Partije na vlasti podijelile plijen i svoj kadar postavile u najveći dio javnih preduzeća, čiji broj zaposlenih enormno raste. I oni rukovodioci koji proizvode gubitak, dobro su nagrađeni. Poslovanje većine ovih firmi nije transparentno, novi menadžment donacije obilno usmjerava ka Srpskoj pravoslavnoj crkvi

Predrag Nikolić

U Crnoj Gori ima 178 javnih preduzeća, 123 na opštinskom i 55 na državnom nivou. U njima je zapošljeno više od 22.000 ljudi - 8.403 u opštinskim i 13.702 u državnim.

Od državnih preduzeća, većina, 39, posluje pozitivno sa dobitkom, koji je u 2023. iznosilo 146 miliona eura. Međutim, najviše od ove sume ide na dobar prošlogodišnji rezultat Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i sa njom povezanih kompanija. U isto vrijeme, sa gubitkom je poslovalo 15 državnih kompanija, sa ukupnim minusom od 22,8 miliona.

Ovo su podaci koje prikuplja i redovno ažurira Institut alternativa na svom sajtu Mojnovac.

Najveću platu u državnim preduzećima ima visoki funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG - 4.611 eura. Nakon njega, tokom protekle godine, najviše je primao direktor javnog servisa RTCG Boris Raonić - 3.966 eura. RTCG se finansira iz budžeta i nije među gubitašima. Plata direktora Raonića koji je na tu funkciju izabran nezakonito, uprkos sudskim presudama, smanjena je nakon negativnih komentara javnosti i sada, nakon reizbora, iznosi 3.400 eura.

Još jedan funkcioner NSD-a ima jednu od najvećih plata u državnim kompanijama, direktor Plantaža 13. jul Igor Čađenović. Plantažesu prve na listi gubitaša u 2023, sa minusom od preko šest miliona, ali je zato direktor Čađenović primao prošle godine u prosjeku mjesečno 3.961 euro. U Čađenovićevom imovinskom kartonu može se vidjeti da su mu primanja pojedinih mjeseci bila i veća, pa je tako u septembru 2023. prijavio platu od 4.145 eura.

CRNA LISTA

Plantaže 13. jul koje su bile nekad uspješno preduzeće, dugogodišnja DPS uprava, predvođena Veselinom Vukotićem i Vericom Maraš, dovela je do ponora. Viši sud u Podgorici je u septembru ove godine potvrdio optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv Vukotića i Maraš, zbog sumnje da su učinili krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Nakon promjena 2020. krenulo se sa konsolidacijom ove značajne crnogorske kompanije, koja je bila prepoznatljiv brend i značajan izvoznik.

Dug ove kompanije 2021. je iznosio 20 miliona, u oktobru te godine dr Zoran Miladinović imenovan je za izvršnog direktora Plantaža. On je podnio ostavku u novembru 2022, a te godine dug je smanjen na 13 miliona. Čađenović tada preuzima funkciju i smanjuje minus prošle godinena šest miliona eura. Iako gubitaš, broj zaposlenih se u 2023. povećao za 14 radnika i ukupno broji 637 zaposlenih.

Ekonomista Čađenović je ranije bio direktor sektora marketinga i prodaje u Plantažama, a početkom ove godine potpisao je otkaz bivšem direktoru Miladinoviću. Alternativa Crna Gora je protiv Čađenovića podnijela krivičnu prijavu zbog, kako su naveli, osnovane sumnje da je krivotvorio diplomu.

Drugi najveći gubitaš među državnim firmama je Željezara Nikšić, koja je kao privredno društvo registrovana u februaru 2023, u stoprocentnom je vlasništvu EPCG. Gubitak u prošloj godini je iznosio 3,5 miliona eura. Ova kompanija ima 252 zaposlena. Izvršna direktorica je Nevenka Janković, čiji je imovinski karton prazan, pa se ne može vidjeti kolika joj je zarada kao izvršnoj direktorici ovog preduzeća koja je na tu funkciju izabrana krajem prošle godine. U ugovoru o radu navodi se da joj pripada mjesečna plata u iznosu od 2.000 eura, uvećana za minuli rad, a ona ima 21 godinu staža rada u Željezari. Nakon što je krajem septembra Željezara zakupljena od strane švajcarske kompanije 8B Capital S.A, diplomirani saobraćajni inženjer Miloš Nikolić izabran je za v.d. izvršnog direktora.

Na listi gubitaša treći je Institut dr Simo Milošević sa minusom od 2,8 miliona eura. Broj zaposlenih se smanjio sa 642 u 2002. na 573 u 2023. Smanjivao se i dug koji je 2019. bio osam miliona eura na 2,8 u prošloj godini.

Krajem prošle godine za izvršnog direktora je izabran dr Zoran Kovačević, profesor Pomorskog fakulteta u Kotoru. On je već bio na funkciji izvršnog direktora Instituta od 2012. do 2015. godine, a nakon toga je bio odbornik i predsjednik Kluba odbornika DPS-a u Skupštini Herceg Novog. Podaci o visini njegove zarade nijesu javno dostupni, kao ni visina naknade koju prima Predrag Dragojlović iz Beograda, predsjednik Odbora direktora Instituta, koji je u ime Investiciono razvojnog fonda Crne Gore (IRF) na ovo mjesto izraban u januaru ove godine. Ono što se može naći je 417 eura koliko iznosi nadoknada članovima Odbora direktora.

Krajem septembra u Nikšićkom pozorištu održana je proslava povodom tri godine od osnivanje Solar gradnje, ćerke firme EPCG.

”Solar gradnja je firma koja ima budućnost i jedna je od rijetkih državnih firmi koja zaista radi i privređuje i od nemjerljivog je značaja za razvoj energetskog sektora u Crnoj Gori”, poručio je predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Milutin Đukanović.

I pored marketinga ova firma je prošlu godinu završila sa gubitkom od 2,7 miliona eura, minus je 2022. bio 2,2 miliona eura, a u godini osnivanja 2021. 55.202. Rastao je i broj zaposlenih - ova firma je 2021. imala jednog zaposlenog, 2022. 319, a prošle godine 420. Da su plate u ovom gubitašu iznad prosječnih potvrdila je u nedavnoj izjavi u avgustu smijenjana izvršna direktorka Valerija Savić:

“Prosječni mjesečni trošak zarada u EPCG SG dok sam ja bila na njenom čelu iznosio je oko 480.000 eura’’.

Saveljić, kadar URA, bila je izvršna direktorica Solar gradnje od novembra protekle godine. Plata joj je iznosila 3.371 eura.

Nakon što je Saveljić smijenjena u avgustu, ministar Saša Mujović je izjavio da je Odbor direktora EPCG Solar gradnja smijenio bez argumentacije i da se radilo o “politički motivisanoj smjeni”.

Ove sedmice Mujović je imao drugačije viđenje njenog učinka. Ministar je objasnio da je Saveljić fingirala rezultate poslovanja: “Ministarstvo nije obavijestila, iako je imala uvid u to, da je dobila negativni izvještaj interne revizije, i prikazala je dobit preko 600.000 eura za neke fakture koje je interna revizija definisala da su neprihvatljive i da se ne mogu naplatiti. Ona je predstavila ministarstvu da je u velikom plusu, a suština je da je ostavila firmu u dugovanju 346.000 eura”.

Saveljić je demantovala ove tvrdnje, ističući da je dobro poslovala, a da se iza Mujovićevih riječi kriju funkcioneri NSD Milutin Đukanović i Marina Jočić.

U martu ove godine, Odbor direktora Elektroprivrede imenovao je novi odbor direktora u kćerki firmi EPCG Solar gradnja. Na čelo upravnog odbora postavljena je funkcionerka Nove srpske demokratije Marina Jočić, dok su članovi tog tijela Miroslav Doderović (Demokrate), Ahmet Đonbaljaj (Albanska alternativa), Veljko Vasiljević, Zoran Čolaković (Demokratska narodna partija), Neđeljko Lekić i Igor Vlahović.

Predsjednica Odbora Marina Jočić, dugogodišnja funkcionerka partije Andrije Mandića, je nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. godine rukovodila javnim firmama u više različtih djelatnosti - od zaštite prirode, do kulture i proizvodnje energije. Tako je bila predsjednica Upravnog odbora Nacionalnih parkova, predsjednica Upravnog odbora JU Muzeji i galerije u Podgorici i sad je na čelu SG.

Jočić nije jedina iz njene porodice zapošljena u Solar gradnji. Tu je i njena ćerka Iva Čukić Šoškić koja je bila šefica PR službe u Solar gradnji, sve dok je Saveljić nije smijenila zbog, kako tvrdi, nepoštovanja radne obaveze i premjestila na nižu poziciju.

Saveljić je prije smjene raskinula i ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa kompanijom Kaldera, koja je povezana sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom i koja se nalazi na crnoj listi SAD-a.

Željeznička infrastruktura CG je prošle godine bila u gubitku od dva i po miliona eura. Tokom prošle godine broj zaposlenih se povećao sa 779 iz 2022. na 817. Izvršna direktorica Marina Bošković imenovana je u martu 2021. i prima platu od 1.700 eura. Bošković je sestra od tetke lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića.

Iz iste stranke je i Jelena Kljajević kojuje za predsjednicu Odbora direktora ove kompanije Vlada izabrala u martu. Kljajević je bila predsjednica OO DNP-a Bijelo Polje, pa direktorica Nacionalnih parkova. Sa te pozicije razriješena je krajem 2021. Razlog njene smjene bilo je, prema obrazloženju Vlade, negativno mišljenje o zakonitosti njenog rada i rezultatima poslovanja, te blokada računa preduzeća usljed nesavjesnog poslovanja. To joj, međutim, nije smetalo da napreduje i obavlja državne funkcije.

Kljajević za predsjedavanjem Odbora direktora ŽI prima nadonkadu od 598 eura, a za posao u takođe državnom preduzeću Budvanska rivijera dodatnih 1.000.

Još jedno željezničko preduzeće je na listi gubitaša - Održavanje željezničkih voznih sredstava AD Podgorica, koje ima 189 zaposlenih i iz godine u godinu bilježi sve veći gubitak - 2021. pola miliona eura, 2022. godine 873 hiljade, a prošle 908 hiljada eura.

Krajem februara ove godine za izvršnog direktora je imenovan Goran Đurković, prima platu od 1.386 eura. Njegova prethodnica dotadašnja izvršna direktorka Dragana Lukšić imenovana je za pomoćnika ministra saobraćaja za željeznički saobraćaj.

Vlada je i u ovom preduzeću nedavno imenovala dominantno partijski Odbor direktora - Predrag Burzanović (NSD), Tom Đonaj (AA), Bojan Babić (Radnička partija), Radovan Mujović, kao ekspert, i Igor Racković u ime manjinskih akcionara.

Predsjednik Odbora direktora Predrag Burzanović prima nadoknadu od 632 eura. On je direktor OŠ “Marko Miljanov”, profesor fizičke kulture, koji je završio političke nauke i magistrirao na međunarodnim odnosima i međunarodnoj bezbjednosti. Početkom 2022. javnost ga je upoznala preko uvreda upućenih tadašnjoj poslanici Draginji Vuksanović. Nakon kritike izjavio je da se “u neku ruku pokajao”.

U minusu je i Montecargo AD Podgorica, čija je osnovna djelatnost prevoz stvari (tereta) u međunarodnom i domaćem željezničkom transportu, i koji ima 321 zaposlenog. Minus u 2022. je bio 10 miliona, u 2023. pao je na 602 hiljade eura. Izvršna direktorica Dušanka Dragojević prima platu od 1.783 eura. Predsjednik Odbora direktora je Miroslav Brajović, naknada 789 eura. Brajovića, koji je funkcioner NSD, je pored predsjedavanja u ovom preduzeću i savjetnik direktora u Željezničkom prevozu CG.

Sa liste gubitaša državnih preduzeća silazi Fond za inovacije Crne Gore koji je prošle godine poslovao sa pozitivnom nulom. Ovu instituciju osnovala je Vlada u junu 2021. sa namjerom da, između ostalog, pospješi saradnju naučnog i privrednog sektora. Fond ima osam zaposlenih, a u godini osnivanja imao je gubitak od 20 hiljada eura, 2022. minus je smanjena na jedan euro.

Izvršna direktorka Fonda je Bojana Femić Radosavović sa platom od 1.679 eura. Predsjednik Obora direktora je visoki funkcioner Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić. Za ovu funkciju prima nadoknadu od 712 eura. U Čarapovićevom imovinskom kartonu iz marta ove godine navodi se da je kao odbornik u Skupštini glavnog grada primao još i mjesečnu nadoknadu od 150 do 200 eura, a kao poslanik platu od 1.629 eura. Tokom ove godine Čarapiću se plata u Skupštini povećala na 2.000 eura.

BIJELA LISTA

Od 146,8 miliona eura plusa državnih preduzeća u prošloj godini, preko 104 miliona odnosi se na poslovanje Elektroprivrede i njenih firmi - EPCG 52 miliona, Crnogorski elektroprenosni sistem 35,7 miliona, Rudnik uglja Pljevlja 15 miliona, Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) dva miliona.

U februaru ove godine Ivan Bulatović je izabran za izvršnog direktora EPCG. Podaci o plati još nijesu dostupni, ali u ugovoru o radu stoji da mu pripada plata od tri prosječne u ovoj kompaniji. On je na tom mjestu zamijenio Nikolu Rovčanina, člana Glavnog odbora Demokrata, čija je plata bila 3.741 euro. Bulatović je dugo u sistemu, od 2016. bio je direktor CEDIS-a.

Broj zaposlenih u EPCG se u odnosu na 2020. kada je iznosio 961, u prošloj godinu povećao na 1.124, dakle za 15 odsto. Rezultati poslovanja podložni su oscilacijama i često zavise od faktora na koje se ne može uticati, cijene energije na međunarodnom tržištu, vremenskih prilika i tako dalje.

Dok je još DPS upravljao zemljom i preduzećima u državnoj svojini 2020. neto rezultat poslovanja EPCG bio je plus 16 miliona, da bi nakon preuzimanja vlasti 2021. bilans bio plus od 47,5, već 2022. samo 3,9 miliona, a prošle godine EPCG je poslovala sa rekordnih 52 miliona pozitivne razlike u bilansu.

Neto poslovni rezultati variraju i u pljevaljskom Rudniku uglja - 2020. su bili 13 miliona, da bi 2021. pali na 4,4 miliona, porasli su 2022. na 9,4 miliona, a prošle godine na 15 miliona. Rastao je i broj zaposlenih u rudiniku sa 691 u 2020. na 1.168 u 2023, što je gotovo 50 odsto.

Milan Lekić, šef pljevaljske Nove srpske demokratije (NSD), je bio izvršni direktor ovog preduzeća, sa platom od 3.295 eura. Poslije toga preuzeo je funkciju predsjednika Odbora direktora ovog najvećeg pljevaljskog preduzeća, koju je obavljao do skoro.

Crnogorsko tužilaštvo od početka prošle godine istražuje sumnje da je bivši direktor Rudnika uglja Milan Lekić, maja 2022. godine, potpisao štetan ugovor sa Elektroprivredom Srbije, kojoj je navodno prodavao ugalj po višestrukoj nižoj cijeni od tržišne.

Lekić je11. oktobra imao udes službenim vozilom, koje je vozio u pijanom stanju. I to mu nije bilo prvi put. Podnio je ostavku.

Poput elektroenergetskih kompanija, nova vladajuća većina je svojim kadrovima premrežila i ostala državna preduzeća.

Aleksandra Dožića, funkcionera DNP-a, je Vlada u martu ove godine imenovala za predsjednika Odbora direktora Monteputa. On prima platu od 1.850 eura.

U novoj aviokompaniji, osnovanoj 2021, TO Montenegro, predsjednik Odbora direktora je Tihomir Dragaš, član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES). Nema podataka o visini plate.

Na čelu Javnog preduzeća za upravljanjem morskim dobrom je Mladen Mikijelj, koji je u maju ove godine izabran za predsjednika Opštinskog odbora NSD-a Budva. Mikijelj prima platu od 3.200 eura, a u godini kada je preuzeo funkciju Morsko dobro je imalo neto rezultat od 29 hiljada eura plusa, a prošlu godinu je završilo sa značajnim povećanjem - 2,3 miliona pozitivnog salda. Morsko dobro je do 2022. do prošle godine povećalo broj radnika za 42, i sada ima 102 zaposlena.

Vladimir Čađenović, član predsjedništva Demokrata, je u martu ove godine izabran za predsjednika Odbora direktora CEDIS-a, a prije toga je bio izvršni direktor ovog preduzeća. Nema podataka o visini naknade, a kao direktoru plata mu je bila preko 3.000 eura. Ovo preduzeće u većinskom vlasništvu EPCG je 2021. poslovalo sa gubitkom od 9,8 miliona, a 2022. 11,7 miliona minusa, prošlu godinu je završilo u plusu od 400.000. Za vrijeme Čađenovićevog direktorovanja broj zaposlenih se povećao sa 1.428 u 2021. na 1.721 u 2023. godini, dakle za oko dvadeset odsto.

Jovica Gregović, lider budvanskog odbora DNP, od jula 2021. izvršni je direktor Hotelske grupe Budvanska rivijera, a Mijomir Pejović, predsjednik Opštinskog odbora Demokrata Budve, predsjednik je Odbora direktora te firme. Gregović prima platu od 3.784, a Pejović od 3.164 eura. Preduzeće je od minusa od preko devet miliona iz 2020. prošlu godinu završilo sa plusom od 1,9 miliona. Povećao se i broj radnika sa 412 u 2022. na 595 u 2023. godini.

Zoran Lakušić, funkcioner DNP-a, je predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje (RVCP). On ima platu od 3.471 euro, koja je veća od plate izvršnog direktora Borislava Ivkovića koja iznosi 3.094.

U martu ove godine Dušan Masoničić (Demokrate) izabran je jednoglasno za predsjednika Odbora direktora kompanije Luka Bar. Njegov partijski kolega Nikola Plamenac je izvršni direktor preduzeća “Sveti Stefan hoteli”, na koju su uknjiženi grad hotel Sveti Stefan i Vila Miločer. Predsjednica Odbora direktora je Milica Kažanegra iz SNP-a.

Iz SNP-a je i izvršni direktor Skijališta Crne Gore Đuro Milošević. Od kraja 2021. preduzeće je imalo minus od 200 hiljada u 2022. da bi u 2023. poslovalo sa plusom u istom iznosu.

Slađana Adžić Džaković, odbornica Demokrata iz Plužina, imenovana je za predsjednicu odbora direktora Montenegro bonusa.

Za Bošnjačku stranku rezervisano je preduzeće Crnogorski operator tržišta električne energije Podgorica. Izvršni direktor je Mersudin Gredić, član Predsjedništva Bošnjačke stranke, a na mjestu predsjednika Odbora direktora njegov partijski kolega iz Bara Nermin Škretović.

U martu ove godine Skupština akcionara je na predlog Vlade u Odbor direktora Željezničkog prevoza (ŽPCG) imenovala Tripka Draganića (NSD), Željka Miladinovića (DNP), Dejana Konatara (Demokrate), Pavla Popovića, kao eksperta, i Marka Bertanjolika, kao manjinskog akcionara. Draganić je prvi doktor nauka iz oblasti vjerskog turizma na našim prostorima. On je i pjesnik, autor više zbirki, i jedan od osnivača Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića, NVO Društvo Banjana ,,Vladika Sava Kosanović", NVO Društvo ,,Nikola Tesla"...

Pošta Crne Gore je još jedan od primjera sinergije partijskih i državnih funkcija. Dragan Tufegdžić bio je izvršni direktor Pošte i predsjednik Opštinskog odbora Demokrata Bar do juna 2023, kada je podnio ostavku na sve partijske funkcije, ali je ostao u stranci. Na njegovo mjesto u stranci, ali i u Pošti izabran je njego kolega iz Bara Josip Đurašković. Tufegdžić je ove godine imenovan za ambasadora Crne Gore u Sloveniji.

Predsjednik Odbora direktora Pošte je kadar SNP-a Igor Bulatović. Broj zaposlenih u ovom preduzeću se sa 988 u 2020. povećao na 1.189 u 2023. Neto rezultat koji je 2020. bio je pozitivan 842 hiljade eura, a u prošloj godini je iznosio svega 126 hiljada eura.

DONACIJE UGLAVNOM ZA SPORT I SPC

Iako bi trebalo da transparentno prikazuju podatke o sponzorstvima, donacijama i poklonima, samo mali broj državnih preduzeća to i čini.

Morsko dobro je jedno od preduzeća koje svake godine izdvaja velike sume u ovu svrhu i transparentno ih prikazuje. Tokom 2023. godine od ukupno 273 hiljada donacija, najveći dio išao je za sportske klubove: FK Petrovac dobio je 40.000 eura, a OFK Grbalj i Vaterpolo i plivački savez CG po 20.000. Donacije od po 10.000 eura primio je FK Otrant i Odbojkaški savez CG. Morsko dobro je istu sumu dalo i manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, dok je Eparhija budimljansko-nikšićka dobila 3.000 eura, manastir u Kosijerevu 2.500, a franjevački samostan u Petrovcu 7.967.

Nijesu dostupne na sajtu CEDIS-a donacije za 2023. U 2022. ova kompanija jedodijelila ukupno 187 hiljada eura. Najveće donacije od 30.000 išle su Vaterpolo i plivačkom savezu, 25.000 - Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), a 10.000 eura Elektrotehničkom fakultetu. CEDIS je pomoć izdvojio i za vjerske objekte, ali samo Srpske pravoslavne crkve (SPC): manastiru Duga-Bioče 1.500, manastiru Duljevo 4.990, manastiru Ćelija Piperska 2.500, Arhijerejskom protoprezviterijatu hercegnovskom 1.000, Crkvenom odboru crkve Svetog Nikole 1.000, Crkvenom odboru Vasove crkve Nožica 700, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 4.000.

I ostala državna preduzeća sponzorišu uglavnom vjerske objekte SPC i organizacije ove religijske zajednice. Regionalni vodovod je tokom prošle godine za donacija izdvojio 11.280, u pojedinačnom iznosu od 100 do 300 eura. Po 200 eura donirano je manastiru Dujevo, manastiru Svetog Georgija, Kolašinskoj parohiji, Miholjskom zboru Budva.

Sličnu praksu Imaju i u Skijalištima Crne Gore, pa su donacije od 100 do 300 eura u 2022. dosegle iznos od ukupno 12.000. Od ovog preduzeća Bratstvo pravoslavne omladine “Sveti Dimitrije” dobilo je 300 eura.

Radio difuzni centar (RDC) je u 2023. za sponzorstva dao 12.200 eura. Školska udruženja, škole, nevladine organizacije dobijale su donacije od 100 do 400 eura. Pojedinačno najveću donaciju od 850 eura dobila je Eparhija budimljansko nikšićka - Crkveni odbor Župe Nikšićke, zatim Građevinski odbor za izgradnju Srpske pravoslavne crkve 450 eura.

Inovaciono preduzetnički centar “Tehnopolis” DOO Nikšić tokom protekle godine podijelio je 2.330 eura. Najviše je dobilo Nikšićko pozorište 500, pa onda NVO Dobrotvorna fondacija Mitropolije crnogorsko-primorske Čovjekoljublje 300 eura.

Tokom decenije dodjele kredita za žensko preduzetništvo, Investiciono razvojni Fond (IRF) je nerijetko finansirao porodični, a ne ženski biznis, odnosno firme u kojima žene imaju vlasništvo ili udio u vlasništvu, ali koje vode muškarci, partijske funkcionere, ali i kompanije čiji su vlasnici isključivo muškarci. Jedan dio kreditiranih firmi poslovanje je završio u - blokadi  

Anđela Ašanin/Predrag Nikolić

Investiciono razvojni fond Crne Gore (IRF) izdvojio je od 2014. do 2024. godine - 13.134.156 eura za razvoj ženskog preduzetništva. U tom periodu finansirano je 246 projekata, pokazuju podaci koje je dobio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prema podacima koje je IRF dostavio CIN-CG-u, najviše novca plasirano je kroz Mikrokredite za podršku ženama u biznisu – 7.214.284 eura, slijede Investicioni krediti za unaprjeđenje ženskog preduzetništva – 4.851.720, Program podrške ženama u biznisu, koji je finansiran uz podršku UNDP-a – 814.519, te Program podrške ženama u biznisu - start up 254.052 eura.

„Krediti su namijenjeni za ulaganja u osnovna sredstva - materijalna imovina (zemljište, građevinski objekti, oprema i uređaji, osnovno stado, podizanje dugogodišnjih zasada, sitan inventar i sl.), nematerijalna imovina (razvoj proizvoda ili usluge, patenti, licence, koncesije, autorska prava, franšize i sl.) i obrtna sredstva. ,,Cilj programa je podsticanje osnivanja i razvoja poslovanja mikro, malih i srednjih preduzeća i preduzetnika u kojima su žene nosioci biznisa“, objasnili su iz IRF-a za CIN-CG.

IRF krediti osnažili su mnoge preduzetnice i primjer su dobre prakse. Međutim, tokom decenije dodjele kredita za žensko preduzetništvo, Investiciono razvojni Fond (IRF) je nerijetko finansirao porodični, a ne ženski biznis, odnosno firme u kojima žene imaju vlasništvo ili udio u vlasništvu, ali koje vode muškarci, partijske funkcionere, pa i kompanije čiji su vlasnici isključivo muškarci.

Tu su i primjeri velikih kredita koje su neke od tih kompanija dobijale više puta, dok je jedan dio kreditiranih kompanija završio u bokadi.

Muškarcima krediti za žensko preduzetništvo

Prve godine podrške ženskom preduzetništvu (2014), kroz Mikrokredite za poršku ženama u biznisu, IRF je dodijelio ukupno 568.050 eura za 11 firmi.

Te godine je recimo kompanija Vagar doo Podgorica dobila 20.000 eura, iako je u to vrijeme njen vlasnik bio muškarac. Prema registru Privrednog suda, vlasnik kompanije 2014. je bio Veselin Filipović, a ovlašćeni zastupnik Predrag Filipović. Ista situacija kada je u pitanju vlasnička struktura te kompanije je i danas, dok je tokom njenog decenijskog poslovanja jedina žena u menadžmentu bila Ivanka Marđokić, na poziciji v.d. izvršne direktorice, i to par godina prije dodjele kredita. 

Tri godine kasnije ponavlja se ista situacija. Kredit za žensko preduzetništvo u iznosu od 50.000 eura dobija muškarac - Andrej Kalezić, odnosno kompanija Kalezić cars wash doo iz Budve. Firma je   osnovana krajem 2016. godine, a kredit dodjeljen 2017. godine.  

Mnogo češći su, međutim, slučajevi da se vlasnička struktura mijenja poslije dobijanja kredita, u smislu da kompanije čije su vlasnice žene u vrijeme dobijanja kredita, kasnije preuzimaju muškarci.

Tako je BIP Hotels iz Podgorice, 2017. godine od IRF-a dobio kredit od 250.000 eura. Vlasnica te kompanije je do marta 2018. godine bila Suzana Pejović, nakon čega je u registar kao vlasnik upisan Stanko Vidaković.

Kompnija Fagus Life iz Podgorice 2017. godine dobija 130.000 eura, a sljedeće 60.000 eura, ukupno 190.000 eura. Vlasnica je u vrijeme dobijanja kredita bila Nataša Pajović, do jula 2019. kada je je vlasništvo preuzeo Peđa Pajović.

Kreditirnje partijskih i javnih funkcionera

Tokom 2015. godine finansirano je znatno više firmi - 29, a fond uvećan, pa je dodjeljeno 1.362.875 eura. Većina novca je plasirana kroz Mikrokredite za podršku ženama u biznisu, a preko 100.000 eura kroz Program podrške ženama u biznisu- UNDP.

Najveći kredit te godine, po 200.000 eura, dobili su kompanije Merkator International BP i Sato DOO.

Vlasnici knjižare i štamparije Merkator iz Bijelog Polja su sa po 50 odsto Redžep i Nermina Omerhodžić. Nermina je dugogodišnja odbornica Demokratske partije socijalista (DPS) u Bijelom Polju, trenutno potpredsjednica Alijanse žena ove partije.

Kompanija Sato dobila je takođe 200.000 eura, a njeni vlasnici su Ana Perišić i Mirko Đurić. Ova firma je dobila kredit nakon što je u aprilu 2013. kupila bivši hotel „Nikšić“ iz stečajne mase HTP „Onogošt“ za 2,3 miliona eura. Iste godine kada je IRF dodijelio kredit kompaniji Sato, osnovnom državnom tužiocu u Baru inspektori su podnijeli prijavu zbog građenja objekta bez građevinske dozvole.

Tokom 2016. dodijeljena su sredstva za 38 preduzetnica, a većina kredita išla je preko programa UNDP-a Program podrške ženama u biznisu, sa kreditnim linijama od najviše 10.000 eura. Ukupno je izdvojeno blizu 200.000 eura. Znatno veći krediti, pojedinačno i do 200.000, davala je država u sklopu programa Mikrokrediti za podršku ženama u biznisu, koja je te godine za tu svrhu izdvojila blizu 900.000 eura.

Luxor Plasman d.o.o. Podgorica te godine dobila je 100.000 eura. Vlasnica kompanije bila je Bojana Petrović, a Goran Petrović izvršni direktor, koji je u vrijeme dodjele kredita bio glavni administrator Podgorice, sada sekretar u Ministarstvu finansija.

Te godine kredit od 50.000 eura dobija i Medals iz Budve, čija je vlasnica Vukica Mitrović-Krivokapić. Ona je iste godine bila na izbornoj listi Socijaldemokrata Budve.

Delfipharm iz Kolašina, u vlasništvu Đurđine Dulović, dobila je 77.000 eura 2018. godine. Iste godine Đurđina Dulović je bila treća na listi DPS na lokalnim izborima u Kolašinu.

Milioni za porodično preduzetništvo

U 2017. podržane su 34 preduzetnice. Kroz program Mikrokrediti za podršku ženama u biznisu plasirano je dva miliona kredita, dok UNDP-ov program iznosio je preko 100.000 eura. Te godine startovao je i Program podrške ženama u biznisu – start up za koji je izdvojeno 159.000 eura.

Najviše novca je dobila PZU Poliklinika Dr Zejnilović iz Bara - pola miliona eura. Vlasnica je dr Munevera Zejnilović, a ovlašćeni zastupnik dr Nihad Zejnilović. Prije otvaranja svoje privatne klinike Zejnilović, je kao specijalista urologije, radio u Opštoj bolnici Bar, kao i dr Munevera Zejnilović, specijalista biohemije.

Iste godine kompanija Luxor d.o.o. iz Nikšića dobila je - 470.000 eura. Vlasnica kompanije je Biljana Grbović, a ovlašćeni zastupnik Srđan Grbović, koji je bio suvlasnik do maja 2021. Ova firma koja je registrovana kao trgovina na malo odjećom u specijalizovanim prodavnicama i ima 45 zaposlenih, tri puta je dobila kredit od IRF-a. Kreditirana je i 2021. godine sa 250.000 eura, a 2023. sa 295.000 eura. Ukupno 1.015.000 eura.

„Sredstva su iskorišćena za kupovinu tri poslovna prostora iz tri navrata. Tako smo mi iz zakupa, da tako kažem, prešli na sopstveno vlasništvo, i sada, umjesto što plaćamo kirije, plaćamo rate kredita“, objasnila je za CIN-CG vlasnica Biljana Grbović.

Prema njenim riječima u vrijeme pandemije korona virusa, Luxor je kreditiranje IRF-a koristio za isplatu zarada. „Tada su davali neka sredstva da bi se izmirile plate, i obaveze, prema, uglavnom zakupodavcima, jer smo morali dostavljati platne spiskove, i mjesečne iznose zakupnina, u periodu kad smo bili zatvoreni“, kazala je ona za CIN-CG.

U 2018. podržano je 39 firmi sa preko 1,2 miliona eura. Za razliku od prethodne godine dodjeljena su samo dva start-up programa – 35.000 eura za Salon ljepote Violeta Podgorica i Marini Vuković iz Mojkovca sa 21.000 eura. Najveći dio sredstava opet je otišao kompanijma u porodičnom vlasništvu.

Preko programa Mikrokrediti za podršku ženama u biznisu najveći iznos, od 250.000, dobila je Naša firma iz Budve, čija je vlasnica Marija Rakočević, dok je do juna 2013. suvlasnik bio Željko Rakočević. Oni su i naredne godine kreditirani sa 70 hiljada eura.

Best trans d.o.o. Bar je 2018. dobio 30.000 eur. Vlasnik kompanije je do dodjele kredita, u martu 2018. bio Slobodan Koprivica, kada je firmu preuzela Milica Koprivica.

Raspodjelom 2020. godine, kredite su dobile 23 preduzetnice. Opet je podjeljeno blizu 800.000 eura, nešto više od 100.000 preko UNDP-ovog programa, ostalo državni krediti.

Marković fine craft iz Podgorice je te godine dobio najveći mikrokredit od 200.000 eura. Vlasnica kompanije je Valerija Marković, a ovlašćeni zastupnik Željko Marković.

Šćekić&Partners dobili su 52.000 eura. Suvlasnica 50 odsto je Marijana Šćekić, sa Milanom Šćekićem. Do marta 2018. vlasnik bio Milić Šćekić.

Nakon promjene vlasti, 2021. godine finansirano je samo devet preduzeća. UNDP-ov program podrške ženama u biznisu trajao je pet godina - od 2015. zaključno sa 2020. i od te godine više nije bio dostupan preduzetnicama. Pored Mikrokredita za podršku ženama u biznisu, uveden je novi program Investicioni krediti za unaprjeđenje ženskog preduzetništva.

Preko ova dva programa podjeljeno je 940 hiljada eura, samo 30.000 preko mikrokredita a veći dio novca preko novog investicionog programa.

Najveći kredit u novoj investicionoj liniji za unapređenje ženskog preduzetništva od 300.000 eura dobila je Poliklinika Natal, čija je vlasnica Biljana Jovanović. Do marta 2021. vlasnik je bio Miroslav Jovanović.

Jedan od većih kredita dobila je i kompanija Chic Podgorica – 97.500 eura, čija je većinska vlasnica Nataša Stojanović sa 51 odsto, a suvlasnik Goran Stojanović.

U 2022. 18 preduzetnica dobilo je kredite. Kao i protekle godine, podjeljena su tri mikrokredita u iznosu od 10.000 eura. Preko Investicionih kredita za unapređenja ženskog preduzetništva plasiran je najveći dio novca - 1,8 miliona. Najveći iznos dobila je PZU Poliklinika Filipović Podgorica – 738.500 eura. Vlasnica je Ana Filipović,a ovlašćeni zastupnik Mladen Filipović.

MR Invest Nikšić, dobio je 75.000 eura. Vlasnik te kompanije sada je  Radovan Miljanić, dok je od oktobra 2020. do decembra 2023. godine vlasnica bila Desa Miljanić.

Iste godine M TAXI MNE Podgorica dobija 45.000 eura. Vlasnica je Maja Božović, a ovlašćeni zastupnik Novak Božović.

U prošloj godini podijeljeno je 13 kredita, osam investicionih i pet mikrokredita.

Preko programa investicionih kredita najviše novca, po 300.000 eura, su dobile FINEZZA iz Podgorice, vlasnica Violeta Pecović, ovlašćeni zastupnik Nikola Pecović, koji je bio vlasnik do aprila 2022. 

Kreditiranje privatnog zdravstva

Primjetno je da je tokom posljednje decenije, IRF u kontinuitetu kreditirao privatne zdravstvene ustanove.

IRF je kreditirao 16 privatnih zdravstvenih ustanova sa 2.241.500 eura, kao i 24 privatne stomatološle ordinacije sa 1.138.500 eura. Kreditirane su i četiri privatne apoteke sa ukupno 287.000 eura. Sve ukupno privatno zdravstvo je za deceniju preko IRF-a kreditirano sa blizu tri i po miliona eura.

Kredit u najvećem iznosu od 738.500 eura dobila je 2022. PZU Poliklinika Filipović iz Podgorice. PZU Poliklinika Dr Zejnilović u Baru dobija kredit od 500.000 eura 2017. godine. Zdravstvena ustanova Poliklinika Natal kreditirana je 2021. godine sa 300.000 eura. Dr Dermatologija iz Podgorice dobila je kredit od 200.000 eura 2016. godine, a Zdravstvena ustanova Latković 2017. godine - 140.000 eura.

Od apoteka najveći kredit od 170.000 eura je dodjeljen Gvam Pharm-u iz Nikšića 2017. godine.

Najveće kredite u grupu stomatoloških ordinacija dobili su Centar za implantologiju i estetsku stomatologiju Budva, 150.000 eura, 2015. godine, Sotir PZU iz Podgorice 100.000 - 2021. godine i 37.000 eura 2015. godine, te PZU OSA D Dent Podgorica 100.000 eura - 2022. godine.

Kreditiranje koje je završilo blokadom preduzeća

I pored dobijanja kredita dio preduzeća nije nastavio sa radom. Od preduzeća koja su dobili kredite, njih 12 je u likvidaciji, a ukupno su dobili kredite u iznosu od 232.581 eura. Iz CRPS-a je takođe izbrisano čak 20 preduzetnica dobitnica kredita ukupnog iznosa od 272.000 eura.

U blokadi je 19 preduzeća sa liste dobitnika IRF kredita. Ova preduzeća su povukla kredite u ukupnom iznosu od 442.434 eura, a njihov ukupni dug je 160.507 eura.

Iz IRF-a tvrde da su korisnici finansijskih sredstava Fonda obavezni da omoguće predstavnicima Fonda nesmetanu kontrolu i obezbijede zahtijevanu dokumentaciju za vršenje kontrole. Kontrola namjenskog korišćenja sredstava odobrenih za realizaciju investicionih projekata obuhvata preciznu identifikaciju upotrebe/trošenja odobrenih sredstava, i to putem neposredne posjete klijentu, kao i dostavljanjem validne knjigovodstvene dokumentacije. Prilikom namjenske kontrole plasmana čija je namjena investiranje u osnovna sredstva, vrši se: obilazak predmeta investicije u cilju konstatovanja da li je investicija realizovana u skladu sa investicionim projektom i da li je stavljena u funkciju i kontrola i evidencija.

,,U prethodnom periodu nisu evidentirane zloupotrebe odobrenih kreditnih sredstava’’, tvrde iz IRF-a.

Naglasili su i da su žene u biznisu podržane i kroz sve ostale kreditne linije, pa ovo nije ukupan iznos plasmana koji je odobren ženama.

Ukoliko radite kao nastavnik/ca, učitelj/ica ili profesor/ica, asistent/kinja u nastavi u osnovnoj i srednjoj školi, ako ste dio pedagoško- psihološke službe, uprave, ili radite kao pomćno osoblje u školi, molimo Vas da popunite sledeći upitnik:

U ovom momentu u Crnoj Gori u hiljadama porodica trpi se kontinuirano nasilje u porodici. Mnogi od naših građana i građanki nemaju šansu da se izvuku iz tog začaranog kruga nasilja, zato što pripadaju siromašnim slojevima društva ili zbog predrasuda u kojima žive, u ovom autoritarnom društvu, koje na neki način ohrabruje nasilje, istakla je direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović na okruglom stolu "Nasilje u porodici i sudska praksa u Crnoj Gori".

Tadić Mijović je dodala da je analiza CIN-CG pokazala da su kazne za nasilje u porodici izuzetno niske, a temelj od čega sve počinje je reforma pravosudnog sistema.

Ministar pravde Bojan Božović je istakao da rade na izmjeni propisa u ovoj oblasti, kako bi borba protiv nasilja u porodici bila efikasnija i u skladu sa međunarodnim standardima.

" Izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici predviđen je veći stepen zaštite žrtve, jasna dinstinkcija između prekršajnog i krivičnog djela, prava žrtve su propisana na sistematičniji i jasniji način, razdvajanje zaštitnih mjera i propisivanje da se vrijeme koje je provedeno na izdržavanju kazne zatvora se neće uračunavati u vrijeme trajanja zaštitne mjere", naveo je Božović.

Novinarka CIN-CG Maja Boričić je istakla da se studija CIN-CG posebno fokusira na sudsku praksu u krivičnim predmetima, s obzirom na to da se načinom kažnjavanja može uticati na prevenciju nasilja, koje je nažalost rasprostranjeno u svim segmentima našeg društva. 

" Naša analiza je pokazala da sudovi izriču blage i neadekvatne kazne, da je zabrinjavajući broj povratnika, a odluke često u suprotnosti sa međunarodnim standardima, konvencijama ali i domaćim propisima". 

Dodala je da je možda i najveći problem koji je uočen, prilikom analize presuda, broj povratnika i sudska praksa u ovim slučajevima:

" Među osuđenima je više od polovine ranije krivično osuđivanih ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici. Od 244 povratnika, njih 95, odnosno nešto malo manje od polovine nije osuđeno kaznom zatvora, već uslovno,novčano, kućnim zatvorom ili kaznom rada u javnom interesu".

Novinarka Tijana Lekić je naglasila da ovakva sudska praksa može voditi i do najtežih posljedica po žrtve. Govoreći o preporukama istraživanja, Lekić je istakla da je potrebno mijenjati sudsku praksu u predmetima nasilja u porodici i izricati kazne proporcionalne težini zločina:

" Trebalo bi dosljedno primjenjivati otežavajuće okolnosti, posebno voditi računa oprisustvu djece tokom nasilja, kao i ostalim međunarodnim standardima. Bilo bi značajno da Vrhovni sud preispita praksu sudova u predmetima porodičnog nasilja i da obavezujuće uputstvo da se kaznena politika pooštri i bude u skladu sa počinjenim krivičnim djelom i izmjenama KZ-a iz decembra 2023.", navela je Lekić.

Božović je dodao da svi treba da se zabrinemo zbog ovakve statistike. 

"Ne možemo mi problem riješiti samo tako što ćemo uvesti uveli stože sankcije, jer u tom slučaju bismo imali nultu stopu kriminaliteta, ako bi za svako krivično djelo predvidjeli kaznu od 40 godina.  Stvari na nažalost ne funkcionišu tako. Jako je bitno je da o ovim stvarima govori i da se djeluje sistemski", naveo je ministar pravde.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović tvrdi da je situacija pred Osnovnim sudom u Podgorici nešto drugačija, te da je sudska praksa znatno pooštrena tokom 2024.godine:

" U periodu od 2021. do 2023. je izrečeno 47 godina zatvora, 1 060 časova rada u javnom interesu, jedna novčana kazna i 67 uslovnih osuda". 

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) Valentina Pavličić je ocijenila da je glavni problem što je praktično zatajio sudski sistem u pogledu upravljanja kaznenom politikom koja se tiče ove vrste krivičnih djela. 

"  Osnovna uloga Vrhovnog suda jeste da radi ujednačavanje i kontrolu kaznene politike u Crnoj Gori, oni to ne rade", istakla je Pavličić.

Rukovoditeljka Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama Snežana Vujović je navela da je za osam mjeseci ove godine broj krivičnih djela nasilja u porodici dostigao godišnju brojku za 2022 i 2023 godinu.

" To je otprilike porast od preko 50 odsto. Ja bih najprije rekla da je to zasluga tužilaštva prvenstveno, a i vjerovatno udjela u tome ima i policija, koja prezentuje same događaje na adekvatan način. Što se tiče prekršaja, tu je situacija takodje značajno drugačija od prethodnih godina. Imamo pad za od 30 do 40 odsto za ovaj period u odnosu na 2022. i 2023. godinu", istakla je Vujović.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević navodi da su nalazi te NVO slični nalazima analize CIN-CG.

Dodala je da je praksa pokazala da uvođenje krivičnog djela femicida neće smanjiti broj femicida nažalost i istakla da su djeca žrtava femicida u Crnoj Gori faktički ostavljena na milost i nemilost socijalnim službama.

"Od 2021. do 2024. godine u Crnoj Gori bilo je šest femicida, mislim da je to veliki broj za malu Crnu Goru. U četiri od šest slučajeva nasilje je bilo prijavljivano, mi ove informacije nemamo za dva slučaja, što ne znači da nije bilo prijavljeno, samo ih mi nemamo. To nam jasno govori da sistem zaštite ne funkcioniše kako treba", naglasila je Raičević.

CIN-CG je, u saradnji sa Centrom za monitoring i istraživanje (CeMI) i Centrom za građanske slobode (CEGAS), organizovao događaj u okviru projekta "Podrška EU integracijama Crne Gore – Za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov", koji je podržan od strane Evropske unije, kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i Ministarstva javne uprave. Cilj projekta je jačanje uloge novinara i civilnog društva u zaštiti i promovisanju ljudskih prava, demokratije i dobrog upravljanja u Crnoj Gori.

Kroz ovaj projekat objavljeno je više novinarskih istraživanja koja su se bavila ovom značajnom temom, kao i studija "Praksa sudova u Crnoj Gori u krivičnim predmetima nasilja u porodici i porodičnoj zajednici (2021-2023): Blage kazne vrijeđaju žrtve". Dokument je sastavljen na osnovu analize 467 pravosnažnih presuda svih osnovnih sudova vezanih za krivično djelo nasilje u porodici i porodičnoj zajednici. Presude obuhvataju period od januara 2021. do decembra 2023. godine. Pored toga, dokument uključuje analizu domaćeg i međunarodnog zakonodavnog okvira, kao i intervjue sa stručnjacima iz ove oblasti.

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Andrea Perišić, dobitnica je treće nagrade EU za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. 

Perišić je nagrađena za tekst ''Krijumčarenje crnogorskog arheološkog blaga: raznose, prodaju i uništavaju baštinu bez kazne''. U ovom opsežnom istraživanju Perišić je došla do nalaza da je vrijedno arheološko blago Crne Gore smješteno po skladištima i domovima krijumčara, te da se preprodaje na različite načine na domaćem, ali i  svjetskom crnom tržištu u koje je i sama uspjela da stekne uvid uz pomoć upućenih izvora. Novinarka CIN-CG je u ovom istraživanju došla do nalaza da crnogorski državni organi ne vode evidenciju o crnom tržištu, te da niko nikad nije procesuiran za krivična djela krijumčarenja ili oštećenja kulturnog dobra, iako crnogorski Krivični zakonik predviđa duže zatvorske kazne.

Prvu nagradu podjelili su novinari TV Vijesti, Tatjana Ašanin i Nikola Milosavić Aleksić za priču  ''U mutnim vodama'', i novinarke TV E, Svetlana Đokić i Milica Babić za priču ''Masakri odgovornosti'' , dok je druga nagrada pripala Đurđi Radulović za priču ''Niko ne provjerava: kupovina zabranjenih pesticida u Crnoj Gori'', objavljenoj u Balkan Insight-u.

EU nagrada jedna je od najznačajnijih  novinarskih nagrada u regionu i godinama se dodjeljuje u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj. Žiri u sastavu Olivera Nikolić, Mileva Malešić i Branko Čečen, saopštio je da je izbor bio veoma težak, te da je ove godine stiglo rekordnih 47 prijava.  

Od 2019. do kraja 2023. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je platio preko pet miliona eura za liječenje 2.216 osiguranika pod dijagnozom ,,F” van Crne Gore, od čega je preko 97 odsto maloljetnika

Tijana LEKIĆ

Roditelji Marka (pravo ime poznato redakciji) nisu shvatali šta se dešava. Na početku srednje škole njihov sin, uredan mladić i dobar đak, naglo se promijenio. Tada su počele prve tuče u školi koje su često vodile do povreda. Zbog toga su morali da promijene školu.

„Mi smo uočili da je on sve agresivniji i da ga zbog toga izbjegavaju dotadašnji drugovi“, pričaju njegovi roditelji za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prvi pokušaj rješavanja tog komplikovanog stanja bilo je angažovanje iskusnog psihijatra, koji je radio u privatnoj praksi. „To je trajalo više od godinu dana, ali bez poboljšanja“, kažu roditelji sa uzdahom. Zapravo, nastavile su se incidentne situacije u školi i u kući, a time i izolovanost njihovog sina.

„Probali smo da mu ponudimo sitne radne angažmane ne bi li uspostavio socijalne odnose. Nije bilo rezultata, naprotiv, desila se još jedna tuča u školi sa težim povredama. Morali smo opet da promijenimo školu”, objašnjavaju roditelji mladića.

Nakon tog incidenata, po preporuci druge doktorke, odlučili su da se obrate jednoj medicinskoj instituciji u Beogradu. „Iznajmili smo stan i odlazili na dnevno liječenje i konsultacije. Sve je trajalo oko dva mjeseca dok se nije odredila definitivna terapija“.

Fond za zdravstveno osiguranje plaća milione za liječenje maloljetnika van Crne Gore

Slovo ,,F” u medicinskoj dijagnozi označava devijaciju duha i svijesti. Nakon slova dolazi kombinacija brojeva koja detaljno govori o kojoj se tačno dijagnozi radi. Postoji više stotina duševnih bolesti koje su ovako klasifikovane; na primjer šizofrenija je obilježena kao F20, a bipolarni afektivni poremećaj kao F31.

Od 2019. do 2023. broj maloljetnika koji su morali da idu na liječenje u inostranstvo se duplirao. U 2019. godini van Crne Gore se liječilo 258 najmlađih građana, a u 2023. godini čak 568. Broj maloljetnih pacijenata se značajno povećao nakon epidemije COVID-19.

Takođe se duplirao iznos potreban za to liječenje. U 2019. godini Fond je platio iznos od 606.916 eura, a u 2023. godini čak jedan milion i 294 hiljade eura.

Samo za 2022. i 2023. Godinu, Fond bilježi potrošnju od preko dva i po miliona eura za liječenje 1.100 maloljetnika i 24 odraslih građana sa dijagnozom ,,F” van Crne Gore.

U Dobroti godinama protivzakonito borave maloljetna lica

Kada se porodica sa početka priče vratila u Crnu Goru, stanje se nije mijenjalo na bolje. Zapravo, agresivnost njihovog sina se ispoljavala i prema najbližima. U tom periodu dogodio se i dramatičan incident - pokušaj samopovređivanja. Nakon reakcije Hitne pomoći, mladić je hospitalizovan u Specijalnu bolnicu za psihijatriju „Dobrota“ (SB Dobrota). Ova bolnica ni tada, kao ni sada nije bila legitimisana da prima maloljetnike na psihijatrijsko bolničko liječenje. Međutim, roditelji nisu imali drugi izbor.

U 2023. godini u SP Dobrota bilo je hospitalizovano pet maloljetnika, a do septembra 2024. primljeno je još četvoro.

,,Postoji stalni pritisak za prijem maloljetnih lica. Mi odbijamo sve koje možemo da odbijemo, iako su pritisci sve veći”, kaže u razgovoru za CIN-CG direktor SP Dobrota Aleksandar Mačić.

Međutim, u Crnoj Gori je protivzakonito liječiti maloljetne pacijente u istim odjeljenjima u kojima se liječe odrasli. Po članu 54. Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, predviđena je kazna od 1.000 do 20.000 eura za psihijatrisku ustanovu koja ne sprovodi liječenje mentalno oboljelih maloljetnih lica odvojeno od punoljetnih pacijenata.

SB Dobrota je jedina specijalizovana bolnica za psihijatriju u Crnoj Gori. ,,S obzirom na prepunjenost SB Dobrota, imamo ozbiljan problem da obezbijedimo minimalne zakonske uslove za boravak maloljetnih pacijenata. Zbog toga smo primali samo one koji zbog bolesti ozbiljno ugrožavaju sebe ili druge, uz obaveznu saglasnost roditelja” objašnjava Mačić.

Uprkos tome, postojala je tendencija upućivanja najmlađih na bolničko liječenje u SB Dobrota, bilo od sudskih organa ili od strane hitne pomoći i porodice, jer nije bilo alternative.

„Tu se stvara paradoks, na primjer, ukoliko sudija izda rješenje da se neki maloljetnik uputi u Dobrotu, a po zakonu ta zdravstvena institucija ne može da pruža pomoć maloljetnicima. Uprkos ovako nedefinisanoj situaciji ova medicinska institucija ipak nastoji da pruži neophodnu pomoć”, kaže za CIN-CG Sanja Šišović, programska direktorica organizacije civilnog sektora CAZAS, koja pruža psihosocijalnu pomoć mladima i ranjivim grupama u Crnoj Gori.

U dva slučaja pacijente je uputio sud, kod ostalih je to bila preporuka dječjeg psihijatra iz Podgorice.

,,Hospitalizacije su uvijek kratke. Pokušavamo da skratimo trajanje hospitalizacije, dok se ne obezbijedi hospitalizacija u drugim specijalizovanim ustanovama van Crne Gore”, kaže Mačić.

Kako smatra, nakon otvaranja nove klinike Dobrota neće više primati maloljetne pacijente. ,,Bilo kako bilo, mi više nećemo primati maloljetnike, bez obzira na njihovu kliničku sliku” saopštio je Mačić.

Nova klinika za psihijatriju ima uslove za bolničko liječenje maloljetnika

U Crnoj Gori sve do prije nekoliko dana nije bilo moguće bolničko liječenje maloljetnih psihijatrijskih pacijenata.

Unazad 15 godina nisu postojali uslovi za bolničko liječenje maloljetnih lica sa mentalnim poteškočama ni u jednoj ustanovi. Najmlađi pacjenti kojima je bila potrebna psihijatriska zdravstvena zaštita su morali da idu na liječenje u inostranstvo ili nezakonito u SB Dobrota.

Odjeljenje za maloljetnike nalaziće se u novoj Klinici psihijatrije u okviru Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) u Podgorici, koja je zvanično otvorena u srijedu, 18. septembra. ,,Umjesto dosadašnjih sedam soba i 40 postelja, u novom objektu imaćemo 20 soba sa 57 bolesničkih postelja” izjavio je direktor KCCG Aleksandar Radović.

Da li je 12 kreveta dovoljno

Odjeljenje za dječju i adolescentnu psihijatriju će raspolagati sa 12 kreveta podijeljenih u četiri sobe.

Ne zna se koliko je maloljetnika sa psihijatrijskim oboljenjima i mentalnim problemima u Crnoj Gori. Iako je bilo predviđeno u Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 (Strategija), do danas nisu odrađena istraživanja o stanju mentalnog zdravlja populacije, uključujući i uticaj epidemije COVID-19. Nova strategija još uvijek nije usvojena.

Iako je vrlo teško doći do konkretnog broja, CAZAS je procijenio da se u 2023. godini oko 10.000 porodica suočilo sa dijagnozom iz oblasti mentalnog zdravlja. To su procjene na osnovu broja ljudi koji su zatražili pomoć u javnom zdrastvenom sektoru. Po njihovim podacima veliki broj pacijenata pati od bolesti zavisnosti, depresije i bipolarnog poremećaja.

Odjeljenje za dječiju i adolescentnu psihijatriju biće otvorenog tipa. Direktor SB Dobrota je rekao za CIN-CG da, na osnovu svog iskustva, smatra da je neophodno da to odjeljenje bude zatvorenog tipa.

Psihijatrijski tretman svih lica, a naročito maloljetnih predstavlja izuzetno kompleksan, multidisciplinarni proces koji zahtijeva adekvatne uslove sa edukovanim kadrom na svim nivoima, ističe u razgovoru za CIN-CG doktorka dječje psihijatrije Iva Ivanović iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju. ,,Bolnički tretman zahtijeva prije svega omogućavanje sigurnosti i bezbjednosti pacijenta kao i adekvatan tretman”, kaže Ivanović.

Sistem ranog prepoznavanja nedovoljan

Izazovi sa kojima se trenutno suočava Crna Gora su nedostatak kadra i prostora, ali i nedostatak kontinuirane edukacije na svim nivoima, objašnjava Ivanović. „Za razliku od drugih grana medicine, koje zahtijevaju velika ulaganja i instrumente, aparate, psihijatrija zahtijeva najviše ulaganja u edukaciju ljudi i stvaranje prijatnih uslova za boravak pacijenata”.

Prisustvo psihologa i pedagoga u školama trenutno ne predstavlja veliki izvor prevencije i podrške u domenu mentalnog zdravlja djece i tinejdžera, smatra Ivanović. ,,Ove uloge u školama potrebno je jačati”, tvrdi ona.

Centri za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja (DZ) su takođe napravili pozitivni iskorak, objašnjava Šišović. ,,Ti centri imaju psihijatre i psihologe i tako su skratili put do specijaliste za mentalno zdravlje na primarnom nivou. Međutim ostaju izazovi. Centri za mentalno zdravlje imaju ograničene kapacitete, nema ih u svim domovima zdravlja i imaju ograničen broj termina”, kaže Direktorica CAZAS-a Šišović.

U okviru domova zdravlja postoji osam jedinica za mentalno zdravlje, dok domovi zdravlja u Budvi, Danilovgradu, Herceg Novom, Mojkovcu i Plavu imaju ove jedinice samo na papiru jer ne ispunjavaju kadrovske normative, navodi se u Strategiji.

Šišović objašnjava da bi podrška mentalnom zdravlju djece morala postojati i u školama. ,,Dok svjedočimo da se povećavaju epizode socijalnih manifestacija kao što su: vršačko nasilje, nasilje generalno, cyber bullying, sve škole nemaju pedagošku-psihološku službu”, kaže ona.

Samoubistva

U pet godina, od 2017. do 2022. godine, 17 maloljetnika je oduzelo sebi život u Crnoj Gori, saopštili su iz Uprave policije za CIN-CG.

U toku 2022. i 2023. godine, 189 osoba je pokušalo da izvrši samoubistvo, dok je u prvoj polovini 2024. tih pokušaja bilo 43.

Zdravstvene ustanove ne vode registar o pokušajima suicida, iako je, prema dobro obaviještenim izvorima CIN-CG-a, bilo urgencija od strane Instituta za javno zdavlje da se ovaj registar oformi. CIN-CG se obratio Ministarstvu zdravlja sa pitanjima oko registra pokušaja samoubistava, ali nije dobio odgovor do objave ovog teksta.

,,Crna Gora još uvijek nema uspostavljenu SOS liniju za suicide, a najmlađa osoba koja je tražila podršku zbog suicidnih misli je imala 16 godina”, kaže za CIN-CG specijalista kliničke psihologije i osnivač nevladine organizacije Centar za prevenciju suicida Nebojša Žižić.

U Evropi je samoubistvo drugi najčešći uzrok smrti među adolescentima starosti od 15 do 19 godina, posle saobraćajnih nesreća. Svake godine, skoro 1.200 adolescenata u Evropi oduzme sebi život. To je skoro tri života dnevno, pokazala je analiza UNICEF-a: ,,Stanje djece u svijetu 2021”.

Izveštaj takođe pokazuje da skoro devet miliona adolescenata živi sa poremećajem mentalnog zdravlja, a anksioznost i depresija čine više od polovine svih slučajeva.

Porast broj psihijatriskih pregleda nakon COVID-19

,,Otvaranje Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju u proljeće 2018, kao i dolazak prvih specijalista dječje i adolescentne psihijatrije omogućio je našim najmlađim građanima da, kada su u pitanju izazovi i problemi mentalnog zdravlja, pomoć dobiju u svojoj državi”, kaže doktorka Ivanović. Djeca mogu ostvariti ljekarski pregled direktnim odlaskom u Centar ili preko izabranog pedijatra, objašnjava ona.

Iz tog Centra kažu da je ostvaren značajan porast broja pregleda iz oblasti dječje i adolescentne psihijatrije nakon pandemije. „Gotovo je sto odsto više pregleda, ako poredimo brojke iz 2019. i 2023. godine. Tokom 2023. imali smo oko 3.000 posjeta kod dječjih i adolescetnih psihijatara“ istiće Ivanović.

Kako objašnjava, u ovom trenutku ne mogu da saopšte tačan broj pacijenata koji posjećuje Centar za rani razvoj, ali prema nekim procjenama taj broj je oko osam hiljada. Tu spadaju i oni koji traže samo usluge logopeda, psihologa ili defektologa.

Najranjivije grupe su djeca i adolescentni koji su i prije pandemije COVID-19 imali probleme sa mentalnim zdravljem, međutim, kaže ova psihijatrica, javljaju se i maloljetnici koji su prve tegobe osjetili tokom ili nakon pandemije.

„Ova iskustva nas uče da u nekim budućim, sličnim, izazovnim situacijama posebnu pažnju moramo obratiti na mentalno zdravlje, naročito najranjivijih grupa, djece i adolescenata u razvoju“ ističe ona.

Sa druge strane, Šišović kaže da je pandemija donijela i neke dobre stvari. ,,Sada je društveno prihvatljivije priznati da se doživljavaju poteškoće sa mentalnim zdravljem, iako je put do destigmatizacije još dug. Mladi ljudi često se stide i kriju mentalne poteškoće. I mnogi roditelji sigurno imaju neku dijagnozu, ali pošto nijesu nikad u životu obišli profesionalca to ne znaju”, kaže Šišović.

Zašto mladi traže pomoć

Iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju kažu za CIN-CG da se mladi uzrasta od 11 do 18 godina najčešće obraćaju zbog problema adolescentne krize, odnosno, poremećaja u prilagođavanju.

„Obzirom na to da adolescencija predstavlja drugu najvažniju tačku postnatalnog razvoja, ne treba da nas čudi zbog čega ovaj period može itekako biti izazovan za mentalno zdravlje mladih”, kažu iz ovog Centra.

,,Pored hormonskih, dolazi do značajnih bioloških i neuroloških promjena, u ovom periodu takođe detektujemo poremećaje ponašanja i emocija. U nešto kasnijem uzrastu i autentične depresivne epizode. Takođe, dešavaju se poremećaji iz psihotičnog spektra, da li kao psihotična reakcija na stresogenu situaciju ili kao začetak psihotičnog dugotrajnijeg procesa”, objašnjava psihijatrica Ivanović.

Svjetska istraživanja pokazuju da loš socijalni status negativno utiče na mentalno zdravlje, pa i mentalno zdravlje adolescenata i porodica. Upozorava se i na sve veće zahtjeve savremenog doba i načina života. Ivanović u grupu rizika navodi i prekomjernu upotrebu mobilnih telefona, kompjutera, život u virtuelnom svijetu, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, stigmatizaciju različitosti, traume, okruženje koje propagira samo materijalni aspekt ljudskog bića…

„Međutim, poučeni iskustvom iz prakse, ne možemo izostaviti porodicu kao, možda najvažniju i najznačajniju vrijednost za mentalno zdravlje djece i adolescenata”, objašnjava Ivanović.

Dobra porodica (brižna, bliska, sa jakim emotivnim vezama) predstavlja dobar prognostički znak, ako se dese izazovi u mentalnom zdravlju adolescenata. Međutim, porodica koja se neuspješno nosi sa izazovima, uz neadekvatnu ulogu roditelja, povlači za sobom lošiji uticaj na mentalno zdravlje kod adolescenata. Ne tako rijetko, loša porodična dinamika zna biti osnova za nastanak teškoća u mentalnom funkcionisanju djece i adolescenata.

Samopovređivanje je znak upozorenja

Ivanović objašnjava za CIN-CG da je samopovređivanje češće zapravo znak za poziv za pomoć, nego za oduzimanje života. „Postoji nesuicidalno samopovređivanje - možemo ga smatrati simptomom koji često srijećemo među adolescentima koji traže našu pomoć”, Ivanović.

Ona objašnjava da se radi o povređivanju sopstvenog tijela (preneseno i duše) usljed nemogućnosti da se izbori sa problemima, teskoćama u sopstvenom funkcionisanju, čiji razlozi mogu biti višestruki. Javlja se kod krhkih, nedovoljno zrelih ličnosti, sa slabim mehanizmima odbrane, koji doprinose afektivnoj nestabilnosti i impulsivnim reagovanjima. ,,Ipak, učestalo samopovređivanje doprinosi većem riziku od samoubistva.“

Ona je objasnila da su se dešavali i pokušaji samoubistva izazvani impulsivnim reagovanjem, ali nekada nastali kao proces dužeg razmišljanja i suicidalne ideje. ,,Među razlozima su uglavnom prisutni problemi neprilagođavanja porodičnim, društvenim situacijama, iako prema svjetskim istraživanjima razlozi mogu biti i biološki, poput endogenih depresija ili drugih psihopatoloških procesa”, kaže Ivanović.

„To su pacijetni koji zahtijevaju momentalno hospitalno liječenje, i do sada su upućivani na hospitalni tretman u inostranstvo, najčešće u psihijatrijske klinike u Beogradu”, objašnjava ona.

Direktorica NVO CAZAS upozorava na efekte slanja djece u inostranstvo na liječenje. ,,Država ne zna šta se dešava sa njima i tako maloljetni ostanu ispod radara. To znači da nemamo zdrastvene statistike i gubimo trag o njima”, kaže Šišović.

Poziv na akciju

„Društvo bi trebalo biti otvorenije za različitosti. Treba nam solidarnosti i saosjećajnosti, pružene ruke pomoći i razumijevanja, a manje sažaljenja, etiketiranja i odbacivanja,“ navodi Ivanović.

Ona smatra da bi država kroz kreiranje pametnih i brižnih politika razvoja djece i mladih trebala da kreira, osnažuje, podstiče stubove društva koji su najvažniji za stabilan razvoj društva - dobra zdravstvena zaštita, obrazovanje, socijalna podrška, ali i kultura u najširem smislu te riječi. Ističe da je važno da su mladi ljudi u svakom trenutku svjesni da pomoć postoji i da niko nije sam.

Marko je danas punoljetan, živi uz terapiju sa psihijatrijskom dijagnozom, nema posao, a može da računa samo na roditelje.

Deceniju nakon što je istekao zakonski rok da svi objekti sagrađeni prije 2008. budu pristupačni osobama sa invaliditetom, to nije slučaj. Osim što ni pojedini novosagrađeni objekti ne ispunjavaju tu obavezu, Podgorica je prepuna prepreka za osobe sa invaliditetom. Rješenja koja su u međuvremenu urađena kako bi im olakšala kretanje nerijetko su polovična i problematična u praksi 

Milena RADONJIĆ

„Glavni ulaz u Klinički centar Crne Gore (KCCG) nema obezbijeđen pristup za osobe u kolicima, iako postoje sporedni ulazi. Biblioteka Radosav Ljumović uopšte nema obezbijeđen ulaz, a Crnogorsko narodno pozorište (CNP) ima, ali samo u glavnu salu. Ako je predstava u drugoj sali, moramo stepenicama i mi tu ne možemo ući“, objašnjavaju za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sestre Iva i Jana Vujisić. Obje koriste kolica za kretanje.

Deceniju nakon što je istekao rok da svi objekti sagrađeni prije 2008. budu pristupačni osobama sa invaliditetom, to i dalje nije slučaj. Kako u Podgorici, tako i u drugim opštinama. Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata, koji je tu obavezu propisao, donešen je 2008, a rok za prilagođavanje objekata istekao je 1. septembra 2013. godine.

„Država nije ispunila obavezu koju je sama propisala – da sve objekte sagrađene prije stupanja na snagu zakona – 2008. učini pristupačnim u roku od pet godina. Dakle, prošlo je više od deceniju od kada je istekao rok da se svi objekti sagrađeni prije 2008. rekonstruišu i da se u njima ispoštuju obavezni elementi pristupačnosti“, kaže za CIN-CG izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) Marina Vujačić. Onaukazuje da ni neki novosagrađeni objekti ne ispunjavaju standarde u ovoj oblasti.

NEPRISTUPAČNOST INSTITUCIJA

Ministarstvo pravde nije pristupačno za osobe sa invaliditetom, kao ni većina tužilaštava i sudova. Viši sud u Podgorici, kao ni Apelacioni i Ustavni sud na ulazu nemaju obezbijeđenu rampu, dok je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) u potpunosti nepristupačno za OSI.

„Prilagođavanje Osnovnog suda u Podgorici je rađeno nekoliko godina i nakon prve rampe koja nije bila adekvatna, rađena je potpuno nova, a projekat je osim sredstvima iz budžeta finansiran i od međunarodnih donatora“, rekla je Vujačić.

Zgrada Skupštine Glavnog grada takođe, na glavnom ulazu, nema obezbijeđenu pristupnu rampu, dok starija zgrada Opštine Podgorice ima rampu, ali nakon toga nailazimo na stepenice, a nema ni prilagođenog toaleta.

Biblioteka „Radosav Ljumović“ nema obezbijeđenu rampu, dok je Crnogorsko narodno pozorište (CNP) obezbijedilo prolaz osobama koje koriste kolica na sporednom ulazu u glavnu salu. Ukoliko je predstava u drugoj sali, korisnici kolica je ne mogu gledati. Muzej savremene umjetnosti, takođe smješten u centru grada, na svom glavnom ulazu nema pristupnu rampu.

U Podgorici nijedan fakultet nije u potpunosti pristupačan OSI po standardima iz Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, iako su mnogi obezbijedili rampu.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorice Dejan Bašanović zaCIN-CGkaže da postoji napredak u odnosu na raniji period, ali da je Podgorica i daljeu dobrom dijelu nepristupačna osobama sa invalidtetom.

„Veliki broj škola, recimo, ne zadovoljava uslove da može da uključi OSI“, kaže Bašanović. Zbog toga, objašnjava, oni upisuju one škole koje su pristupačne. On ističe da se tako ulazi u proces segregacije.

„Posebno je to izraženo kod fakulteta. Dešava se da OSI završe fakultet koji ima obezbijeđen pristup, iako nisu namjeravali“, kaže Bašanović.

UMHCG je 2019. godine sproveo monitoring pristupačnosti srednjih škola u Podgorici. Prema njihovom nalazu - „sve se završava samo postavljanjem najčešće improvizovane rampe, ili rampe koja nije izrađena prema standardima“.

„Takođe, čak i u onim školama koje su renovirane i dalje ne postoje svi elementi pristupačnosti i/ili postoje, ali najčešće nijesu u upotrebi (toaleti, lift). Pored navedenog neki od elementa pristupačnosti uopšte nijesu prisutni ni u jednoj srednjoj školi, što se održava i na broj učenika s invaliditetom koji su uključeni u srednje obrazovanje i njihov izbor srednje škole a kasnije i izbor visokog obrazovanja”, konstatuje se u dokumentu.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović kaže za CIN-CG da treba raditi i na unapređenju znanja izvođača radova koji se bave obezbjeđivanjem arhitektonske i bilo koje druge pristupačnosti OSI.

Nijesu samo mnogi važni objekti u Podgorici nepristupačni osobama sa invaliditetom. Prepreke su brojne. Pa i u onda kada se nešto uradi na planu pristupačnosti OSI, u praksi se dešava da to nije dovoljno, jer je polovično i ne zadvoljava sve potrebe osoba sa invaliitetom.

KOLICIMA PREKO PREPREKA

„Ako ideš trotoarom po Podgorici, moli Boga da je izjedna i da nema spusta“, kažu sestre Iva i Jana Vujisić. Pored toga što su trotoari, kako kažu, u tom smislu nepouzani, previše je slivnika i pukotina na putu, pa je prelazak kolicima preko njih otežan.

Na dosta mjesta je, objašnjavaju, urađena pristupna rampa, ali se ne bi usudile da ih koriste zbog prevelikog nagiba.

Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, u članu 41, propisuje da javna pješačka površina mora da bude povezana bez prepreka sa ostalim pješačkim površinama. U Podgorici se, međutim, može vidjeti mnoštvo prepreka i na samim površinama, kao i na mjestima gdje se one spajaju sa drugim.

„I dalje u Glavnom gradu, ali i u drugim opštinama postoje trotoari koji na jednom dijelu ulice imaju spušten ivičnjak, a onda na drugom dijelu ili na raskrsnici on ne postoji. Konstantno ukazujemo na takve prakse, jednako kao i na postavljanje fizičkih prepreka na linijama kretanja, poput stubića ili saobraćajnih znakova“, kažu za CIN-CG iz UMHCG.

Osim što neophodnih zakošenja na trotoarima nema svuda, tamo gdje postoje dešava se da nijesu upotrebljivi za osobe sa invaliitetom, jer ih građani, bez kontrole i sankcije, blokiraju svojim automobilima.

„Parkiraju se vozila i korisnik kolica ne može iskoristiti rampu. Svjesni toga da nema puno ljudi u komunalnoj inspekciji i službi koja kontroliše parking, predlagali smo da slikamo ta vozila, ali to ne bi mogao biti osnov za njihovo uklanjanje. Neophodno je da izađe lice zaduženo za taj dio posla, da konstatuje propisnost parkiranja i reaguje u skladu sa tim“, objašnjava generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorice Dejan Bašanović.

Problem nijesu samo trotoari. Rješenje koje je trebalo da olakša kretanje osobama sa oštećenjem vida u Glavnom gradu, a koje je u praksi pokazalo svoje brojne manjkavosti su i taktilne trake. Osim što Podgorica nije u cjelosti prekrivena taktilnim trakama, oni koji ih koriste ukazuju na brojne probleme. 

NEPOUZDANE VODILJE

,,Trake su postavljene samo u određenim djelovima grada. Da li to znači da osobe sa oštećenjem vida ne treba da idu u druge djelove grada”, pita se Miloš Spaić, koji je i sam korisnik bijelog štapa.

Spaić, inače član Demokratske narodne partije (DNP) tvrdi da se jedini politički bavi pitanjem prava OSI. On ukazuje na to da su trake vodilje previše uzdignute, te da se za njih zapinje. ,,Pristupačnost može biti potpuna ili je nema”, kaže.

Macanović ističe da su postojeće trake, konkretno one žute, namijenjene više za unutrašnji prostor, jer su, kako kaže, kad pade kiša jako klizave i ometaju građane.

,,Njihova boja, doduše, pomaže onima sa djelimičnim ošećenjem vida i takav kontrast taktilnih traka u odnosu na površinu na kojoj su postavljene je poželjan, jer olakšava njihovo prepoznavanje i samim tim kretanje”, dodaje.

Macanović napominje da i Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom predviđa da taktilne trake moraju biti antikliznog sastava.

,,Pristupačna taktilna površina izvodi se na način da ne zadržava vodu, snijeg i nečistoću, i da se lako održava”, stoji u Pravilniku. U tenderu za nabavku i izgradnju taktilnih traka u Podgorici je navedeno da su trake ,,otporne na habanje, kidanje, istezanje i atmosferske uticaje…”.

Međutim, postavljene, žute trake su prilično klizave i zadržavaju vodu tokom kišnih dana, a na mnogim mjestima su i pohabane i iskidane.

,,Postavlja se pitanje postoji osoba u Crnoj Gori koja bi mogla da iskontroliše njihov kvalitet”, kaže Macanović.

Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPU) za CIN–CG tvrde da u skladu sa Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, sprovode inspekcijski nadzor nad izgradnjom objekata putem urbanističko-građevinskih i komunalnih inspektora. 

Macanović, međutim, ističe da je glavni nedostatak Pravilnika to što nije usklađen sa domaćim uslovima. „Ukoliko je prepisan iz neke uređenije zemlje ne mora da znači da odgovara našem prostoru”, kaže.

STRANA RJEŠENJA ZA DOMAĆE USLOVE

Iz MPPU-a su za CIN-CG kazali da su pri izradi važećeg Pravilnika korišćena iskustva Hrvatske, „koja su bila od velike pomoći u postavljanju temelja za prilagođavanje objekata OSI u Crnoj Gori“.

CIN-CG je pitao i Institut za standardizaciju Crne Gore da li se bavio upoređivanjem domaćih standarda u pogledu rješenja za pristupačnost OSI, na šta su nam odgovorili da se ta institucija ne bavi posebnim analizama sadržaja evropskih standarda, već ih usvaja u integralnom obliku - kao identični standard. „Crnogorski standardi su ekvivalentni sa evropskim standardima i apsolutno nisu u suprotnosti sa njima“, rekli su iz Instituta.

Macanović, ipak, smatra da je taktilna traka trebalo da bude uža. 

,,Standard za taktilne trake koje propisuje i naš Pravilnik je 40 centimetara. Još uvijek nisam, a pokušavao sam, da dođem do odgovora ko je taj koji je odredio takav standard. Pretpostavljam da se iza toga krije logika da se objema nogama šeta po traci i da je taj neki prosječni raskorak 40 centimetara. Sa aspekta osobe sa oštećenjem vida moram reći da meni nije udobno da šetam po neravnoj površini, kakve i jesu trake vodilje. Taj neko nije razmišljao da i one žene sa oštećenjem vida, koje žele da nose obuću sa potpeticama i štiklama trebaju da hodaju po tome“, kaže Macanović.

Njegov prijedlog bio je da traka bude uža, jer njena funkcija treba da bude takva da može da se detektuje štapom i koristi na taj način što će se pratiti i hodati pored nje.

,,Trebalo bi da su javne površine dovoljno široke, pa da ostane 40 centimetara širine da mogu ljudi da se kreću i sa jedne i sa druge strane i da niko nikoga ne ometa. Međutim, to se ne dešava. Tako su recimo u dijelu Njegoševe ulice, od Hercegovačke ulice ka Bulevaru, postavljene terase od kafića na taktilnim trakama ili tik uz kafić, pa je velika vjerovatnća da ćete udariti u neki od stolova ili stolica”, upozorava Macanović.

U dijelu Njegoševe ulice često se može vidjeti da ljudi sjede na stolicama koje prelaze preko betonskih taktilnih traka, koje su gotovo neprimjetne.

Ugostitelji su, navodi Macanović, Savezu objasnili da su dozvolu za terasu dobili prije nego što su postavljene trake.

Da nije u dovoljnoj mjeri izgrađena svijest o potrebama osoba sa oštećenjem vida govori i klupa postavljena početkom avgusta u Balšićevoj ulici preko taktilne trake.

Nakon što su građani reagovali i podijelili fotografiju na društvenim mrežama klupa je uklonjena sa trake. Ipak, zabrinjavajuće je kako uopšte do toga dođe, što vraća na pitanje - ko kontroliše radove.

 „Taktilne trake takođe moraju biti takve da ne ometaju korisnike kolica. To zahtijeva šire trotoare, ali i hodnike u zatvorenim prostorima”, napominje Macanović te ukazuje na to da je potrebno mijenjati Pravilnik.

ČEKAJUĆI NOVI PRAVILNIK

Iz MPPU-a su u junu 2022. godine saopštili da je dogovoreno formiranje Radne grupe u čiji bi sastav ušli predstavnici Ministarstva i NVO sektora iz oblasti zaštite OSI, kako bi se što temeljnije pristupilo unapređenju pomenutog Pravilnika. Nakon toga, kaže Macanović, ta grupa nikad nije održala sastanak.

„Ministarstvo aktivno radi na izradi novog Zakona o izgradnji objekata, koji će uključivati i podzakonske akte usmjerene na prilagođavanje objekata licima sa smanjenom pokretljivošću i licima sa invaliditetom. Iako je bilo inicijativa za izradu Predloga pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje osoba sa invaliditetom, Ministarstvo je 2022. godine razmatralo mogućnost izrade tih izmjena. Međutim, s obzirom na to da su u međuvremenu započete aktivnosti na izradi novog Zakona o izgradnji objekata, izrada izmjena pomenutog pravilnika je odložena do usvajanja zakona“, objasnili su iz MPPU-a za CIN-CG.

Dodaju da Ministarstvo prepoznaje potrebu za izmjenom Pravilnika nakon donošenja novog Zakona o izgradnji objekata, koji će, prema njihovim najavama, pružiti sveobuhvatni okvir za dalje unapređenje ove oblasti.  

ZVUČNA SIGNALIZACIJA POSTOJI, ALI NIJE U FUNKCIJI

Jedan od standarda pristupačnosti za osobe sa oštećenjem vida u autobusima predstavlja zvučna signalizacija koja često nije u funkciji.

„Još uvijek nemamo pristup zvučnoj signalizaciji u autobusima, jer je to u nadležnosti firme Ben-kov koja je ovlašćeni serviser i ima dozvolu i pristup programu koji kontroliše, između ostalog, i zvučnu signalizaciju“, kaže za CIN-CG šef saobraćaja u gradskom preduzeću Putevi d.o.o. Ljubomir Radinović.

Na preuzimanju nadležnosti se, kako je kazao, radi jer i pored zvučne signalizacije nemaju kontrolu nad mnogim servisima kojima trenutno upravlja pomenuta firma iz Danilovgrada.

Dok sve to traje, govorna podrška u autobusima izostaje pa su OSI prinuđene da se za pomoć obraćaju nepoznatim ljudima u blizini.

„Velika većina želi da pomogne, ali nije to poenta već da mogu sam da obavim svakodnevne obaveze, a da ne moram da pitam, niti da se na nas gleda kao na nekoga kome treba pomoć“, naglasio je Spaić.

Svaki objekat i javna površina trebaju biti pristupačni, saglasna je i Marina Vujačić. „To je zakonska obaveza, a ne nečija humanost, dobročinstvo ili lijep gest“.

Brojni su razlozi da OSI podnesu nadležnim institucijama prijave, što su u prethodnom periodu i činile. Bašanović kaže da je na te prijave uvijek pozitivno odgovoreno.

Međutim, kao što se navodi i u Sektorskoj analizi, čiji je autor Direktorat za građevinarstvo Ministarstva za prostorno planiranje, urbanizma i državne imovine (MPPU), vlasti su dužne da obezbijede pristupačnost kao ex ante dužnost (dužnost koja prethodi), što znači i prije dobijanja pojedinačnog zahtjeva od strane OSI da pristupi i koristi neki prostor ili uslugu.

Iz UMHCG-a navode da nijesu primjenjivane ni propisane sankcije za nepoštovanje definisanih standarda.

,,Jedini primjeri za koje mi znamo jesu oni kada smo sami prijavljivali inspekciji nepravilnosti prilikom projektovanja ili gradnje, nakon čega bi inspekcija konstatovala te nepravilnosti i tražila njihovo otklanjanje. Nemamo informaciju o postupanju državnih i drugih institucija i službi, niti je prihvaćena inicijativa koju smo nekada predlagali da se napravi lista tzv. pozitivnih i negativnih objekata”, kazali su iz te organizacije.

Prema njihovim riječima, u praksi se pristupačnost često svodi samo na par elemenata pristupačnosti, a ne na sve elemente propisane zakonom, pa u tom smislu prepreke su brojne.

 „NIČIJA“ RAMPA NA ŠETALIŠTU

Stepenišni lift postavljen je na šetalištu uz Moraču 2022. godine. No, pošto nije bio u funkciji, Udruženje mladih sa hendikepom pokrenulo je tužbu protiv Glavnog grada za zaštitu od diskriminacije.

Iz UMHCG-a su, objašnjava Vujačić, ukazivali da su koso-podizne platforme neadekvatna rješenja, da su nefunkcionalne, teške za održavanje i da se brzo kvare. „U toku je parnični postupak protiv Glavnog grada Podgorice zbog nefunkcionisanja rampe. Postupak je pokrenut u junu 2023.“, objašnjava.

Iz Glavnog grada za CIN-CG nijesu odgovarili na pitanje u vezi pomenute rampe.

„Kada je u pitanju stepenišni lift na šetalištu uz Moraču, ukazivali smo da je to loše rješenje i da je to bacanje novca, ali iz nekog razloga iz Glavnog grada su zaključili da ga ipak treba postaviti“, kaže i Goran Macanović.

,,Bojim se da ovo što je do sada urađeno nije iz istinske svijesti da je to korisno za društvo, već ispunjavanje nekog uslova iz regulative i da se nešto uradi za OSI”, zaključuje on.

U novoj epizodi razgovaramo sa Zarijom Pejovićem doktorom ekonomskih nauka, profesorom na Univerzitetu Mediteran i analitičarem, ne samo ekonomskih već i ukupnih socijalnih i političkih prilika u Crnoj Gori. Pejović je pored toga bio i savjetnik bivših predsjednika Vlade i Skupštine. Razgovarali smo o politici vlade, održivosti Evrope Sad 2, smanjenju siromaštva u Crnoj Gori, procesu evropskih integracija i drugim važnim temama.