If Montenegro continues to conclude agreements that circumvent the public procurement system, it risks losing credibility, delaying EU accession, and undermining its own legal framework, thereby directly endangering its position, reputation, and economic security, experts warn.

By Đurđa Radulović / Predrag Nikolić

The conclusion of bilateral agreements on economic cooperation, such as those in the fields of infrastructure development, real estate, tourism, telecommunications, e-governance, and healthcare investments, must comply with EU regulations and national legislation that uphold the principles of transparency, free competition, non-discrimination, and level ground for bidders, said Gordana Đurović, Professor at the Faculty of Economics (University of Montenegro), in an interview with the Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

According to CIN-CG sources, the newly planned agreements could cause serious harm through provisions that fail to protect Montenegro’s interests and instead serve only those of investors, similar to the Agreement with the United Arab Emirates (UAE) on cooperation in tourism and real estate development.

During the summer, following the signing of the controversial agreement with the UAE, the Government of Montenegro prepared four additional draft agreements. In June and July, it drafted two agreements with the Government of Hungary, one on cooperation in infrastructure development and another on telecommunications. In June, it also prepared a draft agreement with Ukraine on e-government services, as well as a draft framework for negotiations and the conclusion of an agreement with the Government of France on the implementation of priority projects in Montenegro. None of these drafts have yet been signed.

The planned agreements reportedly contain problematic provisions similar to those found in the UAE deal, effectively overriding domestic and EU laws on competition and transparent processes. The Montenegrin Parliament recently concluded discussions on granting consent for two intergovernmental agreements with Hungary and France. Critics have raised concerns that these agreements would allow companies from France and Hungary to carry out some of Montenegro’s key capital projects without open tenders.

The agreement with Hungary, related to railway and highway infrastructure development, contains a clause, mirroring the UAE agreement, that allows Hungarian companies to be directly engaged as primary contractors and operators “without the need for public procurement procedures in accordance with Montenegro’s national legislation.”

The agreement with Ukraine also states that there will be no need for public procurement or tenders for e-government services. According to the draft, “the e-government project shall not, for either party, and in particular not for Montenegro, be subject to any public procurement, tender, public competition, or any other procedure defined under the national legislation of Ukraine or Montenegro following ratification of the Agreement.”

The proposed agreement with France concerns the implementation of priority projects, including the design and construction of a new university clinical center in Podgorica, as well as other healthcare, energy, digital, and transport infrastructure projects. The future agreement would also regulate sources of financing to be provided by France and its institutions, such as the French Development Agency (AFD).

Any international agreement that provides for direct contracting with foreign companies without applying public procurement procedures established by domestic law and EU legal standards is inconsistent with Montenegro’s obligations as an EU candidate country, Đurović stressed. She added that Montenegro should conclude all international agreements in the fields of tourism, real estate, and infrastructure strictly within the existing legal framework, fully respecting the principles of public accountability, transparency, and market competition.

EU May Penalize Montenegro for Unlawful State Aid

Montenegro has signed 27 bilateral investment treaties to date. However, the practice of bypassing tenders and ignoring competition law was not typical of earlier agreements, explained Maja Kostić-Mandić, Professor of International Law at the University of Montenegro.
“This is definitely not standard practice for the treaties Montenegro has signed so far. Nor have I encountered such provisions in UAE agreements with other countries. On the contrary, their recent agreements, such as the one with India, contain no references to the abolition of competition,” said Kostić-Mandić.

Granting special privileges to investors may constitute a form of prohibited state aid under the EU Stabilisation and Association Agreement, Kostić-Mandić explained. She referred to the well-known Micula case, in which the General Court of the European Union ruled that Romania had breached its obligations under a bilateral investment treaty with Swedish investors of Romanian origin. Romania was found responsible both for withdrawing promised state aid upon joining the EU and for subsequently compensating the investors under an arbitration award, prompting the European Commission to initiate proceedings against Romania for violating EU state aid rules.
“A similar scenario could befall Montenegro after joining the EU,” Kostić-Mandić warned, “having to pay both the investor and the EU for breaching its rules.”

According to her, the Montenegro - UAE agreement on tourism and real estate development is atypical because it creates a fundamental imbalance in the obligations of the contracting parties, which is detrimental to Montenegro’s interests. “The provisions effectively transfer part of national sovereignty to a foreign government, granting it significant influence in identifying and classifying projects as strategic and of public interest,” she said.

The legal scholar further emphasized that, due to the economic asymmetry between the contracting parties, the UAE Government does not assume binding obligations that would make it legally accountable in case of non-performance. “The UAE is merely obliged to ‘encourage investors,’ while Montenegro undertakes substantial international obligations toward an undefined investor, obligations which, if unfulfilled, often lead to investor–state arbitration claims,” Kostić-Mandić explained.

She also noted that many regional legal experts have informally expressed concerns over the lack of protection for Montenegro’s interests in the agreement. “It is questionable whether any independent legal expert, unaffiliated with UAE interests, had the opportunity to review the text before signing,” she added.

Unlike Montenegro’s earlier bilateral investment treaties (BITs), the recent and planned agreements do not include the Most-Favoured-Nation (MFN) clause, which allows investors to claim equal treatment if another foreign investor receives more favourable conditions. Montenegro currently has 15 active BITs containing the MFN clause, meaning that investors from those countries could initiate disputes if investors from the UAE or Hungary are granted preferential treatment, such as exemption from tenders. “Montenegro could face multimillion-euro liabilities and costly legal defences, regardless of the outcome,” Kostić-Mandić warned.

Absence of the “Denial of Benefits” Clause

According to Časlav Pejović, Professor at Kyushu University (Japan) and an expert in international investment law, none of Montenegro’s agreements contain a Denial of Benefits Clause, a provision that allows a state to deny treaty protections to investors who do not have genuine links to the contracting country.

Pejović explained that many companies use countries like the Netherlands, one of the states with the most BITs, to set up shell subsidiaries solely to gain access to investor–state arbitration. He cited the example of a U.S. water infrastructure company that sued Bolivia through its Dutch subsidiary because the U.S. and Bolivia had no bilateral investment treaty.

“Bilateral treaties are, in fact, a form of soft power,” Pejović noted. “Today, power relations are established through this kind of ‘force in gloves’ rather than cannons and weapons.” He added that poor countries often bear the brunt of massive compensation claims, for instance, Ecuador was ordered to pay over one billion dollars to a U.S. company under such a treaty.

Pejović questioned why Montenegro’s government has repeatedly violated the constitutional principle of competitiveness in its recent agreements. “This is entirely inconsistent with the Constitution,” he said.

The Government insists that the agreements are fully aligned with Montenegro’s Constitution and its obligations under the EU Stabilisation and Association Agreement. However, the EU Delegation in Montenegro warned that, “under EU and Montenegrin public procurement legislation, as well as the Reform Agenda, Montenegro must fully apply the principles of equal treatment, non-discrimination, and transparency in implementing all contracts concluded under cooperation agreements with the UAE.”

Pejović further explained that the mere signing of such treaties does not guarantee economic benefits. “Countries without BITs can still attract high levels of foreign investment. Brazil, for example, the world’s fifth-largest recipient of foreign investment, has only a handful of such treaties. Montenegro, on the other hand, has 27, but little to show for it,” he concluded.

Historical and Structural Context

The first intergovernmental investment agreement was signed between Pakistan and West Germany in 1959, followed by the 1964 Convention on the Settlement of Investment Disputes. Until the 1990s, fewer than 500 BITs existed worldwide. The collapse of the Berlin Wall triggered an explosion of neoliberal investment policies, encouraged by the World Bank and IMF, which promoted BITs as a “passport to prosperity.”

By 2008, there were nearly 3,000 BITs worldwide, though the trend has since declined as many countries recognized the risks of surrendering sovereignty and facing costly arbitration. “Some states, such as the U.S., have since introduced ‘regulatory power’ clauses protecting their right to regulate in areas such as the environment, health, and safety,” Pejović said. The EU is likewise developing mechanisms for a dedicated investment court system.

Public Procurement Red Flags

Professor Đurović emphasized that identifying “red flags” in public procurement is crucial to preventing corruption and protecting public funds. Common indicators include single-bid procedures, unusually short deadlines, inflated prices, frequent contract amendments, overly restrictive qualification criteria, and repetitive awards to the same bidders, all of which undermine transparency and fair competition.

The European Union uses a multi-level “red flag system” to detect irregularities, integrating data analysis and e-procurement tools. North Macedonia has already implemented an automated version of this system, developed with international partners such as SIGMA, the Open Contracting Partnership, and the European Bank for Reconstruction and Development (EBRD).

The EU has formally urged Montenegro to ensure the timely and consistent implementation of procurement reforms and will closely monitor compliance.

Conclusion

As economic analyst Miloš Vuković noted, “The UAE Agreement effectively excludes the application of Montenegro’s public procurement framework, bypassing mandatory tenders for projects worth billions of euros. This undermines equal market access and creates serious risks of abuse and mismanagement of public funds.”
He added, “If purchases as small as €8,000 require publication and a minimum three-day bidding period, it is incomprehensible that multi-billion-euro projects should be exempt from any procurement oversight.”

Experts agree that Montenegro’s recent agreements signal a troubling shift toward investor dominance at the expense of state sovereignty, legal integrity, and alignment with European standards.

Ako Crna Gora nastavi da potpisuje sporazume koji zaobilaze sistem javnih nabavki, rizikuje gubitak kredibiliteta, odlaganje pristupanja EU i narušavanje sopstvenog pravnog poretka, čime bi bila direktno ugrožena njena pozicija, ugled i ekonomska sigurnost, upozoravaju stručnjaci 

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Zaključivanje bilateralnih sporazuma o ekonomskoj saradnji, poput saradnje u oblasti razvoja infrastrukture, nekretnina, turizma, telekomunikacija, e-uprave, pa i ulaganja u zdravstveni sektor, moraju biti u skladu sa EU propisima i nacionalnim zakonodavstvom koje poštuje principe transparentnosti, slobodne konkurencije, nediskriminacije i jednakog tretmana ponuđača, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta. 

Sagovornici CIN-CG upozoravaju da bi i novi planirani sporazumi mogli izazvati ozbiljnu štetu odredbama, koje ne štite interes Crne Gore, već isključivo interes investitora, kao što je to bio slučaj sa Sporazumom sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. 

Vlada Crne Gore je tokom ljeta ove godine, nakon potpisivanja spornog sporazuma sa UAE, pripremila još četiri sporazuma. U julu i junu pripremila dva sporazuma sa Vladom Mađarske: Predlog za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti razvoja infrastrukture  i Predlog sporazuma o saradnji u oblasti telekomunikacije. U junu je načinjen i Predlog  sporazuma sa Vladom Ukrajine o obezbjeđenju servisa za elektronsku upravu, kao i Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Francuske o realizaciji prioritetnih projekata u Crnoj Gori. Za sada nijedan od ovih nacrta nije potpisan. 

Planirani sporazumi sadrže problematične odredbe poput onih iz Sporazuma sa UAE, kojima se ukidaju domaći i evropski zakoni o konkurenciji i transparentnim procesima. Skupština Crna Gore  je ove sedmice završila raspravu o davanju saglasnost na dva međudržavna sporazuma sa Mađarskom i Francuskom. Problematizovano je to što će ovi sporazumi omogućiti kompanijama iz Francuske i Mađarske da bez tendera rade neke od naših kapitalnih projekata.

Sporazum sa Mađarskom koji se odnosi na razvoj željezničke infrastrukture i razvoj auto-puta, sadrži odredbu, kao i u sporazumu sa UAE, koja predviđa da se mađarske privredne kompanije kao glavni izvođači i operateri mogu anagažovati direktno bez „potrebe za javnim nabavkama, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom Crne Gore''. 

I ugovor sa Ukrajinom pominje da nema potrebe za sprovođenjem javnih nabavki, odnosno tendera za elektronsku upravu. Kako se navodi u predlogu sporazuma posao oko elektronske uprave „neće biti ni u jednoj od strana, a posebno u Crnoj Gori, predmet javne nabavke, javnog tendera, postupka javnog takmičenja iii bilo kog drugog postupka definisanog u nacionalnom zakonodavstvu Ukrajine i Crne Gore nakon ratifikacije Sporazuma''. 

Vlada Crne Gore je sa Francuskom predvidjela sporazum koji se odnosi na realizaciju prioritetnih projekata. Oblasti u kojima će se definisati saradnja su projektovanje i izgradnja novog univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici kao i drugi projekti iz zdravstva, razvoj i modernizacija elektroenergetske mreže, digitalna transformacija, izgradnja saobraćajne infrastrukture... Predviđeno je da budući sporazum detaljno reguliše izvore finansiranja koje Francuska i njene institucije, poput francuske Agencije za razvoj (AFD) mogu obezbijediti za realizaciju projekata. 

Svaki zaključeni međunarodni sporazum koji predviđa direktno ugovaranje sa stranim kompanijama, bez primjene postupaka javnih nabavki propisanih domaćim zakonodavstvom i pravnom tekovinom Evropske unije, nije u skladu sa obavezama Crne Gore kao države kandidata za članstvo u EU, kaže Đurović. 

Crna Gora bi trebalo da sve međunarodne sporazume u oblastima turizma, nekretnina i infrastrukture zaključi u okviru postojećih zakonskih procedura, uz puno poštovanje principa javne odgovornosti, transparentnosti i tržišne konkurencije, objašnjava Đurović.

EU bi mogla kazniti Crnu Goru zbog nedozvoljene državne pomoći 

Crna Gora je do sada potpisala 27 bilateralnih ugovora. Međutim, praksa izostanaka tenderskih postupaka i nepoštovanje zakona o konkurenciji nijesu bili uobičajeni postupci prilikom potpisivanja ranijih ugovora, objašnjava za CIN-CG Maja Kostić-Mandić, profesorica međunarodnog prava na Univerzitetu Crne Gore. ,,To definitivno nije uobičajena praksa u ovim ugovorima koje je Crna Gora do sada potpisivala. Ni  u sporazumima koje UAE potpisuju sa drugim zemljama nisam naišla na nešto slično, naprotiv, koliko se sjećam gledala sam njihove najnovije, kao onaj sa Indijom, gdje nema pomena o ukidanju konkurencije“ objašnjava Maja Kostić, profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (UCG). 

Davanje posebnih pogodnosti investitorima može se smatrati oblikom nedozvoljene državne pomoći, a na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, objašnjava Kostić-Mandić. ,,U ovom kontekstu posebno je značajan slučaj braće Micula gdje je Opšti sud Evropske unije našao da je Rumunija bila odgovorna za povredu  bilateralnog sporazuma prema švedskom investitoru braći Micula rumunskog porijekla, jer je prilikom pristupanja Uniji ukinula državnu pomoć koju je bila obećala tom ulagaču, a zatim, kada mu je isplatila naknadu prema arbitražnoj odluci, Evropska komisija je protiv Rumunije pokrenula postupak zbog povrede pravila o nedozvoljenoj državnoj pomoći“, navodi Kostić. ,,Sličan scenario bi mogao da zadesi i Crnu Goru nakon što postane zemlja članica EU“, objašava Kostić-Mandić, dakle da plati i investitoru, a i EU zbog kršenja njenih pravila. 

 ,,Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE je atipičan međunarodni sporazum, jer je u osnovi ovog sporazuma neravnoteža u obavezama strana ugovornica, što predstavlja i njegov osnovni nedostatak sa aspekta interesa Crne Gore“, objašnjava Kostić-Mandić.  Sadržaj navedenih odredbi Sporazuma nedvosmisleno ukazuje na to da se ovdje faktički prenosi dio nacionalnog suvereniteta na stranu vladu, jer je predviđeno da ona bitno utiče na identifikovanje i kvalifikovanje projekata kao strateških i od javnog interesa za Crnu Goru, objašnjava ova pravnica. 

 ,,Ovdje treba imati u vidu i izrazitu ekonomsku nejednakost strana ugovornica. Na osnovu Sporazuma se za Vladu UAE ne uspostavljaju 'čvrste' obaveze, čije bi neispunjenje moglo dovesti do njene pravne odgovornosti, a jedina 'obaveza' UAE je da podstiče investitore, dok Crna Gora preuzima velike, međunarodne obaveze, u odnosu na nepoznatog investitora, a radi se o obavezama zbog čijeg neispunjenja investitori obično tuže državu na osnovu bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija“, objašnjava Kostić-Mandić. 

Prema riječima Kostić-Mandić, više njenih kolega iz regiona, a na osnovu neformalne razmjene mišljenja ukazalo na nedostatak zaštite interesa Crne Gore u Sporazumu. ,,Postavlja se pitanje da li je, uopšte, neko od pravnika ko je stručan, a ne zastupa isključivo interese UAE bio u prilici da pročita tekst ovog sporazuma prije njegovog potpisivanja'', kaže Kostić-Mandić. 

Sporni sporazum sa UAE, kao ni četiri planirana sporazuma ne sadrže klauzulu o najpovlašćenijoj naciji koja je predviđena bilateralnim sporazumima (BiT), koje je Crna Gora prethodno potpisivala sa drugim državama. ,, Crnu Goru obavezuje 15 bilateralnih sporazuma, a svi sadrže klauzulu o najpovlaštenijoj naciji, koja predviđa da ulagači mogu da se pozivaju na nju ako je država dala nekom drugom bolji tretman, npr. dozvole, dobijanje posla bez tendera ili slično“, ističe Kostić-Mandić. Tako sada nakon sporazuma sa UAE i drugih koji su u pripremi, a kojima su predviđene velike povlastice za investitore iz ovih zemalja, može doći do sporova i sa investitorima iz država sa kojima smo ranije potpisali BIT-ove koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, jer se investitori iz tih zemalja mogu pozvati na ovu klauzulu i tužiti Crnu Goru, što su recimo oni morali da idu na tender, ili što nijesu mogli da se prijave za investicije koje su ekskluzivno date nekom iz UAE, ili sjutra i Mađarske. Crna Gora bi, dakle, mogla imati milionske rashode, zbog mogućih investicionih arbitraža, pa bi samo odbrana države na sudovima mogla stajati milione, a to su nepovratna sredstva bez obzira na ishod, kaže Kostić-Mandić. 

Nema ni klauzule o ,,uskraćivanju pogodnost'' investitorima koji krše zakon

,,Ni u jednom sporazumu koji je do sada potpisala nema Klauzula o uskraćivanju pogodnosti (engl. Denial of Benefits Clause)'', kaže u razgovoru za CIN-CG Časlav Pejović, profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta (Japan) i stručnjak za pravo stranih ulaganja.

Klauzula o uskraćivanju pogodnosti je odredba u sporazumima, posebno onim koje se tiču investicija, koja omogućava državi da investitorima iz trećih zemalja uskrati zaštitu ili beneficije koje su inače predviđene tim sporazumom, ukoliko investitor ne ispunjava uslove vezane za nacionalnost ili stvarnu povezanost sa zemljom potpisnicom sporazuma. 

Pejović navodi primjer Holandije jedna od država sa najviše potpisanih bilateralnih sporazuma. ,,Mnoge kompanije osnivaju filijale u Holandiji samo da bi iskoristile povoljnosti sporazuma. Da bi mogli nekoga da tuže. Bio je primjer američke kompanije, koja se bavila infrastrukturom vode. Kako SAD i Bolivija nemaju taj sporazum, a Holandija i Bolivija imaju, Amerikanci su otvorili kompaniju u Holandiji i tužili su Boliviju. Ima dosta takvih primjera''. 

Bilateralni sporazumi su zapravo jedna vrsta nasilne politike, objašnjava Pejović. ,,Danas se odnosi moći uspostavljaju ovom vrstom 'sile u rukavicama' umjesto topovima i oružjem'', kaže ovaj ekspert. 

Postoje slučajevi enormnih odštetnih zahtjeva od strane kompanija, a obično siromašne zemlje stradaju, objašnjava Pejović.  Tako je Ekvador koja je jedna od najsiromašnijih zemalja, morala da plati preko milijardu dolara jednoj američkoj kompaniji, zbog sporazuma koji nije vodio računa o državnim interesima. 

Pejović tvrdi da ne može da razumije zašto se u više sporazuma koje je Vlada Crne gore potpisala ili predložila tokom 2025. krši ustavno načelo konkurentnosti. ,,To je u potpunosti u suprotnosti sa Ustavom“, kaže Pejović. 

Iz Vlade tvrde da je Sporazum u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom. S druge strane iz Delegacije EU su upozorili da ,,u skladu sa zakonodavstvom EU i Crne Gore o javnim nabavkama, kao i u skladu sa Reformskom agendom, Crna Gora ostaje u obavezi da u potpunosti primjenjuje principe jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti prilikom sprovođenja svih ugovora i sporazuma koji budu zaključeni u okviru sporazuma o saradnji sa UAE".

Pejović objašnjava da ,,ne postoji garancija da sa potpisivanjem sporazuma naša država ima neke beneficije. Države koje nemaju sporazume mogu biti vrlo uspješne u privlačenju stranih investitora. Primjer je Brazil koji je  peta zemlja u svijetu po stranim investicijama, a imaju samo par važećih  sporazuma. Mi imamo 27 sporazuma, ali nemamo investicija'', kaže Pejović. 

Bilo više postupaka u prošlosti 

Crna Gora je do sada potpisala 27 BIT, prema sajtu Ujedinjenih nacija UNCTAD, na kome se može naći precizna statistika o BIT za svaku državu.  

Od potpisanih ugovora 24 je na snazi. Ugovor koji je 2010. potpisan sa  BLEU – Belgijsko-luksemburškom ekonomskom unijom nikada nije stupio na snagu, sporazum koji je Jugoslavija potpisala sa Poljskom 1979. raskinut je, a više nije aktivan ni sporazum koji je bivša država potpisala 1974. sa Francuskom. 

Država Crna Gora do sada se suočila sa više tužbi stranih investitora. 

Holandska kompanija MNSS and RCA je 2012, na osnovu BIT-a Jugoslavije sa Holandijom, tužila Crnu Goru. Zbog povrede prava vezane za upravljanje nikšićkom Željezarom, ova kompanija je tražila odštetu od preko 100 miliona eura. Međunarodni centar za rješavanje međunarodnih sporova u Parizu  utvrdila odgovornost države ali nije dodijelila odštetu kompaniji. 

Zbog nedostatka jurisdikcije odbijena je i tužba CEAC Holdings Limited  sa Kipra iz 2014. godine. Kompanija CEAC ruskog milijardera Olega Deripaske, bivšeg Vladinog partnera u KAP-u i Boksitima, je pokrenula arbitražni postupak u vezi s navodnim kršenjem Ugovora o poravnanju za Kombinat aluminijuma koji je potpisan 2009. godine. Odštetni zahtjev je bio vrijedan 100 miliona eura. 

Medusa iz Velike Britanije tužila je Crnu Goru 2015. godine, tužba je odbijena. Spor o istražnim pravima u oblasti nafte i gasa u području Prevlaka; investitor je tvrdio da su državne mjere narušile njihova prava.

Odbijanje tužbe od strane arbitraže uslijedilo je i sljedeće godine 2016. u čuvenom slučaju Olega Deripaske protiv Crne Gore. Investitor je tvrdio da je došlo do eksproprijacije i obezvrijeđivanja investicije (boksit, aluminij) putem raznih intervencija države i zato tražio stotine miliona odštete. 

Adiko banka je 2017. tužila Crnu Goru na osnovu BIT-a potpisanog sa Austrijom. Tužba je pokrenuta zbog zabrane promjene hipoteka vezanih uz švicarski franak, nakon promjene zakone 2015. Tužba je od strane arbitraže odbijena, uz konstataciju da  država može u nekim slučajevima donositi regulatorne promjene koje utiču na investitore, ako su promjene legitimne i zakonite

Dvije tužbe protiv države CG su još u toku. Prva je tužba Duška Kneževića i njegove kompanije Atlas iz 2020. Tvrde da je država ugrozila njihovo poslovanje, odštetni zahtjev je čak 500 miliona. 

Ove godine švajcarska kompanija Tara Resources pokrenula je međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada lani raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca. Najavljeni odštetni zahtjev iznosi 300 miliona eura.  

Nezavisna Crna Gora je prvi bilateralni sporazum potpisala sa Finskom 2008. godine, a zatim sa Danskom, Katarom i Srbijom (2009), Maltom i Makedonijom 2010, Azerbejdžanom (2011), Turskom i UAE (2012) i Moldavijom (2014). Na snazi je i više ugovora koje je Crna Gora potpisivala dok je bila u okviru bivših država. 

Crvene zastavice 

U praksi javnih nabavki, postoje brojni pokazatelji koji mogu ukazivati na moguće nepravilnosti, poznati kao „crvene zastavice”, objašnjava profesorica Đurović. Među najčešćima su situacije kada se u konkurentskom postupku pojavi samo jedan ponuđač, što može ukazivati na ograničenu konkurenciju ili namještanje tendera. Neobično kratki rokovi za dostavljanje ponuda često sugerišu da je nabavka unaprijed „prilagođena” određenom ponuđaču, dok izuzetno visoke cijene u odnosu na tržišne standarde mogu biti znak dogovora ili nedostatka konkurencije.

Takođe, učestale izmjene ugovora nakon njihove dodjele, naročito one koje povećavaju vrijednost ugovora ili mijenjaju obim posla, predstavljaju ozbiljan signal za provjeru. Na sumnju upućuju i nesrazmjerno strogi ili neodgovarajući uslovi kvalifikacije, koji favorizuju pojedine firme, kao i učestalo ponavljanje istih dobitnika ugovora u postupcima koje sprovodi ista institucija. Prepoznavanje ovih „crvenih zastavica” ključno je za jačanje transparentnosti, sprječavanje korupcije i zaštitu javnog interesa u trošenju budžetskih sredstava.

I Evropska unija koristi takozvani „sistem crvenih zastavica”, i to na više nivoa – od Evropske komisije i tijela poput OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), preko Evropskog revizorskog suda, do nacionalnih agencija i tijela za javne nabavke u zemljama članicama. Ovaj sistem, koji može biti potpuno automatizovan, zasniva se na analizi podataka, algoritmima za prepoznavanje nepravilnosti i savremenim e-nabavkama koje omogućavaju praćenje i analizu postupaka u realnom vremenu. Cilj je jasan – spriječiti zloupotrebe javnih sredstava, povećati transparentnost i konkurenciju, te ojačati odgovornost i povjerenje u sistem javnih nabavki.

Severna Makedonija je jedna od prvih zemalja Zapadnog Balkana koja je razvila i primijenila ovakav automatizovani sistem crvenih zastavica u javnim nabavkama. Sistem je razvijen uz podršku civilnog sektora i međunarodnih aktera, poput SIGMA inicijative, Open Contracting Partnershipa-a i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Zasniva se na analizi otvorenih podataka sa nacionalne platforme za e-nabavke, što omogućava ranije otkrivanje nepravilnosti i veću kontrolu nad trošenjem javnih sredstava.

EU je zvanično, u pisanoj formi pregovaračke pozicije, pozvala Crnu Goru da obezbijedi pravovremeno usvajanje planiranih aktivnosti, kao i njihovu efikasnu i dosljednu primjenu, te će pomno pratiti sprovođenje preuzetih obaveza.

,,Sporazum Crne Gore sa UAE isključuje primjenu zakonskog okvira iz oblasti javnih nabavki, čime se izbjegava zakonom propisana obaveza raspisivanja tendera za poslove vrijedne više milijardi eura. Time se derogira princip jednakog pristupa tržištu, što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i netransparentno upravljanje javnim sredstvima'', kaže za CIN-CG ekonomski analitičar Miloš Vuković. On daje poređenje - za nabavke roba i usluga u vrijednosti od 8.000 do 25.000 eura, odnosno radova od 40.000 eura, zakon propisuje javnu objavu poziva kroz elektronski sistem nabavki i rok za dostavljanje ponuda od najmanje tri dana. ,,U slučaju projekta vrijednog više milijardi eura, predviđa se potpuno isključenje iz ovog sistema, što je s aspekta dobrog upravljanja i evropskih standarda – neprihvatljivo'', naglašava Vuković. 

Kolonijalna doktrina 

Profesor Pejović navodi da je prvi međudržavni sporazum koji se odnosio na investicije potpisan između Pakistana i Zapadne Njemačke 1959. godine. Nakon njega je uslijedilo donošenje konvencije iz 1964. o arbitraži za međunarodna ulaganja.

Do 90-ih godina prošlog vijeka broj sporazuma na svjetskom nivou je bio ispod 500. Sve se mijenja padom Berlinskog zida. ,,Do tada su zemlje socijalizma bile restriktivne, gledale su na strana ulaganja kao na nužno zlo. To je bilo i kod nas i u istočnom bloku, da stranci ne mogu imati preko 49 odsto, potrfolio je morao biti u državnom vlasništvu. Nakon pada Berlinskog zida vidjelo se da je kapitalizam dominantan i te kočnice su pale i buknuo je neoliberalni kapitalizam'', objašnjava Pejović. 

Svjetska banka i MMF promovisali su ideju da su bilataralni sporazumi karta za zemlju blagostanja. ,,Samo potpišite bilateralne sporazume i to će privući strane investitore. Postoje dvije teorije o stranim ulaganjima. Prva je ta pozitivna iza koje stoje Svjetska banka, MMF i Bijela kuća to je bio takozvani Vašingtonski koncezus. Svjetska banka još uvijek promoviše da su strana ulaganja pozitivna, da će zemlje imati uspjeh i doživjeti procvat. A na drugoj strani imamo teoriju da sa stranim ulaganjima dolazi politička nesigurnost, da razvijeni investiraju zastarjele tehnologije siromašnijim zemljama, da ne vode računa o ekologiji i o ljudskim pravima. Postoji i srednja teorija, nju promovišu Ujedinjene nacije, u kojoj se traži neki balans između ove dvije krajnosti'', kaže Pejović. 

Objašnjava da su pod uticajem tih opijajućih priča o blagostanju, mnoge zemlje potpisale bilateralne sporazume sa razvijenim državama. Ti sporazumi su išli vrlo često u korist investitora. Ono što mnoge zemlje nijesu odmah shvatile jeste rizik koji nose sporazumi. ,,Nekad se potpisivanjem sporazuma država odriče svog suvereniteta. To znači da može biti tužena, ne samo od države, nego i od investitora. To je ta ambrela klauzula, iako je to sporazum dvije države, ako država pristane da se svojevoljno odriče suvereniteta to znači da investitori mogu da te tuže'', navodi Pejović. 

Negdje oko 2008. bilo je skoro tri hiljade bilateralnih ugovora u svijetu, a krenulo se sa 400 početkom 90-ih. Onda je taj trend počeo da pada, dosta je zemalja odustalo od takve regulative. 

,,Ono što se desilo počev od 2005. da su zemlje kao što je SAD promijenile sadržaj tih sporazuma jer su osjetile da sa ulaskom investitora iz Kine, Indije i oni sami mogu biti tužene“ kaže Pejović. Tako su Amerikanci počeli sa unošenjem klauzule 'regulatori pauer' koja daje pravo državi da donosi propise u određenim oblastima i da može da se zaštiti i da sporazumi ne nose posljedice. Ova se klauzula obično odnosi na zaštitu životne sredine, zdravlja, bezbjednosti i navedeni se taksativno u sporazumima sa stranim državama. „Suština je da ako se donese neki propis pa to bude na štetu stranih investitoru, država nema odgovornosti. To su Amerikanci prije 20 godina, 2005. počeli da uvode'', objašnjava Pejović i dodaje da i EU ima mehanizme zaštite i plan da se uvede poseban sud za strana ulaganja.

Iskustva drugih kod nas ne važe.

Gotovo polovina svih zastara tužilaštava, u posljednje tri godine, bila je iz nadležnosti tužilaštva koje se bavi najtežim krivičnim djelima organizovanog kriminala i korupcije. Niko od tužilaca, ali ni od sudija, još nije odgovarao

Maja Boričić

Gotovo polovina svih zastarjelih prijava u tužilaštvima, u posljednje tri godine, bila je iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje se bavi najtežim krivičnim djelima organizovanog kriminala i korupcije.  

Osim toga, iz izvještaja Tužilačkog savjeta (TS) se vidi da je, samo u posljednje tri godine, odbačeno preko 3000 prijava protiv poznatih i nepoznatih izvršilaca krivičnih djela u svim tužilaštvima.

I dok tužilaštva imaju ovako neslavnu statistiku, prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u sudovima se ni ne zna koliki je taj broj. Samo je sedam osnovnih sudova prošle godine Sudskom Savjetu (SS) dostavilo te podatke. 

Međutim, oba savjeta su odbila da CIN-CG dostave pravosnažna rješenja o odbačajima zbog zastarjelosti, a takav zahtjev odbio je i SDT, sa obrazloženjem da su ovo podaci koje mogu dobiti samo učesnici u postupku.

Dalje uskraćivanje tih podataka ostavlja prostor za sumnju da se u pravosuđu prikriva nesavjesan i nestručan rad, kao i potencijalna korupcija koja može da bude razlog da se predmet “stavi u fioku” dok ne zastari i tako neko spasi krivične odgovornosti, ocjenjuju za CIN-CG iz Akcije za ljudska prava (HRA). 

Pravna savjetnica HRA Amra Bajrović ističe da su posebno zabrinjavajući podaci oko SDT-a, te da ovakvi rezultati jasno ukazuju da ozbiljni i društveno opasni slučajevi nijesu procesuirani u zakonski predviđenim rokovima, što je dovelo do nemogućnosti krivičnog gonjenja i kažnjavanja počinilaca. 

“Drugim riječima, država nije ostvarila svoju funkciju i promoviše nekažnjivost”, ocijenila je Bajrović.

Prema podacima iz izvještaja TS, od 399 prijava koje su odbačene zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja u 2024, 2023. i 2022, njih 186 je iz SDT-a. Ogroman je broj iz godine u godinu i odbačenih prijava protiv nepoznatih izvršilaca, zbog zastarjelosti. Samo u posljednje tri godine, zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja odbačeno je i 2635 krivičnih prijava protiv nepoznatih izvršilaca zbog zastarjelosti u svim tužilaštvima, što je preko 70 odsto svih prijava protiv nepoznatih izvršilaca.

Gotovo sve prijave protiv nepoznatih izvršilaca zastarjele prošle godine

Prošle godine su gotovo sve prijave protiv nepoznatih izvršilaca bile odbačene zbog zastare. Od 1.400 krivičnih prijava, čak 1.334 je odbačeno zbog zastarjelosti, piše u izvještaju TS za 2024. 

Amra Bajrović ocjenjuje da postupanje tužilaštava u procesima protiv nepoznatih izvršilaca potvrđuje nastavak neefikasnosti rada tužilaštva.

Ona je podsjetila da je prošle godine na sekretarijat TS utvrdio da je u državnim tužilaštvima Crne Gore zastarjelo čak 2208 predmeta, od čega čak 1958 (oko 90 odsto) u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici. 

“Međutim, do danas nijedan državni tužilac, odnosno rukovodilac državnog tužilaštva ili vršilac dužnosti rukovodioca nijesu snosili odgovornost zbog nastupanja zastare”, naglašava Bajrović.

Neophodno je ispitati ko je bio zadužen za postupanje u svim tim predmetima, ne samo Osnovnog, već i SDT-a, ističe Bajrović, kao i okolnosti koje su dovele do njihovog zastarijevanja. 

Nepostupanje u ovakvim slučajevima ne može se posmatrati samo kao profesionalni nemar, odnosno teži disciplinski prekršaj, ocjenjuju iz HRA, već i kao potencijalno krivično djelo.

“Nezakonito je godinama ne postupati i u jednom, a kamoli u hiljadama predmeta”, ističe Bajrović i naglašava da razlozi za to mogu biti različiti, ali da se može raditi i o mitu i korupciji.

Prema propisima, zastarjelost predmeta ne predstavlja razlog za vođenje disciplinskog postupka protiv sudije, dok tužioci mogu disciplinski da odgovaraju zbog zastare u najmanje dva predmeta. Prema Zakonu o državnom tužilaštvu to predstavlja teži disciplinski prekršaj za koji je predviđena novčana kazna od 20 do 40 odsto zarade tužioca u trajanju od tri do šest mjeseci i zabrana napredovanja.

Međutim, još niko nije odgovarao zbog toga. 

Nedavno je pokrenut disciplinski postupak protiv Saše Čađenovića zbog zastare u predmetu “Telekom”, ali ova prijava je očigledna predstava za javnost, ako znamo da je suspendovani tužilac trenutno u zatvoru zbog optužbi da je dio kriminalnog klana, a nije on jedini tužilac koji je postupao u ovom predmetu. 

Prvostepeno je, u martu ove godine, bila utvrđena disciplinska odgovornost bivše tužiteljke Lidije Mitrović, tromjesečnim umanjenjem plate od 20 odsto, zbog zastare predmeta protiv nekadašnjeg čelnika policije Slavka Stojanovića i tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, po krivičnoj prijavi tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), zbog razbijanja protesta iz 2015.godine. I tu simboličnu kaznu i odluku je ukinuo Vrhovni sud. Mitrović je, u međuvremenu, osuđena na sedam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja, pa je razriješena sa funkcije tužiteljke.

Bivši tužilac, sada sudija Višeg suda Nikola Boričić se, u disciplinskom postupku, teretio da je nepostupanjem tokom 2019,2020 i 2021. doveo do zastare u 13 krivičnih predmeta i zbog toga ga je prvostepeno TS kažnio simbolično – 20 odsto od plate, tri mjeseca. Vrhovni sud je ukinuo i tu odluku, sa obrazloženjem da nema dokaza da je postupanje tužioca uticalo na zastaru predmeta, pa je Boričić na kraju oslobođen odgovornosti.

Do decembra prošle godine, kada je Vrhovno državno tužilaštvo donijelo uputstvo za postupanje u predmetima protiv nepoznatih izvršilaca, ove zastare su samo konstatovane u službenoj zabilješci, pa je bilo nemoguće njihovo ispitivanje. VDT je uputstvom predvidjelo da se u slučaju zastarjelosti donosi rješenje o odbacivanju krivične prijave, kako bi se kroz podnošenje pritužbe mogla provjeriti takva odluka.

SDT tek od 2022. vodi evidenciju o zastarama, neće da kažu za koja djela

Iz izvještaja TS se vidi da je, od početka 2020. do kraja prošle godine, zbog zastarjelosti odbačena 1241 krivična prijava u svim tužilaštvima. U izvještajima piše da su sve prijave zastarjele ili prije podnošenja krivičnih prijava ili prije ustupanja predmeta na nadležnost drugom tužilaštvu. 

Iz SDT-a su CIN-CG, međutim, poslali drugačije podatke od onih koji se nalaze u izvještajima TS i tvrde da je 2022. bilo sedam, a 2023.godine 12 odbačaja krivičnih prijava zbog zastarjelosti. Navode da za 2020. i 2021. nije vođena evidencija. Nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG na koja se krivična djela odnose zastarjele prijave, a odbili su i da slobodnim pristupom informacijama dostave pravosnažna rješenja o odbačaju krivičnih prijava za 2024.godinu. 

Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici za CIN-CG tvrde da je od 2020. Do septembra ove godine, odbačeno 45 prijava zbog zastarjelosti, od čega su samo tri prijave protiv poznatih izvršilaca, jedna za silovanje i dva zbog zloupotrebe službenog položaja u privrednom poslovanju, za koje tvrde da su zastarjele prije podnošenja prijave tužilaštvu. Od nepoznatih izvršilaca najviše je, tvrde prijava zastarjelo zbog droge, razbojništva, ali bile su i dvije zastare za ubistva. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju tvrdi da su od 2020. odbačene samo dvije prijave zbog zastarjelosti i to protiv nepoznatih izvršilaca.

Iz ODT Podgorica kažu da je od 2020. zastarjelo 1795 prijava, od čega je preko 1000 zbog krađa i razbojništva. Nakon toga, najviše je zastarjelo ugrožavanja javnog saobraćaja, izazivanje opšte opasnosti, nedozvoljenog držanja oružja, ugrožavanja sigurnosti…

Nakon podgoričkog tužilaštva, najviše zastarjelih prijava, prema podacima koje su tužilaštva dostavila, imalo je beransko Osnovno tužilaštvo, nešto preko 700, većina protiv nepoznatih izvršilaca i gotovo pola njih zbog krivičnog djela šumska krađa.

ODT Nikšić imao je preko 600 zastarjelih prijava, od čega je 13 protiv poznatih izvršilaca krivičnih djela. ODT Cetinje imao je 255 zastarjelih prijava, od čega je 10 protiv poznatih izvršilaca za ugrožavanje sigurnosti, prevare, zloupotrebu službenog položaja… 

U Herceg Novom je, prema njihovim tvrdnjama, zastarjelo nešto preko 400 prijava, od čega je 18 protiv poznatih izvršilaca- najviše za zloupotrebu službenog položaja i nasilnička ponašanja. Ulcinj je imao 299 zastarjelih prijava, od čega je najviše krađa zastarjelo.

Iz ODT Bijelo Polje tvrde da je bilo 35 zastarjelih prijava, Kolašin šest, a iz ODT Rožaje kažu da su im zastarjele prijave protiv 20 lica, od čega je najviše bilo zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Barsko tužilaštvo tvrdi da su zastarjele prijave protiv 21 lica, najviše za zelenaštvo, građenje objekta bez dozvole, prevare, falsifikovanja isprave…

Nema podataka koliko predmeta zastarijeva u sudovima, SS kaže da će biti

Iako podaci o zastari najjasnije govore o efikasnosti i i djelotvornosti rada sudova, crnogorsko sudstvo nema sveobuhvatnu statistiku zastare predmeta. 

Iz SS za CIN-CG objašnjavaju da oni nemaju obavezu da prate zastaru postupaka, ali ističu da su ipak donijeli odluku o unaprijeđenju postojećeg pravosudnog informacionog sistema.

“Na kom se intenzivno radi, pa će podaci o zastarjelosti predmeta u svim sudovima i na svim nivoima biti još jedan podatak koji će se pratiti i biti iskazan u godišnjem izvještaju o radu sudova”, navode iz SS.

U Vrhovnom sudu za CIN-CG navode da je predsjednica tog suda Valentina Pavličić, na sastanku predsjednika svih sudova, u aprilu ove godine, pozvala predsjednike sudova da preduzmu mjere kako bi se ubrzali postupci u kojima su oštećena lica novinari, čime bi se spriječilo nastupanje zastare.

“Iako je fokus bio na predmetima u kojima su oštećeni novinari, zaključeno je da su predsjednici svih sudova pozvani da sa posebnom pažnjom prate predmete u kojima može u skorijem periodu nastupiti zastara, a sve u cilju unapređenja efikasnosti rada”, navode iz Vrhovnog suda.

U izvještajima SS tek od prošle godine se nalazi dio podataka o zastarjelim postupcima, i to samo iz sedam osnovnih sudova. Prema tim podacima u tih sedam osnovnih sudova prošle godine je zastarjelo devet predmeta i 21 izvršenje krivične sankcije. U Osnovnom sudu u Podgorici pet krivičnih i 11 izvršenja kazne, u Beranama dva krivična i jedno izvršenje, u Nikšiću i Pljevljima po jedan krivični i dva izvršenja, u Bijelom Polju i Plavu po jedno izvršenje i u Ulcinju tri izvršenja krivične sankcije.

“Ovako fragmentarni podaci Sudskog savjeta o zastari, prikvirivaju stvarnu razmjeru problema, uključujući i moguću korupciju. Upravo zato je važno da se ova evidencija hitno uspostavi na nivou svih sudova i da postane redovan dio izvještavanja”, upozoravaju iz HRA.

Jedan od najizraženijih razloga koji utiču na nastupanje zastare u sudskim postupcima, piše u izvještaju SS, jesu kadrovska ograničenja i opterećenost sudija velikim brojem predmeta. Kao značajan faktor nastupanja zastare navodi se i problem urednog uručenja sudskih poziva okrivljenima ili osuđenim licima, ali i neprihvatanje da se okrivljenima sudi u odsustvu. 

Dio krivice svaljuju i na tužilaštva, pa kažu da i kašnjenja u podnošenju optužnih akata, kao i krivičnih prijava, znatno doprinose problemu zastarijevanja predmeta. 

Za zastaru izvršenja krivičnih sankcija, krive i policiju. “Neuspješno lociranje osuđenih lica nerijetko vodi ka isteku rokova predviđenih za izvršenje presuda, što rezultira zastarom izvršenja krivičnih sankcija”.

Priliv predmeta u sudovima povećan, efikasnost smanjena

Akcija za ljudska prava je još 2017. godine predlagala da se godišnji izvještaj Sudskog savjeta dopuni objavljivanjem podataka o zastarjelosti krivičnih predmeta i zastarjelosti izvršenja krivičnih sankcija. “Međutim, Uputstvo o izradi izvještaja o radu sudova, u međuvremenu nije izmjenjeno, već se i danas primjenjuje ono iz 2014. godine, kojim se ne predviđa vođenje statistike o ovim podacima”, pojašnjavaju iz HRA.

Bilo bi važno, ističu, i da se uvede obaveza da se izvještava o razlozima zastarijevanja u svakom predmetu i da se, ako se uoči da u predmetu dugo ništa nije rađeno, taj predmet obavezno uputi na ispitivanje u državno tužilaštvo.

“Sudovi i Sudski savjet trebali bi osigurati da dostupnost ovakvih podataka postane standard u praksi, a istovremeno treba provesti sve neophodne korake kako bi se utvrdila odgovornost u slučajevima u kojima je nastupila zastara”, navode u HRA.

Neophodno je i što prije usvojiti izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku, a sudije moraju efikasnije koristiti mehanizme koji su im na raspolaganju, kako bi se smanjio veliki broj odlaganja ročišta, navode u HRA.

“Potrebne su i jasne procedure za prioritetizaciju složenih i važnih predmeta, što dodatno doprinosi da se zastara ne dogodi i da pravda bude ostvarena na vrijeme”.

Mora se raditi bolje i efikasnije, naglašavaju iz HRA, jer i posljednji CEPEJ izvještaj jasno pokazuje da Crnu Goru karakteriše povećan priliv predmeta uz istovremeno smanjenje efikasnosti.

“Sve to direktno utiče na porast broja zastarjelih postupaka i urušava povjerenje građana u pravosuđe. Bilo bi neophodno da Vrhovni sud Crne Gore naloži sprovođenje sveobuhvatne analize o razlozima zastarjevanja i obezbijedi da se ubuduće o tim razlozima sačinjavaju izvještaji za svaki predmet”, zaključuju iz HRA.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG podsjećaju da je nedavno formiran Operativni tim za praćenje sprovođenja Jedinstvenog programa za rješavanje starih predmeta, te da će se njegovi efekti moći sagledati tokom sljedeće godine.

“Na osnovu dosadašnjih podataka već je vidljivo smanjenje broja predmeta starijih od tri godine za oko pet odsto”, navode iz Vrhovnog suda.

Pored zastarjelosti, ozbiljan problem crnogorskom sudstvu, predstavlja i nedonošenje prvostepene presude u zakonskom roku od tri godine, pa je tako više optuženih za ozbiljna krivična djela izašlo iz pritvora posljednjih godina, a zadnji takav slučaj je i puštanje sina Vesne Medenice, Miloša Medenice iz pritvora zbog optužbi da je šef kriminalne organizacije koja je, između ostalog, švercovala cigarete i uticala na sudske odluke.

Mnogi poznati slučajevi zastarjeli ili su blizu zastare

Iz HRA ističu da je problem posebno izražen kada bivši ili aktuelni funkcioneri na ovaj način izbjegnu pravdu, jer se time dodatno podriva povjerenje u nezavisnost pravosuđa.

“Rješenja za sprječavanje ovakvih situacija prvenstveno uključuju efikasniji rad sudova i tužilaštava: rješavanje kadrovskih problema, unapređenje prostornih kapaciteta, bolju organizaciju rada, te unaprjeđenje digitalnih sistema i sistema za praćenje rokova”, naglašavaju u toj nevladinoj organizaciji. 

Zastare u slučajevima “Telekom”, dijelu optužnice sudiji Danilu Jegdiću, bivšem gradonačelniku Budve Marku Batu Careviću, presude nekadašnjim visokim funkcionerima Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozaru Maroviću i Petru Ivanoviću samo su neki od slučajeva koji su već zastarjeli ili ih izvjesno čeka zastara.

Nedavno je zastarjela prijava u slučaju poznatom kao afera “Telekom”. MANS je 2019. podnio prijavu protiv Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i drugih lica, sumnjičeći ih za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu zbog zastare krivičnog gonjenja u julu ove godine.  Mađar Telekom je još 2011. priznala odgovornost pred sudom u Sjedinjenim Američkim Državama i platila oko 95 miliona američkih dolara Ministarstvu pravde i Komisiji za hartije od vrijednosti u toj zemlji, zbog koruptivnih radnji prilikom privatizacije Telekoma u Crnoj Gori i Makedoniji. U crnogorsko tužilaštvo ta dokumentacija je stigla prije deset godina, a godinama su tužioci govorili da čekaju prevod.

U slučaju bivšeg predsjednika opštine Budva Marka Bata Carevića i njegove firme Carinvest takođe je zastarjela optužba za uzurpaciju državnog zemljišta na Krimovici. Obrazloženje Osnovnog suda u Kotoru je da je djelo učinjeno od 2015. do kraja 2018. godine, a zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, pa se krivično gonjenje ne može voditi kada protekne šest godina od izvršenja djela.

Bivšem sudiji Jegdiću smanjena je kazna za zloupotrebu službenog položaja, jer je dio optužnice zastario. Jegdić je jedini razriješeni sudija posljednjih godina i to nakon što je, posle višegodišnjeg suđenja protiv njega u kome je dio optužbe zastario, pravosnažno osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, zbog falsifikovanja zapisnika sa suđenja.

Ivanović je zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu na pješačkom prelazu. Njemu se sada sudi zbog zloupotrebe službenog položaja za vrijeme dok je bio ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Zastarjelost izvršenja kazni je poseban problem. Jedan od najpoznatijih slučajeva kojem prijeti zastara, je slučaj bivšeg gradonačelnika Budve i šefa države Svetozara Marovića, kome će u oktobru 2026. zastariti kazna od tri godine i devet mjeseci zatvora, na koju je osuđen kao šef kriminalne grupe. On se 2016. nagodio sa tužilaštvom da robija toliko zbog organizovanog kriminala, prevare, zloupotrebe službenog položaja u sklopu malverzacija sa državnim zemljištem i gradnjom u Budvi. Međutim, on je nakon nagodbe otišao u Srbiju, a njegovi advokati tvrde da se on tamo liječi. Crna Gora je slala više molbi za izručenje Srbiji, ali nije dobila nikakav odgovor. Marović je osuđen i na novčanu kaznu, koja je zamijenjena zatvorom zbog neplaćanja, ali je i ta kazna već zastarjela.

Prema Krivičnom zakoniku, krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijevaju za krivična djela vezana za ratne zločine, mučenje, stvaranje kriminalne organizacije i kriminalno udruživanje, primanje i davanje mita, protivzakoniti uticaj, utaja poreza i doprinosa, krijumčarenje, pranja novca, i druga krivična djela vezana za nezakonito bavljenje privrednom djelatnošću…

Duplo veći broj zastarjelih prekršajnih postupaka prošle godine nego 2023.

I u prekršajnim sudovima, prema podacima iz izvještaja SS, svake godine raste broj zastarjelih postupaka, pa je taj broj bio gotovo duplo veći u 2024. nego u 2023.godini.

Tako je tokom 2023 zastarjelo 4193 prekršajna postupka, a u prošloj godini 6.028 u 2024. godini, što je 43,76 odsto više. U 2022. je bilo 3409 zastarjelih prekršajnih postupaka.

“Veliki broj zastarjelih predmeta prije svega pokazuje da sudovi za prekršaje i dalje rade pod pritiskom ogromnog priliva novih predmeta, hroničnog nedostatka kadra i ograničenih prostornih kapaciteta. Sudijama sada jesu povećane plate, ali je ostao čitav niz drugih problema – od preopterećenosti do neujednačene prakse i loše organizacije rada”, navode iz HRA.

U izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, koje su usvojene i uz nezakonitosti, oživljene su hidroelektrane na Morači, iako je riječ o projektu odavno proglašenom ekonomski i ekološki neodrživim. Otvaraju i mogućnost i za masovnu stanogradnju i urbanistički haos

Andrea PERIŠIĆ

U Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, usvojene u avgustu 2025. bez ozbiljnih demografskih, ekonomskih i infrastrukturnih projekcija, ucrtani su i projekti koji decenijama izazivaju snažan otpor stručne i šire javnosti - hidroelektrane (HE) na Morači (Zlatica, Milunovići i Raslovići).

Planovi o izgradnji ovih HE ranije su obustavljeni upravo zbog velikih ekoloških i finansijskih rizika, a prvi put su se pojavili još u drugoj polovini 20. vijeka i bili su zamišljeni kao sistem od četiri brane. Vlada Crne Gore pod vođstvom Mila Đukanovića je reaktivirala taj projekat 2008. i donijela odluku o izradi Detaljnog prostornog plana za višenamjenske akumulacije na rijeci Morači, a 2010. godine, u mandatu premijera Igora Lukšića, utvrđen je i Nacrt plana sa pratećom strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu.

Plan je obuhvatao hidroelektrane Andrijevo, Raslovići, Milunovići i Zlatica, a procjena vrijednosti investicije bila je oko pola milijarde eura. Tender koji je za njihovu izgradnju bio raspisan 2011. godine propao je, jer nije stigla nijedna ponuda, što je shvaćeno kao znak da projekat nije ekonomski održiv. Na ocjeni projekta i njegove izvodljivosti radili su i stručnjaci Svjetske banke, to jest njene Međunarodne finansijske korporacije (IFC) i ocijenili su da se radi o lošem i rizičnom rješenju. I razne ekološke organizacije su godinama upozoravale da bi podizanje brana imalo ozbiljne posljedice po okolinu, da bi ugrozilo Skadarsko jezero, izmijenilo tok Morače, povećalo rizik od klizišta i potapanja naselja, dovelo u pitanje vodosnabdijevanje i uništilo prirodni ekosistem u kanjonu. Posebno se pocrtavalo da projekat na trusnom području kakvo je ovo, nosi dodatne rizike po Podgoricu.

HE na Morači se ne pominju samo u izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, već se, doduše diskretno, provlače i u kontroverznom, nedavno usvojenom, Prostornom planu Crne Gore (PPCG) ,,Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) razrađuje i druge potencijalne projekte hidroelektrana istražujući optimalni način realizacije prepoznatog  hidrološkog potencijala na rijekama Ćehotini i Morači, uvažavajući sve relevantne aspekte, a posebno energetski, ekološki i ekonomski”.

Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da se izmjenama i dopunama PUP-a ne planira konkretna izgradnja hidroelektrana na Morači, već da se “ona navodi kao jedan od potencijalnih razvojnih pravaca, što je u skladu sa PPCG-om“.

,,Ponovno ucrtavanje hidroelektrana na Morači u izmjene i dopune PUP-a Podgorice je pokušaj da se kroz niže planske akte oživi projekat koji nije prepoznat ni u Prostornom planu Crne Gore, niti u Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, koji je predat na komentare Energetskoj zajednici. Građani i stručnjaci su već dokazali da je riječ o ekonomski neisplativom i besmislenom projektu koji bi uništio područja od međunarodnog značaja (EMERALD i potencijalna Natura 2000 staništa)“, kaže za CIN-CG ekološka aktivistkinja i koordinatorka za energiju u CEE Bankwatch Network Nataša Kovačević.

Ona još ističe da bi, bez prevođenja rijeke Tare u Moraču, vodni potencijal bio nedovoljan, a to bi značilo kršenje međunarodne Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Konvencije o vodama). ,,Crna Gora već sada ima 63,55 odsto obnovljivih izvora u energetskom miksu, ali čak 90 odsto te energije dolazi iz hidroelektrana, što je tokom suša u periodu od 2019. do 2022. godine dovelo do nestašica i velikih troškova uvoza. Umjesto povratka na zastarjele i visokorizične hidro-energetske projekte, državi je potrebna hitna diverzifikacija tj. ulaganje u solar i energetsku efikasnost, čiji udio danas iznosi svega manje od jedan i po odsto“.  

Hidroelektrane su zavisne od stabilnih vodotokova, a ekstremne suše, toplotni talasi i promjene u padavinama, što su sve posljedice klimatskih promjena, dovode do smanjenog dotoka vode i sve češćih zastoja u proizvodnji. Osim toga, brane mijenjaju prirodne tokove rijeka i uništavaju staništa i graditi ih danas znači ulagati u sistem koji postaje neodrživ upravo zbog klimatskih promjena. Umjesto toga, stručnjaci preporučuju preusmjeravanje ka solaru i vjetru, koji su otporniji na klimatske ekstreme i ne uništavaju vodene ekosisteme. Zato je gradnja HE sve rizičnija i štetnija i zato se mnoge države odlučuju na druge načine proizvodnje struje.

Kanjon Morače je stanište za preko 115 vrsta ptica, a, kako se navodi u Procjeni uticaja na životnu sredinu brana na Morači na ptice kanjona Morače i Skadarskog jezera (Procjena) iz 2009. godine, izgradnja brana na Morači drastično bi se odrazila na stanje flore i faune kanjona, a imala bi i nesagledive posljedice na stanje okoline nizvodno. ,,Potapanjem kanjona uzvodno trajno bi se izgubila staništa za boravak, razmnožavanje i ishranu ptica i drastično izmijenilo kvalitativno i kvantitativno stanje ornitofaune kanjona. Nestale bi vrste koje gnijezde na visokim stijenama love u otvorenijem dijelu kanjona, kakvi su orlovi, sokolovi i sove, na primjer, kao i brojne pjevačice koje gnijezde u samom koritu i u niskom rastinju ili na drveću iznad vode“.

Upitno je, navodi se u Procjeni, i kako će promjena mikro-klime i geomorfologije potapanjem kanjona Morače uticati na dva okolna i već ustanovljena Emerald staništa u Crnoj Gori - kanjon rijeke Mrtvice i kanjon Male rijeke. ,,Dostupne mape ukazuju na drastično narušavanje stanja i u ovim kanjonima tako što će se akumulacije iz Morače širiti i potopiti i djelove Male rijeke i Mrtvice, koje već imaju međunarodno priznanje kao Emerald staništa“, navodi se u još u ovom dokumentu.

Kovačević navodi da bi Crna Gora trebalo da se ugleda na regionalne primjere saradnje, gdje postojeće hidroelektrane služe samo za balansiranje solarne i vjetroenergije.

Institucije ukazale na brojne propuste

Ovakvo planiranje velikih i spornih energetskih postrojenja, ali i cijelih novih glomaznih naselja, pokazuje da vizija izmjena i dopuna PUP-a nije zasnovana na održivom planiranju, već više na ucrtavanju projekata na osnovu različitih interesa, rjeđe građana, a češće dobro povezanih investitora.

Na to ukazuju i mišljenja brojnih institucija koje su bile obavezne da daju saglasnost na izmjene i dopune PUP-a Podgorice, a u koje je CIN-CG imao uvid.

Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) dala je saglasnost, ali uz upozorenje da realizacija plana ne smije započeti bez sprovođenja dodatnih studija i procjena, naročito za područje Veljeg brda, koje je označeno kao osjetljivo i vrijedno sa stanovišta zaštite prirode. ,,Za planirani projekat Velje brdo neophodna je izrada strateške procjene uticaja na životnu sredinu, sa fokusom na hidrologiju, seizmiku, geomorfologiju, biodiverzitet, sociološku studiju, uticaj na demografiju, studiju biodiverziteta, kao i sprovođenje postupka procjene uticaja na životnu sredinu“, navode iz ove institucije.

Iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) su formalno dali saglasnost, ali uz uslov - da se planski dokument dopuni smjernicama za rekonstrukciju ključne trafostanice TS 400/110kV Podgorica 2. Ta stanica, stara pedesetak godina, više ne zadovoljava potrebe pouzdanog snabdijevanja i u CGES kažu da je neophodna njena potpuna rekonstrukcija. Dakle, Podgorica nema dovoljno sigurnu elektroenergetsku infrastrukturu ni danas, a kamoli nakon izgradnje novih naselja i planirane ekspanzije stanogradnje i urbanizacije koje predviđaju izmjene i dopune PUP-a.

Problem je i saobraćajna infrastruktura. Iz Sekretarijata za saobraćaj Glavnog grada smatraju da ovakvo prostorno rješenje nije dovoljno precizno kada je to u pitanju. Predlažu da se u izmjene i dopune PUP-a ugrade važeći pravilnici i Strategija razvoja saobraćaja Crne Gore za period od 2019. do 2035. godine i da se preciziraju obaveze u vezi sa parkingom po naseljima.

Izmjene i dopune PUP-a i nelegalne i nelegitimne

Izmjene i dopune PUP-a Podgorice predviđaju i gradnju golf terena i turističkih naselja, opere, sportskih dvorana, vjerskih objekata. Podgorica bi u narednim godinama trebalo da dobije i još 20 hiljada novih stanova, iako već sada ima više stanova nego domaćinstava.

“Vodovod i kanalizacija D.O.O. Podgorica“ dao je samo uslovnu saglasnost na izmjene i dopune PUP-a, jer planirana stanogradnja u naselju Velje brdo nije usklađena sa postojećim kapacitetima vodovodnog sistema glavnog grada. ,,U tehničkom smislu, ukoliko bi se naselje Velje Brdo i budući rezervoari bez detaljne analize povezali na postojeće potisne cjevovode sa izvorišta Mareza, postoji rizik od ugroženosti kompletnog sistema vodosnabdijevanja na teritoriji Podgorice“, navode iz tog preduzeća i insistiraju da je za priključenje novih naselja potrebno sprovesti detaljna hidrogeološka istraživanja. Pored toga, ukazuju i na druge tehničke nedostatke - neprecizno ucrtane rezervoare, izostanak pojedinih izvorišta i nepostojanje kompletne dokumentacije o hidro-tehničkim instalacijama. Zakon o prostornom planiranju i izgradnji objekata (u daljem tekstu: Zakon) ne poznaje kategoriju “uslovne saglasnosti“, saglasnosti ili ima ili nema.

“Vodovod i kanalizacija Tuzi” nije dao saglasnost na nove izmjene i dopune PUP-a.

Bez mišljenja i saglasnosti institucija koje upravljaju vodom i kanalizacijom, nijedan urbanistički plan ne bi smio biti usvojen, jer je riječ o osnovnoj infrastrukturi bez koje se naselja ne mogu širiti.

,,Stiče se utisak da se izmjene prostora rade bez primjena principa postavljenih strateškim dokumentima, bez ikakve prethodne analize, projekcija ili pozitivne planerske prakse, niti ih prate infrastrukturne potrebe, već da se radi o ispunjavanju investicionih zahtjeva”, kaže za CIN-CG demograf Miroslav Doderović.

On ističe da je potpuno neplanerska odluka graditi još stanova. ,,Izmjene i dopune PUP-a ne uvažavaju ni demografsku, niti ekonomsku realnost Podgorice”, upozorava Doderović, navodeći još da Podgorica već ima oko deset hiljada praznih stanova.Ističe i da lokalna vlast nije usvojila ni odluku o formiranju Agencije za izradu lokalnih planskih dokumenata.

Na pitanje zašto se predviđa masovnu gradnju stanova iako je broj stanovnika u Podgorici gotovo stagnirao, iz resora Slavena Radunovića odgovaraju da se izmjene i dopune PUP-a “ne temelje isključivo na podacima iz popisa, već i na unutrašnjim migracijama, promjenama u strukturi domaćinstava i povećanoj potražnji“.

Usvajanje Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice pratile su brojne nezakonitosti, a prva se odnosi na to što javne rasprave, koja je zakonska obaveza, praktično nije ni bilo, samo je simulirana.

Druga nezakonitost odnosi se na odgovore na primjedbe, koji su, suprotno Zakonu, objavljeni tek nakon osam mjeseci nakon tako simulirane javne rasprave, iako je zakonski rok 30 dana. 

Izvještaj sa javne rasprave nijesu potpisali svi članovi Savjeta za reviziju, već se jedini prostorni planer u Savjetu Dragoljub Marković, javno ogradio od dokumenta i odbio da stavi potpis.

,,Nijesam potpisao dokument, jer mi u suštini tu nemamo planiranje, već ucrtavanje. Umjesto vizije razvoja grada, samo je ucrtavano - kome šta treba i ko šta želi. Izmjene i dopune PUP-a Podgorice potvrđuje da o planiranju prostora ovdje nema ni govora“, kaže za CIN-CG Marković.

On navodi da se, ako se želi sačuvati makar dio prostora, moraju se umjesto ovih raditi drugi planovi. ,,Oni moraju biti sa jasnom vizijom i pravilima, a ne parcijalno mijenjani i dopunjavani dokumenti nastali u vrijeme buma nekretnina, kada su se pravili prema ambicijama da svako proda svoju njivu i na njoj podigne zgradu od više spratova, gdje će stanove prodavati bogatim strancima“, ističe još Marković.

Finalna verzija plana objavljena je tek poslije više od mjesec dana, od usvajanja, u Centralnom registru planskih dokumenata, iako je rok sedam dana.

Iz MPPUDI za CIN-CG tvrde da su “izmjene i dopune PUP-a izrađene u skladu sa zakonom, kroz sve propisane faze i uz učešće stručne i zainteresovane javnosti”. ,,Rađene su uz poštovanje Zakona o uređenju prostora i Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, a u procesu su organizovane četiri javne prezentacije, u Zeti, Tuzima i dva puta u Podgorici“, navode.

,,Ovo prostorno rješenje nema društveni legitimitet. Cijeli proces je vođen u atmosferi koja je onemogućila kvalitetno učešće u raspravi, a odgovori na primjedbe koje su građani uspjeli da pošalju bili su formalni i paušalni. Savjet za reviziju se bavio formom, ne suštinom, a jedini prostorni planer u Savjetu izuzeo je mišljenje i dosljedno osporio kvalitet dokumenta“, kaže za CIN-CG istraživačica na Univerzitetskom institutu u Lisabonu (ISCTE-IUL) i članica organizacije Ko ako ne arhitekt (KANA) Sonje Dragović. ,,Ukratko: nije bilo javne rasprave, ali biće krivičnih prijava i protesta“, kaže Dragović.

I ona, kao i Marković, smatra da je izrada novog PUP-a Podgorice jedino rješenje. ,,Postojeći dokument je po obimu i posljedicama zapravo novi plan, maskiran kao izmjene i dopune da bi se izbjegla analiza koja bi trebalo da bude osnova strateškog planiranja za narednu deceniju“.

Dragović još navodi da će Podgorica u godinama koje dolaze najvjerovatnije polako postajati sve gore, vrelije, neudobnije mjesto za život. ,,Sa još većim saobraćajnim gužvama, restrikcijama vode i struje, koje ljeti guši dim okolnih požara, a zimi smog iz kućnih ložišta, dok slojevi loše izrađenih fasada padaju na parkinge (jer trotoara više nemamo, sve je parking) pod naletima vjetra sa sjevera? Podgorica već decenijama ide ka tom scenariju; čak, rekla bih, uveliko živi taj scenario“, smatra ona.

I pored dužeg čekanja, CIN-CG nije dobio od Glavnog grada odgovore na brojna pitanja oko usvajanja izmjena i dopuna PUP-a Podgorice.  

Botun: Politička manipulacija granicama

Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Botunu, čija je izgradnja jedan od najvažnijih uslova za ispunjavanje obaveza iz pregovaračkog poglavlja 27 (Životna sredina i klimatske promjene) na putu Crne Gore u Evropsku uniju (EU), predviđeno je ne samo Izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, već i Prostornim planom Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji je usvojila Vlada Crne Gore. Ipak, i Opština Zeta i tamošnja vlast koju dominantno čini Demokratska narodna partija (DNP), partija koja je glasala za PPCG, protive se gradnji kolektora, tvrdeći da se projekat sprovodi na štetu Zete, iako dostupna zvanična dokumenta ukazuju na nejasnoće kojoj opštini pripada lokacija postrojenja.

Skupština Gradske Opštine Golubovci je krajem 2017. godine donijela odluku kojom je jednostrano povukla nove granice svoje opštine, bez saglasnosti Glavnog grada i bez donošenja posebne odluke o granicama Podgorice u Skupštini Glavnog grada. Tada su iscrtane granice koje su Golubovcima dale veliku teritoriju, pri čemu je, kako se može vidjeti, nastao nepravilni oblik granice (u vidu zuba), a lokacija predviđena za PPOV ostavljena van tog zahvata.

Iako su tadašnje vlasti Golubovaca tvrdile da je Botun u njihovoj nadležnosti, iz odluke se vidi da su ga formalno uvrstili u svoj sastav, ali tako da su izbjegli da obuhvate upravo lokaciju za PPOV. Ova odluka, donijeta za vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), nikada nije poništena, niti je izmijenjena od strane nove vlasti u Zeti. Zbog toga status lokacije budućeg PPOV ostaje nerazriješen, a ni proces razgraničenja između Glavnog grada i novoformirane Opštine Zeta nije još sproveden.

Sama forma “zuba” ucrtana u granice dodatno podstiče sumnje da se teritorijom manipulisalo iz političkih razloga još davne 2017. godine, što dodatno komplikuje tumačenje nadležnosti i pravni okvir u kojem se projekat PPOV pokušava realizovati.

Nejasnoće o tome kojoj teritoriji pripada lokacija budućeg PPOV ostavljaju prostor za dalje političke manipulacije i produbljuju kontroverze oko samog projekta.

Dodatnu dilemu unosi nedavna najava Opštine Zeta da će raspisati lokalni referendum na kojem bi građani i građanke odlučivali o izgradnji PPOV.

Takva inicijativa bila bi sporna iz više razloga. Prije svega, Zakonom o lokalnoj samoupravi jasno je propisano da se na referendumu može odlučivati isključivo o pitanjima iz nadležnosti te opštine. Ako lokacija PPOV, prema važećim odlukama, nije dio teritorije Zete, postavlja se pitanje kako bi se referendum mogao odnositi na nju. Uz to, proces razgraničenja nije se pomjerio sa mrtve tačke, uprkos ranijim najavama da će to pitanje biti brzo riješeno. Takva situacija dodatno komplikuje pitanje nadležnosti, dok trenutno stanje ukazuje da su sve ključne ingerencije u rukama Glavnog grada i preduzeća Vodovod i kanalizacija, koje je i formalno investitor projekta.

Iz Glavnog grada nijesu odgovorili ni na pitanja CIN-CG-a u vezi sa ovom situacijom.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) učestvovao je na XVII Međunarodnom Polieco forumu o ekonomiji otpada „Zeleni paradoks. Preduzeća, vlasti i institucije: sistem dvostruke brzine“, održanom 26. i 27. septembra 2025. godine u Napulju.

Naša novinarka Tijana Lekić bila je panelistkinja na posebnom panelu posvećenom Balkanu, zajedno sa Rovenom Zotom, tužiteljkom Republike Albanije pri Osnovnom sudu u Tirani, i Ivanom Vojinović, direktoricom Centra za klimatske promjene.

Panel pod nazivom „Nove rute otpada“ otvorio je niz važnih tema, od dvadesetogodišnjeg iskustva Albanije u oblasti ekološkog prava i izazova u sprovođenju zakona i obezbjeđivanju transparentnosti, do alarmantnog stanja na Zapadnom Balkanu, gdje se Crna Gora suočava sa više od 300 divljih deponija i nedostatkom infrastrukture za zbrinjavanje opasnog otpada.

U svom izlaganju, Lekić je posebno istakla slučajeve međunarodnog krijumčarenja otpada, među kojima su i nedavni primjeri iz Hrvatske, kao posljedica promjene ruta nakon što je Kina 2019. godine obustavila uvoz otpada.

Takođe je ukazala na posljedice neorganizovanog sistema upravljanja otpadom u regionu, ističući da se smeće nerijetko “krijumčari prirodnim putem” – šireći se rijekama i vjetrom preko granica i dospijevajući u susjedne države, čime nanosi ozbiljnu štetu zdravlju ljudi i životnoj sredini.

U prethodnih šest godina CETI je više puta utvrdio da je kvalitet vode u rijeci, nakon rada postrojenja za flotaciju rude, znatno gori. Međutim, reakcije nadležnih gotovo da nije bilo

Maja Boričić/Predrag Nikolić

Iako stručnjaci tvrde da se u junu ove godine desila najveća ekološka katastrofa od kad postoji Crna Gora, kada su otpadne vode iz jalovišta Rudnika olova i cinka Šuplja stijena dospjele u Ćehotinu, Vlada Crne Gore je, početkom septembra, firmi Gradir Montenegro, koja upravlja rudnikom, produžila koncesiju na još 20 godina.

Profesor sa Prirodno matematičkog fakulteta i nekadašnji državni sekretar u Ministarstvu ekologije Danilo Mrdak tvrdi da se desila najveća ekološka katastrofa od kad postoji Crna Gora, a da su je svi praktično prećutali.

,,Kompletno jalovište je iscurilo i što je najgore od svega kroz podzemlje i sad će svaki put kada bude pala jača kiša iz izvora da izlazi sav taj otrov”, upozorava profesor.

Prema podacima, do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), incident iz juna bio je samo eskalacija, a zagađenje rijeke Ćehotine godinama nesmetano traje. Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) je, u prethodnih šest godina, prema analizama koje je od ove institucije dobio CIN-CG više puta utvrdio da je kvalitet vode u rijeci Ćehotini bio znatno gori, nakon rada postrojenja za flotaciju rude rudnika Šuplja stijena. Međutim, reakcije nadležnih gotovo da nije bilo. 

„Ovakvo hemijsko opterećenje predstavlja ozbiljan rizik po ekološki status rijeke, a kontaminacija evidentno nije ograničena samo na ušće izvora Badanj, već nastavlja da se širi nizvodno“, zaključak je CETI-ja, u posljednjem ispitivanju Ćehotine, iz jula ove godine, nakon izlivanja jalovišta rudnika u Pljevljima. 

Sredinom septembra otpadne vode iz rudnika ponovo truju rijeku, detektovane su u izvoru iznad sela Prošće na oko 10 kilometara uzvodno rijekom Ćehotinom u odnosu na izvor Badanj, u koji se jalovina (opasni otpad) izlila u junu.

,,Svaka veća kiša će pokretati šljaku koja je otekla iz jalovišta i nalazi se u podzemnim šupljinama, koja će tako i u narednom periodu izbijati na svetlost dana, preko nekih od izvora u kanjonu rijeke Ćehotine'', ocjenjuje događaj iz juna i Vaso Knežević predsjednik Sportsko-ribolovačkog kluba (SRK) Lipljen, koje gazduje ribolovnim vodama u Pljevljima. 

On upozorava da je Gradir Montenegro, firma koja upravlja rudnikom, prećutala incident u junu, te da su nadležne i javnost o tome obavijestili iz ovog ribolovačkog društva. ,,SRK Lipljen se obratila svim relevantnim institucijama sistema u Crnoj Gori koje se bave zaštitom životne sredine i voda od državnog značaja, međutim svako od njih prebacuje lopticu prema drugom organu“. 

Inspekcija za vode i ekološki inspektor, dodaje Knežević, su slučaj predali Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima. „Činjenica je da je poznato pravno lice koje je odgovorno za akcident i za nastalu štetu u životnoj sredini. Takođe, činjenica je i da firma Gradir Montenegro koja vrši eksploataciju olova i cinka u rudniku nije namjerno izazvala ekološki akcident, ali je isto tako činjenica da su sve prećutali, što je krivično djelo s obzirom na dimenzije'', naglašava Knežević.

I Mrdak podsjeća da Gradir Montenegro incident nije prijavio, već da su, nakon nedelju dana oticanja u Ćehotinu, ribolovci na dva izvora zatekli plavkasto sivu vodu. ,,Radi se o površini jalovine od četiri hektara, to je otprilike kao jalovište u Mojkovcu”, navodi on.

Iz Gradir Montenegro CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja - šta će učiniti da se ovakvi incidenti više ne dešavaju, zašto su prećutali da se jalovište izlilo, te kako komentarišu navode stručnjaka da će svaki put kada bude pala jača kiša doći do daljeg zagađenja rijeke. Pitali smo, između ostalog, i kako komentarišu to što CETI već godinama utvrđuje da je rijeka zagađenija zbog  pogona flotacije rude i šta su učinili da rad rudnika ima manji negativni uticaj na rijeku.

Iz ODT u Pljevljima za CIN-CG kažu da je postupak i dalje u fazi izviđaja, da se prikupljaju dokazi, uključujući vještačenja, kako bi utvrdili da li ima krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

Inspektor kaže da je izlivanje vjerovatno izazvala iznenadna geološka pojava

Nakon junskog incidenta, rudarski inspektor je utvrdio da je šteta nastala formiranjem šupljine u tlu flotacionog jalovišta, usljed iznenadne geološke pojave, najvjerovatnije zemljotresa, klizišta ili odrona. Dalje objašnjavaju da je to omogućilo vodi iz flotacionog jezera da pronađe podzemni put do udaljenih izvorišta, što je izazvalo zagađenje vodotokova.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva je za CIN-CG odgovoreno da je nakon inspekcijskog nadzora izrečena privremena mjera obustave izvođenja rudarskih radova na određenim dijelovima jalovišta u okviru rudnika. Objasnili su da ova mjera ne znači potpuno zatvaranje rudnika, već je donijeta kao preventivna i zaštitna mjera nakon ekološkog incidenta izazvanog pojavom, koja se prema Zakonu o zaštiti i spašavanju kvalifikuje kao ,,veća nesreća”, s obzirom na štetu po životnu sredinu i kontaminaciju rijeke Ćehotine.

,,Važno je istaći da nije došlo do fizičkog oštećenja brane jalovišta kao rudarskog objekta, niti je nesreća nastala usljed neadekvatnog izvođenja rudarskih radova. Geološka pojava djelovala je kao viša sila, s efektima koji su se proširili i van teritorije opštine Pljevlja. S obzirom na osjetljivost situacije, način na koji je koncesionar Gradir Montenegro pristupio sanaciji kaverne (šupljine) biće dodatno preispitan. O zakonitosti postupanja u izvođenju rudarskih radova tokom sanacije odlučiće nadležni sud u Pljevljima, po zahtjevu rudarske inspekcije'', kazali su nam iz Ministarstva.

Profesor Mrdak, međutim, objašnjava da većina svega što ne valja završi u u jalovištu, te da je to velika jama koja na dnu ima foliju, koja je atestirana da izdrži i seizmičku aktivnost. 

,,Velika je misterija kako se to desilo, jer te folije su sve atestirane za te stvari. Oni kažu da je bio zemljotres u Bosni, pa je pukla, ali je to nevjerovatno. Gdje god imate rudno bogatsvo, to je uglavnom seizmički aktivna zona”, ističe Mrdak.

Mrdak podsjeća da postoji procedura koja je morala da se ispuštuje u tim slučajevima, ali on sumnja da se neko potrudio da sve ovo zataška. 

,,Nije urađena analiza sedimenta, trebalo bi inspekcija da naloži to”, naglašava Mrdak.

Ni Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera nije odgovorilo na pitanja o ovom incidentu, pa ni na to zašto je ekološka inspekcija naložila uzrokovanje samo površinskih voda, a nijesu uzrokovani voda i šljunak iz jalovišta i zemljišta iznad i ispod izvora Badanj. 

 Iz Agencije za zaštitu životne sredine je za CIN-CG odgovoreno da je u hitnom postupku donijela rješenje kojim je firmi Gradir Montenegro naloženo da obustavi sve dalje radnje i aktivnosti odlaganja jalovišne sirovine na lokaciji flotacionog bazena rudnika. Međutim, uložena  je žalba, o kojoj odlučuje Ministarstvo ekologije.

Agencija je Gradiru Montenegro naložila i metodologiju, kao i potrebnu vrstu mjerenja, koje je dužan da sprovede, kako bi se ustanovio rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

,,Očekujemo da Ministarstvo ekologije odbije žalbu, jer neko mora odgovarati za štetu u životnoj sredini i da tu štetu sanira. Ako ovakvi i slični ekološki incidenti prođu nezapaženo i bez ikakvih kazni, onda naša 'ekološka' država i njen sistem funkcionisanja ne vrijedi, i određena odgovorna lica treba da daju ostavke'', ocijenio je Knežević. 

Svi izvori pitke vode nizvodno kontaminirani, zagađenje i prekogranično

Knežević upozorava da su razmjere posljednjeg ekološkog akcidenta velike i nisu samo ograničene na Pljevlja i Crnu Goru, već je zagađenje i prekogranično, jer je voda teče i raznosi zagađenje nizvodno, i u rijeku Drinu u susjednu Bosnu i Hercegovinu (BiH). Takođe, svi izvori pitke vode u nižim nadmorskim visinana u odnosu na jalovište rudnika Šuplja stijena su kontaminirani. 

I profesor Mrdak pojašnjava da se rudnik nalazi na samoj granici sa BiH, te da u susjednoj državi, odmah nakon granice, nalaze četiri sela koja koriste tu vodu. ,,Ovo je i ogroman međudržavni incident, mi smo Bosni i Srbiji preko Ćehotine i Drine isporučili naše jalovište”, naglašava Mrdak.

Knežević kaže da se BIH, sa visokih državnih adresa i sa nivoa lokalnih opština Foče i Goražda, interesovala i upućivala našem Ministarstvu ekologije dopise sa zahtjevom da im se dostavi šta je država Crna Gora preduzela po pitanju ovog ekološkog akcidenta. „Nismo sigurni da su naše institucije odgovorile na ovaj incident onako kako su trebali. Možda postoji i određeni lobi iz Evropske unije (EU) da poljska firma i dalje nesmetano vrši eksploataciju olova i cinka... Ali, čije onda mi to interese štitimo?“, pita se predsjednik ribolovačkog društva Lipljen.

Iz Delegacije EU u Crnoj Gori nijesmo dobili odgovore na pitanja kako ocjenjuju ovaj, po mnogim domaćim stručnjacima, najveći ekološki incident u Crnoj Gori, koje reakcije EU smatra prikladnim u slučajevima kada privatna kompanija (u ovom slučaju u vlasništvu strane firme) izazove značajno pogoršanje životne sredine, naročito ako dođe do prekograničnog zagađenja. Pitali smo i šta misle o reakciji crnogorskih institucija u ovom slučaju-posebno u pogledu brzine reagovanja, transparentnosti i primjene mjera za sanaciju štete.

Ugovor o koncesiji sa Gradir Montenegro potpisan još 2006. i trebalo je da istekne sljedeće godine. Međutim, u Dopuni Godišnjeg plana davanja koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina za 2025. piše da je, nekoliko dana prije ove ekološke katastrofe, predloženo da se koncesija Gradir Montenegru produži na 20 godina. Vlada je, prije mjesec dana, na sjednici 4. septembra usvojila Dopunu Godišnjeg plana. 

„Ne iznenađuje produženje koncesije, s obzirom da predstavnici iste te Vlade ne reaguju, niti javno komentarišu ovaj prekogranični incident“, ističe Knežević.

U Dopuni plana se navodi da je površinskom eksploatacijom iz ležišta Šuplja stijena, od 2010. do 2024, Gradir Montenegro eksploatisao oko 7,25 miliona tona rude, proizveo i izvezao oko 171.000 tona selektivnog koncentrata cinka, oko 47.000 tona selektivnog koncentrata olova sa srebrom i oko 36.000 tona kolektivnog koncentrata. ,,Ovjerene geološke bilansne rezerve i rudarskom dokumentacijom definisane eksploatacione rezerve polimetalične sulfidne rude omogućavaju planiranje godišnje proizvodnje od 600.000 tona rude godišnje”, piše u Dopuni plana.

Gradir Montenegro je u vlasništvu poljske kompanije ZGH iz Boleslawa, ima dugoročnu koncesiju na eksploataciju rude cinka i olova na ležištima Šuplja stijena, Đurđeve vode, Paljevine i Ribnik.  Ranije je iz Ministarstva rudarstva, nafte i gasa saopšteno da je u otvaranje rudnika uloženo 50 miliona eura. Proizvodnja iznosi 550.000 tona rude godišnje, sa prosječnim sadržajem od 2,5 odsto olova i cinka. Godišnje proizvode 18.000 tona koncentrata olova i cinka. Kompanija prema podacima iz 2024 zapošljava 162 radnika. Ukupna vrijednost imovine kompanije, prema poslovnim knjigama, procijenjena je na oko 17 miliona eura. Prema podacima sa Poslovne mreže, tokom prošle godine, imala je prihod od gotovo 15 miliona eura.

Uz olovo i cink, kojih je 97 odsto, Mrdak kaže da u rudniku u tragovima ima zlata, srebra, ali i žive.

Profesor navodi da tu postoji i naslijeđeni problem još iz doba komunizma - starih jama iz kojih cure rudničke vode. Međutim, dodaje, da je naša Vlada 2006. poljsku firmu obavezala ugovorom samo da ne pogorša stanje životne sredine, umjesto da je naloženo da se sanira i taj problem.

,,Mi smo pokušali da riješimo problem otcjednih voda iz okana, to za 100.000 eura može da se riješi, a milione su izvukli… Ali kad sam pošao sa mjesta državnog sekretara u Ministarstvu ekologije, to više nije interesovalo nikoga”, navodi Mrdak, i dodaje da koncesionara to ne tangira jer nijesu zakonski obavezani time da se bave.

On podsjeća da poljska firma svu rudu izvozi za Poljsku, te da smo mi samo resursna baza.

Ćehotina posebno pogođena industrijskim zagađenjima

U Prostornom planu Crne Gore do 2040. se navodi da sa aspekta ugroženosti zagađenjem ističu se dva dijela Ćehotine, rijeka Vezišnica iznad ušća i u zoni Gradac.

,,Zagađenost voda je ograničenje koje je neophodno prioritetno rješavati: za rijeke Ćehotina od Rudnika uglja Pljevlja nizvodno… neophodno je preduzeti mjere za sprječavanje zagađenja, otkloniti uzroke i buduću namjenu prostora opredjeliti na način da se obezbjedi zaštitna zona vodotoka”.

Dio Ćehotine je i Park prirode i nominovano EMERALD područje i potencijalno zaštićeno područje Natura 2000. 

U Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja se i ovaj dio rijeke nizvodno rijekom Ćehotinom do granice sa Bosnom i Hercegovinom (ušće u Drinu), predlaže za zaštitu.

,,Kvalitet voda je značajno ugrožen, jer rijeke poput Ćehotine, Lima i Ibra trpe posljedice ispuštanja industrijskih otpadnih voda. Industrijskim zagađenjem posebno je pogođena rijeka Ćehotina”, ističe se u izvještaju.

Napominje se i da je eksploatacijom uglja u neogenim basenima Pljevalja i postojećom tehnologijom Termoelektrane (TE) Pljevlja s pratećim objektima (deponija pepela i šljake Maljevac) ozbiljno je narušen kvalitet površinskih vodotoka Ćehotine i Vezišnice.

U izvještaju Stanje kvaliteta voda u Crnoj Gori za 2022. se ističe da od pet ispitivanih lokacija na rijeci Ćehotini, njih četiri nije bilo dobro, odnosno imalo je umjeren status - Glava Ćehotine, Rabitlja, ispod Kolektora i Gradac.

U vodi Ćehotine su nađene specifične zagajuće supstance. Od sintetičkih supstanci  nađeni  su  fluoridi  i fenol. Od nesintetičkih   supstanci  detektovani su: arsen,  bakar, cink,  i molibden i njihova jedinjenja. 

U izvještaju se ističe i da nova bušotina koja se nalazi u Pljevljima, pored Ćehotine pripada GVTPV Basen Pljevalja, te da je na tom mjestu ,,voda pokazala loš status kvaliteta”.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede su nedavno istakli da u zadnjih deset godina, na ovom dijelu rijeke Ćehotine nema ribe, zbog čestih spiranja sa jalovišta Gradira.

Rijeka Ćehotina je na svakih nekoliko godina na udaru raznih zagađenja, ali nikada niko nije krivično odgovarao zbog toga.

Protiv TE Pljevlja i Elektroprivrede (EPCG) je vođen krivični postupak zbog pomora ribe iz 2019. Međutim, okončan je tako što je tužilac odustao od optužbe. EPCG je platila odštetu od nešto preko 300.000 eura za izazivanje pomora ribe ispuštanjem otpadnih voda sa deponije Maljevac u Vezišnicu, pritoku Ćehotine.

CETI godinama upozorava da je voda zagađena 

Posljednji izvještaj CETI-ja iz jula ove godine, kada su uzorci uzeti sa tri lokacije, pokazao je najveće zagađenje, višestruko veće od dozvoljenog, na ušću izvora Badanj. Nešto malo manje, ali i dalje nedozvoljene količine nizvodno od ušća Badanj, na Tatarovini. Jedino je na trećoj lokaciji, na Jelici, voda bila u granicama dozvoljenih vrijednosti.

,,Dobijeni rezultati jasno ukazuju na degradaciju kvaliteta površinske vode rijeke Ćehotine u zoni ušća izvora Badanj, gdje je registrovano prisustvo višestruko povišenih koncentracija teških metala (olovo,cink), rastvorenih soli i suspendovanih čestica”, navodi se u posljednjem mišljenju CETI-ja.

Iz CETI-ja su, slobodnim pristupom informacijama, CIN-CG poslali sva ispitivanja Ćehotine u posljednjih šest godina, tvrdeći da su podaci od prije 2020. uništeni, u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti.

Interesantno je da je sva ispitivanja od 2020.godine od CETI-ja tražio upravo Gradir Montenegro, firma u okviru koje posluje rudnik, a ne nijedna državna ili lokalna institucija.

U mišljenju iz oktobra 2020.CETI je zaključio da fizičko-hemijska analiza uzorka površinske vode iz Mjedeničkog potoka nakon pogona flotacije ne odgovara nijednoj klasi Uredbe o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda. ,,Vrijednost PH je ispod graničnog intervala, dok je sadržaj suspendovanih čestica nitrita, rastvorenog gvožđa, mangana, cinka, kobalta, nikla, kadmijuma, ukupnog hroma, olova, selena, cijanida, sulfata, kao i vrijednosti mutnoće i elektroprovodljivost iznad normiranih granica”, piše u mišjenju CETI-ja.

U februaru 2021. piše da je flotacijski pogon doveo do pogoršanja kvaliteta vode u potoku – postala je kiselija i više zagađena neorganskim materijama.

,,Poređenjem rezultata analize uzoraka Mjedeničkog potoka prije i nakon pogona flotacije, može se vidjeti da dolazi do pada vrijednosti PH sa 4,4 na 3,7 i značajnog povećanja koncentracije svih ispitivanih neorganskih parametara”, navodi se u mišljenju iz februara 2021.

U avgustu iste godine se navodi da je, poređenjem rezultata analize uzoraka Mjedeničkog potoka prije i nakon flotacije, razlika u kisjelosti rijeke i prisustvo teških metala bila manja nego prilikom prošlih ispitivanja, ali je i dalje većina ispitanih neorganskih parametara (teški metali) bile veće u uzorku nakon flotacije.

U aprilu i novembru 2022. su vrijednosti većine neorganskih parametara takođe veće u uzorku nakon flotacije, s tim da je u ispitivanjima te godine kisjelost potoka uzvodno od pogona flotacije bila je 5,6, što je najviša izmjerena PH vrijednost vodotoka u dotadašnjim mjerenjima.

Slična situacija bila je i u aprilu 2023., pa je rijeka i dalje bila zagađenija nakon flotacije rude, a sada je i nizvodno od pogona flotacije kisjelost rijeke bila veća u odnosu na prethodna mjerenja. U decembru te godine opet je utvrđeno da su vrijednosti mjerenih parametara veće nakon flotacije,ali se prvi put PH vrijednost (kisjelost vode) nizvodno nalazi u dozvoljenim intervalima.

Nekoliko mjeseci prije posljednjih zagađenja Ćehotine, takođe je urađeno mjerenje sa istim rezultatima prisustva nedozvoljenih količina metala u rijeci.

,,Ispitivani uzorak površinske vode Mjedeničkog potoka nakon pogona flotacije nije usaglašen sa uslovima Pravilnika o načinu i rokovima utvrđivanja statusa površinskih voda, zbog povećanog sadržaja kadmijuma, olova, nikla, amonijaka, suspendovanih supstanci, bakra, cinka i kobalta, povećane vrijednosti elektroprovodljivosti, kao i snižene PH vrijednosti”, piše u mišljenju iz maja ove godine.

Primarna zdravstvena zaštita u Crnoj Gori je često teško dostupna zbog stihijske organizacije i nedostatka kadra. U domovima zdravlja fali izabranih doktora za odrasle, pedijatara, ginekologa, specijalista medicine rada i psihijatara. Crna Gora je ispod evropskog prosjeka po broju ljekara, a digitalizacija sistema je neophodna

Tijana LEKIĆ

Ana (pravo ime poznato redakciji), studentkinja druge godine Ekonomskog fakulteta u Podgorici, dobila je, kada je započela studije, od svog izabranog pedijatra u Domu zdravlja (DZ) Pljevlja sva potrebna dokumenta za smještaj u studentskom domu. Nakon što je pedijatar otišao u penziju, ova djevojka i tri njene drugarice ostale su bez izabranog ljekara, jer u DZ Pljevlja jednostavno nema dovoljno osoblja. Ana, koja inače pati od hroničnih upala grla, često mora da bude pregledana i da primi terapiju.

„Kada sam prvi put otišla u DZ, nakon što je moj doktor otišao u penziju, jedva me na insistiranje medicinske sestre koja je procijenila da je pregled neophodan, primio dežurni ljekar“, kaže Ana za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

„Doktor je bio ljut na medicinsku sestru što je primila moju zdravstvenu knjižicu. Na kraju osjećala sam da sam kriva što sam bolesna, iako je problem u sitemu koji me ostavio bez izabranog ljekara...“, navodi Ana.

Trenutno u DZ Pljevlja radi 28 ljekara, iako je sistematizacijom predviđeno 40. Manjak je izražen u gotovo svim specijalnostima: tri izabrana ljekara za odrasle, tri pedijatra, dva ginekologa, dva psihijatra, jedan internista i jedan pulmolog.

„Demografske projekcije upozoravaju da će, zbog negativnog prirodnog priraštaja i migracionih kretanja, sjever Crne Gore biti posebno pogođen nedostatkom kadra, dok centralni i primorski regioni bilježe rast populacije“, saopštili su iz Ministarstva zdravlja (MZ) za CIN-CG.

Domovi zdravlja suočeni s manjkom medicinskog osoblja

CIN-CG je, preko Zakona o slobodanom pristupu informacijama (SPI), prikupio podatke iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori o nedostatku specijalizovanog medicinskog osoblja u ovim ustanovama primarne zdravstvene zaštite.

Prema analizi CIN-CG-a, u crnogorskim domovima zdravlja prosječno fali oko 20 odsto ljekarskog kadra predviđenog sistematizacijom.

Najkritičnija situacija je u Domu zdravlja Mojkovac, gdje nema čak 50 odsto predviđenog broja ljekara. U Pljevljima i Bijelom Polju manjak iznosi oko 30 odsto, dok u Baru, Kolašinu, Nikšiću, Rožajama i Ulcinju prosječno fali oko 26 odsto doktora. Budva i Herceg Novi takođe bilježe iznadprosječan manjak.

Analiza CIN-CG-a pokazuje da najviše fali izabranih ljekara za odrasle (ukupno 34, od čega 10 u Nikšiću), a zatim pedijatara (29) - u Ulcinju radi samo jedan od tri predviđena pedijatra, a u Nikšiću i Baru nedostaju po četiri pedijatra.

U DZ Glavnog grada nedostaju četiri specijalista pedijatrije iz službe izabranih za djecu kao i jedan specijalista pedijatrije u Centru za djecu sa bosebnim potrebama.

Ginekologija i akušerstvo, kao i medicina rada, takođe bilježe značajan manjak, po 11 ljekara fali u ovim oblastima.

Broj ljekara porodične medicine ispod evropskog prosjeka

Iz resora Vojislava Šimuna za CIN-CG naveli su da je u 2024. godini u Crnoj Gori radilo ukupno 393 izabranih doktora (273 za odrasle, 83 za djecu i 37 za žene).

„To znači da na 100.000 stanovnika dolazi približno 63 izabranih ljekara primarne zdravstvene zaštite“, kazali su iz MZ. Broj izabranih ljekara primarne zdravstvene zaštite spada među najniže u Evropi.

Posljednji dostupni podaci za upoređivanje broja ljekara po državama jesu Eurostat statistike iz 2022. godine. Prema podacima Eurostata iz 2022. godine, Crna Gora ima 51,8 ljekara opšte prakse na svakih 100.000 stanovnika i nalazi se na začelju liste, odmah poslije Grčke.

„Holandija je bila na samom vrhu kada je riječ o odnosu broja ljekara opšte prakse, 183,4 na 100 hiljada stanovnika, a zatim slijede Irska (174,1), Austrija (146,1) i Kipar (137,7). Nasuprot tome, najniži odnos je zabilježen u Grčkoj (ljekari sa licencom) sa 45,8 na 100 hiljada stanovnika, zatim u Bugarskoj (59,8), Švedskoj (62,2, podaci iz 2021) i Sloveniji (68,8), dok je Mađarska bila vrlo blizu sa 68,9“, ukazuju podaci Eurostat-a iz 2022. godine.

Prema podacima koje je MZ dostavilo CIN-CG-u, nedostatak ljekara porodične medicine u Crnoj Gori posebno je izražen u većim urbanim centrima, gdje je odnos broja ljekara i stanovništva znatno ispod nacionalnog prosjeka (–41 odsto u Podgorici, –38 odsto u Nikšiću), dok je u nekim manjim opštinama, poput Plava ili Mojkovca, situacija bolja od prosjeka.

„To jasno pokazuje da najveći izazov predstavljaju veći centri, gdje je potreba za ljekarima najveća“, ističu iz MZ za CIN-CG.

Iz Ministarstva su naveli da se ovaj problem nastoji riješiti ravnomjernijom raspodjelom specijalizanata i planiranim zapošljavanjem novog kadra.

Funkcionisanje domova zdravlja ugroženo nedostatkom ljekara

U domovima zdravlja često fali doktora različitih specijalizacija.

U Centrima za mentalno zdravlje trenutno fali devet psihijatara, dok u internističkim ambulantama pri domovima zdravlja fali devet specijalista interne medicine. U Centrima za plućne bolesti pri DZ upražnjeno je ukupno sedam mjesta za specijaliste, pulmologe i pneumoftiziologe.

Pojedine organizacione jedinice domova zdravlja ne mogu da rade, jer nema ljekara specijalista koji bi pokrili jedino sistematizovano radno mjesto.

„U Higijensko-epidemiološkoj službi sistematizovan je jedan epidemiolog, a to radno mjesto je upražnjeno“, navode iz DZ Kotor za CIN-CG.

„Pravilnikom je predviđeno: jedan specijalista pneumoftiziologije - nije popunjeno; jedan specijalista higijene - nije popunjeno; jedan specijalista sportske medicine - nije popunjeno; jedan specijalista medicine rada - nije popunjeno…“, kažu za CIN-CG iz DZ Ulcinj.

Službe medicine rada ne mogu da budu dežurne u domovima zdravlja u Bijelom Polju, Budvi, Baru, Ulcinju, Kolašinu i na Cetinju. Službi sportske medicine fali u DZ u Bijelom Polju, Beranama, Nikšiću, Ulcinju i na Cetinju.

Crna Gora među zemljama s najmanjim brojem ljekara u Evropi

Prema podacima Instituta za javno zdravlje Crne Gore, u 2024. godini bilo je 285 ljekara na 100 hiljada stanovnika.

,,To je značajan napredak u odnosu na 2010. godinu, kada je stopa iznosila 205, ali je i dalje ispod evropskog prosjeka koji iznosi oko 380 ljekara na 100 hiljada stanovnika”, navode iz MZ za CIN-CG.

Ovaj podatak je potvrđen, prema međunarodnom izvještaju Health Systems in Action: Montenegro: 2024 edition, koji je 2025. godine objavila Evropska opservatorija za zdravstvene sisteme i politike i Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), broj ljekara i medicinskih sestara u Crnoj Gori i dalje je značajno ispod prosjeka Evropske unije (EU) i zemalja Mreže za zdravlje Jugoistočne Evrope (South-Eastern Europe Health Network – SEEHN: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Izrael, Sjeverna Makedonija, Republika Moldavija, Rumunija i Srbija).

„Prosjek u EU je 412 ljekara na 100 hiljada stanovnika, dok je u SEEHN zemljama prosjek 312 ljekara na 100 hiljada stanovnika“, navodi se u izvještaju Evropske opservatorije pri SZO.

„Ministarstvo zdravlja u narednom periodu planira da nastavi sa povećanjem broja specijalizanata, jačanjem obrazovnog sistema, zapošljavanjem mladih ljekara i poboljšanjem uslova rada u zdravstvenim ustanovama. Istovremeno, zbog izraženog procesa starenja stanovništva i činjenice da Crna Gora ulazi u fazu duboke demografske starosti, posebna pažnja će biti posvećena razvoju gerijatrijskih kapaciteta, preventivnih programa i specijalizacija za hronične bolesti, kako bi se obezbijedila dugoročna održivost zdravstvenog sistema“, napominju iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG.

Faktori koji utiču na odlazak medicinskog kadra

Prema evidenciji Sindikata doktora medicine Crne Gore (Sindikat), od 2014. do 2018. godine državni zdravstveni sistem napustilo je oko 100 ljekara.

„Od njih 100, čak 52 je napustilo Crnu Goru i zasnovalo radni odnos u inostranstvu, dok je ostatak ljekara nastavio radni angažman u okviru privatnog sektora“, kažu iz Sindikata za CIN-CG.

Međutim, prema istim izvorima, od 2018. do kraja 2024. godine 78 ljekara je napustilo državu i zaposlenje pronašlo u drugim zemljama.

„Ova cifra je parcijalna jer u njoj nisu računati najmlađi ljekari, koji su odlazili odmah nakon završenih studija, bez prethodnog dobijanja licence u Crnoj Gori. Tako da je brojka sigurno veća“, navode iz Sindikata.

Odliv ljekarskog kadra problem je koji pogađa i druge evropske države, pri čemu je ključno unapređenje uslova rada i života kako bi se zadržao stručni kadar.

Iz MZ tvrde da podaci pokazuju rast ukupnog broja ljekara, sa 1.275 2010. na 1.726 u 2022. godinu, što predstavlja povećanje od preko 35 odsto.

„Ipak, ukupni migracioni saldo Crne Gore u periodu 2011–2021. bio je negativan (-7.622 osobe), pri čemu su većinu migranata činili mlađa i sredovječna radna snaga. To indirektno ukazuje na rizik od gubitka dijela medicinskog kadra, kao i na neravnomjernu raspodjelu ljekara, jer unutrašnje migracije dodatno opterećuju centralne i primorske opštine. Ministarstvo prepoznaje potrebu za uspostavljanjem preciznog sistema praćenja i radi na tome da se takav mehanizam razvije“, kažu još iz MZ.

Zašto medicinski radnici napuštaju Crnu Goru

Prema iskustvu dr Žane Blagojević, specijalistkinje radiologije koja je Crnu Goru napustila 2017. godine, odlazak medicinskog kadra iz zemlje rezultat je kombinacije sistemskih, profesionalnih i ekonomskih faktora. U trenutku odlaska, sa 40 godina starosti i 13 godina radnog iskustva, dr Blagojević je bila u punoj profesionalnoj snazi, željna usavršavanja i doprinosa crnogorskom zdravstvu.

Glavni razlozi koje ističe su: nepotizam i korupcija, koje se ogledaju u zapošljavanju, dodjeli specijalizacija i napredovanju, često po principu “podobnih i poslušnih”; loši uslovi rada, uključujući nedostatak osnovne opreme, zastarjelu infrastrukturu i preopterećenost administrativnim i političkim zadacima; ograničene mogućnosti profesionalnog razvoja, jer su programi usavršavanja nedovoljno finansirani i često bazirani na rođačkim ili prijateljskim vezama. Razlog su takođe i niske plate. ,,U trenutku mog odlaska iz Crne Gore moja plata je sa svim dodacima iznosila 600 eura neto! Mislim da oko ovoga nije potrebno moje dalje objašnjenje”, objašnjava Blagojević. Tu su takođe i nesigurnost i nestabilnost, kako ekonomska tako i politička, koje dodatno demotivišu kadrove.

Dodatni faktori su porast radnog opterećenja, pritisak za velikim brojem pregleda i globalna potražnja za medicinskim radnicima u EU, gdje se nude bolji radni uslovi i mogućnosti profesionalnog napretka. Dr Blagojević ističe da razlike u opremi, infrastrukturi, radnom opterećenju i organizaciji rada između Crne Gore i zemalja poput Slovenije čine odlazak lakšim i primamljivijim.

Ona naglašava da bi sprječavanje odliva zahtijevalo opsežne reforme, uključujući poboljšanje uslova rada, modernizaciju opreme, decentralizaciju zdravstvenih centara, transparentno zapošljavanje, smanjenje opterećenja, podršku mladim ljekarima i međunarodnu saradnju. Dugoročno, ove mjere ne bi samo zadržale kadrove u zemlji, već i unaprijedile kvalitet zdravstvene zaštite za sve građane Crne Gore.

Iskustvo mladog ljekara koji je napustio Crnu Goru

CIN-CG je stupio u kontakt sa Pavlom (pravo ime poznato redakciji), mladim ljekarom, specijalistom oftalmologije, koji je napustio Crnu Goru odmah nakon završetka studija i započeo profesionalni angažman u Hrvatskoj.

Na pitanje CIN-CG-a da li bi se vratio u Crnu Goru, Pavle je odgovorio da bi ključni uslov za povratak bilo poboljšanje radnih uslova medicinskog osoblja, bolja opremljenost bolnica, veće plate i uvođenje tehničkih inovacija u svakodnevni rad.

„U zapadnoj Evropi se puno ulaže da budu zadovoljni i medicinsko osoblje i pacijenti. Jako je važno kakva je radna atmosfera za medicinsko osoblje (to su i važna pitanja kojima se bavi sindikat koji ima snažan uticaj). Ne smije se dopustiti da medicinsko osoblje bude preopterećeno, jer tada, naravno, neće moći pomoći onima kojima je pomoć potrebna“, navodi Pavle za CIN-CG.

Iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG kažu da analize pokazuju rast administrativnog opterećenja ljekara, broj nemedicinskih radnika na 100 medicinskih u vanbolničkoj zdravstvenoj zaštiti porastao je sa 23,3 u 2010. na 24,3 u 2022. godini.

„Kako bi se izabrani ljekari rasteretili i posvetili više vremena pacijentima, Ministarstvo planira jačanje administrativne podrške, bolje upravljanje ljudskim resursima i dalju digitalizaciju procesa”, kažu još iz tog Vladinog resora.

Dodaju da će, zbog starenja populacije i rasta hroničnih bolesti, administrativni i medicinski teret biti još veći, kao i da rade na uvođenju digitalizovanih registara pacijenata, boljoj koordinaciji između zdravstvenih ustanova i zapošljavanju dodatnog nemedicinskog kadra koji će preuzeti administrativne obaveze.

Stihijska organizacija i neophodna digitalizacija: Ono što ne vidimo, ne možemo kontrolisati

Prema Sindikatu doktora, ključni problem javnog zdravstvenog sistema je njegovo stihijsko funkcionisanje.

Iz Sindikata smatraju da je veliki nedostatak nepostojanje jedinstvenog informacionog sistema, kao i sistema kontrole kvaliteta. „Ne postoji jedinstveni informacioni sistem iz koga možemo crpiti podatke o broju i vrsti pruženih usluga na precizan i pouzdan način. Sav rad privatnog sektora, koji, prema podacima SZO, nije mali i čini između 36 i 40 odsto ukupnih izdvajanja za zdravstvo, potpuno je nevidljiv za sistem”.

Troškovi zdravstvene zaštite iz ličnih uplata posebno su značajni. U 2021. godini javni izdaci po stanovniku za zdravstvo u Crnoj Gori iznosili su 1.492 američka dolara (USD), prilagođeno za kupovnu moć, što je više od prosjeka SEEHN-a (1.316 USD). Privatni izdaci, prvenstveno kroz lične uplate, iznosili su 929 USD po osobi, što premašuje prosjek EU (799 USD), zemalja sa višim srednjim prihodima (UMIC) (619 USD) i SEEHN-a (661 USD).

„Ne znamo gdje je povećan broj komplikacija tokom liječenja, kako bismo unaprijedili prakse. Koristimo sirove podatke, koliko je pruženo usluga, a ne znamo da li je od 10 usluga njih osam bilo povezano sa komplikacijom koja je mogla da se spriječi. Ono što ne vidimo i ne identifikujemo, ne možemo ni unaprijediti. Problem je nepostojanje sistema kontrole kvaliteta“, upozoravaju iz Sindikata.

Budžetske politike u zdravstvenoj zaštiti

Nakon uvođenja ekonomskog programa “Evropa sad 1” u 2022. godini su ukinuti doprinosi za zdravstveno osiguranje, Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (Fond) više nije finansiran iz tih doprinosa. Umjesto toga, njegovo finansiranje obezbjeđuje se iz budžeta, koji se puni kroz direktne i indirektne poreze.

Međutim, Fond za 2025. godinu predložio je budžet od 535 miliona eura, ali je odobreno 80 miliona manje, a rebalans još nije sproveden.

„Imajući u vidu značaj nesmetanog funkcionisanja zdravstvenog sistema za cijelu državu, na vrijeme smo upozorili da zbog nedostajućih sredstava može doći do problema“, ističu iz Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore.

Vlada i Ministarstvo finansija brzo su opredijelili dodatnih 18 miliona eura za potrebe Montefarma u 2024. godini. Takođe, Vlada je na sebe preuzela finansiranje kapitalnih investicija u zdravstvu, koje je Fond planirao na oko 20 miliona eura za 2025. godinu.

„Trenutna razlika između onoga što je Fond tražio i onoga što je odobreno je oko 40 miliona eura, i dalje smo mišljenja da će upravo taj iznos biti neophodno obezbijediti rebalansom kako bi Fond izmirio sve svoje obaveze“, navode iz ovog državnog fonda.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), od 1. 9. 2025. počinje realizaciju projekta „Istraživačko novinarstvo za jačanje vladavine prava i ljudskih prava u Crnoj Gori“ (Investigative Reporting To Strengthen The Rule Of Law And Human Rights In Montenegro) koji sprovodi uz podršku Vlade Kraljevine Holandije.

Cilj projekta je jačanje evropskih integracija i vladavine prava u Crnoj Gori. Projekat će se fokusirati na novinarska istraživanja i izvještavanja o ključnim temama koje se odnose na približavanje Crne Gore Evropskoj uniji.

Projekat će trajati godinu dana.

Uprkos dobrim rezultatima postignutim u borbi protiv pranja novca u bankarskom sektoru, kao i ulasku u Jedinstveno evropsko platno područje, poslanici Skupštine Crne Gore pokušavaju da delegitimizuju rad guvernerke Radović. Veliki je rizik da ekonomsko-politički interesi preuzmu kontrolu nad radom te vrhovne monetarne institucije 

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

Centralna Banka Crne Gore (CBCG) je, prvi put od osnivanja, tokom 2024. godine izrekla kazne crnogorskim bankama u iznosu od oko 800 hiljada eura zbog pranja novca. Da bi u prvih šest mjeseci 2025. godine, iznos  kazni bio čak pet puta veći i približno četiri miliona eura.

Zbog stroge zakonske procedure iz CBCG za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nisu saopštili o kojima bankama se radi. Nezvanično saznajemo da je sankcionisano više banaka, a da neke od njih imaju milionske kazne. Kazna za pranje novca se bankama propisuje npr. za krupne transakcije koje nemaju pokriće. 

,,Ukupan iznos novčanih sredstava kojim su izrečene sankcije CBCG po osnovu utvrđenih nepravilnosti u postupanju u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma i nepoštovanja međunarodnih restriktivnih mjera, iznosio je preko 4,6 miliona eura. Ovakvo odlučno i zakonito postupanje označilo je prekretnicu u institucionalnoj praksi, jer Centralna banka Crne Gore nikada ranije nije primijenila novčane sankcije ove vrste, uprkos zakonskim ovlašćenjima'', kazala je za CIN-CG Gordana Kalezić, direktorica Direkcije za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizima i zaštitu klijenata kreditnih institucija i korisnika finansijskih usluga.

Iako je Crna Gora decenijama bila praonica novca, na to se iz institucija malo ko osvrtao. Sadašnje kažnjavanje banaka je inicirano na sjednici Komiteta eksperata za procjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma – MONEYVAL-a koja se održala u decembru 2023. godine. Upozoreno je na dugogodišnje probleme koje Crna Gora ima u oblasti pranja novca. A Crna Gora je tada za malo uspjela da izbjegne stavljanje na sivu listu tog stalnog tijela Savjeta Evrope i to zahvaljujući usvajanju Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma.

Za godinu i po mandata guvernerke Irene Radović, CBCG je u saradnji sa stručnjacima iz Holandije i Belgije, te ekspertima Međunarodnog monteranog fonda (MMF), radila na poboljšanju sistema kontrole banaka. To je bilo neophodno jer je veći nivo kontrole nad pranjem novca i finansijskim zloupotrebama bankarskog sektora bio jedan od preudslova za ulazak u evropski platni sistem.

Uspjeh CBCG u integraciji SEPA 

CBCG je uspjela da savlada taj izazov pa će Crna Gora od jeseni biti jedina zemlja Zapadnog Balkana koja je dostigla ovaj nivo u oblasti platnog prometa. Sve banke koje posluju u Crnoj Gori će od 6. oktobra 2025. godine da pristupe Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA). To će omogućiti građanima i firmama da brže i jeftinije plaćaju i primaju novac u eurima unutar Evrope, bez posredničkih banaka i dodatnih naknada.

Bivši guverner CBCG, Ljubiša Krgović, predsjednik Savjetodavnog odbora CBCG, procjenjuje da će ukupni direktni benefiti za korisnike od ulaska u SEPA, usljed smanjenih troškova platnog prometa, iznositi od 150 do 170 miliona eura godišnje. Naime, klijenti banaka više neće plaćati visoke provizije za prenost novca -  za transakcije do 200 eura neće biti provizije, a za iznose do 20 hiljada eura plaćaće 1.99 eura, dok će iznat 20 hiljada plaćati 3.99 eura. 

Međutim, uprkos rezultatima koje je CBCG postigla u borbi protiv pranja novca, u vođenu pregovore sa Evropskom unijem (EU) za poglavlje 4, 9 i 17  kao i uključivanju u SEPA sistem, Skupština Crne Gore otežava rad CBCG – i to bez ikakvog obrazloženja. 

Skupština nije izabrala viceguvernerke koje je još krajem prošle godine predložila Radović. Guvernerka je početkom septembra 2024. godine uputila dopis Skupštini Crne Gore, u kojem je za prve saradnike – viceguvernere – predložila Gordanu Kalezić i Milana Remikovića.

Prvo se na izbor čekalo osam mjeseci, a kad je prijedlog stavljen na glasanje nije bilo većine, što su nezavisni stručnjaci protumačali kao udar većine na Radović. „Crna Gora treba da obezbijedi transparentan izbor članova Savjeta Centralne banke, uključujući viceguvernere, na osnovu stručnih kompetencija kandidata i kroz postupak koji je u skladu sa Zakonom o Centralnoj banci“, upozorili su iz EU nedelju dana prije glasanja viceguvernera u Skupštini.

Iako član 50 Zakona CBCG jasno propisuje da „viceguvernere imenuje Skupština, na predlog guvernera“, poslanici nijesu prihvatili predlog guvernerke. Bez obrazloženja. Trenutno je jedina viceguvernerka u punom mandatu Zorica Kalezić, čiji mandat ističe u decembru ove godine.

Iako guvernerka ne može da radi svoj posao bez viceguvernera koji su stručni i u koje ima povjerenja, prema nezvaničnim informacijama CIN-CG, predsjednik Skupštine, premjer i predsjednik države su predložili guvernerki njihove kandidate za funkciju viceguvernera. Ona je to odbila. 

Radovićka se zamjerila vladajućoj većini i zbog kritika fiskalne strategije i kritike na Zakon o razvojnoj banci 

Evropska komisija (EK) je 2025. godine objavila Procjenu ekonomskog reformskog programa Crne Gore za period 2025-2027, nedelju dana prije (ne)imenovanja viceguvernera u Skupštini. 

,,Budžet za 2025. godinu cilja deficit od 3,5 odsto, usljed punog efekta implementacije programa - Evropa sad 2, uključujući veliko smanjenje doprinosa za penzije, ubrzane kapitalne investicije i određene kompenzacione mjere poput povećanja indirektnih poreza”, kaže se u Procjeni EK. 

U istom dokumentu EK ukazuje da planovi za štednju nisu dovoljno realni ni detaljno razrađeni, a iako trenutno izgleda da je dug manji, to je zbog rasta ekonomije, a ne stvarnog smanjenja duga. Dug će vjerovatno opet rasti i ostati iznad dozvoljenog nivoa.

,,Očekivana budžetska štednja djeluje previše optimistično i nije dovoljno potkrijepljena konkretnim mjerama u programu. Odnos javnog duga prema BDP-u, koji je značajno smanjen u prethodnim godinama uglavnom zbog snažnog nominalnog rasta BDP-a, predviđa se da će pasti na 60,2 odsto u 2025. godini, a zatim porasti na 64,6 odsto u 2027. godini, čime će ostati iznad limita fiskalnog pravila”, piše u dokumentu EK. 

Kritike CBCG bile nešto blaže na Fiskalnu strategiju za period 2025-2027. godine, ali mišljenja stručne službe CBCG uglavnom su se poklapala sa mišljenjima EK. 

,,CBCG generalno podržava fiskalnu politiku Vlade usmjerenu ka planiranju tekućeg suficita i zaduživanju isključivo za kapitalne projekte, što je u skladu s preporukama EU. Međutim, izražava zabrinutost zbog projektovanog javnog duga koji ostaje iznad 60 odsto BDP-a tokom cijelog perioda, kao i zbog izostanka analiza negativnih scenarija”, se navodi u mišljenu na predlog fiskalne strategije Crne Gore za period 2024-2027 godine CBCG. CBCG, kao i EK, upozoravaju da Fiskalna strategija dovodi do kršenja Mastrihtskog ugovora, kao i evropske integracije jer javni dug ne smije da bude preko 60 odsto BDP-ea. 

Strategija ne uključuje ,,stres scenarije” niti procjenu uticaja potencijalnih negativnih šokova (npr. odlazak nerezidenata, remont TE Pljevlja), iako su oni već analizirani u Programu ekonomskih reformi. Prema tom dokumentu očekuje se rast životnog standarda, ali i potencijalni rast sive ekonomije zbog tereta povećanja minimalnih zarada, naročito za mala i srednja preduzeća. Upozorava se na moguće inflatorne pritiske usljed rasta plata, akciza i PDV-a, uz napomenu da je efekat ublažen visokim uvozom. Nema jasne strategije za reformu i optimizaciju javne uprave. Preporučuje se korišćenje MMF-ove metodologije za procjenu javne potrošnje. 

Objektivne kritike CBCG na Vladinu strategiju dovele su do dodatnog hlađenja odnosa vladajuće većine prema guvernerki. Prema nezvaničnim informacija CIN-CG, do sada nije upriličen ni jedan sastanak premijera Milojka Spajića i guvernerke.  

Zakona o Razvojnoj banci

Trenutno u Crnoj Gori posluje ukupno 11 banaka, od kojih četiri najveće – CKB, Hipotekarna, NLB i Erste – zajedno kontrolišu preko 68 odsto tržišta, što ukazuje na visoku koncentraciju u bankarskom sektoru. Te četiri banke drže većinu kreditnog portfelja cijelog sektora (73,35 odsto), kao i depozitnog portfelja sa 66,65 odsto. Crnogorske banke su u 2024. godini ostvarile ukupan profit od 161,4 miliona eura, što je za 10,57 odsto više nego godinu ranije, kada je profit iznosio skoro 146 miliona eura. 

U avgustu 2024. godine Skupština je usvojila Zakon o Razvojnoj banci i izabrala jedan hibridan i neobičan model. Prema tom Zakonu Razvojna banka bi radila kao privredno društvo koje bi se bavilo platnim prometima i depozitima, mimo kontrole CBCG. Takođe Zakon predviđa da Razvojna banka ne ulaže u fondu za zaštitu depozita, koji je obavezan za ostale banke.

Ovakav model omogućava Razvojnoj banci da povrijedi princip konkurencije. Ako bi ta institucija radila kako su zamislili u parlamentu, Razvojna banka bi bila treća banka u Crnoj Gori po veličini i to sa povoljnom poziciji u odnosu na komercijalne banke, jer se ne primjenjuju regulatorni zahtjevi i naknade koje oni moraju poštovati.

Kritike na takav izabrani model su stigli iz EK, kao i CBCG. 

,,Razvojna banka treba da posluje u skladu sa najboljim praksama kada je riječ o upravljanju, kao i sa odgovarajućim nadzorom i regulativom koja se primjenjuje na druge institucije koje prikupljaju depozite, kako bi se osigurali transparentnost, zdrave kreditne prakse, adekvatna zaštita depozita i ravnopravni uslovi poslovanja u bankarskom sektoru``, navode iz Delegacije EU za CIN-CG.

U mišljenje EK koji je objavljen 13. maja 2025. godine ukazuje se da Zakon o Razvojnoj banci krši razne direktive EU.

,,S tim u vezi, ukazujemo da je u recitalu Direktive 2013/36/EU Evropskog Parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. godine o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i prudencijalnom nadzoru nad kreditnim institucijama, izmjeni Direktive 2002/87/EZ i stavljanju van snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (tzv. CRD) navedeno da obim primjene propisa koji se odnosi na kreditne institucije treba da bude što širi i da obuhvata sve institucije čija je djelatnost primanje povratnih sredstava od javnosti u obliku depozita ili drugim oblicima”.

Krajem avgusta 2024. godine CBCG je saopštila mišljenje o Zakonu o Razvojnoj banci. U mišljenju se navodi da Centralna banka podržava osnivanje Razvojne banke Crne Gore: ,,Međutim, i pored navedenog, Centralna banka smatra bitnim da ukaže i na pojedina rješenja za koja cijeni da bi trebalo dodatno preispitati prije donošenja predmetnog zakona”.

CBCG se zalagala za jedan model koji je bliži Hrvatskoj i Sloveniji. U slučaju da želite da uzimate depozit, odnosno da uzimate novac, npr. štednju na fizička i pravna lica, to mogu jedino kreditne institucije, a to su banke. Da bi ste to radili, morate biti licencirani po našem zakonu, CBCG mora da vas licencira i da vas verifikuje. CBCG ima velike moči, ona može da promijeni kompletno rukovodstvo banaka jednom odluku. Može da oduzme licencu zauvijek, objasnili su za CIN-CG iz CBCG.

Problematizovano je i to što Razvojna banka ne bi ulagala sredstva u Fond za zaštitu depozita. Iz CBCG su za CIN-CG objasnili:  ,,U slučaju kraha, preko Fonda se mogu obeštetiti klijenti koje imaju depozite. U slučaju Razvojne banke oni ne potpadaju pod taj sistem. To je problem jer bi u tom slučaju vjerovatno država morala da  preuzme’’

Smijemjenjeni pregovarači za poglavlja, koje je CBCG završila 

CBCG je imala ključnu ulogu u pregovorima za poglavlja 4 – slobodno kretanje kapitala, 9 – finansijske usluge, i 17 – ekonomska i monetarna unija, kao i u još šest preostalih poglavlja u kojima učestvuje. Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, CBCG je završila svoje obaveze vezane za pregovarčka poglavlja prošle godine i neka od poglavlja su mogla da budu zatvorena već u decembru 2024. godine. Umjesto zatvaranja, Vlada je u februaru smijenili pregovaračiće, iako su to par ecselance poglavlja CBCG. ,,mi smo doveli do kraja taj proces, oni smijenjuju pregovaračiće i stavljaju svoje ljude”.

,,Centralna banka Crne Gore je od formalnog početka pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom 2012. godine, odnosno od otvaranja poglavlja 4 - Sloboda kretanja kapitala 24. juna 2014. na Međuvladinoj konferenciji u Briselu, pa sve do marta 2025. godine, rukovodila ovim poglavljem, kroz angažman direktorice Sektora za finansijsku stabilnost, istraživanje i statistiku Marijane Mitrović-Mijatović, koja je u tom periodu obavljala funkciju rukovoditeljke Radne grupe. Od početka marta 2025. godine rukovođenje Radnom grupom je u nadležnosti Ministarstva finansija'', saopštili su za CIN-CG iz CBCG.

Naglasili su da je CBCG ispunila sve obaveze iz svoje nadležnosti potrebne za zatvaranje ovog  poglavlja, kroz pun doprinos u oblastima platnog prometa i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma (SPNFT), a da su ostvareni rezultati, naročito u oblasti platnog prometa, već su vidljivi kroz SEPA članstvo. Koje će crnogorskim privrednicima i stanovništvu omogućiti da slobodno otvaraju račune, ulažu štednju, investiraju, plaćaju i naplaćuju obaveze sa inostranstvom na isti način kao i privrednici i stanovništvo u 27 zemalja članica EU. Iz CBCG smatraju da se zatvaranje poglavlja 4 – sloboda kretanja kapitala može očekivati do kraja ove godine. 

Od marta ove godine, u nadležnost Ministarstva finansija prešlo je i poglavlje 9 – finansijske usluge, kojim je do tada rukovodila CBCG. Isto se desilo i sa pregovaračkim poglavljem 17 – Ekonomska i monetarna unija, u kojem je je CBCG do sada završila najveći dio obaveza. 

Milica Kilibarda iz Centra za makroekonomska i finansijska istraživanja CBCG i pregovaračica za Pristupno poglavlje 17 do marta ove godine, procjenjuje da će ovo poglavlje biti posljednje zatvoreno, nada se privremeno krajem 2026. Ukazuje i na problem: ,,u skladu sa Zakonom o CBCG, guvernerka je krajem avgusta 2024. godine, dostavila Skupštini Crne Gore predloge da se na upražnjena mjesta imenuju dva viceguvernera iz reda nezavisnih profesionalaca s dugogodišnjim iskustvom rada u Centralnoj banci na sistemski važnim pozicijama, oslobođeni političkog uticaja – sve u skladu sa odredbama Zakona o CBCG. Međutim, uzdržanim glasanjem tri od osam partija politčke većine Skupština Crne Gore nije izabrala predložene kandidate'', navodi Kilibarda.

Objašnjava i da su uz uz dva viceguvernera (mjesta upražnjena preko 30 mjeseci, od početka marta 2023. godine) koje po Zakonu predlaže guvernerka CBCG, upražnjena i mjesta četiri eksterna člana Savjeta koji nijesu zaposleni u Centralnoj banci od jula 2024. godine, a koje na predlog nadležnog skupštinskog odbora predlaže Skupština Crne Gore. 

Iz Ministarstva finansije za CIN-CG ocijenjuju saradnju sa CBCG kao odličnu. ,,U dijelu saradnje ukazujemo da Ministarstvo finansija ima kontinuiranu i odličnu saradnju sa Centralnom bankom, u svim oblastima saradnje i pregovaračkom procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji” . 

Priprema li se smjena guvernerke

Neizbor viceguvernera ozbiljno je uzdrmao dalji rad CBCG. Prema saznanjina CIN-CG u CBCG sumnaju i da se sprema smjena guvernerke Radović.  

Iako je najavljivan za kraj jula, izbor eksternih članova Savjeta CBCG je odložen. Ako bi izbor četiri nova člana bio isključivo po volji vladajućih patija, onda bi partije imale prevagu u Savjetu, i moglo bi se pokrenuti razrješenja guvernerke.

Krgović posijeća da je na isti način guvernerka Radović već jednom razrješena ali sa mjesta viceguvernerke: ,,Vlast pokrene inicijativu, u Skupštini se formira anketni odbor, koji pravi izviještaj, pa se onda smenjuje. A nju su smijenili na bazu predloga guvernera. Znači ni tada nisu ispoštovali mehanizam za smijenu”.

Pored ovog, u CBCG sumnjaju da bi politička većina mogla da pokrene izmjene Zakona o CBCG kako bi ovu instituciju pripodobila svojim interesima.  

Prema dva nezvanična ali pouzdana izvorima CIN-CG-a, iza napada na guvernerku stoji kabinet premijera sa kadrovima bivšeg guvernera  CBCG Radoja Žugića. Bivše snage su se udružile sa strujama iz nove vlasti koje žele da ovu instituciju stave pod svoju kontrolu.  

Iz više izvora CIN-CG je saopšteno da je guvernerki prijećeno, čak i iz struktura vlasti. U CBCG su tražili procjenu njene bezbjednosi. Dobili su odgovor od ANB-a da je sve u redu. 

Jasan znak da guvernerka Radović ima međunarodnu podršku je posjeta izvršnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Jeruna Klika Centralnoj banci. On je, 9. septembra, na radnom doručku sa novinarima, izjavio optimizam u pogledu ekonomije Crne Gore uz konstataciju da ,„Dobre politike donose ekonomski rast, ali tu ima još mnogo potencijala za napredak“. 

Na pomenutom događaju guvernerka Radović se osvrnula na neizbor viceguvernera kazavši da su zakoni jasni i da stručnjaci koje je predložila u potpunosti ispunjavaju zakonske kriterijume: „Niko nije čuo nijednu riječ kojom bi bile osporene njihove biografije i nijedan glas nije bio protiv“, rekla je Radović i kazala da će opet kontaktirati sve poslaničke klubove i zatražiti da predstavi kandidate.

Odgovor politike je stigao već sjutradan. Skupštinski Odbor za ekonomiju 10. septembra nije glasao o izvještajima Centralne banke za 2022, 2023. i 2024. godinu jer su na kraju rasprave u sali bila svega dva od 13 poslanika članova Odbora.

Licenciranje banaka

Centralnoj banci Crne Gore su od decembra 2023 dostavljena dva zahtjeva za izdavanje dozvole za rad banke u Crnoj Gori. Riječ je o zahtjevima za „Zeren Bank AD Podgorica“ (Republika Turska) i „Dobra banka AD Podgorica“ (Ujedinjeni Arapski Emirati).  

Turska „Zeren grupa“ podnijela je 15. marta 2024. godine prvi zahtjev za izdavanje dozvole za rad banke u Crnoj Gori. 

Zeren grup je kompanija koja posluje sa 16 brendova u sedam sektora i u pet država - Turska, Crna Gora, Holandija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ujedinjeni Arapski Emirati, piše na njihovom zvaničnom sajtu. Banku nema ni u jednoj od ovih zemalja. 

Ova grupa, kojoj je crnogorsko sjedište u Capital plaza Podgorica je u protekle dvije godine otvorila tri firme u Crnoj Gori- “Zeren Group Investment”, “Zeren Motors”  i  “Zeren Food”.

Vlasnik Zeren grupe je biznismen blizak porodici turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, Mustafa Jigit Zeren, koji je prema pisanju medija u Tuskoj i Evropi, učestvovao u sumnjivoj šemi izbjegavanja sankcija na izvoz ruske nafte.  

,,Tokom postupka odlučivanja, na osnovu dostavljene dokumentacije, utvrđeno je da grupacija ne ispunjava zakonom propisane uslove za dobijanje dozvole. O navedenom je Zeren grupa blagovremeno i shodno Zakonu obaviještena, nakon čega je 20. septembra 2024. godine povukla zahtjev, a  Centralna banka istog dana obustavila postupak za izdavanje dozvole za rad banke'', kaže za CIN-CG Milan Remiković, direktor Sektora za kontrolu u CBCG.

Zeren Grupa je 12. marta ove godine podnijela novi zahtjev za izdavanje dozvole za rad Zeren Bank Montenegro AD. ,,Postupak odlučivanja o ovom zahtjevu, kao i ocjenjivanje da li su ispunjeni svi propisani uslovi za izdavanje dozvole za rad ove banke je u toku. Podnosilac zahtjeva je Zakonom propisanu dokumentaciju za postupak odlučivanja kompletirao 16. jula 2025. Time je zahtjev usklađen sa odredbama Zakona o kreditnim institucijama i otpočeo rok od 180 dana za odlučivanje, u skladu sa članom 68 Zakona o kreditnim institucijama, koji ističe 12. januara 2026. godine'', objašnjava Remiković.

Zahtjev za izdavanje dozvole za rad „Dobra banka AD Podgorica“ podnijeli su 15. maja 2024. godine Centralnoj banci Crne Gore jedno pravno lice iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i jedno fizičko lice iz Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, rezidentno u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. 

Remiković kaže da je tokom postupka odlučivanja, utvrđeno da podnosioci zahtjeva ne ispunjavaju zakonom propisane uslove za izdavanje dozvole. Nakon što su, shodno Zakonu, o tome obaviješteni, 24. septembra 2024. godine povukli su zahtjev, a Centralna banka je 26. septembra 2024. godine obustavila postupak za izdavanje dozvole za rad banke.

Prema pouzdanim izvorima CIN-CG za otvaranje banke u Cnoj Gori zainteresovana je i grupa iz Srbije koja je okupljena oko sada glavnog bankarskog maga u ovoj zemlji Davora Macure, vlasnika Alta grupe.