Ministarstvo kuture je, od nezavisnosti do ove godine, sa preko milion eura putem konkursa sufinansiralo književno izdavaštvo i časopise.

Najveći dio tog novca - 428.050 eura - dobile su izdavačke kuće Otvoreni kulturni forum (OKF), Crnogorsko društvo nezavisnih književnika (CDNK) i časopis ARS.

Njima rukovodi jedan čovjek - pisac Milorad Popović.
Popovićev OKF je za 88 naslova u proteklih devet godina dobio ukupno 155.500 eura. Na konkursima je do 2012, pored OKF-a, novac dobijala i druga Popovićeva izdavačka kuća - CDNK.  Ta je kuća za 39 naslova dobila 49.550 eura.
Za devet godina Ministarstvo kulture je za 520 naslova, koliko je podržano na konkursima, izdvojilo oko 670.000 eura. Gotovo trećina tog novca otišla je organizacijama na čijem je čelu Popović.
Druge izdavačke kuće su znatno skromnije prolazile. Tako je CID za sedam godina, za 14 naslova, dobio 37.500 eura. Jedan od osnivača CID-a, je profesor Dragan Vukčević, partner Mila Đukanovića na Univerzitetu Donja Gorica (UDG).
Do 2012. na konkursima Ministarstva kulture redovno je dobijala novac i izdavačka kuća Plima, iza koje stoje otac i sin Jovan i Andrej Nikolaidis. Od 2007. do 2012. Plima je dobila 36.400 eura, za 31 naslov. Nova knjiga, Predraga Uljarevića je na šest konkursa  za 15 izdanja dobila 18.750 eura. Narodna knjiga, osnivači Miodrag Minić  i Branko Vukčević, je na pet konkursa za sedam izdanja dobila 10.500 eura.
Milorad Popović za Centar za istaživačko novinarstvo (CIN-CG) kaže da se protiv njega vodi negativna kampanja u dijelu medija, prije svega “Vijesti” i “Monitor”, te da je on posvećen promociji crnogorske kulture kroz izdavaštvo.

“Te pare su otišle na knjige, nijesam ih uzeo. Živim kao što sam živio. Nijesam tajkun niti sam se obogatio, kao neki posljednjih decenija“, ističe Popović. On postavlja i pitanje da li bi se te knjige štampale da nije bilo OKF-a i CDNK-a.
“Da li bi u Crnoj Gori imali izdanja najznačajnijih crnogorskih i regionalnih pisaca. Kako god bude, te će knjige ostati’’.
Popovićeve izdavačke kuće su objavile djela nekih od najznačajnijih savremenih crnogorskih pisca i onih iz regiona. Ipak, OKF se istakao i kao izdavač pamfleta Šekija Radončića Anatomija jedne hajke i to na crnogorskom i engleskom jeziku.
Ministarstvo kulture, posljednjih godina, putem konkursa sa 25.000 eura redovno finansira samo jedan časopis za kulturu i umjetnost - Ars. Popović kaže da je Ars jedini relevantni časopis u Crnoj Gori, koji je po kvalitetu prepoznat i u regionu. Godišnje Popović izda četiri sveske ovog časopisa, koji je Književna opština Cetinje osnovala davne 1986. Ars je obnovljen 1999, a od tada su izdavači ovog časopisa Popovićevi CDNK i OKF.
Ministarstvo je, za devet godina, za sufinansiranje časopisa iz kulture i umjetnosti izdvojilo 393.300 eura. Sufinansirano je ukupno 16 časopisa (Ars, Plima Plus, Almanah, Matica, Mostovi, Lemba, Novi susreti, Docelea, Tokovi, Lingua Montenegrina, Luča, Nacional Geographic Junior, Camera Lucida, Riječ, Sociološka luča i Tuš). Od ukupne cifre više od pola novca 223.000 dato je za časopis Ars, čiji je Milorad Popović direktor. Glavni i odgovorni urednik ovog književnog časopisa je pisac Mladen Lompar, a njegov zamjenik je, po onformacijama sa sajta OKF,  Pavle Goranović, aktuelni ministar kulture.
Nakon Arsa, do 2012, najviše je uloženo u časopise Pilma Plus i Almanah po 48.000.  Dok iza Plime stoje Nikolaidisi, glavni i odgovorni urednik Almanaha je istoričar Šerbo Rastoder.
Na sajtu OKF, od 2008. do 2014. predstavljeno je 29 izdanja CDNK-a, iako je na konkursima ova izdavačka kuća za taj period dobila novac za više naslova. Slično je i sa prezentacijom OKF-a, od 2007. do 2015. predstavljeno je 69 naslova, a na konkursima je dobijeno novca za 88 izdanja.

Popović kaže da se sajt redovno ne ažurira. I zaista većinu knjiga koje nedostaju na sajtu pronašli smo u bazi podataka Nacionalne biblioteke Cobiss. Popović ističe da su sve knjige uredno štampane, sem par i to  jer autori još nijesu predali tekstove.
“O svemu tome obavijestili smo Ministarstvo kulture i dobili saglasnost za odlaganje“, ističe Popović.
Od 2013. godine, OKF dobija novac Ministarstva kulture i za učešće na međunarodnim sajmovima. Po tom osnovu na konkursima dobili su dodatnih 44.500 eura - za učešće na sajmovima knjiga i učila u Zagrebu i Sarajevu 2013. godine 12.000 eura; pretprošle godine 15.500, za Lajpcig i Zagreb, a prošle 17.000,  za Lajpcig i Leće. Poređenja radi, Nova knjiga je za učeće na sajmovima u Sarajevu i Beogradu 2014. dobila 5.500 eura.
Iz Ministarstva kulture ni nakon mjesec dana CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o izdavaštvu, iako su upiti više puta slati.
Očekuje se da će uskoro biti objelodanjeni rezultati ovogodišnjeg konkursa za “sufinansiranje projekata od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva’’. Popović navodi da je njegova izdavačka kuća aplicirala na konkursu sa preko 20 naslova. Smatra da su oni kvalitetni i da bi svi dobili novac “da nije medijskog pritiska na Ministarstvo i komisiju“.
Milorad Popović je za svoj književni rad dobio više prestižnih nagrada u zemlji i okruženju. Nosilac je nacionalne penzije, a sa korpusom patriotskih djelatnika stalno upozorava na opasnost koja prijeti državi i njenoj nezavisnosti  od različitih snaga - unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja - opozicije, Rusije, Srbije...
Popović je aktivan i u projektima koje realizuje Ministarstvo kulture sa Radio-televizijom Crne Gore. On ima značajnu poziciju i u seriji RTCG Božićni ustanak, koja se trenutno snima, uz finansijsku potporu Ministarstva kulture. U ovom projektu je umjetnički direktor.
OKF je i mimo konkursa sa državnim institucijama počeo da realizuje projekte.  Nacionalna biblioteka Crne Gore Đurđe Crnojević, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i OKF priredili su biblioteku Nova Luča, antologija crnogorske književnosti.
“To je kapitalni projekat koji se, nakon 40 godina, radi po uzoru na staru Luču, kao antologija crnogorske književnosti. Prvo kolo izlazi ove godine’’, kaže Popović.

Značajna sredstva i od Ministarstva finansija

Pored novca na konkursima Ministarstva kulture, OKF i CDNK su dobijali  značajna sredstva i od Ministarstva finansija - raspodjele dijela prihoda od igara na sreću. Za devet godina Popovićeve organizacije dobile su ukupno 143.000 eura. Na konkursu 2007, u čijim se rezultatima čak ne navodi ni za koje konkretno projekte su pare podijeljene, OKF  dobija 12.000, a CDNK 13.000 eura. Te godine novac je dobila i izdavačka kuća CID, 13.000 eura.
Sljedeće 2008, kada Udruženje književnika Crne Gore dobija za časopis Sqer 6.000, a Almanah za projekat Baština 9.000 eura, OKF osvaja 17.000 eura. I to za Susrete malih izdavača regiona. A CDNK-u se dodjeljuje 15.000 eura, za Regionalne dijaloge pisaca.
Za projekat posvećen 20-godišnjici smrti Danila Kiša Pješčanik, OKF 2009. dobija 18.000 eura.
I sljedeće 2010. godine OKF osvaja najveći iznos na konkursu u oblasti Kultura i tehnička kultura - 18.000 eura za projekat pod naslovom Osvajanje prostora. Te se godine PEN Centaru za štampanje knjiga Kultura Albanaca u Crnoj Gori i Sabrana djela Čeda Vukovića opredjeljuje 7.000 eura.
Sljedeće godine OKF i CDNK ne dobijaju novac na ovom konkursu.
Naredne, 2012. za Afirmaciju savremene crnogorske književnosti, CDNK dobija 9.500 eura. Ista organizacija za projekat identičnog naziva dobija i 2014 - 6.000 eura.
OKF za projekat Crnogorsko pitanje 1918-1931, pogledi iz inostranstva, 2013. dobija 6.500 eura, dok CDNK te godine za  Književnost na limesu osvaja 7.500 eura.
CDNK, za projekat Književnost na limesu, dobija pare i prošle godine, 10.500 eura, a za Književnost na limesu pare je iste godine na konkursu dobila i Radio Antena M - 4.500 eura. OKF, na konkursu 2015. dobija 10.000 eura za TV emisiju KAP- Kultura, analiza, politika, koja ide na RTCG, a vodi je i uređuje Andrej Nikolaidis.
CIN-CG je došao do ugovora koji su u julu prošle godine potpisali Milorad Popović, ispred OKF-a i Rade Vojvodić, kao direktor ispred RTCG, za realizaciju emisije KAP.  Javni servis OKF-u plaća 500 eura po emisiji - 2000 eura mjesečno.

CIN-CG objavljuje odluke o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću Ministarstva finansija od 2007. do 2014. godine:

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

2014

Predrag NIKOLIĆ

Najmanje jedanaest firmi registrovanih u Crnoj Gori su osnovale panamske ofšor kompanije, od kojih su neke preko zaposlenih povezane i sa kriminalcima.

Te crnogorske podružnice i kćerke firme imaju različite djelatnosti – od iznajmljivanja  nekretnina, preko  neživotnih osiguranja i konsultantskih usluga do razrade građevisnkih projekata i kompjuterskog programiranja.

Prije desetak dana objelodanjeni su skriveni podaci o stotinama hiljada ofšor komapanija širom planete, koje je registrovala panamska advokatska agencija “Mossack Fonseca”, zbog čijih se dokumenata drma nekoliko svjetskih vlada, jer su visoki političari preko takvih kompanija tajili svoje poslove. Najavljeno je da će za nekoliko sedmica izaći podaci vezani za Crnu Goru.

Prema do sada objavljenim informacijima u tzv „panamskim papirima“ ima više crnogorskih kompanija, akcionara i krajnjih korisnika. Ali pored “Mossack Fonseca” crnogorski korisnici tajili su svoje poslove i transakcije preko različitih kompanija koje su osnovale njihove of-šor firme od Kipra, preko Delevera do Djevičanskih Ostrva. Neki od najvećih crnogorskih državnih poslova Vlada Mila Đukanovića je sklapala  sa of-šor kompanijama, čija je vlasnička strukture tajne (privatizaciaj KAP-a, Željezare, Boksita itd).

Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)  došao je do podataka o budvanskoj kompaniji “Sequoia”, koju je osnovala panamska firma za registaciju of-šor “Nyxroam Corporation”, a koja se povezuje sa kontroverznim osobama.

Prema podacima iz registra panamskih kompanija direktorka “Nyxroam Corporation” je Eni Jeap (Annie Yeap). Ona je otvarala ofšor firme i realizovala transakcije za veliki broj lica, pa i za račun državnih funkcionera nekih balkanskih zemlja i kriminalaca, o čemu je izvještavao i rumunski Centar za istraživačko novinarstvo. Njeno ime pominje se u više od 60 ofšor firmi, u kojima obavlja funkciju direktora.

Eni Jeap je malezijskog porijekla i bila je predstavnica jedne of-šor kompanije uključene u nelegalne poslove bivšeg rumunskog ministra poljoprivrede Steliana Fuiaua, koji je prošle godine osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja i pronevjere dok je bio direktor rumunskog Instituta za poljoprivredna istraživanja i razvoj.

Kako su ranije izvještavali rumunski mediji, Jeap je sarađivala i sa kontroverznim bosanskim biznismenom Damirom Fazlićem, koji je dovođen u vezu sa organizovanim kriminalnim grupama. Između ostalog ona je bila direktor of-šor firme Fazlića.

Fazlić je hapšen početkom oktobra 2008. godine u BiH u grupi osumnjičenih za organizovani kriminal, reketiranja i falsifikovanje novca. Tada su sa njim lisice stavljene i Naseru Oriću, koji je 2006. godine prvo osuđen pa ubrzo oslobođen krivice za ratne zločine nad srpskim stanovništvom u Srebrenici.

Mediji u BiH su Fazlića godinama povezivali i sa uhapšenim kosovskim narkobosom Naserom Keljmendijem, ali bivšim ministrom sigurnosti u BiH Fahrudinom Radončićem, kojeg su pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili u januaru ove godine zbog sumnje da je ometao rad pravosuđa u predmetu "Lutka" u kojem je uhapšen Keljmendi.

Kupovina zemljišta u Kumboru

Kompanija “Nyxroam Corporation” Eni Jeap, preko budvanske firme “Sequoia” krajem 2010. godine kupila je zemljište od ukupno 7,4 hiljade kvadrata u Kumboru u Herceg Novom za nešto više od milion i po eura.

CIN-CG došao je do kupoprodajnog ugovora, na osnovu kojeg je kupljeno to vrijedno zemljište i "pomoćna zgrada" od 14 kvadrata. Firmu “Sequoia” u tom poslu zastupala je Ukrajinka Alla Bochova, koje nema u zvaničnim CRPS podacima gdje se pominje ime izvršnih direktora i zastupnika Budvanke Jane Perović i Arsenija Ćirovića.

U ugovoru od 24. decembra 2010. godine piše da su predstavnici firme “Sequoia” za zemljište isplatili 1.065.736 eura 23. avgusta te godine, kada je potpisan predugovor. Precizirano je da ostatak novca od 532.880 eura uplate najkasnije do 31. decembra 2010.

U CRPS podacima može se vidjeti da je u aprilu 2014. godine upisano da kapital firme “Sequoia” iznosi 4.095.867 eura. Opština Herceg Novi mjesec ranije iste godine odobrila je urbanističko tehničke uslove toj kompaniji - investitoru - za izgradnju kanalizacionog kolektora i vodoovodnog cjevovoda za odvođenja fekalnih voda i vodosnadbijevanje planirane stambene zgrade sa pratećim objektima bazenima.

Kao investitor, kompanija "Sequoia" angažovala je za projekat gradnje svoje velelepne stambene zgrade u Kumboru izvođača radova budvansku firmu "Condor Company".

"Condor Company" bila je jedan od podizvođača na projektu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u bečićkom naselju Vještica. Policija je krajem prošle godine dobila nalog od Specijalnog tužilaštva za izuzimanje dokumentacije iz opštine Budva u vezi tog infrastrukturnog projekta vrijednog od 58 miliona eura,  zbog sumnji u nelegalne radnje.

U katastarskim podacima može se vidjeti da je kompanija “Sequoia” u prošloj godini naslijedila vrijedno zemljište u Kumboru od skoro tri hiljade metara kvadratnih. Nije poznato kako je firma iz Paname naslijedila imovinu u Crnoj Gori.

Veze sa provladinim tajkunima u Makedoniji

Ime Eni Jeap pominjano je i u Makedoniji.

“Mediaobservatory”, u tekstu “Veb portali u of-šor kandžama makedonskih provladinih tajkuna”, piše je da je generalni direktor “T-Mobile” Žarko Lukovski jedan od skrivenih vlasnika veb portala “Netpres”.

Pojašnjavaju da je “Netpres” osnovala strana kompanija “Net Press Com DOOEL” , koja je u potpunom vlasništvu i  “Finzi DOOEL Skopje”.

U tekstu se navodi da je  vlasnik “Finzi DOOEL Skopje” američka kompanija “Finzi LLC”, čije je sjedište ustvari adresa jedne advokatske kancelarije.

“Mediaobservazory” je pisao da svi dokumenti iz američke kompanije vode do Kipra i direktora Eni Jeap i Shane Charalambous.

Kako stoji u tekstu, Jeap je osnivač kompanije “Equation Corporate Services LTD”, koja nudi usluge stranim investitorima, advokatima, poreskim savjetnicima ili drugim stručnjacima, koji traže partnere za ostvaranje of-šor kompanija na Kipru.

“Mossack Fonseca” i kompanija iz Nikšića

Novinari CIN-CG došli su do podatka da je kontroverzna panamska agencija “Mossack Fonseca” povezana sa nikšićkom firmom “Line Insurance”.

Naime, “Mossack Fonseca” je registrovala panamsku kompaniju "Dynacash Business Limited S. A”, koja je 3. jula 2007. osnovala kompaniju “Line Insurance” u Nikšiću, za poslove neživotnog osiguranja. U Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) može se vidjeti da je “Line Insurance” funkcionisala svega pet mjeseci prije nego što je likvidirana.

Prema podacima dostupnim u registru panamskih kompanija, “Dynacash Business Limited S. A”, funkcioniše u sklopu korporacije “Manfred Group Corp” iz Paname, koju je takođe registrovala agencija “Mossack Fonseca”.

U CRPS-u se može vidjeti da je izvršna direktorica i zastupnica nikšićke firme “Line Insurance” bila Zorica Proroković. Ista osoba pojavljuje se u još jednoj kompaniji koja je osnovana u gradu pod Trebjesom, a koja je takođe likvidirana.

Radi se o firmi “V & A International”, koja je osnovana istog dana kao i “Dynacash Business Limited S. A ” i koja je bila aktivna do prije dvije godine. “V & A International” osnovala je ofšor kompanija "Solway Real Estate Limited”.
Poslovanje firmi u kojima je Prorokovićeva zastupnica prilično je misteriozno. CIN-CG nije uspio da stupi u kontakt sa njom, tako da nema odgovora na pitanje šta su te kompanije zapravo radile u Crnoj Gori.

CIN-CG objavljuje bazu crnogorskih firmi, koje su vlasnički povezane sa panamskim of-šor kompanijama:

Baza firmi 1

Tokom dvodnevne radionice Instituta Alternativa utvrđene su smjernice za praćenje buduće Strategije za reformu javne uprave.
Iz Instituta Alternativa je saopšteno da su na radionici mapirani ključni očekivani rezultati koji bi u naredne četiri godine trebalo da imaju najveći uticaj na poboljšanje kvaliteta života građana.
“Formulisan je i određeni broj pokazatelja, u čijem odabiru smo se vodili i dodatnom vrijednošću koju bi nezavisan monitoring nevladinih organizacija civilnog društva trebalo da ostvari”, piše u saopštenju.
Iz Instituta Alternativa su istakli da će od napretka reforme javne uprave umnogome zavisiti i ukupan tempo pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji (EU).
Zaključili su da reforma u najnovijoj Strategiji proširenja  zauzela značajno mjesto i da uz vladavinu prava i ekonomsko upravljanje predstavlja jedan od temeljnih stubova u odnosu na koje će se procjenjivati spremnost zemalja Zapadnog Balkana da postanu članice EU.
Radionica je 4. i 5. aprila održana u sklopu projekta “Civilno društvo za dobru upravu : Da služi i zasluži”, koji se realizuje uz podršku Evropske Unije.
Na njoj su učestvovale i partnerske organizacije - Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Bonum iz Pljevalja, nevladina organizacija Novi horizonti iz Ulcinja i Natura iz Kolašina, kao i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, dajući aktivan doprinos radu u grupama i promišljanju potencijalnih metoda za prikupljanje podataka koji su potrebni za monitoring reforme javne uprave.

Ana Komatina

Dugogodišnji savjetnik crnogorske Vlade za brojne privatizacije - Mark Harison predstavnik je panamske advokatske firme "Mossack Fonseca", zbog  čijih se dokumenata drma nekoliko svjetskih vlada.
U nedjelju veče objelodanjeni su skriveni podaci o stotinama hiljada  ofšor komapanija, koje je registrovala agencija "Mossack Fonseca".
Među brojnim klijentima te agencije bili su i predsjednici vlada i  država, a razotkriveni su sumnjivi poslovi elita od Azije do Amerike, i  od Afrike do Islanda.
Srpski portal za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK,  iz  kojeg su sa merežom od oko 80 organizacija širom svijeta duže od  godinu dana učestvovali u projektu  “Mossack Fonseca”, objavio je  da je  Mark Harison predstavnik ove kompanije u Srbiji.
Harisonova advokatska kancelarija posluje i u Crnoj Gori. Novinar Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)  juče im je proslijedio pitanja da li Harison zastupa  agenciju "Mossack Fonseca" i u Crnoj Gori i koji crnogorski državljani  su im klijenti sa otvorenim ofšor firmama, međutim odgovor nije stigao  do kraja radnog dana.
Svjetski mediji juče su izvjestili da tužioci u vezi afere već rade  u Francuskoj, Australiji, Novom Zelandu, Austriji, Švedskoj i  Holandiji. I u SAD sprema se provjera podataka o ofšor malverzacijama. KRIK je juče otkrio da je Mark Harison više puta kontaktirao centralu  u Panmi agencije "Mossack Fonseca", radi poslova srpskih privrednika i
političara, između ostalih i aktuelnog gradonačelnika Beograda  Siniše Malog.
Harison, britanski advokat, se u drugoj polovini devdesetih pojavio u  Crnoj Gori.
Brzo je postao  desna ruka Veselina Vukotića, koji je u Vladi Mila Đukanovića bio zadužen za proces privatizacije.
Ovaj Britanac, bio je zvanični konsultant Savjeta za privatizaciju  više godina. Kao pravni konsultant učestvovao je u više poslova, koji su izavali  brojene kontroverze. Advokatska kancelarija Harison bila je pravni savjetnik Vlade tokom
sumnjive privatizacije "Jugoptrola". Harison je za taj posao dobio više miliona eura, iako su stručnjaci  upozoravali da je ugovor sa novima vlasnicima "Jugopetrola" bio štetan  za Crnu Goru. Harison je imao i svoju ulogu u aferi "Telekom", dovođen je u vezu sa  firmom "Fiesta", čije su sumnjive ugovore sa Telekomom provjeravali  američki istažni organi.
Harisonova kancelarija, u Crnoj Gori zastupala je više inostranih  kompanija među kojima su ofšor kompanije "En plus grupa" i "MNSS",  preko kojih su privatizovani Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP) i  nikšićka Željezara.
Jedno vrijeme Harisonova je kancelarija bila u istoj lukzuznoj zgradi  gdje je bilo sjedište biznismena bliskog vlasti Duška Kneževića, na  ćošku Karađorđeve i Njegoševe ulice.
Sada je Harison u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog br 1. Komšije su mu  Vladimir Beba Popović, OEBS, UNIQA...
Mediji su ranije, kada je hakovan  registar panamskih ofšor kompanija,  objavili da je u Panami 2007. godine registrovana firma "Monte Mena  investment", i da su njeni osnivači Veselin Vukotić, Vojin Vlahović,  Muhamed Rašid, Samih Saviris i još nekoliko lica. Svi ovi ljudi višestruko su povezani sa premijerom Milom  Đukanovićem.  Vukotić, pored brojnih poslova koje je obavljao u više Đukanovićevih vlada je i premijerov partner u Univerzitetu Donja  Gorica (UDG). Vojin Vlahović je član odbora direktora Aerodroma Crne Gore i bivši ambasador Crne Gore u Italiji,  a bio je dugogodišnji savjetnik Mila Đukanovića. Palestinac Muhamed Rašid, je poslovao sa više firme u Crnoj Gori. Rašid je 2007. godien preko svojih firmi registrovanih u Crnoj Gori  podigao više od 12 milione eura kredita kod Prve banke braće  Đukanović.

Prostorije njegove kompanije nalazile su se na adresi Bulaver Svetog  Petra Cetinjskog 141 u Podgorici, gdje su smještene nekretnine Aca  Đukanovića.
Rašid je povezan sa drugim Palestincom, Muhamedom Dahlanom, koji je  razgranao svoje biznise po Srbiji i Crnoj Gori. Dahlan i članovi  njegove poredice dobili su na prijedlog crnogrskoh premijera pasoše  naše države. I Dahlana i Rašida potražuju palestinske vlasti zbog  korupcije i pronevjere državnih fondova. Egipćanin Samih Saviris sa svojim Oraskomom ušao je u jedan od  najvećih projekata u Crnoj Gori - izgradnju luksuznog kompleksa na  poluostrvu Luštica, investiciju koja bi navodno trebalo da pređe  milijardu eura.
Đukanovićeva Vlada to je svojevremeno najavila kao kapitalni  projekat, najveću investiciju u istoriji.
KRIK navodi da se među srpskim biznismenima u panamskim papirima  nalaze i imena Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića.
Vojin Lazarević je prije selidbe za Beograd, bio  ministar i savjetnik  u Vladi Filipa Vujanovića. Kada je napustio Vladu ušao je u  partnerstvo sa ekslukzivnim trgovcem struje Vukom Hamovićem, preko  kojeg je Crna Gora uvozila električnu energiju.
No, ko će sve iz Crne Gore isplivati u panamskim papirima, ostaje da  se vidi. Izvori CIN-CG, koji su radili na istraživačkom projktu tzv.  panamskih papira każe da   broj od 13 naših kompanija koji se pominjao  u medijima nije precizan. Ističu i da će priče o našim ofšor  herojima, tek da cure.

Aktivne firme Harisona u Crnoj Gori:

"Adriatic Marinas" - Tivat - Djelatnost usluge u pomorskom saobraćaju -  Harison izvršni direktor

"The Full Monte" -  Podgorica - Djelatnost konsalting i menadžment  poslovi - Harison osnivač

"Harisons" - Podgorica - Djelatnost konsultantske aktivnosti u vezi s  poslovanjem i ostalim upravljanjem - Harison osnivač

"MRT" - Tivat - Uslužne djelatnosti u vodenom saobracaju - Harison  osnivač

Vladimir Otašević

Baranin Isat Boljević, predstavnik arapske kompanije koja je od Vlade Crne Gore preuzela Duvanski kombinat u Podgorici (DKP) godinama je preko Hrvatske kršeći zakon te zemlje prebacivao novac na inostrane račune osuđenog švercera cigareta Srećka Kestnera, zbog čega mu je sudjeno u toj zemlji.
Boljević je u više navrata na račun Kestnera prenio svotu od skoro milion eura.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao je do podatka da je protiv Boljevića u Hrvatskoj u 2009. godini vođen postupak - zbog kršenja Zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma i tadašnjeg Zakona o deviznom poslovanju, te da mu je oduzeto ukupno 180.000 eura.
Hrvatski organi otkrili su da je u februaru i martu 2009. Boljević u tu zemlju u dva navrata unio po 90.000 eura u kešu, koji prethodno nije prijavio, a koji je deponovao u jednoj banci u Dubrovniku.
Inspektorat hrvatskog Ministarstva finansija protiv njega je početkom juna 2009. godine pokrenuo postupak, koji je okončan sredinom oktobra iste godine.
Boljević je oglašen krivim za kršenje zakona - kažnjen je sa 10.000 kuna i oduzimanjem neprijavljenog novca od 180.000 eura.

Tokom procesa nije uspio da objasni porijeklo novca i zašto ga je unio u tu zemlju.
Tvrdio je da je kupio stan u Podgorici od Srećka Kestnera, koji ima i hrvatski pasoš, i da je zato iznosio keš iz Crne Gore.
Priložio je inspektorima kupoprodajni ugovor i saopštio da je Kestnerov zahtjev bio da mu novac za taj stan uplati preko banke, koja se nalazi na hrvatskoj obali.
Tokom istrage, međutim, hrvatski su organi utvrdili da je ugovor o kupoprodaji stana sa Kestnerom u visini od 125.000, a ne 180.000 eura, te da je sačinjen dvije nedjelje nakon što je Boljević novac unio u Hrvatsku.
Pored toga, istraga je došla i do podatka da je Boljević u periodu od 2005. do 2008. godine preko hrvatske banke, mimo znanja nadležnih organa u toj zemlji, prenio Srećku Kestneru i njegovoj supruzi na račune u Tunisu i Jordanu - 882.900 eura!
Boljević nije uspio valjano da se opravda pred hrvatskim institucijama, iako je u više postupaka pokušavao da vrati oduzeti novac.
On se na odluku Finansijskog inspektorata hrvatskog Ministarstva finansija žalio Visokom prekršajnom sudu Hrvatske, a kasnije i Ustavnom sudu te zemlje. Ni jedan sud Boljeviću nije vratio 180.000 eura.
Predmet je stigao i do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u kojem se nalazi Boljevićeva tužba protiv Hrvatske.
U razgovoru sa novinarom CIN-CG, Boljević je potvrdio da je novac nosio Kestneru sa kojim je prijatelj 20 godina.
"U Hrvatskoj su mi oduzeli legalan novac, koji sam posjedovao od prodaje lokala u Ulcinju. Za taj novac kupio sam stan od Srećka Kestnera u Podgorici i trebalo je pare da mu predam, međutim one su oduzete. Iako smo napravili ugovor taj stan nikada nisam preveo jer novac nije došao do Kestnera", rekao je Boljević.
Na pitanje kako objašnjava transfer više od 800.000 eura na račune Kestnera u Tunisu i Jordanu, Boljević je kazao da se opet radi o novcu od prodaje nekretnina.
"Ne mogu sad da se sjetim tačno, ali bila je u pitanju prodaja kuće na Starom aerodromu, odnosno to je bio Kestnerov novac, koji je dobio kad je prodao kuću. Mi smo prijatelji 20 godina. Nadležni u Hrvatskoj nisu sporili porijeklo novca, već to što ga nisam prijavio", kazao je novinaru CIN-CG Boljević.

Svi poslovi vode u Dubai

Firma "BMJ Industries FZ - LLC" iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), koju zastupa Boljević, od ove godine upravlja državnim Duvanskim kombinatom u Podgorici.
Arapi su odlučili da kupe DKP, iako se ta firma godinama u stečaju, a u medijima se povezuje i sa švercom cigareta, u kojem prednjači egipatski brend "Cleopatra".
Novi kupac DKP-a ima sjedište u Dubaiju, koji prema medijskim izvještajima iz ranijih godina važi za čvorište šverca cigareta za sjevernu Afriku, Aziju, Bliski Istok, ali i navodno za neke evropske zemlje, poput Italije, Francuske, Španije i Češke.
I osuđivani švercer cigareta Srećko Kestner ima sjedište u Dubaiu. Menadžer je tamošnje firme "Walford Tobacco".
Na zvaničnom sajtu te firme "walfordtobacco.com" piše da je Walford Tobacco Company proizvođač cigareta sa potencijalom da postane vodeća kompanija u svom domenu. “WTC posluje uglavnom na tržištima zemalja Bliskog Istoka i Afrike, ali i u Evropi i Aziji", piše na sajtu.
Početkom novembra 2012. godini zemaljski sud u njemačkom gradu Hof, osudio je Srećka Kestnera na godinu i po zatvora uslovno, zbog šverca cigareta u prvoj polovini devedesetih.
Pored uslovne kazne, Kestner je kažnjen i sa 30.000 eura, prenio je tada njemači list “Augsburger allgemeine”. Kestner je prethodno priznao krivicu, kako je javila Bavarska TV. U procesu je bilo riječi jedino o prekršajima iz 1992. godine, koji se tiču kršenja embarga uvedenog protiv tadašnje SRJ.
O samom švercu cigareta nije se raspravljano u tom procesu. Optuženi je objasnio da je organizovao transporte cigareta iz Holandije preko Njemačke za Crnu Goru i da je za to dobio 12.000 dolara.
“Žao mi što sam to radio”, kazao je on tada u Sudu. Kestner je u prošlosti premijera Mila Đukanovića označavao kao
pravog kuma šverca cigareta.
“O tome optuženi u Hofu nije rekao ni riječ”, pisalo je na sajtu
“br.de”, koji je podsjetio da se protiv Kestnera preko 20 godina vodila istraga. Prije 15 godina Kestner je opisivao detalje oko šverca cigareta i u intervju za hrvatski medij "Nacional" čiji je glavni urednik bio Ivo Pukanić, koji je u 2008. godini ubijen (nalogodavac ubistva ni danas
nije poznat).
CIN-CG je putem mejla Kestneru proslijedio pitanja, o njegovoj eventualnoj povezanosti sa privatizacijom DKP-a i vezama sa Boljevićem, koji je sada očito jedan od glavnih ljudi u ovoj podgoričkoj fabrici, ali odgovor nije stigao ni nakon nekoliko dana.

I Isat Boljević je kao Kestner hapšen zbog šverca cigareta. U
februaru 2004. godine Boljević je osumnjičen kao vlasnik i direktor preduzeća "Zaljevo komerc" zbog sumnjive isporuke 429 paketa cigareta “Danhil” u BiH, koju je navodno pratila fiktivna dokumentacija.
Ukupna vrijednost cigareta, koje su tada navodno bile namijenjene crnogorskom tržištu, bila je oko 220.000 eura.

Vraća li se Kestner u Crnu Goru?

Srećko Kestner je devedesetih bio jedan od glavnih ljudi koji je ovdje poslovao sa cigaretama. Međutim Crnu Goru napušta nakon intervjua u hrvatskom "Nacionalu", koji je bio neka vrsta optužnice.
Naime tada je kao insajder Kestner detaljno objasnio sistem šverca cigareta i pomenuo imena vodećih figura na političkoj sceni Crne Gore.
Posebno je osvijetlio ulogu u tim ilegalnim aktivnostima premijera Đukanovića.
Prije desetak godina Kestner i njegova supruga Suzana dali su punomćje advokatima da u njhovo ime i za njihov račun prodaju ili daju u zakup imovinu u Tuzima.
Kestneri u tom dijelu Podgorice, medjutim, i danas posjeduju hiljade kvadrata imovine.
Krajem 2014. godine, Kestner je oglasio i prodaju atraktivanog placa naspram hotela “Maestral” na rtu Šipkov krš u Pržnu - za dva miliona eura.
Međutim,"Vijesti" su u junu prošle godine objavile da je budvanski Sekretarijat za prostorno planiranje i održivi razvoj izdao Kestneru urbanističko-tehničke uslove za izradu investiciono-tehničke dokumentacije za gradnju luksuzne vile na tom lokalitetu. Znači li to da se Kestner vraća u Crnu Goru? I da je sada, kad njegov blizak prijatelj vodi DKP, opet poželjni partner crnogorske vlasti u duvanskim poslovima.

Vladimir Otašević

Ministarstvo kulture (MK) još nije odgovorilo na brojne dileme o sufinasiranju kinematografije u Crnoj Gori, niti šta se dešava sa novcem koji je ova institucija dala u posljednjih deset godina za 16 filmova, a prikazana su samo tri. Reagovali su, međutim, drugi na prošlonedjeljni tekst Centra za istraživačko novinasrtvo Crne Gore (CIN-CG) koji je objelodanio brojne podatke i nepravilnosti.

„Vratio sam novac Ministarstvu kulture, kada sam vidio da ne mogu da snimim film Par godina za nas, za koji sam bio dobio simboličnu podršku MK“, ispričao je na molbu CIN-CG Miomir Brajović, reditelj.

Vladimir Kosić, scenarista filma Zlatna palma, ističe da bi pitanje zašto nije došlo do realizacije ovog filma, za koje je MK opredijelilo davne 2007. iznos od 20.000 eura, trebalo postaviti onima koji su dobili novac. To je, tvrdi, preduzeće doo Baroom Baroom. „Nadam se da ovo preduzeće za koje sam, po porudžbi, pisao scenario, nije potrošilo uplaćeni novac  u nenamjenske svrhe nego da je novac građana vraćen u budžet, odakle bi opet trebalo da bude uložen u neki svrsishodniji projekat. Vjerujem i da u Crnoj Gori postoji pravosudni sistem i da, osim što postoji, takođe, i funkcioniše. U suprotnom, u ovom ali i ne samo ovom, slučaju, radilo bi se o krađi novca građana  koja je, da stvar bude gora, prošla nekažnjeno’’, kaže Kosić.

Iz Baroom Baroom, su za CIN-CG međutim rekli da njima sredstva za ovaj filmski projekat nikada nijesu uplaćena. ,,Izmjenom ugovora sa Ministarstvom kulture realizaciju ovog projekta preuzela je produkcija Laboratorijum d.o.o. i informacije o daljim aktivnostima na realizaciji ovog projekta možete potražiti od gospodina Ivana Bezmarevića’’, navela je Irena Milačić, izvršna direktorica Baroom Baroom.

Bezmarević je potvrdio da je Laboratorijum d.o.o, čiji je on izvršni direktor, primio sredstva za realizaciju projekta Zlatna palma. Rekao je da scenario ima „dobar potencijal“, ali su male šanse za realizaciju, jer je neophodno obezbijediti još sredstava, što kaže nije uspjelo uprkos pregovorima sa producentskim kućama. Bezmarević je CIN-CG dostavio i izvještaj o projektu Zlatna palma, koji je sredinom ovog mjeseca poslao Ministarstvu kulture, na njihov zahtjev.

U izvještaju se navodi da su sredstvima Ministarstva kulture pokrivene avionske karte, smještaj u hotelu, dnevnice, troškovi prevoza, telefonski troškovi i ostali nepredviđeni troškovi, isplaćivanje djelova honorara za režiju, scenario i dio honorara za direktora filma… Ni za jednu stavku, međutim, nije naveden iznos.

Stefan Bošković, Dragana Tripković i Vasko Raičević su u reagovanju na naše istraživanje saopštili da je kompletna odgovornost za film Đavolja posla, čiji su oni bili scenaristi, na producentskoj kući Jabbuka doo. „Sredstva dobijena na konkursu Ministarstva kulture u cjelosti (20.000 eura) su 2011. godine prenešena na račun Jabbuka doo, za šta postoje izvodi iz banke i ugovori između Udruženja studenata FDU i Jabbuka doo. Ovim ugovorima je obuhvaćeno pitanje prenosa apsolutnih prava i odgovornosti za realizaciju projekta na firmu Jabbuka doo. O svemu ovome su ugovorene strane obavijestile Ministarstvo kulture Crne Gore’’, navodi se u reagovanju.

Vladimir Vučinić, osnivač Jabbuke, za CIN-CG potvrđuje da je ova kuća preuzela projekat dugometražnog igranog filma Đavolja posla i da je odgovorna za realizaciju. „Iako smo obezbjedili sopstvena sredstva za tehniku i montažu, odnosno postprodukciju kao i honorare za taj dio ekipe, ostatak novca za kompletnu realizaciju još uvijek nismo u potpunosti obezbjedili“. Vučinić tvrdi da su o svemu redovno obavještavali MK. „Novac sa konkursa nije trošen jer snimanje nije započeto. Od projekta nismo odustali ali ako u narednim mjesecima ne budemo mogli da finansijski zaokružimo film bićemo prinuđeni da novac vratimo Ministarstvu što bi svakako bio veliki poraz nakon toliko uloženog truda’’.

Dragana Tripković je u razgovoru za CIN-CG kazala da im je scenario Đavolja posla bio prvi, da su ga kao studenti radili sa mnogo entuzijazma. ,,Dosta nam je odmoglo što nije realizovan ovaj projekat, jer nijesmo zbog toga mogli da učestvujemo na nekim narednim konkursima. Svi smo imali najbolje namjere, ali najgore je što na kraju taj film uopšte nije snimljen’’.

U reakciji na naše istraživanje reditelj Radoslav T. Stanišić, navodi da je 60.000 eura koje je MK još 2007. dodijelilo za sufinansiranje dugometražnog igranog filma Noć crvenih palmi, čiji je on scenarista, uplaćeno producentskoj kući doo Podgorica film Miodraga Miška Popovića.

CIN-CG je kontaktirao Popovića oko ovog projekta. „Nemam komentara“, rekao je on.

Na naše istraživanje organizacija The Books of Knjige (TBOK) reagovala je srdito na svojim Fejsbuk stranicama, iako im je i tokom istraživanja bilo ponuđeno da objasne što je sa njihovim projektom za koji je MK opredijelilo podršku.

,,Od Ministarstva kulture na konkursu iz 2014. jesmo dobili 20.000 eura, ali nam do sada nije isplaćen ni jedan jedini euro jer u ugovoru stoji klauzula da se novac isplaćuje onda kad se krene u snimanje filma. Tako da se nalazimo u jednoj nelogičnoj situaciji da nam sredstva neće biti uplaćena dok ne započnemo snimanje, a snimanje ne možemo započeti dok nam sredstva ne budu uplaćena. RTCG kao koproducent učestvuje sa 25.000 eura i po ugovoru je taj novac trebao biti na računu PGS agencije, koja je zvanični producent filma, do kraja 2014. godine, a do sada je uplaćeno samo 10.000 eura jer je upravljački tim javnog servisa, evo dvije godine, uvijek imao neke druge prioritete, pa se i tu nalazimo u pat situaciji''.

Oni ističu da postoje i neki privatni subjekti koji bi uložili novac u njihov film, ali to se može desiti tek kada svoj dio uplate Ministarstvo i RTCG. Napominju i da je sve to daleko od 300.000 eura, koliko im je potrebno da snime, kako kažu, koliko-toliko gledljiv film.

TBOK problematizuju i pravila koje je na konkursima propisalo Ministarstvo: ,,Zbog veoma čudnih pravila konkursa, ljudi iz Ministarstva kulture smatraju da riječ ’sufinansiranje’ skida svaku odgovornost sa njih za sve nezavršene projekte jer se podrazumijeva da moraju postojati glavni izvori finasiranja, a da podrška države može da bude minimalna. Filmski stvaraoci na ex-YU području snimaju niskobudžetne filmove za iznose između 300.000 i 500.000 eura. Mi smo na konkursu za dugometražni film uspjeli dobiti zasad neisplaćenih 20.000 eura što je dovoljno za, otprilike, tri do četiri snimajuća dana. Da bi stvar bila jasnija valja pomenuti da toliko košta prosječna cijena reklamnog spota od 30 sekundi kojeg marketinške agencije iz regiona naplate crnogorskim firmama’’, zaključuju Buksovci.

Iz MK su ranije najavili pokretanje sudskih sporova zbog pojedinih nerealizovanih projekata, za koje su isplaćena sredstva iz budžeta. Od 2007. godine za dugometražni igrani film, opredijeljeno je oko milion i po eura. Na sajtu MK nema dostupne evidencije o izvještajima vezanim za ove projekte, niti šta je sa sredstvima koja su dodijeljena, a projekti nijesu realizovani. Duže od mjesec dana Ministarstvo ne odgovara na pitanja CIN-CG vezana za ovu temu, uprkos obećanjima. Tako ostaje nejasno na koji način Ministarstvo prati realizaciju projekata koje sufinansiraju građani. I da li uopšte prate kako se troše naši novci.

Kratki film

Za razliku od dugometražnih filmova i uglavnom istih reditelja kojima Ministarstvo kulture daje potporu, crnogorski kratkometražni filmovi postali su pravi reprezenti crnogorske kinematografije. I to sa znatno manje novca.

Na konkursu MK 2013. film Umir krvi, scenario Stefan Bošković, režija Senad Šahmanović, dobio je 8.500 eura - a prikazan je na brojnim međunarodnim festivalima u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Južnoj Koreji…

Slično je i sa filmovima Branislava Milatovića, koje radi po književnim djelima Ognjena Spahića, koji su prikazani na renomiranim festivalima. Scenario za film Sve to, podržan je na konkursu 2010. sa 15.000 eura. Premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, kao prvi film iz Crne Gore koji je ušao u takmičarsku selekciju.

Projekat Porijeklo svijetla, scenario i režija Ivan Salatić, podržan je 2013. na konkursu sa 10.000. Prošle godine njegov kratki film Dvorišta uvršten je u takmičarski program Venecijanskog filmskog festivala.

Reditelj Dušan Kasalica je sa filmom Biserna obala, na prošlogodišnjem 21. Sarajevo Film Festivalu, osvojio nagradu za najbolji kratki film Srce Sarajeva. Na konkursu MK 2014. je njegov projekat podržan sa 13.000 eura.

Možda i u Ministarstvu kulture počnu da vrednuju ove uspjehe i stimulišu kvalitet, a ne klijentelističku grupu koja od konkursa do konkursa izvlači novac.

Regionalna iskustva

Za razliku od Crne Gore, svuda u regionu se novac djeli preko filmskih centara. Na sajtovima svih centara dat je detaljni pregled dodijeljenih sredstava i obrazloženja zašto je svaki film pojedinačno dobio novac.

U Hrvatskoj se novac za sufinansiranje audiovizuelne djelatnosti dijeli preko javnih konkursa, o kojima odlučuje komisija Hrvatskog audiovizuelnog centra. Subvencioniraju se dugometražni, kratkometražni, animirani i eksperimentalni filmovi. Tokom 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojeno je 2.300.000 eura.

Veliki novac u Hrvatskoj ide na filmske festivale, kojih je u ovoj državi preko 60. Na javnom natječaju 2015. za 62 filmske manifestacije izdvojeno je 700.000 eura.

Na prošlogodišnjim konkursu Filmskog centra Srbije za sufinansiranje izabrano je 26 projekata kojima je podjeljeno milion i 400.000 eura. Na konkursu su trijumfovali mahom reditelji debitanti, dok nijesu prošli veterani poput Puriše Đorđevića, Slobodana Šijana, Lordana Zafranovića, Gorana Markovića... U Srbiji već duže traje debata da li priznati reditelji treba da učestvuju na sličnim konkursima ili je bolje da se za njih obezbijedi poseban fond. Sve da se izbjegla sadašnja situacija u kojoj reditelji poput Šijana (Maratonci, Ko to tamo peva, Davitelj protiv Davitelja) ne snima filmove već cijelu deceniju.

Fondacija za kimematografiju Sarajevo je u 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojila oko 440 hiljada eura. Prema podacima Fondacije u periodu 2002. do 2013. podržano je 376 projekata u koje je uloženo preko 10 miliona eura, samo u proizvodnju domaćih dugometražnih igranih filmova uložila je preko šest miliona eura.

Država preko makedonske Agencije za film finasira kinematografiju sa preko 2,5 miliona eura godišnje. Za naše prilike zvuče nestvarno cifre kojima se dugometražni igrani filmovi, sa većinskim makedonskim udjelom, sufinansiraju sa preko pola miliona eura. Ulaganja daju rezultate pa se od 2009. filmovi završavaju u kontinuitetu.

U Sloveniji je za filmske subvencije tokom 2015. podijeljeno 2.700.000 eura. Posredstvom Slovenačkog filmskog centra raspisuju se javni konkursi za sufinansiranje i najviše novca ide na audiovizuelne projekte 626.000, zatim koprodukcije (250.000), za igrane, dokumentarne i animirane filmove 140.000…

Centar za kinematografiju Kosova je putem konkursa u 2015. sa 390.000 eura subvencionisao tri filma kosovskih autora, a za tri debitantska ostvarenja 110.000. Za razvoj scenarija dato je od 3.500 do 5.000 eura. Da ulaganja daju rezultate potvrda je i kosovski film Shok (Drug), rađen u koprodukciji sa Britancima, koji je ove godine nominovan, sa još četiri filma, za Oskara u kategoriji najbolji kratki film.

Otvaranje filmskog centra u Crnoj Gori je jedan od preduslova za transparentnu podjelu para i za dalji razvoj filma, ponavljaju već godinama i filmski djelatnici i nadležni iz Ministarstva kulture. Sem najava, od centra još nema ništa.

Predrag NIKOLIĆ

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvio Crne Gore (CIN-CG) - “Uloženi milioni, a prikazana tri filma", koji je objavljen u Vijestima 25. marta 2016, autora Predraga Nikolića, reagovanje redakciji uputio je scenarista i reditelj Radoslav T. Stanišić, koje prenosimo u cjelosti:

“U tekstu se navodi da je podršku od 60.000 eura za scenario dobio Radoslav T. Stanišić.

Istine radi, tačno je, da je na konkursu 2007. godine, za sufinansiranje filmskih projekata Ministarstva kulture Crne Gore, scenario za dugometražni igrani film ‘Noć crvenih palmi’ scenariste i reditelja Radoslava T. Stanišića dobio 60.000 eura.

Međutim, nije tačno da je pomenuti  novac  uplaćen meni, već je uplaćen producentskoj kući doo ‘Podgorica film’ Miodraga Miška Popovića producentu filma, sa kojim je Ministarstvo kulture i potpisalo ugovor.

Dakle, ja se ni u kom slučaju ne mogu smatrati odgovornim ni prozvanim kroz vaše konstatacije i vašu priču o uloženom novcu u crnogorsku kinematografiju”, navodi se u reagovanju Stanišića.

Od nezavisnosti do danas, Ministarstvo kulture je putem konkursa za kinematografiju iz budžeta izdvojilo preko dva miliona eura. Skoro milion i po eura izdvojeno je za 16 dugometražnih igranih filmova crnogorskih autora. Od toga su samo tri prikazana u crnogorskim bioskopima.

Većina i pored dodijeljenog novca još nije ni snimljeni, a izvještaji o potrošenim novcima i sudbinama projekata nijesu dostupni. Prikazani su omnibus studenata režije FDU Cetinje Ljubav-ožiljci; Posljednje poglavlje, Nemanje Bečanovića i Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa, Nikole Vukčeviča.

Za vrijeme mandata Predraga Sekulića, 2007. godine, Komisija za kinematografiju koju su činili predsjednik Goran Bulajić i članovi Andrej Nikolaidis i Mirjana Drljević, podijelila je 123.000 eura za šest projekata.

Podršku od 60.000 eura za scenario dobio je Radoslav T. Stanišić, za dugometažni film o deportaciji BiH izbjeglica Noć crvenih palmi, u produkciji Podgorica filma. Zoran Marković, Aleksandar Božović i Darko Ivanović dobili su 20.000 eura za scenario omnibusa Grm od kiše, produkacija NVO 35 mm. A Vladimir Kosić za scenario Zlatna palma, u produkciji doo Baroom, takođe 20.000 eura. Nijedan od ova tri filma nije snimljen.

U ugovorima, u koje je CIN-CG imao uvid, predviđena je obaveza da filmovi budu završeni do kraja 2007, kao i da se Ministarstvu podnosi detaljan izvještaj o utrošku sredstava u pisanoj formi, sa kopijama računa. Ugovor precizira i da u slučaju da se projekat ne realizuje ili da se ne realizuje u predloženom obimu i kvalitetu, Ministarstvo ima pravo da traži povraćaj sredstava. Prema našim informacijama, novac niko nije vratio.

CIN-CG pokušao je da sazna od autora, šta je sa projektima. Nakon dogovora za sastanak, Stanišić se nije više javljao na pozive.

Darko Ivanović za CIN-CG objašnjava da film Grm od kiše nije još snimljen jer ima problema sa dodatnim finansijama. Ističe da se radi o omnibusu od tri filma, od po 30 minuta, sa tri reditelja, a projektovani troškovi su, kako navodi, 150.000 eura.

Pored novca od Ministarstva kulture, film Grm od kiše je 2008. dobio dodatnih 21.000 eura. I to na Konkursu za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. ,,Za dobijeni novac uradili smo 50 odsto jednog i po 20 odsto od druga dva filma. Nijesmo uspjeli godinama naći dodatne finansije. Čekamo, razgovaramo sa potencijalnim sponzorima, nadamo se. Nijesmo odustali što je najbitnije’’. Ivanović navodi da su Ministarstvo kulture izvijestili o svemu u dopisu iz aprila 2014. Skoro sedam godina nakon roka da snime film!

Komentar o sredstvima za kinematografiju pokušali smo da dobijemo i od Ministarstva kulture. Zanimalo nas je da li oni prate kako se realizuju prijekti, dobijaju li izvještaje i da li im oni koji su dobili novac pravdaju sredstva. Tokom tri nedjelje uredno smo slali pitanja. I to više puta. Uzalud, nije bilo odgovora. Ali smo, sa druge strane, dobili od jednog stalnog korisnika sredstava Ministrastva upozoravajuću sms poruku da se ne bavimo raspodjelom novca za kulturu.

Ministarstvo kulture je nedavno, u dopisu Centru za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) najvilo da će pokrenuti spor zbog tri pomenuta filma. Iz Ministarstva su naveli i da zbog obimne dokumentacije, koja nije sistematizovana radi preseljenja na Cetinje, nijesu u mogućnosti da obezbijede uvid u dokumentaciju pojedinih projekata koji su dobili sredstva na konkursima, što su iz CRNVO tražili.

Budžet za film uvećan u vrijeme Mićunovića

Dolaskom Branislava Mićunovića na čelo Ministarstva klulture, budžet za film je uvećan za skoro 100.000 eura. Komisija za kinematografiju u sastavu Stevan Koprivica, dramaturg, reditelj Srdan Golubović i producent Mirsad Purivatra, 2008. godine sufinansira pet projekata sa 220.000 eura.

Izabrana su tri dugometražna filma: Jevanđelje po Jovanu, Nemanje Bečanovića – 80.000, Živim da sebe zaboravim, Željka Sošića – 80.000 i omnibus Ljubav-ožiljci (Miloša Pušonjića, Ivane Ćetković, Mladena Vujačića i Branislava Milatovića) sa 45.000 eura. Iako je Ministarstvo ugovorom obavezalo dobitnike da filmove završe najkasnije za godinu dana od potpisivanje ugovora, sva tri filma su imala premijere tek 2011.

Nakon fijaska prethodna dva konkurs 2009. godine nije bilo raspodjele za kinematografiju, navodno zbog nedostatka novca. A sljedeće godine Ministarstvo je - mimo javnog konkursa - podržalo sa 298.000 eura četiri filma, kojima su ranije na konkursima već dali novac: Mali ljubavni bog (Živim da sebe zaboravim) Željka Sošića; Jevanđelje po Jovanu Nemanje Bečanovića; As Pik Draška Đurovića; i Tenac (Lokalni vampir) Branka Baletića.

Te 2010. godine povećan je i budžet za raspodjelu po konkursu. Iznosio je 345.000 eura. Sufinansirano je 11 novih filmskih projekata. Najviše novca, 115.000 eura, je dobio projekat Ako postoje mrtvi, reditelja Andra Martinovića, koji skupa sa Andrejem Nikolaidisom potpisuje i scenario, u produkciji Artikulacija, čiji je direktor Ivan Đurović. Film ni nakon šest godina nije završen, iako je 2011. izabran u selekciji Cine Link Sarajevo Film Festivala, među deset projekata iz Jugoistočne Evrope koji se preporučuju evropskim filmskim producentima. Ni ta preporuka nije pomogla da se okonča projekat.

CIN-CG je pitao Martinovića šta je sa ovim filmom i kada će biti završen. Nijesmo, međutim, dobili odgovor. Martinović je trenutno direktor Crnogorske kinoteke. Zanimljivo je da je projekat Ako postoje mrtvi, preimenovan nekoliko puta. Posljednja verzija Vrijeme između nas, prošle je godine je i na konkursu za NVO dobila dodatnih 5.000 eura.

U 2010. sa 50.000 eura podržan je i film Granice, kiše, Nikole Mijovića i Vlastimira Sudara, u produkciji Udruženja filmskih stvaralaca CG (UFSCG). Iako je snimanje ove crnogorsko-bosanskohercegovačke koprodukcije počelo 2011, film se još nalazi u postprodukciji.

Iste godine omnibusu Đavolja posla, kojeg kako se navodi u rješenju konkursa potpisuju reditelj M. Eraković, scenarista S. Bošković, D. Tripković i V. Raičević, u produkciji NVO Udruženja studenata FDU, pripalo je 20.000 eura. Nema podataka ni da je počeo da se snima.

Desetine hiljada dijelili za učešće na festivalima

Ministarstvo kulture 2011. nije raspisivalo konkurs za finansiranje novih filmskih produkcija. Te godine budžet je potrošen na prezentaciju filmskog stvaralaštva Crne Gore na Filmskom festivalu u Kanu. Prezentaciju je realizovalo UFSCG. Ministarstvo 2013. po prvi put putem konkursa dodjeljuje i novac za učešće na međunarodnim manifestacijama i festivalima. Po tom je osnovu Artikulacija za učešće na Kanskom filmskom festival dobila 21.000 eura. Ista produkcijska kuća je za Kan i 2014. dobila 16.500, a prošle godine - 13.850 eura.

I 2012. filmski djelatnici iz Crne Gore su ostali bez novca, 110.000 eura je podijeljeno regionalnim rediteljima.

Konkursom je 2013. godine podržano sedam filmskih projekata sa 178.000 eura. Najviše novca opredijeljeno je za dugometražni igrani film Igla ispod praga, scenario i režija Ivan Marinović, čija je producentska kuća Adriatic Western Herceg Novi i producent filma.

Marinovićev scenario je osvojio nagrade na Jerusalem Film Lab radionici, kao i na Cine Link programu Sarajevo Film Festivala. Na konkursu Filmskog centra Srbije 2014. ovaj film je podržan dodatno sa oko 46.000 eura. Kompanija Luštica Develompment je prošle godine sponzorisala film sa 25.000 eura. Premijera Marinovićevog filma se očekuje ove godine.

Za osam filmskih projekata na konkursu 2014. je raspodijeljeno 211.000 eura. Producentska kuća Dogma Željka Sošića, dobila je 40.000 eura u kategoriji dugometražnog igranog filma za Božićni ustanak, koji kao scenarista i reditelj potpisuje Sošić. Radi se zapravo i o seriji, koju kooproducira RTCG sa 100.000 eura. Taj je novac Vlada vanredno dodijelila javnom servisu za ove namjene.

Početku snimanja, u decembru prošle godine, prisustvovao je ministar kulture Pavle Goranović. Kao pokrovitelj potpisana je i Prijestonica Cetinje. CIN CG pokušao je da dođe do podataka da li je i Prijestonica izdvojila sredstva, ali bez rezultata.

RTCG je najavila Božićni ustanak kao ,,prvu igranu seriju sa istorijskom tematikom u istoriji crnogorske televizije’’ za maj ove godine, pred obilježavanje desetogodišnjice nezavisnosti. Autori kažu da se radi o ,,epskoj istorijskoj drami u devet epizoda’’.

Uz Sošića, kao producenti serije navedeni su i direktor TVCG Rade Vojvodić, direktor CNP-a Branimir Popović i novinar Darko Šuković. Umjetnički direktor projekta je pisac Milorad Popović, a stručni konsultant za istorijska pitanja je Novak Adžić.

U kategoriji dugometražni igrani film 2014. dodjeljeno je i 20.000 za film Slučajevi pravde – dvostruka igra, scenariste Aleksandra Radunovića Popaja, u režiji Zorana Markovića Zonja, u produkciji PGS Agency. Film je zamišljen kao nastavak pilot epizode koju je organizacija The Books of Knjige (TBOK) snimila 2012. TBOK je, pored potpore Ministarstva, za ovaj projekat obezbijedio i podršku RTCG u iznosu od 25.000. Iako je emitovanje zakazano početkom prošle godine, do toga nije došlo. Uputili smo pitanja Markoviću šta se desilo sa ovim filmom, ali odgovore nijesmo dobili.

Ugovori potpisani, a novac im stiže naknadno

Na konkursu 2014. u kategoriji razvoj projekta dodjeljeno je po 35.000 eura za Hotel Boka, scenario Maja Todorović i Stevan Koprivica, režija Marija Perović i Au revoir Montenegro, scenario i režija Branko Baletić. Filmovi Perovićeve i Baletića, dobili su na konkursu 2015. (prvom čije rješenje potpisuje novi ministar Pavle Goranović) rekordne sume – Hotel Boka 250.000, a Baletićev projekat pod novim imenom Adieu, Montenegro 200.000 eura.

Iz razgovora sa filmskim radnicima uključenim u ova dva projekta saznali smo da je ovo prvi konkurs u kome novac nije podijeljen nakon potpisivanja ugovora sa Ministarstvom kulture. Sredstva su data uslovno, biće dobijena kada se putem konkursa u regionu i Evropi, sponzorstava, nađu dodatni novci. Radi se o skupim projektima čije će snimanje koštati blizu milion eura.

Za posljednji konkurs za sufinansiranje filmske produkcije (nove i manjinske produkcije) raspisan krajem decembra prošle godine, prijave su se podnosile do 11. februara. Odluke o podržanim projektima još nijesu objavljene.

Usvajanjem novog Zakona o kinematografiji, sredinom prošle godine, stvoreni su preduslovi da se budžet za film značajno uveća. U Ministartsvu kulture su najavili da bi ukupan fond za kinematografiju u 2016. trebao da bude najveći do sada - oko million eura. Međutim, zakonom je precizirano da sve, pa i uplate novca za kinematografiju koji će se prikupljati od Javnog servisa, nacionalnih TV, mobilnih i internet operatera, idu preko Filmskog centra, koji još nije formiran.

Zabrinjavajuća je netransparentnost Ministarstva kulture oko raspolaganja novcem poreskih obveznika. Za razliku od sličnih konkursa u regionu gdje se mogu pročitati sve odluke komisija, obrazloženja i javna saopštenja o praćenju projekata, na sajtu našeg Ministarstva ne mogu se naći elementarne činjenice. Nema odluke o konkursima za pojedine godine, ne objavljuje se često ni sastav članova Komisije za kinematografiju. Ni za jednu odluku nema javno objavljenog obrazloženja. A o praćenju i realizaciji finansiranih projekata - ni slova.

CIN-CG objavljuje bazu projekata koje je finansiralo Ministarstvo kulture:

Finansiranje reditelja 1

Producentske kuće 1

CIN-CG objavljuje dio ugovora i aneksa Ministarstva kulture:

 Ugovori

Predrag NIKOLIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najoštrije osuđuje medijske napade na Mrežu za istraživanje kriminala i korupcije - KRIK.
Istraživačko novinarstvo je važna karika svakog društva za doprinos u zaštiti od organizovanog kriminala i korupcije. Srbija treba da se ponosi postojanjem KRIK-a, koji pokreće istraživačke teme od značaja za najširu javnost. Posljednji napadi tabloida, koji podršku dobijaju od vodećih političkih figura u Srbiji, oslikavaju sistem koji ne počiva na pravdi i zakonima, već na manipulacijama i ucjenama.
CIN-CG kao član Svjetske mreže istraživačkog novinarstva (GIJN), iz koje su ranije osudili napade na KRIK, pruža bezrezervnu podršku višestruko nagrađivanom novinaru istraživaču Stevanu Dojčinoviću i redakciji KRIK-a. Vjerujemo da će ovakvi pritisci biti samo još veći podsticaj da KRIK nastavi da istražuje o zloupotrebama moći. Takvo novinarstvo potrebno je Srbiji i svim slobodnim društvima.

Redakcija CIN-CG

Inspekcija za javne nabavke u protekle tri godine nije podnijela nijednu prekršajnu i krivičnu prijavu, iako na mjesečnom nivou kontrolišu između 20 do 25 državnih ustanova i sve tendere koje one raspisuju.

Nevladin sektor već godinama ukazuje da korupcija u javnim nabavkama postoji, ali da je skrivena. Institut alternativa (IA) navodi da je od 2010. godine potrošeno 1,6 milijardi eura na javne nabavke, da je broj krivičnih prijava zanemarljiv, a presuda nikakav.

Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došli su do podatka da je korupcija za četiri godine “progutala” oko 169 miliona eura u javnim nabavkama, uz ocjenu da treba jačati kapacitete Inspekcije i povećati broj zaposlenih u njoj, kako bi se postupci kontrolisali na adekvatan način.

Iz Inspekcije, koja funkcioniše u okviru Uprave za javne nabavke, potvrdili su Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) da nije bilo krivičnih i prekršajnih prijava. Ističu, međutim, da su za tri godine izrekli 141 mjeru za otklanjanje nepravilnosti i 44 novčane kazne u ukupnom iznosu od 54.750 eura. Sačinili su i 26 službenih zabilješki.

“Prepreke koje utiču na efikasnije sprovođenje inspekcijskog nadzora su nedorečenost zakona, nedostatak prakse i ograničeni administrativni i tehnički kapaciteti”, pojašnjavaju iz Inspekcije za javne nabavke (IJN), koja je do 2014. godine imala samo jednog inspektora. Danas ima tri. Toj je službi za tri godine stigla samo 61 prijava za kontrolu javnih nabavki.

Javne ustanove, kako tvrde iz IJN, često nepravilno sačinjavaju i vode evidencije o javnim nabavkama. Dešava se i da službenici ne ispunjavaju uslove da se bave tom oblašću. Neblagovremeno se često sačinjavaju i objavljuju godišnji planovi javnih nabavki. “Najveći broj nepravilnosti utvrđen je u postupcima ustupanja izvođenja radova, slijede postupci nabavke robe i na kraju usluga”, odgovorili su iz IJN.

Predsjednik Upravnog odbora IA Stevo Muk kazao je za CIN-CG da je zabrinjavajuće da nema ili je zanemarljiv broj krivičnih prijava za nezakonitosti u javnim nabavkama.

On tvrdi da prijave ne podnose ni nadležni organi, kao ni oštećene strane, ali i da tužilaštvo nije u dovoljnoj mjeri aktivno u formiranju predmeta po nalazima državnih institucija. "Otuda, po pravilu, izostaje krivična odgovornost, odnosno do sada nema sudskog epiloga za korupciju u javnim nabavkama", kaže Muk. Nameće se zaključak da oštećene strane u postupcima ne podnose prijavu zbog "straha od odmazde", odnosno zato što se boje da mogu biti diskriminisane tokom sljedećeg učešća u postupcima javnih nabavki, navodi on.

IA je tokom dugogodišnjeg istraživanja naišao na brojne prekršaje, za koje je predviđena novčana kazna, ali ne i na podatke da su odgovorne osobe u tim institucijama sankcionisane zbog toga.

Predsjednik Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki Tomo Miljić ranije je za “Vijesti” kazao da ne može da sudi o tome da li se tenderi namještaju. Međutim, rekao je da se dešavaju nepravilnosti, a i da u Komisiji nijesu nadležni da utvrđuju da li su greške posljedice namještanja, neznanja ili nesnalaženja.

Među rijetkim službenicima za javne nabavke, koji i anonimno žele da pričaju o javnim nabavkama, ima i onih koji tvrde da prilikom procedura itekako ima i namještanja. Jedan od njih, koji se javnim nabavkama bavi već deceniju, ispričao je za CIN-CG da se izuzetno rijetko dešava da se prijavi slučaj korupcije, iako ponuđači nerijetko vrše pritisak na službenike - tokom pripremanja tenderske dokumentacije i postupka odlučivanja.

“Postoji i pritisak iznutra, od nadređenih” rejkao je on. “ Oni nekad insistiraju na favozirizovanju određenih ponuđača prilikom sastavljanja specifikacije koja je predmet nabavke, ali i prilikom donošenja odluke“.

Dešava se da nadređeni insistira da se eliminiše onaj ponuđač koji nije ispunio sve uslove, dok se, sa druge strane, ignorišu nedostaci favorizovanog ponuđača. „Ali, rijetko kad se dešava da nadređeni direktno kaže da se tender treba namjestiti“, naglasio je.

Sagovornik tvrdi da su česte nezakonitosti kod tzv. šoping metode, kojom se ralizuju nabavke do 25.000 era, koja je manje kompleksna u odnosu na otvoreni postupak. Tvrdi da su problematični i neposredni sporazumi, koje starješine često zloupotrebljavaju.

I predstavnica MANS-a Ines Mrdović kazala je za CIN-CG da se tenderi često namještaju kroz tehničku specifikaciju, gdje se unaprijed propišu uslovi za određenog ponuđača i na taj način eliminišu drugi koji su povoljniji.

Ona je istakla da su poseban problem javne nabavke za koje ne postoji potreba u datom trenutku ili su potpuno necjelishodne, kao i naknadno potpisivanje aneksa ugovora kojim se povećava njegova vrijednost.

U analizi te nevladine organizacije, koja je urađena u novembru prošle godine, piše da korupcija u sistemu javnih nabavki dodatno jača usled nedovoljnog poznavanja pravnog okvira određenih naručioca. Takvi naručioci, kažu u MANS-u, često nijesu u stanju da sprovode zakon, što neke firme sa većim kapacitetima mogu iskoristiti za sopstvenu korist.

Prema izvještaju Evropske komisije o napretku za 2015. godinu, Crna Gora je umjereno pripremljena za javne nabavke. Potrebno je ojačati kapacitete sprovođenja i primjene sistema javnih nabavki na svim nivoima i sprovesti plan usklađivanja propisa kako bi se potpuno uskladili sa direktivama o javnim nabavkama Evropske komisije. U izvještaju se konstatuje da Inspekcija još uvijek nema dovoljno kapaciteta.

Preporučuje se da u 2016. treba sprovesti novu strategiju sistema javnih nabavki, kako bi Crna Gora osigurala da ova oblast funkcioniše efektivno, efikasno i transparentno. Tek tada se mogu očekivati rezultati, pa i presude za kršenja zakona i procedure.

Bemax-u i Blažu sve više poslova

Mrdović smatra da u procedurama javnih nabavki ima privilegovanih pojedinaca i kompanija.

“Navešću primjer kompanije Bemax koja se pojavila niotkuda i zahvaljujući favorizovanju od strane državnih institucija za svega nekoliko godina počela je da dobija najvrednije državne poslove koji se mjere desetinama miliona eura. Bemax često nije ispunjavao tenderske uslove, ali je uprkos tome dobijao poslove. Nerijetko su mu dodjeljivane javne nabavke za znatno veće sume od procijenjenih vrijednosti ili je potpisivanjem aneksa ugovora povećavana prvobitno ugovorena cijena”, odgovorila je Mrdović.

Ona je kazala i da je opšte poznat primjer firme premijerovog sina Blaža Đukanovića koji u posljednjih nekoliko godina dobija sve više poslova od državnih institucija.

Mrdović tvrdi da je MANS u proteklih nekoliko godina podnio na desetine krivičnih prijava iz ove oblasti, ali da je tužilaštvo većinu njih odbacilo, uprkos nespornim dokazima koji su ukazivali na gruba kršenja zakona i oštećenja državnog budžeta.

“Očigledno da još ne postoji odlučna volja da se tužilaštvo izbori sa korupcijom u javnim nabavkama, iako se procjenjuje da se kroz sistem javnih nabavki godisnje budzet osteti za nekoliko desetina miliona eura. Drugim rijecima, oni koji krše zakon i nanose štetu državnom budžetu, faktički se ohrabruju da nastave sa nedozvoljenim radnjama”, istakla je.

 U regionu podižu optužnice

U Bosni i Hercegovini je početkom godine podignuta najopsežnija optužnica protiv bivšeg direktora Unsko-sanskih šuma za organizovani kriminal, koji se između ostalog, zasnivao i na namještanju javnih nabavki. Nedavno je i na Kosovu podignuta optužnica protiv gradonačelnika Južne Mitrovice zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja, odnosno ograničavanja tendera za javne nabavke, čime je budžet te zemlje oštećen za 767.940 eura.

Što se tiče Srbije od 2013. godini, od kada se nezakonitosti u javnima nabavkama tretiraju kao krivično djelo, nije bilo presuda. Ipak, policija je zbog toga prijavila dva lokalna funkcionera, jednog republičkog, tri direktora, kao i 13 ostalih. Optužnica je podignuta protiv sedam osoba.

U Hrvatskoj ni u 2014, ali ni u 2013. godini nije bilo prijava za krivična djela koja su u vezi sa zloupotrabama u javnim nabavkama. Ali je slučaj bivšeg hrvatskog premijera Sanadera još aktuelan i slikovito govori kako se preko sistema javnih nabavki mogu oštetiti javne finasije.

Ekonomski analitičar Dražen Rajković je u knjizi "Kako je Ivo Sanader prodao Hrvatsku” istakao je da je bivši premijer za šest godina na izigravanju pravila javnih nabavki državnom budžetu nanio procijenjenu štetu od 36 milijardi kuna. Prema Rajkovićevoj analizi Sanader je znatno manje novca uzeo koz privatizacije državnih preduzeća, mada se i tu radi o velikim pronevjerama.

Ana Komatina i Vladimir Otašević