Novi Pravilnik o uslovima i kriterijumima za sticanje i napredovanje u diplomatska zvanja, koji potpisuje Ervin Ibrahimović, daje ministru pravo da odlučuje ko može da napreduje, a uz pojedina postojeća zakonska rješenja omogućava da se nastavi urušavanje kriterijuma za ulazak u diplomatsku službu  

Andrea PERIŠIĆ

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) Crne Gore od januara 2026. godine ima novi Pravilnik o načinu sticanja diplomatskog zvanja, uslovima i kriterijumima za napredovanje u više zvanje, kao i o kriterijumima i načinu ocjenjivanja diplomata (Pravilnik), koji, uz druga zakonska rješenja, otvara prostor da se dodatno smanje kriterijumi za sticanje diplomatskog zvanja, ali i napredovanje u službi. 

Pravilnik je donijelo MVP, bez usvajanja na sjednici Vlade Crne Gore, a tim se aktom precizira ko može steći diplomatsko zvanje, pod kojim uslovima se napreduje i kako će se vrednovati rad diplomata.

Iz MVP-a su obrazložili, kako se vidi iz dokumentacije koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, da je Pravilnik donijet bez razmatranja na Vladi “jer je ova oblast uređena Zakonom o vanjskim poslovima, koji je poseban zakon, lex specialis, i koji propisuje da upravo MVP bliže uređuje uslove i kriterijume za sticanje diplomatskih zvanja, napredovanje i ocjenjivanje”.

Iako je takvo postupanje formalno utemeljeno u zakonu, ostaje otvoreno pitanje koliko je opravdano da pravila po kojima se gradi karijera u jednoj od najosjetljivijih državnih službi budu oblikovana gotovo isključivo unutar sistema na koji se neposredno odnose.

Sekretarijat za zakonodavstvo, kako se vidi iz dokumentacije koju smo dobili, na predlog nije imao primjedbi, dok je Ministarstvo finansija dalo mišljenje u kojem je konstatovalo da za primjenu pravilnika nijesu potrebna dodatna sredstva iz budžeta. U izvještaju o procjeni uticaja propisa, koji potpisuje ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, navodi se da negativnih posljedica nema, da akt neće proizvesti administrativna opterećenja i da ne postoje prepreke za njegovu primjenu.

Tako se stiče utisak da nijedan od organa koji su davali mišljenje nije suštinski ulazio u pitanje mogu li nova pravila oslabiti profesionalne standarde. 

U postupku donošenja pravilnika nije korišćena ni eksterna ekspertska podrška. Konsultovane su, prema dokumentaciji, samo unutrašnje organizacione jedinice MVP-a. 

Komparativna praksa pokazuje da se u državama sa razvijenijom diplomatskom administracijom karijerna pravila najčešće ipak ne tretiraju kao isključivo interna stvar ministarstva, već kao dio šireg sistema javne uprave, sa jasnim procedurama ulaska, napredovanja, obuke i kontrole.

U Sloveniji, na primjer, Zakon o vanjskim poslovima predviđa da kriterijume, postupak i pravila za napredovanje diplomata ne određuje samostalno ministar vanjskih poslova, već uz saglasnost ministra nadležnog za javnu upravu. Time je uvedena dodatna institucionalna kontrola, jer pravila napredovanja nijesu u potpunosti prepuštena samo resoru na koji se neposredno odnose. 

U Velikoj Britaniji ulazak u diplomatsko-razvojnu karijeru odvija se kroz Diplomatic and Development Fast Stream, posebnu šemu u okviru Civil Service Fast Stream programa za razvoj budućih kadrova u državnoj službi. Riječ je o petogodišnjem selekcionom i razvojnom programu, u kojem kandidati prolaze obuku, mentorstvo i rad u različitim oblastima, uz obavezu mobilnosti u zemlji i mogućnost službovanja u inostranstvu. 

I u Njemačkoj posebnu ulogu ima Akademija za vanjsku službu, koja je zadužena za obuku i usavršavanje diplomatskog kadra. 

Zloupotrebljava se mogućnost zasnivanja radnog odnosa bez konkursa 

CIN-CG od više različitih izvora iz diplomatske službe, koji su željeli da ostanu anonimni, saznaje da je vrlo problematična primjena člana 72 Zakona o vanjskim poslovima, koji predviđa izuzetnu mogućnost zasnivanja radnog odnosa bez javnog oglašavanja. 

Ta odredba, prema zakonu, nije zamišljena kao zaobilaženje konkursa radi zapošljavanja bez jasnih kriterijuma, već kao izuzetak za situacije kada potrebe obavljanja diplomatskih poslova to posebno opravdavaju. Zakon predviđa da se na taj način mogu angažovati osobe sa posebnim stručnim referencama, kao što su iskustvo u naučno-istraživačkom radu, značajno diplomatsko iskustvo, priznato profesionalno zvanje ili specifične vještine i iskustvo stečeno u međunarodnim i drugim organizacijama.

Dodatno, zakon propisuje da se u tim slučajevima radni odnos zasniva na određeno vrijeme, što potvrđuje da je riječ o privremenom i ciljanom angažmanu.

Sagovornici CIN-CG-a tvrde, međutim, da se ova odredba u praksi sve češće koristi i za one koji nemaju naučno-istraživačko iskustvo, značajno diplomatsko iskustvo, priznata profesionalna zvanja ili relevantno međunarodno iskustvo. Time, prema njihovim tvrdnjama, zapošljavanje bez javnog oglasa postaje način za popunjavanje pozicija mimo redovne procedure.

Tako je, recimo, nejasno kako je Eldina Nurković zapošljena u Ministarstvo vanjskih poslova. Na sajtu Young Diplomats navedena je kao alumni generacije 2025, ali nema podataka o njenom ranijem profesionalnom iskustvu. Young Diplomats je platforma Diplomatske akademije koja u Crnoj Gori postoji od 2003. godine, a radi se o zajedničkom projektu Ministarstva vanjskih poslova i Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Od 2007. ta akademija je organizaciona jedinica Ministarstva vanjskih poslova, a predstavlja program obuke i umrežavanja mladih diplomata i najpoznatija je po Ljetnjoj školi za mlade diplomate “Gavro Vuković“. 

Eldina Micović, takođe zapošljena u MVP-u, na društvenoj mreži LinkedIn se predstavlja kao šefica protokola u MVP-u, sa službom u Istanbulu, dok kao prethodno iskustvo navodi da je od januara 2023. do juna 2024. godine part-time radila u privatnom zdravstvenom sektoru u Istanbulu, kao international operations specialist u kompaniji HERA Healthcare. Od septembra 2025. do aprila 2026. radila je kao šefica protokola u Predsjedništvu Crne Gore, a od aprila 2026. radi full-time kao ataše u MVP-u. 

Iz MVP-a su za CIN-CG kazali da su Micović i Nurković angažovane po osnovu potreba Kabineta ministra, Direktorata za konzularne poslove, odnosno Službe za odnose sa javnošću. 

,,One nemaju diplomatska zvanja, već su angažovane radi obavljanja stručnih i administrativno-tehničkih poslova, kao atašei bez zvanja ili po osnovu ugovora o djelu, što je usklađeno sa važećim propisima o radu u državnoj upravi”, navode iz MVP-a. 

Ipak, nijesu odgovorili da li su Micović i Nurković zapošljene po osnovu člana 72 Zakona o vanjskih poslovima. 

Izraz “ataše bez zvanja” pravno je i diplomatski problematičan, jer je ataše, samo po sebi, već diplomatsko zvanje, najniže u hijerarhiji diplomatskih zvanja.   

CIN-CG je od MVP-a, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, tražio spisak svih zapošljenih po osnovu člana 72 Zakona o vanjskim poslovima, kao i obrazloženja zašto je u svakom pojedinačnom slučaju primijenjen taj izuzetak, ali traženu dokumentaciju do objavljivanja ovog teksta nije dobio.

Samo jedna godina rada dovoljna za diplomatsko zvanje

Član 3 novog Pravilnika propisuje da diplomatsko zvanje može steći državni službenik koji je radio u Ministarstvu vanjskih poslova najmanje jednu godinu, ako ispunjava uslove za sticanje diplomatskog zvanja iz člana 67 Zakona o vanjskim poslovima. 

Novi Pravilnik nije prvi put uveo mogućnost da se diplomatsko zvanje stekne samo nakon godinu rada u MVP-u, jer je takvo rješenje postojalo i ranije. 

Međutim, retrospektiva zakonskih propisa pokazuje da se kroz godine mijenjao način na koji su se zakonski uslovi i izuzeci za ulazak i napredovanja u diplomatskoj službi razrađivali podzakonskim aktima. 

Pravilnik iz 2013. godine, uz izmjene iz 2015, detaljnije je uređivao napredovanje i zadržavao logiku postepenog karijernog puta. Za viša diplomatska zvanja tražile su se godine provedene u prethodnom zvanju i mandati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, koji su jedan od ključnih elemenata profesionalnog razvoja diplomate i praktično najvažniji kriterijum za svako dalje napredovanje kroz diplomatska zvanja.

Diplomatska zvanja idu od trećeg, drugog i prvog sekretara, preko savjetnika i ministra savjetnika, do ambasadora, a svaki viši rang trebalo bi da znači i više godina rada, iskustva, mandata u inostranstvu i sposobnosti za složenije diplomatske poslove. Zato prelazak u savjetnička i viša zvanja nije obična administrativna formalnost, već rezultat postepenog karijernog puta i profesionalnog sazrijevanja.

Dok to verzijom Pravilnika iz 2021. nije bilo moguće, novi Pravilnik iz januara 2026, koji potpisuje Ibrahimović, omogućava da o napredovanju u više diplomatsko zvanje odlučuje ministar, na obrazloženi predlog rukovodilaca organizacionih jedinica. Tako neko može brže doći do višeg zvanja zato što ga je neko iz sistema predložio i ministar to odobrio, a ne zato što je prošao redovan diplomatski put. 

Sporan je i dio novog Pravilnika koji se odnosi na vanredno unapređenje. Iako je mogućnost vanrednog unapređenja uvedena Zakonom o vanjskim poslovima iz 2017. godine, novi Pravilnik iz 2026. dodatno razrađuje taj institut i praktično omogućava da vanredno unaprijeđeni službenik kasnije nastavi redovno napredovanje kroz diplomatsku hijerarhiju.

U ranijim rješenjima vanredno unapređenje bilo je moguće isključivo u neposredno više diplomatsko zvanje, čime se makar djelimično čuvao princip postepenog karijernog razvoja. Međutim, sada je otvoren prostor da pojedinci kroz vanredno unapređenje praktično preskaču i po više diplomatskih nivoa, što predstavlja ozbiljno odstupanje od logike profesionalne diplomatije.

Praksa vanrednih i ubrzanih unapređenja traje godinama i vezuje se za različite političke garniture, a postepeno je produbila podjelu između karijernih diplomata koji su godinama napredovali redovnim putem i kadrova koji su administrativnim odlukama brže dolazili do visokih diplomatskih zvanja.

Rukovodeća mjesta i biografije koje otvaraju pitanja

Kada se pogleda kako su pojedini kadrovi dolazili do visokih funkcija u Ministarstvu vanjskih poslova, otvara se pitanje da li se diplomatska hijerarhija gradi na jasnim karijernim pravilima, iskustvu i stručnosti ili na nečemu drugom.

Analiza javno dostupne profesionalne biografije i karijernog puta aktuelne pomoćnice ministra, odnosno v.d. generalne direktorice za multilateralne poslove Nizahete Kurpejović Cikotić, ako se uporedi sa standardima diplomatske službe i složenošću funkcije koju obavlja, ostavlja dilemu na osnovu kojih referenci je imenovana na tako zahtjevnu funkciju.

Multilateralna diplomatija spada u najsloženije oblasti vanjske politike. Ona ne podrazumijeva samo učešće u radu jedne međunarodne organizacije, već zastupanje države u sistemu Ujedinjenih nacija (UN), OEBS-a, specijalizovanih agencija, regionalnih organizacija, globalnih inicijativa i pregovaračkih foruma. Za razliku od bilateralne diplomatije, koja se primarno bavi odnosima sa pojedinačnim državama, multilaterala zahtijeva istovremeno djelovanje prema velikom broju aktera, izgradnju koalicija, usaglašavanje rezolucija, koordinaciju nacionalnih pozicija, vođenje kandidatura za međunarodna tijela i poznavanje složenih procedura međunarodnih organizacija.

Iz biografije Kurpejović Cikotić vidi se da je njeno međunarodno iskustvo vezano za jedan diplomatski mandat u Stalnoj misiji Crne Gore pri NATO-u, u periodu od 2019. do 2023. godine. NATO jeste multilateralna organizacija, ali funkcioniše po specifičnom modelu odlučivanja i tematski je vezan prije svega za bezbjednosno-političku oblast.

Nakon povratka iz Misije pri NATO-u, Kurpejović Cikotić je, prema dostupnim podacima, od avgusta 2023. do maja 2024. bila angažovana u Generalnom direktoratu za multilateralne poslove, odnosno Direkciji za Ujedinjene nacije, sa fokusom na ljudska prava. Nakon toga je, prema istim podacima, uslijedio kraći angažman u oblasti bilateralnih poslova, od maja do avgusta 2024, da bi krajem avgusta 2024. bila određena za vršiteljku dužnosti generalne direktorice za multilateralne poslove MVP, a početkom jula 2025. i formalno postavljena na tu funkciju.

Time je osoba, čije je međunarodno diplomatsko iskustvo vezano prije svega za jedan četvorogodišnji angažman u Stalnoj misiji Crne Gore pri NATO-u i kratko iskustvo u poslovima sa UN, preuzela rukovođenje cjelokupnom multilateralom.

CIN-CG je MVP pitao na osnovu kojih konkretnih profesionalnih referenci, radnog iskustva i diplomatskih kvalifikacija je Nizaheta Kurpejović Cikotić imenovana na funkciju pomoćnice ministra za multilateralne poslove, kao i da li nam mogu dostaviti dokumentaciju koja pokazuje da ispunjava standardne uslove za tako visoku rukovodnu poziciju.

Iz MVP-a nijesu konkretno odgovorili na pitanje o njenim referencama, niti dostavili traženu dokumentaciju, već su samo naveli da je riječ o “karijernoj diplomatkinji koja je kroz svoj dugogodišnji rad u Ministarstvu pokazala odgovoran i profesionalan pristup u obavljanju diplomatskih poslova, što je i preporučilo za imenovanje na pozicije koje trenutno obavlja”.

Da se ne radi samo o pojedinačnim spornim slučajevima, već o širem obrascu u kojem se diplomatska zvanja, mandati i raspoređivanja u diplomatsko-konzularnoj mreži sve češće tretiraju kao prostor diskrecionog odlučivanja, pokazuju i drugi primjeri do kojih je došao CIN-CG. 

Tako je Dragiša Dragnić danas prvi savjetnik u Ambasadi Crne Gore u Vašingtonu, dok je prethodno, od decembra 2016. do januara 2021. godine, bio drugi sekretar u Ambasadi Crne Gore u Abu Dabiju. 

Napredovao je i Nikola Perović, koji je sada na zvaničnoj stranici Ambasade Crne Gore u Beogradu naveden kao savjetnik, dok je 2021. bio tek treći sekretar. 

Posebno je indikativan i primjer Anese Ramović, koja je na zvaničnoj stranici Ambasade Crne Gore u Zagrebu navedena kao treća sekretarka. Njena ranija biografija pokazuje da je po zanimanju diplomirana ekonomistkinja, a njeno ranije radno iskustvo bilo je vezano za privatni sektor, kabinet potpredsjednika Skupštine, skupštinski Sekretarijat Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, kao i za javne ustanove i preduzeća, ali ne i za diplomatsku službu. 

U sličan obrazac uklapa se i slučaj Admira Kurpejovića, koji je u Ambasadi Crne Gore u Njemačkoj prvi sekretar, a da prethodno nije imao diplomatsko iskustvo. 

Ovakvih primjera, saznaje CIN-CG, ima još mnogo. 

Iz MVP-a za CIN-CG tvrde da su svi ovi radni statusi i napredovanja u potpunosti usklađeni sa zakonskom regulativom i unutrašnjom organizacijom rada ministarstva.

,,Službenici Dragiša Dragnić i Nikola Perović su dugogodišnji zaposleni u Ministarstvu vanjskih poslova, pri čemu je Dragnić u radnom odnosu od 2014. godine, a Perović od 2018. godine. Njihovo raspoređivanje za rad u diplomatsko-konzularnoj službi, Vašington i Beograd, izvršeno je u skladu sa internim procedurama, po osnovu profesionalnih referenci i potreba službe u okviru njihovih redovnih mandata”, navode iz MVP-a. 

Službenici Admir Kurpejović i Anesa Ramović zaposleni su, pojašnjavaju iz Ibrahimovićevog resora, po osnovu člana 53 Zakona o vanjskim poslovima. ,,Tim članom je definisano preuzimanje iz drugih državnih organa po osnovu Sporazuma o preuzimanju, radi obezbjeđivanja nesmetanog procesa rada i jačanja specifičnih sektora Ministarstva”. 

„Preskaču se diplomatski rangovi, imenuju ljudi bez iskustva, a pravni mehanizmi koriste mimo svrhe zbog koje su uvedeni. Kada nema jasnih i provjerljivih kriterijuma, diplomatska služba prestaje da bude sistem zasnovan na znanju, iskustvu i profesionalnom napredovanju, a postaje prostor diskrecionih, često i politički motivisanih imenovanja“, tvrdi jedan od sagovornika CIN-CG-a. 

Najizraženiji problem, ističe on, odnosi se na primjenu izuzetnih zakonskih odredbi koje omogućavaju prijem u diplomatsku službu bez sprovođenja javnog konkursa, uz istovremeno dodjeljivanje visokih diplomatskih zvanja osobama koje prethodno nijesu bile dio sistema, niti imaju relevantno diplomatsko iskustvo.

On tvrdi i da je potrebno preispitati preuzimanja iz drugih državnih organa, posebno osoba bez prethodnog diplomatskog iskustva i bez jasno predstavljenih stručnih referenci koje bi opravdale njihov ulazak u tako specifičan državni sistem mimo redovnih procedura. 

,,Nejasno je zašto za jačanje specifičnih sektora i procesa rada nijesu korišćeni postojeći kadrovi, karijerne diplomate i službenici sa iskustvom u vanjskim poslovima kojih u MVP-u ima značajan broj”, smatra on. 

Spisak zaposlenih u MVP-u iz decembra 2025. pokazuje da je u tom resoru tada bilo 244 zapošljenih, a najbrojniji su kadrovi u sekretarskim zvanjima.

Inspekcija utvrđivala nezakonita unapređenja

CIN-CG je, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, tražio od Upravne inspekcije dokumentaciju o tome da li je od 2021. do februara 2026. bilo inspekcijskih nadzora nad MVP-om u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje bez javnog oglašavanja, primjenu člana 72 Zakona o vanjskim poslovima koji se odnosi na mogućnost zaposlenja bez konkursa, kao i postupke redovnih i vanrednih unapređenja u diplomatskim zvanjima.

U jednom od samo dva predmeta u koja nam je odobren pristup, iz 2025. godine, kako se vidi iz dokumentacije, utvrđeno je da je jedna službenica vanredno nezakonito unaprijeđena i da joj je omogućeno polaganje višeg diplomatsko-konzularnog ispita, iako nije ispunjavala propisane uslove. Inspektor je konstatovao i manjkavosti u transparentnosti te procedure, jer nije dostavljen dokaz da je lista kandidata koji ispunjavaju uslove za polaganje ispita bila objavljena na način propisan zakonom.

Ona je, prema nalazima inspektora, čak dva puta vanredno unaprijeđena, iako Zakon o vanjskim poslovima propisuje da se takva mogućnost može iskoristiti samo jednom u diplomatskoj karijeri.

Iz dokumentacije se vidi da je službenica najprije 13. maja 2021. godine zaposlena na određeno vrijeme u MVP-u i stekla diplomatsko zvanje II sekretarke. Već 22. jula 2021. godine vanredno je unaprijeđena u zvanje savjetnice.

Istoj službenici je 22. aprila 2024. godine ponovo odobreno vanredno unapređenje, ovog puta u zvanje opunomoćena ministarka, odnosno ministarka savjetnica.

Inspektor je zaključio da je time prekršen član 69 stav 2 Zakona o vanjskim poslovima, koji dopušta vanredno unapređenje jedanput u diplomatskoj karijeri. Kako je službenica već 2021. godine bila vanredno unaprijeđena u zvanje savjetnice, nije mogla biti i drugi put unaprijeđena po istom osnovu.

Inspekcija je utvrdila i da službenica nije ispunjavala ni redovne uslove za zvanje opunomoćeni ministar, odnosno ministar savjetnik. Po tada važećem Pravilniku, za to zvanje bilo je potrebno dvije godine radnog iskustva u zvanju prvog savjetnika i dva mandata u diplomatsko-konzularnom predstavništvu.

Uvidom u službeno uvjerenje iz marta 2024. godine, inspektor je utvrdio da službenica nema mandat u diplomatsko-konzularnom predstavništvu.

Zanimljivo je da je Ministarstvo vanjskih poslova pokušalo da ospori inspekcijski nalaz, tvrdeći da Upravna inspekcija nije nadležna za pitanja diplomatske službe, jer je ta oblast uređena lex specialisom, odnosno Zakonom o vanjskim poslovima. MVP je, dakle, insistiralo na stavu da se zbog specifičnosti diplomatskog sistema na ove postupke ne može primjenjivati uobičajena upravna kontrola.

Upravni inspektor, međutim, nije prihvatio taj argument, već se pozvao na odredbu Zakona o vanjskim poslovima prema kojoj se na prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih u Ministarstvu i diplomatsko-konzularnim predstavništvima primjenjuju i propisi koji važe za državne službenike i namještenike, osim tamo gdje je posebnim zakonom drugačije određeno.

Taj stav je, prema dokumentaciji, potvrdilo i Ministarstvo javne uprave (MJU), kao drugostepeni organ, odbijajući žalbu MVP-a i navodeći da je upravni inspektor nadležan da kontroliše takva pitanja.

Ismijavanje, političke insinuacije, potreba da se neko javno 'pravda' zbog svoje seksualne orijentacije, predstavljanje LGBTQ+ identiteta kao nečega sramnog, kompromitujućeg ili opasnog, repertoar koji smo posljednjih sedmica, povodom gostovanja Riki Martina i optužbi na račun seksualne orjentacije članova Vlade, imali prilike da slušamo i gledao od društvenih mreža do skupštinske govornice

Predrag NIKOLIĆ

Dio političke elite u Skupštini i van nje podstiče homofobiju, a lavinu negativnih komentara u javnosti je pokrenula najava da će zvijezda proslave 20. godina nezavisnosti biti svjetska muzička zvijezda Riki Martin. Sagovornici Centra za istraživačno novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) govore da se radi o opasnom narativu koji normalizuje govor mržnje prema pripadnicima LGBTQ+ zajednice. 

,,Pomama oko nastupa Rikija Martina nije rasprava o koncertu, nego test društvene zrelosti i dio Crne Gore ga, opet, nije položio'', kaže za CIN-CG  Miloš Knežević, koordinator za razvoj Centra za građansko obrazovanje (CGO). 

On ističe da se značajan dio javne reakcije nije bavio umjetničkim kvalitetom samog programa, o kojem se mnogo moglo reći i kritikovati, kao i iznosom cijele manifestacije koju će platiti građani i građanke, već isključivo činjenicom da je Riki Martin gej muškarac. ,,Time se još jednom pokazalo da se LGBTIQ+ identitet i dalje tretira kao provokacija, a ne kao privatna i ravnopravna činjenica nečijeg života'', kaže Knežević. 

,,Homofobija predstavlja strah, netrpeljivost, predrasude ili diskriminaciju prema homoseksualnim osobama i ljudima koji odstupaju od heteronormativnih očekivanja društva. Ona se ne manifestuje samo kroz otvorene uvrede i nasilje, već i kroz ismijavanje, političke insinuacije, medijske kampanje, potrebu da se neko javno 'pravda' zbog svoje seksualne orijentacije ili kroz predstavljanje LGBT identiteta kao nečega sramnog, kompromitujućeg ili opasnog'', kaže za CIN-CG psihološkinja Ida Marković. 

Od sve muzičke slave, za dio crnogorske javnosti najupečatljivi je bio podatak da je Martin gej ikona. Ređala su se nagađanja da je pjevača doveo LGBT lobi  u Vladi, aforizmi - Da su doveli Boža Vreća, ostalo bi para i za 13. jul, i sve u sličnom narativu. 

Marković navodi da slučaj oko gostovanja Riki Martina jasno pokazuje koliko su predrasude i dalje duboko prisutne. Podsjeća da je on krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih bio globalni seks simbol, idol miliona žena širom svijeta, uključujući i region Balkana. Njegova popularnost nije bila zasnovana samo na muzici, već i na slici poželjnog, harizmatičnog muškarca koju je publika masovno idealizovala. Upravo zbog toga je njegov coming out kod dijela javnosti proizveo dodatnu frustraciju i agresiju jer je srušio stereotip koji je društvo projektovalo na njega, objašnjava Marković: ,,Reakcije koje danas vidimo prema njegovom gostovanju nijesu zapravo reakcije na umjetnika, već reakcije na ideju da homoseksualna osoba može biti uspješna, poželjna, voljena i društveno prihvaćena. To kod dijela ljudi izaziva nelagodu jer dovodi u pitanje rigidne predstave o rodu, seksualnosti i muškoj ulozi''.

Revolt se sa društvenih mreža prelio i na politiku, pa je predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, komentarišući vijest da će 21. maja u Podgorici pjevati Riki Martin, konstatovao da će bolja biti muzika nego što je praznik: ,,Može i Lajčak ako im volja. Šteta što neće moći Epštajn". Saopštio je Danilović šaljući opasnu poruku izjednačavanja LGBT osoba i osuđenog pedofila Džefri Epštajna. 

Cijela priča oko pjevača dospjela je i u Skuštinu Crne Gore, lider Demokratske narodne partije Crne Gore (DNP) Milan Knežević poželio mu je ,,dobrodošlicu'' stihovima ,,Sa Lovćena vila kliče dobrodošao Martin Riče! I dovedi muža Maksa da nam bude manja taksa!"

Knežević se u Skupštini profilisao za pitanja seksualne orjentacije pa je tako premijeru Milojku Spajiću, tokom premijerskog sata, poručio:  ,,Da je ono što je Miloš Medenica saopštio za vas, rekao za mene ja bih ga njega ubio. Odmah vam sada kažem, ubio bih ga kao psa. Ako ne bih njega ubio, ubio bih samoga sebe, jer ja to ne bih mogao da istrpim".

Odbjegli Medenica, koji se svako malo nesmetano obraća javnosti, objavio je tvrdnje da su premijer i bivši ministar ucijenjeni eksplicitnim snimkom, da se u vrhu vlasti konzumira kokain, a da dio vladajuće većine karakteriše specifična seksualna orijentacija. Knežević se samo nadovezao na ovu priču tvrdeći da pored premijera, makar pet ministara treba da drhte ako se pojave njihovi porno snimci. ,,Ako nešto bude srušilo ovu Vladu, vjerujte, to će možda biti neki novi eksplicitni snimci sadašnjih i bivših ministara“, rekao je Knežević.

Pozivi na ubistvo i samoubistvo, konzumiranje kokaina, ucjene najviših zvaničnika snimcima, pali su u sjenu optužbe o sekusalnoj orjentaciji, pa je premjer našao za shodno da se opravda samo za taj dio optužbi: ,,Neko ko je siguran u svoju seksualnost, odnosno u svoju seksualnu orjentaciju, neko ko zna da voli žene, u ovom trenutku jednu ženu, u prošlosti više žena, taj nema potrebu da se dokazuje bilo kome'', izjavio je premije u Skupštini. 

On je kazao i da se zalaže za prava svih građana  i ,,onih koji su 'straight' orijentacije kao što sam ja, i onim građanima koji su druge orijentacije. Ja sam, kao što ponavljam, 'straight' orijentacije. Dodajući da su ,,onu koji su nesigurni u svoju seksualnu orjentaciju vrlo često najveći protivnici LGBT prava''.

Knežević je odgovorio da premijer nema potrebe da barjači svojom seksualnom orjentacijom, te da mu vjeruje na riječ. ,,Samo nemojte da vam iskoči kakav snimak, pa da posle govorite da je to AI, a ustvari je OJ, OJ , ili UH , UH", kazao je Knežević.

Iz CGO-a upozoravaju da ,,kada premijer iz skupštinske govornice osjeća potrebu da pojasni svoju seksualnu orijentaciju (a dok je bio ministar nije imao problem sa tim, pa čak mu je najmanji problem bio i to da učestvuje na Montenegro prajdu), a lider parlamentarne stranke kao odgovor na sličnu insinuaciju najavljuje ubistvo - onda više nije riječ o ekscesima pojedinaca, već o tome da je homofobija u Crnoj Gori i dalje društveno isplativa, politički, medijski i populistički'', kaže Miloš Knežević. 

,,Posebno zabrinjava ono što se dešava u političkom prostoru - situacije u kojima političari osjećaju potrebu da se javno pravdaju da nijesu gej, kao i korišćenje seksualne orijentacije, uz prijetnje kompromitujućim snimcima, kao sredstva političkog obračuna. Sama činjenica da optužba da je neko homoseksualac može biti predstavljena kao politička prijetnja govori da homoseksualnost u društvu još nije tretirana kao ravnopravna i normalna ljudska činjenica, već kao stigma'', upozorava Marković. Ona ističe da takve poruke javnosti šalju veoma opasan signal: da je seksualna orijentacija nešto zbog čega čovjek može izgubiti ugled, moć ili društveni status. ,,LGBT osobama šalje se još teža poruka da nijesu sigurne, da njihov seksualni identitet može biti zloupotrijebljen protiv njih i da će ono što jesu često biti važnije od njihovog znanja, rada, profesionalnih kvaliteta ili ljudskosti'', kaže Marković.

Knežević navodi da je govor mržnje veoma opasan: ,,On normalizuje dehumanizaciju, okuplja istomišljenike, ohrabruje nasilnike i stvara klimu u kojoj fizički napad postaje logičan nastavak onoga što se sedmicama čita u komentarima. To nije apstraktan strah. Već dokumentovani napadi u Podgorici, iz januara ove godine, u kojima su LGBTIQ+ osobe gađane kamenicama, flašama i metalnim šipkama uz homofobne uvrede, pokazuju upravo tu liniju prelaska iz digitalne mržnje u fizičku prijetnju''.

A da polemike u najvišem zakonodavnom domu itekako imaju uticaja pokazala je svojim istupom i sekretarka Posebnog kluba poslanika u Skupštini, Marica Bulatović, članice Ujedinjene Crne Gore. Ona je 5. maja, tokom radnog vremena, koristeći svoj profil na društvenoj mreži Facebook, Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja nazvala „nakaradnim, izopačenim i umobolnim“, uz dodatne poruke kojima se trans identiteti predstavljaju kao prijetnja društvu, djeci i „polnom i umnom dostojanstvu“. 

Asocijacija Spektra podnijela je pritužbu Zaštitniku za ljudska prava i slobode i krivičnu prijavu Državnom tužilaštvu protiv sekretarke Bulatović zbog govora mržnje prema trans zajednici. 

Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici formiralo je predmet protiv Marice Bulatović zbog krivičnog djela rasna i druga diskriminacija. 

Jovan Džoli Ulićević, izvršni direktor Asocijacije Spektra osvrćući se na posljednji talas homofobije za CIN-CG kaže: ,,Osim što ovakvo postupanje na temu seksualne orijentacije pokazuje duboko ukorijenjenu homofobiju, pokazuje i elementarni izostanak poštovanja, ali i veliki sram i stid koji se instrumentalizuju. Mislim da definitivno šalje poruku nepoštovanja kvir i trans osobama, u periodu kada naša prava nijesu samo ignorisana nego sistemski blokirana''. 

Skupština već godinama ne usvaja  Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Povlađujući tako konzervativnim partijama i dijelu vjerskih zajednica iako se ovaj zakon  smatra ključnim korakom za zaštitu osnovnih ljudskih prava transrodnih osoba.

IDA MARKOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA
Seksualna orjentacija kao političko oružje

U društvima sa izraženim patrijarhalnim obrascima, homofobija je često povezana sa toksičnim maskulinitetom modelom muškosti koji podrazumijeva dominaciju, emocionalnu zatvorenost i stalno dokazivanje ,,prave muškosti”. U takvom okviru, svako odstupanje od tradicionalne slike muškarca doživljava se kao prijetnja. Zato seksualna orijentacija postaje sredstvo političkog obračuna, diskreditacije ili ismijavanja, umjesto privatne i ljudske kategorije koja ne bi smjela biti predmet javnog linča.

U zdravom društvu, nečija seksualna orijentacija ne bi smjela biti ni političko oružje ni tema moralne panike. Međutim, burne reakcije koje gledamo pokazuju da u Crnoj Gori identitet još uvijek često stoji ispred svega ostalog ispred profesionalnog integriteta, talenta, funkcije ili doprinosa društvu.

MILOŠ KNEŽEVIĆ, KOORDINATOR ZA RAZVOJ CGO 
Intimnost kao valuta u političkom ratu

Korišćenje seksualne orijentacije i prijetnje snimcima kao oružja političkog obračuna otvara još jedan, zaseban sloj problema. Tu više nije riječ samo o homofobiji, već i o kulturi ucjene, voajerizma i ponižavanja. Intimnost se pretvara u valutu političkog rata, a šalje se poruka da se protivnik ne pobjeđuje argumentom, nego prijetnjom da će biti osramoćen, autovan ili seksualno diskreditovan. Za LGBTIQ+ zajednicu poruka je zastrašujuća: budi nevidljiv, jer vidljivost može postati oružje protiv tebe. 

Kada vidimo da se u Skupštini, medijima i komentarima seksualna orijentacija koristi kao predmet neumjesne šale, ucjene ili prijetnje, ne dobijajamo poruku da smo ravnopravni građani/ke, već da smo potencijalni predmet javnog poniženja. To direktno utiče na mentalno zdravlje, samopouzdanje, osjećaj sigurnosti i spremnost da prijavimo nasilje.

Za potrebe  teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) korišteni su isključivo zvanični podaci, dokumenta, i izjave predstavnika insititucija, što direktno pobija navode da se radi o manipulativnom predstavljanju situacije u Dnevnom centru, kao što se navodi u reagovanju.

U Reagovanju kažete da se postupci koji se pominju u tekstu ne vode protiv direktora kao fizičkog lica, već protiv poslodavca odnosno Ustanove, zbog čega je potpuno neosnovano personalizovanje cijelog slučaja’’, ali u tekstu CIN-CG smo jasno istakli da ,,rad Krunića u Dnevnom centru ispituju sud, tužilaštvo i Opština Tivat, zbg sumnji u više malverzacija’’, što je apsolutno tačno, jer se i u slučajevima u kojima je formalno tuženi insitucija, ispitivale odluke Krunića, konkretno odluke o nezakonitim suspenzijama zaposlenih.

Navodite da se Ugovor o neotrkivanju podataka ne odnosi na zabranu prijavljivanja nezakonitosti, niti može imati takvo dejstvo. Međutim, CIN-CG je imao uvid u dokument kojim upozoravate zaposlenog Zorana Lubardu ,,o postojanju razloga za izricanje mjere zbog povrede radne obaveze’’, a kao povredu navodite upravo sumnju da je nadležnim organima, tj. Odjeljenju bezbjednosti Tivat, prijavio događaj zlostavljanja štićenika institucije od strane defektologa Ognjena Begenišića, u martu 2025, koji je za to proglašem krivim presudom Osnovnog suda u Kotoru. Dakle, vi ste i prije ovako sačinjenog ugovora, vršili pritisak na zaposlenog zbog prijavljivanja nezakonitosti u instituciji, čak branili okrivljenog defektologa na sjednici Skupštine Opštine Tivat, što je sve opisano u tekstu CIN-CG-a, i potkrijepljeno dokazima.

Navodite da Ugovor izričito propisuje da se poslovnom tajnom ne mogu smatrati informacije koje služe prikrivanju krivičnog djela, prekoračenja ovlašćenja, zloupotrebe službenog položaja ili bilo kog drugog nezakonitog postupanja, kao ni informacije za koje je posebnim zakonima propisano da ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, kao i da angažovano lice može otkriti informacije bez saglasnosti ustanove kada je to dužno po zakonu, što se u tekstu CIN-CG-a i ne spori.

Tekst CIN-CG analizira moguće zloupotrebe ovog ugovora, jer su pojedini članovi u suprotnosti sa ovako izrečenim članom, uključujući i to da je potrebno traženje dozvole Dnevnog centra za otkrivanje podataka u slučaju sporova.

Navodite i da  Ugovor sadrži odredbe kojima se zaposleni primoravaju da potpišu isti i da se u slučaju nepotpisivanja protiv zaposlenih može pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti zaposlenog sa posledicom prestanka radnog odnosa. Međtuim, CIN-CG je u tekstu citirao Obavještenje koje je zaposlenima poslato neposredno prije nego što su potpisali ugovore u kom se izričito navodi: ,,nepotpisivanje ovog ugovora smatra se kršenjem radnih obaveza i može predstavljati osnov za pokretanje disciplinskog postupka, u skaldu sa Zakonom o radu Crne Gore’’. Disciplinski postupak kao što je opšte poznato može rezultirati i disciplsinkom mjerom otkaza.

U Reagovanju navodite i da je ,,odredba koja se odnosi na ugovornu kaznu u skladu sa pozitivnim propisima Crne Gore i njom se ni na koji način ne kažnjava zaposleni kako se to želi predstaviti u tekstu’’, što je apsolutno neistinito, jer u tekstu jasno piše da je kazna 10 hiljada eura, kao i dodatni troškovi ukoliko su načinjeni insituciji, što naročito može biti zloupotrijebljeno u slučaju sporova, ili utuženja direktora ili uprave Dnevnog centra, i napraviti veliku štetu zaposlenima. Kazna od 10 hiljada eura je nezakonita u državnoj službi socijalne zaštite, i kao takva može predstavljati jedino vršenje pritiska na zaposlene.

Povodom teksta objavljenog dana 17.05.2026. godine od strane CIN-CG, a koji je objavljen u dnevnim novinama Vijesti, želimo da u dobroj namjeri pojasnimo činjenice i otklonimo pogrešne interpretacije kojima se javnosti pokušava predstaviti da je cilj Ugovora o neotkrivanju podataka prikrivanje nezakonitosti ili sprečavanje zaposlenih da prijavljuju eventualne nepravilnosti u radu JU „Dnevni centar za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju – Tivat“.

Posebno ukazujemo da se postupci koji se pominju u tekstu ne vode protiv direktora kao fizičkog lica, već protiv poslodavca odnosno Ustanove, zbog čega je potpuno neosnovano personalizovanje cijelog slučaja i stavljanje direktora u centar medijskog izvještavanja sa očiglednom namjerom stvaranja negativne slike o njemu i Ustanovi u javnosti.

Ugovor, koji se u tekstu predstavlja kao sredstvo pritiska na zaposlene, izrađen je u skladu sa“Iso Standardima 9001” koji se implementiraju u poslovanje naše Ustanove, a cilj istog je zaštita povjerljivih podataka i praksi isključivo sa namjerom zaštite djece i ostalih korisnika Ustanove, njihovih ličnih i drugih osjetljivih podataka. Nasuprot navodima iz teksta, Ugovor se ne odnosi na zabranu prijavljivanja nezakonitosti, niti može imati takvo dejstvo.

Ugovor direktno upućuje na primjenu važećih propisa Crne Gore, a ne na proizvoljno određivanje šta se može smatrati tajnom, pa je jasno da je namjera ovakvog izveštavanja bila diskreditovanje Ustanove i njenog rukovodstva, a ne ukazivanje na navodne probleme u istoj.

U prilog navedenom je i činjenica da i sam Ugovor izričito propisuje da se poslovnom tajnom ne mogu smatrati informacije koje služe prikrivanju krivičnog djela, prekoračenja ovlašćenja, zloupotrebe službenog položaja ili bilo kog drugog nezakonitog postupanja, kao ni informacije za koje je posebnim zakonima propisano da ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, kao i da angažovano lice može otkriti informacije bez saglasnosti ustanove kada je to dužno po zakonu, kada to zahtijeva nadležni organ vlasti ili kada je informacija već javna, pa su saglasno tome pojedine ocjene i tumačenja eksperata iznijeta u tekstu selektivna i u potpunoj suprotnosti sa sadržinom ugovora i sa njegovom stvarnom svrhom.

Kao što je naprijed navedeno, odredbe ugovora prvenstveno se odnose na zaštitu osjetljivih podataka o korisnicima, metodologiji rada, dokumentaciji i drugim informacijama koje ustanova po zakonu i profesionalnim standardima svakako ima obavezu da štiti, posebno imajući u vidu da je riječ o Ustanovi koja radi sa djecom i mladima kao najosjetljivijom kategorijom društva.

Takođe, netačni su navodi da Ugovor sadrži odredbe kojima se zaposleni primoravaju da potpišu isti i da se u slučaju nepotpisivanja protiv zaposlenih  može pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti zaposlenog sa posledicom prestanka radnog odnosa, dok je odredba koja se odnosi na ugovornu kaznu u skladu sa pozitivnim propisima Crne Gore i njom se ni na koji način ne kažnjava zaposleni kako se to želi predstaviti u tekstu.  

Napominjemo da je novinar dužan da prije objavljivanja informacija o određenom događaju, pojavi ili ličnosti, sa dužnom novinarskom pažnjom, provjeri njeno porijeklo, istinitost i potpunost, a suprotno postupanje za sobom povlači odgovornost osnivača, urednika i novinara.

U krajnjem, naglašavamo da žalimo što se sadržina Ugovora interpretira na način koji može stvoriti pogrešan utisak u javnosti i kojim se narušava ugled Ustanove iz kojeg razloga navode iznijete u tekstu osporavamo ovim reagovanjem.

Dnevni centar ostaje dosljedan svojoj misiji – pružanju kvalitetne njege i podrške djeci i mladima sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kao i njihovim porodicama.

Nastavljamo da radimo profesionalno, odgovorno i u najboljem interesu naših korisnika.

19.05.2026. godine

JU „Dnevni centar za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju -  Tivat“.
Direktor, Srđan Krunić

Stručnjaci upozoravaju da se u novom rješenju briše jasna obaveza detaljnih geofizičkih ispitivanja seizmičkih parametara lokacije, što bi na trusnom području Crne Gore moglo imati ozbiljne posljedice po bezbjednost, posebno na primorju i u centralnom dijelu zemlje

Maja Boričić/Predrag Nikolić

U Predlogu zakona o geološkim istraživanjima, koji je u skupštinskoj proceduri, nema strogih kriterijuma geofizičkih ispitivanja tla, kojima se utvrđuju seizmički parametri lokacije. Ti parametri su posebno važni zbog trusnog tla Primorja i centralnog dijela Crne Gore, na što upućuje i iskustvo razornog zemljotresa iz aprila 1979. godine, nakon kojeg su propisi vezani za seizmiku ovdje bili jendi od najstrožih u Evropi.

Stručnjaci za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) problematizuju zašto su preko noći pravila volšebno nestala iz Zakona i šta se desilo od javne rasprave do predloga Vlade, ako nijesu u pitanju povlastice investitorima za buduće mega projekte.

Stručnjaci upozoravaju da bi predloženo rješenje Ministarstva energetike i rudarstva (MEIR) moglo imati teške posljedice u slučaju jakog zemljotresa. Novi zakon donosi se u trenutku kada država planira koncesije i velike infrastrukturne projekte, a predložena rješenja, kako mnogi tvrde, bila bi olakšica investitorima, ali bi gradovi bili izloženi većem seizmičkom riziku.

Začuđujuće je što se sve ovo dešava u trenutku ubrzanog usaglašavanja brojnih propisa radi integracija sa EU, a Evropa upravo u ovoj oblasti uvodi još stroža pravila istraživanja tla za potrebe seizmički sigurnog projektovanja objekata.

Posebno je upitno kako bi zakonske izmjene uticale na područje kao što je Velika plaža, gdje su već najavljeni veliki investicioni projekti. Upravo taj prostor je jedan od najrizičnijih za zaštitu sa aspekta zemljotresa.

Geofizičar dr Branislav Glavatović za CIN-CG objašnjava da su nedavna geofizička i geotehnička istraživanja na lokaciji Velike plaže kod Ulcinja pokazala da tlo, sastavljeno od pijeska, šljunka i mulja, ima značajan potencijal likvifakcije, odnosno opasnosti od takozvanog tečenja tla pri jačim zemljotresima.

„Primjena predloženog zakonskog rješenja u slučaju jačih zemljotresa mogla bi rezultirati naginjanjem, nejednakim slijeganjem, tonjenjem i daljim oštećenjem objekata, svakako uz životno ugrožavanje ljudi u njima. Novim zakonskim rješenjem neće biti potrebno utvrđivati takva svojstva tla, pa nije jasno ko u svemu ovome može imati takav interes i, najzad, ko smije prihvatiti takav rizik i ugroziti javnu sigurnost, osim, svakako, investitori“, ističe Glavatović.

Stručnjak, koji je želio ostati anoniman, upozorava za CIN-CG da bi u zoni Velike plaže zemljotres mogao dobiti snažno ubrzanje, kada bi seizmički talas došao do pijeska.

„To vam je kao živi pijesak, pretvara se u tečnost. Tu je gradnja vrlo rizična i skupa. Ne može se tamo graditi soliter od 30 spratova, nije ovo Abu Dabi, ovo je veoma trusno područje“, ocjenjuje on.

Dodaje da bi svaka plaža u tom pojasu, od Buljarice i Jaza do dijela oko Bara, bila rizična za gradnju bez ovih pravila o ispitivanju tla.

Upravo na tim područjima Vlada pokušava da privuče velike investiture, od Alabara pa dalje.

Glavatović upozorava da bi uklanjanje ove odredbe moglo biti i medveđa usluga ozbiljnim kompanijama, koji grade kada iza sebe imaju kvalitetna istraživanja tla, dok se u praksi, kada nema jasnih smjernica, zbog sigurnosti, nekad mora koristiti i duplo više materijala za seizmičku zaštitu. To, međutim, ne važi za investitore koji žele da sa što manje novca završe objekte, a takvih, upozorava, nije malo.

Tamara Beko, građevinska inženjerka sa dvodecenijskim stažom, za CIN- CG kaže da bi geotehnička istraživanja trebala da budu obavezna.  “Naravno sve zavisi od gabarita, spratnosti i namjene objekata. Do danas su iskorištene povoljne lokacije za izgradnju objekata, s obzorom da bum izgradnje traje od početka 2000-ih godina. Ostale su uglavnom ekskluzivne, ali po pitanju izgradnje objekata veoma zahtjevne lokacije, što geotehnička istraživanja čini nužnim s obzirom na karakteristike terena se definiši parametri aseizmičkog projektovanja, za određeni povratni vremenski period. Danas primjenjivani propisi daju mogućnost investitorima, izbora tog perioda’’, ističe Beko.  

Izmjene Zakona nijesu u skladu sa evropskim pravilima

Stručnjaci upozoravaju da predložena rješenja nijesu dovoljno precizna u odnosu na obaveze iz Eurokoda 8, evropskog standarda za projektovanje objekata u seizmičkim područjima. Taj standard zahtijeva da se prije projektovanja utvrde karakteristike tla i seizmički parametri lokacije, što se često radi kroz geofizička i geotehnička istraživanja.

Kritičari upozoravaju da zakon ostavlja mogućnost da se obim istraživanja odredi naknadno, što može dovesti do projektovanja bez dovoljno pouzdanih podataka o podlozi, posebno u zemlji sa izraženim seizmičkim rizikom.

Glavatović ističe da to stvara ozbiljnu formalnu i praktičnu koliziju sa Eurokodom 8, koji je i Crna Gora usvojila kao obavezujući standard, u identičnom obliku.

„Nedavno je završen vrlo kompleksan i obiman rad posebne, stručne evropske komisije koja je pripremila komplet unaprijeđenih eurokodova druge generacije, koji će biti implementirani u zakonodavstvu svih država Evropske unije. Eurokodovi druge generacije dodatno naglašavaju značaj i obavezu istraživanja lokalnog tla za potrebe seizmički sigurnog projektovanja objekata. Zemlje Unije biće u obavezi da do 2028. započnu primjenu inoviranih standarda, upravo u trenutku kada Crna Gora planira da se pridruži toj velikoj zajednici”, naglašava Glavatović.

Ministarstvo se poziva na rješenja država iz okruženja

,,Cilj Predloga zakona nije stavljanje investicija ispred bezbjednosti, već uspostavljanje jasnog, efikasnog i savremenog regulatornog okvira koji istovremeno omogućava razvojne projekte, uz puno uvažavanje svih standarda sigurnosti, struke i zaštite prostora'', tvrde za CIN-CG iz Ministarstva energetike i rudarstva.

Iz resora na čijem je čelu Admir Šahmanović tvrde da je zaštita javnog interesa, sigurnost građana i poštovanje stručnih standarda apsolutni prioritet.

Iz Ministarstva ne odgovaraju na pitanje kako će ispoštovati Eurokod 8, kojim se decidno propisuje obaveza prikupljanja pouzdanih podataka o tlu, već su se pozvali na regionalna rješenja. ,,Nakon konsultacija sa stručnom javnošću, zakonopisac je zauzeo pristup koji primjenjuju i države iz okruženja koje se nalaze u istoj ili sličnoj seizmičkoj zoni, a to je da se metode detaljnih geoloških istraživanja uređuju podzakonskim aktom'', kažu iz Šahmanovićevog resora.

Iz Ministarstva tvrde da obavezna detaljna geofizička istraživanja nijesu uklonjena iz Prijedloga zakona, jer ni važeći Zakon ne poznaje tu kategoriju kao posebno definisanu normu. Navode da se standardi projektovanja u seizmički rizičnim područjima, uključujući evropske standarde, uređuju posebnim propisima i tehničkim aktima. Upravo to kritikuju stručnjaci, jer smatraju da ključne obaveze treba da budu u zakonu, a ne prepuštene kasnijim aktima.

Zaštita prostora je, tvrde u Ministarstvu, novim Predlogom dodatno unaprijeđena:

,,Odobrenje za detaljna geološka istraživanja sadrži mjere za zaštitu životne sredine. Takođe, propisuje se i obavezu pribavljanja mišljenja nadležnih organa ukoliko se istraživanjima utiče na prirodu i podzemne vode'', navode iz Ministarstva.

Šta predviđa novi Zakon

Novi Predlog zakona o geološkim istraživanjima formalno ne ukida seizmičku sigurnost, ali je, prema sagovornicima CIN-CG, slabi u najvažnijem dijelu: više ne propisuje jasnu zakonsku obavezu geofizičkih ispitivanja kojima se utvrđuju projektni seizmički parametri lokacije.

„ Kada takva obaveza više nije izričita, raste prostor za različita tumačenja, slabiju praksu i veći rizik da objekti budu projektovani sa nedovoljno pouzdanim podacima o tlu“, pojašnjava Glavatović.

Dio stručne javnosti upozorava da se u zemlji sa visokim seizmičkim rizikom ne smije dozvoliti da obim istraživanja tla zavisi od procjene investitora.

Suštinski spor je u tome da li obaveze treba jasno propisati zakonom ili ih prepustiti podzakonskim aktima i odlukama ministarstva. Kritičari smatraju da takav model može biti jednostavniji za investitore, ali rizičniji za javni interes, posebno kod velikih građevinskih i rudarskih projekata.

„U Nacrtu zakona je jasno bila propisana posebna obaveza detaljnih geofizičkih istraživanja tla za utvrđivanje seizmičkih parametara lokacije, dok Predlog pominje seizmičke i seizmološke osobine tla, ali više ne sadrži jasnu zakonsku normu da investitor mora pribaviti te podatke baš kroz obavezna detaljna geofizička istraživanja za određivanje projektnih seizmičkih parametara lokacije. Tako Predlog zakona ostavlja više prostora za proizvoljno tumačenje, a to svakako nije dobro kada je riječ o seizmičkoj sigurnosti“, navodi Glavatović.

Novi Predlog ostavlja Ministarstvu mogućnost da naknadno uredi detaljna geološka istraživanja tla i stijena, ali vrstu i obim istraživanja. Tako se ključna bezbjednosna obaveza investitora spušta sa nivoa zakona na nivo podzakonskih akata.

Do promjene došlo nakon javne rasprave

Novi Zakon o geološkim istraživanjima Vlada Crne Gore utvrdila je krajem decembra 2025. godine, nakon javne rasprave i brojnih primjedbi stručne javnosti. Zakon je upućen u skupštinsku proceduru, ali, prema podacima Ministarstva, još nije usvojen.

Jedna od najspornijih odredbi odnosila se na obavezna geofizička istraživanja tla. Dio učesnika javne rasprave upozoravao je da bi takva obaveza povećala troškove gradnje i usporila investicije, posebno kod manjih objekata. Nakon rasprave, Vlada je izmijenila rješenja, pa obaveza nije zadržana u prvobitnom obimu.

Time, međutim, nije riješena glavna dilema: da li će postojati dovoljno jasna pravila koja garantuju sigurnost objekata u seizmički aktivnoj zemlji. Kritičari upozoravaju da zakon ključna pitanja - kada su istraživanja obavezna, ko ih radi i pod kojim uslovima, prepušta pravilnicima Ministarstva, umjesto da ih jasno propiše samim zakonom.

Dio stručnjaka tražio je precizniju formulaciju kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i različita tumačenja. Drugi su upozoravali da se u seizmički rizičnoj zemlji obim istraživanja ne smije određivati proizvoljno, jer Eurokod 8 zahtijeva pouzdane podatke o karakteristikama tla.

Zabrinutost izaziva i to što nijesu prihvaćene sve primjedbe za strožu zaštitu osjetljivih prostora. Ministarstvo smatra da može naknadno ukinuti odobrenje ako se problem pojavi, dok kritičari upozoravaju da je to slabija zaštita od jasne preventivne zabrane.

Zemljotres danas može biti opasniji nego 1979.

Razorni zemljotres iz 1979. i danas je ključni podsjetnik na visok seizmički rizik u Crnoj Gori. Pitanje istraživanja tla zato direktno utiče na bezbjednost gradnje.

Opomena je i zemljotres u Turskoj 2023. godine, kada se veliki broj novijih zgrada srušio zbog nepoštovanja propisa o zaštiti od zemljotresa, uz desetine hiljada mrtvih i povrijeđenih i hapšenja učesnika u izgradnji objekata koji su pali. Kao I serija zemljotresa u Albaniji.

Nakon zemljotresa iz 1979, u Crnoj Gori je tokom osamdesetih, uz pomoć jugoslovenskih i međunarodnih eksperata, uveden koncept integralnog planiranja. Taj koncept je UNDP preporučio kao uzoran model za područje Mediterana.

Od početka devedesetih, međutim, razumni koncepti planiranja su napuštani. Posljedice su urbanistički haos u Podgorici i na primorju, koji se sada širi I na sjever, kao i gradnja stambenih blokova na klizištima i močvarnom zemljištu. Profesor Građevinskog fakulteta u Podgorici Srđan Janković upozorio je još prije skoro deceniju da je danas seizmološki rizik veći nego 1979.

„Danas bi sličan zemljotres kao 1979. izazvao znatno veći broj žrtava i znatno veću materijalnu štetu“, upozorio je tada Janković.

On za CIN-CG to potvrđuje i ističe da treba učiniti sve kako bi se postojeći rizik smanjio.

“Ako se prate i poštuju pravila, problema ne bi trebalo biti. Zgrade koje se danas rade trebale bi da budu sigurnije od onih izgrađenih u prošlosti. Moramo da edukujemo i razvijamo javnu svijest da smo trusno područje i da postoji taj seizmički rizik”, naglašava profesor Janković.

Beko kaže da bi propisa trebalo da se pridržavaju svi akteri u jednom građevinskom proizvodu, počevši od investitora, projektanata, revidenata, izvođača, inspekcijskih službi  i tehničkih prijema. ,,Svijest o seizmičkim, a i gravitacionim uticajima je jako oskudna, uglavnom dominiraju razne ’čaršijske’ priče, finansijski povoljne za investitore, potpomognute google pretraživačima i vještačkom inteligencijom’’, kaže Beko i upozorava da je ,,kontrola primjene seizmičkih normi van prave kontrole, uglavnom je svedena na svijest i znanje učesnika u građevinskom proizvodu’’.

Od tehničkog pitanja do krivične odgovornosti

Prema crnogorskom Krivičnom zakoniku, nepravilno projektovanje, revizija, nadzor i izgradnja objekata koji rušenjem ugroze život i imovinu tretiraju se kao krivična djela protiv opšte sigurnosti. Kada propusti dovedu do teških posljedica, uključujući smrt jednog ili više lica, zakon predviđa kazne zatvora do 12 godina. Ako je riječ o organizovanom djelovanju više učesnika, može se govoriti i o krivičnom djelu kriminalnog udruživanja.

Advokatice Vesna i Sonja Čejović iz Bara u svojoj analizi upozoravaju da se zastara za ovakva krivična djela ne računa od trenutka greške u projektovanju ili gradnji, već od trenutka nastanka posljedice, rušenja objekta ili štete. To znači da propusti u planiranju i gradnji mogu postati predmet krivične odgovornosti i decenijama kasnije, ako se pokaže da su doveli do posljedica po život i imovinu.

Odgovornost ne može biti svedena na jednog učesnika u procesu gradnje. Projektanti, revidenti, izvođači radova i stručni nadzor mogu odgovarati ako ne postupaju po propisima i tehničkim pravilima. Uz to, zakon predviđa i naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Italija kao upozorenje: Odgovornost ne prestaje sa zemljotresom

Iskustvo Italije pokazuje da se posljedice razornog zemljotresa ne završavaju ruševinama, već se nastavljaju kroz sudske procese i utvrđivanje odgovornosti, naglašavaju advokatice Čejović. Nakon zemljotresa u Akvili 2009. godine vođeni su postupci protiv čitavog lanca učesnika, od lokalnih funkcionera i projektanata do stručnjaka koji su učestvovali u procjeni rizika.

Ti procesi su pokazali, ističu sestre Čejović, da se u slučajevima velikih katastrofa ne prihvata objašnjenje „više sile“ ako se utvrdi da su postojali propusti u planiranju, projektovanju ili procjeni opasnosti.

Odgovornost se, dodaju one, ne zaustavlja na investitoru ili izvođaču. Ako su objekti projektovani bez pouzdanih podataka o tlu, ako su institucije izdavale saglasnosti bez adekvatne kontrole ili ako su urbanističke odluke zanemarivale poznate rizike, odgovornost se širi na sve učesnike u sistemu. Zato geološka i geofizička istraživanja nijesu samo tehnički korak, već osnova bezbjednosti cijelog projekta.

U analizi se podsjeća da je Crna Gora nakon zemljotresa 1979. imala jasne smjernice za gradnju u seizmički aktivnim zonama, uključujući mikro-seizmičku rejonizaciju i ograničenja gradnje na rizičnim terenima. Vremenom su, međutim, ta pravila potiskivana pred urbanizacijom, povećanjem spratnosti i investicionim pritiscima.

Posebno se naglašava da sigurnost objekata ne zavisi samo od kvaliteta konstrukcije, već i od karakteristika tla i lokacije. Na nepovoljnim terenima, u blizini vode, na muljevitim slojevima i u uslovima tzv. „umiranja tla“, i tehnički dobro izvedeni objekti mogu pretrpjeti ozbiljna oštećenja. Bez kvalitetnih geoloških i geofizičkih istraživanja, ni najstroži standardi projektovanja ne mogu garantovati sigurnost.

Urbanističko planiranje takođe može direktno uticati na broj žrtava u slučaju zemljotresa. Prevelika gustina gradnje, mali razmaci između objekata i suženi pristupni putevi mogu otežati spasilačke intervencije i povećati posljedice rušenja. Zato seizmička sigurnost nije samo stručno, već i pitanje javne politike.

Poruka analize je da rizik ne nestaje ako se učini manje vidljivim u zakonima, planovima ili procedurama. On ostaje skriven dok se ne pokaže kroz posljedice, a tada je kasno za raspravu o tome šta je trebalo ranije istražiti, provjeriti ili zabraniti.

Više stotina hiljada zemljotresa posljednjih pet vjekova

Na sajtu Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju (ZHS) navodi se da se, na osnovu registrovanih zemljotresa unazad pet vjekova, područje Crne Gore i šireg okruženja može smatrati pojasom visokog seizmičkog hazarda.

“Tokom navedenog perioda zabilježeno je više stotina hiljada zemljotresa, od kojih su pojedini bili izuzetno snažni, sa razarajućim i katastrofalnim posljedicama na površini”, piše na sajtu ZHS.

ZHS podsjeća na seriju snažnih zemljotresa između XV i XVII vijeka, među kojima je i zemljotres iz 1667. godine u blizini Dubrovnika, koji je devastirao Dubrovnik i Boku Kotorsku. Navodi se i snažan zemljotres iz 1905. u pograničnom području sa Albanijom, koji je izazvao razaranja oko Skadra, a u Podgorici rušenja objekata.

Najsnažniji registrovan zemljotres u XX vijeku na prostoru južnih Dinarida bio je zemljotres od 15. aprila 1979. godine. Dogodio se u 07.19 časova, imao je magnitudu 7.2 po Rihteru i intenzitet IX stepeni Merkalijeve skale, zahvatio je crnogorsko primorje i sjevernu Albaniju i izazvao brojne žrtve i veliku materijalnu štetu. U Crnoj Gori poginula je 101 osoba, a 35 u Albaniji, oko 600 je bilo povrijeđeno, a više od 80 hiljada ljudi ostalo je bez domova.

Prema ZHS-u, karta istorijske seizmičnosti za period 1444-2023. pokazuje da je primorski pojas Crne Gore znatno seizmički aktivniji od unutrašnjosti. Posebno se izdvajaju seizmogene zone Ulcinja, Budve, Boke Kotorske i Skadarskog jezera, koje su u prošlosti generisale snažne zemljotrese. Unutrašnjost je mirnija, uz odstupanja u zonama Pive, Berana i Plava.

Seizmička opasnost

Makroseizmička rejonizacija Crne Gore urađena je 1982. godine. Kartu seizmičke regionalizacije izradio je tadašnji Republički seizmološki zavod Crne Gore u saradnji sa Zavodom za geološka istraživanja SR Crne Gore i Institutom za zemljotresno inženjerstvo i inženjersku seizmologiju iz Skoplja.

Karta očekivanih intenziteta za povratni period od 200 godina izdvaja nekoliko aktivnih i potencijalno aktivnih seizmogenih zona: južni, primorski region, Ulcinjsko-skadarsku, Budvansku i Boko-kotorsku zonu, sa mogućim maksimalnim intenzitetom od devet stepeni MCS skale; Podgoričko-danilovgradsku zonu sa mogućim maksimalnim intenzitetom od osam stepeni MCS skale; središnji i sjeverni dio Crne Gore, uključujući Nikšić, Kolašin, Žabljak i Pljevlja, sa mogućim maksimalnim intenzitetom od sedam stepeni MCS skale; i izolovanu seizmogenu zonu Berana, koja može generisati zemljotrese sa maksimalnim intenzitetom od osam stepeni MCS skale.

Sa stanovišta dugoročne prognoze, što je povratni period zemljotresa duži, to je seizmička opasnost veća. To ukazuje da se za period od 500 godina mogu očekivati rijetki, ali vrlo jaki zemljotresi.

Dok pravosudne  institucije ispituju moguće nezakonitosti u tivatskom Dnevnom centru za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju, direktor Srđan Krunić primorao je zaposlene da potpišu ugovore o neotkrivanju podataka, što može ugroziti poziciju zaposlenih ali i postupke koji su pokrenuti

Đurđa Radulović

U septembru 2025. direktor Dnevnog centra za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Seljanovu u Tivtu (Dnevni centar), Srđan Krunić, obavezao je zaposlene te institucije da potpišu Ugovore o neotkrivanju podataka (Ugovor), kojim se svi podaci vezani za rad u toj instituciji proglašavaju tajnom. 

Između ostalog Ugovor ograničavaju zaposlene da iznose bilo koje podatke o radu ustanove u slučaju sporova, što je naročito problematično jer trenutno rad Krunića u Dnevnom centru ispituju sud, tužilaštvo i Opština Tivat, zbg sumnji u više malverzacija: zbog nezakonitog povećanja svoje plate, zbog prekomjernog nadzora zaposlenih, a od prošle godine protiv njega su zaposleni i bivši zaposleni pokrenuli više sporova radi nezakonitih disciplinskih postupaka, ali i dugih problema.

Lanjski ugovori su veoma problematični jer zaposlene dovede u situaciju da ne smiju prijaviti bilo kakva sumnjiva dešavanja u instituciji, upozoravaju eksperti za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).  Zaposleni su bili primorani da potpišu ugovore pod prijetnjom disciplinskog postupka, a kršenje ugovora, odnosno odavanje bilo kakvog podatka u vezi sa njihovim radom u Dnevnom centru, kažnjava se zaposleni sa 10 hiljada eura, uz dodatne troškove- ukoliko je, kako se navodi u tekstu Ugovora koji je CIN-CG imao na uvid, pričinjena finansijska šteta instituciji. 

Osnovno državno tužilaštvo (ODT)  u Baru trenutno ispituje predmet povodom sumnji da je Krunić sam sebi povećao platu na nezakonit način, po prijavi Uprave policije, saopšteno je za CIN-CG iz ODT Bar. Trenutno je u toku i sudski postupak pred Osnvnim sudom u Kotoru zbog toga što je sindikalna organizacija Dnevnog centra tužila Krnića za prekomjerni nadzor zaposlenih, postavljanjem više kamera u prostorije institucije, potvrdio je za CIN-CG sudija Veljko Bulatović iz Kotora. Dokumenta do kojih je došao CIN-CG pokazuju i da su dvije zaposlene tužile Krnića prošle godine zbog nezakonitih disciplinskih postupaka. U korist jedne već je presudio Osnovni sud u Kotoru, dok druga još čeka na presudu. 

Osim toga, ODT Kotor i dalje ispituje slučaj  zlostavljanja djeteta sa dijagnozom iz spektra autizma u toj instituciji, koji se dogodio u februaru prošle godine. Za to je defektolog Ognjen Begenišić već proglašen krivim u prvostepenoj presudi Osnovnog suda u Kotoru, na šta je Begenišić uložio žalbu. Iz ODT Kotor su kazali za CIN-CG da je poseban predmet koji ispituje odgovornost ostalih zaposlenih u fazi izviđaja. 

Nedavno je  Opština Tivat, pod čiju nadležnost Dnevni centar potpada, utvrdila prilikom revizije i finansijke nepravilnosti. U Mišljenju Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Tivat iz aprila, koje je CIN-CG imao uvid, navodi se da finansijski izvještaj za 2025. nije usklađen sa planom za 2025, jer je nabavljeno vozilo koje nije bilo predviđeno tim planom. 

Sindikat zaposlenih Dnevnog centra uputio je obraćanje Kruniću, kao i Upravnom odboru te institucije, zahtijevajući da se sporni ugovori o neotrkivanju podataka povuku, jer nijesu usklađeni niti sa jednim zakonom koji se odnosi na javne institucije, jer su potpuno neprecizini u pogledu toga šta predstavlja tajni podatak, te nijesu u skladu sa Zakonom o zaštiti poslovne tajne, kojim se zahtijeva tačno definisanje tajnih podataka, kako se navodi u dopisu koji je CIN-CG imao na uvid. 

Navodi se da je i cijeli tekst vjerovatno preuzet od nekog privrednog društva, „koje se vjerovatno bavi posebno važnim tehnološkim i drugim otkićima'', što se nikako ne može primjenjivati u instituciji socijalne zaštite. 

Iz Dnevnog centra nijesu odgovorili na niz pitanja koji im je CIN-CG postavio, već su pozvali novinarku da dođe u posjetu tokom koje žele da sve objasne, ali tek krajem maja. 

Pokušaj da se spriječi iznošenje problema i nezakonitosti 

U ugovorima je apsolutno sve što se odnosi na djelatnost institucije označeno kao tahjna, uključujući prostu razmjenu informacija usmenim razgovorom, a jedna od odredbi predviša i odgovornost zaposlenih za iznošenje informacija koje su dobijena prije zaključivanja ugovora.  ,,Ne može se u javnoj ustanovi proglasiti 'sve' tajnom, jer je takva klauzula preširoka i pravno neodrživa. Povjerljivost podataka mora biti tačno određena i proporcionalna a posebno ne može obuhvatiti nezakonitosti, nepravilnosti u radu i postupanje prema korisnicima, u ovom slučaju- djeci. Takve opšte formulacije su ništavne’’, objašnjava za CIN-CG advokat Veselin Radulović. 

,,Informacije koje se štite kao poslovna tajna u smislu ovog ugovora, podrazumijevaju sve informacije bilo kakve prirode i u bilo kojoj fomri (usmenoj, pisanoj, elektronskoj i dr), a koje se tiču poslovanja JU Dnevni centar za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju Tivat, koje je angažovano lice saznalo ili kojima ima pristup kao rezultat bilo koje saradnje (prije ili poslije zaključenja ugovora), informacije do kojih je angažovano lice došlo samim prisustvom u prostorijama JU Dnevni centar za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju - Tivat’’ (kako one koje se mogu steći prostim opažanjem, tako i one za koje je nužna upotreba tehničkih sredstava)’’, navodi se u tekstu ugovora koji je CIN-CG imao na uvid. 

U ugovoru se navodi da su poslovna tajna sve informacije u bilo kom obliku, uključujući informacije dobijene iz dokumenta, razgovora ili elektronski, informacije sadržane u fizičkim djelovima, a koje su izložene na bilo koji način, slučajno ili namjerno. Time se praktično zaposlenima zabranjuje iznose bilo što u vezi sa svakodnevnim boravkom u Dnevnom centru.  ,,Angažovano lice je saglasno da će kao strogo povjerljivu tretirati činjenicu da se vode pregovori, razgovori, diskusije, kao i sadržaj istih’’, piše u ugovorima. 

Pravila koja važe za privredna društva ne smiju važiti za institucije 

,,Niko ne smije biti disciplinski kažnjen zato što je prijavio nezakonitost. Informacije o zlostavljanju ili zanemarivanju djece, nezakonitom postupanju zaposlenih ili uprave, nepravilnostima u radu ustavnove, komunikaciji sa nadležnim organisma kao što su inspekcija, policija, tužilaštvo, nikako ne smiju biti tajne’’, kaže  advokat Radulović. 

Zbog svega navedenog, objašnjava Radulović, ovaj postupak direktora liči na pokušaj da se ugovorom uvede kontrola nad zaposlenima i spriječi iznošenje problema i nezakonitosti u javnost. 

U ugovorima koje je CIN-CG imao na uvid piše da ukoliko zaposleni odaju bilo kakav podatak rizikuju kaznu od 10 hiljada eura, što je protivno praksi u javnim institucijama. ,,Takva klauzula nije zakonita, a posebno ako se zaposleni primoravaju da potpišu takvu kaznu. Na to insitucije nemaju ovlašćenje’’, kaže Radulović. 

,,Nepotpisivanje ovog ugovora smatra se kršenjem radnih obaveza i može predstavljati osnov za pokretanje disciplinskog postupka, u skaldu sa Zakonom o radu Crne Gore’’, navodi se u Obavješenju koje je Krunić uputio zaposlenima nekoliko dana pred potpisivanje ugovora. Zbog toga je, kako saznaje CIN-CG, većina zaposlenih potpisala ugovore. U ovom Obavještenju se navodi da  ,,obaveza potpisivanja ugovora proizilazi iz Zakona o obligacionim odnosima Crne Gore i Zakona o privrednim društvima’’. 

Međutim, ovim zakonima na taj način podliježu privredna društva, ali ne i institucije, objašnjava za CIN-CG Radulović. ,,Pozivanje na pravila koja važe za privredna društva je pogrešno jer javna ustanova ne posluje radi profita, i ona podliježe principima transparentnosti, javnog interesa, i odgovornosti prema građanima’’, objašnjava Radulović za CIN-CG. 

Klauzula poslovne tajne uobičajena je u privatnim kompanijama, ali nje ne bi trebalo da bud u ovom obliku prema zaposlenim u ustanovama socijalne zaštite. „Jedine informacije koje se moraju štititi su lični i osjetljivi podaci, identitet djece i porodica, zdravstveni, psihološki i socijalni podaci’’, ističe Radulović. 

U tekstu ugovora navodi se da su će se i odredbe ovog dokumenta čuvati kao poslovna tajna, te da ni jedna strana neće, bez pisane saglasnosti objelodaniti njihovu sadržinu, što je posebno problematično jer onemućava zaposlene da iznesu spornu sadržinu ugovora na vidjelo. 

Ugovori stigli nakon zlostavljanaj štićenika koje i dalje ispituje tužilaštvo

Krunić je zaposlene primorao na ugovor  nakon što je javnost potreslo nasilje koji se u Dnevnom centru dogodio 26. februara 2025. Tada je štićenika ustanove prebio defektolog Begenišić. Krunić je tek nakon što je priča izašla u javnost, pošto su zaposleni prijavili slučaj policiji, pokrenuo disciplinski postupak protiv defektologa.  

Krunić je suspendovao predstavnika sindikalne organizacije Dnevnog centra,  Zorana Lubardu, ,,jer je prijavio defektologa policiji, bez prethodnog upoznacanja direktora sa situacijom’’, kako je pojasnio na konferenciji za medije povodom zlostavljanja. 

Krunić je međutim na sjednici Skupštine Opštine Tivat u martu 2025, na kojoj je diskutovan video snimak nasilja nad štićenikom, naveo da je defektolog dječaka samo nekoliko puta “ćušnuo’’, te da ,,nije bilo nikakvih udaraca od strane defektologa’’ (prema oštećenom djetetu),  kako piše u Zapisniku sa sjednice u koji je CIN-CG imao uvid. 

Prvostepena presuda, kojom je defektolog proglašen krivim, u koju je CIN-CG imao uvid, daje potpuno drugačiju sliku. Navodi se da je Begenašić zlostavljao štićenika tako što je oštećenog obuhvatio rukom u položaj poznat kao “grif’’, a nakon što mu je oštećeni uzvratio, zadao mu je više udaraca otvorenom šakom u predijelu glave i udario nogom.  U jednom trenutku, navodi se u presudi, štićenik je stavilo glavo između koljena Begenašića, “pri čemu je okrivljeni stisnuo koljena, i pomjerao ih lijevo desno, dok se oštećeni nalazio u klečećem položaju ispred njega’’, navodi se u presudi. 

Ponašanje Begenašića dovelo je do toga da je štićenik plakao,  samopovređivao se, ali je i da udari još jednog štićenika. Uprkos svemu tome ističe se u presudi  Begenašić je nastavio agresivno da se ophodi prema štićeniku.  Vještak psihijatrisjke struke utvrdio je da je okrivljeni Begenašić  znao značaj i posljedice svog djela, te da ima problem sa kontrolom sopstvenih reakcija i nagonskih impulsa, što je dovelo do djelimične ali ne i potpune neuračunljivosti. 

USSCG: Sve češći pokušaji zastrašivanja nevalidnim ugovorima o tajnosti 

,,Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) je sve češće svjedok pokušaja jednog broja poslodavaca kako iz javnog tako i iz privatnog sektora da, najčešće kroz pokušaje zastrašivanja odnosno prijetnjom disciplinskim mjerama i otkazima ugovora o radu, primoraju zaposlene da potpišu ugovore o čuvanju poslovne tajne koji ugovori budu sporni iz više razloga’’, kaže za CIN-CG predsjednica USSCG, Ivana Mihajlović. 

,,Prije svega radi se o neusglašenosti sa zakonodavnim okvirom, zatim izostanku definicije poslovne tajne, naročito zbog izostanka eksplicitno navedenih podataka koji će se smatrati poslovnom i profesionalnom tajnom, te  zbog izostanka definisanja načina obilježavanja informacija različitim stepenima tajnosti’’, kaže Mihajlović. 

Zakon o privrednim društvima ne primjenjuje se na javne ustanove već isključivo na privredna društva i preduzetnike. Zakonom o privrednim društvima koji je u primjeni od 01.01.2026. godine uvedene su odredbe o čuvanju poslovne tajne te jasno definisano šta se može smatrati poslovnom tajnom, a naročito je istaknuto da se kao  “poslovna tajna” ne mogu odrediti svi podaci koji se odnose na obavljanje djelatnosti privrednog društva, objašnjava Mihajlović.

Često dešava da se u ovim ugovorima ne navode situacije koje predstavljaju izuzetak u kojima se može otkriti poslovna tajna, kao što su zahtijev suda, državnog organa, radi zaštite javnog interesa, objašnjava Mihajlović. 

Posebno je problematično i nedefinisanje zaposlenih na koje se poštovanje poslovne tajne odnosi, ističe Mihajlović. 

,,USSCG savjetuje svoje članove da u slučajevima kada im se nude na potpisivanje ugovori kreirani po principu da je "sve povjerljivo" prije potpisivanja ulože prigovor poslodavcima i ukažu na nezakonitosti i manjkavosti takvih ugovora zadržavajući pravo da provjere valjanost takvih ugovora i njihovu pravnu osnovanost kod Agencije za zaštitu podataka o ličnosti, Inspekcije rada i drugih relevantnih organa’’, ističe Mihajlović. 

,,U našoj praksi se ovakvi pokušaji od strane jednog broja poslodavaca nerijetko koriste radi sprječavanja, obesmišljavanja ili ograničavanja efikasnog rada sindikata koji u obavljanju svojih legitimnih sindikalnih ciljeva koriste institucionalni okvir za borbu protiv eventualnih nezakonitosti’’, ističe Mihajlović. 

Praksa Evropskog suda za ljudska prava govori u prilog tome da nedovoljno jasno i precizno ili preširoko definisanj ,,povjerljivih informacija’’ čini  akte poslodavca nezakonitima a zaposlene oslobađa odgovornosti u slučaju pokretanja postupaka od strane poslodavca koji su usmjereni na otkaz ugovora o radu ili naknadu štete, ističe Mihajlović.

Loši uslovi, spora kontrola pritvora i slabo obrazložena lišenja slobode mogli bi Crnu Goru skupo koštati u godini kada pokušava da zatvori ključna poglavlja

Maja BORIČIĆ, Andrea PERIŠIĆ

Izvršenje presude Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu Bigović protiv Crne Gore moglo bi se naći pod pojačanim nadzorom Komiteta ministara Savjeta Evrope. Ovo je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrđeno iz više izvora.

To bi bio težak udarac za Crnu Goru, jer bi značilo da institucije u Strazburu procjenjuju da država nije ozbiljno sprovela presudu u kojoj su utvrđeni loši uslovi pritvora i povrede prava na slobodu. Za Crnu Goru bi to značilo i pojačan međunarodni pritisak i poruku da država ni nakon presude ESLJP nije pokazala da može da spriječi da se ljudi drže u lošim uslovima i bez dovoljno uvjerljivog pravnog osnova.

U predmetu Bigović protiv Crne Gore ESLJP utvrdio je povredu zbog loših uslova pritvora, kao i povredu zbog nezakonitosti i nedovoljnog obrazlaganja produženja pritvora. Taj sud je posebno registrovao da su nakon podizanja optužnice prošla dva mjeseca bez novih odluka o produženju pritvora, kao i da domaći sudovi nijesu dali dovoljne i relevantne razloge za dalje lišenje slobode. Presuda je i dalje u izvršenju pred Komitetom ministara Savjeta Evrope i za sada se vodi pod standardnim nadzorom.

Vrhovni sud je nedavno stavio tačku na krivični postupak za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i potvrdio osuđujuće presude od po 30 godina zatvora Ljubu Bigoviću i ostalim okrivljenima, ali nije izbrisao sudski trag da je država u istom predmetu godinama kršila prava optuženih dok su bili u pritvoru.

Zastupnik Crne Gore pred sudom u Strazburu Mirko Đuković je za CIN-CG potvrdio da je krajem marta primio pismo Odjeljenja za izvršenje presuda ESLJP-a, kojim je Vlada Crne Gore obaviještena o mogućnosti da predmet Bigović protiv Crne Gore bude razmatran u svjetlu pojačanog nadzora, posebno imajući u vidu nalaze iz preliminarnog nacrta izvještaja Komiteta za sprečavanje torture (CPT).

CPT je u posljednjim preliminarnim zapažanjima praktično ogolio razmjere problema u crnogorskom pritvorskom sistemu. Njegovi nalazi direktno pogađaju i jedno od završnih mjerila za poglavlje 23, koje od Crne Gore traži smanjenje pritvorske populacije i veću primjenu alternativnih mjera. Umjesto toga, CPT konstatuje da pritvor ostaje široko korišćena mjera, da pritvorenici borave u užasnim uslovima i da država ni nakon višegodišnjih upozorenja nije popravila stanje.

Eventualno prebacivanje predmeta u pojačani nadzor, objašnjava Đuković, značilo bi intenzivniju pažnju Komiteta ministara, češće izvještavanje i jači fokus na konkretne mjere koje država preduzima.

,,U međunarodnom smislu, to bi moglo poslati nepovoljan signal, naročito u godini u kojoj Crna Gora nastoji da zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24. Takva odluka bi nesumnjivo povećala pažnju i zabrinutost partnera u Evropskoj uniji (EU) u odnosu na pitanja vladavine prava, uslova pritvora i djelotvornog izvršenja presuda Evropskog suda”, priznaje zastupnik države pred sudom u Strazburu.

Iz Vrhovnog suda (VS) za CIN-CG navode da završno mjerilo iz Poglavlja 23 podrazumijeva dosljednu primjenu ustavnih i konvencijskih standarda, prema kojima pritvor mora predstavljati krajnju i izuzetnu mjeru, koja se određuje samo kada se svrha postupka ne može ostvariti blažim mjerama.

Iz VS kažu da će nastaviti da doprinose ostvarivanju ovog mjerila kroz ujednačavanje sudske prakse, praćenje primjene standarda ESLJP i ukazivanje na potrebu detaljnog obrazlaganja odluka o pritvoru i razmatranja alternativnih mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog, uključujući nadzor, zabranu napuštanja boravišta, jemstvo i druge mjere predviđene Zakonikom o krivičnom postupku.

,,Sudovi će učiniti sve što je u njihovoj moći, a prvenstveno Viši sud u Podgorici, kao najopterećeniji sud, da ubrza postupke koji su u toku i donese odluku u razumnom roku”, navode iz suda kojim rukovodi bivša zastupnica države pred sudom u Strazburu Valentina Pavličić.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjana Radović takođe ocjenjuje da su ključne mjere koje bi Crna Gora trebalo da preduzme da se pritvor određuje isključivo kao krajnja mjera, uz obavezno razmatranje alternativnih mjera. “Istovremeno, neophodno je nastaviti sa unapređenjem uslova boravka u UIKS-u, uključujući razvoj sadržajnih i smislenih aktivnosti za pritvorena lica, jačanje dostupnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite, kao i preduzimanje mjera usmjerenih na smanjenje prenatrpanosti pritvorskih jedinica i zatvorskih kapaciteta.…”, navodi Radović.

Ona ističe da se najčešće pritužbe pritvorenih lica odnose se na prenatrpanost ćelija, neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i odluke pravosudnih organa.

Radović podsjeća da je CPT, osim smanjenja broja pritvorenih lica i vremena provedenog u pritvoru, takođe, pozvao crnogorske vlasti da osmisle i sprovedu sveobuhvatan režim strukturiranih aktivnosti van ćelije za pritvorenike/ce (rad, zanimanje, obrazovanje, rekreacija i sport). Ona naglašava da je i Evropski sud za ljudska prava već utvrdio da zatvori moraju da budu organizovani na takav način da se obezbijedi „poštovanje dostojanstva pritvorenika/ca, bez obzira na finansijske ili logističke teškoće“.

Iz resora kojim rukovodi ministar Bojan Božović za CIN-CG ističu da je Crna Gora krajnje ozbiljno shvatila zapažanja CPT kao važan instrument za unapređenje postojećih standarda i praksi, te da će se aktivnosti Ministarstva pravde i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u budućem periodu odnositi na jačanje prostornih kapaciteta u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija i izmjene normativnog okvira.

US u četvrtini predmeta utvrdio da redovni sudovi krše pravo na slobodu

Ustavni sud Crne Gore (US) često nalazi povrede prava na slobodu u pritvorskim predmetima, a broj pritvorenih, uprkos tome, raste. Prema podacima CIN-CG, trenutno je u Spužu oko 65 odsto pritvorenih lica, u odnosu na 35 odsto onih koji izdržavaju kaznu zatvora.

US je, prema presudama koje je CIN-CG analizirao, od 387 odluka, od 2020. do 2026. godine, u 103 predmeta utvrdio da redovni sudovi krše pravo na slobodu.

Prema ovim odlukama, pritvor se produžava šablonski, sudovi kasne sa kontrolom pritvora i odlučivanjem po žalbama, blaže alternativne mjere se ne razmatraju ozbiljno, a u nekim slučajevima ljudi ostaju iza rešetaka i nakon isteka zakonskog osnova.

Najdrastičniji primjeri su slučajevi u kojima je Ustavni sud utvrdio nezakonito lišenje slobode nakon isteka ekstradicionog pritvora, višegodišnje trajanje pritvora i žalbene postupke toliko spore da pravo na hitnu kontrolu pritvora praktično gubi smisao.

Iz odluka Ustavni sud vidi se i zabrinjavajući trend: ista imena i isti tipovi povreda uporno se vraćaju. Isti podnosioci žalbi više puta dobijaju zaštitu od Ustavnog suda zbog istih ili vrlo sličnih propusta redovnih sudova. To znači da ni nakon više intervencija Ustavnog suda redovni sudovi ne mijenjaju suštinski pristup, a sudije ne snose posebnu odgovornost kada Ustavni sud utvrdi nezakonit pritvor. Važeći pravilnik o ocjenjivanju rada sudija ne predviđa umanjenje ocjene, disciplinski postupak, niti drugu sankciju zbog povrede prava na slobodu.

Kroz odluke Ustavnog suda zaključuje se da redovni sudovi pritvor gotovo podrazumijevaju. U nekim predmetima Ustavni sud praktično registruje u presudama serijsko prepisivanje razloga, uz nalaze da je pritvor održavan “po automatizmu”, a ne kao krajnja mjera koja mora biti stalno preispitivana.

Posebno se izdvaja način na koji sudovi obrazlažu navodnu opasnost od bjekstva. Ustavni sud iz odluke u odluku ponavlja da nije dovoljno navesti težinu djela, visinu zaprijećene kazne, veze sa inostranstvom ili činjenicu da je neko putovao van zemlje. Rizik od bjekstva mora biti konkretan i vezan za baš tu osobu: njen posao, porodicu, ponašanje, raniji odnos prema organima i mogućnost da se svrha postupka obezbijedi blažim mjerama.

U jednom predmetu Ustavni sud je stao na stranu žene koja se sama prijavila policiji, iako je imala kupljenu avionsku kartu za odlazak u inostranstvo. Redovni sudovi su i to pokušali da pretvore u argument za opasnost od bjekstva, ali je Ustavni sud ocijenio da takvo ponašanje prije govori o saradnji sa organima, nego o namjeri da se pobjegne. To je jedan od upečatljivijih primjera kako se i činjenice koje idu u prilog osumnjičenom, u domaćoj praksi mogu preokrenuti na njegovu štetu.

Osim slabih obrazloženja redovnih sudova, u nekoliko predmeta US čak utvrđuje da čovjek nije smio biti u pritvoru. U jednom predmetu utvrđeno je da je podnosilac bio nezakonito lišen slobode od 17. do 29. aprila 2025. godine, nakon isteka maksimalnog trajanja ekstradicionog pritvora.

U ekstradicionim predmetima US traži da se ozbiljno i hitno ispita zakonitost daljeg zadržavanja, zastarjelost, uslovi izručenja i rizik da osoba u državi tražilji bude izložena torturi ili nepravičnom suđenju. U jednom predmetu US je naložio Višem sudu da odmah odluči o opravdanosti daljeg trajanja ekstradicionog pritvora, dok je u drugom predmetu ukinuo odluku u vezi sa izručenjem Kini, uz ozbiljne navode o riziku od torture i iznuđenih priznanja.

Kroz više odluka Ustavni sud poručuje isto: jemstvo, zabrana napuštanja boravišta, javljanje policiji i oduzimanje putnih isprava nijesu ukras u zakonu, već stvarne alternative koje sud mora ozbiljno razmotriti.

U više predmeta ukazuje se i na to da žalba na pritvor u Crnoj Gori često postoji samo formalno, odnosno da je Apelacioni sud predugo odlučivao po žalbi, čime i pravo na hitnu sudsku kontrolu slobode postaje prazna forma. Još alarmantniji su predmeti u kojima su sudovi propustili da u propisanom roku uopšte izvrše kontrolu pritvora. Ustavni sud je tako utvrdio da je, recimo, Osnovni sud u Podgorici odlučio o produženju pritvora tek deset dana po isteku roka.

U nekoliko predmeta utvrđeno je i da je pritvor trajao toliko dugo da više ne izgleda kao procesna mjera, nego kao kazna prije pravosnažne presude.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da su svjesni nalaza Ustavnog suda, te da razmatraju formiranje Radne grupe za izradu smjernica za kvalitetno i individualizovano obrazloženje rješenja o određivanju i produženju pritvora. ,,Posebno se insistira na tome da razlozi za pritvor ne mogu biti apstraktni i generički, već moraju biti konkretno povezani sa okolnostima svakog pojedinačnog predmeta”, navode u VS.

Vrhovni sud naglašava i da svaki sud prije određivanja ili produženja pritvora mora pažljivo ispitati da li se svrha pritvora može ostvariti blažom mjerom. Iz tog suda ocjenjuju i da pritvorske predmete svi sudovi moraju tretirati kao naročito hitne, te da bi trebalo hitno pristupiti izmjenama Zakonika o krivičnom postupku radi jačanja procesnih garancija i zaštite ljudskih prava pritvorenih.

Odluke Ustavnog suda, kaže zastupnik Crne Gore pred sudom u Strazburu, u kojima su ustavne žalbe usvojene ukazuju na određene slabosti u pojedinačnim predmetima. ,,Te slabosti se najčešće odnose na situacije u kojima u obrazloženju osporenih rješenja redovnih sudova nijesu dati dovoljno jasni, ubjedljivi i individualizovani razlozi za produženje pritvora, ili u kojima sudovi nijesu u potpunosti postupili u skladu sa procesnim obavezama. Ustavni sud u pojedinim predmetima nalazi i da nijesu dati potpuni, dovoljni i relevantni razlozi za odbijanje jemstva”, ističe Đuković.

Iz Uprave policije (UP) za CIN-CG navode da sistem elektronskog nadzora za izvršenje mjera nadzora, kao alternativa pritvoru, još nije u potpunosti operativan, iako je Ministarstvo pravde još 2017. godine razvilo softver za elektronski monitoring.

Pokrenute su, kažu, javne nabavke za softver, uređaje i nanogice, a planirana je nabavka najmanje 50 uređaja za potrebe policije.

Iz UP tvrde da bi elektronski nadzor omogućio precizniju kontrolu mjera nadzora i smanjio potrebu za pritvorom.

Preko 80 odsto komuniciranih predstavki zbog povrede prava na pravično suđenje

Evropski sud za ljudska prava je, u periodu od 2020. godine do 5. maja 2026. godine, komunicirao sa kancelarijom zastupnika Crne Gore pred sudom u Strazburu, 141 predstavku protiv Crne Gore, od čega se 118 predmeta odnosilo na povredu člana 6 stav 1 Konvencije, odnosno prava na pravično suđenje, uključujući i predmete koji se odnose na neizvršenje pravosnažnih domaćih odluka, navodi Đuković.

Đuković ističe da Crna Gora trenutno važi za jednu od uspješnijih država članica Savjeta Evrope kada je riječ o izvršenju presuda Evropskog suda za ljudska prava. ,,U ovom trenutku, samo jedan predmet nalazi se pod pojačanim nadzorom, tzv. grupa predmeta Radoje Dakić, koja je ušla u završnu fazu izvršenja i za koju očekujemo zatvaranje nadzora u narednoj godini. Pored toga, Crna Gora trenutno ima pet predmeta pod standardnim nadzorom, od kojih se za tri očekuje zatvaranje do kraja godine”, navodi Đuković, dodajući da bi prebacivanje bilo kojeg od tih predmeta u pojačani nadzor poslalo pogrešan signal međunarodnim partnerima.

Po ocjeni Kancelarije zastupnika, najveći izazovi trenutno se odnose na nedovoljne prostorne i tehničke kapacitete zatvorskih i pritvorskih jedinica i potrebu daljeg ujednačavanja sudske prakse u predmetima pritvora.

U Izvještaju Savjeta Evrope o Crnoj Gori, Sektor za izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, iz marta 2026, kao glavni problem u Crnoj Gori navode se povreda prava na slobodu, policijsko zlostavljanje, djelotvornost istraga, dužina postupaka i neizvršenje pravosnažnih presuda.

U izvještaju se pominju predmeti u kojima sudske odluke donesene u korist podnosilaca još nijesu izvršene, kao i neefikasno vođenje povezanih upravnih postupaka. Za Crnu Goru se pominju loši uslovi pritvora i sama povreda prava na slobodu u predmetu Bigović.

Među glavnim neriješenim pitanjima je i zlostavljanje od strane policije i nedostatak efikasne istrage. Izvještaj pominje i neujednačenu praksu domaćih sudova u građanskim postupcima protiv države za naknadu nematerijalne štete zbog zlostavljanja. Među neriješenim pitanjima navodi se prekomjerna dužina postupaka pred Ustavnim sudom.

Prema posljednjem Profilu Crne Gore, objavljenom u januaru 2026, Evropski sud za ljudska prava je tokom 2025. razmatrao 112 predstavki protiv Crne Gore, od čega je 109 proglašeno neprihvatljivim ili skinuto sa liste, dok je donio tri presude i u sve tri utvrdio najmanje jednu povredu Evropske konvencije o ljudskim pravima.

I dok su prošle godine donijete tri presude u kojima je utvrđena povreda, u 2024. godini taj broj bio je znatno veći- ukupno devet presuda.

,,Ipak, činjenica da se i dalje utvrđuju povrede istih konvencijskih prava potvrđuje da ključni problemi, naročito u vezi sa dužinom trajanja postupaka i neizvršavanjem sudskih odluka, nijesu sistemski otklonjeni”, ističe se u izvještaju Ombudsmana za 2025. godinu

Ovi obrasci postupanja, tvrde iz kancelarije Ombudsmana, ukazuju na sistemski problem u ostvarivanju prava građana na odlučivanje u razumnom roku.

,,Razlozi poput preopterećenosti ili nedostatka kadrova ne mogu biti opravdanje za neefikasno postupanje, jer država ima obavezu da obezbijedi adekvatnu organizaciju i funkcionisanje uprave radi ostvarivanja prava u razumnom roku”, zaključuje se u izvještaju kancelarije Ombudsmana.

Evropa pritvor tretira kao posljednju, a ne prvu mjeru

Uporedna evropska praksa pokazuje da se problem prekomjerne upotrebe pritvora ne rješava samo širenjem zatvorskih kapaciteta, već prije svega promjenom sudske prakse i ozbiljnom primjenom alternativnih mjera. I Evropska komisija je u jednoj od svojih preporuka iz 2022. godine o pravima osumnjičenih i okrivljenih koji su u pritvoru naglasila da pritvor prije suđenja treba koristiti kao krajnju mjeru, da njegova opravdanost mora biti redovno preispitivana i da se, kada god je moguće, prednost mora dati blažim mjerama.

Takav pristup vidljiv je u više evropskih sistema. U Finskoj su, prema podacima tamošnje Službe za zatvore i probaciju, od početka 2019. godine uvedene dvije alternative pritvoru: pojačana zabrana putovanja i kućni pritvor.

Njemački Zakonik o krivičnom postupku predviđa da sudija može suspendovati izvršenje naloga za pritvor ako se svrha postupka može postići blažim mjerama, posebno kada se rizik od bjekstva može umanjiti obavezom javljanja nadležnim organima, ograničenjem kretanja, nalogom da se mjesto boravka ne napušta bez odobrenja ili jemstvom. Slično tome, francuski Zakonik o krivičnom postupku polazi od toga da je pritvor izuzetak i da se može odrediti tek ukoliko se ciljevi postupka ne mogu ostvariti sudskim nadzorom ili kućnim pritvorom uz elektronski nadzor. Sudski nadzor može uključiti zabranu napuštanja određenog područja, obavezu boravka na određenoj adresi, zabranu odlaska na određena mjesta, periodično javljanje nadležnim službama, zabranu kontakta sa određenim osobama, predaju dokumenata i jemstvo. Francuski sistem poznaje i kućni pritvor uz elektronski nadzor, koji se može odrediti po službenoj dužnosti ili na zahtjev osobe protiv koje se vodi postupak, ako joj prijeti kazna zatvora od najmanje dvije godine ili teža kazna.

Hrvatski Zakon o kaznenom postupku takođe predviđa da se, kada postoje okolnosti za pritvor, nadležni moraju opredijeliti za jednu ili više mjera opreza ako se njima može postići ista svrha.

Holandski model posebno je važan za slučajeve u kojima se rizik od bjekstva vezuje za inostranstvo. U toj zemlji se od 2013. godine primjenjuju pravila koja omogućavaju da građani država članica EU, umjesto da čekaju suđenje u pritvoru u drugoj državi, budu pod nadzorom u zemlji u kojoj žive. To pokazuje da ni veze sa inostranstvom ne moraju automatski voditi zaključku da je pritvor jedina moguća mjera.

Ovi primjeri za Crnu Goru su važni, jer pokazuju da evropski standard ne podrazumijeva samo bolje zatvorske uslove ili izgradnju novih kapaciteta, već i to da sudovi pritvor zaista tretiraju kao krajnju mjeru. Crna Gora bi trebalo što prije da uskladi svoju praksu sa ovim evropskim primjerima, jer je i jedno od završnih mjerila za Poglavlje 23 da se smanji zatvorska i pritvorska populacija, poveća primjena alternativnih mjera pritvoru, unaprijede zatvorski uslovi i postepeno se uskladi sa standardima CPT.

MP najavljuje izgradnju novih objekata i izmjene propisa

Izgradnja novog objekta Istražnog zatvora u Podgorici započeće do kraja ove godine, najavljuju iz Ministarstva pravde (MP).

,,Uprava za izvršenje krivičnih sankcija planirala je proširenje smještajnih kapaciteta u Zatvoru za kratke kazne kroz izgradnju novih prostorija za smještaj, a radovi će početi tokom tekuće godine”, kažu iz MP.

U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija grade se i četiri nova objekta: Specijalna zdravstvena ustanova, Multifunkcionalni objekat, Zatvor otvorenog tipa i Prijavnica, a iz MP najavljuju da se završetak radova očekuje do kraja ove godine, s tim da će prostori biti funkcionalni do kraja 2027.

Kroz izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku, Ministarstvo pravde će, kažu, osigurati unapređenje efikasnosti krivičnog postupka, sa posebnim akcentom na dužinu trajanja pritvora i ograničenja kontakta pritvorenika sa spoljnim svijetom, a nakon dobijanja pozitivnog mišljenja Evropske komisije.

U toku je, dodaju, i izrada Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o bližem načinu izvršavanja pritvora. Ističe se i da je ministar pravde u februaru ove godine obrazovao radni tim za izradu Uputstva o primjeni mjera nadzora.

Formiran radni tim za izvršenje presude Bigović

Ministarstvo pravde je sredinom aprila ove godine formiralo Radni tim za izradu Akcionog plana za izvršenje presude u predmetu Bigović protiv Crne Gore.

Zastupnik Đuković ističe da će Kancelarija, uz pomoć radnog tima, do kraja ovog mjeseca dostaviti Savjetu Evrope izvještaj sa detaljnim informacijama i analizom koja bi Komitetu ministara trebalo da pruži dovoljno uvjerenja da predmet ostane u standardnom nadzoru.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da je i Vrhovni sud delegirao svog predstavnika za člana Radnog tima, te da će se ovo tijelo založiti da presuda ne bude stavljena pod pojačan nadzor Komiteta ministara Savjeta Evrope, kako se to ne bi odrazilo na međunarodni ugled Crne Gore i njenih institucija.

Iz Vrhovnog suda ocjenjuju da eventualni pojačani nadzor ne bi trebalo posmatrati isključivo kao sankciju, već i kao mehanizam koji treba da doprinese efikasnijem sprovođenju standarda Konvencije. Nakon presude Bigović, ističu iz VS, u sudskoj praksi dodatno je naglašena potreba individualizovanog obrazlaganja pritvorskih razloga, suštinske kontrole trajanja pritvora i ozbiljnijeg razmatranja alternativnih mjera.

Iz kancelarije Ombudsmana, koja je takođe dio Tima, zaključuju da činjenica da se izvršenje ove presude i dalje nalazi pod nadzorom Komiteta ministara Savjeta Evrope ukazuje da međunarodna tijela navedene probleme ne posmatraju kao izolovan slučaj, već kao pitanje koje zahtijeva sistemski odgovor države.

CIN-CG priprema novinarsku priču o tome šta jedinstveno evropsko tržište znači za male proizvođače i preduzetnike iz Crne Gore: da li donosi veću šansu za izvoz i rast ili nove troškove, standarde i konkurenciju koju mali biznisi teško mogu da izdrže. Ako ste mali proizvođač, zanatlija, porodični biznis ili preduzetnik/ca, značilo bi nam da kroz kratku anketu podijelite svoje iskustvo, dileme i potrebe. Odgovori će biti korišćeni isključivo za potrebe novinarskog istraživanja. Upitnik je anoniman, osim ako sami odlučite da ostavite kontakt.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore odbilo je zahtjev azil državljanina Bjelorusije, kojeg su vlasti u njegovoj matičnoj državi, zbog transrodnog identiteta, označavale kao osobu koja se bavi pornografijom, dok je u Rusiji tretiran kao ekstremist. Upravni sud je poništio osporenu odluku i predmet vratio na ponovni postupak. 

Tijana Lekić

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) kojom je odbijen zahtjev za azil koji je podnio I.B, transrodni muškarac iz Bjelorusije. Presudom od 23. februara 2026. godine utvrđeno je da je odluka MUP-a donijeta uz ozbiljne proceduralne i materijalne nedostatke, uključujući nerazumljivo obrazloženje, neadekvatnu procjenu međunarodnih izvora i pogrešnu primjenu standarda dokazivanja.

„Sama činjenica da transrodne osobe u Bjelorusiji mogu biti izložene diskriminaciji nije dovoljna da sama po sebi dokaže osnovan strah od progona, ukoliko nema jasnih indicija da bi baš ta osoba bila u posebnom riziku (...)“, navodi se u obrazloženju MUP-a i ističe da „bezbjednosna situacija u Bjelorusiji ne dovodi sve prisutne osobe automatski u stvarni rizik“.

Vijeće Upravnog suda zaključilo je da je rješenje MUP-a „nerazumljivo, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su nejasni i kontradiktorni sa dispozitivom, zbog čega se zakonitost rješenja nije mogla ispitati“, kao i da takav zaključak „nema utemeljenje u činjeničnom stanju utvrđenom u postupku“ . Predsjednik Vijeća bio je sudija Vladimir Orović, a članovi Saša Vukotić i Davor Stojković. Oni su predmet vratili na ponovno odlučivanje.

Ovaj slučaj nije usamljen. Od 27 zahtjeva za azil u Crnoj Gori od 2022. do kraja 2025. zaštita je odobrena u samo dva slučaja, u kojima su seksualna orijentacija ili rodni identitet bili osnov za zahtjev. U ranijem istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ukazano je da se od LGBT tražilaca azila često zahtijeva dokazivanje koji je gotovo nemoguće ispuniti.

Iz MUP-a nijesu komentarisali presudu Upravnog suda. Podaci koje je CIN-CG dobio putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama pokazuju da je od 2022. godine podnijeto ukupno 598 zahtjeva za azil, od kojih je odobreno 58, dok je značajan broj odbijen ili obustavljen. Zahtjevi zasnovani na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu čine svega tri odsto ukupnog broja.

Slučaj I.B. otvara pitanje načina na koji Crna Gora procjenjuje rizik u postupcima oko davanja azila, posebno kada je riječ o ranjivim grupama. Presuda ukazuje na potrebu primjene nižeg stepena uvjerenja i zasnivanja odluka na pouzdanim međunarodnim izvorima.

Bjelorusija ga smatra pornografom. Rusija ga smatra ekstremistom 

I.B. je upisan pri rođenju kao osoba ženskog pola, zato se u presudi, zbog formalnih podataka iz dokumenata, navodi ženski rod. U ovom tekstu koristimo muški rod, u skladu s njegovim rodnim identitetom.

Njegova priča obuhvata niz institucionalnih pritisaka i oblika nasilja koji se ponavljaju kroz različite zemlje i sisteme.

U presudi Upravnog suda navodi se da je I.B. rođen u Bjelorusiji i da je od ranog djetinjstva bio je izložen pritiscima koji su zadirali u njegov tjelesni integritet i pravo na slobodan izbor. U tužbi je naveo da je sa 16 godina postao roditelj, te da je odluka o trudnoći i porođaju donesena pod pritiskom majke, čime mu je, kako ističe, oduzeta autonomija nad sopstvenim tijelom. Bjelorusiju je napustio zbog rodnog identiteta, porodičnog nasilja, verbalnih uvreda i nemogućnosti da ostvaruje osnovna prava.

U zemlji iz koje dolazi, prema izvještaju Human Rights Watch-a iz aprila 2024. godine, Ministarstvo kulture proširilo je definiciju pornografije tako da ona obuhvata i istopolne odnose i transrodne osobe. U takvom pravnom okviru, samo javno izražavanje identiteta može predstavljati osnov za krivično gonjenje, što dodatno otežava položaj tražilaca azila. Amnesty International je zabilježio i hapšenja LGBT osoba pod optužbama za „ekstremizam“, „huliganstvo“ ili distribuciju pornografije. Za I.B., to znači da samo njegovo postojanje u toj zemlji može biti tretirano kao krivično djelo.

I.B, prema navodima presude, bježi u Rusiju. Tamo započinje tranziciju, ima pristup hormonskoj terapiji i pronalazi zajednicu. Godinama je uključen u LGBT aktivizam, vodi onlajn grupu na platformi VK i koautor je romana s LGBT tematikom.

Situacija se mijenja 2023. godine. Rusija zabranjuje zdravstvenu zaštitu za trans osobe, promjenu rodnih oznaka u dokumentima i usvajanje djece. Vrhovni sud proglašava „međunarodni LGBT pokret“ ekstremističkom organizacijom, čime se otvara prostor za krivično gonjenje aktivista, uz kazne do 10 godina zatvora. Amnesty International ovu odluku naziva „sramotnom i apsurdnom“.

Posljedice za I.B. su konkretne. Njegova onlajn grupa biva blokirana, prijetnje prijavljivanjem policiji postaju realne, uz bojazan od krivičnog gonjenja, gubitka starateljstva nad djetetom i prekida medicinske terapije.

Prema međunarodnim izvještajima, taj rizik nije hipotetičan, već početkom 2024. ruski sudovi izriču prve presude na osnovu odluke o „ekstremizmu“, a do sredine 2025. dokumentovano je više desetina slučajeva krivičnog gonjenja LGBT osoba i njihovih saveznika. 

I.B. je zahtjev za azil u Crnu Goru podnio 20. decembra 2023. godine, a sredinom septembra 2025. godine je obaviješten da, uprkos svemu, nije dovoljno uvjerljivo dokazao postojanje konkretne opasnosti po njega.

Kako je obrazloženo odbijanje azila 

Kada je MUP u septembru 2025. odbio zahtjev za azil bjeloruskom državljaninu, svi spomenuti međunarodni izvještaji već su bili dostupni. Prema presudi, MUP je zaključio da I. B. nije učinio vjerovatnim postojanje individualizovanog i osnovanog straha od progona i da opisane radnje nijesu dovoljno ozbiljne, ni po prirodi ni po ponavljanju, da bi dostigle nivo progona u smislu međunarodnih standarda. 

CIN-CG je u pet analiziranih presuda zabilježio da se MUP nije pojavio ni na jednoj usmenoj raspravi. 

Sud, međutim, izražava sumnju u zaključak MUP-a da „problemi sa kojima se I.B. suočava ne predstavljaju opravdane razloge za zaštitu“. 

Zašto sud smatra da odluka MUP-a nije zakonita 

Upravni sud nije prihvatio takvo obrazloženje. Sud izričito navodi da organ „nije cijenio valjano izvještaje relevantnih međunarodnih organizacija o stanju u Bjelorusiji“, uključujući izvještaj Human Rights Watcha od 12. aprila 2024. godine i Rezoluciju Evropskog parlamenta od 7. oktobra 2021. godine, „posebno u pogledu prava LGBT osoba, dovodeći ih u vezu sa rodnim identitetom tužilje“. 

Presuda dodatno naglašava da pravo EU ne postavlja strogo definisan prag dokazivanja, već upućuje na niži stepen uvjerenja u azilnim postupcima. Zbog toga se od tražioca azila ne može zahtijevati gotovo potpuni dokaz progona, već se mora procijeniti da li navodi i dokazi u razumnoj mjeri ukazuju na rizik u slučaju povratka. 

Sud podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) prema kojoj „nije nužno dokazati da je osoba već bila progonjena, da je dovoljan stvaran i predvidiv rizik“, kao i da „tražioci azila, koji su pripadnici LGBT populacije, predstavljaju ranjivu kategoriju i samim tim moraju uživati poseban sistem zaštite“. 

Takođe je ukazano da MUP nije na odgovarajući način procijenio da li se Bjelorusija, u ovom slučaju, može smatrati sigurnom zemljom porijekla, iako je to njegova zakonska obaveza. 

U postupku je, prema navodima iz tužbe, bilo sporno i pravo I. B. da se izjasni o svim relevantnim činjenicama prije donošenja odluke, što je od posebnog značaja u azilnim predmetima, gdje se odluka u velikoj mjeri zasniva na ličnom iskazu. 

Sud dodatno naglašava da država ne smije vratiti osobu ako postoje „značajni razlozi za sumnju da će stranac u državi u koju se protjeruje biti suočen sa stvarnim rizikom od postupanja protivnog članu 3 Konvencije o ljudskim pravima''.

Ovaj član propisuje apsolutnu zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, a u ovom predmetu se vezuje za obavezu da država ne smije vratiti osobu ako postoji stvarni rizik od takvog postupanja. 

Strah od budućnosti 

Slučaj I. B. pokazuje koliko azilni postupci mogu biti složeni. Rizik ovdje nije vezan za jedan događaj ili jednog počinioca, već za kombinaciju porodičnih odnosa, društvenog okruženja, zakonodavnog okvira u dvije države, aktivizma i ograničenog pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Dodatni sloj predstavlja koncept takozvanih sur place izbjeglica — situacija u kojoj rizik od progona nastaje ili se pojačava nakon napuštanja zemlje porijekla, bilo zbog pogoršanja prilika u matičnoj zemlji, bilo zbog aktivnosti koje je osoba preuzela u inostranstvu. U ovom slučaju, I. B. ukazivao je na oba elementa istovremeno, ali iz presude nije jasno u kojoj mjeri je MUP taj aspekt razmatrao. Sama tužba, kako je prenesena u presudi, poziva se i na mogućnost priznavanja izbjegličkog statusa sur place. 

U ponovnom postupku, MUP će se suočiti i sa činjenicom da su relevantni međunarodni izvještaji nakon njegove prvobitne odluke dodatno potvrdili i produbili rizike na koje se podnosilac zahtjeva pozivao.

Aktivizam koji je I. B. vodio u Rusiji, uključujući onlajn grupu i koautorstvo romana s LGBT tematikom, u međuvremenu je dobio još ozbiljnije pravne posljedice. Prema nalazima Human Rights Watcha, ruske vlasti su u maju 2025. podigle optužnice protiv zaposlenih u izdavačkim kućama zbog distribucije fikcije s LGBT temama, uz obrazloženje da time „regrutuju“ građane u ekstremističku organizaciju. Takva praksa ukazuje da aktivnosti poput onih koje je I. B. imao mogu predstavljati osnov za krivično gonjenje.

Istovremeno, situacija u Bjelorusiji se dodatno pogoršala. Parlament je 2. aprila 2026. usvojio zakon kojim se zabranjuje propagiranje promjene pola i istopolnih odnosa, pri čemu je pojam „propagiranja“ široko definisan. Međunarodne organizacije upozoravaju da ta formulacija omogućava proizvoljnu primjenu zakona. Sedam eksperata Ujedinjenih nacija ocijenilo je ovu mjeru kao opasnu eskalaciju, dok su organizacije civilnog društva već početkom 2026. dokumentovale nove slučajeve progona na osnovu rodnog identiteta.

Pristup hormonskoj terapiji

Advokatica Gordana Razić iz Građanske alijanse, koja zastupa I. B., navodi da se radi o transrodnoj osobi kojoj nije bila dostupna adekvatna medicinska pomoć u kontekstu tranzicije. 

Iskra Đurišić iz Asocijacije Spektra upozorava da se problem ne završava na samom postupku azila, već se nastavlja kroz svakodnevni život trans osoba u Crnoj Gori.

„Postoje ozbiljni izazovi. Nažalost, Crna Gora, iako formalno ide ka članstvu u Evropskoj uniji (EU), još uvijek nije riješila neka od ključnih pitanja kada su u pitanju osnovna ljudska prava transrodnih osoba. Neusklađenost između prividnog napretka i stvarnog života ljudi vrlo je vidljiva kada govorimo o pristupu zdravstvenoj zaštiti, uključujući hormonsku terapiju“, kazala je Đurišić za CIN-CG.

Kod trans osoba postoji i dodatni faktor rizika: vidljivost identiteta, koja nije uvijek stvar izbora. Medicinska tranzicija i nesklad između izgleda i ličnih dokumenata mogu dodatno povećati izloženost diskriminaciji i nasilju.

Đurišić ističe da transrodni tražioci azila u praksi ne mogu pristupiti hormonskoj terapiji bez regulisanog boravišnog statusa, odnosno bez dobijanja statusa rezidenta.

„To znači da osobe koje su već u izuzetno ranjivoj poziciji jer su napustile svoje zemlje zbog progona, nasilja ili diskriminacije, traženjem azila u Crnoj Gori često ulaze u dodatni krug nesigurnosti. Njihovi životi i njihova sigurnost su praktično ‘na čekanju’ dok procesi traju, a medicinska tranzicija, koja je za mnoge pitanje opšteg zdravstvenog stanja, postaje nedostupna ili odložena na neodređeno vrijeme“, navodi Đurišić.

Dodaje da prekidi terapije imaju direktne i ozbiljne posljedice.

„Nedostatak pristupa hormonskoj terapiji može dovesti do pogoršanja mentalnog zdravlja, povećane anksioznosti, depresije i osjećaja izolacije. Za većinu trans osoba, kontinuitet terapije nije luksuz, već potreba. U tom smislu, pitanje pristupa hormonima nije samo medicinsko pitanje, već i pitanje osnovnog ljudskog dostojanstva i prava na zdravstvenu zaštitu“, kaže Đurišić.

Šta slijedi

Gordana Razić objašnjava da se, nakon usvajanja tužbe, predmet vraća MUP-u na ponovno odlučivanje, uz obavezu da uzme u obzir sve navode koje je sud prihvatio. Nakon prijema presude, MUP treba da zakaže novo saslušanje i donese novu odluku. Ukoliko ona ponovo bude negativna, postoji mogućnost podnošenja nove tužbe, nakon čega bi presuda Upravnog suda bila konačna.

U ponovnom postupku, kako navodi sud, MUP mora „na nesumnjiv način da utvrdi sve okolnosti od kojih zavisi osnovanost zahtjeva za pružanje međunarodne zaštite“. 

Poššto je predmet vraćen MUP-u na ponovno odlučivanje to podrazumijeva novo saslušanje i detaljniju procjenu svih relevantnih okolnosti, uključujući i novije međunarodne izvore. MUP može ponovo odbiti zahtjev, ali u tom slučaju mora jasno obrazložiti svoju odluku i pokazati da su uzete u obzir sve relevantne činjenice.

Šta sistem ne prepoznaje 

Iskra Đurišić da su ovi problemi sistemski i širi od pojedinačnih slučajeva.

„Ne možemo govoriti o napretku dok se suočavamo sa ovakvim sistemskim preprekama. Važno je naglasiti da se ovaj problem ne odnosi isključivo na tražioce azila. Sistemska neefikasnost i diskriminacija pogađaju i trans osobe koje su državljanke i državljani Crne Gore“, kaže Đurišić.

Poseban izazov, kako ističe, predstavlja činjenica da u Crnoj Gori pravno prepoznavanje rodnog identiteta još uvijek nije moguće jer zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja nije usvojen.

„U prvoj verziji nacrta zakona bili su uključeni i tražioci azila i stranci. Međutim, jedan od kompromisa napravljenih sa političkim elitama bio je da zakon bude dostupan samo državljanima i državljankama Crne Gore. Time je ova grupa isključena iz zakonskog rješenja, što predstavlja veliki problem za tražioce azila koji ne mogu da se vrate u svoje zemlje, a koji su utočište našli u Crnoj Gori, zemlji koja se u međunarodnom prostoru promoviše kao sigurno mjesto za LGBT osobe“, navodi Đurišić.

Razić dodaje da se u ovim postupcima ne odlučuje samo o azilu, već i o supsidijarnoj zaštiti, koja se odobrava kada osoba ne ispunjava sve uslove za azil, ali postoji realan rizik ozbiljne nepravde u slučaju povratka.

Iz civilnog sektora ističu da je problem u nedostatku političke volje. Bez usvajanja zakona o samoodređenju, unapređenja zdravstvenih protokola i uklanjanja administrativnih barijera, Crna Gora i dalje održava sistem koji isključuje i ugrožava trans osobe. Analiza pokazuje nesklad između međunarodnih obaveza i njihove primjene u praksi kada je riječ o zaštiti trans osoba. Zbog toga tražioci azila među LGBT osobama ostaju uskraćeni za adekvatnu zaštitu i u Crnoj Gori često ne nalaze razumijevanje u institucijama.

Iako crnogorski zakoni zabranjuju diskriminaciju LGBTIQ+ osoba, te teme se u školama uglavnom obrađuju rijetko, na zastarjeo način i najčešće zavise od volje i osviješćenosti pojedinaca/ki, a ima i slučajeva diskriminacije koji nikad i ne dođu do sudova 

Andrea PERIŠIĆ

Kada je kao učenica na času psihologije u Gimnaziji “Slobodan Škerović“ čula profesoricu kako govori da je homoseksualnost bolest i da je “dobro što takvih slučajeva u Crnoj Gori ima malo”, za Mariju (ime je izmijenjeno zbog zaštite identiteta) je i škola postala tjeskobna, jer se osjećala drugačije.

,,Znam da je takve stvari ta profesorica nastavila širi i kasnije, dugo nakon što sam izašla iz srednjoškolske klupe. To je bilo posebno teško nama, tinejdžerima koji nijesu imali mnogo informacija, u školi nijesmo imali ni seksualno obrazovanje, niti smo o tome razgovarali na časovima biologije”, kaže Marija za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

I zbog toga, smatra ona, LGBTIQ+ učenici i učenice strahuju od osude i nasilja, obično se ne autuju, odnosno ne saopštavaju javno svoj LGBTIQ+ identitet i nemaju povjerenja u školske institucije i rijetko tražiti od profesora, stručnih službi ili vršnjaka.

CIN-CG je pitao Gimnaziju “Slobodan Škerović” o ovom slučaju. Iz škole su kazali da nije bilo prijava na rad njihove bivše profesorice, koja je danas u penziji. ,,Stav škole je po pitanju različitosti odlučan, empatičan i tolerantan“, kazali su iz te obrazovne ustanove za CIN-CG. 

Međutim, iskustva poput Marijinog pokazuju da formalni stav škole nije uvijek dovoljan ako učenici i učenice u učionici čuju poruke koje ih stigmatizuju, a sistem nema jasne mehanizme da takve situacije prepozna, prijavi i sankcioniše.

,,Kako u društvu i dalje postoji velika stigma i jer se o ovim temama slabo govori, mladi nemaju siguran prostor da se obrazuju o seksualnosti i rodnom identitetu i moraju da se oslanjaju uglavnom na informacije koje nalaze na internetu, a koje mogu biti štetne i neprimjenjive na crnogorsku situaciju”, objašnjava Marija.

Marijino iskustvo nije samo priča o jednom času i jednoj profesorici. To je priča o širem problemu obrazovnog sistema u Crnoj Gori, u kojem se LGBTIQ+ teme često ili obrađuju kroz zastarjele i diskriminatorne okvire, ili prećutkuju.

,,Izuzetno je štetno i neprihvatljivo da mlade osobe u školi, od nastavnika ili iz udžbenika, koje doživljavaju kao izvore znanja i autoriteta, dobijaju poruku da su njihovi identiteti ‘bolest’, ‘poremećaj’ ili nešto što treba ‘liječiti’”, kaže za CIN-CG psihijatrica u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) specijalizovana za prava LGBTIQ+ osoba Tea Dakić.  

Takve poruke, ističe ona, nijesu samo pogrešne, već i neetične, naučno neutemeljene i u suprotnosti sa savremenom medicinom, ljudskim pravima i osnovnim principima profesionalne odgovornosti.

,,Ljudi koji o ovim temama nijesu dovoljno informisani, bilo da rade u školi ili pišu udžbenike, ne bi trebalo da sude na osnovu ličnih stavova, jer njihova naučno neutemeljena mišljenja nijesu činjenice i ne smiju se predstavljati kao činjenice”, kaže Dakić.

Ona podsjeća da Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) jasno naglašava da seksualna orijentacija i rodna različitost nijesu poremećaji, već dio ljudske raznolikosti. Ističe i da savremena medicina ne patologizuje LGBTIQ+ identitete, već štiti mentalno zdravlje, dostojanstvo i ljudska prava svakog čovjeka.

,,Trebalo bi da i obrazovni sektor radi isto”, poručuje Dakić.

Prema njenim riječima, plasiranje netačnih, nenaučnih i neetičnih poruka o LGBTIQ+ osobama predstavlja homofobiju, bifobiju i transfobiju, kao i diskriminaciju po osnovu rodnog identiteta i seksualne orijentacije, a može se smatrati i oblikom nasilja, jer direktno narušava dostojanstvo, integritet, samopoštovanje, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti LGBTIQ+ osoba.

Mladi ljudi, upozorava Dakić, naročito oni koji vjeruju školskim autoritetima, mogu početi da misle da sa njima “nešto nije u redu”, da treba da se kriju, da se stide sebe ili da pokušaju da promijene nešto što je integralni dio njihovog identiteta.

,,Ovo je naročito opasno, jer internalizacija ovakvih stavova i život u hostilnom društvenom okruženju značajno povećavaju rizik od anksioznosti, depresije, mogućih pokušaja da se ovakva osjećanja olakšaju kroz alkohol ili psihoaktivne supstance, a povećavaju i rizik od samopovređivanja i suicidalnosti”, kaže Dakić.

Ona naglašava da seksualna orijentacija i rodni identitet sami po sebi nijesu uzrok ovih poteškoća, već da štetu nanose neprijateljsko okruženje, društvena homofobija, transfobija, diskriminacija, stigmatizacija, nasilje i manjinski stres.

Podaci međunarodne organizacije IGLYO, koja prati položaj LGBTIQ+ mladih i učenika, pokazuju da Crna Gora formalno ima zakonsku zaštitu LGBTIQ+ osoba, ali da ona još nije dovoljno vidljiva u školskom životu. U njihovoj mapi inkluzivnog obrazovanja za 2025. godinu, kojom se porede obrazovne politike i prakse u evropskim zemljama, ukazuje se upravo na taj raskorak između prava koja postoje na papiru i stvarne podrške učenicima u učionici.

Prava postoje na papiru, ali ne i u učionici

Ustav Crne Gore zabranjuje svaku neposrednu i posrednu diskriminaciju, dok Zakon o zabrani diskriminacije posebno prepoznaje diskriminaciju po osnovu rodnog identiteta, seksualne orijentacije i interseksualnih karakteristika. Isti zakon zabranjuje diskriminaciju i u obrazovanju, uključujući otežavanje praćenja nastave i učešća u školskim aktivnostima. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju dodatno propisuje da u školama nijesu dozvoljeni nasilje, zlostavljanje, vrijeđanje ličnosti, seksualna zloupotreba i bilo koji oblik diskriminacije.

Obavezni nacionalni kurikulum u Crnoj Gori, međutim, prema podacima IGLYO-ove mape inkluzivnog obrazovanja, ne sadrži reference na LGBTIQ+ teme, niti postoji sveobuhvatno seksualno obrazovanje. O seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu govori se uglavnom kroz izborni predmet zdravi stilovi života, pa pristup takvim informacijama zavisi od toga da li se predmet uopšte izvodi, da li ga učenik ili učenica odabere i da li nastavnik ili nastavnica odluči da te lekcije zaista obradi.

U analizi se navodi i da pojedini nastavnici izbjegavaju ili preskaču ove sadržaje bez posljedica, a da su u nekim slučajevima otvoreno izražavali neslaganje sa LGBTIQ+ inkluzivnim sadržajima u učionici.

Ni predmet građansko obrazovanje, koji bi mogao biti prostor za razgovor o ljudskim pravima, različitosti i diskriminaciji, od 2017. više nije obavezan, pa i tu obrada LGBTIQ+ pitanja uglavnom zavisi od volje pojedinačnih nastavnika.

Iz IGLYO-a upozoravaju i da škole ne obezbjeđuju posebnu podršku LGBTIQ+ učenicima kroz pedagoge i psihologe koji su sistemski obučeni za takve slučajeve, niti postoje obavezne školske smjernice protiv vršnjačkog nasilja koje bi posebno prepoznavale nasilje zasnovano na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Iako formalno nema zabrane da se o ovim temama govori u školama, u praksi LGBTIQ+ informacije često nijesu dostupne učenicima i učenicama, jer se doživljavaju kao “previše kontroverzne” za maloljetnike.

Iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) za CIN-CG navode da do sada nijesu primali pritužbe koje se odnose na diskriminatoran ili stigmatizujući sadržaj u nastavnim programima, udžbenicima ili školskoj praksi kada je riječ o LGBTIQ+ temama. 

Ipak, iz te institucije upozoravaju da su, kroz praćenje stanja i komunikaciju sa relevantnim akterima, primijetili da u pojedinim segmentima obrazovnog sistema i dalje ima zastarjele terminologije i sadržaja koji ne odražavaju u potpunosti savremene standarde ljudskih prava i inkluzije.

,,Diskriminacija u obrazovanju ne mora se manifestovati isključivo kroz otvoreno neprijateljski ili uvredljiv govor. Ona može biti prisutna i kroz terminologiju ili sadržaje koji, iako ne podstiču direktno mržnju, imaju efekat marginalizacije, stigmatizacije ili isključivanja određenih grupa učenika”, navode iz Institucije Zaštitnika.

Takvi obrasci, kako upozoravaju, mogu uticati na osjećaj pripadnosti, dostojanstvo i ravnopravno učešće učenika u obrazovnom procesu.

Granica između zastarjele terminologije i diskriminacije, navode još iz Institucije Zaštitnika, ne može se uvijek precizno povući, ali se procjenjuje kroz efekat koji određeni sadržaj proizvodi. 

,,Ukoliko terminologija ili način predstavljanja određene grupe dovodi do njenog omalovažavanja, stereotipizacije ili isključivanja, takav sadržaj može preći prag i biti okarakterisan kao diskriminatoran. Zato smatramo da bi bilo važno da nadležne institucije sprovode sistemske i kontinuirane revizije nastavnih programa i udžbenika, sa posebnim fokusom na usklađenost sa standardima ljudskih prava i principima nediskriminacije. Takav proces bi trebalo da uključi stručnjake iz oblasti obrazovanja, ljudskih prava i relevantne društvene aktere”, kažu. 

Iz Institucije Zaštitnika ocjenjuju da obrazovni sistem u Crnoj Gori pokazuje određeni napredak u prepoznavanju važnosti inkluzije i zaštite od diskriminacije, ali da prostor za unapređenje i dalje postoji, naročito u dijelu senzibilizacije nastavnog kadra, unapređenja nastavnih sadržaja i stvaranja sigurnog i podsticajnog okruženja za sve učenike, uključujući LGBTIQ+ učenike i učenice.

,,Obrazovni sistem u Crnoj Gori još nije u dovoljnoj mjeri osjetljiv na specifične potrebe LGBTIQ+ učenika. Izazovi su brojni: od nedostatka specifičnih znanja nastavnog kadra za rad sa ovom populacijom, preko straha samih učenika od autovanja zbog moguće osude. Kontinuirana edukacija, jasne smjernice i institucionalna podrška ključni su za dalje jačanje osjetljivosti sistema na potrebe svih učenika”, navode iz Institucije Zaštitnika.

Diskriminatorni školski sadržaji često ne dođu do sudova 

Ako učenik, student ili grupa mladih smatraju da ih određena formulacija u udžbeniku, nastavnom materijalu ili način na koji se neka tema obrađuje na času vrijeđa, stigmatizuje ili dovodi u nejednak položaj, mogu se, za početak, obratiti ombudsmanu, koji može tražiti izjašnjenja škole, ministarstva ili drugih nadležnih institucija, dati mišljenje i preporuke, kao i ukazati na širi sistemski problem.

Moguće je obratiti se i prosvjetnoj inspekciji, naročito ako se sporni sadržaj koristi u nastavi ili ako škola odbija da reaguje na prijavu učenika ili roditelja.

Zakon o zabrani diskriminacije omogućava i sudsku zaštitu kroz građansku tužbu, kojom se može tražiti da sud utvrdi da je došlo do diskriminacije, zabrani njeno ponavljanje, naloži uklanjanje posljedica i dosudi naknadu štete. Osobe koje smatraju da su diskriminisane mogu pokrenuti i prekršajni postupak, ako nadležni organ utvrdi da je pravno ili odgovorno lice povrijedilo zabranu diskriminacije, uključujući diskriminaciju u obrazovanju ili diskriminaciju po osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i interseksualnih karakteristika.

Mogu se uputiti i inicijative prema Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, Zavodu za školstvo, Nacionalnom savjetu za obrazovanje i Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija, što su sve institucije koje mogu pokrenuti ili podržati izmjene nastavnih programa, udžbenika i priručnika.

Iako ovaj pravni okvir postoji, praksa pokazuje da se LGBTIQ+ pitanja u obrazovanju još rijetko pretvaraju u konkretne postupke pred institucijama.

Analiza sudske prakse u vezi sa zaštitom prava LGBTIQ+ osoba iz 2025. godine koju je sačinio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) pokazuje da do crnogorskih sudova do sada nijesu stizali predmeti koji bi se direktno odnosili na diskriminatorne LGBTIQ+ sadržaje u školskim programima, udžbenicima ili nastavnoj praksi.

Predmeti koje je CEDEM analizirao, a koji su dostupni na oficijalnim sajtovima sudova, uglavnom se odnose na nasilje, prijetnje, ugrožavanje sigurnosti, vrijeđanje i govor mržnje prema LGBTIQ+ osobama i aktivistima. U 13 analiziranih krivičnih odluka, donesenih od 2012. do 2025. godine, bilo je 11 osuđujućih i dvije oslobađajuće presude, dok je u 16 analiziranih prekršajnih predmeta Suda za prekršaje u Podgorici njih 15 završeno osuđujuće.

U analizi se upozorava da se podaci o diskriminaciji ne vode dovoljno precizno da bi se jasno pratili slučajevi po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ipak, podaci sudova za prekršaje pokazuju da se seksualna orijentacija često pojavljuje kao osnov diskriminacije: tokom 2024. sudovi za prekršaje imali su 160 predmeta sa elementima diskriminacije, a u predmetima procesuiranim po Zakonu o zabrani diskriminacije osnov je bila upravo seksualna orijentacija. U predmetima po Zakonu o javnom redu i miru, seksualna orijentacija se iste godine pojavljivala kao osnov u desetinama slučajeva u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju.

Međutim, gotovo svi ovi prekršajni predmeti počinjeni su putem Fejsbuka, uz uvrede, prijetnje i pozive na nasilje.

Najviše prostora u izbornom predmetu

,,Udžbenici su ‘mrak’, jer se u njima seksualni identiteti uopšte ne pominju, dok se u nekim zastarjelim medicinskim udžbenicima kod nas homoseksualnost i dalje tretira kao ‘mentalno oboljenje’ koje se može liječiti”, kaže za CIN-CG koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) i dugogodišnji aktivista za ljudska prava Miloš Knežević, koji je i sam prošao kroz nasilje tokom školovanja kao LGBTIQ+ osoba.

Knežević je o tome pisao i u autorskoj kolumni, koja je nastala kao reakcija na negativne komentare i javne napade na nedavno objavljeni CGO-ov “Vodič kroz LGBTIQ+ teme za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola”, povezujući otpor prema takvom priručniku sa sopstvenim iskustvom odrastanja u školi koja tada nije znala, ili nije htjela, da zaštiti LGBTIQ+ učenike.

Školu je opisao kao prostor u kojem nasilje nije bilo samo u uvredama, prijetnjama i fizičkim napadima, već i u ćutanju odraslih koji su morali da reaguju. ,,Iz škole sam izašao sa manjkom samopouzdanja, a sopstveni seksualni identitet sam dugo potiskivao, uvjeravajući sebe da je riječ o fazi koja će nestati“, kaže on. 

Upravo zato, ističe Knežević za CIN-CG, vodiči i jasne smjernice za nastavnike nijesu “nametanje” bilo kakve ideologije, već način da škola prestane da prebacuje teret na dijete koje trpi nasilje i da mladima mnogo ranije pošalje poruku da nijesu problem oni, nego homofobija i sistem koji ih ne štiti. 

Prema njegovim riječima, LGBTIQ+ teme se u crnogorskom školstvu ne obrađuju sistemski.

Istraživanje CGO-a iz 2021. pokazalo je da su LGBTIQ+ teme u srednjoškolskim programima i udžbenicima uglavnom šturo zastupljene. Analizirano je 18 predmeta i 24 udžbenika.

Najviše sadržaja o LGBTIQ+ osobama i njihovim pravima i u ovoj analizi pronađeno je u predmetu zdravi stilovi života. Iz CGO-a su tada ukazali i na to da se u okviru predmeta pojedinac u grupi, koji je dopuna maturskog standarda za psihologiju u trećem i četvrtom razredu, ipak ne pominju direktno LGBTIQ+ osobe, iako on predviđa obradu predrasuda, stereotipa i njihovog negativnog uticaja.

U predmetu Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost, LGBTIQ+ tematike nema u školskom programu, a minimalno se pominje i u udžbenicima za gimnazije i srednje stručne škole. U tim programima obrađuju se pisci i umjetnici, poput Bajrona, Volta Vitmena, Tomasa Mana, Artura Remboa, Federika Garsije Lorke, Franca Kafke, Leonarda da Vinčija, Oskara Vajlda i Šekspira, koji su bili ili otvoreno ili pretpostavljeno homoseksualne ili kvir osobe i čije bi biografije mogle otvoriti prostor za razgovor o identitetu, predrasudama i društvenom prihvatanju, ali se taj podatak u udžbenicima uglavnom ne navodi.

U istom istraživanju preporučeno je da se, tamo gdje za to postoji prostor, u obradi književnih djela ili biografija autora pomenu i LGBTIQ+ aspekti, kao i da se u udžbenike uključe djela koja obrađuju ili pominju LGBTIQ+ osobe kao protagoniste ili druge likove.

Knežević ističe da se otpor prema LGBTIQ+ temama u obrazovanju ne svodi samo na sadržaj udžbenika, već i na atmosferu u školama.

,,Poznato mi je da su u jednoj školi učenici u okviru jednog izbornog predmeta željeli da sprovedu istraživanje o percepciji LGBTIQ+ osoba među vršnjacima. Međutim, uprava škole im je to izričito zabranila, uz obrazloženje da bi se roditelji mogli pobuniti”, kaže Knežević.

Takva obrazloženja, smatra Knežević, često prikrivaju nespremnost samih škola da otvore razgovor o seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu i nasilju koje mladi iz zajednice trpe.

Na slične probleme ukazuje se i u izvještaju Ombudsmana za 2025. godinu.

,,Aktuelni nastavni planovi i programi, zadržavajući LGBTIQ+ tematiku na marginama, ili je interpretirajući kroz prizmu zastarjelih društvenih normi, ne samo da ignorišu savremena medicinska i sociološka saznanja, već aktivno doprinose stvaranju ambijenta u kojem su stigma i diskriminacija institucionalno podržane”, piše u tom izvještaju.

Knežević ističe da djeca uglavnom nemaju problem sa različitošću, sve “dok im ga odrasli ne naprave”.

,,Iskustva iz radionica koje smo tokom godina organizovali u školama pokazalo mi je da razgovor, film ili lična priča mogu promijeniti i najtvrđe stavove”, kaže on.

Ipak, upozorava na to da se homofobno nasilje u školama i dalje često tretira samo kao “obično” vršnjačko nasilje, čime se gubi iz vida motiv zbog kojeg se nasilje dešava. Zato su, objašnjava Knežević, vodiči za nastavnike važni kao praktičan alat, ne samo zbog terminologije, već i zbog jasnih koraka kako da škola prepozna, evidentira i zaustavi nasilje nad LGBTIQ+ učenicima.

,,Pamtim radionicu na Policijskoj akademiji, koja je bila posebno zahtjevna, jer su pojedini kadeti iznosili stavove da je homoseksualnost ‘bolest’ ili ‘kazna od Boga’. Najveći problem nije samo postojanje takvih uvjerenja, već to što je veoma teško jasno razdvojiti lične stavove od profesionalne obaveze da svaku osobu zaštitite jednako. Nije dovoljno da neko kaže da će postupati po zakonu, ako žrtva već na prvom koraku osjeti da joj se ne vjeruje ili da je osuđuju”, ističe Knežević.

Iz Policijske akademije za CIN-CG navode da se u okviru redovne nastave obrađuju teme ljudskih prava LGBTIQ+ osoba, konkretno kroz predmet Ljudska prava i etika, u okviru nastavne jedinice Prava osjetljivih grupa. Dodaju da se ove teme provlače i kroz druge nastavne cjeline, kao što su krivična djela počinjena iz mržnje, zabrana mučenja i drugih nehumanih i ponižavajućih postupanja, ljudska prava u izviđaju i istrazi, zaštita ljudskih prava prilikom lišenja slobode i zadržavanja, profesionalna etika, svijest o različitosti i policijska služba u multietničkom društvu.

Navode i da se ove teme obrađuju i kroz predmete među kojima su taktičke komunikacije, krivično pravo, policijsko pravo, policijski poslovi, ovlašćenja i dužnosti, ustavno pravo, kriminalistika i kriminologija.

,,Svjesni činjenice da u našem društvu postoje snažne predrasude prema LGBTIQ+ osobama, Policijska akademija njeguje saradnju sa nevladinim organizacijama”, navode iz te ustanove.

Na pitanje kako reaguju ako polaznici tokom nastave ili radionica iznose stavove da je homoseksualnost “bolest”, “kazna od Boga” ili druge stigmatizujuće tvrdnje, iz Policijske akademije navode da se takve izjave tretiraju kao zablude i stereotipi koji zahtijevaju edukativnu intervenciju.

,,Cilj nije samo da se polaznici informišu, već da se kroz diskusiju utiče na promjenu stavova i razvijanje profesionalnog ponašanja koje podrazumijeva poštovanje različitosti”, navode iz Policijske akademije.

Posebna provjera za diskriminatorni jezik ne postoji

Knežević napominje da škola ne može zamijeniti porodicu, ali da može biti prvo mjesto na kojem mlada osoba može da čuje da sa njom “nije ništa pogrešno”.

,,U tradicionalnom društvu proces autovanja često traje godinama i zavisi od toga koliko je porodica spremna da prihvati ono što društvo i dalje stigmatizuje. Kada imaš podršku kod kuće, mnogo lakše podnosiš uvrede i nasilje spolja. Ali ako je nemaš ni kod kuće, ni u školi, ni u institucijama, onda mlada osoba ostaje potpuno sama”, objašnjava on.

Upravo na to upućuje i novi “Vodič kroz LGBTIQ+ teme za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola”, koji je CGO nedavno objavio. U njemu se navodi da je zadatak obrazovanja da učenicima ponudi razumijevanje umjesto straha i prihvatanje umjesto ponižavanja, kao i da stvaranje sigurnog okruženja može biti jedan od ključnih koraka u prevenciji i ublažavanju efekata nasilja nad LGBTIQ+ mladima.

U Vodiču se posebno naglašava da posao roditelja, staratelja i nastavnika nije da “popravljaju” ili “koriguju” djecu i mlade, već da im pruže podršku da sebe prihvate. U dijelu namijenjenom nastavnicima za razgovor sa roditeljima, navodi se i da homoseksualnost i transrodnost nijesu bolesti, što potvrđuju SZO i druge relevantne stručne organizacije.

Ipak, otpor prema Vodiču brzo se vidio i u javnosti, a posebno je problematično što je jedan od onih koji mu se najglasnije protivio bio upravo prosvjetni radnik. Nedavno su u emisiji “Jutro“ na TV Prva penzionisani univerzitetski profesor i pjesnik Dragan Koprivica i poslanik Nove srpske demokratije Mitar Šušić predstavili Vodič kao pokušaj nametanja LGBTIQ+ tema djeci, nazivali ga “antikulturom“, tvrdili da sistem “od djece pravi ideološki, moralno i kulturološki sakate ljude“, te da je riječ o “destruktivnom pristupu“, koji vodi do “opšteg rasula“.

Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS) za CIN-CG objašnjavaju da se udžbenici, radne sveske i priručnici recenziraju kroz timove stručnjaka. U recenzentskim komisijama, kako navode, obavezno se nalaze psiholog ili psihološkinja i pedagog ili pedagoškinja. Oni skreću pažnju na diskriminatorni ili uvredljiv sadržaj ukoliko prethodno nije uočen.

Međutim, na pitanje CIN-CG-a da li u procesu izrade ili recenzije nastavnih sadržaja postoji posebna provjera jezika koji može biti stigmatizujući za LGBTIQ+ učenike i učenice, iz ZUNS-a odgovaraju da takva posebna provjera ne postoji.

,,Autori i recenzenti rukovode se smjernicama iz metodološkog okvira ‘Put do dobrog udžbenika’, prema kojima sadržaj udžbenika treba da bude usklađen sa savremenim naučnim saznanjima, provjerenim činjenicama, demokratskim i građanskim vrijednostima”, navode.

Iz ZUNS-a tvrde i da do sada nijesu imali reagovanja nastavnika, stručnih saradnika ili škola da određene formulacije u nastavnim sadržajima proizvode nelagodu, ismijavanje ili dodatnu stigmu među učenicima.

,,Podržali bismo sistematsku reviziju postojećih udžbenika i programa iz ugla diskriminatorne ili zastarjele terminologije, ali takva inicijativa mora biti sadržana u nastavnim programima, po kojima se izrađuju udžbenici, a koje odobrava Nacionalni savjet za obrazovanje, na predlog Zavoda za školstvo”, kažu još iz ZUNS-a.

Vlada Crne Gore je 2025. usvojila Strategiju reforme obrazovanja za period od 2025. do 2035. godine, koja obuhvata sve nivoe obrazovanja, od ranog i predškolskog do srednjeg obrazovanja i obrazovanja nastavnika.

Iako ovaj dokument sadrži ciljeve koji se direktno tiču problema sigurnog školskog okruženja, prevencije diskriminacije i nasilja, jačanja nastavničkih kompetencija i rodno senzitivnog obrazovanja, u njemu se nigdje ne pominju eksplicitno LGBTIQ+ teme.

Strategija predviđa unapređenje smjernica za postupanje u slučajevima nasilja, kako bi škole bile bez fizičkog, verbalnog, socijalnog, emocionalnog i seksualnog nasilja, kao i kreiranje inkluzivnog okruženja u kojem se sprečavaju diskriminacija i govor mržnje, a promovišu ljudske i građanske vrijednosti, empatija i međusobno poštovanje. Dokument predviđa i obuke nastavnika, izradu priručnika i prilagođavanje metodologija za izradu programa i udžbenika rodno senzitivnom pristupu.

Ipak, upravo izostanak jasnog imenovanja LGBTIQ+ učenika pokazuje da i nova obrazovna reforma rizikuje da ove teme ostavi u opštoj formulaciji o inkluziji, umjesto da ih prepozna kao konkretno pitanje sigurnosti, znanja i podrške u školama.

Mladi moraju da znaju da nijesu bolesni, da nijesu sami i da škola ne smije biti mjesto gdje će se dodatno plašiti sebe i drugih, navode sagovornici CIN-CG-a. U crnogorskom obrazovnom sistemu, međutim, takva poruka još nije pravilo, već zavisi od senzibiliteta i osviješćenosti pojedinaca/ki.