Nema napretka oko utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Maja BORIČIĆ

Specijalni tužilac Saša Čađenović disciplinski je kažnjen prije 11 godina, zato što je, kao tužilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici, samovoljno oduzeo predmet dodijeljen drugom tužiocu. Čađenović je trenutno u zatvoru zbog optužbi da je bio dio kriminalnog klana.

U odluci Tužilačkog savjeta (TS) iz 2012. godine, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Čađenović je kažnjen sa 15 odsto od plate na tri mjeseca, za neuredno vršenje tužilačke funkcije:

“Tako što je 24.10. 2012. zahtijevao od tehničkog sekretara ODT Podgorica V. M. da mu preda predmet, koji je osnovni državni tužilac u Podgorici LJ. K. dodijelila u rad zamjeniku tužioca I. P., a zatim je bez znanja tužioca i obrađivača predmeta spriječio ekspedovanje odluke koju je obrađivač donio i sa kojom odlukom se prethodno državni tužilac saglasio, neovlašćeno izradio drugu odluku, potpisao se kao obrađivač i predao tužiocu na kontrolu”.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT), 11 godina kasnije, podiglo je optužnicu protiv Čađenovića zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i šest krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja.

Čađenović je optužen da je sredinom 2020. postao pripadnik kriminalne organizacije “kavački klan”, sa zadatkom da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće postupke protiv organizatora i članova te kriminalne organizacije. Čađenović je onemogućavao otkrivanje izvršioca najtežih krivičnih djela, da im se odredi pritvor, iz spisa uklanjao izvještaje koje je EUROPOL dostavljao, ali i krivične prijave koje je policija podnosila protiv njih, piše, između ostalog, u optužnici.

Nijedan tužilac od početka rada TS u Crnoj Gori nikada nije razriješen. Samo je tužiteljka Romina Vlahović bila otpuštena zbog nestručnog i nesavjesnog rada, ali je ubrzo vraćena na posao, jer je odluka TS o njenom razrješenju poništena.

U posljednjih deset godina, nije čak bilo ni novčanih kazni u disciplinskim postupcima koje je vodio TS, osim za tužioca ODT u Podgorici Nikolu Boričića, ali je i ta odluka ukinuta, pa je tužilac u ponovnom postupku oslobođen.

Mnogi su tužioci, međutim, dali ostavku prije pokretanja postupka za razrješenje, te time spriječili vođenje disciplinskih postupaka. Protiv pojedinih koji su pravili ozbiljne greške, postupci nijesu ni pokretani, a neki su, u međuvremenu, i napredovali.

Ako i dođe do krivičnih postupaka protiv tužilaca i sudija, obično se odugovlače godinama i često “neslavno” završe. U disciplinskim postupcima u najboljem slučaju izricane su simbolične kazne - smanjenje plate par mjeseci.

U posljednjem nezvaničnom dokumentu tkz. non paper Evropske komisije (EK), ističe se da praktično nema napretka kada je riječ o utvrđivanju odgovornosti sudija i tužilaca:

“Promovisanje i sprovođenje profesionalnih standarda i etike sudija i tužilaca i dalje predstavljaju izazov. Ograničeni rezultati i nedostatak proaktivnosti od strane oba Savjeta”.

Iz TS za to krive zakonska rješenja koja, kažu, nijesu dobra jer ostavljaju prostor za slobodno tumačenje.

U posljednje vrijeme pokrenuti su postupci protiv nekih od čelnika pravosuđa, uključujući nekadašnju predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, specijalnog tužioca Sašu Čađenovića…

“Koliko je temelj pravosuđa i pravde u Crnoj Gori poljuljan, najbolje svjedoče slučajevi hapšenja onih koji su je dijelili, sa oprezom na sklonost ka selektivnoj pravdi, koja za Crnu Goru nažalost nije izuzetak, već više pravilo”, ističe direktorka Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Ona ocjenjuje da je za dalju reformu potrebno popuniti sva mjesta u sudskoj i tužilačkoj organizaciji što kvalitetnijim kadrovima, ali i razmotriti uvođenje “vetinga”.

Direktorka CEGAS-a naglašava da bi TS, kao i Sudski savjet (SS), trebalo da učine značajno više, kako bi do ključnih promjena što prije došlo:

“Funkcionalnost oba savjeta, ali i transparentnost, mora biti povećana i voditi do konkretnih rezultata”.

Vlahović razriješena pa vraćena na posao

Jedina odluka TS o razrješenju protiv Romine Vlahović kasnije je poništena i ona je vraćena na posao.

Tužiteljka Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Romina Vlahović razriješena je u disciplinskom postupku u aprilu 2013. zbog nestručnog i nesavjesnog vršenja tužilačke funkcije. U toj odluci piše da je tužiteljka donosila nezakonite odluke u određenim predmetima, da, bez opravdanih razloga, nije postupala u predmetima koji su joj dodijeljeni u rad, da je predmete držala u kući i na zahtjev tužioca odbijala da ih vrati. Da predmete nije razmatrala sa dovoljno pažnje i stručnosti i odugovlačila postupke, piše u obrazloženju. Njena postupanja dovodila su do toga da su se krivične prijave morale odbaciti u nekim predmetima, piše u poništenoj odluci TS.

Nekoliko dana prije donošenja ove odluke, Vlahović je podnijela ostavku, međutim, TS je tada ocijenio “bespredmetnom”.

Protiv Vlahović je prije disciplinskog pokrenut i krivični postupak - u januaru 2013. zbog krađe dvije kreme u “Kozmetiks marketu”. Prvostepenom presudom proglašena je krivom, ali je Viši sud oborio tu odluku. Predmet je vraćen na ponovno suđenje, koje je obustavljeno zbog izmjene zakona da se gonjenje za krađe čija je vrijednost manja od 150 eura preduzima po privatnoj tužbi. Vlasnik radnje nije gonio Vlahović.

Osim što je vraćena na posao, dobila je i odštetu od 21.000 eura za zarade koje su joj umanjene ili nijesu isplaćene, od februara 2013. do avgusta 2014., ali i za neisplaćene stanarine za taj period.

Tužilac istog tužilaštva Nikola Boričić se, u disciplinskom postupku, teretio da je nepostupanjem doveo do zastare u 13 krivičnih predmeta i zbog toga ga je TS kažnio simbolično - 20 odsto od plate, tri mjeseca. Vrhovni sud je ukinuo tu odluku, sa obrazloženjem da nema dokaza da je postupanje tužioca uticalo na zastaru predmeta, pa ga je Disciplinsko vijeće TS oslobodilo odgovornosti.

Boričić je tvrdio da je ovaj postupak bio odmazda rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice i bivšeg v. d. VDT-a Dražena Burića, jer je odbio da postupa po njihovim nezakonitim nalozima, a posebno nakon što je odbio da nezakonito djeluje u predmetu koji je javnosti poznat kao Belivuk - Miljković, odnosno da nije htio da učestvuje u ukidanju zabrane za ulazak tih osoba u Crnu Goru.

Zbog tog predmeta nedavno je pokrenut i disciplinski postupak protiv Medenice, koji se takođe neslavno završio. TS je odbio da raspravlja o predlogu za razrješenje Medenice, jer nije dobro sastavljen optužni akt. I ova odluka će se, prema saznanjima CIN-CG-a, naći na Vrhovnom sudu (VS).

Zamjenica disciplinske tužiteljke Tanja Nišavić podnijela je VS žalbu, kojom traži da se ukine odluka TS i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužilac optužen za kamatašenje čeka Viši sud

Iz TS je, na zahtjev CIN-CG-a da dostave sve odluke o razrješenju i privremenom udaljenju tužioca, rečeno da su na sajtu objavljeni podaci od 2015. od kada funkcioniše Sekretarijat TS, te da oni trenutno nemaju uvid u arhivu te institucije, jer još nije u elektronskoj formi.

Na sajtu se nalaze samo tri odluke o privremenom udaljenju Saše Čađenovića, Gruja Radonjića i Lidije Mitrović.

Iz Osnovnog suda u Kotoru saopšteno je za CIN-CG da se postupak protiv suspendovanog tužioca Višeg državnog tužilaštva Gruja Radonjića već godinu dana nalazi u Višem sudu, po žalbi na prvostepenu presudu.

Postupak protiv Radonjića pokrenut je još 2018. godine. On je u aprilu prošle godine prvostepeno osuđen na minimalnu kaznu od godinu dana zatvora zbog produženog zelenaštva i 1.000 eura. Optužen da je kamatašenjem “zaradio” oko 44.000 eura. Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za zelenaštvo je predviđena novčana kazna i kazna zatvora od jedne do osam godina.

Tužiteljka SDT Lidija Mitrović je optužena da je zloupotrijebila položaj u slučaju “Klap”, zato što je petorici optuženih omogućila da izbjegnu krivično gonjenje.

SDT je u predmetu “Klap” optužilo 19 osoba za utaju poreza i doprinosa, čime je državni budžet oštećen za 2,6 miliona eura.

CIN-CG je ranije pisao i da je većina optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz slučaja “Klap” sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Boris Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Tužilac Srđa Jovanović iz Kotora podnio je ostavku, nakon postupka koji je SDT pokrenuo protiv njega, čime je izbjegao vođenje disciplinskog postupka. SDT je pokrenuo postupak protiv Jovanovića prije više od godinu dana zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili u kojoj je fazi ovaj postupak, te da li je podignuta optužnica protiv bivšeg tužioca.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću rečeno je za CIN-CG i da je postupak protiv tužioca Vukasa Radonjića, zbog sumnji u porodično nasilje, još u fazi izviđaja.

Tužioca SDT-a je još u maju mjesecu supruga prijavila za porodično nasilje, ali nikšićko tužilaštvo već tri mjeseca ne donosi odluku da li će goniti Radonjića.

Nema napretka u odgovornosti sudija i tužilaca

Evropski zvaničnici ističu i da je u Crnoj Gori potreban bolji nadzor nad radom pravosuđa, uključujući temeljnije i nenajavljene inspekcije:

“Etičke komisije Sudskog i Tužilačkog saveta u postupanju u predmetima nijesu dovoljno djelotvorne i konzistentne”.

I direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ocjenjuje da je (ne)sprovođenje i (ne)funkcionisanje sistema unutrašnje kontrole, ali i spoljne, ključni razlog neprocesuiranja sudija i tužilaca:

“Specijalno državno tužilaštvo za pet godina zaredom, nijednom nije imalo kontrolu od strane Vrhovnog državnog tužilaštva, a kašnjenja kontrole od strane viših nad osnovnim, takođe nije bila novina”.

Ona naglašava i da je za sedam godina rada Komisije za odlučivanje po pritužbama u pogledu utvrđivanja zakonitosti rada tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, podneseno 667 pritužbi, od čega je svega 39 proglašeno osnovanim.

“Za posljednjih sedam godina, utvrđeno je i samo 10 disciplinskih prekršaja (kažnjenih najnižim sankcijama) i šest slučajeva povrede načela Etičkog kodeksa, koje neposredno ne mogu uticati na ocjenjivanje rada, jasno je koliko je svrsihodan i uspješan sistem same kontrole”.

Evropski zvaničnici napominju i na različitu praksu SS i TS kada je u pitanju netačno prijavljivanje imovine Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Objašnjavaju da disciplinska komisija SS nije sankcionisala sudije za tu vrstu nedoličnog ponašanja, dok je TS sankcionisao tužioce smanjenjem njihove plate za 20 odsto.

“Nezavisnost, odgovornost i profesionalizam pravosuđa mora se unaprijediti”, zaključuju iz EK.

Popović Kalezić ističe da kontrolu najbolje oslikava činjenica da je do sada samo jedan tužilac u Crnoj Gori dobio tri, a da su svi ostali ocijenjeni najvisočijom ocjenom, koja im daje mogućnost za dalje napredovanje. Zaključuje da su nužne zakonske izmjene oko kontrole i utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu.

TS čeka zakonske izmjene

Član TS Stevo Muk ocjenjuje da odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti treba vratiti svim članovima TS, jer je sada ta odgovornost i pravo u najvećem dijelu u Disciplinskom vijeću TS. Muk ističe da je to loša praksa, koja mora biti prevaziđena “uz malo dobre volje koje na čelu Savjeta u proteklih godinu i po dana nije bilo”.

I on naglašava da su neophodne izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, kako u dijelu koji propisuje sam postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti, tako i u dijelu opisa disciplinskih prekršaja:

“Moguće da je potrebno proširiti krug inicijatora disciplinskog postupka ili eventualno utvrditi da svako može podnijeti inicijativu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Odluka o pokretanju disciplinskog postupka bi u krajnjem ostala na disciplinskom tužiocu”, kaže Muk za CIN-CG.

Objašnjava da je zabluda da TS odlučuje o disciplinskoj odgovornosti.

“Jedini takav slučaj je bila inicijativa za razrješenje rukovoditeljke Višeg tužilaštva u Podgorici Lepe Medenice, a on je zaustavljen prije nego je Tužilacki savjet došao u priliku da utvrdi istinu i donese odluku”, navodi Muk.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodilac državnog tužilaštva, rukovodilac neposredno višeg državnog tužilaštva, vrhovni državni tužilac, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 50 odsto rezultata u pogledu kvantiteta rada, osim ako državni tužilac ne da valjane razloge zbog kojih nije ostvario rezultate; započne vršenje poslaničke ili druge javne funkcije ili profesionalno obavljanje druge djelatnosti; bude ocijenjen dva puta uzastopno ocjenom ne zadovoljava; ima dva puta izrečenu disciplinsku sankciju za teže disciplinske prekršaje; učini teži disciplinski prekršaj kojim je nanijeta značajna šteta po ugled državnog tužilaštva.

Vd VDT Tatjana Begović je za CIN-CG istakla da je u toku rad na izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu: “Predstavnici Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, članovi Radne grupe, nastoje da konkretnim predlozima daju doprinos da se određene norme koje se odnose i na disciplinsku odgovornost dodatno preciziraju”.

Begović naglašava da Državno tužilaštvo u svom radu prepoznaje isključivo učinioce krivičnih djela, ko god oni bili i koju god funkciju obavljali: “Ukoliko postoji sumnja da je neko učinio krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, prema njemu se postupa na isti način, bez obzira na to da li je riječ o državnom tužiocu, sudiji ili predstavniku bilo koje druge profesije”.

U odnosu na državne tužioce protiv kojih je pokrenut krivični postupak, TS u trenutnim fazama postupaka, pojašnjava Begović, donio je jedine moguće odluke, a to su odluke o suspendovanju: “Zakonom o državnom tužilaštvu je propisano da ukoliko je državni tužilac osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje tužilačke funkcije to predstavlja najteži disciplinski prekršaj”.

Međutim, to nije i jedini način da tužilac bude razriješen. To se, prema zakonu, može uraditi i zbog nestručnog i nesavjesnog rada. Takvih slučajeva, sudeći po odlukama TS, nije bilo u Crnoj Gori.

Vesković: Katnića trebalo disciplinski kazniti

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Marija Vesković ocjenjuje za CIN-CG da bi trebalo dati disciplinskom tužiocu ovlašćenje da inicira pokretanje disciplinskih postupaka. Takođe, ističe ona, treba uzeti u obzir i predlog Venecijanske komisije iz 2015. godine da se za disciplinskog tužioca izabere osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja odgovornosti.

Kao primjer navodi slučaj bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji nikada nije odgovarao zbog objavljivanja saopštenja sa izvodima iz transkripata materijala dobijenog primjenom mjera tajnog nadzora, a što predstavlja teži disciplinski prekršaj. Katnić je iznosio informacije koje je saznao u predmetima i koristio funkciju za ostvarivanje svojih privatnih interesa.

“Ni tadašnji v. d. VDT-a Ivica Stanković, ni ministar pravde Vladimir Leposavić nijesu uradili ništa iako su imali zakonsko ovlašćenje da pokrenu postupak protiv Katnića”.

Da cijenu stanova često ne prati i kvalitet, uvjerile su se vlasnice nekretnina u zgradi firme “Euroglobus doo Podgorica”, u naselju Blok IX u Podgorici. Vjerovale su da su tokom izgradnje kupile moderne apartmane u zelenom, pametnom objektu, a dobile su neuslovan prostor za život

Andrea JELIĆ

Kada je 2021. potpisivala ugovor o kupovini nepokretnosti u izgradnji za nekretninu u zgradi rezidencijalnog tipa koju je firma “Euroglobus doo Podgorica” gradila u naselju Blok IX u Podgorici, Nevena (pravo ime poznato redakciji) je mislila da kupuje moderan stan u zelenom smart objektu.

Prodavac i vlasnik “Euroglobusa” Božo Zejak ju je, kako kaže, prilikom obilaska stana prije potpisivanja ugovora ubijedio da će biti uloženi najbolji materijali, a da će zgrada imati SPA centar, teretanu, garaže izgrađene uz pomoć novih tehnologija, recepciju, batlera, kao i da će objekat biti energetski samoodrživ i imati solarne panele.

“Pokazivao mi je gdje treba da postavi pokretne brisoleje na fasadi zgrade, gdje će biti rampa i kako ću dobiti karticu za ulazak na posjed”, priča ova žena za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na video prezentaciji dostupnoj na Jutjub kanalu Boža Zejaka od prije četiri godine vidi se kako je zgrada trebalo da izgleda nakon završetka radova. Raskošno, luksuzno i inovativno.

Međutim, Nevena se sada gorko kaje.

Animacija i obećanja bila su privlačna, a realnost je nešto sasvim drugo.

Prilaz zgradi, koja je trebalo da bude završena 2020. godine – sudeći po roku za završetak radova na koji se Zejak obavezao u ugovorom, a u koje je CIN-CG imao uvid, još nije asfaltiran. Pristup nije omogućen osobama sa invaliditetom.

Zgrada nema uslovnu zaštitnu ogradu na stepenicama – od plastike je, nije dobro učvršćena i na dodir se pomjera, pa je stanare strah da se ne obruši i da se neko povrijedi. Malo jače oslanjanje na ogradu moglo bi biti opasno, posebno za djecu i stare. Zgrada nema efikasnu zvučnu izolaciju, a pojedine stanove dijele samo gipsani zidovi, pa stanari čuju jedni druge i kad govore ne podižući ton. Po zajedničkim hodnicima, terasama, u stanovima i danas vise kablovi od instalacija.

“Kada sam obilazila stan nije mi ni palo na pamet da kucnem o zid da provjerim je li od čvrste gradnje. Ni u snu nijesam pomislila da bi me neko, ko mi je tako lijepo predstavio zelene, održive tehnologije gradnje, mogao prevariti i pregradnim zidom od gipsa između mog i tuđeg stana”, navodi Nevena.

U zgradi ventilacija nije adekvatno riješena, razni mirisi se šire objektom. Kada smo mi istraživali radove u zgradi, ni aparati za gašenje požara nijesu bili postavljeni.

Od solarnih panela nema ništa, a ni bazen još nije u funkciji.

Vlasnik preduzeća “Euroglobusa” Božo Zejak za CIN-CG tvrdi da će sve obećano biti ispunjeno – kada se završi gradnja susjedne ulice. “Objekat ne može biti završen dok god se ulica do njega ne završi. Garažu i bazen do tad ne mogu da sredim, jer nijesu riješena brojna pitanja, poput komunalija”.

Zejak navodi da Glavni grad nije ispoštovao odluku kojom se investitori oslobađaju plaćanja 100 eura po metru kvadratnom solarnog panela. “Mi planiramo 900 kvadrata solarnih panela na zgradi”.

Tvrdi i da mu se niko od nezadovoljnih stanara nije obraćao i žalio.

“Žalila sam se više puta investitoru, tužila sam ga više puta. Čekam ishod na sudu. Prevario me. Pri kupovini uopšte nijesam znala da je projekat po kojem je rađena zgrada mijenjan… Ja sam kupila jednu stvar, a dobila sam sasvim drugu. Uložila sam mnogo novca, vremena i živaca… Ja sam sada uništena”, kaže uznemireno Nevena, inače penzionerka, koja je prodala jednu nekretninu da bi kupila udoban stan, dok pokazuje loše i nezavršene radove.

Prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni prodat kao stan

I Sofija (pravo ime poznato redakciji) je dovedena u zabludu kada je kupovala stan u izgradnji. Prema ugovoru, trebalo je da bude na prvom spratu, a dobila je stan na visokom prizemlju. I to nije sve: u katastru se njen stan vodi kao nestambeni prostor.

“Predstavljen mi je projekat koji je lijepo prikazivao kako je trebalo da izgleda i na kojoj visini da bude moj stan. Ništa od toga nijesam dobila! Kako je moguće da je prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni, meni prodat kao stambeni? Znam da ovdje ne mogu da živim i da ću da gledam da ga prodam, mada će se to teško desiti zbog stanja u kojem se ova nekretnina nalazi”.

Sofija se nije nikad uselila: samo povremeno svrati, ali zidovi su već popucali, lajsne su odlijepljene, a pojedina vrata se otvaraju na pogrešnu stranu i postavljena su ukrivo. Lavabo u kupatilu pričvršćen je drvetom, odvod za vodu u tuš kabini je pogrešno postavljen, tako da plavi na sve strane, nema ni sifona. Na terasi nema okapnica, niti adekvatnog odliva.

“Ovdje su postavljeni najjeftiniji materijali, a nama je predstavljeno da se radi o vrhunskom projektu. Pitanje je kako sve ovo prolazi mimo kontrole nadležnih institucija i ko će zaštititi građane od ove prevare”, pita se Sofija, dok nervozno pokazuje kako se dio vrata odvaljuje od zida.

I Nevenin stan je u sličnom stanju, mada je ona u međuvremenu uložila u njega još novca kako bi bio useljiv. “Samo za zaštitna stakla u kuhinji koja nema pločice i block out zavjese koje me štite od svjetlosti od ogromnih prozora na kojima nema roletni dala sam par hiljada eura. Izgorjela sam od vrućine prethodnih dana. Klima se ne osjeća. Gledam u nebo i čekam zahlađenje”, priča ona.

“Euroglobus” ilegalno sprovodio radove, kvadrat prodavao čak 3 700 eura

Zejak je sprovodio radove iznad drugog sprata “suprotno revidovanom Glavnom projektu iz 2018. godine”, kaže se u rješenju Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma iz 2021. kojim se ovoj firmi oduzima licenca projektanta i izvođača radova i naređuje usklađivanje radova sa projektnom dokumentacijom.

Zejak za CIN-CG kaže da je postupio po rješenju nadležnog Ministarstva, a da se samo radilo, kako kaže, o problemu zbog takozvanog betonskog platna koje je “ukinuto i dodato susjednom spratu”.

Zejak tvrdi da je sve uskladio sa propisima i da ima svu potrebnu dokumentaciju. Prije još godinu dana kvadratni metar stana u zgradi prodavao je za čak 3.700 eura, što se vidi na oglasima na sajtu Estitor iz jula 2022.

“Luksuzan stan u energetski efikasnoj zgradi na prvom spratu sa kvalitetnim liftom, spa i wellness centrom, garažom… Stan opremljen kvalitetnim materijalima i kupatilskom tehnikom visoke energetske klase… Terasa ima predivan pogled, za one koji trenutke odmora provode u čitanju literature… i komforu nesvakidašnjem za Podgoricu”, navodi se u jednom od ovih oglasa. Stanovi se i dalje prodaju.

“Vidim da potencijalni kupci i dalje dolaze, iako je ovo jedna velika prevara”, kaže Nevena.

Mnoge zgrade u Crnoj Gori bez upotrebne dozvole

Upotrebna dozvola dokazuje da je zgrada izgrađena u skladu sa zakonima, građevinskim i propisima u oblasti elektrifikacije, protivpožarne zaštite, obezbjeđivanja svih neophodnih infrastrukturnih preduslova da bi se mogla koristiti.

Trenutno važeći Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, objašnjavaju za CIN-CG iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt, zamijenio je upotrebnu dozvolu izvještajem stručnog nadzora, koji je dužan da “u konačnom izvještaju o izvršenom stručnom nadzoru navede tačne konstatacije o izvedenim radovima na građenju objekta i da pisanu izjavu da je objekat građen u skladu sa revidovanim glavnim projektom, odnosno izgrađen u skladu sa revidovanim projektom izvedenog stanja, zakonom i drugim propisima, odnosno izjavu da je objekat podoban za upotrebu i da se može namjenski koristiti”.

“Ovaj izvještaj je, po zakonu, neophodan da bi zgrada bila upisana u katastar nepokretnosti, a upotreba objekta nije dozvoljena prije upisa objekta u katastar nepokretnosti”, navode iz KANA.

Ako zgrada nema upotrebnu dozvolu (prema zakonima iz perioda prije 2017. godine) ili konačni izvještaj stručnog nadzora (u periodu nakon 2017. godine), ona po zakonu ne može da se koristi, tj. ne bi trebalo da bude useljena, niti priključena na elektro i vodovodnu mrežu, upozoravaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

“Međutim, znamo da se to u praksi ipak dešava, i da se tako oni koji žive u takvim zgradama dovode u pravnu, ali i fizičku opasnost. Ni u kom slučaju ne biste smjeli kupiti stan u zgradi koja nije upisana u katastar i koja nema sve potrebne dozvole i konačne izvještaje”, navode iz ove organizacije.

Među zgradama koje nemaju upotrebnu dozvolu ima i onih koje su izgrađene i prije nekoliko decenija.

Tako je, recimo, zgrada gradskog parlamenta u Podgorici građena devet godina. Međutim, kad su odbornici održali konačno prva zasjedanja, zgrada nije imala upotrebnu dozvolu.

Kompleks zgrada u Zagoriču, poznatih kao Tri junice, jer su izgrađene na prostoru nekadašnje stočne pijace, zbog brojnih propusta i odstupanja od glavnog projekta nikada nije prošao tehnički prijem. Tako su stanari godinama sezonu kiša dočekivali sa lavorima, krpama i poplavama, jer je krov urađen mimo projekta - umjesto crijepa postavljena je nepropisno tegola. Glavni grad je, za vrijeme mandata Miomira Mugoše gradio ove zgrade za zaposlene u Opštini kojima je stanove prodavao po povoljnim uslovima. Izvođač radova je bila firma “Cijevna komerc” vlasnika Danila Petrovića.

Slične probleme imao je i kadar nekoliko obrazovnih ustanova u Budvi. Stambena zadruga “Solidarno” izgradila je za njih lamele u naselju Dubovica. Ali, nakon obilnih padavina u februaru ove godine prokišnjavali su stanovi, parket se podigao, ulazna vrata su se zakočila…

Nedaće su doživjeli i medicinari u Tivtu za koje je Stambena zadruga “Zdravstvo” izgradila zgradu u Radovićima. Oni su se 2019. žalili da zgrada prokišnjava, da su oluci nekvalitetni i loše postavljeni, da ima problema sa liftom, a da je mermer koji je ugrađen kao podna obloga stepeništa oštećen…

“Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje”

Koliko je važno ozbiljno pristupiti kontroli izgradnje objekata najbolje opominje snimak sa jedne nadzorne kamere objavljen prošle godine, kada je sa jedne od zgrada na Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici pao dio fasade u baštu ugostiteljskog objekta “Čarolija”. Tom prilikom, umalo je stradala jedna djevojčica, jer je fasada pala tik do nje.

“Luksuz je postao omiljena jeftina fraza investitora”, piše jedan od korisnika na forumu Caffe del Montenegro u prepisci naslovljenoj “Aktuelna gradilišta u PG i ostatku CG”.

Tu građani i građanke komentarišu kvalitet i cijenu stanova u zgradama koje su radili poznati investitori…

Ima raznih iskustava. “Poslije šest godina sva zidna keramika je zrela za mijenjanje. Zidovi od rigipsa su katastrofa, savjetovano nam je da ne kačimo na njih veće televizore. Svi spojevi zidova po vertikali su popucali”, navodi se u jednom komentaru.

Drugi korisnik komentariše “moderno rješenje” investitora u jednom navodno luksuznom naselju da ne postoje vrata između hodnika i dnevne sobe. “Broj stanova puta vrata i eto uštede”.

“Često ne dozvoljavaju da priviriš tokom gradnje i da nešto sitno promijeniš. Drug se dogovorio da mu stave trostruki gips na dio zida gdje ide TV i da doplati za zvučnu izolaciju ispod parketa… Ništa nijesu ispoštovali”, kaže još jedan korisnik.

“Gotovo da nema više humanih zgrada… Kutije obične. U katastrofu ne računam jedino stare blokove koji imaju drvorede, trotoare, parkove... Mada se i oni utopiše u beton”, piše jedna korisnica ovog foruma.

Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje, kaže za CIN-CG jedan monter suve gradnje koji je želio da ostane anoniman. On radi na gradilištima preko 15 godina. “Bezbroj je primjera stambeno-poslovnih zgrada za koje investitori imaju dozvolu za određeni broj spratova, ali naknadno ilegalno povećavaju spratnost. Pregrade sprat gipsanim zidovima tako da to ‘ne vidi inspekcija’ i kada oni pođu, skinu te zidove i investitor onda ima hiljadu kvadrata prostora koji prodaje ili izdaje… Svako danas pravi zgrade, ljudi bez škole i znanja. Investitori ulože po kvadratu par stotina eura, a prodaju ga najmanje troduplo više…”.

Nagledao se svega i svačega.,,U većini slučajeva, radnik ili majstor uopšte nema kontrolu nad poslom koji izvodi, ne prate se standardi struke, jer je investitor često pohlepan i nerijetko u nekoj sprezi sa vlastima. Za vlasnike obično radi tridesetak radnika, najmanje po 10 sati, šest dana u nedjelji. Radnici jedva preživljavaju, često nemaju osiguranje, pravo na bolovanje, odmor… Sve se radi bez osnovne zaštite na radu. Kod nas je sada mnogo strane jeftine radne snage. Oni su zamijenili naše radnike koji sve više emigriraju u zapadnu Evropu, Ameriku, pa i dalje”.

Ozbiljnija kontrola, ističe on, mora da postoji. “Naša država nema građevinsku inspekciju koja radi svoj posao kako treba. Od kad radim tek sam se dva puta sreo sa ovom inspekcijom, i to oba puta 2015. na Porto Montenegru, gdje je glavni izvođač bila jedna njemačka firma”.

Kontrola izgradnje objekata, upozorava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji, uglavnom zavisi od zainteresovanosti inspekcijskih organa i primjene Zakona o izgradnji objekata.

“Kako je Zakon bio više nego loš, njegova primjena nije mogla dati dobre rezultate. Trenutno čekamo novi zakon, s nadom da će se ovoga puta uvažiti glas struke. Imam utisak da je Ministarstvo uvidjelo katastrofalne posljedice postojećih propisa, ali sad je glavno pitanje u kojoj će mjeri uvažiti naše primjedbe i da li ćemo dobiti efikasna zakonska rješenja, ne samo na papiru”, kaže on.

“Ako govorimo uopšteno, o poštovanju dobre projektantske prakse u domenima prostranosti, orijentacije, osunčanosti itd. stanova u novogradnji, na svakom koraku možemo naići na kršenje ovih načela. Investitori žele da na svakoj parceli izgrade najveći mogući broj stanova, a mehanizmi kontrole nijesu dovoljno jaki da osiguraju da ti stanovi ispunjavaju osnovne uslove za udobno stanovanje. Tako dobijamo npr. dvosobne stanove površine manje od 60 metara kvadratnih, u kakvim živi veliki broj naših sugrađana”, objašnjavaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

Ističu da je Pravilnik o uslovima za izradu tehničke dokumentacije za stambenu zgradu usvojen nedavno, početkom jula ove godine i da će početi da se primjenjuje od 1. januara sljedeće godine. “Tada će prestati primjena dva pravilnika koji su se odnosili na ovu oblast, a koje smo naslijedili iz SFRJ: Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za izgradnju stambenih objekata po sistemu modularne koordinacije mjera iz 1969. godine i Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za provjetravanje u stambenim zgradama iz 1970. godine… Ostaje da vidimo kako će biti sprovođene odredbe nedavno usvojenog Pravilnika koji, između ostalog, propisuje minimalne površine stanova i prostorija u stanu”.

Na primjer, površina dnevnog boravka u dvosobnom stanu moraće da bude najmanje 22 metra kvadratna, a dvosoban stan moraće da ima površinu od najmanje 71,3 metra kvadratna. “Suvišno je i reći koliko postojećih stanova, izgrađenih u posjednjih petnaest godina, ne zadovoljava ove parametre”, navode iz KANA.

Iz ove organizacije primjećuju da stanje u prostoru jasno pokazuje da kontrola građevinskih procesa nije uspješna i da su neki od mehanizama kontrole kroz koje projekat prolazi do predaje nekretnine vlasniku, ili čak svi ti mehanizmi, zakazali u određenoj mjeri. “To znači da nadležne institucije, čiji je posao sprovođenje zakona i podzakonskih akata koji regulišu gradnju, nemaju snagu da taj posao obave kako treba”.

Trenutno je u toku izrada Nacrta Stambene politike Crne Gore za period od 2021. do 2030. godine. Iz organizacije Mreža za otvoreni dijalog sugerisali su da je “potrebno uvesti mjere koje bi garantovale poštovanje standarda kvaliteta i poboljšale kvalitet gradnje, budući da to nije uvijek slučaj”.

Projektovanje uslovljava dobitak od prodaje

 

,,Kako je naše građevinarstvo pretežno okrenuto ka izgradnji stambenih zgrada za prodaju, upravo taj tržišni momenat opredjeljuje projektovanje danas. U ovoj vrsti gradnje glavni moto je što veća razlika između izdataka za izgradnju i očekivanog dobitka od prodaje… To, naravno, utiče na kvalitet kako arhitektonskih, tako i konstrukcijskih rješenja...”, objašnjava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji.

Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, prema njegovim riječima, danas u suštini više projektuju investitori nego arhitekti. “Zbog ovakvog pristupa arhitektonska struka kod nas je dosta nazadovala… Kao rezultat toga danas imamo objekte koji veoma liče na moderne spavaone ili na loše kopije već urađenih projekata u inostranstvu”, navodi on. Sve to prostor čini bezsadržajnim, monotonim i bezličnim. “Na to je imala uticaja i hiperprodukcija arhitektosnkih diploma. Na primjer, samo Bar i Ulcinj imaju više od 100 arhitekata, što je dovoljno ne za dva grada već za čitavu državu”, smatra Llunji.

“Napravila sam životnu grešku… Trebalo je da se bolje raspitam, da sve provjerim… Savjetujem svima da kad kupuju stan da sve dobro provjere. I da ne idu sami sa prodavcem kod notara, već obavezno sa advokatom koji će ih zaštititi”, kaže Nevena na ivici suza.

Planira da proda stan, iako ga nikome zapravo ne bi preporučila… Ali kaže da joj ništa drugo ne preostaje. Možda će neko drugi imati snage da se sa investitorom izbori. Ona više tu ne može da izdrži.

- Koji su efekti privatizacije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), koji je prije skoro dvije decenije prodat ruskom oligarhu Olegu Deripaski?

- Kako je uništena najvrijednija i najperspektivnija crnogorska kompanija?

- Ko je odgovoran za izgubljene milijarde i ogroman dug, zatvorene hiljade i hiljade radnih mjesta, ekološku katastrofu?

- Šta za Crnu Goru znači to što je uništen njen metalurško energetski repro lanac?

Odgovore na ova pitanja donosi film Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG): Oleg Deripaska - Putinov čovjek, Đukanovićev partner.

Za dalje unaprijeđenje tužilaštva neophodno je doći do konačnog političkog konsenzusa oko izbora Vrhovnog državnog tužioca (VDT), ali i ostalih imenovanja u pravosuđu, zaključeno je na okruglom stolu “Dokle je stigla reforma tužilaštva”, koji je održan 11. jula u Podgorici u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centra za građanske slobode (CEGAS) i nedeljnika Monitor.

Okrugli sto je dio završnih aktivnosti dvogodišnjeg projekta “Istraživanje istraga”. Projekat, koji je podržala Ambasada Kraljevine Holandije, kroz novinarska istraživanja i stručne analize pratio je reformu crnogorskog tužilaštva, njene ključne izazove i domete. 

Bez personalnih promjena u pravosuđu nema reforme, istakla je direktorka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović. “Prepiska sa skaj aplikacije potvrđuje da je u Crnoj Gori mafija bila u srcu sistema”, ocijenila je Tadić Mijović.

Vršiteljka dužnosti VDT-a Tatjana Begović istakla je da su od 2019. četiri državna tužioca, uključujući i nju, promjenjena na funkciji VDT-a, što dosta govori o tome koliko su mogle da se realizuju započete reforme.

“Kada vam neko kaže da nešto ne može da uradi zato što nije u punom mandate - nemojte da mu vjerujete. Može da uradi, samo je pitanje hoće li”, ocijenio je član Tužilačkog savjeta (TS) Stevo Muk.

Ministar pravde Marko Kovač je naglasio da bi dobro bilo da na čelu VDT-a bude osoba koja nije bila dio sistema.

Direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević dodala je da je osim izbora VDT-a u punom mandatu, jednako važno izabrati i druge ključne ljude u pravosuđu - članove Sudskog savjeta, predsjednika Vrhovnog suda, ali i sedmog sudiju Ustavnog suda.

Glavni specijalni tužilac (GST) Vladimir Novović ocijenio je da Specijalno policijsko odjeljenje treba izdvojiti iz Uprave policije, a da tužilaštvo kojim on rukovodi treba da bude nadležno samo za visoke javne funkcionere.

Okrugli sto su otvorili ministar Marko Kovač, ambasador Kraljevine Holandije Joost Reintjes, Tatjana Begović i Milka Tadić Mijović. Kjučne nalaze projekta predstavila je izvršna direktorica CEGAS-a Marija Popović Kalezić, dok su panelisti bili državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović, Vladimir Novović, Stevo Muk, Tea Gorjanc Prelević i izvršna direktorica Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) Ana Nenezić.

Nakon panelista, otvorena je diskusija za sve učesnike okruglog stola. Na kraju su donijeti zaključci i preporuke, koje objavljujemo u cjelosti:

ZAKLJUČCI:

Reforma tužilaštva

• Proces tužilačke reforme ključan je za dalji napredak, a kadrovske promjene su pokazale da mogu donijeti značajne pomake. Nakon izmjena u sastavu Tužilačkog savjeta (TS) i izbora novog Glavnog specijalnog tužioca (GST) postignuti su određeni pomaci u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Za dalje unaprijeđenje, neophodno je popuniti sva mjesta u tužilačkoj organizaciji i policiji kvalitetnim kadrovima i doći do konačnog političkog konsenzusa oko izbora Vrhovnog državnog tužioca u punom mandatu, ali i ostalih imenovanja u pravosuđu. Istovremeno, važno je napraviti otklon od kompromitovanih pojedinaca koji krše zakone i neprofesionalno obavljaju posao. U tom pravcu potrebno je razmotriti i uvođenje “vetinga”.

Unaprjeđenje pravnih procesa

• Potrebno je pravilno procesuirati slučajeve koji već dugo opterećuju crnogorsko društvo i ispitati djelotvornost istraga u tim procesima- od ratnih zločina, preko napada na novinare, torture, do kriminalnih i korupcionaških afera. Neophodno je pažljivo koristiti institut sporazumnog priznanja krivice u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, u skladu sa evropskom praksom i preispitati neke od dosadašnjih slučajeva u kojima su na osnovu sporazuma amnestirani ili simbolično kažnjavani počinioci teških krivičnih djela.

Izmjene zakonodavstva

• Za punu funkcionalnost potrebno je napraviti određene zakonske izmjene i dopune. Prevashodno, važno je izmjeniti Zakon o tužilaštvu u skladu sa preporukama Evropske komisije, a takođe pripremiti izmneje i dopune Zakona o krivničnom postupku. Dodatno, u cilju veće efikasnosti, potrebno je smanjiti nadležnosti SDT-a i ograničiti ih na gonjenje visokih funkcionera, dok bi se ostala tužilaštva bavila nižim funkcionerima. Takođe je potrebno izdvojiti Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Uprave policije (UP) i pripojiti ga SDT-u ili formirati posebni organ. Potrebno je poboljšati kapacitete za vođenje finansijskih istraga, kao i efikasnije koristiti Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, uključujući uvođenje preventivne konfiskacije imovine i upravljanje oduzetom imovinom.
• Prilikom izmjene ili donošenja novih zakona, posebno ključnih zakona u oblasti pravosuđa, potrebno je održavati odgovarajuće i kvalitetne javne rasprave. To će osigurati široko učešće i demokratski nadzor, a takođe će pružiti priliku za sticanje važnih uvida i povratnih informacija.

Jačanje institucionalne saradnje

• Potrebno je jačanje institucionalne saradnje između tužilaštva, sudova, policijskih organa i drugih relevantnih organa u lancu pravosuđa. Ova saradnja bi trebalo da se očituje kroz redovne međuinstitucionalne sastanke, razmenu informacija, i zajedničke obuke.

Poboljšanje transparentnosti i odgovornosti

• Važno je ojačati transparentnost rada TS i pojedinačnih tužilaštava. Objavljivati sva relevantna dokumenta na zvaničnim stranicama TS i državnih tužilaštava, u skladu sa smjernicama Evropske komisije. Takođe, neophodno je unaprijediti sistem krivične, disciplinske i etičke odgovornosti tužilaca, sistem ocjenjivanja i nadzora nad pravosudnim institucijama. Spriječiti zastaru krivične odgovornosti, uraditi analizu slučajeva odbačenih krivičnih prijava zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, utvrditi razloge zbog kojih je došlo do zastarjelosti i sankcionisati tužioce koji ne postupaju u zakonskim rokovima.
• Tužilački savjet bi trebalo da nastavi da unapređuje transparentnost svog rada. To uključuje objavljivanje svih relevantnih dokumenata i informacija na zvaničnom sajtu.

Unapređenje obuka i edukacija

• Obuka tužilaca i drugog osoblja treba da bude kontinuirana i da uključuje najnovije trendove u pravosuđu, uključujući upotrebu novih tehnologija, forenziku, taktike istrage, i međunarodne standarde za prava osumnjičenih.
• Važno je kontinuirano unapređivati stručnost i kapacitete tužilaca u SDT-u, posebno u pogledu složenih krivičnih predmeta, kao što su korupcija, pranje novca i organizovani kriminal. To može uključivati specijalizovane obuke, studijske posjete drugim zemljama, ali i angažovanje eksternih stručnjaka.
• Dodatno, trebalo bi da se preduzmu dodatni koraci na polju prevencije korupcije, uključujući uvođenje i provođenje politika integriteta, sprovođenje redovnih revizija i unapređenje sistema izveštavanja o sumnjivim aktivnostima.

Uloga civilnog društva

• Civilno društvo treba da ima veću ulogu u nadzoru rada tužilaštva. To bi moglo uključiti jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za nadzor, kao i unapređenje mehanizama za saradnju sa tužilaštvom.

PREPORUKE:

Reforma tužilaštva

• Postići politički konsenzus oko izbora ključnih nosilaca pravosudnih funkcija, pravashodno oko izbora Vrhovnog državnog tužica.
• Neophodno je što prije popuniti sva mjesta u tužilačkoj organizaciji, ali i policiji kvalitetnim kadrovima.
• U cilju unaprijeđenja rezultata u radu, neophodno je razmotriti uvođenje "vetinga", kako bi se otklonili kompromitovani pojedinaci koji krše zakone i neprofesionalno obavljaju posao.
• Obezbijediti osnovne preduslove za rad Tužilaštva, prevashodno adekvatne prostorije za rad. Unaprijediti digitalizaciju pravosudnog sistema, uključujući e-sudstvo, e-tužilaštvo, e-zaštitu, e-arhivu, radi efikasnijeg rada i veće transparentnosti. Uvezati sisteme koji bi olakšali i ubrzali istrage.

Unaprjeđenje pravnih procesa

• Potrebno je pravilno procesuirati dugotrajne slučajeve i ispitati djelotvornost istraga u tim procesima.
• Razmotriti upotrebu instituta sporazumnog priznanja krivice u skladu sa evropskom praksom i preispitati dosadašnje slučajeve sporazumnih priznanja u najtežim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, kao i kaznenu politiku.

Izmjene zakonodavstva

• Unaprijediti ključne zakone u skladu sa preporukama Evropske komisije, prevashodno Zakon o tužilaštvu i Zakon o krivičnom postupku.
• Razmotriti nadležnost SDT-a i ograničiti ih na gonjenje samo najviših državnih funkcionera, kako bi se ograničeni administrativni kapaciteti mogli efikasnije koristiti.
• Izdvojiti Specijalno policijsko odjeljenje iz Uprave policije i pripojiti ga SDT-u.
• Unaprijediti kapacitete tuđilačke organizacije za vođenje finansijskih istraga i efikasnije koristiti Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću.
• Unaprijediti transparentnost u radu Ministarstva pravde i konsultovati zainteresovanu javnost prilikom izmjena ključnih zakona, kroz institut javne rasprave prilikom izmjene ili donošenja novih zakona, posebno ključnih zakona u oblasti pravosuđa.

Jačanje institucionalne saradnje

• Neophodno je unaprijediti saradnju između tužilaštva, sudova, policijskih organa i drugih relevantnih organa u lancu pravosuđa.
• Trebalo bi dalje unaprijediti procese istrage u SDT-u, posebno u smislu povećanja efikasnosti i smanjenja vremena potrebnog za istragu i podizanje optužnica. To može uključiti unapređenje koordinacije sa policijom i drugim organima, ali i korišćenje modernih forenzičkih tehnika i alata.

Poboljšanje transparentnosti i odgovornosti

• Treba ojačati transparentnost rada Tužilačkog savjeta i pojedinačnih tužilaštava, i objavljivati sva relevantna dokumenta na njihovim zvaničnim stranicama.
• Neophodno je unaprijediti sistem krivične, disciplinske i etičke odgovornosti tužilaca, sistem ocjenjivanja i nadzora nad pravosudnim institucijama.
• Kako bi se očuvala integritet SDT-a, trebalo bi nastaviti s jačanjem mjera prevencije korupcije unutar tužilaštva. To uključuje redovne interne revizije, transparentne procedure za izbor tužilaca i jasne smjernice za etičko ponašanje.
• SDT bi trebao da nastavi da unapređuje transparentnost svog rada i komunikaciju sa javnošću. To uključuje redovno informisanje javnosti o napretku u važnim slučajevima, ali i proaktivnu komunikaciju o općim trendovima u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Unapređenje obuka i edukacija

• Obuka tužilaca i drugog osoblja treba da bude kontinuirana i da uključuje najnovije trendove u pravosuđu.
• Važno je kontinuirano unapređivati stručnost i kapacitete tužilaca u SDT-u, posebno u pogledu složenih krivičnih predmeta, kao što su korupcija, pranje novca i organizovani kriminal. To može uključivati specijalizovane obuke, studijske posjete drugim zemljama, ali i angažovanje eksternih stručnjaka.

Uloga civilnog društva

• Civilno društvo treba da ima veću ulogu u nadzoru rada tužilaštva.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Činjenicom da je od ukupnog broja od 667 podnesenih pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca u pogledu zakonitosti rada za poslednjih 7 godina svega 39 pritužbi proglašeno osnovanim, objektivnost ovakvog sistema funkcionisanja i u normativnom i u institucionalnom smislu dovodi se u pitanje, zaključio je CEGAS prilikom izlaganja ključnih nalaza na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva”.

Taj trend se održava i u 2023. godini, pa je od januara do 30.juna 2023. godine od ukupnog broja od 70 pritužbi svega 6 bilo u cjelosti osnovano, a njih 3 djelimično osnovano.

Evropska komisija je više puta navodila da je potrebno revidirati disciplinski i etički okvir za tužioce, kako bi se pojačala objektivnost, proporcionalnost i djelotvornost. Analogno tome, jednako moramo pristupiti i samim pritužbama od strane fizičkih i pravnih lica a sve na račun rada državnih tužilaca u pogledu njihove zakonitosti rada, koje mahom sačinjavaju advokati, kao stručna lica, pa se i ovdje postavlja pitanje, kako je moguća tolika disproporcija, tj. neznatan broj osnovanih pritužbi u odnosu na podnesene.

CEGAS je mišljenja da Komisija koja je nadležna da odlučuje po pritužbama, kao i sami Tužilački savjet, u ovom dijelu moraju imati veće nadležnosti i mogućnosti tokom ovog postupka, kako bi sa sigurnošću mogli donositi objektivne odluke.

CEGAS smatra da je u dijelu povećanja transparentnosti rada Tužilačkog savjeta jako važno sve pritužbe sa odlukama Tužilačkog savjeta nakon anonimizacije okačiti na zvanični sajt ovog tijela.

Podsjećamo da se tokom cjelokupnog postupka prilikom donošenja odluka po pritužbi nikada nije pozvao ni jedan pomenuti tužilac na razgovor od strane pomenute Komisije i Tužilačkog savjeta.

Na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” CEGAS je objavio podatak da je od 2016. do kraja izvještajne 2022.godine, rad Komisije za Etički kodeks bilježio od 2 do 4 predloga za utvrdjivanje povrede načela Etičkog kodeksa, sa razlikom za 2019., kada taj broj iznosi 12 predloga. Uzevši u obzir to da je od 44 podnesena predloga, u periodu od 7 godina (2016-2022.), u samo 6 slučajeva utvrdjena povreda načela Etičkog kodeksa, postavlja se pitanje svrsishodnosti ove Komisije.

Evropska komisija ukazuje na ograničen bilans ostvarenih rezultata u ovom dijelu, i navodi nužnost regilisanja kroz posebna zakonska rješenja. Zakon o državnom tužilaštvu ne propisuje da kršenje Kodeksa predstavlja disciplinski prekršaj i ne utiče na napredovanje tužilaca, takodje, postojanje pravnog lijeka protiv jedne ovakve odluke nije predviđen zakonskim rješenjem.

CEGAS poručuje da princip utvrđenog kršenja pravila načela Etičkog kodeksa mora imati sagledivu posledicu. On mora imati uticaj sa vođenjem disciplinskog postupka kao i načinom ocjenjivanja tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

CEGAS smatra da mora postojati pravni lijek protiv odluke Komisije o utvrdjenoj povredi pravili Etičkog postupka sa zakonskim uporištem.

CEGAS je na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” među ključnim nalazima projekta ”Istraživanje istraga” objavio podatak da je od ukupnog broja podnesenih predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca (svega 20) utvrđeno 10 disciplinskih odgovornosti, u periodu od 2016-2022. godine, i zaključio da način vođenja disciplinskih postupaka i utvrđivanje odgovornosti ne vode svrsi.

Cijeneći po broju podnesenih prijava i izrečenih kazni, sistem utvrđivanja disciplin­ske odgovornosti državnih tužilaca za disciplinske prekršaje u vezi sa vršenjem tužilačke funkcije nije funkcionalan. 

CEGAS poziva da ponovo razmotrimo prepo­ruku Venecijanske komisije da na poziciju disciplinskog tužioca bude izabrana osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja disciplinske odgovornosti.

Po broju maloljetnih kockara prednjačimo u Evropi. Iako zakon zabranjuje objekte za kockanje i igre na sreću u krugu od 250 metara od osnovnih i srednjih škola, u zoni zabrane samo oko podgoričke OŠ "Milorad Musa Burzan" ima ih šest

Tijana Lekić

Aleksej (pravo ime poznato redakciji) prvi susret s kockanjem imao je još u sedmom razredu osnovne škole. Bio je izložen vršnjačkom nasilju, pa je često bježao sa časova. U kockarnicu, nadomak škole.

"Tu sam osjećao kao da pripadam negdje i niko me nije uznemiravao", priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Krenuo je s ruletom. Dopala mu se ta zabava.

"Nekad bih i zaradio male pare", prisjeća se.

Kada je napunio 18 godina počeo je intenzivno da kocka. Prvo je uplaćivao tikete po kladionicama, igrao takozvane leptire i voćkice na apartima, kladio se i onlajn.

Igre leptira i voćkica su veoma popularne na slot-mašinama. Ima ih u kazinima, automat klubovima, kafićima koji nude tu vrstu zabave, ali i onlajn. Slot mašine su aparati u koje se ubacuju kovanice od 50 centi do dva eura. Postoje i besplatne verzije tih igara, da bi se igrači navukli učeći pravila.

Nakon što mu je otac preminuo, Aleksej je počeo da se kladi na veće sume novca.

"Uplaćivao sam tikete, nekad i više od 50 eura. Očev odlazak je, vjerovatno, bio okidač. Osjećao sam veliku usamljenost, mučilo me mnogo toga što nijesam mogao da ispričam drugima. Ipak, vjerovanje da ću moći da ostvarim neki dobitak i pobjegnem od realnosti bilo je zabluda", priča s uzdahom.

Danas Aleksej ima 34 godine i jedan je od korisnika programa za rehabilitaciju u Javnoj ustanovi (JU) Kakaricka gora.

Istraživanje Evropskog Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine obuhvatilo je omladinu uzrasta od 15 do 16 godina iz 35 država. Najveća stopa učenika s kockarskim iskustvom je u Grčkoj i na Kipru (33 odsto), a odmah potom u Crnoj Gori (32 odsto), dok je najveći procenat adolescenata koji se klade onlajn na Kipru i Kosovu (16 odsto). Crna Gora je i po tom osnovu na trećem mjestu, sa 13 odsto, ali je na prvom mjestu u Evropi po broju studenata koji prekomjerno kockaju - njih je čak 35 odsto.

Igre na sreću tik uz škole, uprkos zakonu

Crnogorski Zakon o igrama na sreću predviđa da objekti s igrama na sreću moraju biti udaljeni najmanje 250 metara od osnovnih i srednjih škola, međutim, to se u praksi ne poštuje.

Novinarka CIN-CG-a je obišla prostor oko četiri osnovne i dvije srednje škole u Podgorici. Međutim, objekti za igre na sreću bili su daleko, ne 250 metara, već svega 250 koraka od tih škola. Najupečatljiviji je primjer OŠ "Milorad Musa Burzan" - u krugu od 250 koraka ima čak šest različitih objekata s igrama na sreću.

U Crnoj Gori nikad niko nije kažnjen što je objekat u kome se priređuju igre na sreću u zakonom nedozvoljenoj blizini škole. Takođe, nije zabilježen slučaj da je zbog nepropisne udaljenosti odbijen zahtijev za koncesiju priređivačima igara na sreću. Inspekcija za igre na sreću prilikom kontrole nije nadležna da mjeri udaljenost ovih objekata od škola. Naime, podrazumijevaju da je uslov neophodne udaljenosti od škole ispunjen ako je data koncesija za igre na sreću.

Uprava za igre na sreću, koja dijeli koncesije, međutim nije nadležna za kontrolu udaljenosti od škola. Uprava i ne zna kako se mjeri udaljenost - vazdušnom linijom ili tlom; od ulaznih vrata škole ili dvorišne ograde...

"Priređivači igara na sreću su u obavezi da uz Zahtjev za dodjelu koncesije, pored potrebne dokumentacije predviđene Zakonom o igrama na sreću, dostave potvrdu udaljenosti objekta u kome će se priređivati igre na sreću od vaspitno-obrazovanih ustanova", kazali su za CIN-CG iz Uprave.

Potvrda o udaljenosti je u nadležnosti geodetskih agencija koje imaju licencu i kojima se potencijalni priređivač igara na sreću obrati. Zakonom, međutim, nije definisan način mjerenja minimalne udaljenosti objekata za igre na sreću od škola, tako da ostaje širi prostor za interpretaciju.

Postojeće nepreciznosti i nelogičnosti, bilo zbog pravnog okvira ili njegovog tumačenja u praksi, ionako složenu situaciju na tržištu igara na sreću još više komplikuju, navodi se u Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu.

"To doprinosi konfuziji koja vlada u ovoj pravnoj oblasti, pa višegodišnje iskustvo upućuje na zaključak da je uz novi pravni okvir, prijeko potrebna reforma sistema - institucionalnog okvira za priređivanje i kontrolu priređivanja igara na sreću. Očekuje se da će novi zakon odgovoriti na uočene probleme", ističe se u Izvještaju.

Direktorica OŠ "Milorad Musa Burzan" Milica Vuković je za CIN-CG kazala da se njihov posao svodi na rad u školskom prostoru i vremenu, tako da ne mogu da znaju šta djeca rade van škole i nakon nastave.

Kad završe sa časovima, učenike već na izlazu čekaju kazina, automati, kladionice i slični sadržaji.

CIN-CG je slikao i brojio reklame na bilbordima po Podgorici. Krajem maja, samo na potezu od 500 metara u Ulici kralja Nikole, od Sahat-kule do hotela Hilton, bilo je čak pet bilborda na kojima se reklamiraju igre na sreću. Takve reklame imaju i skoro sva autobuska stajališta u gradu, a neki autobusi su pokretne reklame za igre na sreću.

Problem je što oglašivači ne ističu upozorenja o rizicima igara na sreću, kao što je to praksa u većini zemalja Evrope. Naprotiv, ovdje šire pozitivne poruke: "Od sreće se ne može pobjeći"; "Vrti i osvoji svaki dan, 9.000 eura mjesečno"; "Odigraj tiket i osvoj"; "Ti si moj jackpot"; "Uplati depozit, dobitak do 10.000 eura"...

Osim ovakvih obmanjujućih poruka, često ove reklame nemaju ni znak zabrane za maloljetnike.

Desetostruko povećan broj patoloških kockara koji traže pomoć

Aleksej, nakon godina s kockom, kaže da mu se dešavalo da ga djeca od 13 ili 14 godina mole da im uplati tiket. Više puta je vidio da mladi pitaju nekog punoljetnog, druga ili brata, da to urade za njih.

"Posebno je opasno kada stariji šalju djecu da uplaćuju tikete, što nije rijetkost, jer tako se počinje", objašnjava on.

Socijalna radnica Aida Kerović, koja radi u JU Kakaricka gora, kaže da raste broj štićenika koji se obraćaju za pomoć zbog patološkog kockanja.

"Broj klijenata s teškim problemima s kockom porastao je u posljednjih osam godina. Ranije je taj broj od ukupnih korisnika bio dva odsto, a danas je oko 20 odsto", kaže ona.

Porastu broja liječenih od ove bolesti zavisnosti doprinosi i veća svijest o ovoj pošasti. Činjenica je da sve više zavisnika i njihovih porodica prepoznaju ovaj problem, čiji je ključni uzrok upravo dostupnost igara na sreću.

Na liječenje od zavisnosti u JU Kakaricka gora mogu da dođu samo punoljetni građani i građanke Crne Gore. Međutim, ovoj se ustanovi često obraćaju i zbog pomoći maloljetnim osobama.

"Maloljetnike upućujemo u Centar za mentalno zdravlje, gdje postoji servis psiho-socijalne podrške", kaže Kerović.

"To je jedino što možemo da uradimo. Inače, u tom je dobu teško utvrditi da li se radi samo o problematičnom ponašanju ili patologiji", objašnjava ona.

Psihijatrica Branka Purlija iz Centra za mentalno zdravlje kaže za CIN-CG da se maloljetnici najčešće javljaju zbog problema koji su često posljedica njihovog stila života, s psihološkim tegobama poput anksioznosti i suicidalnih misli.

"Najmlađa osoba kod koje je ustanovljeno da ima problem s kockanjem javila se zbog vršnjačkog nasilija. Ta je osoba imala svega 16 godina", ističe Purlija.

Maloljetnici koji se obrate za pomoć Centru zbog problema s prekomjernim kockanjem najčešće se klade i igraju poker onlajn. Kako se ne javljaju s eksplicitnim problemima koje vezuju za kockanje, kroz dalji rad se otkrije da je to često uzrok anksioznosti i drugih psihičkih problema, objašnjava Purlija.

Ona konstatuje da se kockanje u Crnoj Gori još uvijek nedovoljno tretira kao problem društva.

"Rijetko se za pomoć obrate direktno zavisnici", kaže psihoškinja Maja Lješnjak za CIN-CG.

Lješnjak radi u Savjetovalištu Entera, koje je u sklopu NVO Zid, nude servis za psihološku pomoć i podršku osobama s problemom kockanja i članovima njihovih porodica.

Mladi se najčešće klade onlajn na sportske trke, trke pasa, zatim na tombolu i slot-aparate, ističe Lješnjak.

"U posljednje vrijeme starosna granica kada počinju s kockanjem se spušta. Djeca starosti od sedam ili osam godina u prosjeku prvi put dolaze u kontakt s kockom", kaže Lješnjak.

Skoro svaki peti patološki kockar pokušao je samoubistvo

Postoje tri vrste kockanja, kaže Aida Kerović. Prva se odnosi na takozvano društveno-rekreativno kockanje - kada se osoba u društvu kocka, s određenim, obično manjim svotama novca. Taj prvi stepen nema generalno neke ozbiljnije posljedice, više je vid zabave. Većina ljudi se kocka na taj način.

Druga vrsta kockanja je problematično kockanje, tada igrač pravi određene probleme u različitim sferama života - u partnerskim odnosima, finansijama, sa zakonom, ali ne u velikoj mjeri. U toj fazi kocka je problem i osoba se nalazi na ivici da razvije patologiju.

Treća vrsta kockanja je patološko kockanje i to je bolest koju prate različiti osjećaji - napetost i uzbuđenje koje osoba ima dok kocka, te osjećaj zadovoljstva i rasterećenja dok to radi. U klasifikaciji medicinskih bolesti, objašnjava Kerović, patološko kockanje ima posebnu dijagnozu u poremećaju kontrole impulsa, poput kleptomanije.

"Kao prvo, osoba je preokupirana kockanjem, kocka se i postepeno ulaže sve više novca. To je kao kad zavisnik od psihoaktivnih supstanci ima potrebu da uzima više droga. Tako nekome ko je zavisnik od kocke treba sve više i više novca da bi se kockao. U ovim slučajevima primjećuje se pojava nemira i razdražljivosti", upozorava ona na simptome patološkog kockanja.

Posljedice se, ističe psihoterapeutkinja, dijele u nekoliko kategorija. Osoba često pozajmljuje novac, a pozajmice su sve veće i veće. Dolazi do gubitka socijalnog statusa i ugrožava se finansijsko stanje, bez obzira na zaradu koju je ostvarivala prije nego što je počela da se patološki kocka. Gubi se i interesovanje za druge aktivnosti.

Aida Kerović kaže i da patološki kockari obično ostaju bez prijatelja, a u njihovim porodicama dolazi do disfunkcionalnosti.

"Često imamo klijente koji su razvedeni i ne žive s djecom, ostali su bez posla, a porodica je dugo vraćala njihove dugove", objašnjava ona, dodajući da su to često znakovi da osoba pati od patološkog kockanja.

Ona upozorava da je u ovakvim slučajevima često prisutno i nasilje.

"U fazama razdražljivosti, kada osobe nemaju mogućnost da stignu do novca da bi se kockale, mogu i da pribjegnu porodičnom nasilju. Patološki kockari često pate i od kliničke depresije."

Psihijatrica Elvira Kojić u istraživanju "Problematično i patološko kockanje" kaže da je kod kockara povećan rizik od suicida. Između 48 i 70 odsto patoloških kockara razmišlja o suicidu, a od 13 do 20 odsto liječenih od patološkog kockanja pokušalo je samoubistvo.

"Kad sam prokockao 13.500 eura u deset dana, rekao sam sebi: Ti si bolestan!"

Aleksej kaže kako u jednom momentu njegova plata nije više bila dovoljna da bi se kockao, pa je podigao više kredita.

"Na računu sam imao nekih 13.500 eura i to sam prokockao za 10 dana. Kada mi je stigla na telefon poruka od banke da je na računu nula, sam sam sebi rekao, sjećam se kao da je bilo juče - ti si bolestan."

Aleksej je mnogo puta rekao ovo je zadnji put, nikad više. I uvijek bi se vraćao kocki.

"Kada sam tek stigao ovdje na liječenje, još nijesam prihvatao da sam zavisnik. Ali, sad vidim, kada uporedim sebe tada i danas - to su dva različita svijeta", priča smireno.

Između tih svjetova, dugačak je put. Prošlo je mnogo vremena od trenutka kada je postao svjestan problema do priznanja.

"Kada sam napravio dug od 11 hiljada eura, koji sam morao da vratim u roku od mjesec dana, sva vrata oko mene bila su zatvorena. Tada sam se povjerio majci, slomio sam se u 100 komada i priznao sve", prisjeća se on.

To prvo priznanje se desilo kad nije više imao za šta da se uhvati.

"Majka mi je tada uz pomoć rodbine pomogla oko dugova, ali ubrzo nakon toga sam opet upao u problem. Još jednom ista situacija. Nije tako lako čovjeku da prizna da ima problema..., da je bolestan... Sam sebe sam takođe manipulisao. Govorio sam da imam zavisničku ličnost, a kad kažeš da si zavisnik, nekako to prilijepiš za sebe. Nijesam to htio kao etiketu zauvijek", kaže Aleksej s osmjehom, ali i grčem koji imaju samo ljudi koji su mnogo patili.

"Otkad sam bistrog uma kad vidim reklamu za klađenje - osjetim gađenje".

Socijalna radnica u JU Kakaricka gora ističe da je vrlo važno kako izgledaju reklame za igre na sreću.

"Ovdje postoji ozbiljna zamjena teza jer se glorifikuje kockanje kao način života. Plasiranje reklama s pozitivnim porukama, u kojima je dobitak jedina opcija, suprotno je od realnosti i posljedica koji takav način života može da ima", upozorava ona.

Tretman liječenja u JU Kakaricka gora traje godinu dana. Kada se liječenje završi, korisnik izlazi iz izolacije. Ta tranzicija je delikatan period tokom kog bi osoba trebalo da izbjegava bilo šta što je asocira na kockanje. U periodu tranzicije, koji traje još jednu godinu, korisnici mogu bilo kada doći u JU Kakaricka gora kad osjete potrebu za podrškom ili savjetovanjem.

Aleksej uskoro izlazi iz izolacije. Komentariše slike reklama.

"Sada, kad ih vidim iz ove perspektive, i bistrog uma, osjećam gađenje. Sjećam se svojih stanja, koja su bila zaista mračna. Imao sam i suicidalne misli".

I on upozorava da se u crnogorskom društvu promoviše, pa čak i glorifikuje, pogrešan način života. Ima i poznatih umjetnika i umjetnica koje gledamo svaki dan kako reklamiraju igre na sreću.

"Vjerujem da napolju ima mnogo momaka i djevojaka, koji pate i proživljavaju ono što ja prolazim. Bio bih srećan kad bi oni pročitali o mom iskustvu i odlučili da priznaju da su nemoćni pred svojom bolešću i obratili se nekome za pomoć", zaključuje Aleksej.

Bilo bi dobro da njegovu priču čuju u Crnoj Gori i oni koji odlučuju o zakonskim rješenjima i primjeni. Dostupnost igara na sreću već je uništila mnoge mlade živote.

Inspektori ne mogu kazniti ni vlasnike ilegalnih kladionica ako ih ne uhvate na djelu

U Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu piše da je u Crnoj Gori u toj godini bilo zvanično 1.079 objekata u kojima se priređuju igre na sreću.

Inspekcija za igre na sreću je odradila 555 kontrola u prošloj godini, što je oko 51 odsto od ukupnog broja objekata. Iste godine u Italiji su sprovedene inspekcijske kontrole u samo 20 odsto objekata koji priređuju igre na sreću.

Međutim, dok su u izvještaju iz 2022. u Crnoj Gori utvrđene 32 nepravilnosti (svega 5,7 odsto slučajeva od ukupnog broja kontrola) - u Italiji je taj broj čak 30 odsto.

U ocjeni stanja i predlogu mjera u ovom izvještaju crnogorske Uprave za inspekcijske poslove, uviđa se da je neophodno promijeniti zakonska rješenja, kako bi kontrola bila efikasnija.

"Još nije donesen novi Zakon o igrama na sreću, a činjenica je da nedostatak valjanog zakona i odgovarajućih podzakonskih akata predstavlja limitirajući faktor za efikasniji inspekcijski nadzor", ističe se u Izvještaju.

Iz Inspekcije za igre na sreću navode konkretne primjere slabih mehanizama kontrole.

"Činjenica da je u određenom prostoru prisutno sredstvo (uređaj na kojem se mogu priređivati igre na sreću) - ne predstavlja prekršaj iako za taj uređaj ne postoji saglasnost nadležnog organa, zbog toga jer je Zakonom o igrama na sreću sankcionisano samo priređivanje igara na sreću bez koncesije. To znači da, ako u momentu kontrole uređaj nije u funkciji, ili čak i kada je u funkciji, ali nije moguće dokazati priređivanje igara na sreću na njemu, inspektor ne može preduzeti mjere protiv priređivača, iako taj subjekat za te uređaje ne posjeduje koncesiju."

Čak ni kod internet priređivanja igara na sreću bez saglasnosti nadležnog organa, Inspekcija ne može preduzeti prekršajne mjere, jer to Zakonom o igrama na sreću nije propisano kao prekršaj.

U izvještaju o radu Inspekcije za igre na sreću još piše da se od 32 pronađene neregularnosti najveći broj odnosi na rad bez koncesija, višak automata za igre na sreću u regularnim automat klubovima i učešće maloljetnih lica.

U Engleskoj, Italiji, Monte Karlu ograničenja, u Crnoj Gori sve dozvoljeno

Kada je riječ o igrama na sreću države se mogu podijeliti u tri kategorije - one koje su zabranile igre na sreću, u kojima je sistem poluliberalan i one koje su liberalizovale igre na sreću.

Crna Gora je u ovoj trećoj kategoriji. Međutim, liberalizacija ne znači da ne postoje jasni zakoni i pravila.

Sektor igara na sreću predstavlja jednu vrstu zabave, podstiče turizam, otvara radna mjesta i donosi prihod državi. Ali je takođe važno zaštiti javni interes - kao što je zaštita stanovništva od zavisnosti. U zemlji u kojoj je aktivan kockarski turizam, a takva je Crna Gora, postoji i dodatna odgovornost da se zaštite mladi.

Evropski standardi iz preporuka Evropske komisije iz 2014. godine predviđaju konkretne načine oglašavanja igara na sreću.

U oglašavanjima ne bi trebalo biti neosnovanih izjava o mogućnostima dobitaka, niti bi se smjele prikazivati kao društveno privlačne i sadržati iskaze slavnih osoba kojima se sugeriše da igranje doprinosi društvenom uspjehu. Takođe se ne bi trebalo tvrditi da igre na sreću mogu riješiti društvene, profesionalne ili privatne probleme. Posebno je opasno sugerisati da kockanje može biti alternativa poslu, rješenje za finansijske probleme ili oblik ulaganja.

Države treba da osiguraju da se u oglašavanju uzimaju u obzir i rizici. Natpis "zabranjeno igranje za maloljetnike" morao bi da stoji na svakoj reklami. To važi i za reklamiranje besplatnih igara.

Često se u reklamiranju kockarskog turizma za Crnu Goru kaže da je Montenegro Monte Karlo Balkana. Ali, u Monte Karlu državljani te zemlje ne mogu da uđu u kazino i zabranjene su reklame o kockanju.

U Italiji je od 2018. godine reklamiranje igara na sreću ukinuto. Ta promjena zakona je uvedena baš zbog porasta patoloških kockara.

U Engleskoj su zabranjene reklame koje prikazuju, odobravaju ili podstiču kockarsko ponašanje koje je društveno neodgovorno ili može dovesti do finansijske, društvene ili emocionalne štete.

Po engleskim ulicama bilbordi upozoravaju na rizike kockanja:

"Kockanje me vezivalo u čvor dok nijesam razgovarao s nekim."

"Nisam mogao da se fokusiram ni na šta osim na kockanje dok nijesam progovorio."

Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je oslobađajuću presudu novinaru Jovu Martinoviću, čime se sudski proces dug gotovo osam godina konačno završio.

U januaru ove godine Apelacioni sud je Martinovića oslobodio optužbi za stavljanje u promet opojnih droga, a na tu odluku se žalilo tužilaštvo, koje je insistiralo na optužbi da je novinar posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.

Martinović je u pritvoru proveo gotovo godinu i po dana. On je uhapšen u oktobru 2015. godine, u zajedničkoj akciji crnogorske i hrvatske policije, kada je uhapšeno 17 osoba, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.

Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak. U ponovoljenom postupku 8. oktobra 2020. Martinović je osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.

Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.