, ukoliko organ ne odluči u roku i budu ispunjeni procesni uslovi, postoji ozbiljan rizik novog velikog priliva tužbi“, kaže za CIN-CG predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić.

Koliko je Upravni sud dosudio zbog ćutanja uprave

„U prvih šest mjeseci 2026. dosuđeno je oko dva miliona eura ukupnih troškova, od čega približno polovina u sporovima zbog ćutanja uprave. U 2025. godini ukupni dosuđeni troškovi premašili su 1,7 miliona eura, od čega je više od 1,1 milion eura bilo povezano sa ćutanjem uprave. Tokom 2024. godine Sud je dosudio oko 1,2 miliona eura ukupnih troškova upravnih sporova, od čega približno polovinu u predmetima zbog ćutanja uprave“, kaže Pešić. Upravni sud ne vodi evidenciju o raspodjeli dosuđenih troškova po tužiocima i punomoćnicima, objašnjava predsjednik ovog suda.

Od 2020. godine podnijeto je više od 40.000 tužbi zbog ćutanja uprave, a trenutno je neriješeno oko 11.500 takvih predmeta, podaci su Upravnog suda. „Prema okvirnoj procjeni, u predmetima na koje se primjenjuje raniji režim troškova, ukoliko tužbe budu usvojene i nastane obaveza naknade, potencijalni dodatni iznos mogao bi biti najmanje oko milion eura“, kaže Pešić.

Upravni sud ima oko 25.000 predmeta u radu, dok sudijsku funkciju trenutno obavlja 13 sudija, objašnjava Pešić. „Svaki novi spor zahtijeva rad sudija i zaposlenih, a time utiče i na trajanje postupaka drugih građana. Rezultati Suda ne mogu se trajno zasnivati na dodatnom zalaganju zaposlenih bez sistemskih promjena“, obrazlaže Pešić.

Pešić ističe slučaj advokata koji je u posljednjih pet godina podnio više od hiljadu tužbi. „Prema ranijim podacima, zastupao je petnaestak lica, a tužbe su podnošene i u njegovo ime, kao i u ime više lica istog prezimena. Ukazivali smo na potencijalne troškove koji mogu premašiti milion eura“, navodi Pešić, naglašavajući da to ne znači da će ti troškovi i biti isplaćeni. „Više od polovine predmeta je riješeno, dok su ostali još u postupku, ali nemamo pouzdan zbirni iznos dosuđenih troškova. Bez dodatne provjere svih podataka ne bih iznosio ime advokata, jer suština upozorenja nije u identitetu pojedinca, već u finansijskim i organizacionim posljedicama masovnih istovrsnih postupaka“, kazao je Pešić.

Sumnje da su pojedine NVO osnivane radi naplate troškova

U AZLP-u i Upravnom sudu sumnjaju da su pojedine nevladine organizacije osnivane radi ostvarivanja prihoda kroz ove postupke. Među organizacijama koje su posljednjih godina podnijele najviše žalbi su „Njegoš“, „Iuris Societate“, „Iusticija“, „Luča“, „Nova Zona“, „Scripta“, „Temida“ i „Glorija“.

Sud o radu tih organizacija najviše zna na osnovu velikog broja zahtjeva za slobodan pristup informacijama, objašnjava Pešić. „Nemamo pouzdana saznanja o obimu njihovih eventualnih drugih aktivnosti, niti o tome na koji su način i u koje svrhe koristile informacije kojima im je pristup omogućen“, kaže on.

„Naravno, podnosioci zahtjeva nijesu dužni da obrazlažu razloge, međutim, veliki broj postupaka, osim značajnih finansijskih posljedica, predstavlja i ozbiljno opterećenje za rad Upravnog suda, a time posredno utiče i na mogućnost blagovremenog odlučivanja u predmetima drugih građana“, navodi Pešić.

“Prema podacima Upravnog suda, NVO Temida je od 2022. godine podnijela oko 6.500 tužbi zbog ćutanja uprave. U različitim periodima zastupalo ju je više advokata, kaže Pešić.

Dragiša Karadžić, osnivač „Temide“, godinama podnosi veliki broj zahtjeva ustanovama i službama poput škola i lokalnih sekretarijata. Osnovao je i NVO „Glorija“, koja takođe podnosi veliki broj žalbi AZLP-u.

U AZLP-u kažu da ih Karadžić godinama zatrpava žalbama zbog ćutanja administracije i da je potom i samoj Agenciji počeo da šalje veliki broj zahtjeva za pristup informacijama. Tim zahtjevima, navode, „traži dokaze da su sve njegove žalbe dostavljene Agenciji, dokaze da su akti zavedeni u arhivi, traži pojedinačno spis svakog predmeta koji je on poslao“.

Pojedini advokati prekinuli su saradnju sa NVO „Temida“, navodeći da im ta organizacija nije platila sastavljanje tužbi, iako su u tim postupcima tražili naknadu advokatskih troškova, navodi Pešić. „Sud ne vodi jedinstvenu evidenciju ukupnih troškova dosuđenih ovoj organizaciji, a tačan broj pravosnažno okončanih postupaka zahtijeva dodatnu statističku obradu. Kada jedan podnosilac pokrene nekoliko hiljada sporova, posljedice nijesu samo finansijske, s obzirom da takav priliv utiče i na vrijeme koje Sud može posvetiti predmetima drugih stranaka“, objašnjava Pešić.

Jedan advokat zastupa tri podnosioca

Prema podacima AZLP-a, podgorička NVO „Justicija“, Andrea Marinović i Vasilisa Marinović podnose veliki broj zahtjeva za slobodan pristup informacijama različitim državnim institucijama. Pred Upravnim sudom zastupa ih advokat Boris Marinović, koji je ovlašćeno lice „Justicije“. Njegova kancelarija i NVO registrovane su na istoj adresi, u Ulici Miljana Vukova 3. Prema evidenciji Agencije, „Justicija“, Andrea i Vasilisa Marinović podnijele su 233 žalbe tokom 2023. i 435 tokom 2024. godine.

„Podnošenje zahtjeva u ime više stranaka (dva fizička lica i jedno pravno lice) predstavlja ostvarivanje samostalnih prava svakog od njih, a ne umnožavanje jednog zahtjeva“, navodi advokat Marinović u odgovoru za CIN-CG.

Navodi da su informacije tražene u javnom interesu, za potrebe istraživačke i izdavačke djelatnosti Justicije, kao i da postupci pred upravnim organima ne donose finansijsku korist podnosiocima. Prema njegovim riječima, to što institucije ne odgovaraju na zahtjeve u zakonskom roku ukazuje na njihove organizacione probleme, a ne na zloupotrebu prava građana.

Marinović nije odgovorio na pitanje da li je i u kakvoj rodbinskoj vezi sa Andreom i Vasilisom Marinović.

AZLP tvrdi da je protiv istog rješenja podnošeno više tužbi

Prema podacima AZLP-a, advokat Petar Samardžić godinama podnosi gotovo istovjetne tužbe Upravnom sudu, mijenjajući samo redosljed imena stranaka koje zastupa. Uglavnom je riječ o članovima njegove porodice, koje zastupa u postupcima za ostvarivanje prava na korišćenje privatnih šuma u Krimovicama. Iz AZLP-a tvrde da je u pojedinim slučajevima podnosio dvije ili tri tužbe protiv istog rješenja. One su zavođene kao različiti predmeti i dodjeljivane različitim sudijama. „Samo mijenja red imena podnosioca“, kažu iz Agencije, upozoravajući da ta praksa otvara mogućnost višestruke naplate troškova postupka. Navode da su zato podnijeli inicijativu Advokatskoj komori da ispita njegovo postupanje. Prema evidenciji Agencije, Samardžić je samo tokom 2024. godine imao 271 žalbu pred AZLP-om.

U Agenciji ističu da Samardžić i članovi njegove porodice imaju pravo da traže informacije i štite svoju imovinu. Sumnjaju da se načinom na koji pokreću i vode postupke mogu uvećati troškovi.

Iz AZLP-a ukazuju i na način na koji Samardžić podnosi žalbe. „Pošalje samo list papira na kojem navodi da je podnijet zahtjev na koji nije odgovoreno. Dostavlja nepotpune spise predmeta, a AZLP bez kompletiranih spisa ne može da postupa, i onda se postupak odugovlači i nijesmo u mogućnosti da u roku odgovorimo na žalbu. Već nakon 15 dana, Samardžić podnosi tužbu Upravnom sudu“, kažu iz AZLP-a. Agencija je CIN-CG-u dala na uvid dokumentaciju sa datumima podnesaka iz koje se vidi koliko je brzo Samardžić podnosio tužbe.

Samardžić odbacuje optužbe, tvrdeći da zahtjeve i tužbe podnosi radi zaštite imovinskih prava svoje porodice. „Zahtjevi za slobodan pristup informacijama podnošeni su isključivo radi pribavljanja službene dokumentacije potrebne za dokazivanje nezakonitog postupanja državnih organa, a ne radi ostvarivanja advokatskih troškova“, navodi Samardžić. 

On ističe da je Osnovni sud u Kotoru prvostepenom, nepravosnažnom presudom dosudio njegovim strankama oko 654.000 eura odštete. „Ne osporavam pravo medija da istražuju rad advokata, državnih organa i način trošenja javnih sredstava. Naprotiv, smatram da je takvo istraživanje od javnog interesa. Međutim, objektivno izvještavanje zahtijeva sagledavanje cjelokupnog konteksta, uključujući postupanje državnih organa koje je izazvalo pokretanje brojnih upravnih i sudskih postupaka, usvojene tužbe, neizvršene sudske presude i ishod ranije disciplinske inicijative“, navodi Samardžić.

Komora kaže da nema pritužbi, škole opisuju prekovremeni rad

Iz Advokatske komore tvrde za CIN-CG da nemaju saznanja da je ijedan član Komore zloupotrijebio odredbe Zakona o slobodnom pristupu informacijama. „Nemamo pritužbe na advokate po tom osnovu. Ukoliko bi eventualno postojao bilo koji oblik zloupotrebe po tom osnovu, nadležni organi Komore će promptno reagovati po podnijetoj prijavi“, kažu iz Advokatske komore. 

Centar za građansko obrazovanje (CGO) u aprilu 2022. godine podnio je inicijativu Advokatskoj komori za ispitivanje moguće disciplinske odgovornosti advokata Dejana Klikovca i Dragana Draškovića zbog sumnji na zloupotrebu prava na slobodan pristup informacijama. Klikovac je prvostepeno oglašen krivim, ali je odluka ukinuta, a disciplinski tužilac potom odustao od optužnice, pa postupak nije rezultirao sankcijom. Za Draškovića nema potvrde da je disciplinski postupak pokrenut.

CIN-CG se obratio svim osnovnim i srednjim školama kako bi provjerio navode da se često suočavaju sa mogućim zloupotrebama prava na slobodan pristup informacijama. Iz podgoričke OŠ „Savo Pejanović“ kažu da je Klikovac samo 10. marta 2022. godine, kao zastupnik Emine Mraković, podnio 40 zahtjeva za obračunske liste deset zaposlenih. Zahtjevi su se odnosili na period od 24 mjeseca. U odgovoru škole navodi se da je advokat obračunske liste za svaki mjesec i za svakog zaposlenog tražio zasebnim zahtjevom.

„Dakle, indikativno je i krajnje neprofesionalno da informacija koja podrazumijeva dostavljanje obračunskih listi za period od 24 mjeseca za jednog zaposlenog nije tražena jednim, već je imenovani advokat dostavio JU OŠ ‘Savo Pejanović’ Podgorica, kao prvostepenom organu, ukupno po 24 zahtjeva po zaposlenom“, kažu iz škole.

Navode da je sekretarka jedina zaposlena na administrativnim poslovima i da je morala da radi prekovremeno kako bi pripremila sva rješenja, pa su svakodnevni poslovi stali. „Kako je ovoliki posao rađen pod pritiskom zakonskog roka, to je dovelo do zdravstvenih problema“, kažu u školi.

Klikovac nije odgovorio na pitanje CIN-CG o sumnjama na zloupotrebu prava na slobodan pristup informacijama.

„Maltretiranje naše škole zloupotrebom Zakona o slobodnom pristupu informacijama traje najmanje deset godina. Ostajalo se prekovremeno, noću, za vikende, za praznike, da bi se odgovaralo na zahtjeve o računima za fiskulturnu salu, sve po mjesecima za deset godina, o broju odličnih učenika po razredu i po odjeljenjima, sve formulisani kao zasebni zahtjevi, gomila apsurdnih i detaljnih zahtjeva, u jednom danu po 150“, kaže za CIN-CG Ljiljana Karanović, direktorica Srednje mješovite škole „Ivan Goran Kovačić“ u Herceg Novom, opisujući zahtjeve Karadžića i njegove NVO „Temida“.

„Često bi ovi zahtjevi, npr. stotine zahtjeva, stizali u dan pred ljetnji raspust ili božićne i uskršnje praznike, kada je nama zakonom godišnji odmor, na veoma perfidan način, primoravajući nas godinama da ostajemo na poslu prekovremeno, da ne bismo prekršili zakon“, objašnjava Karanović.

Karadžić, čije je ime već pominjano u javnosti u vezi sa sumnjama na zloupotrebu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, i ove godine uputio je stotine zahtjeva Srednjoj mješovitoj školi „Ivan Goran Kovačić“. Uprava škole odlučila je da pakete sa zahtjevima ne otvori, kaže Karanović. Ona smatra da država treba da predloži izmjene zakona kojima bi zaštitila institucije od zloupotreba i očuvala pravo na slobodan pristup informacijama. „Mnoge škole pate, i škole u Tivtu su se našle u sličnoj situaciji“, kaže Karanović.

Miodrag Pešić Izvor: Privatna arhiva

Kako evropske zemlje ograničavaju zloupotrebe

Zakonodavstva više evropskih zemalja prepoznaju zloupotrebu prava na pristup informacijama, kaže za CIN-CG predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić. „Hrvatsko zakonodavstvo predviđa mogućnost odbijanja očigledno zloupotrebnih, funkcionalno povezanih zahtjeva koji zbog učestalosti ili obima opterećuju rad organa. Slične, uzajamno neidentične mehanizme poznaju Slovenija i Portugal, kao i Irska. Smatram da i našem sistemu trebaju jasna, proporcionalna pravila i djelotvorna pravna sredstva protiv odluka kojima se pristup odbija, kako legitimni zahtjevi ne bi bili neopravdano ograničeni“.

Prema njegovim riječima, u Sloveniji je zloupotreba utvrđena u slučaju osobe koja je podnijela 500 zahtjeva. „A ovdje se dešava da ih podnose na hiljade“, kaže Pešić.

Sam broj tužbi i njihova sličnost, prema Pešiću, nijesu dovoljni za utvrđivanje zloupotrebe. „Međutim, u ukupnoj ocjeni mogu biti relevantni učestalost i vremenska dinamika podnošenja zahtjeva, njihova istovrsnost, obim traženih informacija, povezanost više podnosilaca, ponavljanje zahtjeva, kao i stvarne posljedice po redovno funkcionisanje organa. Treba imati u vidu i slučajeve kada se tužbe podnose odmah po isteku roka, premda Sud na internet stranici ima dostupan obrazac tužbe zbog ćutanja uprave, pa stoga nije potrebno unajmljivati advokata koji bi potraživao troškove“, objašnjava Pešić.

U pojedinim predmetima iz 2022. godine, povezanim sa podnositeljkom koja je u kratkom periodu pokrenula više od hiljadu upravnih sporova, Upravni sud je utvrdio zloupotrebu procesnih prava i odbio zahtjeve za naknadu troškova postupka, kaže Pešić. „Ipak, to ne znači da se zaključak iz jednog predmeta može automatski prenijeti na druge podnosioce i postupke. Sud je dužan da u svakom konkretnom slučaju cijeni relevantne činjenice i obezbijedi procesne garancije“, naglašava predsjednik Upravnog suda.

Upravni sud je u više navrata obavještavao nadležno državno tužilaštvo i druge nadležne institucije o velikom broju tužbi zbog ćutanja uprave, mogućim zloupotrebama i posljedicama po budžet i rad Suda. „Obavljeni su i razgovori sa predstavnicima Advokatske komore, nakon kojih je izmijenjena Advokatska tarifa i naknada za sastavljanje tužbe zbog ćutanja uprave smanjena sa 200 na 80 eura. To je značajan korak, ali ne može zamijeniti odgovarajući pravni okvir i efikasnu upravu“, tvrdi Pešić.

Član 49 Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji se primjenjuje od 7. jula 2026. godine, propisuje da svaka stranka u upravnom sporu zbog ćutanja uprave u ovoj oblasti snosi svoje troškove. Prema prelaznoj odredbi iz člana 62, postupci za pristup informacijama započeti prije tog datuma okončavaju se po ranijem zakonu. Pešić smatra da pravilo o troškovima iz novog zakona može otežati građanima da traže sudsku zaštitu.

„Slobodan pristup informacijama je važno demokratsko pravo, a transparentnost vlasti njena obaveza, pa ne bi bilo opravdano da se teret nepostupanja organa jednostavno prenese na građanina koji je bio prinuđen da traži zaštitu pred sudom. Razumijem namjeru da se smanje podsticaji za masovno pokretanje postupaka radi troškova. Ipak, opšte pravilo može obeshrabriti i građane, novinare i nevladine organizacije koji legitimno traže informacije. Postoji i rizik da se oslabi jedan od finansijskih podsticaja organima da blagovremeno odlučuju, zbog čega je potrebno tražiti ciljane i proporcionalne mjere protiv utvrđenih zloupotreba, a ne rješenja koja mogu otežati pristup sudu svima“, zaključuje Pešić.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *