Prema analizi CIN-CG za 2024. godinu, nekoliko sudija ima više sati pripravnosti, nego što bilo moguće, iz Sudskog  savjeta tvrde da se radi o “tehničkoj omašci”, a za ovu svrhu isplaćeno preko pola miliona eura

Maja Boričić

Za pripravnosti i dežurstva u crnogorskim sudovima je, samo za prošlu godinu, dato oko 730.000 eura, od čega je tri četvrtine dato za pripravnosti- 530.000 eura. Nekoliko sudija je tokom 2024.godine imalo više sati pripravnosti, nego što taj mjesec ima ukupno sati, kad se oduzme radno vrijeme.

To su informacije do koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) došao analizirajući dokumentaciju dobijenu slobodnim pristupom informacijama od Sudskog savjeta (SS).

Pripravnost u sudovima obuhvata period van radnog vremena, kada sudije krivičari određeni za to mogu očekivati da se vrate na posao, u hitnim situacijama. Za ovo su plaćeni dodatno i znatno im može povećati primanja.

Predsjednici sudova prave raspored koliko će ko biti pripravan svakog mjeseca, a isplate za tu radnu obavezu odobrava Sudski savjet (SS). Ne postoji pravilnik po kojima se vrši organizacija pripravnosti u sudovima, pa je ovo ostavljeno na volju predsjednicima sudova.

Predsjednica Osnovnog suda u Plavu Mirjana Knežević, u septembru 2024, bila je pripravna 554 sata, prema rješenju SS, a taj mjesec je imao za to moguća svega 552 sata. Ona nije odgovorila na pitanja CIN-CG, kako je do ove računice došlo. 

Knežević je inače svakog mjeseca prethodne godine bila “pripravna” preko 500 sati, a u tom sudu prošle godine nije bilo nijedno dežurstvo. Osim nje, svakog mjeseca je u plavskom sudu bio pripravan makar još jedan sudija.

Predsjednik suda u Rožajama Mirsad Mujević, u februaru prošle godine, prema rješenju SS, bio pripravan 575 sati i dežurao sat vremena. Bio je angažovan za ove poslove preko pedeset sati više, od mogućih 528 sati. Sudski savjet je donio dva rješenja za tog sudiju u tom mjesecu. U prvom mu je odobrio sve ove sate, a u drugom rješenju, došlo je do promjene, pa je konstatovano da je bio pripravan 522 sata i da je imao šest sati dežurstva, što je maksimalan broj sati za ove poslove za februar 2024. 

Mujević je, u razgovoru za CIN-CG, rekao da se radi o grešci SS, da je u februaru bio pripravan 522 sata, a da je u martu imao 575 sati pripravnosti.

Ovaj sudija je, za razliku od svoje koleginice iz Plava, ipak svakog mjeseca imao određene sate dežurstva, a i radio je većinu prošle godine kao jedini sudija u tom sudu.

I bivšem predsjedniku suda na Cetinju Branislavu Lekoviću, odnedavno sudiji Višeg suda, je u maju prošle godine, odobreno 622 sata pripravnosti i dva sata dežurstva, a taj mjesec imao je ukupno 608 sati. 

Leković, u razgovoru za CIN-CG objašnjava da radi o nenamjernoj grešci računovodstva suda na Cetinju. 

“Računovodstvu suda sam dostavio raspored pripravnosti/dežurstva od 30.04.2024.godine, sa naznačenim periodom pripravnosti počev od 01.05 do 31.05.2024.godine“, pojašnjava on.

Greškom je, navodi sudija Leković,  računovodstvo suda obračunalo i posljednji dan aprila.

„Navedeno je ukazano računovodstvu suda radi korekcije obračuna”, naveo je sudija Leković za CIN-CG.

On je gotovo svakog mjeseca bio pripravan sve vrijeme, a pored njega je pripravno bilo još po troje, četvoro sudija po više stotina sati.

Prema imovinskim kartonima, njih troje je, tokom prošle godine, prijavljivalo mjesečnu platu od oko 2500 eura.

Iz Sudskog savjeta za CIN-CG tvrde da se u ova tri slučaja “očigledno radi o tehničkoj omašci u pisanju brojeva prilikom izrade velikog broja rješenja koja se izrađuju svakog mjeseca, te da ti primjeri predstavljaju rijetke izuzetke, a ne pravilo”. 

“Sekretarijat Sudskog savjeta će odmah pristupiti provjeri navedenih podataka i ispravljanju navedenih tehničkih grešaka, kao i otklanjanju svih eventualnih posljedica ukoliko su nastale”, navode iz SS.    

U Apelacionom sudu po 1000 sati pripravnosti mjesečno, nijedno dežurstvo

Interesantno je i da je u Apelacionom sudu, koji je žalbeni sud, svaki mjesec pripravno bilo po četiri ili pet sudija po više stotina sati, a nijesu imali nijedno dežurstvo. Tako je Apelacioni sud svakog mjeseca imao preko 1000 sati pripravnosti, osim u septembru, kada je bilo nešto manje- 896, a nijedan sat dežurstva, nijednog mjeseca u godini. 

U Osnovnom sudu u Kotoru takođe svakog mjeseca je pripravno bilo po desetak sudija i to po više stotina sati, a takođe nemaju nijedno dežurstvo.

I u većini ostalih sudova, bez obzira na veličinu suda, svakog mjeseca pripravno je bilo po više sudija po više stotina sati, neki i po cijeli mjesec, a da nije bilo dežurstava ili je bilo samo nekoliko desetina sati dežurstava. Predsjednici sudova u Baru, Bijelom Polju, Herceg Novom, Beranama i Nikšiću su gotovo svakog mjeseca bili pripravni cijeli mjesec, dok je, pored njih, bilo pripravno po više stotina sati i više drugih sudija tih sudova. U Višem sudu u Bijelom Polju je svakog mjeseca, više sudija bilo pripravno sve sate u tom mjesecu. 

Prekršajni sudovi, Osnovni i Viši sud u Podgorici nijesu imali sudije koji su bili pripravni cijeli mjesec, a ovo su sudovi koji imaju najviše predmeta u radu, a i najviše dežurstava tokom godine. 

Vrhovni sud jedini nije imao pripravnosti svakog mjeseca tokom prošle godine. Pripravnosti su prijavljivane u januaru, julu, avgustu i novembru, kada je pripravno bilo po više sudija,doduše nešto manje sati nego u ostalim sudovima,ali ni oni nijesu imali nijedno dežurstvo tokom prošle godine.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG tvrde da oni nijesu nadležni da govore o pripravnostima sudija u drugim sudovima, ali da se u praksi tog suda pripravnost određuje sudijama i službenicima koji postupaju u Krivičnom odjeljenju, radi postupanja u pritvorskim predmetima, koji su hitne prirode, u toku trajanja praznika, kao i godišnjeg odmora. 

“Sudije Vrhovnog suda su tokom prethodnih praznika ostvarile od 32 do 64 sata pripravnosti”, navode iz Vrhovnog suda, koji je krajem prošle godine dobio novu predsjednicu Valentinu Pavličić.

Krajem prošle godine dolazi do vidljivog smanjenja sati pripravnosti, pa tako u Osnovnom sudu u Herceg Novom po prvi put, u novembru i decembru, nije pripravno troje sudija sve sate u mjesecu, a i u većini ostalih sudova se smanjuje broj sati pripravnosti pojedinih sudija.

Postavlja se pitanje da li sudije zloupotrebljavaju ovo pravo, obzirom da ne postoje

jasna pravila po kojima se određuju ove pripravnosti, ali i eventualne manipulacije

u raspodjeli predmeta, ako je stalno više istih sudija pripravno.

“Odgovor na ta pitanja treba da da pravosudna inspekcija Ministarstva pravde, koja je nadležna da vrši inspekcijski nadzor nad primjenom Sudskog poslovnika u dijelu sudske uprave”, ističe za CIN-CG direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.

Ona pojašnjava da u sudsku upravu spada unutrašnji raspored poslova u sudu, za koji je nadležan predsjednik suda. 

“Prema Zakonu o sudovima, inspekcijski nadzor sprovodi ministar pravde u skladu sa godišnjim planom nadzora i povodom pritužbi i predstavki građana koje se odnose na poslove sudske uprave”, navodi Gorjanc Prelević.

Po Sudskom poslovniku, "predsjednik suda raspoređuje sudiju za istragu i službenike i namještenike koji će biti u pripravnosti da dođu u sud i određuje pripravnost i drugih sudija, službenika i namještenika radi vršenja poslova koji ne trpe odlaganje”.  

Direktorka HRA naglašava da nije propisano šta se smatra “poslovima koji ne trpe odlaganje”, ali u praksi su to poslovi sudije za istragu u krivičnom postupku i ostalih sudija vezani za razmatranje žalbi u tom postupku.
Ministar pravde, podsjeća, može da odredi i vanredni inspekcijski nadzor, na predlog predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika neposredno višeg suda ili predsjednika Sudskog savjeta. 

“ Takva potreba, da pripravnost traje non-stop, treba da bude dokumentovana, u sudu se bilježe dodatni sati, postoji pisani trag o svemu, postoje zapisnici o vijećanju i sl, tako da pravosudna inspekcija može da provjeri da li je bilo osnova za sve te pripravnosti”, zaključuje direktorka HRA.

Iz Ministarstva pravde (MP) nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li kontrolišu rad sudova u pogledu rasporeda pripravnosti sudija, da li postoji mogućnost manipulacije u raspodjeli predmeta, ako je stalno više istih sudija pripravno bez preciznih smjernica, te da li rade analize o tome kako trenutni sistem pripravnosti utiče na efikasnost sudova i pravnu sigurnost građana.

Više izvora iz pravosuđa su za CIN-CG potvrdili da su pojedine sudije ove pripravnosti očigledno vidjele kao izvor dodatnih prihoda, odnosno da prime i po platu više mjesečno, a da suštinski ne rade ništa.

Iznos koji će biti isplaćen za pripravnost obračunava se u zavisnosti od staža, koeficijenta, minulog rada, a recimo sudiji osnovnog suda, koji ima 24 godine radnog staža, 379 sati pripravnosti je oko 700 eura. Što znači da sudije koje su redom prijavljivale po preko 500 sati pripravnosti mjesečno su zaista mogli da uzmu gotovo duplu platu.

Sudski savjet sada radi smjernice, ali tvrdi da nema zloupotreba

Iz SS tvrde da se ne radi o zloupotrebama ili neefikasnosti, ali ipak trenutno rade na izradi smjernica.

“Sudski savjet aktivno radi na izradi Smjernica za sačinjavanje mjesečnog rasporeda pripravnosti i evidencije rada dužeg od punog radnog vremena, čije se usvajanje i objavljivanje očekuje u veoma kratkom predstojećem periodu”, ističu iz SS.  

Oni pojašnjavaju da je mjesečni raspored pripravnosti u nadležnosti predsjednika suda, a ne SS.

“Predsjednici sudova su odgovorni za pravilan i pravovremen rad suda i dužni su da na pravilan i zakonit način to učine. U prethodnom periodu je bilo sumnji da se to u određenom broju sudova radi nezakonito, ali je nakon što je SDT preispitalo takve sumnje došlo do odbačaja krivičnih prijava koje su bile podnijete, jer je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti”, ističe se u odgovoru SS.

Međutim, ove krivične prijave se, prema saznanjima CIN-CG, odnose samo na Osnovni sud u Podgorici. Sudije parničari, koji inače primaju platu oko 1300 eura, podnijeli su krivične prijave sumnjajući u nezakonitosti, ali je tužilaštvo utvrdilo da je u tom sudu sve u redu.

Iz SS ocjenjuju da je jasno zašto situacije u kojoj pojedine sudije manjih sudova, samim tim što su jedine sudije u tom sudu imaju pripravnost tokom čitavog mjeseca, ili pripravnost dijele sa jednim ili dvoje kolega, može stvoriti percepciju neujednačenosti.

“Međutim, to nije posljedica bilo čije želje da pojedinci ostvare dodatnu finansijsku korist, već datost aktuelnog trenutka u organizacionoj mreži crnogorskih sudova i generalne nezainteresovanosti pravnika za sudijske funkcije, posebno one u manjim mjestima u Crnoj Gori”, naglašavaju iz SS.

CIN-CG je ranije pisao da su sudije posljednjih godina uzele milione eura na funkcionerske naknade i tužbe koje su podnosili, između ostalog, i za neisplaćene pripravnosti, a nedavno im je obećano i uvećanje zarade za 30 odsto.

Kristina Radović/Antonija Janevska

"My main motivation for going to study abroad was the desire for change, in the sense that I wanted to experience living somewhere abroad in my twenties," says one of the Montenegrin students currently studying in Slovenia.

The emigration of young people is not just a problem for a society in Montenegro, but also elsewhere in the region. There are many students from other Balkan countries with a similar story.

Kristijan is from North Macedonia and he is studying mechanical engineering in Ljubljana. His decision to study abroad was based on the fact that the mechanical engineering university in Ljubljana is among the best in the field in Eastern Europe, but also the most cost-efficient one.

He lives with a few roommates because he cannot get a place in student dormitories. “A typical day for me starts with going to classes,” Kristijan explains. “In between, we usually have two breaks. Afterward, we have auditory exercises or laboratory exercises. The auditory ones are really similar to the classes we attend, but they focus on tasks and math and physics problems. The laboratory exercises are different depending on the subject, but we are always divided into smaller groups of people, usually four to eight. This is when we work on projects, receive grades, and gain practical knowledge of the theoretical concepts we've studied. At the end of the day, I revise in the library and participate in sports programs offered by the university.”

Most of the young Balkan citizens decide to leave their countries due to poor social, living, and economic standards and conditions. In Montenegro, one fifth of the youth expressed desire to leave, shows the 2024 Youth Study from Southeast Europe by the "Friedrich Ebert" Foundation.

"Young people are continuously leaving Montenegro. The causes of such phenomena should be sought in the unstable economic and political environment, which provides fertile ground for the continuation of non-European practices, such as party-based and nepotistic employment, corruption, lawlessness, captured media, and insufficient support for youth, or merely declarative support that does not reflect the genuine attitude of decision-makers," says David Vukićević, president of the Network for Youth Activism of Montenegro (MOACG).

For young people from the Western Balkans, the United States (US) are one of the most desirable destinations to move to. But many of their visa applications are being rejected. In 2024, more than third of the American visa applications in Kosovo, Montenegro and Albania were unsuccessful. In Macedonia, the rejection rate was 28 percent.

Some decide to stay in Europe like 

Josif is a 21-year-old Macedonian studying Computer Science at the University of Bristol. His typical day consists of attending classes and consultations with professors about grades and innovative projects. The classes are taught through presentations and practical work, and his study materials are in electronic form or can be found in the library.

“Even though I enjoy being here, I feel a deeper connection to my home country and the people there. Even here, I hang out with Macedonians,” says Josif. He got the opportunity to study abroad due to a scholarship offered by the Ministry of Education. 

The scholarship requires the student to be accepted at one of the top 100 ranked universities on the Shanghai List, the Academic Ranking of World Universities evaluated by the number of scientific papers published in international journals and the number of Nobel Prize winners. Although none of the North Macedonia’s universities have been included in the Shanghai List in the past few years, the country’s Ministry provides the scholarships for those on the Shanghai List that covers most of the students’ expenses. After graduating, a student must return and work in their home country for a few years. 

Josif says the only reason he would return to North Macedonia is because of his family and friends; career-wise, he says that the opportunities abroad are much more appealing. Since he will return to North Macedonia after learning everything he can at the University of Bristol, he hopes that the knowledge and experience he gains in the UK will be awarded with a sufficient salary at home.

In the past decade, an increasing number of Macedonian students have sought educational opportunities beyond the country’s borders. Faced with challenges in meeting their academic aspirations, many are drawn to institutions abroad, where they anticipate more advanced curricula, cutting-edge facilities, and greater professional prospects. This trend, however, reflects deeper, systemic issues within North Macedonia’s higher education system, and as the number of students leaving continues to rise, it raises profound questions about the capacity of the country’s academic institutions to retain young talent and foster an environment conducive to innovation and progress.

According to a Westminster Foundation for Democracy study, North Macedonia invests between 116 and 433 million euros annually in educating and training young people who then leave the country. In the past 30 years, there has been a 10% reduction in the nation’s population as a result ofbecause of the significant emigration of highly skilled students. And it seems unlikely that this number will stop growing.

No jobs for young people

Although there is no official statistic on how many Montenegrins live abroad, data from the Society of Statisticians and Demographers show that on the census date in 2023, around a third of Montenegrin citizens, or 213,478 people, were living abroad.

"Although data was collected for 44,017 people in the census, this accounts for only 20 percent of the estimated diaspora, while 80 percent, or 169,461 people, were not included because at the time of the census, they did not have a household member present in Montenegro who could

provide information on their behalf," says Gordana Radojević from the DSDCG.

The population census currently represents the only source of data on young people studying abroad. According to the latest census, 8,230 citizens of Montenegro reside abroad for educational purposes, of which 43 percent, or 3,607 people, are studying in Serbia.

David Vukićević from MOACG thinks that the data clearly indicates that Montenegro lacks an adequate pro-natalist policy, but also that “young people continue to seek their happiness beyond the borders of their homeland. " 

The conditions and quality of upbringing and life, success during the educational process and the prerequisites for achieving it, opportunities for improvement, employment, advancement, and economic independence are key determinants that shape the attitudes of young people, explains Vukićević.

"Entering the labor market is somewhat easier for young people due to the deficit of the appropriate workforce and the rise in minimum net wages. However, as a consequence of the daily increase in prices, this effect is fading, although still present,, since adequate job performance needs to be provided in line with current wages, for which the educational process has not prepared those who are just entering the labor market. I acknowledge the continuous efforts of the Ministry of Education, Science, and Innovation and the Ministry of Sports and Youth in improving the position of young people, but without adequate support from the Ministry of Finance and the Government of Montenegro, it is difficult to achieve tangible results," he says.

However, Ddata from the World Bank shows that in the last decade alone, more than 2.5 million people have left the Western Balkans in search of better living conditions in Western Europe, indicating that this is a regional trend rather than an issue present in just one country. 

IT and engineering studies amongst the most desired

One of the key issues of migration in the region is the departure of highly educated young people, experts in fields such as IT, engineering, medicine, and other crucial sectors commonly known as STEM (science, technology, engineering and medicine).

While North Macedonia has a deep cultural history that is reflected in its art, music, and literature, the arts programs in the country are struggling to offer students appealing opportunities, and students eager to pursue a career in such a field have gone looking for their education abroad. While the STEM programs are often viewed as more profitable and more important, the arts and studying such a program are often seen as a luxury rather than a necessity.

She says that the nature of the job she is studying for often requires international cooperation and experience, and in the USA, there are many more options for networking, film festivals, productions, publications, and opportunities. However, she wants to do the same at home.

“I have always wanted to contribute in one way or another to the development of Macedonian culture and art and its promotion around the world,” she explains. “I would still like to be active in North Macedonia and the Balkans through certain engagements in the field of film and photography.”

Digitalized universities

The students studying abroad and interviewed for this article shared different experiences compared to students getting degrees in North Macedonia, where necessities such as digital books are still a foreign concept at the universities.

In 2023 a study by the Forum for Educational Change and European Endowment for Democracy found that the digitalization in the public universities is severely underdeveloped. 

„Despite the increasing use of technology in education worldwide, many public universities in North Macedonia still rely on traditional teaching and learning methods. This includes the use of physical textbooks and lectures, the use of paper indexes (despite the fact that there is an online grading system), in-person semester registration and physical consultations, rather than using online resources.“

The research findings show that there is a significant digitalization gap in state universities and that significant efforts are needed to improve the infrastructure, resources, and training needed to support digitalization in these institutions. It also points out the percentage of the budget allocated to digitalization in state universities in North Macedonia remains relatively low.

The Macedonian Statistics Office does not keep numbers on how many of the citizens study abroad. The only thing they can tell us is that there are currently 400 students under their scholarсhip studying at the top 100 universities in the world. 

Not only young people are leaving their homeland. In Montenegro, unlike in the second half of the last century, when the country was mainly leaving lower-skilled labor, in recent decades, many of those leaving are highly educated.

"Unfortunately, the Ministry of Internal Affairs does not have accurate data on the number of emigrated citizens or the reasons for their departure, as those leaving Montenegro do not deregister their residence in order to retain certain rights in Montenegro, which makes it difficult to assess the overall scope of migration. Therefore, systematic monitoring of migration is the first and most important step, especially considering that, according to research on youth, we have a stable 50 percent of young people who wish to leave Montenegro," says demographer Miroslav Doderović. 

The continuous emigration from Montenegro, mostly of younger residents, is also confirmed by the official data from the State Statistics Bureau (Monstat), according to which Montenegro had 615,035 inhabitants in the 1991 census, and 32 years later, in 2023, only a few thousand more – 623,633, including over 90,000 foreign nationals.

One of the top immigration destinations is Germany where officially there are 10,413 citizens of Montenegro.

Why leave

Key measures that can influence the factors driving and pulling migration include increasing the efficiency of active labor market programs, with an emphasis on integrating long-term unemployed individuals and young people.

"Long-term unemployment is one of the key challenges in Montenegro. Despite positive trends in the labor market, long-term unemployment represents a high percentage of 72 percent in 2023, compared to total unemployment. The long-term unemployment rate was almost 12 percent in 2019. The largest group among the long-term unemployed are those seeking employment for the first time, mostly recent graduates," explains Doderović.

As the main reason for leaving Montenegro, the majority cited the economy, while half of the surveyed Montenegrin citizens says they moved abroad for family reasons, and some for educational purposes.

"The largest number of registered Montenegrin citizens are working, studying, or residing in Germany, with a total of 10,413. The largest number of registered individuals working or studying abroad comes from Podgorica, with 6,384 people," says Monstat.

"For a more comprehensive understanding of the migration issue, particularly the structure of the population leaving Montenegro, detailed research is needed so that policymakers and decision- makers can more clearly target key problems and propose programs to retain and attract the 

population," says Doderović.

The emigration of young people from the Balkans, especially from Montenegro and North Macedonia, poses a serious challenge to the future of these countries. While young people are leaving in search of better education, job opportunities, and a higher quality of life, this trend has long-term consequences on the development of the region. Although there are numerous initiatives aimed at halting this trend, such as improving the education system, better working conditions, and creating new opportunities for young people, it is clear that only through joint efforts at the regional and international levels can we create conditions in which young people can stay and contribute to the further development of their countries..

Antonija Janevska/Kristina Radović

„Moja glavna motivacija da odem na studije u inostranstvo bila je želja za promjenom, željela sam da doživim kako je to živjeti negdje u inostranstvu dok sam još u dvadesetim“, kaže studentkinja iz Crne Gore koja trenutno studira u Sloveniji.

Odlazak mladih nije samo problem crnogorskog društva, već i drgih država regiona. Mnogi studenti iz drugih balkanskih zemalja imaju slične priče.

Kristijan je iz Sjeverne Makedonije i studira mašinstvo u Ljubljani. Na odluku da studira u inostranstvu uticala je činjenica da je Mašinski fakultet u Ljubljani jedan od najboljih u svojoj oblasti u Istočnoj Evropi, ali i jedan od najpovoljnijih po troškovima.

Živi sa nekoliko cimera jer nije uspio da dobije mjesto u studentskom domu. „Tipičan dan za mene počinje odlaskom na predavanja“, objašnjava Kristijan. „Između predavanja imamo obično dvije pauze. Nakon toga imamo auditorne ili laboratorijske vježbe. Auditorne vježbe su veoma slične predavanjima, ali su više usmjerene na rješavanje zadataka i problema iz matematike i fizike. Laboratorijske vježbe se razlikuju u zavisnosti od predmeta, ali se uvijek dijelimo u manje grupe, obično od četiri do osam ljudi. Tada radimo na projektima, dobijamo ocjene i stičemo praktična znanja zasnovana na teorijskim konceptima koje smo učili. Na kraju dana, učim u biblioteci i učestvujem u sportskim programima koje organizuje fakultet.“

Većina mladih sa Balkana odlučuje se na odlazak iz svojih zemalja zbog loših društvenih, životnih i ekonomskih uslova. U Crnoj Gori, petina mladih je izrazila želju da ode iz zemlje, pokazuje Istraživanje o mladima u Jugoistočnoj Evropi za 2024. godinu koje je sprovela Fondacija „Fridrih Ebert“.

„Mladi ljudi neprekidno napuštaju Crnu Goru. Uzroci tog fenomena leže u nestabilnom ekonomskom i političkom okruženju koje pruža plodno tlo za nastavak neevropskih praksi, kao što su partijsko i nepotističko zapošljavanje, korupcija, bezakonje, zarobljeni mediji i nedovoljna podrška mladima – ili podrška koja postoji samo deklarativno, bez stvarne volje donosilaca odluka“, kaže David Vukićević, predsednik Mreže omladinskog aktivizma Crne Gore (MOACG).

Za mlade iz Zapadnog Balkana, Sjedinjene Američke Države (SAD) su jedna od najpoželjnijih destinacija za preseljenje. Međutim, mnogi njihovi zahtjevi za vizu bivaju odbijeni. U 2024. godini, više od trećine američkih viza zatraženih u Kosovu, Crnoj Gori i Albaniji bilo je odbijeno. U Makedoniji, stopa odbijanja bila je 28 odsto.

Neki ipak odluče da ostanu u Evropi

Josif ima 21 godinu i iz Sjeverne je Makedonije. Studira računarstvo na Univerzitetu u Bristolu. Njegov tipičan dan sastoji se od pohađanja predavanja i konsultacija sa profesorima u vezi sa ocjenama i inovativnim projektima. Predavanja se drže putem prezentacija i praktičnog rada, a materijali za učenje su u elektronskom obliku ili dostupni u biblioteci.

„Iako uživam što sam ovdje, osjećam dublju povezanost sa svojom zemljom i ljudima tamo. Čak i ovdje se najviše družim sa Makedoncima“, kaže Josif. Priliku da studira u inostranstvu dobio je zahvaljujući stipendiji koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete.

Stipendija zahtijeva da student bude primljen na jedan od 100 najbolje rangiranih univerziteta na Šangajskoj listi – listi akademskog rangiranja svjetskih univerziteta, koja se temelji na broju naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima i broju dobitnika Nobelove nagrade. Iako se nijedan univerzitet iz Sjeverne Makedonije posljednjih godina nije našao na Šangajskoj listi, Ministarstvo pruža stipendije za one koji su na toj listi i pokriva većinu troškova studiranja. Nakon diplomiranja, student je u obavezi da se vrati i radi u svojoj zemlji nekoliko godina.

Josif kaže da bi se u Sjevernu Makedoniju vratio jedino zbog porodice i prijatelja; kada je reč o karijeri, smatra da su prilike u inostranstvu znatno primamljivije. Pošto će se, nakon što nauči sve što može na Univerzitetu u Bristolu, ipak vratiti kući, nada se da će znanje i iskustvo stečeno u Velikoj Britaniji biti nagrađeni odgovarajućom platom u domovini.

U posljednjih deset godina sve veći broj makedonskih studenata traži obrazovne prilike van granica svoje zemlje. Suočeni s izazovima u ostvarivanju svojih akademskih ciljeva, mnogi su privučeni institucijama u inostranstvu, gdje očekuju naprednije nastavne planove, savremene resurse i bolje profesionalne mogućnosti. Ovaj trend, međutim, odražava dublje, sistemske probleme u visokom obrazovanju Sjeverne Makedonije, a kako broj studenata koji odlaze nastavlja da raste, postavlja se ozbiljno pitanje sposobnosti domaćih akademskih institucija da zadrže mlade talente i stvore okruženje koje podstiče inovacije i napredak.

Prema istraživanju Fondacije za demokratiju Vestminster, Sjeverna Makedonija godišnje ulaže između 116 i 433 miliona eura u obrazovanje i obuku mladih ljudi koji zatim napuštaju zemlju. U posljednjih 30 godina, zbog značajnog iseljavanja visokoobrazovanih studenata, broj stanovnika se smanjio za 10 odsto. I čini se da taj trend neće skoro stati.

Nema poslova za mlade

Iako ne postoji zvanična statistika o broju Crnogoraca koji žive u inostranstvu, podaci Društva statističara i demografa pokazuju da je na dan popisa 2023. godine oko trećine crnogorskih građana, odnosno 213.478 ljudi, živjelo u inostranstvu.

„Iako su podaci prikupljeni za 44.017 osoba tokom popisa, to predstavlja samo 20 odsto procijenjene dijaspore, dok 80 odsto, odnosno 169.461 osoba, nije bilo obuhvaćeno jer u trenutku popisa nisu imali člana domaćinstva prisutnog u Crnoj Gori koji bi mogao da pruži informacije u njihovo ime“, kaže Gordana Radojević iz DSDCG-a.

Popis stanovništva trenutno predstavlja jedini izvor podataka o mladima koji studiraju u inostranstvu. Prema poslednjem popisu, 8.230 crnogorskih građana boravi u inostranstvu radi školovanja, od čega 43 odsto, odnosno 3.607 ljudi, studira u Srbiji.

David Vukićević iz MOACG smatra da podaci jasno ukazuju na to da Crna Gora nema adekvatnu pronatalitetnu politiku, ali i da „mladi i dalje traže svoju sreću van granica domovine.“

Uslovi i kvalitet odrastanja i života, uspjeh tokom obrazovnog procesa i preduslovi za njegovo ostvarenje, mogućnosti za usavršavanje, zapošljavanje, napredovanje i ekonomsku samostalnost ključni su faktori koji oblikuju stavove mladih, objašnjava Vukićević.

„Ulazak mladih na tržište rada je donekle olakšan zbog manjka odgovarajuće radne snage i rasta minimalnih neto zarada. Međutim, zbog konstantnog rasta cijena, taj efekat se postepeno smanjuje, iako je i dalje prisutan. Istovremeno, od radnika se očekuje učinak koji odgovara trenutnom nivou zarada, ali obrazovni sistem nije adekvatno pripremio one koji tek ulaze na tržište rada za takve uslove. Priznajem kontinuirane napore Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i Ministarstva sporta i mladih u unaprjeđenju položaja mladih, ali bez adekvatne podrške Ministarstva finansija i Vlade Crne Gore, teško je postići konkretne rezultate“, kaže on.

Podaci Svjetske banke pokazuju da je samo u posljednjoj deceniji više od 2,5 miliona ljudi napustilo Zapadni Balkan u potrazi za boljim uslovima života u Zapadnoj Evropi, što ukazuje na to da je riječ o regionalnom trendu, a ne problemu prisutnom samo u jednoj zemlji.

IT i inženjerske studije među najpoželjnijima

Jedno od ključnih pitanja migracija u regionu jeste odlazak visokoobrazovanih mladih ljudi, stručnjaka iz oblasti kao što su informacione tehnologije, inženjerstvo, medicina i druge ključne oblasti koje se zajednički označavaju kao STEM – nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika.

Dok Sjeverna Makedonija ima bogatu kulturnu istoriju koja se ogleda u umjetnosti, muzici i književnosti, umetnički programi u zemlji se suočavaju sa teškoćama da studentima ponude privlačne prilike, pa su mnogi koji žele karijeru u tim oblastima potražili obrazovanje u inostranstvu. Dok se STEM programi često smatraju isplativijim i važnijim, umjetnost i studije u toj oblasti se često posmatraju kao luksuz, a ne kao potreba.

Ivana, koja studira na Itaca koledžu, kaže da priroda posla za koji se obrazuje često zahtijeva međunarodnu saradnju i iskustvo, a da u SAD postoji mnogo više mogućnosti za umrežavanje, filmske festivale, produkciju, objavljivanje i prilike uopšte. Ipak, želi isto to da radi i kod kuće.

„Oduvijek sam željela da na neki način doprinesem razvoju makedonske kulture i umjetnosti i njenoj promociji u svijetu“, objašnjava. „I dalje bih voljela da budem aktivna u Sjevernoj Makedoniji i na Balkanu kroz određene angažmane u oblasti filma i fotografije.“

Digitalizovani univerziteti

Studenti koji studiraju u inostranstvu i koji su intervjuisani za ovaj članak podijelili su iskustva koja se značajno razlikuju od onih koje imaju studenti koji studiraju u Sjevernoj Makedoniji, gdje su osnovne stvari poput digitalnih udžbenika još uvijek stran pojam na univerzitetima.

Studija koju su 2023. godine sproveli Forum za obrazovne promjene i Evropski fond za demokratiju pokazala je da je digitalizacija na državnim univerzitetima ozbiljno nedovoljno razvijena.

„Uprkos sve većoj upotrebi tehnologije u obrazovanju širom svijeta, mnogi državni univerziteti u Sjevernoj Makedoniji i dalje se oslanjaju na tradicionalne metode predavanja i učenja. To uključuje korišćenje fizičkih udžbenika i predavanja uživo, upotrebu papirnih indeksa (iako postoji sistem za ocjenjivanje putem interneta), fizičku prijavu semestra i konsultacije licem u lice, umjesto korišćenja online resursa.“

Rezultati istraživanja pokazuju da postoji značajan jaz u digitalizaciji na državnim univerzitetima i da su potrebni ozbiljni napori kako bi se poboljšala infrastruktura, resursi i obuke potrebne za podršku digitalizaciji u tim institucijama. Takođe se navodi da je procenat budžeta koji se izdvaja za digitalizaciju na državnim univerzitetima u Sjevernoj Makedoniji i dalje relativno nizak.

Državni zavod za statistiku Sjeverne Makedonije ne vodi evidenciju o broju građana koji studiraju u inostranstvu. Jedino što mogu da potvrde jeste da se trenutno 400 studenata sa državnim stipendijama školuje na 100 najprestižnijih univerziteta u svijetu.

Nisu samo mladi ti koji napuštaju domovinu. U Crnoj Gori, za razliku od druge polovine prošlog vijeka kada su zemlju uglavnom napuštali niskokvalifikovani radnici, u posljednjim decenijama zemlju napušta veliki broj visokoobrazovanih ljudi.

„Nažalost, Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže tačnim podacima o broju iseljenih građana niti o razlozima njihovog odlaska, jer oni koji napuštaju Crnu Goru najčešće ne odjavljuju prebivalište kako bi zadržali određena prava u zemlji. To znatno otežava procjenu ukupnog obima migracija. Stoga je sistematsko praćenje migracija prvi i najvažniji korak, posebno imajući u vidu da prema istraživanjima o mladima, imamo 50 odsto mladih koji žele da napuste Crnu Goru,“ kaže demograf Miroslav Doderović.

Neprekidno iseljavanje iz Crne Gore, pretežno mlađe populacije, potvrđuju i zvanični podaci Zavoda za statistiku (Monstat), prema kojima je Crna Gora imala 615.035 stanovnika prema popisu iz 1991. godine, dok je 32 godine kasnije, 2023. godine, imala svega nekoliko hiljada više – 623.633 stanovnika, uključujući više od 90.000 stranih državljana.

Jedna od najčešćih destinacija za iseljavanje je Njemačka, gdje trenutno zvanično živi 10.413 crnogorskih državljana.

Zašto odlaze

Ključne mjere koje mogu uticati na faktore koji podstiču i privlače migracije uključuju povećanje efikasnosti aktivnih programa tržišta rada, s naglaskom na uključivanje dugoročno nezaposlenih osoba i mladih.

„Dugoročna nezaposlenost je jedan od ključnih izazova u Crnoj Gori. Uprkos pozitivnim trendovima na tržištu rada, dugoročno nezaposleni činili su visokih 72 odsto ukupne nezaposlenosti u 2023. godini. Stopa dugoročne nezaposlenosti je 2019. iznosila skoro 12 odsto. Najveću grupu među dugoročno nezaposlenima čine oni koji prvi put traže posao, uglavnom svježi diplomci,“ objašnjava Doderović.

Kao glavni razlog za napuštanje Crne Gore, većina navodi ekonomsku situaciju, dok polovina ispitanih crnogorskih građana kaže da se u inostranstvo preselila iz porodičnih razloga, a neki i zbog obrazovanja.

„Najveći broj registrovanih crnogorskih građana radi, studira ili boravi u Njemačkoj – ukupno 10.413. Najviše registrovanih građana koji rade ili studiraju u inostranstvu dolazi iz Podgorice – njih 6.384,“ navodi Monstat.

„Za sveobuhvatnije razumijevanje problema migracija, posebno strukture stanovništva koje napušta Crnu Goru, potrebna su detaljna istraživanja, kako bi donosioci odluka mogli jasnije da prepoznaju ključne probleme i predlože programe za zadržavanje i privlačenje stanovništva,“ kaže Doderović.

Iseljavanje mladih sa Balkana, naročito iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije, predstavlja ozbiljan izazov za budućnost ovih zemalja. Dok mladi odlaze u potrazi za boljim obrazovanjem, poslovnim prilikama i kvalitetnijim životom, ovaj trend ima dugoročne posljedice po razvoj regiona. Iako postoje brojne inicijative koje pokušavaju da zaustave ovaj trend – kao što su unaprjeđenje obrazovnog sistema, bolji uslovi rada i stvaranje novih prilika za mlade – jasno je da samo zajedničkim naporima na regionalnom i međunarodnom nivou možemo stvoriti uslove u kojima će mladi ostajati i doprinositi daljem razvoju svojih zemalja.

 “Najoštrije osuđujemo brutalan, mizogin i kukavički napad na aktivistkinju Vanju Ćalović Marković, koji je plasiran preko stranice “Narodna sloga”, a koja je u međuvremenu uklonjena sa društvenih mreža. Ovakvi napadi nijesu samo udar na jednu osobu, već poruka svima koji se usude da kritikuju odluke vlasti – posebno ako su žene.

 Predstavnici vlasti ne mogu birati kad im sloboda govora i borba protiv korupcije odgovaraju, a kad ćute dok se aktivistkinje targetiraju i pokušavaju zastrašiti.

 Napadi na žene u javnom prostoru su napadi na samu mogućnost kritičkog, slobodnog društva i vode autokratiji i ugrožavanju ljudskih prava svih gradjana, te ne smiju ostati bez adekvatnog odgovora institucija koje su dužne da sprovode zakon i da čuvaju demokratske principe u našem društvu.

Maja Raičević, Centar za ženska prava / Women's Rights Center

Azra Vuković, Green Home

Milos Vuković, Fidelity consulting

Zenepa Lika, MSJA - Dr. Martin Schneider-Jacoby Association

Jovan Ulićević,Spektra

Tea Gorjanc Prelevic, Akcija za ljudska prava - Human Rights Action

Boško Milović , NVU Optimisti

Andrijana Mićanović, Crnogorsko Društvo Ekologa/Montenegrin Ecologists Society

Sonja Dragović, KANA/ko ako ne arhitekt

Mustafa Canka, Portal Ul-info

Aleksandar Dragićević, aktivista

Miodrag Vujović, Organizacija KOD

Mladen Ivanović, reditelj i građanski aktivista

Tatjana Rajić, Aleksandra Kapetanović, Expeditio

Dušan Pajović, aktivista i kolumnista

Nataša Kovačević, CEE Bankwatch Network

Sladjana Kavaric, Žuta kornjača/Normalizuj

Marko Vukčević, Spektra

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje - CGO

Marko Begović, univ. profesor

Jovana Janjusevic, Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore

Ana Jaredić, Centar za ženska prava

Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore - AYDM

Ana Dedivanović, STANA

Jovan Samardžić, advokat

Milena Popović Samardžić, epidemiolog

Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća

Anita Stjepčević, Centar za ženska prava

Kristina Mihailović, Roditelji.me

Ivana Vujovic, Juventas

Biljana Zeković, SOS Podgorica

Vuk Vujisić, aktivista

Milka Tadic, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore

Ivana Čogurić Rašović, Ecopatriotizam

Sonja Milačić, Centar za ženska prava

Jelena Marojević Galić, Parks Dinarides

Blažo Crvenica, Biciklo.me

Jelena Colakovic,Juventas

Jovan Bojovic, Juventas

Fana Delija, Centar Za Romske Inicijative

Marija Radovic, Juventas

Marija Mijović, Juventas

Aleksandra Vujačić, Juventas

Andrijana Radulović, Juventas

Ranko Dacić, LINK - Crnogorska mreža za smanjenje štete

Marko Dragićević, Crnogorska mreža za smanjenje štete "Link"

Stefan Đukanović, Juventas

Marija Ružić Stajović, Juventas

Tanja Markuš, Centar za ženska prava

Nezakonit prijem maloljetnika se nastavlja; bolnica je pretrpana licima upućenim od strane suda i osobama bez porodične i stambene sigurnosti. Nasilje među pacijentima je učestalo, kreveta je manje nego bolesnika, a kadra nedovoljno.

Tijana Lekić

U vrijeme pandemije COVID-19, Luka (pravo ime poznato redakciji), tada 25-godišnjak, prolazio je kroz težak životni period. 

„Imam neku vrstu predispozicije za mračne misli i jedno vrijeme koristio sam prekomjerno psihoaktivne supstance. Iako sam bio kod raznih psihijatara, nisu mi mogli pomoći. Tek nakon raznih događaja sam jasno shvatio da su tadašnje štetne navike, kao i mračne misli bile simptom drugih dubljih procesa“, kazao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).   

Izolacija, sve komplikovaniji odnosi sa ljudima i pogoršano mentalno stanje doveli su do toga da pokuša samoubistvo. Nakon toga prvo je smješten u Klinički centar Crne Gore (KCCG), a odatle je upućen u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti (SBP Dobrota).

„Kada sam stigao u Dobrotu, dežurna doktorka se žalila da nema mjesta za mene. Međutim, ubrzo je našla rješenje, otpustili su jednog pacijenta kako bi mene smjestili.“

Direktor SBP Dobrota, dr. Aleksandar Mačić, uskoro će steći uslove za penziju, nakon 38 godina predanog rada u zdravstvu. Tokom svoje karijere, sedam godina proveo je u hitnoj službi, 15 godina u Centru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja u Kotoru, a 16 godina radio je kao psihijatar i obavljao rukovodeće funkcije u SBP u Dobrota. 

Njegov nasljednik neće imati lak zadatak. SBP Dobrota je jedina ustanova zatvorenog tipa te vrste u Crnoj Gori, otvorena još 1953. godine. Prosječna popunjenost bolnice često je veća od njenih kapaciteta. Mačić je za CIN-CG rekao da bolnica, iako raspolaže sa 233 kreveta, trenutno ima 243 pacijenta, uz dodatnih 20 koji dolaze vikendom.

Neki spavaju na dušecima na podu. Kompleks nije ograđen, nema liftova, a zgrade su povezane samo stepenicama. Tehničari su preopterećeni, osoblja je nedovoljno.

„Nakon što sam pokušao da se ubijem, bio sam u takozvanoj sedmici, odnosno odjeljenju 7M, muškom odjeljenju za akutne psihoze.“

Zatvorska pravila među pacijentima: ćutnja iz straha

Luka je u bolnici proveo oko dvije nedjelje, a izašao je na sopstvenu inicijativu jer su, kako kaže, na odjeljenju za akutne psihoze uslovi užasni. Opisuje da se odjeljenje nalazi uz dugački hodnik sa sobama sa obje strane. Svaka soba ima po šest kreveta, podijeljenih pregradnim zidom, što ne pruža ni minimum privatnosti – sve je to, kaže, više ličilo na zatvor nego na bolnicu.

U samo dvije nedjelje boravka u SBP Dobrota, Luka je doživio niz trauma koje i danas nosi sa sobom. Nekoliko dana nakon prijema, svjedočio je smrti pacijenta koji se ugušio pored njega.

„Taj čovjek je imao zdravstvene probleme, tih dana sam bio svjedok dva njegova napada gušenja, spasili su ga drugi pacijenti jer zbog ogromnog obima posla često tehničari ne uspijevaju da reaguju na vrijeme.“

Kada se dogodio treći napad, niko nije stigao.

„Dan danas osjećam grižu savjest jer nisam uspio da pomognem tom čovjeku.“

Iz bolnice nisu htjeli da potvrde, niti komentarišu ovaj slučaj.

Međutim, Luka ističe da to nije jedina trauma koju nosi iz SBP Dobrota.

„Začuđujuće je da su u istom prostoru bili smješteni auto-agresivni slučajevi, kakav sam ja tada bio, sa onima koji su bili agresivni prema drugima.“

Ubrzo nakon smrtnog slučaja, desio se i fizički napad među pacijentima. Jedan njegov cimer je „krizirao“ za cigaretama, dok je drugi spavao i pored njega je bila kutija duvana.

„Kada je prvi krenuo da uzme cigaretu, drugi se probudio i fizički napao ovoga koji je pokušao da dođe do duvana, optužujuži ga za krađu.“

Nasilje i zlostavljanje se nastavilo i narednih dana. „Nije pametno prijaviti nasilno ponašanje jer sa tom osobom provodiš 24 sata dnevno,“ kaže naš sagovornik.

Iako bi SBP Dobrota trebalo da pomogne i osobama sa ozbiljnim psihičkim smetnjama, kao i onima koji žele da se liječe samoinicijativno, u praksi to često nije moguće. Bolnica trpi ogroman pritisak zbog preopterećenosti sudskim i socijalnim pacijentima, a nezakonite hospitalizacije maloljetnika i dalje se nastavljaju, uprkos zakonskim ograničenjima. Sve to dovodi ovu ustanovu na ivicu funkcionisanja – i zakonski i ljudski.

Sudski pacijenti iscrpljuju SBP Dobrota

SBP Dobrota se suočava s neriješenim problemima pravnog i socijalnog sistema. Sudsko odjeljenje formirano je 2006. godine odlukom Vlade Crne Gore kao privremeno rješenje za smiještaj tkz. sudskih ili forenzičkih pacijenata kojima je sud izrekao mjeru obaveznog pshijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i obavezno liječenje bolesti zavisnosti. 

Iako forenzičko odjeljenje u SBP Dobrota raspolaže sa 21 krevetom, trenutno se u bolnici nalazi 98 sudskih pacijenata.

Direktor Mačić je objasnio da su sudski pacijenti raspoređeni na forenzičko, akutno i odjeljenje za bolesti zavisnosti.

„Ovi pacijenti se stoga smještaju i po drugim odjeljenjima, što predstavlja određene sigurnosne rizike. Na primjer, na odjeljenju za akutne psihoze hospitalizovani su i pacijenti s izrečenim sudskim mjerama, kao i pacijenti s problemima zavisnosti od alkohola i psihoaktivnih supstanci“, upozorava Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman).

Ombudsman dodaje da ovakva miješana patologija predstavlja značajan izazov za kliničku praksu i ispunjenje zahtjeva za liječenje.

„Različite terapijske potrebe, bezbjednosni rizici, kompleksnost interakcije među pacijentima, izazovi za osoblje… Ovakvo okruženje zahtijeva individualizovan pristup svakom pacijentu, ali i adekvatnu organizaciju odjeljenja i resursa. Balansiranje različitih terapijskih prioriteta može dovesti do konflikata u tretmanu i organizaciji resursa“, ukazuje Ombudsman.

Terapija između dušeka i slobodnog vikenda

Luka, sa početka priče, nakon nekoliko godina se vratio u SBP Dobrota kako bi pokušao da pomogne prijatelju.

„Relativno skoro sam bio tamo sa jednim prijateljem kako bih mu pokušao pomoći, ali situacija je bila slična kao i ranije. Na odjeljenje za bolesti zavisnosti, gdje je on namjeravao da ide, nisu mogli da ga prime jer postoji lista čekanja, a ni u odjeljenju za akutne psihoze takođe nije bilo mjesta...“

Tokom posjete CIN-CG-a krajem februara, na odjeljenju za bolesti zavisnosti, koje raspolaže sa 21 krevetom, nalazilo se 18 sudskih pacijenata, plus još sedam koji dolaze samo vikendom. Iako je ovo odjeljenje namijenjeno i za osobe koje se samoinicijativno odvikavaju, oni moraju čekati. Trenutno je na listi čekanja 16 osoba, a prvi zahtjev podnijet je još 8. novembra 2024. godine.

Takođe, na odjeljenju za akutnu psihozu, koje raspolaže sa 37 kreveta, tada se nalazilo 40 sudskih pacijenata, plus 12 koji dolaze vikendom.

Direktor bonice je objasnio da zbog preopterećenosti sudskim pacijentima, u doba naše posjete je 10 ljudi spavalo na dušecima na podu.

Zbog popunjenosti ustanove uspostavljen je sistem liječenja vikendom za sudske pacijente, što znači da se pacijenti smjenjuju – neki su slobodni određenim danima, dok drugi dolaze na liječenje.

„Pošto nemamo gdje da smjestimo sudske pacijente, dešava se da, ako su bolje, idu kući i dolaze samo vikendom. Međutim, to stvara dodatne probleme“, ističe Mačić. Napominje i da je sudske pacijente teško izmjestiti iz bolnice, jer sudovi često oklijevaju sa ukidanjem mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

„Plaćamo sve defekte pravnog sistema. Kada je liječenje pri kraju ili već završeno, ne možemo ih otpustiti dok sud ne da saglasnost. A to traje nekad i do godinu dana. Trenutno, najstariji zahtjev poslat je prije tri mjeseca. Dok čekamo odobrenje, broj sudskih pacijenata samo raste“, ističe on. 

Iz Ministarstva Zdravlja (MZ) kažu za CIN-CG da se porast ove grupe pacijenata evidentira u gotovo svim zemljama Evrope.

„Završetak izgradnje zatvorske bolnice (SZU) u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) značajno će doprinijeti rasterećenju bolnice u Dobroti. U ovom kontekstu, ubrzanje procedure otpusta pacijenata, u slučajevima preinačenja mjera bezbjednosti, bilo bi korisno. Međutim, ovo je pitanje u nadležnosti sudova koji su te mjere izrekli“, zaključuju iz MZ.

Nesuđena Specijalna bolnica u okviru UIKS-a

Najavljena davne 2011. godine, a u preporukama Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja (CPT) na njoj se insistira od 2013, Specijalna zdravstvena ustanova (SZU) u okviru UIKS-a, i dalje nije počela sa radom, uprkos obećanjima.

Iz Ministarstva pravde (MP) su odgovorili za CIN-CG da je glavni projekat za izgradnju SZU izrađen 2020. godine, a 7. marta 2023. godine ozvaničen je početak izgradnje četiri nova objekta u kompleksu UIKS-a, uključujući specijalnu zdravstvenu ustanovu, multifunkcionalni objekat, otvoreni zatvor i prijavnicu.

„Izgradnja SZU je dostigla 65 odsto realizacije“, kažu iz resora ministra pravde Bojana Božovića.

Ministarstvo pravde (MP) naglašava da će SZU biti objekat zatvorenog tipa za izvršenje mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obavezno liječenje zavisnika od psihoaktivnih supstanci i alkohola, kao i liječenje lica sa akutnim psihičkim oboljenjima ili zdravstvenim problemima koji zahtijevaju stacionarno bolničko liječenje. Ova bolnica bi trebalo da rastereti kapacitete u SBP u Dobroti, poboljša uslove liječenja i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, te uvaži preporuke relevantnih komiteta Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope u pogledu primjene standarda i dobre prakse u uslovima zatvora.

Međutim, kada će započeti sa radom i ko će raditi u ustanovi, još uvijek nije definisano.

„Zaključkom od 19. decembra 2024. godine, Vlada Crne Gore je zadužila Ministarstvo zdravlja da, nakon završetka izgradnje SZU, obezbijedi kadar odgovarajućeg profila i kvalifikacija potrebnih za funkcionalnost ove zdravstvene ustanove“, ističu iz MP.

Takođe, formirana je radna grupa koja radi na procjeni i sistematizovanju radnih mjesta za potrebe SZU, uz podršku eksperata Savjeta Evrope.

Socijalni pacijenti i njihov status u bolnici

Prema riječima direktora Mačića, trenutno oko jedne trećine pacijenata, odnosno oko 70 ljudi, nastavlja hospitalizaciju u Dobroti ne zbog dodatne potrebe za liječenjem, već zbog toga što nemaju riješeno stambeno pitanje ili srodnike koji mogu da im pruže podršku.

Luka sa početka priče navodi da, kada je bio u SBP Dobrota, nije mu bilo jasno zašto se u tu ustanovu nalazio čovjek koji je bio nepokretan i ukupno lošeg zdravlja.

„Mi smo bili u istoj sobi. Za njega su spremali specijalnu hranu koju su stavljali u blender, jer nije imao zube, ali pošto su tehničari imali dosta posla, on je morao da čeka dok nađu vremena. Zbog toga sam mu pomagao da se hrani kako bi mogao da jede topli obrok. Nije bio opasan, nije mi bilo jasno zašto je uopšte tamo.“

Ombudsman godinama ukazuje na problem socijalnih pacijenata u bolnici.

„Pojedini pacijenti borave u bolnici, a da za to više nema medicinskih indikacija. Zaštitnik ljudskih prava ponavlja da je važno sistemski raditi na rješavanju problema socijalnih pacijenata i pronaći adekvatna rješenja za njihovo zbrinjavanje“, kaže Ombudsman.

Na osnovu Zakona o zaštiti prava mentalno oboljelih lica, kada mentalno oboljelo lice treba otpustiti iz psihijatrijske ustanove, a ono zbog svog mentalnog stanja, materijalnih i porodičnih prilika, nije sposobno da se brine o sebi, premješta se u ustanovu socijalne zaštite.

„Problem pacijenata u socijalnoj potrebi zahtijeva koordinirano djelovanje više servisa u društvu, sinhronizaciju rada zdravstvenih i socijalnih službi. Tokom aktuelnog perioda ulažu se konstantni napori da se pronađe adekvatno rješenje primjenjivo u našem društvu“, zaključuju iz Ministarstva zdravlja.

Eksponenacijalni rast broja maloljetnih pacijenata 

Iako SBP Dobrota nema kadrovske i institucionalne kapacitete propisane Zakonom o zaštiti mentalno oboljenih lica za hospitalizaciju maloljetnika, njihov broj nezakonito raste. 

Direktor Mačić izjavio je za CIN-CG da je u 2022. godine hospitalizovan jedan maloljetnik, 2023. godine osam, dok je 2024. godine taj broj skočio na 16.

„U SBP Dbrota i dalje se dešavaju situacije hospitalizacije maloljetnika. Tokom obilazaka u 2024. godini zatekli smo maloljetnike na odjeljenju za akutne psihoze“, ističe Ombudsman.

Hospitalizacija se odvija na akutnim odjeljenjima, najčešće nakon intervencije Hitne medicinske pomoći i dolaska u pratnji roditelja. 

 „Hospitalizacija maloljetnika u praksi je složen proces koji zahtijeva poseban pristup zbog njihovog uzrasta i osjetljivosti situacije. Odjeljenje nije prilagođeno za boravak maloljetnika, nema poseban ulaz, prostor i opremu koja bi zadovoljila standard“, navodi Ombudsman. 

Iz MZ tvrde da su hospitalizacije bile isključivo hitne i kratkoročne, dok se ne organizuje adekvatno liječenje u nadležnim ustanovama.

Da bi se preduprijedio ovaj problem, u septembru 2024. godine svečano je otvorena nova Klinika za psihijatriju „Dušan Kosović“ u Podgorici, uz prisustvo direktora KCCG Aleksandra Radovića, ministra zdravlja Vojislava Šimuna i premijera Vlade Crne Gore Milojka Spajića. Radović je tada izijavio:  

 „Prvi put omogućavamo i bolničko liječenje maloljetnika, što je presudno za njihovu adekvatnu brigu“. 

Međutim, sedam mjeseci kasnije, to odjeljenje nije počelo sa radom. 

Treba ukljućiti opšte psihijatre u preglede adolescenata 

Iz KCCG za CIN-CG navode da odjeljenje za liječenje maloljetnika još nije počelo sa radom zbog nedostatka dječijh psihijatra. 

„Nakon intenzivnog rada menadžmenta KCCG i Klinike za psihijatriju, u situaciji deficita kadra u ovoj oblasti, finalizuju se i sve aktivnosti za rad ovog odjeljenja u punom kapacitetu“.

Oni ističu da su u kontatku sa dječijim i adolescentnim psihijatrima iz Srbije koji pomažu u organizaciji rada.

Dječija psihijatrica Milica Pejović-Milovančević koja radi u Institut mentalnog zdravlja u Srbiji, kaže za CIN-CG da se opšti psihijatri uključuju u preglede maloljetnika.

„Broj dječijih psihijatara je veoma mali na odnosnu na potrebe. Tako da u ustanovama gdje su hospitalizovana djeca i mladi, a koje u svom sastavu imaju adultnu psihijatriju, dežurstva se organizuju tako da mogu da dežuraju i adultni i dječiji psihijatri“, ističe Pejović-Milovančević.

Šta je bio prioritet

Dječija psihijatrica iz Srbije, kao i direktor SBP Dobrota, smatraju da bi iz bezbjednosnih razloga bilo bolje imati odjeljenje zatvorenog tipa. Takođe vjeruju da je dovoljno pet kreveta za situacije hitnih stanja – akutne psihoze, akutna suicidialnost itd.

„Hospitalizacije se dešavaju u najmanjem broju slučajeva, ali one zahtjevaju brzu rekaciju. Oni koji nisu opasni za sebe i za druge mogu da stignu u inostranstvo, dok je prioritet u Crnoj Gori rješiti hitne slučaje“. 

Odjeljenje za maloljetnike u podgoričkoj Klinici za psihijatriju trenutno ima 12 kreveta, ali je cijela zgrada koncipirana kao objekat otvorenog tipa, sa ciljem deinstitucionalizacije. 

„Neophodno je i zatvoreno odjeljenje. Dolaze kod nas jer nisu mogli opstati u porodičnom okruženju i bilo je potrebno da budu u zatvorenom. Prvo se moraju zaštiti od sebe, a zatim i od drugih“, ističe Mačić.

Nakon što se riješi problem kadra i odjeljenje za maloljetnike počne sa radom, postoji rizik da se nastavi praksa upućivanja najtežih slučajeva u SBP Dobrota. 

Zanemarivanje potreba u oblasti psihijatrije stvara plodno tlo za nasilje

Ombudsman je istakao za CIN-CG da je tokom 2024. godine postupao u četiri predmeta koja se odnose na SBP Dobrota. On je, između ostalog, kritikovao odnos uprave SBP Dobrota prema uvjerljivim navodima o zlostavljanju. 

„Ova kritika temelji se na činjenici da zlostavljanje nije bilo blagovremeno prijavljeno nadležnom Osnovnom državnom tužilaštvu, niti je efikasno interno istraženo. Takođe, nije donesen jasan zaključak o tome da li se prijavljeno zlostavljanje dogodilo, i ako jeste, koje mjere su preduzete u vezi s tim“ kaže Ombudsman.

Ombudsman ukazuje i na činjenicu da nije odgovoreno na njegove zahtjeve za izjašnjenje, uprkos tome što je više puta urgirao. Takođe, predstavnicima Zaštitnika nije bilo omogućeno da neposredno izuzmu spise predmeta.

„Zbog ovih propusta, mišljenje je upućeno Ministarstvu zdravlja, kao resornom ministarstvu zaduženom za nadzor nad radom bolnice, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru“. 

Iako Crna Gora ima dugu istoriju kada je riječ o psihijatrijskim ustanovama – još 1902. knjaz Nikola je podigao prvu bolnicu za ovu vrstu zdravstvenih problema, nadomak Danilovgrada – i dalje smo daleko od sistema koji poštuje osnovna ljudska prava i dostojanstvo pacijenata.

Rješenja nijesu moguća bez koordinisanog djelovanja više državnih aktera – i bez promjene političke volje.

Umjesto da liječi, sistem često otežava proces oporavka. Kao u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda, i iza zidova ove bolnice briga ponekad prestaje da bude podrška. 

O tome svjedoči i Lukina priča, nakon pokušaja samoubistva napustio je bolnicu poslije svega petnaest dana, duboko potresen onim što je tamo doživio. Pomoć je pronašao kasnije, kroz grupnu terapiju i u zajednici među ljudima koji su, poput njega, prošli kroz ista bolna iskustva.

Prostorno-urbanistički plan (PUP) Podgorica trebao je da bude usvojen do Nove godine, ali do toga još uvijek nije došlo. I pored toga što je javna rasprava ukinuta, na Plan je stiglo 468 primjerdbi. Najviše polemike izazvao je naknadno dodati projekat Velje brdo i ucrtani vjerski objekti

Predrag Nikolić/Kristina Radović

Vlada je zbog gromoglasno najavljenog projekta Velje brdo, koje reklamira kao ostvarenje ,,crnogorskog sna'', zanemarila javu i brojna  strateška dokumenta i planove.

Postojeća Strategija regionalnog razvoja naglašava potrebu za ravnomjernim razvojem svih dijelova zemlje, uz poseban fokus na područja koja zaostaju. Nacrt Prostornog plana Crne Gore  do 2040. (PPCG), koji je pred usvajanjem, jasno naglašava da treba ograniči stambenu izgradnju van naselja na već formirana građevinska područja, bez novih stambrenih zona.

„Čitava ova priča o Veljem brdu, iz stručnog ugla, zvuči kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Ne mogu da pričam o tome koliko će stanova na Veljem brdu da bude ili ne bude i treba li više, kada mi ne znamo ni ekonomsku, ni demografsku, ni ekološku, ni prostornu stranu te priče”, kaže Sonja Dragović iz nevladine organizacije (NVO) KANA ko ako ne arhitekt.

Podaci posljednjeg popisa stanovništva i domaćinstva pokazuju da stanovništvo masovno odlazi sa sjevera države. A novi projekat u Podgorici, kako stručnjaci upozoravaju, može samo doprinijeti još većem pražnjenju sjevera.

Projekat Velje brdo je uvršten u Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Glavnog grada, koji još nije usvojen.

Predsjednik Strukovne komore arhitekata Crne Gore (SKACG) Novica Mitrović objašnjava da se izmjene plana rade samo za gradnju nekog manjeg objekta, kao što je škola i bolnica, ali nikako za jedan cijeli novi grad, takav plan bi morao da se radi ispočetka.

„Planirana infrastruktura je loše riješena, a zabrinjavajuće je i to što član Savjeta za reviziju saobraćaja sugeriše usklađivanje višeg plana s nižim, iako Zakon o planiranju prostora nalaže suprotno i preporučuje rješenje kroz novi Prostorni plan Crne Gore (PPCG). Ove izmjene su već jasno definisane u odluci o izmjenama PUP-a Glavnog grada“, kaže on za CIN-CG.

Od objave javne rasprave o izmjenama PUP-a krajem novembra 2024. godine, u kojoj je predložen projekat Velje brdo, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i drugi iz civilnog sektora više puta su izrazili zabrinutost i ukazali na nepravilnosti u procesu usvajanja dokumenta. Otkrili su da predloženi proces nije u skladu sa zakonom, da nema utemeljenje u planu višeg reda, da krši Ustav Crne Gore, te da su tokom procesa javne rasprave ignorisani principi transparentnosti i učešća građana, kaže Ksenija Medenica, programska direktorica CZIP-a.

Kršenje planova, strategija i zakona, kao i neodržavanje javne rasprave, nije spriječilo Vladu da otvori sajt na kome se građani mogu prijaviti za kupovinu stanova. Do sada se prijavilo blizu 10.000 zainteresovanih.

Međutim, još nije usaglašeno koliko će biti tačno stanova, najprije su kazali da će biti 11.250 stanova, a nešto kasnije 20 hiljada. Planirani stanovi bi koštali oko 1000 eura po kvadratu, a površina bi bila 60 i 100 kvadrata. Procjenjuje se da bi projekat koštao tri i po milijarde eura!

Doskorašnji zamjenik gradonačelnice Glavnog grada, Luka Rakčević smatra da je ovaj projekat vođen političkim interesima, a ne strateškim urbanističkim promišljanjem.

„Sama činjenica da je premijeru ovakav megalomanski projekat pao na pamet svega par dana prije lokalnih izbora u Podgorici, a da je aktuelni ministar urbanizma lokaciju za novi grad, veličine Nikšića, odredio tako što je zažmurio i zamislio gdje bi to moglo da bude, kako je sam rekao, govori o ozbiljnosti pristupa i tananim temeljima čitavog projekta“ kaže on za CIN-CG.

Na sajtu Vlade piše, prvi stanovi bi trebali biti do kraja 2026. godine.

Iako, nije jasno kojim čarobnim štapićem, mogu da završe prve stanove za godinu dana, kada još nema ni plana, a nije raspisan ni konkurs za idejno rješenje. Ranije najave revidirao je Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, nedavnom najavom da je malo vjerovatno da će se prvi stanari useliti do sredine 2026. godine, već očekuje da bi to moglo da se dogodi krajem te godine ili tokom 2027.

CIN-CG je uputio dopis Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i razvoja sjevera za sastanak, kako bi nam odgovorili na ovo i brojna pitanja u vezi novog projekta. Međutim, iz tog vladinog resora kažu da se neće oglašavati u vezi sa projektom Velje brdo, dok se PUP Podgorica ne usvoji.

Demografski rizik

Prema posljednjem popisu stanovništva i domaćinstva iz 2023. u Podgorici živi 180.186 stanovnika, a ima 64.140 domaćinstava i 88.431 stanova.

„Planska dokumentaciju u Podgorici omogućava 112.679 stanova, prema procjenama imamo više od 20 hiljada nelegalnih objekata, od kojih najveći broj nije predviđen planskim dokumentima, i da više od 50 odsto domaćinstava u Podgorici ima od tri do pet članova, jasno je da Podgorici u nije potrebna dodatna stambena gradnja, pogotovo ne u predviđenom obimu”, kaže za CIN-CG Mitrović.

Rakčević objašnjava da su hiljade praznih stanova van tržišta zbog loše poreske politike i nesređenog zakonodavstva.

Demografski podaci pokazuju da su samo tri crnogorska grada dobitnici tranzicije, Budva, Podgorica i Tivat, dok su svi ostali gradovi gubitnici.

U ove tri opštine broj stanovnika je, 2011. bio 191.577 ili skoro 31 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore. Do 2023. godine broj stanovnika se povećao za 31.616 ili 16 i po odsto na 223.194 stanovnika što je približno nešto preko 35 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore, dok je u ostale 22 opštine živjelo skoro 65 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore.

„Onih što rade u Podgorici, a dolaze iz Cetinja, Bara, Budve, Nikšića, Danilovgrada, Kolašina ima preko 10 hiljada. Svi će pokušati da dobiju stanove na Veljem Brdu. Projekat može privući simpatije građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za Crnu Goru koja je izgubila demografsku ravnotežu”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore demograf Miroslav Doderović.

Na konstataciju da bi izgradnja novog naselja i popularne cijene stanova podstakle novi talas doseljava u Podgoricu, što bi negativno uticalo na regionalni razvoj, ali i na život u samoj Podgorici zbog prenaseljenosti, Saša Mujović Gradonačelnik Podgorice kaže da ni ovo nije prepreka koju nosi novo naselje.

„Ne možete se u Podgoricu doseliti da bi samo udisali naš vazduh. Morate imati zaposlenje, morate imati uslova da obezbijedite egzistenciju. Ako neko ima zaposlenje u Nikšiću, nisam siguran da će odustati od njega samo da bi živio na Veljem brdu“ kaže Mujović za CIN-CG.

Ekološki rizik

Dio Veljeg brda je 2019. godine postao sastavni dio Parka prirode Rijeka Zeta, jer povezuje i štiti rijeku i kompleks izvora na Marezi.

„Podgorica već sada ima problem sa zagađenjem vode. Prije 20 godina Mareza je bila neispravna za piće samo nakon ekstremnih kiša, dok se danas zamućenja javljaju i nakon manjih padavina. Umjesto da radimo na sanaciji, planira se razvoj koji će dodatno ugroziti ovo ključno vodoizvorište” kaže ekolog Vuk Iković za CIN-CG.

U Izmjenama i dopunama PUP-a piše da je za obezbjeđenje potrebnih količina vode za planirano naselje Velje brdo potrebno izgraditi sistem pumpnih stanica i distributivnog cjevovoda sa posotojećeg vodoizvorišta Mareza.

Trenutno posljedice ovog projekta na biodiverzitet i ekosistem područja, nisu sagledive jer se nikada nije desilo da u neposrednoj blizini parka prirode i u dijelu treće zone zaštićenog prirodnog dobra bude izgrađen kompletan novi grad za 40 hiljada stanovnika, upozoravaju iz CZIP-a.

Ovako veliko naselje dnevno bi proizvodilo oko 6.000 tona otpadnih voda, što bi imalo negativan uticaj na Moraču, objašnjava Iković.

Mujović je tražio da Glavni grad ima uticaj na dinamiku gradnje i strukturu izgrađanih objekata. „Želim izbjeći bilo kakvu situaciju da se izgrade zgrade, a da ne postoje prateći školski, zdravstveni i sportsko-rekreativni sadžaji. Samo na ovaj način izbjegavamo da novo naselje bude teret za već izgrađeni dio grada“.

Njegov predlog je prihvaćen na sastanku Koordinacionog tijela kojeg je formirala Vlada. Dobijene su i garancije da će biti izgrađena adekvatna putna infrastruktura do naselja, kao i da će kanalizacioni sistem biti priključen na novi sistem za prečišćavanje otpadnih voda, sekundarnu kanalizacionu mrežu Tološi, objašnjava Mujović.

U izmjenama i dopunama PUP-a piše da je glavna komponenta projekta izgradnja novog postrojenja za tretman otpadnih voda oko pet kilometara nizvodno od postojećeg i na drugoj, lijevoj obali rijeke Morače. Postojeće postrojenje će biti deaktivirano i srušeno, a na postojećem području Glavni grad planira da izvrši sanaciju, prethodno uklanjanje građevinskog materijala i građevinskog otpada, uklanjanje mulja, tretman zemljišta i uklanjanje opasnih materija i rekultivaciju zemljišta. Ovdje usporedba sa Botunom

Ekolozi s pravom sumjaju u ova idilična obećanja. „Možemo pretpostaviti da bi rijeka Zeta mogla pretrpjeti promjene u hidrološkim karakteristikama zbog povećane upotrebe vode, odvođenja površinskih voda i mogućeg ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda“ kaže Medenica.

Jeftini stanovi – politički poeni

Planirani sadržaji stanovanja su za prvenstveno mlade porodice odnosno tek zasnovane porodice koje će po povoljnim uslovima uz napor države ostvariti parvo na stan, piše u Izmjenama i dopunama PUP-a.

,,Velje brdo je primjer kako se urbanističko planiranje koristi za političke poene, a ne za dugoročno održiv razvoj grada. Projekat je donesen bez jasnih analiza nije istražen uticaj na izvorište Mareza, nema realnih procjena infrastrukturnih troškova, niti mogućnosti da grad i država to urade na adekvatan način i u planiranim rokovima, a prve procjene kažu da bi oni mogli biti višestruko veći od najavljenih” kaže Rakčević.

Po njegovom mišljenju ova ideja se forsira po političkoj liniji, bez obzira na posljedice, šta će rezultirati trošenjem ogromnog novca građana Crne Gore na izradu projektne dokumentacije i održavanje iluzije, tempirane u susret parlamentarnim i lokalnim izborima, od koje na kraju neće i ne može biti ništa.

„Ako je Vlada Crne Gore prije pet godina proglasila dio Veljeg brda parkom prirode, onda ta odluka mora biti sprovedena. Donijeti odluku o urbanizaciji tog područja bilo bi direktno kršenje propisa o zaštiti prirode. Zato ovaj projekat treba da ostane samo 3D simulacija – i ništa više“, zaključuje Iković.

Iz SKACG predlažu da se izrada izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada zaustavi, kao i da se odustane od ovog planskog dokumenta i da se nakon usvajanja novog Zakona o uređenju prostora u PPCG, u skladu sa novim zakonom započne izrada novog PUP-a lokalne samouprave, koji će biti uređen novom metodologijom i sa ciljevima koji odgovaraju isključivo zahtjevima i potrebama društva i javnog interesa.

„Nadam se da aktuelna Vlada neće priseći očajničkom potezu usvajanja ovakvog PUP-a, koji i pored Veljeg brda sadrži ogromne nedostatke i kojim bi se širom otvorila vrata trajnoj devastaciji našeg grada - od Gorice i Ljubovića, do dijela grada Preko Morače i novih stambenih kvartova”, kaže Rakčević.

Sa problemima koje su naveli stručnjaci Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović nije saglasan iako ih, kako kaže, razumije. „Tržište je regulator potreba. U Podgorici postoji konstantna potreba za novim stambenim prostorom. U periodu kada je gradska vlast bila u tehničkom mandatu, usporeno je izdavanje dozvola za komunalno opremanje, što je uticalo na porast cijena zakupnina stanova i novosagrađenih stanova. Prosto, novo se nije gradilo, a potrebe su rasle.“

Kršenje zakona, iluzije, tržište i potrebe, za sada sve liči da će Velje brdo ostati samo san. „Nemamo podataka, a sve što možemo da pogodimo ovako bez detaljnih mjerenja pokazuje da taj projekat nije moguć”, zaključuje Sonja Dragović.

Vjerski objekti

Između ostalog, na Veljem brdu je izmjenama PUP-a ucrtan i jedan vjerski objekat, površine 1.527 kvadrata, na državnim zemljištu površine 15.270 kvadrata. Pored njega Glavni grad će dobiti još 17 novih vjerskih objekata.

Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om.

U brojnim kritikama na Nacrt PUP Podgorica koje su uputili iz strukovne organizacije KANA upozorili su na disproporcija u planiranju vjerskih objekata u odnosu na osnovne javne usluge.

,,Predviđa se 18 novih vjerskih objekata, dok se ne planira nijedna nova škola niti povećanje kapaciteta za obrazovne ili zdravstvene ustanove”, Istakli su iz KANA.

Naveliki su i konkretan primjer forsiranja vjerskog na uštrb obrazovnog: ,,Na Zabjelu je na skučenoj površini u okviru bloka u kojem su škola i vrtić planirana crkva”.

I dok je u prostornom planu tako, u drugom strateškom dokumentu Reformskoj agendi od 2004. do 2027. obećano je da će se, uglavnom novcem koji stiže iz Evropske unije, u Podgorici graditi mnogi obrazovni objekti. Spisak predviđa rekonstrukciju i nadogradnju brojnih škola i vrtića u Podgorici, kao i izgradnju novih vrtića na Tuškom putu, City kvartu, Starom aerodromu, Zlatici, novih škola na Zabjelu, City kvartu, Starom aerodromu, izgradnju druge gimnazije…

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne. Tako je MCP zamolila da se u City kvartu, Big fashion (Deltu), Urbanističkim planom ,,ucrta jedan Hram, ukoliko je to moguće”. U ovom kvartu i pored obećanja do sada nije bilo moguće da se izgradi vrtić, škola, dom zdravlja, neki objekat za kulturu, samo kafići, butici, apoteke i kladionice.

Krajem juna prošle godine mitropolit Joanikije posjetio je Skupštinu Glavnog grada gdje je razgovarao sa predsjednicom gradskog parlamenta Jelenom Borovinić - Bojović. Uoči lokalnih izbora 2022. godine Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta (DF) je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Iz SPC-a nijesu odgovorili CIN-CG koji su im sve predlozi usvojeni.

Ono što se za sada zna je da se na padini Veljeg brda u Tološima, predviđa gradnja crkven-manastirskog kompleksa sa objektima površine pet hiljada kvadrata.

Na Sadinama, na sadašnjem prostoru “Plantaža”, predviđa se buduće stambeno naselje i u njemu vjerski objekat koji se do sa nije nalazio u planskim dokumentima.

U Zagoriču, u Piperskoj ulici, planira se novi vjerski objekat na zemljištu od 5.469 kvadrata u svojini Vlade, koje je po važećem DUP-u planirano za centralne djelatnosti, odnosno za upravne zgrade, administraciju, poslovanje, usluge, zdravstvo, kancelariju mjesne zajednice... U istom naselju planiran je još jedan vjerski objekat u blizini OŠ “Branko Božović”, na zemljištu u vlasništvu dviju porodica za koje je u toku prenos na Mitropoliju crnogorsko primorsku.

Na Zlatici uz postojeći arheološki lokalitet starog manastira, predviđa se prostor za izgradnju novog vjerskog objekta.

U istom naselju, između stadiona FK Kom i HD Laković, na parceli od 9.273 kvadrata, data je mogućnost izgradnje vjerskog objekta površine oko hiljadu kvadrata.

Na Zabjelu u neposrednoj blizini OŠ “Vuk Karadžić” planirana je izgradnja vjerskog objekta na parceli od 2.230 kvadrata koja je u vlasništvu Glavnog grada.

Na novom gradskom groblju na Ćemovskom polju planirana je izgradnja vjerskog objekta - crkvene kapele od 150 kvadrata. Novi vjerski objekat predviđen je u blizini JU “Kakaricka gora”, na zemljištu u svojini Vlade Crne Gore, na obližnjem vrhu brda, kod sportskog terena. Na lokalitetu Cerovice u Piperima planirana je izgradnja crkve, parohijskog doma sa pratećim sadržajima.

U Staroj varoši u Ulici Spasa Nikolića predviđa se izgradnja vjerskog objekta. Kod crkve Svetog Đorđa, pod Goricom, planom se definiše izgradnja memorijalnog parka sa spomen kosturnicom i kriptom (kapelom) u kojoj bi se održavali vjerski obredi posvećeni postradalima u bombardovanjima Podgorice u Drugom svjetskom ratu i uredilo njihovo groblje.

Na Koniku, na lokacija kod Doma zdravļja, predlogom plana se potvrđuje ranije rješenje izgradnje vjerskog objekta koje je predviđe postojećim DUP-om “Konik - Sanacioni plan”.

Između Donje i Gornje Gorice, kod postojeće crkve, novi plan daje mogućnost izgradnje parohijskog doma, spratnosti prizemlje i jedan sprat. Izgradnja parohijskog doma predviđa se kod groblja u Donjim Kokotima, kao i kod postojeće crkve u Momišićima.

Na Medunu, u Kučima, predviđa se izgradnja manastirskog kompleksa sa pratećim sadržajima, objektima za obavljanje vjerskih obreda uz izgradnju pristupnog puta. Ovoj kompleks, kako se precizira, podijeljen u više funkcionalnih cjelina, gostinski, monaški, ekonomski dio, crkva, groblje,..., uz površine za poljoprivrednu djelatnost. Jedan dio ovog kompleksa je već nelegalno izgrađen, a planiran je na zemljištu koje je sada u vlasništvu Mitropolije, države i Glavnog grada.

,,Islamska zajednica je predložila nekoliko krucijalnih objekata koji su potrebni za normalan razvoj infrastrkture koji će pomoći u rješavanju deficita vjerskih i kulturo-obrazovnih sadržaja. U te objekte nismo uključuvali porušene ili trajno oduzete vakufe ili zadužbine poput medresa, džamija i grobalja, već smo stavili fokus samo na osnovne objekte bez kojih muslimani u Crnoj Gori ne mogu funkcionisati. Nismo "obilježavali teritoriju" niti smo planirali vjerske objekte gdje im nije mjesto i gdje nema muslimanskog življa'', kaže za CIN-CG podgorički imam Džemo Redžematović.

Predlozi Islamske zajednice nisu ispunjeni u mjeri u kojoj su postojali realni uslovi za njihovom realizacijom, kaže Redžematović. On dodaje da od 2012. čekaju na proširenje kapaciteta izgradnje islamskog centra na Koniku gdje je na 36 ari upisano samo 700 kvadrata za izgradnju vjerskog objekta. ,,Da uprostim, na skoro 30 ari površine možemo slobodno da pustimo ovce ili vežemo konje'', kaže Redžematović uz opasku - Toliko o korektnosti.

Izmjenama PUP-a, na pomenutoj lokaciji, na izlazu iz Podgorice prema Tuzima planirana je izgradnja islamskog centra sa pratećim sadržajima. To je lokacija preko puta Dekar pumpe. Ranije je ovu parcelu površine 30 hiljada kvadrata Vlada ustupila Islamskoj zajednici.

Predlog plana daje mogućnost izgradnje nove džamije na Koniku u Ulici braće Ribar. Postojećim DUP-om predviđen je objekat od 750 kvadrata, a novi predviđa 2.500 kvadrata.

,,Obzirom da PUP još nije usvojen, mi ne znamo zvanično šta je nama dozvoljeno ili ucrtano pa možemo da planiramo aktivnosti na tom planu, zato apelujemo da se Islamska zajednica konsultuje u svim narednim planiranjima i nacrtima planova kako bi mogli na transparentan način objasniti ljudima šta su naši prioriteti'', kaže Redžematović.

U posljednjih deset godina u Glavnom gradu, napravljena je jedna džamija. Radi se o Hadrovića džamiji koja je u Podgorici prva džamija sagrađena nakon Osmanagića džamije koja datira iz XVIII vijeka. ,,Dakle, skoro 300 godina je između njih dvije'', naglašava podgorički imam.

Ni Katolična crkva u Podgorici nije, posljednjih 10 godina, izgradila ni jedan objekat. Nacrt plana predviđa katoličku crkvu na Fundini, čija je izgradnja već počela bez važećeg plana. Iz ove crkve nam je nezvanično rečeno da su u pregovarima sa administracijom Glavnog grada oko jedne lokacije za gradnju.

Preko puta groblja Čepurci (prema Morači) u planu je izgradnja objekta površine 707 kvadrata za Jevanđeosku crkvu Riječ Božija, vjersku organizaciju koja postoji u Podgorici od 2001. godine.

Na pitanja o vjerskim objekitima iz Glavnog grada nam je odgovoreno da ,,poslove na izradi i donošenju PUP-a Glavnog grada Podgorica, vrši Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U toku je faza izrade nakon Javne rasprave, koja podrazumijeva odgovore Obrađivača na primjedbe sa Javne rasprave, odnosno postupanje po istima. Odgovori na konkretna pitanja se ne mogu dati u ovoj fazi''.

Konačan broj novoplaniranih vjerskih objekata biće poznat nakon pripreme Predloga plana odnosno nakon njegovog donošenja, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva.

​,,Tokom javne rasprave po Nacrtu plana, vjerske zajednice iskazale su interes za izgradnjom vjerskih objekata, dok su ostali korisnici prostora iskazali najmanji interes za ove objekte, ne računajući sporadični interes NVO, koje u svojim programima zastupaju njihove interese'', objasnili su.

​Dodali su i da ,,​što se, pak, tiče pitanja građenja vjerkih objekata odnosno iskazane potrebe za ovom vrstom objekata – upućujemo da se radi o pitanjima koja ne spadaju u domen politike planiranja prostora koja je u resornoj nadležnosti ovog ministarstva''.

Poslove Mohameda Alabara, kome premijer Milojko Spajić nudi kilometre državne obale, prate prema pisanjima inostranih medija  sumnje u korupciju i prevare

Đurđa Radulović/Milka Tadić Mijović

Mohamed Alabar nema namjeru da u projekat Velike plaže uloži 35 milijardi, kako tvrdi crnogorski premijer Milojko Spajić. „Konkretan iznos na koji se pozivate ne odgovara investiciji koju razmatramo“, ovako je Alabar odgovorio Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) na pitanje kako je moguća ovolika investicija u Ulcinju. Moguće je, međutim, dodao je Alabar da suma od 35 milijadi odražava širi ekonomski uticaj projekta.

Ovaj čovjek je u Crnu Goru ušao na mala vrata - preko tendera za zakup plaža, da bi preko noći bio predstavljen kao investitor koji će, prema riječima premijera Milojka Spajića, na jugu naše zemlje uložiti između 20 do 30 milijardi, da bi na kraju ta suma narasla na nevjerovatnih 35 milijardi.

Nije poznato na osnovu čega je Spajić napravio proračun. Nikakav projekat nije javno dostupan, osim ako se ne računa maglovita elektronska animacija. Da bi moglo biti riječi o pretjerivanju, govori i podatak da ukupne strane direktne investicije u zemlji, od sticanja nezavisnosti 2006. do kraja 2024, iznose 14 milijardi eura, dok ulaganja u projekte Luštica Bay, Porto Montenegro i Portonovi do sada jedva dostižu dvije milijarde.

Kabinet premijera nije odgovarao na više pitanja CIN-CG povodom nedoumica oko ovog projekta.

„Moje zanimanje za Crnu Goru počelo je dok sam bio turista, posjetilac – privukla me njena prelijepa obala, bogata kultura i izuzetna arhitektura. Vjerujem da Crna Gora posjeduje izvanredan potencijal, i svaki projekat ovdje mora prije svega služiti zajednici – za ljude, od strane ljudi. Trenutno čekamo smjernice lokalnih vlasti, zajednice i Vlade, kako bismo bolje razumjeli njihove želje i način na koji možemo smisleno doprinijeti“, rekao je Alabar za CIN-CG.

Spajić namjerava da Alabaru bez naknade ustupi na korišćenje vrijedno državno zemljište za izgradnju, bez tendera i javne rasprave, zaobilazeći važeće prostorne planove, strategiju razvoja države, kao i principe očuvanja životne sredine i biodiverziteta tog jedinstvenog, još uvijek nedirnutog prostora.

Sve ovo, vladajuća većina, a moguće i dio opozicije, namjerava da legalizuje jednim potezom: Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji bi imao prednost nad domaćim zakonodavstvom, ali i nad obavezama koje je Crna Gora preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Zbog ovoga je već reagovala opozicija, neke partije u Vladi, lokalna vlast u Ulcinu, dio civilnog sektora, ali je i Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) najavila da će istražiti da li se krše pravila.

Osim 20 miliona kvadratnih metara Velike plaže, premijer je poslednjih dana pominjao da bi mogao ponuditi investitorima iz UAE i druge vrijedne lokacije, bisere poput Buljarice, Jaza i hercegnovskog dijela Luštice.  

Sumnje u prevare i sudski procesi

U kakvim je sve projektima biznismen Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE)?

Tačno je da je Mohamed Alabar, investitor iz UAE, osnivač firme Emaar Properties, koja je sagradila najvišu zgradu u svijetu, Burdž Khalifu u Dubaju, kao i najveći svjetski tržni centar, Dubai Mol. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 2,3 milijarde i na 20. je mjestu Forbsove liste najbogatijih Arpa.

Među najznačajnijim dioničarima Emaar Properties su vladar Dubaija – šeik Mohamed Al Maktum i državni fond ove zemlje – Investiciona korporacija Dubai. Alabar je i vlasnik kompanije Eagle Hills. Prema zvaničnom sajtu i riječima samog Alabara tokom njegovog javnog nastupa u Tivtu, 10. aprila, Eagle Hills posluje u 18 zemalja Azije, Afrike i Istočne Evrope.

Alabar je dugo bi i ekonomski savjetnik  Al Maktuma, što dodatno upućuje na njegovu bliskost sa kraljevskom porodicom Dubaia.

Iako naši zvaničnici najavljuju Alabara kao kredibilnog investitora, koji će doprinijeti razvoju Crne Gore, poslovi ovog biznismena širom svijeta, navode na zebnje. Beograd na vodi, projekat u Draču, više investicionih zahvata u Aziji – sve su to prema pisanju više medija pratili brojni problemi, kontroverze i sumnje u korupciju, ali i saslušanja i tužbe.

Prema pisanju više medija u Indiji uključujući The New Indian Express, Economic Times, Hindu i druge, u februaru 2025, u jednoj od indijskih država- Telangana, državni organi formirali su pravnu komisiju da bi se riješili brojni sporovi koji su se nizali tokom 20 godina poslovanja Emaara u toj indiskoj državi.

I na drugim lokacijama u Indiji, Emaar je imao problema u poslovanju.

U toj zemlji i dalje traju ispitivanja povodom slučaja koji je Centralni biro za istrage Indije pokrenuo još 2011. a tiče se poslovanja Emaara u indijskoj državi Andra Pradeš, gdje se sumnja u koruptivne poslove između Emaara i tadašnjih čelnika države. 

Policija je i na teritoriji Delhija, prema pisanju medija, uključujući Times of India i Bussines Standard India, ispitivala Alabara i to 2023. zbog sumnji da je njegova firma Emaar India prevarila kupce stanova u kompleksu „Palm Garden“. Prijavu je, kako se navodi, protiv Alabara i drugih uključenih u ove poslove podnijelo više kupca stanova. U prijavi, kako su pisali lokalni mediji, ističe se da je projekat pokrenut 2010, da je trebalo do bude završen 2015, što se nije desilo, pa su kupci pretrpjeli štetu. Alabara su optužili da je njegova kompanija prikupljala novac od kupaca i preusmjeravala ga u druge svrhe, što je dovelo do kašnjenja radova.

Mađarski portal 444.hu, koji je istraživao poslove ovog Arapina širom svijeta, prenio je nedavno da je kompanija Emaar, prije više od deceniju, počinila sporan posao u indijskom gradu Mohali, u državi Pundžab, prilikom relizacije projekta izgradnje 1670 vila. Navodno je Emaar prodavao zemlju u Indiji koja mu nije pripadala, da bi tako došli do novca za investicije. Prema izvještajima ovog medija, kupci više od 560 prodatih vila nijesu mogli da se usele, jer je zemljište bilo u vlasništvu drugih. Dejli post Indija je objavio 2011. informaciju o ovom događaju.

Alabar za CIN-CG potvrđuje da je Indiji „došlo do nekih sporova, ali je većina njih  u međuvremenu riješena“.

„U Indiji smo bili dio partnerstva koje, nažalost, nije ispunilo standarde kvaliteta  koji vjerujemo da naši kupci zaslužuju. Zbog toga smo donijeli odluku o prekidu partnerske saradnje, kako bismo zadržali nadzor nad razvojem projekta. Ta odluka jeste dovela do kašnjenja, ali je bila neophodna kako bismo osigurali da jedinice koje smo gradili budu isporučene na nivou izvrsnosti, koji naši kupci s pravom očekuju“, pojašnjava Alabar za CIN-CG.

I u Pakistanu je, prema pisanju mađarskog 444.hu, Alabarova kompanija trebalo da do 2013. izgradi luksuzne vile i stanove. I ovaj projekat prema navodima portala 444.hu obilježili su problemi, pa je 300 lokalnih investitora tužilo kompaniju, zahtijevajući povrat novca. „Nijesmo upoznati sa postojanjem sličnih slučajeva u Pakistanu“, kaže Alabar.

Luksuzni kompleks u Draču - kršenje rokova i tužbe zbog sumnji u korupciju

Nakon dužih pregovora, početkom 2023. Vlada Albanije potpisala je ugovor sa Alabarovom kompanijom Eagle Hills Real Estate Development da na mjestu strateški važne luke Drač, gradi luksuzni kompleks Durres Yachts & Marina. Ne samo da je Alabar dobio besplatno jednu od najvrijednijih lokacija u zemlji, već se Albanija obavezala da iz državne kase finansira premještanje luke i izgradnju nove, na drugoj lokaciji, navodi više lokalnih medija uključujući BIRN, Voxnews Albania i Tirana Times.

Selidba luke, prema nekim procjenama, mogla bi da košta Albaniju preko milijardu eura, a dok postane operativna proći će godine, što bi moglo da nanese dodatnu štetu albanskoj ekonomiji.

Izmještanje državne luke Drač, jedne od najvećih i najznačajnijih na Jadranskom moru, izazvalo je negodovanje predstavnika Evropske unije, koja je putem instrumenata pomoći i kredita uložila milione eura u ovaj objekat od neprocjenjivog transportnog i strateškog značaja, ne samo za Albaniju, već i za Evropu i NATO.

Alabar je zauzvrat Albancima obećao dvije i po milijarde investicija, izgradnju luksuznog turističkog centra sa marinom za jahte, hotelima, stanovima i uslužnim djelatnostima.

Kada ulazi u neku zemlju, Alabar obično sarađuje direktno sa prvim ljudima na vlasti. Tako Vlada Edija Rame nije samo dala veliki posao Eagle Hillsu, već se i premijer lično uključio u kampanju. Opozicija je kritikovala Ramu da je otvoreno reklamirao projekat i ubjeđivao one koji imaju novac da ulažu, da plaćaju unaprijed i faktički kreditiraju Alabara i one koji se iza njega navodno kriju. Država u cijelom projektu ima samo oko 33 odsto vlasništva, kako se navodi u lokalnim medijima.

Kao što bi se i ovdje moglo desiti, u Albaniji je Alabar došao po uhodanoj šemi - bez tendera, na osnovu međunarodnog ugovora između Albanije i UAE.

Predstavnici albanske opozicije dva puta su podnosili žalbe Ustavnom sudu, tražeći poništenje ugovora, koji je omogućio realizaciju projekta. Međutim, Ustavni sud je prvo 2023, a potom i u februaru 2025. odbio ove ustavne žalbe, uz obrazloženje da nema osnova za poništenje zakona o ugovoru Vlade Albanije sa Alabarovom kompanijom.

„Projekat marine u Draču – zajedničko ulaganje sa vladom Albanije – napreduje stabilno. Ključna infrastruktura, razvoj plaže i više objekata su u poodmakloj fazi, dok su ostali aktivno u izgradnji“, kaže Alabar za CIN-CG dematujući pisanja lokalnih medija da se krše ugovori i obmanjuju kupci stanova. „Sve tvrdnje o obmanjivanju kupaca ili kršenju ugovora potpuno su neosnovane“, ističe ovaj investitor.

Projekat u Albaniji funkcionište po principu minimalnih ulaganja i rizika za investitora, dok država, pored strateške lokacije koju faktički poklanja, preuzima dodatne troškove.

,,Nova luka koštaće Albance najmanje 1,5 milijardi eura, a ti euri ne dolaze iz Alabarovog profita, već iz naših džepova. Ramin plan je ekonomska i društvena sramota: sadašnju luku Drač, najvredniju imovinu u Albaniji, uzima njegov prijatelj, dok se nova luka gradi novcem od albanskih poreskih obveznika. Alabar će se dodatno obogatiti imovinom koju mu je poklonio Edi Rama, a ovaj će dobiti svoj dio…Jedino što će prosječan Albanac moći da uradi u zemlji koja je nekada bila vlasništvo svih, jeste da pojede sladoled i vidi izloge skupih prodavnica”, kazao je Eno Bozdo, član predsjedništva opozicione Demokratske partije, u julu 2024, nakon raspisivanja tendera za izgradnju nove državne luke.

Razrađena šema

Podaci poslovnih registara iz više zemalja pokazuju da kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Dubaiju, samo koristi ovo ime u drugim zemljama, u kojima formira posebne kompanije, pod sličnim imenom, koje rade nezavisno. Te kompanije ne koriste kapital iz Dubajia već prikupljaju novac na osnovu dobijenih povlastica u zemljama u kojima posluju – atraktivnog zemljišta, povoljnih kredita, novca od kupaca koji plaćaju unaprijed, često podstaknuti kampanjom lokalnih moćnika i vlasti. Dakle, to su kompanije bez kapitala i prethodne poslovne istorije, takozvane „shell companies“, koje sakupljaju kapital za projekte pomoću vlasti država u kojima grade.

Eagle Hills Montenegro takođe je bez istorije. U Centralni registar privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) upisana je 6. marta 2025, i odmah se sa vrtoglavom ponudom javila na tender Morkog dobra za zakup ulcinjskih plaža. Prema podacima CRPS-a vlasnik ove kompanija je firma Jaona Investments iz UAE. Zanimljivo, Jaona Investments je i vlasnik i Eagle Hills-a u Hrvatskoj, koji posjeduje hotele u toj zemlji.

Osnivač Eagle Hills Montenegro je prema podacima CRPS-a, Hisham Mohamed Ibrahim Soliman, koji je direktor i u Eagle Hills Properties u Srbiji, koja gradi kontroverzni projekat Beograd na vodi. Soliman rukovodi i Eagle Hills Real Estate Development SH.P.K u Albaniji, koja gradi Durres Yacht & Marina.

Član opozicije u Albaniji, Agron Shehaj, upozorio je da Eagle Hills registrovan u Albaniji nije u registru povezan sa istoimenom kompanijom iz Dubaija, te da ne posjeduje kapital, niti podatake o krajnjem vlasniku i, kako tvrdi, predstavlja tipičnu strukturu za pranje novca i korupciju. Postoje i sumnje da lokalni moćnici imaju skriveni udio u tim projektima.  

Crnogorski ekspert za investicije, koji je želio da ostane anoniman, objašnjava za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da zemljište koje je predato na 99 godina može poslužiti investitoru i kao hipoteka za kredite kojima će finansirati projekat. ,,Moja pretpostavka je da bi banke koje posluju u Crnoj Gori rado finansirale ovakav projekat iz depozita koji su trenutno veliki. Za projekat je potrebno vrlo malo kapitala samog investitora, i on će i bankama i investitoru biti isplativ, ali državi neće. “, objašnjava ovaj izvor CIN-CG.

Prema riječima ovog stručnjaka biznis model kojim se ulaže isključivo iz tuđeg novca je legitiman, i veoma povoljan za investitora. ,,Budala je onaj ko to dozvoli“, objašnjava on. Procjena ovog stručnjaka je da samo zemljište, od oko 20 miliona metara kvadrata Velike plaže, vrijedi milijarde. Ustupiti tako nešto, bez preciznog plana i tendera, samo po sebi je ogroman gubitak za državu.

Ovaj ekspert za CIN-CG kaže da su cinične Spajićeve tvrdnje da nema prodaje zemljišta, da ono ostaje u vlasništvu države. „Ovo je klasična manipulacija. Jednom kad se zgrada izrgadi, šta država može da radi sa zemljištem ispod te građevine i čije je ono?“

U Mađarskoj i Hrvatskoj otkazani projekti

Alabar je bio na putu da besplatno dođe do atraktivnih lokacija i u nekim zemaljama EU. Njegove projekte su protežirali predsjednik Mađarske Viktor Orban i pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Oba projekta, i u Budimpešti i u Zagrebu su ipak zaustavljena, jer su naišla na veliko protivljenje građana i opozicije kojima se nikako nije dopadala šema ustupanja vrijedne lokacije u bescjenje, na netransparentan način, bez tendera, za megalomanska cementiranja vrijednih dijelova ovih starih centralnoevropskih prijestonica.  

Projekat rekonstrukcije 85 hektara oko pruge u Budimpešti, pompezno je nazvan „Grand Budapest“. Predsjednik Orban ga je zvao i ,,Maksi Dubai“, najavljivao je i izgradnju najviše zgrade u Budimpešti. Stanovnicima tog dijela grada rečeno je da moraju hitno da se isele, ali im niko nije nudio pomoć oko selidbe, kako navodi Balkan Insight.

Plan je početkom 2025. i zvanično obustavljen, zbog više faktora, a najviše zahvaljujući otporu građana i opozicionom gradonačelniku Budimpešte Gergelju Karačonju. Alabar se na kraju povukao.

Za projekat “Zagreb City” trebalo je da se Alabarovoj kompaniji ustupi  110 hektara Zagrebačkog velesajma, Hipodroma i teren fudbalskog kluba Lokomotiva. Bilo je predviđeno da grad Zagreb ima manjinski udio u kompaniji sa Eagle Hillsom, registrovanoj u Hrvatskoj.

I pored brojnih protesta i negodovanja javnosti, od projekta se odustalo tek kada je Bandić preminuo, 2021.

Ipak, Alabar je prošle godine uspio da preuzme 100 odsto vlasništva nad hrvatskom kompanijom Sunce hoteli, koja ima 13 popularnih hotela brenda Bluesun Hotels & Resorts, ali i vlasništvo nad 50 odsto aerodroma na Braču.

Nacional je 2021, kada je Alabar počeo da preuzima ovu kompaniju, objavio da hrvatske banke ispituju porijeklo novca zbog pretpostavki da su transakcije pokušale da se obave preko računa firmi umiješanih u izgradnju  Beograda na vodi. To je budilo sumnje da je Alabar samo paravan za netransparentni srpski kapital koji se pere i u Hrvatskoj. Ove navode, međutim, CIN-CG nije uspio da potvrdi na hrvatskoj strani.

Sam Albar tvrdi da je i u ovom, kao i u svim drugim slučajevima njegova kompanija radila strogo po zakonu. „Kompanija Eagle Hills u potpunosti poštuje sve finansijske, pravne i regulatorne standarde u svakoj zemlji u kojoj posluje, i ta posvećenost nije predmet kompromisa. Navodi koji se spominju ne odražavaju stvarnost naših praksi ni naših vrijednosti“, izjavio je za CIN-CG.

 Beograd na vodi- državni kapital u bescijenje

,,Za izgradnju Beograda na vodi, država je poklonila 177 hektara najbolje građevinske lokacije na Balkanu, koja je 2014. vrijedila na tržištu od 5,3 milijarde do 8,8 milijardi, a do danas je kao manjinski akcionar od tog projekta, u vidu dividende dobila manje od 10 miliona eura“, kazao je tokom nedavnog gostovanja u emisiji Načisto, Televizije Vijesti, Milan Ćulibrk, urednik u magazinu Radar.

Ćulibrk je slikovito objasnio i koliku korist Srbija ima od „Vučićevog projekta veka“. Jedan stan u Beogradu na vodi 2023. prodat je za 2,6 miliona eura. „Dakle, država je dobila manje od četiri stana. To je slika nacionalne koristi. Svaki stanovnik Srbije je dobio po jedan i po euro“, kazao je Ćulibrk.

On je podsjetio da je u Srbiji u toku implementacija još jedne štetne odluke Aleksandra Vučića, kojom država ustupa dodatnih 320 hektara za drugi dio Beograda na vodi, u vrijednosti od 20 milijardi, koje će, kako tvrdi Ćulibrk, biti Vučićev poklon Alabarovoj kompaniji.

Koliko ugovori sa kompanijama iz UAE mogu biti upitni, pokazuje i činjenica da u slučaju Beograda na vodi zemljište ispod zgrade na kojoj se gradi ne pripada ni državi, pa čak ni stanarima, već kompaniji Beograd na vodi, u kojoj firma iza koje formalno stoje Arapi ima oko 68 odsto učešća, a Vlada Srbije svega oko 32 odsto.

Troškovi za građane Srbije, pored izgubljenog zemljišta, su ogromni: izmještanje željezničke i autobuske stanice, rušenje objekata u Savamali, gubitak hotela Bristol, planirano izmještanje sajma... Sve to da bi se ostvario privatni projekat od kojeg samo pojedinci imaju korist.

Alabar je nedavno potpisao ugovore i o grandioznim projektima u Rigi u Letoniji i izgradnji na dvije lokacije u Gruziji. U Rigi će mu biti ustupljena riva za projekat ,,Riga Waterfront”, dok će mu u gruzijskoj luci Batumi- biti ustupljena obala i prostor za izgradnju luksuzne marine, kao i 200 000 kvadratnih metara zelene površine u Tbilisiju.

Zvijezda skupa u Tivtu

Alabar je bio zvijezda skupa u Tivtu, 10. aprila. Izjavio je da će poštovati lokalnu zajednicu i njene želje, ukoliko bude gradio u Crnoj Gori. Obećao je i socijalne stanove, kao u Egiptu. ,,Zašto ne bismo stvari radili kako treba, zašto ne bismo slušali ljude, slušali zajednice i njihove potrebe”, zapitao se ovaj graditelj.

Međutim, u Beogradu nije slušao građane. U aprilu 2016. grupa muškaraca sa maskama nasilno je srušila objekte u Savamali i bila nasilna prema građanima koji su se protivili rušenju. Policija nije intervenisala. Alabar je nastavio gradnju, zapošljavajući nelegalnu radnu snagu iz Turske i Bangladeša, od kojih je nekoliko preminulo zbog loše zaštite na radu.

Arapske investitore u Beograd je, prema brojnim tvrdnjama, doveo bivši premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Upravo on je povezao Aleksandra Vučića sa Mohamedom Dahlanom, Palestincem koji je imao dobre veze sa investitorima i vladarima iz UAE.

Projekat koji sada protežira aktuelni crnogorski premijer, kao da je rađen po Đukanovićevim nacrtima. Počasni predsjednik DPS-a požurio je da pohvali saradnju sa UAE, ističući svoju bliskost sa kraljevskom porodicom. Ostaje da se vidi da li će njegova partija, DPS, imati snage da se u parlamentu distancira od plana vezanog za Veliku plažu.     

Problem nije samo u mogćoj devastaciji naših prirodnih resursa, na šta upozoravaju iz civilnog sektora, i netransparentnosti koja do sada prati projekat. U geostrateškom smislu, Crna Gora, kao država male teritorije, ne bi trebalo da ustupiti oko 12 kilometara obale na krajnjem jugu, jer bi time mogla postati previše zavisna i ranjiva od jednog investitora. Pored toga, Velika Plaža je, u komercijalnom smislu, veoma atraktivna lokacija i sigurno bi brojni investitori iz Evrope i regiona bili zainteresovani da grade na mnogo manjim parcelama na tom prostoru.

Nastavlja se stara praksa neutvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Predrag Nikolić/Maja Boričić

Sudovi su nezakonito oslobodili okrivljenog za pranje novca, ukinuli privremenu mjeru zabrane raspolaganja nepokretnostima, donijeli nezakonitu odluku o zastarjelosti krivičnog postupka, izuzeli zakonit zapisnik o pretresanju, zakonito mišljenje vještaka, nezakonito smanjivali kazne i potvrđivali optužnice... Ovo su samo su neke od nepravilnosti, koje je  tokom prošle godine utvrdio Vrhovni sud, kod nekoliko osnovnih, dva viša suda i Apelacionog suda Crne Gore.

Prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) od 17 zahtjeva za zaštitu zakonitosti, o kojima je odlučeno tokom 2024,  prihvaćeno je 14. Koliko je porastao ovaj broj govori činjenica da je 2023. usvojeno osam zahtjeva, a 2022. i 2021. samo po jedan.

I ove godine već je usvojeno nekoliko zahtjeva za zaštitu zakonitosti, od kojih je u jednom utvrđeno i da su sudije nezakonito smanjile kaznu za silovanje djevojčice sa 15 na osam godina zatvora.

Međutim, nastavlja se sa starom praksom neodgovornosti za greške u pravosuđu.

Problem je što kada se utvrdi da je povreda zakona učinjena u korist okrivljenih, Vrhovni sud može samo da konstatuje da je rad bio nezakonit. Ali bi ovo moralo da utiče na ocjenu rada ovih sudija, a mogli bi se pokretati i eventualni krivični postupci, navode stručnjaci sa kojima je razgovarao CIN-CG.

Iz Sudskog savjeta (SS) su za CIN-CG rekli da su u toku izmjene Pravilnika za ocjenjivanje sudija, te da bi utvrđene nezakonitosti u radu sudija trebalo da utiču na ocjenjivanje.

Trenutno se vodi se nekoliko krivičnih postupaka protiv visokih funkcionera pravosuđa, pa su tako bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović optuženi za zloupotrebu službenog položaja, ali su suđenja i dalje na početku ili nijesu ni počela.

Sudski savjet je prošle godine privremeno udaljio sudiju Višeg suda u Bijelom Polju Dragana Mrdaka, zbog vođenja postupka za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanja službene isprave. Tužilački savjet je privremeno udaljio i specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja je nepravosnažno osuđena na sedam mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

Sudija Danilo Jegdić je jedini razriješeni sudija posljednjih godina i to nakon što je, posle višegodišnjeg suđenja protiv njega u kome je dio optužbe zastario, pravosnažno osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, zbog falsifikovanja zapisnika sa suđenja.

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Amra Bajrović ocjenjuje za CIN-CG da ovi krivični postupci jasno ukazuju na ozbiljne sistemske probleme i izostanak efikasnih mehanizama prevencije i odgovornosti unutar pravosuđa.

Da je neophodno obezbijediti djelotvorne mjere za iskorjenjivanje korupcije iz sudstva i tužilaštva, ukazao je i Komitet za ljudska prava UN u svojim zaključnim razmatranjima o izvještaju za Crnu Goru, napominje Bajrović.

“Ovi problemi ne samo da narušavaju povjerenje građana u pravosudni sistem, već i ozbiljno ugrožavaju proces evropskih integracija ”, ističe pravna savjetnica HRA.

Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru ponavlja da se treba poboljšati odgovornost pravosuđa u praksi, te da standardi profesionalnog ponašanja, kao i primjena disciplinskih pravila i etičkih normi za sudije i tužioce, i dalje predstavljaju izazov. ,,Sudski i Tužilački savjet (TS) moraju unaprijediti svoju praksu i proaktivnost, s obzirom na to da disciplinski postupci, kada su osnovani, uglavnom rezultiraju relativno blagim sankcijama, dok su razrješenja rijetka”, napominje se u izvještaju EK.

Ističe se i da se provjera imovinskih izvještaja sudija i tužilaca može unaprijediti i efikasnim disciplinskim mjerama od strane oba savjeta za nesprovođenje obaveze podnošenja izvještaja o imovini i prihodima Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Otvoren prostor za nekažnjavanje najozbiljnijih propusta

Sudski savjet ocjenjuje da nedostavljanje podataka o imovini i prihodima nije disciplinski prekršaj, ako se učini samo jednom. HRA je ranije upozoravala da ovakvo tumačenje otvara prostor za nekažnjavanje i najozbiljnih propusta da se prijavi vrlo vrijedna imovina, pod uslovom da se to učini samo jednom.

I dalje ne postoji adekvatan sistem utvrđivanja odgovornosti sudija i državnih tužilaca za neprijavljivanje imovine, iako je ASK u svim slučajevima prethodno utvrdila povrede Zakona o sprečavanju korupcije, podsjeća Bajrović.

U posljednje dvije godine nijednom sudiji, ni tužiocu, nije utvrđena disciplinska odgovornost po ovom osnovu.

„Tumačenje Sudskog savjeta da jednokratno neprijavljivanje imovine ne predstavlja disciplinski prekršaj, uz zahtjev da se dokaže namjera prikrivanja, praktično onemogućava utvrđivanje odgovornosti i otvara prostor za zloupotrebe“, ističe pravna savjetnica HRA.

Ona dodaje da i TS već duže vrijeme u svojim odlukama insistira na postojanju namjere kao uslova za disciplinsku odgovornost zbog neprijavljivanja imovine.

Jedini postupak, u kome je utvrđena disciplinska odgovornost sudije po bilo kom osnovu, u prethodne dvije godine, je slučaj sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše, koja je kažnjena 30 odsto od plate tri mjeseca i zabranom napredovanja od dvije godine, zbog njenih izjava da vjeruje da je presuda Apelacionog suda u predmetu "državni udar", kojom je ukinuta njena osuđujuća presuda, kupljena. Međutim, ni ova odluka još nije pravosnažna.

U rijetkim slučajevima u kojima je utvrđena disciplinska odgovornost posljednju deceniju- za kašnjenje u donošenju odluka, odugovlačenje postupka, neuzimanje predmeta u rad po redosljedu, kazne su bile 20 do najviše 40 odsto od plate na nekoliko mjeseci.

Osim toga, SS je obustavio i više postupaka, zbog stare prakse da sudije daju ostavku i time izbjegnu vođenje disciplinskog postupka.

Tačno je da u praksi postoji eventualna mogućnost zloupotrebe podnošenja ostavke u cilju  izbjegavanja utvrđivanja disciplinske odgovornosti, priznaju iz Ministarstva pravde (MP). „Treba razmotriti mogućnosti za sprječavanje ovih pojava, uvažavajući ustavne i zakonske odredbe u ovoj oblasti.  S druge strane, ukoliko postoji sumnja da je sudija ili državni tužilac u svom radu postupao nezakonito, pored disciplinske odgovornosti  postoje i drugi odgovarajući postupci“, dodaju iz resora kojim rukovodi Bojan Božović.

Ni u Tužilačkom savjetu situacija nije ništa bolja. Tužilački savjet je od 21 odluke koju je donio od početka 2023, u 20 slučajeva odbio ili odbacio predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti.

Samo u jednom slučaju TS je obavezao disciplinskog tužioca da sprovede istragu i podnese predlog za utvrđivanje odgovornosti. Međutim, iz TS su za CIN-CG rekli da je i u tom predmetu odbijen predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, zbog nepostojanja dokaza da je učinjen disciplinski prekršaj.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG napominju da je izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o državnom tužilaštvu u 2024. godini, u okviru tzv. IBAR zakona, revidiran i disciplinski i etički okvir za sudije i tužioce.

Iz MP pojašnjavaju da su izmjenama propisa uvedeni novi razlozi za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija i data mogućnost članovima Sudskog savjeta da podnose predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija.

„Revidirani su postojeći i propisani novi disciplinski prekršaji državnog tužioca, te data mogućnost disciplinskom tužiocu da samoinicijativno pokrene istragu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnog tužioca“, navode iz MP.

Oni dodaju da će nakon sagledavanja efekata ovih reformi, eventualno razmotriti potrebu za budućim mijenjanjem ovih propisa.

Međutim, Bajrović navodi da je evidentno da trenutne reforme i promjene u zakonodavnom okviru ne donose očekivane rezultate u pogledu odgovornosti sudija i državnih tužilaca.

Ona pojašnjava da zakonodavni okvir i dalje ne pravi jasnu razliku između disciplinskih prekršaja i kršenja Etičkog kodeksa, pa se u praksi njihovi opisi često preklapaju. “Disciplinski prekršaji nisu dovoljno precizirani, što omogućava da čak i ozbiljna kršenja zakona prođu nekažnjeno. Neophodno je da se nastavi rad na izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o Državnom tužilaštvu”, ocjenjuje pravna savjetnica HRA.

Ni osnovane pritužbe nijesu djelotvorne

U izvještajima HRA, u kojima su, između ostalog, analizirali i pritužbe na rad sudija i tužilaca u posljednje dvije godine se ističe da ni osnovane pritužbe ne dovode do bilo kakve odgovornosti, pa ni kada se utvrde vrlo ozbiljni propusti u radu.

Nijedna od 17 osnovanih pritužbi na rad tužilaca, u posljednje dvije godine, nije dovela do utvrđivanja bilo kakve odgovornosti, ističe se u izvještaju HRA „Analiza izbora,napredovanja i utvrđivanja odgovornosti državnih tužilaca u 2023.i 2024.“

Kao primjer dobre prakse valjanog obrazloženja navodi se odluka da je djelimično osnovana pritužba na rad bivšeg Glavnog specijalnog državnog tužioca (GST) Milivoja Katnića. “Međutim, ova odluka je zakašnjela zbog neopravdane pasivnosti ranijeg sastava Tužilačkog savjeta i donijeta je više od godinu dana nakon što je bivšem GST-u prestala funkcija”, naglašava se u izvještaju.

Katnić je, na sajtu tužilaštva, nezakonito objavio transkripte telefonskih komunikacija između advokata Gorana Rodića i njegovog klijenta Milana Kneževića, koji su pribavljeni mjerama tajnog nadzora.

U januaru 2024. TS je utvrdio da je osnovana pritužba koja je podnešena protiv državne tužiteljke u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), ali je ona u međuvremenu napredovala u Vrhovno državno tužilaštvo. “Skoro dvije godine nije bila donijeta odluka u predmetu, iako je zakonom propisan rok za donošenje odluke od tri mjeseca, odnosno maksimalno šest mjeseci u složenim predmetima”, ističe se u izvještaju HRA.

U drugoj odluci u kojoj je TS konstatovao da specijalna tužiteljka više od tri godine nije preduzimala ni jednu radnju, a najmanje šest godina nije donijela odluku, tužiteljki je samo ukazano da je potrebno da donese odluku iz njene nadležnosti.

Tužiteljka u ODT u Podgorici je saslušavala svjedoke bez urednog obavještenja osumnjičenog, zbog čega čega su kasnije zapisnici o saslušanju svjedoka izuzeti iz spisa predmeta. U izvještaju HRA se ističe da je ova tužiteljka ocijenjena ocjenom odličan.

Iz TS za CIN-CG tvrde da se podnijete pritužbe uzimaju u obzir prilikom ocjenjivanja tužilaca. „Takođe, postupak po pritužbama i mišljenja koja daje Tužilački savjet, imaju za cilj da državni tužilac intenzivira svoj rad u predmetima“, navode u TS.

U izvještaju “Analiza postupaka izbora,napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023 i 2024.” piše da su za dvije godine, prihvaćene samo dvije pritužbe i to na rad jednog sudije Osnovnog suda u Herceg Novom, ali je sudija podnošenjem ostavke, obustavio vođenje disciplinskog postupka.

Iz SS za CIN-CG navode da je najčešći motiv podnošenja pritužbi bilo nezadovoljstvo sudskom odlukom, zbog čega su stranke tražile da Sudski savjet te odluke ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, što nije njihov posao. Oni dodaju da su ipak uvidjeli da postoje problemi, pa mijenjaju Poslovnik SS.

„Inicirane izmjene imaju za cilj da dođe do konzistentnosti u načinu odlučivanja. Takođe, inicirano je propisivanje roka u kojem bi Sudski savjet trebalo da odluči o pritužbi, čime će se doprinijeti ažurnijem postupanju. Usvajanje izmijena Poslovnika se očekuje u prvoj polovini 2025. godine“, navode iz SS.

Unutrašnjim nadzorom utvrđeni propusti u osnovnim tužilaštvima

Podgoričko Više državno tužilaštvo (VDT) je 2023. godine, unutrašnjim nadzorom, ukazalo na propuste u radu pojedinih osnovnih tužilaštava i naložilo, između ostalog, i pokretanje disciplinskih postupaka. U izvještaju Višeg državnog tužilaštva za 2023. piše da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, veći broj broj predmeta koji imaju status nezavršenih predmeta, dok je taj broj predmeta manji u tužilaštvu u Kotoru.

“U određenom broju predmeta nije preduzeta nijedna radnja, određeni broj predmeta u kojima nisu preduzete radnje u dužem vremenskom periodu, a u određenom broju predmeta nastupila je zastarjelost krivičnog gonjenja”, piše u izvještaju.

I u Osnovnom tužilaštvu u Baru u 62 predmeta nijesu poštovani zakonski rokovi za preduzimanje i sprovođenje radnji u postupku, a bilo je i više predmeta u kojima nije preduzeta nijedna radnja ili je prošlo više od tri mjeseca od njihovog sprovođenja, a “rukovodiocima tih tužilaštava je naloženo i da preduzmu mjere u cilju efikasnog, blagovremenog i zakonitog izvršavanja poslova u državnom tužilaštvu”.

Bajrović dodaje da su neophodne suštinske reforme koje će omogućiti jasno definisanje odgovornosti i unaprijediti postojeće mehanizme za nadzor i sankcionisanje.

“Uvođenje vetinga kao mehanizma za provjeru integriteta, uz jačanje disciplinskih normi i etičkih standarda, bi mogao biti ključni korak ka obnovi povjerenja i osnaživanju pravosudnog sistema”, zaključuje Bajrović.

I dok obećane odgovornosti u pravosuđu još nema, sudska praksa nastavlja da šokira javnost. Tako je nedavno objavljena odluka pljevaljskog Osnovnog suda kojom je Dušku Šariću dosuđena odšteta od čak 15 miliona eura, zbog gubitaka njegove firme, dok je bio optužen za milionsko pranje novca. Ni u tom slučaju niko nije odgovarao zbog ozbiljnih propusta suda i tužilaštva, zbog kojih je Šarić oslobođen krivice. Slične greške napravljene su i u procesu protiv Safeta Kalića, ali ni za to niko nije odgovarao, a on je takođe uzeo milionsku odštetu.

Iako iz civilnog sektora uporno ponavljaju da je crnogorskom pravosuđu hitno potrebna provjera profesionalnosti i odgovornosti, ali i imovine kroz proces vetinga, nadležni još ne preduzimaju ništa, pa greške predstavnika pravosuđa skupo koštaju državu i građane.

Pravosuđe ponovo pucalo u Mrdaka

Oslobađajuća presuda Višeg suda sedmorici osumnjičenih za oružanu pljačku i ubistvo zaštitara Ljubiše Mrdaka u Nikšiću 2021. izazvala je buru u javnosti. I ovaj slučaj je ponovo pokrenuo staro pitanje ima li pravde u crnogorskom pravosuđu.

,,Teži dan mi je bio kada je presuda izrečena, nego dan pogibije brata. Taj dan sam bio u šoku, za to se ne možete spremiti. A ovo je kao da je ponovo ubijen'', priča za CIN-CG Aleksandar Mrdak, brat Ljubiše Mrdaka, koji je ubijen tokom pljačke Pošte u Nikšiću, u oktobru 2021.

Viši sud u Podgorici oslobodio je 25. februara sve optužene, njih sedam,  za oružanu pljačku nikšićke Pošte, tokom koje je ubijen Mrdak, koji se suprotstavio pljačkašima.

Obrazlažući prvostepenu presudu, sudija Veljko Radovanović je, između ostalog, tvrdio da ima propusta u tužilačkoj istrazi ovog slučaja. Iz VDT-a su odgovorili da je optužnica potvrđena od strane vijeća Višeg suda u Podgorici, te da sud ni jedan dokaz nije izveo samostalno. Najavili su da će se žaliti na prvostepenu presudu.

Vršilac dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazar Šćepanović koji je radio na ovom slučaju kao tadašnji šef sektora za borbu protiv kriminala, zajedno sa tadašnjom tužiteljkom Višeg državnog tužilaštva Majom Jovanović, tvrdio je, u novembru 2022. da je slučaj riješen.

Nakon oslobađajuće odluke suda i prepucavanja suda i tužilaštva, uslijedili su protesti u Nikšiću i Podgorici.

Mrdak za CIN-CG kaže da su se i advokati odbrane, njih devet, na sve načine trudili da uspore proces, da bi nakon tri godine došlo do zastare. 

,,Smatram da su svi podjednako krivi, kompletan pravosudni sistem, a i sama država'', naveo je Mrdak. 

Grupa od 36 organizacija civilnog društva uputila je danas pisma na više adresa u Briselu, uključujući Evropski parlament i Evropsku komisiju, tražeći ocjenu usklađenosti potpisanog Sporazuma o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i relevantnim pravnim okvirom Evropske unije.

Organizacije su u pismu izrazile ozbiljnu zabrinutost da pomenuti sporazum sa UAE predstavlja značajnu prijetnju za vladavinu prava, zaštitu životne sredine i proces integracije Crne Gore u EU, piše u saopštenju koje je medijima dostavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

"Sporazum, koji je potpisan 28. marta, omogućava realizaciju velikih investicionih projekata direktnim pregovorima, zaobilazeći pri tom transparentne i nediskriminatorne procedure javnih nabavki. Time se direktno krše principi jednakog tretmana svih tržišnih učesnika koji se garantuju Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Crne Gore i EU", kazali su.

Smatraju da sporazum favorizuje investitore iz UAE na štetu fer konkurencije, ali i da i "potencijalno stvara uslove za nezakonito davanje državne pomoći", što je zabranjeno pravilima EU o konkurenciji.

Sporazum takođe uključuje odredbe koje predviđaju prilagođavanje nacionalnog zakonodavstva potrebama pojedinih investicionih projekata, što "ozbiljno podriva pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom”, kako se navodi u pismu koje su crnogorske nevladine organizacije uputile EU.

"Jedan od projekata koji je već predstavljen javnosti uključuje zakup 12 kilometara Velike plaže na 99 godina, što je izazvalo veliku zabrinutost zbog potencijalnog uticaja na biodiverzitet i ekološku vrijednost ove jedinstvene oblasti. Velika plaža i okolna područja su ključna za očuvanje rijetkih pjeskovitih dina, vitalnih za kontrolu poplava i prevenciju zastite obale od abrazije morskom vodom, te za ublažavanje klimatskih promjena", piše u saopštenju.

Organizacije su pozvale Evropski parlament i Evropsku komisiju da od Vlade zatraže punu transparentnost u vezi sa sadržajem sporazuma sa UAE i pravnim osnovom za njegovo donošenje, pozove na zaštitu strateških prirodnih resursa Crne Gore, posebno onih koji su već dio ekoloških koridora od međunarodnog značaja, te podrži crnogorske institucije i civilno društvo u očuvanju demnokratskih standarda, zaštite životne sredine i javnog interesa.

U nastavku se nalazi pismo nevladinih organizacija, upućeno Evropskoj komisiji, komesaru za proširenje EU, Odboru za životnu sredinu, javno zdravlje i bezbednost hrane, Odboru za ekonomska i monetarna pitanja, Odboru za spoljne poslove, Generalnom direktoratu za spoljne politike Unije pri Evropskom parlamentu, te Spoljnoj akciji Evropske unije:

"Mi, koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore, izražavamo zabrinutost zbog nedavno potpisanog sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) u petak, 28. marta, koji prijeti da ugrozi vladavinu prava, zaštitu životne sredine i usklađivanje Crne Gore sa pravnim tekovinama EU.

"Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU.

"Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom.

"Iako je javno predstavljen kao prilika za ekonomski rast, sporazum je dogovoren i usvojen iza zatvorenih vrata, tokom elektronske sednice Vlade, i sadržaj je ostao nedostupan javnosti.

"Jedan od prvih javno predstavljenih projekata od strane premijera Crne Gore, gospodina Milojka Spajića, koji snažno zagovara interese investitora pod ovim sporazumom, uključuje zakup 12 kilometara Velike plaže na 99 godina—jedinstvenog i krhkog obalnog ekosistema u delti rijeke Bojane, poznatog po izuzetnom biodiverzitetu i strateškoj ekološkoj vrijednosti.

"Ovo područje, zajedno sa Ulcinjskom solanom, predstavlja jednu od najvažnijih ekoloških zona na Balkanu. Dom je ugroženim vrstama, rijetkim staništima pješčanih dina (jedinih preostalih u Crnoj Gori) i močvarama ključnih za kontrolu poplava, sprečavanje erozije i ublažavanje klimatskih promjena.

"Ova područja su već nacionalno i međunarodno priznata kao zaštićena pod IBA, IPA, Ramsar, Emerald i potencijalnom Natura 2000 mrežama. Velika plaža je proglašena zaštićenim područjem 1968. godine i revizija studije zaštite je pripremljena od strane Agencije za zaštitu životne sredine 2022 godine, ali proces nikada nije finalizovan.

"Godine 2024, italijanski naučnici, pod projektom finansiranim od EU, sproveli su studiju pod nazivom 'Podrška pripremi projekata za sektor životne sredine i klimatskih promjena, Crna Gora'. Studija naglašava da je zaštita Velike plaže ključna za očuvanje ekološke dimenzije u Crnoj Gori i da njen pejzaž štiti od erozije i daljeg poplavljivanja šireg područja.

"Uprkos ovome, Vlada izgleda da nastavlja s planovima za masovnu urbanizaciju, luksuzna odmarališta i mogući razvoj infrastrukture koji protivrječe postojećim strateškim dokumentima i zakonski obavezujućim zaštitama.

"Štaviše, Prostorni plan Crne Gore—najvažniji planski dokument u zemlji—još uvijek nije usvojen, uključujući komentare i zaključke iznijete tokom javne debate, iako je prethodni plan istekao 2020. godine i javne konsultacije o novom nacrtu završene su početkom 2024.

"Duboko smo zabrinuti što se kašnjenje u usvajanju koristi za retroaktivno prilagođavanje plana kako bi se bez konsultacija smjestili novi i ekološki štetni projekti, uključujući one u okviru sporazuma Crne Gore i UAE.

"Vjerujemo da ovakav razvoj događaja:

• Krši ključne odredbe SSP-a i pravila EU o konkurenciji,
• Potkopava integritet crnogorskog planiranja i pravnog sistema,
• Ugrožava područja izuzetne ekološke i zajedničke vrijednosti, i
• Diskredituje posvećenost Crne Gore održivom razvoju i integraciji u EU.

"Molimo evropske institucije da:

• Zatraže punu transparentnost od crnogorskih vlasti u vezi sa sadržajem i pravnim osnovom sporazuma sa UAE;
• Procijene usklađenost sporazuma sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i relevantnim pravnim okvirom EU;
• Pozovu na zaštitu strateških prirodnih područja Crne Gore, posebno onih koji su već deo ekoloških koridora međunarodnog značaja;
• Podrže crnogorske institucije, predstavnike opštine Ulcinj i civilno društvo u očuvanju demokratskih standarda, zaštite životne sredine i javnog interesa.

"Stojimo na raspolaganju da pružimo svu dostupnu dokumentaciju, pravne analize i terenske podatke vezane za sporazum i njegove očekivane posledice. Duboko smo posvećeni evropskoj budućnosti Crne Gore i zaštiti našeg prirodnog i pravnog nasljeđa", piše u pismu koje potpisuju:

1. Centar za zaštitu i proučavanje ptica - CZIP
2. Udruženje "Dr Martin Schneider-Jacoby" - MSJA
3. Program zaštite okoline - EnvPro
4. NVO Parkovi Dinarida
5. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore - CIN CG
6. NVO KANA/Ko ako ne arhitekta
7. Mreža CEE Bankwatch
8. Crnogorsko ekološko društvo
9. NVO Zeleni dom
10. NVO MogUL
11. Portal Ulcinj info
12. NVO MANS
13. NVO Expeditio
14. NVO KOD
15. NVO Biciklo.me
16. Društvo ekologa Crne Gore
17. Centar za građansko obrazovanje - CGO
18. NVO Gradionica
19. Građanska alijansa
20. NVO Prima
21. Udruženje mladih sa invaliditetom Crne Gore
22. NVO Doniraj za život
23. Centar za razvoj nevladinih organizacija - CRNVO
24. NVO "35mm"
25. Crnogorski ženski lobi
26. Agencija za lokalnu demokratiju
27. Udruženje mladih ekologa Nikšića
28. NVO Institut Alternativa
29. NVO Kulturni most
30. Centar za demokratiju i ljudska prava - CEDEM
31. Centar za demokratsku tranziciju - CDT
32. NVO KORINA
33. NVO Naša akcija
34. NVO Ozon
35. Centar za ženska prava
36. Unija slobodnih sindikata