Kotoranin Željko Bojanić (49), koji se nalazi na listi najtraženijih bjegunaca u Evropi, godinama je omogućavao dolazak najvećih svjetskih kruzera u Crnu Goru.
Prije bjekstva Bojanić se bavio i ugostiteljstvom u svom rodnom gradu. Potražuje se zbog, navodne, umiješanosti  u međunarodni šverc kokaina.
Slovenija je   raspisala  potjernicu nakon što su prikupili podatke da je od septembra 2014. do juna 2015. godine,  učestvovao u  rasturanju kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Uz Bojanića na sajtu “eumostwanted.eu”, Evropske policijske kancelarije - Europol,  objavljene su potjernice još za četrdesetak bjegunaca.
Prvi na listi najtraženijih bio je Salah Abdeslam, koji je tražen zbog terorističkih napada u Parizu 13. novembra prošle godine.
Salah je uhapšen ove sedmice u Belgiji.
Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Bojanić je  vlasnik   firme “Balloon” koja je od 2006. godine  ovlašćeni MSC agent.
U Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) može se vidjeti da je  tu  kompaniju  Bojanić osnovao 11. jula 2002. godine.
Nekoliko puta je mijenjala  djelatnost - ostale zabavne i rekreativne djelatnosti, hoteli i sličan smještaj, barovi, marine.
U aprilu 2007. kao suosnivač  upisan je i Bojanićev prijatelj  Dragan Dudić Fric, koji je ubijen  u maju 2010. godine u kafiću "Moka" u kotorskom Starom gradu.
Fric je bio  blizak prijatelj i saradnik  osuđenog narkobosa Darka Šarića. U njega je pucao Ivan Vračar iz Nikšića. Tada je ranjen i Bojanić.

Dudić je u firmi “Balloon” formalno bio  godinu.
Posredstvom te firme  u novembru 2012. u Kotor je došao i megakruzer “MSC Divina”,  vrijedan 550 miliona dolara - najveći brod koji je do tada uplovio u Crnu Goru.
Taj megakruzer doplovio je sa oko 3,5 hiljada putnika.
Od 23. marta 2012. kao direktorka i zastupnica kompanije “Balloon” upisana je  Roberta Iković.
Prilikom dolaska kruzera “MSC Divina”, Ikovićeva je medijima saopštila da  je  firma u kojoj radi od osnivanja naporno radila i asistirala MSC kompaniji kako bi uvrstili Kotor kao jednu od destinacija za obilazak njihovih kruzera.
“Prvi brod ’MSC Opera’ uplovio je 2006. godine. Godišnje dođe oko 25-27 kruzera, što za Kotor svakako znači jako puno. Za sljedeću godinu imamo najavu za dolaske kruzera ’Armonia’ i ’Melody”, kazala je Ikovićeva u novembru 2012. godine.
Prema izvještajima švedskih medija u decembru 2011. godine  sa brodom “MSC Opera”, u tu zemlju pristigao je kokain vrijedan oko 21 milion dolara.
Sa tim kokainom švedski mediji su  povezivali crnogorske narkoklanove.
U  prilogu tamošnje televizije "TV 4.se" prikazana je ruta kojom je droga dopremljena do Stokholma brodom "MSC Opera", koji ima kapacitet od 2.000 putnika.
Brod je krenuo iz Rio de Žaneira u aprilu 2011. i preko Gran Kanarije i Amsterdama stigao u Švedsku 11. maja.

Zakupci lokala, računi u blokadi zbog duga

Prema katastarskim podacima, prije nekoliko godina na  kompaniju “Balloon” upisano je oko  4.300 kvadrata pašnjaka u kotorskoj katastarskoj opštini Dub. Kao osnov sticanja upisana je kupovina. Ta firma je učestvovala i u državnom   programu stručnog  osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem i zapošljavala  u kotorskom hotelu "Vila Duomo".

Bojanić na svoje ime posjeduje stambeno-poslovnu zgradu u Starom gradu u Kotoru i livadu od hiljadu kvadrata u Dobroti. Prema podacima Uprave za nekretnine ta imovina je stečena takođe kupovinom.
Prema CRPS podacima, on  je vlasnik  i kotorske firme “Calisto”. Tu firmu je 2002.  osnovao sa Smiljanom Samardžićem kumom Dragana Dudića Frica. Među osnivačima su i Vladimir Pavićević i Mladen Kustudić. U sklopu nje su radili  kafe barovi “Uranak” i “Trezor”. Bojanić je bio i zakupac kafića “Moka”, u kojem je ubijen Dudić.
“Calisto” se nalazi na spisku Centralne banke Crne Gore (CBCG) među   privrednim društvima čiji su računi blokirani zbog duga.
Račun te firme prema listi iz februara  je u blokadi više od dvije godine zbog duga od   27.974 eura.

Kupovali brod za kokain?

U potjernici iz Slovenije za Željkom Bojanićem opisan je i način na koji je švercovana droga.
“Identifikovani i neidentifikovani osumnjičeni djelovali su kao internacionalna kriminalna grupa u kojoj su svi imali jasno definisane uloge. Bili su u stalnim kontaktima, informisali su jedni druge i davali uputstva prilikom izvršenja krivičnih dela. Bojanić se nakon uputstva dobijenih od neidentifikovane osobe sa pseudonimima "Drug" i "Mr. X" sastao  sa M. S. i C. N. u Zagrebu 7. septembra 2014, gdje je dogovorena nabavka jahte za prevoz kokaina. Složili su se da kupe brod van Evrope, koji je bi bio namijenjen za prevoz kokaina iz Južne Amerike u Evropu", navodi se na sajtu “eumostwanted.eu” o Bojaniću.

Vladimir Otašević

Crnogorska policija skoro dvije godine  nije preduzela zakonom propisane mjere zbog dva krivotvorena ugovora koje im je prijavila Uprava za igre na sreću (UZIS). Radi se o ugovorima o koncesiji sa Lutrijom Crne Gore i američkim građaninom Markom Ivezajem, a Uprava za igre na sreću tvrdi da ih nikada nije potpisala.
Iako je prijava iz UZIS-a proslijeđena još 11. juna 2014. godine, policija je ignorisala Zakon o krivičnom postupku. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pitali su 19. januara policiju šta je do sada preduzeto i otkriveno u tom predmetu, ali policija ni nakon više od mjesec nije odgovorila.
Policija je po zakonu trebalo odmah da obavijesti tužilaštvo o cijelom slučaju, posebno zbog činjenice da se radi o mogućoj zloupotrebi pečata jedne državne institucije. Međutim, ako je vjerovati Državnom tužilaštvu, policija je u ovom slučaju ignorisala propisanu proceduru. Naime, nakon nepunih mjesec, Tužilaštvo je novinarima CIN-CG priznalo da im "nije dostavljeno obavještenje iz Uprave za igre na sreću, a na koje se odnose pitanja”.

Doktor pravnih nauka Aleksandar Kovačević sa Cetinja potvrdio je za CIN-CG  da je policija shodno Zakonu o krivičnom postupku bila dužna odmah da obavijesti tužilaštvo o primljenoj prijavi.
“Zakon o krivičnom postupku Crne Gore obavezuje policiju da odmah po dobijenom obavještenju - prijavi, pisanoj ili usmenoj - o postojanju osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, odmah i bez odlaganja obavijesti nadležnog državnog tužioca”, kaže Kovačević.
Prema njegovim riječima, ako policija nije preduzela ništa,  radi se u najblažem slučaju o povredi službene dužnosti policijskih službenika.
“Policija je morala da postupi po prijavi državnog organa. Ukoliko iz policije baš ništa nisu preduzeli, postoje elemenati krivičnog djela poput eventualne zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi, pomoći učiniocu krivičnog djela... Naravno sve zavisno od konkretnih dokaza, koji bi se prikupili”, kazao je Kovačević.
Dodao je da su iz Uprave za igre na sreću pogriješili što o spornim ugovorima nijesu odmah direktno obavijestili i tužilaštvo.
“Osim policije, Uprava za igre na sreću je po Zakonu o krivičnom postupku paralelno morala da obavijesti i  tužilaštvo. U svakom slučaju kad je prijava došla do policije ona je morala odmah da radi po njoj, posebno kad se ima u vidu da se radi o sumnji u zloupotrebu pečata državne institucije”, naglasio je Kovačević.
Budući da policija o ovom slučaju ne želi da se oglasi, nemoguće je sa sigurnošću reći koji su policijski službenici i iz kojeg odsjeka odlučili da ignorišu proceduru koja im je morala biti svakodnevna rutina. Međutim, kada bi običan građanin prijavio falsifikovanje nekog ugovora, tog bi se slučaja prihvatio Odsjek za suzbijanje privrednog kriminaliteta,potvrdili su usmeno u policiji. Taj odsjek je inače pod nadležnošću Sektora kriminalističke policije.
Prema podacima sa sajta Uprave policije na čelu Sektora kriminalističke policije sada je Milovan Pavićević.
CIN-CG došao je do ugovora čiju je provjeru tražila Uprava za igre na sreću tvrdeći da ga oni nijesu potpisali. Radi se po svemu sudeći o krivotvorenim ugovorima o korišćenju koncesija za priređivanje igara na sreću - kladioničarskim igrama i priređivanju igara  preko interneta i drugih telekomunikacionih sredstava. Koncesije se, prema spornim ugovorima, izdaju Lutriji Crne Gore kao prvom koncesionaru i američkom građaninu Marku Ivezaju kao drugom, na pet godina.

Posao sklopljen vjerojatno falsifikovanim potpisom vrijedi više od milion i po eura. Na ugovorima su otisnuti zavodni pečati Uprave za igre na sreću, kao i potpis njenog nekadašnjeg direktora Aleksandra Moštrokola.
Moštrokol 2014. godine, kada je ugovor navodno potpisan, uopšte nije bio na čelu te institucije nego je Upravu napustio još 2011.
Moštrokol je novinaru CIN-CG saopštio da on nije potpisao sporne ugovore.
“U tom poslovnom projektu nijesam od 2011. godine”, kazao je Moštrokol.
Pored njegovog potpisa, tu su i potpisi Save Grbovića zvanog Džigi, većinskog vlasnika Lutrije Crne Gore i advokata Radovana Mandića, koji je bio punomoćnik i koji je zastupao drugog koncesionara - Ivezaja.

Prema dokumentu kojeg posjeduje CIN-CG, Ivezaj je od Uprave za igre na sreću zatražio provjeru autentičnosti ovih ugovora 11. jula 2014.
Upravo je Ivezaj sporne ugovore dostavio toj državnoj instituciji, koja je nakon toga slučaj prijavila policiji. CIN-CG je pokušao da stupi u kontakt sa Ivezajem, ali bez uspjeha.
Iz Lutrije su kazali da nikad nijesu vidjeli dva ugovora u kojima je neko zloupotrebio pečate Lutrije i potpis Save Grbovića. “Danas je svašta moguće i smatramo da bi, ukoliko je tačna ta informacija, nadležni organi to do sada utvrdili i o tome nas obavijestili”, saopštili su za CIN-CG iz Lutrije.
Oni su u opširnom odgovoru naveli i da je moguće da je “došlo do neke zloupotrebe iz kuhinje UZIS-a”. Sa druge strane advokat Mandić nije se javljao na brojne pozive novinara CIN-CG.
U svakom slučaju iz ovoga je jasno da postoji veoma opravdana sumnja da su ugovori falsifikovani. Potpuno je nejasno zbog čega je policija odlučila da ignoriše Zakon o krivičnom postupku i time otvorila sumnju da štiti počinioca krivičnog djela teškog više od milion eura.
CIN-CG je imao uvid i u obavještenje upućeno policiji, koje je 11. juna 2014. iz Uprave za igre na sreću poslao tadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave Marko Ćulafić.

"Budući da ovaj organ nije zaključio navedene ugovore, te da u djelovodniku pod datim brojem nije zaveden ni jedan predmet, te činjenice da ovu upravu od 2012. godine zastupa vršilac dužnosti direktora, mr Marko Ćulafić, kao i da je gospodin Ivezaj dostavio kopije gore navedenih ugovora, čini se da se radi o falsifikatu, stoga vam u prilogu akta šaljemo kopiju zahtjeva i ugovora, shodno vašoj nadležnosti na dalje postupanje", između ostalog je prije nepune dvije godine policiji napisao Ćulafić.
Tadašnji VD direktora UZIS-a obavijestio je i Ivezaja da kao fizičko lice nije mogao zaključiti ugovore o koncesiji za priređivanje igara na sreću shodno članu 10 Zakona o igrama na sreću, da ugovori koje je dostavio nijesu zavedeni u toj instituciji i da isključivo on od 2012. godine zastupa Upravu za igre na sreću.

Lutrija CG: Sava Grbović nikada nije potpisao i ovjerio ugovore

Nakon nekoliko mejlova razmijenjenih sa novinarom CIN-CG iz "Lutrije Crne Gore" odgovoreno je da Sava Grbović nikada nije potpisao i ovjerio dva sporna ugovora o koncesiji, sa Ivezajem i Mandićem.
"To se veoma lako može provjeriti kod tih lica koja pominjete. Nikada nismo vidjeli dva ugovora u kojima je neko zloupotrebio pečate Lutrije i potpis Save Grbovića. Danas je svašta moguće i smatramo da bi, ukoliko je tačna ta informacija, nadležni organi to do sada utvrdili i o tome nas obavijestili", kazali su iz "Lutrije CG".
Dodali su da je Mark Ivezaj nekoliko puta, "poput mnogih, na svoj zahtjev posjetio Lutriju radi razgovora o eventualnoj poslovnoj saradnji do koje nikad nije došlo.
"Od njega smo čuli da postoje takvi navodni ugovori i obećao nam je da će ih dostaviti. Odmah po prijemu te informacije obavijestili smo UZIS i zahtijevali da preduzme aktivnosti u tom pogledu. Ivezaj nam, i pored toga što je obećao, nikada nije dostavio takve ugovore. Što se tiče Lutrije, takvi eventualni akti nisu mogli da proizvedu nikakvo pravno dejstvo što se veoma lako može utvrditi. Nemamo saznanja o tome šta je UZIS preduzeo nakon našeg obavještenja. I nama je to indikativno", kazali su iz "Lutrije".
Dodali su da se prilikom razgovora, Ivezaj pozvao na Ministarstvo finansija i UZIS koji su mu, navodno, preporučili da sa nama ostvari poslovnu saradnju.
"Iznio je prijedlog da nas uključi u internacionalno priređivanje igara na sreću putem interneta i ponudio nam je saradnju sa pravnim subjektima iz inostranstva. Do te saradnje nikada nije došlo. Tom prilikom, Ivezaja smo uputili na Ministarstvo finansija i UZIS i predočili mu uslove i procedure za zakonito obavljanje djelatnosti igara na sreću u Crnoj Gori", rekli su iz "Lutrije".
Istakli su da ih ne bi čudilo da je, mimo volje, znanja i saglasnosti Lutrije i Save Grbovića, došlo do neke zloupotrebe iz kuhinje UZIS-a...

Poslovi Amerikanca  Ivezaja u Crnoj Gori

Američki državljanin Mark Ivezaj jedan je od vlasnika firme Island Luck of Europe. Prema Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) ta se kompanija bavi uslugama „pripremanja i posluživanja pića”. CIN-CG je stupio u kontakt sa ovlašćenim zastupnikom te firme Podgoričaninom  Petrom Joksimovićem. Upravo je Joksimović u junu 2014.  u prostorijama Uprave za igre na sreću, po nalogu Ivezaja,   pisao  zahtjev za provjeru autentičnosti ugovora.
“Marka Ivezaja sam slučajno upoznao početkom juna 2014. godine i trebalo je da mu obezbijedim uslove za poslovanje u Crnoj Gori”, kazao je za CIN-CG Joksimović.

Dodao je da je za Ivezaja radio poslove osnivanja kompanije u Podgorici, prevođenja dokumenata i druge operativne poslove.
“Mogu reći da sam sa gospodinom Ivezajem išao na sastanak u Upravi igre na sreću sredinom juna 2014. i napisao na našem jeziku zahtjev za provjeru autentičnosti ugovora o koncesiji, koji je on predao Upravi za igre na sreću”, kazao je Joksimović. Dodao je da su sporni ugovori  potpisani prije nego što je upoznao Ivezaja.
“Tako da ne znam kako i kada je on stupio u kontakt sa advokatom Mandićem, čiji je potpis na njemu”, kazao je Joksimović. Saopštio je i da ga policija nije kontaktirala oko spornih ugovora, iako je u zahtjevu naveden kao "kontakt osoba".

CIN-CG objavljuje dva sporna ugovora:

Ugovor o koncesiji za priređivanje kladioničarskih igara

Ugovor o koncesiji za priređivanje igara na sreću preko interneta

Vladimir Otašević

Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice prekršila je zakon dodijelivši krajem prošle godine posao vrijedan 25.000 eura Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje (RZUP), iza kojeg stoji premijerov brat  Aco Đukanović.
Prema  odluci Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki, u koju su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) imali uvid, Đukanović je posao dobio iako nije imao neophodnu licencu za saobraćaj.
Agencija je u oktobru prošle godine tražila najboljeg ponuđača za izradu Detaljnog urbanističkog plana “Tuzi centar”, koji će se finansirati iz budžeta Glavnog grada.
Na javni poziv javio se RZUP sa firmom “Planplus” i podugovaračem “Geo&Arh projekt.”
Oni su za taj posao tražili 17.850 eura.
Sa duge strane, zajedničku ponudu dostavio je i podgorički “Winsoft” sa “Centrom za urbanizam i arhitekturu”, koji su ponudili 25.000 eura.
Nakon što je Agencija posao dodijelila Đukanoviću 12. oktobra prošle godine, iako konzorcijum nije imao licencu za saobraćaj predviđenu pozivom, “Winsoft” sa “Centrom za urbanizam i arhitekturu” se žalio Državnoj komisiji.
U februaru ove godine Komisija je odlučila da je Agencija prekršila Zakon o upravnom postupku i Zakon o javnim nabavkama, dodijelivši posao firmi RZUP.

Tim je zakonom propisano da ponuda, da bi bila ispravna i prihvaćena, mora u cjelosti da ispunjava uslove predviđene javnim pozivom.
Tenderskom dokumentacijom Agencija je tražila da ponuđač mora da ima licencu za izradu planskih dokumenata iz oblasti saobraćaja, što RZUP i “Plan plus” nijesu dostavili.
Nakon što je drugorangirani konzorcijum podnio žalbu, iz Agencije su naveli da je Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata propisano da planski dokument može da izrađuje i firma koja ima zaposlenog sa licencom, kao i da preduzeća koja imaju zaposlene inženjere ne moraju da imaju pojedinačnu licencu za svaku fazu.
U odgovoru na žalbu istakli su i da im je RZUP “dokazao” da ima dva zaposlena sa neophodnom licencom.
Na primjedbu “Winsofta” da RZUP nema licencu, Agencija je odgovorila da je RZUP dobio mišljenje Inženjerske komore Crne Gore, koja je konstatovala da “izradu planskog dokumenta može da vrši pravno lice ili privredno društvo koje posjeduje licencu za izradu planskog dokumenta i da djelove planskog dokumenta mogu da izrađuju fizička lica, koja posjeduju licence planera pojedinačnih faza, a zaposleni su u pravnom licu koje posjeduje licencu”.
U Odluci Državne komisije stoji da Agencija nije potpuno utvrdila činjenično stanje, kao ni navela razloge zbog kojih je RZUP dodijelila posao.
Predstavnici “Winsoft-a” nijesu htjeli da komentarišu ovaj slučaj, kao ni to da li smatarju da je RZUP privilegovan na javnim tenderima, iako je CIN-CG više puta kontaktirao tu firmu.
CIN-CG ranije je objavio da je RZUP dobio milione eura iz državnog budžeta na ime izrade planskih dokumenata i nadzora projekata.
Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice je, osim ovog osporenog tendera, firmi premijerovog brata dodijelila ranije više poslova.
Neki od njih su izrade i izmjene dopuna detaljnih urbanističkih planova: “Kruševac zona 2,3 i 4”, “Konik - Stari aerodrom faza III”, “Univerzitetski centar”,”Zagorič 1 - dio zone A”, kao i izrada glavnog projekta rekonstrukcije trotoara i izgradnje biciklističkih staza na više lokacija.

Premijerov brat najviše radi, ali kažu da nije privilegovan

Ponude RZUP-a okarakterisane su kao najbolje na više od 60 tendera u posljednjih pet godina. Na portalu Uprave najviše je ugovora potpisano između Direkcije javnih radova i RZUP-a. Firma Đukanovića od 2012. dobila je čak 16 poslova, među kojima su glavni projekati rekonstrukcije puteva, stalni stručni nadzori na izgradnji Studentskog doma, Zavoda za transfuziju krvi... CIN-CG je pitao Direkciju smatraju li da je RZUP privilegovan, kao i koje firme su, preko javnih nabavki, najviše poslovale sa njima u prethodne četiri godine.
Iz Direkcije je saopšteno da su, kada je riječ o ovim uslugama, najveći broj ugovora sklopili sa pet firmi, među kojima je i RZUP.
U odgovoru piše i da su, pored RZUP-a, tu i “Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja”, “ING-invest”, “Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu” i “Ding”.
Naglasili su da su svi ugovori sklapani po  procedurama propisanim zakonom.

Ana Komatina

Gradonačelnik Nikšića Veselin Grbović nije želio  da odgovori da li krši zakon  kad  kao prvi čovjek  Opštine  potpisuje ugovore o milionskim poslovima sa privatnom kompanijom u kojoj radi njegova supruga.
Prema podacima sa sajta Komisije za konflikt interesa, gradonačelnik Nikšića je u posljednjem imovinskom kartonu za  2015. prijavio da je njegova supruga Lidija Grbović zaposlena u firmi Mehanizacija i programat i da prima platu od 700 eura.
U telefonskom razgovoru sa predstavnicima te kompanije novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)  saopšteno je da osoba sa tim   imenom i prezimenom  ne radi  kod njih.

Novinar je nakon toga posjetio   i sjedište firme u Nikšiću, gdje je na ulazu potvrđeno da nemaju zaposlenu koja se zove Lidija Grbović. Zbog toga postoji ozbiljna sumnja da gradonačelnik Nikšića krši  zakone o sprečavanju sukoba interesa i o javnim nabavkama, a  moguće i  Krivični zakonik u dijelu sukoba interesa i zloupotrebe službenog položaja.

Nikšićka firma Mehanizacija i programat bila je nekada državna  kompanija, a bavi se izgradnjom   magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva, gradskih saobraćajnica, uređenjem kvartova... Većinski vlasnik Mehanizacije je nakon privatizacije postala misteriozna ofšor firma sa Gibraltara,  Urende Limited, koja prema podacima Centralne depozitarne agencije, ima 66,3 odsto akcija.
CIN-CG je uz pomoć Mreže istraživačkih centara za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) došao u posjed dokumentacije o firmi  sa Gibraltara. Kao vlasnik i direktor te firme upisan je Paul Robert Hayes, koji je direktor i vlasnik još nekoliko firmi u Velikoj Britaniji.
CIN-CG došao je do podataka da je Grbović lično od kraja 2012. do jula 2015. godine dodjeljivao toj firmi poslove milionske vrijednosti, kao direktor Direkcije za saobraćaj i predsjednik Opštine Nikšić. Najvrijedniji posao, od 8.874.900 eura, Grbović je potpisao sa predsjednikom upravnog odbora Mehanizacije, Dušanom Đurovićem u decembru 2012, a odnosi se na izgradnju druge faze obilaznice u Nikšiću. Istog mjeseca potpisan je i ugovor vrijedan 85.898 eura o izradi glavnog projekta za rekonstrukciju puta Ulcinj - Krute.

Na portalu Uprave za javne nabavke mogu se naći i dva ugovora koje je Grbović potpisao sa predstavnicima Mehanizacije  kao predsjednik Opštine Nikšić. On je prošle godine  u junu i julu potpisao ugovore sa tom kompanijom o uređenja dijela Trga “Save Kovačevića” u Nikšiću i sanacije puta u  opštini, ukupne vrijednosti 141.098 eura.
U informacijama za 2008. i 2009. godinu na sajtu Komisije za konflikt interesa navedeno da je Lidija Grbović imala zaradu od 300 eura, ali za taj period nema podataka o njenom poslodavcu.
Gradonačelnik Grbović nije se javljao na pozive i poruke novinara CIN-CG kako bi pojasnio  situaciju sa njegovom suprugom i postupanjem u slučaju javnih nabavki. U stavu 6, člana 16  Zakona o javnim nabavkama piše da sukob interesa na strani naručioca postoji ako  je posredno ili neposredno uključen u druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost. Za razliku od crnogorskog Zakona o javnim nabavkama koji je štur u dijelu sprječavanja sukoba interesa u Srbiji je shodno direktivama EU to jasno definisano.
Ekspert za javne nabavke iz Srbije, Marija Veličković saopštila je za CIN-CG da je u toj zemlji naručilac krši Zakon o javnim nabavkama, onda kada bez saglasnosti Republicke komisije zakljuci ugovor o javnoj nabavci sa ponudjacem kod kojeg mu je zaposlen ili radno angazovan član porodice (poput npr. krvnog srodnika u pravoj liniji, u pobocnoj do treceg stepena, bracnog ili vanbracnog druga itd).

 “Shodno odredbama direktiva EU koje regulišu oblast javnih nabavki, gde se između ostalog predviđa da je u javnim nabavkama neophodno propisati i primeniti procedure za identifikovanje, sprečavanje i otklanjanje sukoba interesa, a imajući u vidu značaj javnih nabavki za društvo, posebno privredu i ekonomiju, zakonodavac Srbije posvetio je pitanjima sprečavanja korupcije i sukoba interesa čitavo poglavlje u Zakonu o javnim nabavkama”, kazala je Veličković.
Dodala je da se po slovu srpskog zakona, sukobom interesa u oblasti javnih nabavki smatra odnos između predstavnika naručioca i ponuđača koji može uticati na nepristrasnost naručioca prilikom donošenja odluke u postupku javne nabavke.
“Zakonodavac precizira da sukob interesa postoji u slučaju kada predstavnik naručioca ili sa njime povezano lice učestvuje u upravljanju ponuđača, ako predstavnik naručioca ili sa njime povezano lice poseduje više od 1 odsto udela, odnosno akcija ponuđača i ako je predstavnik naručioca ili sa njim povezano lice zaposleno ili radno angažovano kod ponuđača ili sa njime poslovno povezano”, kazala je Veličković, koja je između ostalog autor i koautor više stručnih knjiga, akademskih članaka i publikacija na temu javnih nabavki.
Zaključenje ugovora o javnoj nabavci suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama koje regulisu pitanje sukoba interesa, kaže Veličkovićeva,  u Srbiji rezultira ništavošću ugovora, dok je za naručioca i odgovorno lice naručioca u tom slučaju propisana kaznena (prekršajna) odgovornost.

MANS je u aprilu 2012. podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu   protiv Grbovića, koji je tada bio direktor Direkcije za saobraćaj, zbog poslova sa Mehanizacijom i programatom. MANS je teretio Grbovića za zloupotrebu službenog položaja u postupku javne nabavke izgradnje miniobilaznice Nikšića. Ta NVO je tvrdila da je Grbović favorizovao  Mehanizaciju i programat na račun javnog interesa, omogućivši joj da dobije posao po znatno većoj cijeni. MANS je takođe 27. aprila 2012. podnio krivičnu prijavu protiv Grbovića  za zloupotrebu službenog položaja i zbog izgradnje obilaznice Žabljaka. Nema naznaka da se to tužilaštvo bavilo tim  prijavama.
Predsjednik borda direktora Mehanizacije Dušan Đurović, koji je potpisivao ugovore u ime te firme, bivši je član Opštinskog odbora DPS-a. Vlada je prije godinu dala saglasnost Opštini Nikšić da preuzme dug Mehanizacija i programata prema Prvoj banci od 250.000 eura.

Mehanizaciji najviše javnih radova

Direkcija javnih radova u posljednje četiri godine najviše je poslovala sa firmom Mehanizacija programat.
To su iz te ustanove ranije saopštili CIN-CG, istakavši da su najveći broj poslova, kada je u pitanje izvođenje radova, sklopili sa tom firmom iz Nikšića.
Na drugom mjestu je Tehnoput, na trećem Fidija iz Podgorice, a na četvrtom Crnagoraput. Iz Direkcije su tada kazali da su prilikom realizacije kapitalnog budžeta u posljednje četiri godine poslovali sa ukupno 117 firmi. “Napominjemo da su svi ugovori sklapani na osnovu Zakona o javnim nabavkama Crne Gore koje isključuju favorizovanje bilo kog ponuđača”, odgovorili su ranije.

Šta kažu Zakon o sprečavanju sukoba interesa i Krivični zakonik

U crnogorskom Zakonu o sprečavanju sukoba interesa piše da "sukob interesa  postoji kad privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na nepristrasnost javnog funkcionera u vršenju javne funkcije“ .
U članu 416 Krivičnog zakonika Crne Gore između ostalog piše: “Službeno  lice  koje protivpravnim  iskorišćavanjem  svog  službenog  položaja  ili  ovlašćenja, prekoračenjem granica svog službenog ovlašćenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom korist, drugom nanese štetu ili teže povrijedi prava drugog, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina”.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Podgoričanin Mladen Bajović (43), koji se povezuje sa grupom osuđenog narkobosa Darka Šarića, bio je direktor Studentske zadruge "Podgorica", koju je godinama plaćala Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Studente iz te zadruge, ANB je angažovala još od 2006. godine da čiste prostorije te institucije, što je konstatovano i u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) za 2011. godinu.
Bajović je sa Šarićem direktno povezan preko firme “Total Security System”.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) došao je do podatka da je ta beogradska firma koja se bavi poslovima obezbjeđenja, 10. aprila 2008. godine osnovala svoju kćerku firmu u Podgorici, sa istim imenom - “Total Security System”.

Ta beogradska firma prema izvještaju srpskih medija bila je pod finansijskom istragom zbog veza sa narkokartelom.
Nju je 2. juna 2005. godine osnovao rođak narkobosa Darka Šarića, Pljevljak Marko Šarić, a registrovana je na adresi Šarićevog stana na Novom Beogradu.
Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) otkrio je ranije  da je MUP Srbije  tokom 2006. i 2007. godine izdao dozvole za nabavku i nošenje osam pištolja za tu Šarićevu agenciju.
Kao izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik podgoričke kćerke kompanije upisan je Mladen Bajović. Italijanska policija 2008. godine identifikovala je grupu Šarićevih krijumčara i tokom te godine u nekoliko akcija zaplijenila je više od 700 kilograma kokaina. Ubrzo je za Darkom Šarićem raspisana međunarodna potjernica. Sredinom novembra 2010. godine u Crnoj Gori je uhapšen njegov mlađi brat Duško Šarić.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), nekoliko mjeseci kasnije,  24. maja 2011, Mladen Bajović postaje jedini vlasnik podgoričke firme "Total Security System”.
To je dva mjeseca prije nego što je crnogorski Viši sud 27. jula 2011. godine donio rješenje o privremenoj zabrani raspolaganja milionskom imovinom Duška Šarića. U CRPS-u se može vidjeti da je Bajović 3. decembra 2014. godine promijenio ime firme “Total Security System” u “Global Security”, odnosno devet mjeseci nakon hapšenja Darka Šarića, koje se dogodilo u martu iste godine.
Stariji Šarić je u Beogradu prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca kokaina i pranja novca.
Sa druge strane, Studentska zadruga “Podgorica” osnovana je u avgustu 2002. godine.
Sve do 25. avgusta 2008. godine Bajović se, prema podacima CRPS, vodio kao jedan od devet direktora te studentske zadruge.

Od 10. aprila  do 25. avgusta 2008. godine Bajović je paralelno radio kao direktor   u Šarićevoj firmi  i Studentskoj zadruzi.  U  2007. godini ANB je zadruzi u kojoj je tada formalno bio direktor Bajović uplatio više od 15.000 eura. U izvještaju DRI za 2011. godinu je pisalo da prostorije ANB-a godišnje čisti desetak osoba kojima preko Studentske zadruge “Podgorica” ona mjesečno plaća u prosjeku po 450 eura. Tako se na godišnjem nivou potroši preko 38 hiljada eura za održavanje higijene u objektima područnih jednica ANB, uključujući mjesečnu proviziju od 235 eura koju dobija zadruga.

Sadašnja direktorka ne zna koga je zamijenila

Novinar CIN-CG kontaktirao je sadašnju direktorku Studentske zadruge "Podgorica" Radu Popović koja je saopštila da Bajović  nije bio direktor te zadruge.
"Bajović nije bio direktor ove zadruge", rekla je Popovićeva. Njen odgovor, međutim, ne potvrđuju podaci CRPS.
Popovićeva je morala znati Bajovića s obzirom na to da je bila ovlašćeno lice zadruge u vrijeme kad je on bio direktor. Na pitanje novinara koliko dugo studenti te zadruge čiste u ANB-u, Popovićeva nije konkretno odgovorila. "Nisam sigurna. Nemam te podatke kod sebe. Prošle i pretprošle godine znam da nismo radili, ali ranijih godina jesmo. Nekad nas angažuju, nekad ne", kazala je Popovićeva.
Prema podacima analitičke katrice Agencije za nacionalnu bezbjednost za period od 7. do 14. aprila 2014. godine, u koju je CIN-CG imao uvid, na račun  Studentske zadruge "Podgorica" uplaćeno je oko 5.280 eura.

ANB: Bezbjednosne provjere vršimo po zakonu

Iz Agencije za nacionalnu bezbjednost saopštili su da Izbor najpovoljnijeg ponuđača za vršenje usluga održavanja
službenih prostorija Agencija za nacionalnu bezbjednost realizuje u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama;
“Sa Studentskom zadrugom ’Podgorica’, nakon okončanog javnog poziva, Agencija je imala zaključen ugovor u 2013. godini na period od godinu dana na iznos 15.000 eura, dok je u toku 2014. i 2015. godine nakon sprovedenog javnog  postupka, izabrano drugo pravno lice koje je u postupku bodovanja ostvarilo najveći broj bodova”, kazali su iz
tajne policije. Iz ANB-a su saopštili da u  skladu sa Zakonom o ANB, Zakonom o tajnosti podataka i podzakonskim aktima donijetim na osnovu njih, “vrše bezbjednosne provjere za ona lica koja poslove izvršavaju u prostorijama označenim kao bezbjednosne zone”.

Vladimir Otašević

Republički Zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP), premijerovog brata Aca Đukanovića, dobio je milione eura iz državnog budžeta na ime izrade planskih dokumenata i nadzora projekata.

Ponude RZUP-a okarakterisane su kao najbolje na više od 60 tendera u posljednjih pet godina.

Nosioci državnih i opštinskih funkcija su od 2011. do danas, po tom osnovu, sa predstavnicima Đukanovićeve firme parafirali ugovore vrijedne najmanje četiri miliona eura, koje građani finanisiraju godinama.

To su pokazali podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG). đ

Samo na portalu Javnih nabavki novinari CIN-a pronašli su 57 ugovora RZUP-a, vrijednih ukupno 1.692.338 eura. Svi ti ugovori potpisani su od 2012. do danas, što znači da Đukanovićeva firma, koja se bavi izradom planskih dokumenata i stručnim nadzorom projekata, prosječno dobija jedan ugovor mjesečno.

Ta kompanija je najviše poslovala sa Direkcijom javnih radova - Ministarstva održivog razvoja i turizma.

CIN-CG je pronašao 16 ugovora te direkcije i RZUP. Svi su parafirani u posljednje četiri godine, a njihova ukupna vrijednost je oko 330.000 eura. U istom periodu predstavnici firme Aca Đukanovića potpisali su 15 ugovora sa Agencijom za izgradnju i razvoj Podgorice.

Posao RZUP-u godinama omogućavaju i Opštine Bijelo Polje, Ulcinj, Bar, Tivat, Cetinje... Đukanovićeva firma nerijetko se na državne tendere javljala i sa partnerskim kompanijama, sa kojima je dijelila prihod. Radi se o firmama: “Ing Invest” - Danilovgrad, “Geoprojekt”, “Alatel”, “Hidrofokus”, “Geo Sistem”, “Pop Projekat”, “MI”, “S&T Sistem” - sve iz Podgorice.

Na tenderima u posljednjih nekoliko godina Aco Đukanović je, preko svoje kompanije RZUP , konkurisao i sa preduzećem “BB Solar” u vlasništvu njegovog bratanića – premijerovog sina, Blaža Đukanovića.

Od poslova koji su između ostalog bili povjereni RZUP-u po opštinama bile su izrade projekata za objekat Doma mladih Gorštak, pješačke staze u Rožajama, biciklističke staze u Podgorici, rekonstrukcije puta u gradskoj Opštini Golubovci, Ulice Nemanjića u Mojkovcu, vršenje stalnog stručnog nadzora na izgradnji Dnevnog centra za posebnim potrebama u Rožajama...

Svi ti podaci se mogu naći u ugovorima na portalu Javnih nabavki.
Ipak, sa namjerom ili ne, na tom sajtu javnosti nije prezentovan najunosniji ugovor firme Đukanovića – Izrada Prostornog plana posebne namjene (PPPN) za obalno područje Crne Gore. Samo taj ugovor vrijedan je 1.395.777 eura!

Takođe, nema ni podataka o ugovoru za izradu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Nacionalnog parka Lovćen, vrijednosti 275.000 eura.

Skriveni su i ugovori RZUP-a za Državne studije lokacije “Virpazar”, “Kamenovo”, “Sektor 34”, “Valdanos”... Na te tendere Đukanovićeva firma, prema podacima CIN-CG, javila se sama i dobila je ugovore vrijedne ukupno 271.777 eura.

RZUP u sklopu PPPN za obalno područje između ostalog izrađuje i projektnu dokumentaciju za lokaciju ulcinjske Solane “Bajo Sekulić”, gdje ucrtavaju i turistički spa i welnes centar, uprkos upozorenjima domaće i inostrane stručne javnosti da se to područje ne bi smjelo urbanizovati, jer bi trebalo da prestavlja zaštićenu zonu, pošto je jedno od najvrednijih evropskih staništa za različite vrste ptica.

Savjet za privatizaciju, na čijem je čelu premijer Milo Đukanović, uskoro treba da odluči da li je firma “Eurofond” prilikom privatizacije Solane platila pravičnu naknadu i za 14 miliona kvadrata sada državnog zemljišta (U Katastru nejasnim slijedom događaja ne postoji upisan titular - država, samo korisnik - "Eurofond").

Premijer se u tom predmetu gotovo sigurno nalazi u konfliktu interesa i poziciji da omogući svom bratu Acu Đukanoviću milionski prihod.

Naime, ukoliko Đukanovićev Savjet donese odluku da je nadoknada za zemljište adekvatno plaćena, Solana - “Eurofonda” će biti upisana kao vlasnik vrijednog zemljišta.

Prije nekoliko godina na tu državnu zemlju, koju koristi Solana, su upisivane hipoteke, zbog uzimanja kredita. Tako su sada u katastru aktivne hipoteke CKB i Prve banke, čiji je većinski vlasnik Aco Đukanović. Ukoliko “Eurofond” u dogledno vrijeme ne bude uredno vratio kredite, biće aktivirane hipoteke i novi vlasnik za sada još državnog zemljišta mogla bi da postane upravo Prva banka.

Đukanovići još jednim mogućim konfliktom interesa mogu da zarade milione i preko lokacije Buljarica.

Na tom dijelu RZUP izrađuje plansku dokumentaciju, Ana Đukanović se pojavljuje kao zastupnik investitora katarske kompanije “Construction Development Company International” (CDCI) , a premijer Đukanović potpisuje predlog zakon o eksproprijaciji, koji bi omogućio oduzimanje zemljišta privatnim vlasnicima za taj posao, koji bi na kraju mogao da se isplati porodici Đukanović.

U sklopu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) za obalno područje Crne Gore, RZUP radi i kontroverzne lokacije Kraljičina plaža, Miločer, Mamula, oko kojih su se do skoro u poslaničkim klupama Skupštine Crne Gore vodile bitke. Međutim, pobornici gradnje u ovim očuvanim područjima od posebne važnosti za Crnu Goru, predvođeni premijerom Đukanovićem, odnijeli su posljednjih dana ove godine pobjedu, kada je u Skupštini Crne Gore zahvaljujuće glasovima Pozitivne Crne Gore prošao zakon u korist investitora na Mamuli i Kraljičinoj plaži. Uzalud su bila upozorenja javnosti, opozicije i SDP-a da te lokacije treba sačuvati.

Blažo preko “BB Solar” do 1.227.300 eura

Kada je Milo Đukanović sredinom novembra 2015. saopštio da sina nije školovao za državni posao - već za nešto unosnije, vjerovatno je mislio na privatni biznis o trošku građana.

Naime, njegov sin Blažo preko firme “BB Solar” duboko je u državnoj kasi. Blažo Đukanović i njegov partner Ivan Burzanović od ljeta 2011. imaju firmu “BB Solar”, čija je djelatnost postavljanje električnih instalacija. Na portalu Javnih nabavki novinari CIN-CG pronašli su sedam ugovora te firme, parafiranih u posljednje tri godine.

Iako je firma premijerovog sina dobila osam puta manje ugovora nego RZUP, to nije uticalo da njen prihod iz državnog budžeta bude milionski.

Ugovori su potpisani sa čelnicima Opštine Mojkovac, Bijelo Polje, Direkcije javnih radova, ali i Elektroprivrede Crne Gore. Radi se o poslovima ugradnje solarnih panela, rekonstrukcija gradske rasvjete, postavljanje električnih vodova... “BB Solar” se na četiri, od sedam, tendera javio sa firmama partnerima: RZUP, “Koving”, “Toškovići” i “Geo Sistem”. Ukupna vrijednost tih ugovora je 1.227.300 eura.

 RZUP kupio 2007. za dva miliona

Prema izvještaju medija početkom 2007. godine Đukanović je preko svoje kompanije “Monte nova”, na berzanskoj aukciji kupio 75 odsto akcija RZUP-a za oko 2,7 miliona evra. To je bio takozvani nominalni iznos, jer je Đukanovićeva firma sve akcije platila obveznicama stare devizne štednje čime se stvarna cijena transakcija umanjila na oko dva miliona. RZUP je bio državna institucija, koja prema prepurukama mnogih stručnjaka nije trebalo da se privatizuje, već je trebalo da ostane u vlasništvu države i da brani prije svega javni interes, projektima koji bi bili u skladu sa potrebama Crne Gore, što je i bila osnovna misija RZUP-a prije nego što je dopao u ruke familije Đukanović.

CIN-CG objavljuje bazu ugovora RZUP-a, koji su pronađeni na portalu Javnih nabavki:

BAZA RZUP pdf

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavljuje svu dokumentaciju prikupljenu tokom istraživanja o poslovanju firme "E-Gambling Montenegro". Radi se o dokumentaciji pribavljenoj, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama i Zakona o privrednim društvima, od nadležnih državnih organa - Poreske uprave, Uprave za igre na sreću, Uprave za inspekcijske poslove...

E-Gambling Montenegro 1 (0-20)

E-Gambling Montenegro 2 (21-31)

Statut E-Gambling Montenegro

Zapisnik o izvršenoj inspekcijskoj kontroli

Dostava podataka Upravi za spriječavanje pranja novca i finansiranja terorizma

Ugovor o poslovnoj i tehničkoj saradnji

Sertifikat E-Gamblinga i prateća dokumenta

Ugovori o menadžment i finansijskoj saradnji

Formalni direktor E-Gamblinga Endre Kodolanji priznaje da je ta kompanija “napravila greške”, ne precizirajući kakve i koliko su koštale građane Crne Gore.
Kodolanji kaže i da je ta kompanija obezbjeđivala posao za lokalno stanovništvo, ali ne pojašnjava da li  misli na penzionere koji su tek nakon našeg pisanja saznali da su izvršni direktori firmi koje su nezakonito pribavile licencu za klađenje.
Umjesto da objasni na osnovu kojeg zakona je njegova firma izdavala licence za klađenje i time preuzela ulogu Uprave za igre na sreću, Kodolanji optužuje “Vijesti”, konkurentske firme i dio državnih organa da vode organizovanu kampanju protiv E-Gamblinga.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG), kao ni “Vijesti”, nikada nije tvrdio da je E-Gambling organizovana kriminalna grupa, već da je  poslovanje te firme  predmet istrage Specijalnog državnog tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju.
Nakon informacije da je Udruženje “Montenegro bet” podnijelo prijavu protiv E-Gamblinga Upravi za igre na sreću i da je u saznanju da ta kompanija priređuje igre na sreću na još 23 sajta koji se ne nalaze na spisku iz ugovora za licencu, CIN- CG je počeo istraživanje zasnovano na činjenicama. Svu dokumentaciju novinari su pribavili legitimno,  po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, od nadležnih državnih organa - Poreske uprave, Uprave za igre na sreću i Uprave za inspekcijske poslove...
Kodolanji ne govori istinu kada kaže da novinari nikada nijesu kontaktirali drugu stranu - kompaniju na čijem je čelu. Novinari CIN-CG su prije objavljivanja prvog teksta pozvali telefonom izvršnog direktora osnivačke of šor firme “Royal International Limited” Milovana Maksimovića koji je negirao da stoji iza E-Gamblinga, iako je samo nekoliko dana kasnije, 29. septembra, prisustvovao inspekcijskom nadzoru u toj firmi, “kao ovlašćeno lice”.
Maksimović nije odgovorio ni na pitanja CIN-CG poslata 3. decembra, iako je u sms poruci napisao da će moći da odgovori “narednih par dana”.
Novinari CIN-CG tražili su vas i na adresi Moskovska 65 u Podgorici, gdje ne postoji natpis sa imenom vaše firme.
Izjavu od kompanije nije bilo moguće dobiti ni na adresi Njegoševa 97 na Cetinju, jer tu ne postoji nikakav automat klub vaše kompanije, što su utvrdili i inspektori za igre na sreću. Fiktivne adrese imaju i firme kojima ste iznajmljivali licence, što su takođe utvrdili inspektori, ali i pojedini direktori kompanija koji tvrde da ste im upravo vi obezbjeđivali boravišne dozvole.
Umjesto da  prizna da je firma prekršila Zakon o igrama na sreću, Kodolanji na svom Fejsbuk profilu objavljuje karikature kojima pokušava da ismijava novinare CIN-CG i “Vijesti” i poredi ih sa vješticama i tračarama. Kodolanji duguje i objašnjenje  građanima i pravosudnim organima  koji istražuju slučaj da li su firme “Seabet” i “Hungarian business partners” u kojima je takođe izvršni direktor, ali i “Rummy party” u kojoj je osnivač, platile državi licencu za internet klađenje.
S obzirom da ste formalni direktor E-Gamblinga, da li ste sami sebi (umjesto državi) godišnje plaćali “licencu” po cijeni od 25.000 eura po koliko ih E-Gambling “prodaje”?

Kompanija "E-Gambling" možda je napravila proceduralno grešku, ali nije organizovana kriminalna grupa, saopšteno je iz te firme.

Reagujući na seriju tekstova koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i ND Vijesti iz te kompanije su kazali da je "posrijedi namještaljka nespretnih konkurenata kojima je neko pogrešno protumačio zakon".

"Moguće je da smo napravili greške i nakon utvrđivanja istih spremni smo ih platiti, ali to nije razlog da se sa tržišta protjeruju strane kompanije koje žele da posluju u Crnoj Gori zarad lokalnih interesnih grupa koje prave mnogo veće  propuste i nanose štetu državi...", navodi se u saopštenju koje je poslao izvršni direktor "E-Gamblinga" Endri Kodolanji.

Iz kompanije su kazali da su dobili koncesiju za kockanje, neophodne dozvole i izjave od nadležnih tijela (kao što je Ministarstvo finansija) i počeli da posluju u Crnoj Gori u skladu sa zakonom.

"Ne krademo novac od ove zemlje, kako su to "Vijesti" interpretirale, naprotiv, ovamo dovodimo strane investitore, partnere, koji osnivaju kompanije, plaćaju porez i obezbjeđuju posao za lokalno stanovništvo. Koristimo usluge domaćih kompanija i za njih plaćamo", navodi se u saopštenju.

Kako se dodaje, njihovu ciljnu grupu ne čini lokalno, crnogorsko stanovništvo, već međunarodna online industrija sa igračima koji "generišu profit, prihod od poreza i još drugih doprinosa Crnoj Gori".

Iz "E-Gamblinga" su naglasili da je namjera autora i medija "da se našteti ugledu jedne kompanije za račun druge, konkurentske firme koja se bavi istim poslom na manje inovativan način".

"Suština ove lakrdije od optužbi je da se onaj koji je dostavio informacije "Vijestima" nije sjetio da može na jednostavniji i manje skup način sprovodi ovaj posao, koristeći zakon koji to omogućava. Primjer tome je da zakon ne propisuje da se za svaki domen moraju plaćati licence, iako to neko želi tako protumačiti", kažu iz kompanije.

Ističu da je kompaniji "greškama tuđe administracije" nanesena šteta i stvorena joj velika konfuzija. Iz "E-Gamblinga" su saopštili da su spremni da plate svaki dug kao ozbiljna kompanija, ali tek nakon što se utvrdi tačan iznos, "a ne a priori procjenjujući novčane sume proizvoljno, kako to rade novinari medija koji pišu na prvu loptu".

Naglasili su da serije tekstova poprimaju oblik organizovane kampanje, optužujući "Vijesti" da donose zaključke prije sticanja realne slike i pokušavaju da "ispolitizuju cijelu priču, prethodno ne tražeći odgovore od druge strane". Iz kompanije kažu da vjeruju da je veliku grešku napravio i dio državnih organa koji je prejudicirao odluke onih koji donose finalne odluke, čime je izvršen pritisak putem medija.

"Time su oborene odluke inspekcijskih organa koji upravo nijesu ispoštovali svoje procedure, istovremeno prekoračujući svoja ovlašćenja, pri čemu nas optužuju za isto, a o čemu "Vijesti" naravno ne pišu", piše u reagovanju.

Dvije firme koje su dobile nezakonite licence od kompanije “E-Gambling Montenegro”, premijerovog brata od ujaka Milovana Maksimovića, u posljednje tri godine imale su promet od skoro 30 miliona eura.
To ukazuje na ozbiljnu sumnju da su se, osim nelegalnog priređivanja igara na sreću, bavile i pranjem novca, zbog čega su inspektori za igre na sreću svoj izvještaj poslali Upravi za sprečavanje pranja novca.
Radi se o podgoričkim firmama “Maxiwin” i “Multi Index”, koje državi nijesu platile nijedan euro za priređivanje igara na sreću iako su imale ovakav promet.
Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju  juče je preuzelo cijelu dokumentaciju o slučaju “E-Gambling” iz Uprave za inspekcijske poslove i Uprave za igre na sreću. Ukoliko se potvrde sumnje inspektora, ovo može biti najveći slučaj pranja novca do sada u Crnoj Gori.
Potencijalno  pranje para preko lažnih licenci za internet klađenje pomogli su i odgovorni u državnim organima ali i neke banke, koje su zanemarile zakonsku obavezu prijavljivanja sumnjivih tokova novca i transakcija koje su trajale tri godine.
To se može zaključiti na osnovu dokumentacije do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), a koja je 12. novembra iz Uprave za inspekcijske poslove proslijeđena  Upravi za  sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Inspektori Uprave za inspekcijske poslove uspjeli su  da pronađu  18 ugovora, koje je kompanija “E-Gambling” potpisala sa povezanim firmama, kojih ima oko 40-ak. Inspektori su, pored “E-Gamblinga”, “Maxiwina” i “Multi Indexa” kontrolisali još dvije firme - “Delta IT” i “Exclusive limited”. Za ostale su naveli da u Poreskoj upravi nemaju podataka o poslovanju i da nijesu uspjeli da pronađu žiro-račune.
Sve firme su registrovane na dvije adrese: Cetinjski put bb - Podgorica i Njegoševa br. 97 - Cetinje.
CIN-CG došao je do podatka da je preko računa firme “Maxiwin”, koju je u avgustu 2012. osnovala firma iz ofšor zone Paname i Kajmanskih ostrva “Almond INC”, prešlo oko 20.000.000 eura. Prva izvršna direktorka firme “Maxiwin” bila je Cetinjanka Milica Mihaljević (29).
Od jula 2013. kao osnivač i izvršni direktor te firme upisan je Italijan Lorenco Maki (Lorenzo Macchi). U zapisniku inspekcije,  u koji je CIN-CG imao uvid, piše da je Maki prijavljen na podgoričkoj adresi Ulica Radosava Burića br. 167.
Novinari CIN-CG posjetili su tu adresu, tačnije ulaz stambene zgrade koja se nalazi u podgoričkom naselju Zabjelo. Stanari ulaza kazali su   da prvi put čuju za  Italijana i da niko sa takvim imenom nije živio u toj zgradi.
U istom ulazu živi porodica Vučinić, čiji su članovi bili izvršni direktori i ovlašćena lica nekoliko firmi koje su licence za klađenje nezakonito dobile od “E-Gamblinga”. Među njima je i Ivan Vučinić, izvršni direktor firme “Exclusive limited”.
S druge strane, preko deviznog računa kompanije “Multi Index”, koju je u maju prošle godine u Podgorici osnovao izvjesni Šukhminider Sing Šodi (Sukhminider Singh Sodhi), do prije nekoliko mjeseci prošlo je oko 7.700.000 eura.  Izvršna direktorica u toj firmi je 65-godišnja Julka Vučinić, majka Ivana Vučinića.
Iz Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju saopštili su ranije da provjeravaju poslovanje firme “E-Gambling”, nakon sumnji da je izdavanjem lažnih licenci za internet klađenje nanijela milionsku štetu državi. Kako je CIN ranije pisao, “E-Gambling”, u kojoj je izvršni direktor Mađar Endri Kodolanji, 11. oktobra 2011. u Podgorici su osnovale dvije ofšor firme - “Royal Online Limited” sa Britanskih djevičanskih ostrva i “Merig International” sa Sejšelskih ostrva.
U prvoj je izvršni direktor premijerov brat od ujaka Milovan Maksimović, a u drugoj bivši zamjenik direktora CKB banke Laslo Šardi. Maksimović je ranije negirao da ima veze sa internet klađenjem.
Novinari CIN-a su ga ponovo kontaktirali. Nakon njegovog zahtjeva, juče su mu putem mejla proslijeđena pitanja. Maksimović je poručio da će na pitanja poslati odgovor, ali da mu za to treba više vremena (nekoliko dana).
Inspektori Odsjeka za igre na sreću Uprave za inspekcijske poslove ranije su pokrenuli nadzor zbog prijave da je firma “E-Gambling” prodala licence za internet klađenje desetinama drugih povezanih firmi, pri čemu je tako nastala višemilionska šteta za državu.
Podsjetimo, “E-Gambling” je sa samo jednom licencom, koju državi plaća 10.000 eura, otvorio 21 sajt za klađenje.
Postoji još dvadesetak sajtova na kojima piše da su licencu dobili od firme “E- Gambling”, koja je time praktično preuzela ulogu Uprave za igre na sreću.

Maksimović kazao inspektorima da je ovlašćeni zastupnik

Inspekori Odsjeka  za igre na sreću kontrolisali su “E-Gambling” 28. septembra i tada konstatovali da je postupanje firme bilo u suprotnosti sa odredbama člana 12 Zakona o igrama na sreću.
Na osnovu njihovog nalaza suspendovan je sajt te firme. Dokumenta u koje je CIN-CG imao uvid pokazuju i da su inspektori nadzor izvršili u prisustvu Milovana Maksimovića, koji im je saopštio da je ovlašćeno lice. On je tada izjavio da se čitav postupak uplata i isplata (priređivanja igara na sreću putem interneta) ne obavlja preko tog preduzeća, već preko ustupljenih internet stranica i “pravnih subjekata kojima su isti ustupljeni”.

Pored toga što su privremeno zabranili rad “E- Gamblinga”, inspektori su konstatatovali i da su 22. septembra pokušali da kontrolišu automatski klub te firme u Njegoševoj ulici br. 97, na Cetinju, gdje je registrovana većina povezanih kompanija. Postojanje ovog kluba bilo je osnov za dobijanje licence za internet klađenje.
Klub je, kako se navodi u zapisniku, bio zatvoren, reklama skinuta, a na vratima natpis “izdaje se”.
Inspektor u svom nalazu ističu i da je “E-Gambling” bio dužan Upravi za igre na sreću da dostavlja mjesečnu evidenciju sa konačnim obračunom poslovanja i dokaz o uplati mjesečne naknade za priređivanje klađenja.
Inspektori zaključuju i da je “E- Gambling” od 10. februara do 1. septembra ove godine konstatovao prihod od 41.147 eura. Od toga se 39.850 hiljada odnosi na prihod koji je ostvaren po osnovu ugovora o poslovnoj i finansijskoj saradnji, koje su sklopili sa 18 poslovnih partnera kojim su između ostalog ustupljene internet stranice. Prema podacima CIN-CG samo jedan ugovor “E-Gamblinga” vrijedio je 25.000 eura, u prvoj godini, a u sljedećim po 15.000.
Inspektori navode da u poslovnim knjigama nije iskazan prihod od priređivanja igara na sreću putem interneta i drugih telekomunikacionih sredstava.
U zapisniku konstatuju i da su Upravi za inspekcijske poslove podnijete tri inicijative protiv “E-Gamblinga” i povezane firme “Euromirbet” jer nijesu isplaćivali dobitak ostvaren preko sajta “zenitbet.com”.
Uvidom u dokumentaciju firme inspektori su zaključili da uplate podnosilaca nijesu evidentirane u poslovnim knjigama i preko žiro računa.

Žugić poništio inspekcijski nalaz i traži da se uradi novi

Advokatska kancelarija “Jovović, Mugoša i Vuković” 29. oktobra uložila je žalbu na rješenje kojim je “E-Gamblingu” zabranjeno da priređuje igre na sreću preko interneta zbog “bitnih povreda odredbi upravnog postupka”. U žalbi advokatske kancelarije pisalo je da su inspektori Uprave za inspekcijske poslove naveli da je Maksimović ovlašćeni zastupnik “bez ikakvog uvida u statusna dokumenta društva kako bi se uvjerili ko je zaista ovlašćen da zastupa društvo”. Ministarstvo finansija, na čijem je čelu Radoje Žugić uvažilo je žalbu advokatske kancelarije “Jovović, Mugoša i Vuković”. Ministarstvo je naložilo  da se obavi novi inspekcijski nadzor, koji je bio zakazan za 1. decembar.

Međutim, iz iste advokatske kancelarije  30. novembra zatražili su odlaganje ovog  inspekcijskog nadzora.
Inspekciju su obavijestili da izvršni direktor “E- Gamblinga” Endre Kodolanji ne može da prisustvuju nadzoru iz zdravstvenih razloga, o čemu su, dostavili ljekarski nalaz. Navodi se i da Kodolanji, kao punomoćnika, nije ovlastio nikoga drugog da prisustvuje inspekcijskom nadzoru.
Rješenje koje je poništilo Ministarstvo napravljeno je na osnovu izvještaja inspekcije po kojem sada postupaju Uprava za spriječavanje pranja novca i tužilaštvo.

Banke nisu prijavile transakcije

Iz Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, kojoj je Uprava za inspekcijske poslove proslijedila podatke o sumnjivim transakcijama, odgovorili su CIN-CG da do sada nijesu provjeravali sporne firme.
Saopštili su i da im poslovne banke nijesu dostavljale podatke o transakcijama navedenih firmi, što su po zakonu dužne da urade.
“Uprava do sada nije utvrdila postojanje osnova sumnje da je bilo koje pravno lice poslovanjem preko internet kladionica počinilo krivično djelo pranje novca”, kazali su iz Uprave.
Oni tvrde i da su poslovne banke prva karika u lancu aktivnosti i imaju obavezu da kad uoče takve aktivnosti dostave podatke Upravi.
Pojasnili su i da je potrebno veće angažovanje poslovnih banaka u Crnoj Gori na “dostavi podataka za pomenutu vrstu aktivnosti”.
Prema dokumentaciji Uprave za inspekcijske poslove, “E- Gambling” i četiri povezane firme koje su bile predmet kontrole imaju otvorene račune u Prvoj, Hipotekarnoj i Atlas Mont banci.

Ana Komatina i Vladimir Otašević. U istraživanju za ovaj tekst doprinio novinar "Vijesti" Goran Kapor