U Kineskoj kompaniji  “China Road and Bridge Corporation” (CRBC) saopštili su juče da su  zabrinuti  zbog informacije da je jedan od podizvođača na izgradnji autoputa  i firma Darka Šarića “Mat company”.

Iz te kompanije tvrde da nijesu angažovali  kompaniju prvostepeno osuđenog narkobosa, niti da su zaključili bilo kakav ugovor.

“Takođe, naša kompanija ne posjeduje informacije da je 'Mat Company' angažovana na projektu izgradnje autoputa, već smo ove navode saznali iz medija”, piše u saopštenju.

Iz kineske kompanije objasnili  su  da je ponudu za izvođenje pripremnih radova dostavila kompanija “Montenegropetrol”, kako tvrde, “sestrinska firma” kompanije “Transpetrol”.

Prema njihovim riječima, “Montenegropetrol”  angažovana je kao podizvođač nakon odobrenja Ministarstva saobraćaja i pomorstva, na čijem je čelu Ivan Brajović.

Kazali su  da su od kompanije “Montenegropetrol” zatražili da im razjasne tu situaciju, poručivši da su “duboko zabrinuti zbog ovog pitanja”.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ranije je objavio da je mehanizacija firme osuđenog narkobosa Darka Šarića “Mat company” angažovana  na izgradnji pripremnih radova na autoputu Bar - Boljare.

Iz Uprave za imovinu saopšteno je da su radne mašine preduzeća “Mat company” 1. avgusta prošle godine dali u zakup pljevaljskom preduzeću “Tim company”.

Na čelu “Tim company” je Muhamed Delagija - Šarićev poslovni saradnik, pa mnogi spekulišu da se stvarni vlasnik zapravo nikada nije ni promijenio.

CIN-CG došao je do podatka da su zakupac imovine Šarića i vlasnik “Tim company” u aprilu   potpisali interni ugovor sa podgoričkom kompanijom “Transpetrol”.

Mehanizacija i vozila firma “Municipijum” i “Mat company” korišćena je mjesecima u mjestu Jabuka, nadomak Mateševa, na pripremnim radovima za autoput.

Vlasnici “Tim company” i “Transpetrol” nisu željeli da razgovaraju sa novinarima CIN-a CG o ugovorenom poslu.

Iz MANS-a  su ranije saopštili da državni organi kriju ključne informacije u vezi sa  najvećom investicijom.

Iz te nevladine organizacije ocijenili su poražavajućim da novac poreskih obveznika posredno završi u džepovima Šarića.

Kompanija Darka Šarića “Mat company” u blokadi je od 2011. godine, a njen dug u avgustu iznosio je 1.519.070 eura. Uprkos tome, država godinama posredno posluje sa firmom prvostepeno osuđenog narkobosa, čime se njegova kasa puni novcem crnogorskih građana.
Posljednji primjer te saradnje je angažovanje “Mat company”   na izgradnji autoputa Bar - Boljari.
Šarićevu kompaniju za taj posao angažovao je  “Transpetrol”, čiji  račun je takođe blokiran zbog duga od 624.360 eura.
“Transpetrol”  je podizvođač na građenju pristupne saobraćajnice i naselja za smještaj radnika kineske firme “China Road and Bridge Corporation” (CRBC) - glavnog izvođača radova na autoputu.
Zakupac imovine Šarića od 1. avgusta 2014. je  “Tim company”, vlasnika Muhameda Delagije. On je  Šarićev dugogodišnji saradnik.
Delagija je u aprilu potpisao interni ugovor sa podgoričkom kompanijom “Transpetrol”.
Tim ugovorom je omogućeno da se mehanizacija i vozila “Municipijuma” i “Mata” koristi mjesecima u mjestu Jabuka, nadomak Mateševa, na pripremnim radovima za autoput.

Raniji poslovi
I ranije  su angažovane firme narkobosa Šarića na državnim poslovima, prema podacima do kojih je došao CIN-CG.
Mehanizacija “Mat company”  korišćena je početkom 2012. godine na raščišćavanju puteva od sniježnih nanosa na sjeveru Crne Gore. I tada su do novca  iz državne kase došli posrednim putem.
Između Direkcije za saobraćaj Crne Gore i nekada državne kompanije AD “Crnagoraput“ potpisan je ugovor o redovnom održavanju magistralnih i regionalnih puteva u zemlji, što ta firma radi godinama i za šta dobija novac poreskih obveznika.  Većinski vlasnik preduzeća “Crnagoraput” je austrijska kompanija Štrabag.
Novinari CIN-CG imali su uvid u finansijske izvještaje te firme za 2012., 2013. i 2014. godinu.
U sva tri izvještaja pominje se Šarićeva firma i iznos koji “Crnagoraput” treba da joj uplati. Tako je 31. decembra 2012. revizor evidentirao da “Crnagoraput” na račun “Mat company” treba da uplati 36.206 eura.
Tačno godinu kasnije u izvještaju je naveden iznos za uplatu na račun Šarićeve firme od 40.038 eura, a u decembru 2014. - 33.452 eura.

Te uplate ne bi mogle da se realizuju bez ugovora između “Mat company” i “Crnagoraputa”, a za koji su godinama znali u državnoj instituciji - Direkciji za saobraćaj Crne Gore. To se može zaključiti i na osnovu izvještaja te institucije iz februara 2012. pod naslovom “Mehanizacija angažovana na raščišćavanju puteva”, gdje se Šarićeva firma pominje kao podizvođač “Crnagoraputa”.
Kako su uplate iz budžeta građana gomilale na račun firme “Mat company”, tako je rastao i dug te firme. U spiskovima blokiranih pravnih lica i preduzetnika Centralne banke Crne Gore može se vidjeti da dug Šarićeve firme mjesečno raste između šest i 11 hiljada eura.

Kada je sve počelo?
Kapital braće iz Pljevalja enormno se uvećavao  od kraja dedevesetih godina prošlog vijeka.
Viši sud je 27. jula 2011. godine donio rješenje o privremenoj  zabrani raspolaganja milionskom imovinom Duška Šarića.
Ipak, on se  prema katastarskim podacima i danas vodi kao jedini vlasnik, bez ikakvih tereta, nešto više od 550 kvadrata zemlje, pet poslovnih i dva stambena prostora u Ulici Tanasija Pejatovića u širem centru Pljevalja (ukupno 1.322 kvadrata).
Time se istražitelji nijesu bavili, jer je to kupljeno prije 2007. godine, kada je on navodno počeo da pere prljav novac.

Međutim, krimi-priča Pljevljaka počinje puno ranije...
Prije pet godina pljevaljski krojač Dragan Knežević u intervjuu za podgorički dnevni list “Vijesti” saopštio je da ga je Darko Šarić sa prijateljem, 1993. godine opljačkao, uzevši mu tadašnjih 72.000 maraka i nešto više od kilogram zlata.
Krađu je prijavio policiji, koja je ubrzo otkrila počinioce. Šarić je nakon pljačke nestao iz zemlje, pa je osuđen u odsustvu.
Knežević je rekao da se nakon pet godina (1998) Šarić vratio iz Italije u rodna Pljevlja.
Rekao je i da mu je tada Šarić vratio 50 hiljada maraka. Za ostatak ukradenog novca dao mu je “pasat”, vrijedan tada najmanje 22 hiljade maraka, koji je ispred njegove garaže parkirao Duško Šarić.
Mlađi brat osuđenog narkobosa kupio je i sagradio imovinu u Ulici Tanasija Pejatovića nakon što se njegov brat vratio iz Italije i vratio dug krojaču.

Italijanska policija 2008. godine identifikovala je grupu Šarićevih krijumčara kokaina i tokom te godine u nekoliko akcija zaplenila više od 700 kilograma kokaina.
Darko Šarić je u Beogradu prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca kokaina i pranja novca.
Nakon pisanja  CIN-a CG o posrednoj sprezi države i Šarića, iz MANS-a su  ranije saopštili da državni organi  kriju ključne informacije u vezi sa trenutno najvećom investicijom.
Iz te nevladine organizacije ocijenili su  poražavajućim da novac poreskih obveznika posredno završi u džepovima Šarića i da to pokazuje da je država nezainteresovana za ozbiljnu kontrolu projekta autoputa.
MANS je zbog toga insistirao da se u parlamentu formira posebno tijelo koje će povećati transparentnost  posla, ali i suštinski vršiti kontrolu nad trošenjem blizu milijardu eura novca crnogorskih poreskih obveznika.

Tužilaštvo nije interesovao dio kompanije
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva u julu 2011. godine nije traženo da se teret “zabrana otuđenja, opterećenja i raspolaganja” upiše i na imovini koju Šarićeva “Mat company” koristi u Glasničkoj ulici u Pljevljima, nedaleko od Husein-pašine džamije. Radi se o porodičnoj kući i dvije njive ukupne kvadrature od oko 200 kvadrata. Sa druge strane, “Mat company” je upisana i kao korisnik porodične kuće u Ulici Vuka Kneževića od 212 m2. Na toj imovini država je, za razliku od Glasničke ulice, ipak upisala teret zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja” po rješenju Višeg suda iz 2011. godine.

I Kolarević partner "Transpetrola"
Ni Šarićevom partneru "Transpetrolu" nije prvi put da radi na nekom projektu, koje se plaća iz budžeta građana.
Podgoričko preduzeće "Putevi", koje je osnovala Skupština Opštine Podgorica, u 2007. godini potpisalo je ugovor sa "Transpetrolom" o nabavci mljevenih agregata, vrijedan 250.000 eura. U februaru 2009. Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine "Transpetrolu" i partnerskoj firmi "14. septembar" dalo je građevinsku dozvolu za četvorospratni kolektivni stambeni objekat na Starom aerodromu. Osnivač firme "14. septembar" je Mehmed Meša Kolarević, bivši suprug premijerove sestre Ane Đukanović.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Mehanizacija firme osuđenog narkobosa Darka Šarića “Mat company” angažovana je na izgradnji pripremnih radova na autoputu Bar - Boljare.
Imovinu firme “Mat company” država je zaplijenila u julu 2011. godine,  nakon pokretanja krivičnog postupka protiv formalnih vlasnika te firme:  brata narkobosa -  Duška Šarića  i njihovog prijatelja Jovice Lončara, kojima se sudi  zbog pranja para.
Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Uprave za imovinu saopšteno je da su radne mašine preduzeća “Mat company” 1. avgusta prošle godine dali u zakup pljevaljskom preduzeću “Tim company”.
Na čelu “Tim company” je Muhamed Delagija -  Šarićev čovjek i poslovni saradnik, pa mnogi spekulišu da se stvarni vlasnik zapravo nikada nije ni promijenio.
Prema  podacima  Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), Delagija je bio ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor “Mat company” i to u vremenu kad je imovinu te firme plijenila država.
On je u 2011. bio i svjedok na suđenju Šariću i Lončaru. Tada je kazao da je poslovanje firme "Mat company" bilo u skladu sa zakonom.
CIN-CG došao je do podatka da  je   zakupac imovine Šarića i vlasnik “Tim company” u aprilu potpisao interni  ugovor sa podgoričkom kompanijom “Transpetrol”.
“Transpetrol” je angažovan  na građenju  pristupne saobraćajnice i naselja za smještaj  radnika kineske firme "China Road and Bridge Corporation" (CRBC), koja je glavni izvođač radova na autoputu.
“Tim company” u avgustu prošle godine, osim imovine “Mat company”, zakupio je i drugu imovinu Šarića - noćni klub “Municipijum” i dvije fabrike betona u Pljevljima.
Mehanizacija i vozila  “Municipijuma” i “Mata” korišćena je mjesecima u mjestu Jabuka, nadomak Mateševa, na pripremnim radovima za autoput.

Ne moraju da traže dozvolu od Uprave za imovinu
Vlasnici “Tim company” i “Transpetrol” nisu željeli da razgovaraju sa novinarima CIN-a CG o ugovorenom poslu, tako je ostala nepoznanica koliko novca će prihodovati i kako su podijelili radove.
Iz Uprave za imovinu saopštili su da su oni samo dali u zakup zaplijenjenu imovinu i da   “Tim company” od njih ne mora tražiti   dozvolu za obavljanje nekih poslova.
“Nakon uzimanja u zakup privremeno oduzete imovine, zakupac za dalje korišćenje i upotrebu imovine, a u okviru ovlašćenja i namjene kojima sredstva služe, ne treba posebno da pribavlja dozvolu za upotrebu i korišćenje, već se ona podrazumijeva, odnosno definisana je samim ugovorom, njegovim pravima i obavezama”, kazali su iz Uprave.
Ovaj najnoviji slučaj nije bez presedana - Šarić je oduzetu imovinu u svoje ruke i ranije vraćao posredno, preko prijatelja i saradnika.
U avgustu 2013. godine iz Uprave za imovinu zvanično su saopštili da je  Šarićev prijatelj i advokat Radovan Štrbac zakupac imovine  te porodice.
“Zakupac je preuzeo i više drugih obaveza, između ostalog da zaposli najmanje 25 radnika, da servisira sve mašine o svom trošku, da poveže radni staž i isplati zaostale zarade osobama koje su bile zasposlene u preduzećima 'Mat company' u momentu privremenog oduzimanja imovine", rekao je tada pomoćnik direktora Uprave za imovinu Osman Nurković.
Iz te institucije nijesu objasnili da li je taj ugovor i dalje na snazi, odnosno kada je eventualno raskinut. Štrbac je u Srbiji bio optužen  da je oprao milione eura Darka Šarića kupovinom firmi u Vojvodini.
Cjelokupna privremeno oduzeta imovina Šarića u Crnoj Gori   procjenjuje se  na oko 12,5 miliona eura.
Šarić je u Beogradu prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca  kokaina i pranja novca.

Delagija potpisao za Šarićev kredit

Delagija je na suđenju u 2011. istakao da je on bio samo “formalni, a Lončar stvarni direktor” firme Mat company.
Dok je bio direktor Šarićeve i Lončareve firme, Delagija je u decembru 2009. potpisao ugovor o kreditu, koju je "Matu" odobrila Hipo alpe adria banka. Radi se o kreditu od 2.850.000 eura. Kao obezbjeđenje kredita tada je bilo založeno i neplodno zemljište površine 2.464 kvadratnih metara, parcela od 2741 i poslovna zgrada površine 73 kvadrata u Pljevljima.
Delagija se prije nekoliko dana javio na telefonski poziv novinarke CIN-a CG i obećao da će dati izjavu.
Međutim, više nije odgovarao na pozive.

Oslobođeni plaćanja  PDV-a,  carine, poreza...

Izgradnja prve dionice autoputa Bar - Boljare  zvanično je počela  u maju.
Skupština je u decembru 2014. usvojila Zakon o izgradnji autoputa,  a ta investicija državu će koštati preko milijardu eura.
Vlada je sa kineskom kompanijom postigla dogovor da se izgradnja 41 kilometra puta od Smokovca do Mateševa plati 809 miliona eura.
Najveći dio novca Vlada je obezbijedila  kreditom kod kineske Exim banke, uz kamatu od dva odsto i grejs periodom od šest godina.
Zakonom o autoputu kineski izvođač i njegovi podizvođači oslobođeni su plaćanja PDV-a, carine, poreza i doprinosa na inostrane radnike i poreza na dobit.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

U Osnovnom sudu u Kotoru još nije riješen predmet koji je pokrenuo sada već pokojni Ćiro Kanone (Ciro Cannone), Italijan iz Brindizija osuđivan zbog pranja miliona eura od šverca cigareta.
Kanone je još 2013. tužio pastorka Roberta Ivicu Šušića (Robert Ivitsa /Raul/ Shushich), inače studenta Univerziteta Donja Gorica i potpredsjednika mladih Atlantskog savjeta.
U tužbi Kanone tvrdi da mu je Šušić oteo stan od 79 kvadrata i garažu nedaleko od Svetog Stefana i Miločera.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tužbu je podnijela Kanoneova punomoćnica, advokatica iz Podgorice Mirjana Tomović, 16. avgusta 2013.
Tomović je u razgovoru sa novinarom CIN-a-CG potvrdila da je predmet za povraćaj stana pokrenut, a trenutno je zamrznut zbog smrti Ćira Kanonea.
“Ćiro Kanone je preminuo prošle godine. Njegovi zakonski nasljednici trebalo bi da aktiviraju taj predmet”, kazala je Tomovićeva.

Kanone je stan i garažu kupio u februaru 2012. Stan se nalazi na prestižnoj lokaciji na našem primorju, blizu Miločera. Za tako  mjesto cijena od 125.000 eura, koliko je plaćen stan, bila je prilično povoljna.

Stan i garaža kupljeni kod Mićunovića
CIN-CG imao je uvid u kupoprodajni ugovor pokojnog Italijana. Kanone je za kupovinu stana u njegovo ime ovlastio tadašnju suprugu Marijanu Kaluđerović (Mariana Kalugerovich), državljanku Bugarske, sa prebivalištem u Podgorici.
Zanimljivo, Kanoneu je stan prodala firma “Anagusta”, kontroverznog nikšićkog biznismena Branislava Brana Mićunovića, koji se sa premijerom Milom Đukanovićem i Stankon Canetom Subotićem nalazio na optužnici za šverc cigareta italijanskog tužioca Đuzepe Šelzija.
Potpisnik kupoprodajnog ugovora u ime “Anaguste” bio je Nenad Mićunović, bratanić Brana Mićunovića.
Kada je, godinu i nešto nakon kupovine, u julu 2013. godine Kanone došao u Crnu Goru čekalo ga je neprijatno iznenađenje - nije mogao da otključa stan. I to samo nekoliko dana nakon što mu je italijanska finansijska policija za borbu protiv mafije (Guardia di Finanza) zaplijenila u Brindiziju milionsku imovinu.

Kanone nije htio da se pomiri sa gubitkom stana i garaže u Crnoj Gori. Optužio je pastorka  Šušića, sina njegove supruge Marijane, da ga je prevario i da je stan bez njegovog znanja prebacio na sebe i postavio novu bravu.
U tužbi, u koju je CIN-CG imao je uvid, između ostalog, piše da je u katastru i od notarke Irene Polović saznao da je 2. februara 2012, samo dan nakon što je postao vlasnik te imovine, njegova supruga Marijana iskoristila punomoćje, koje joj kako tvrdi on nije dao, i prebacila (prodala) stan i garažu njenom sinu Robertu.
Kanone je tužbom od Osnovnog suda u Kotoru tražio da se proglasi ništavim ugovor između njegove supruge i njenog sina.
U tužbi je tražena i privremena mjera, zabrana da Robert Šušić proda sporni stan i garažu.
Ipak, prema podacim koje je prikupio CIN-CG, Kanone tužbom nije uspio na vrijeme da spriječi prodaju stana. Njegov pastorak Šušić je 12. avgusta 2013, kod budvanske notarke Slavke Vukčević, zaključio Ugovor o poklonu sa tada maloljetnim Podgoričaninom i kako piše u ugovoru kumom, koga su zastupali roditelji Ivan i Nina Đonović. Tim ugovorom Šušić je prenio vlasništvo nad stanom i garažom na maloljetnog Đonovića.

Tužba protiv maloljetnika
Tu nije bio kraj drami oko nekadašnjeg stana Mićunovićeve firme “Anagusta”.
Šušić je, navodno, u februaru ove godine postao, kako tvrdi žrtva prevare.
On je, preko svog advokata Čeda Dobrovića, protiv maloljetnika podnio tužbu Osnovnom sudu u Kotoru tvrdeći da stan nije želio da pokloni, već proda po dogovorenoj cijeni od 165.000 eura.
Tužbom traži da sud poništi Ugovor o poklonu i da se stan vrati u njegovo vlasništvo.

“Tužilac i njegova majka Marijana su prodavali predmetne nepokretnosti, a za njihovu kupovinu su se interesovali Ivan i Nina Đonović.
U momentu kad su postigli prihvatljivu prodajnu cijenu nepokretnosti - 165.000 eura tužilac (Robert) se sa Đonovićima dogovorio da zaključe ugovor o prodaji predmetnih nepokretnosti... Ivan Đonović je, međutim, predložio tužiocu i notaru da zaključe ugovor o poklonu, bez obzira što se radi o ugovoru o prodaji, sa obrazloženjem da u pogledu realizacije dogovorenih elemenata u dijelu isplate kupoprodajne cijene nepokretnosti neće biti nikakvih problema, ali da njemu više odgovara da ugovor o poklonu zaključi na ime maloljetnog tužioca, zbog plaćanja predviđenih dadžbina”, piše između ostalog u tužbi Šušića.
Prvi notar je, tvrdi se u tužbi, odbio da napravi takav ugovor, sa objašnjenjem da bi to bio “nezakonit pravni posao”.
“Stoga su tužilac i Đonovići kod notara Slavke Vukčević iz Budve zaključili ugovor o poklonu, pri čemu ovom notaru nijesu naglašavali da se radi o ugovoru o kupoprodaji nepokretnosti. Tužilac je doveden u zabludu od strane Ivana Đonovića, kome je povjerovao da će mu isplatiti kupoprodajnu cijenu nepokretnosti”, piše u tužbi koju je sačinio advokat Dobrović.
Šušić za CIN-CG nije htio da komentariše dešavanja sa stanom, koji je nekada bio u vlasništvu Kanonea. Zatražio je da se pitanja proslijede njegovom advokatu Dobroviću, koji se nije javljao na brojne telefonske pozive CIN-a-CG.

Pranje novca i šverc cigareta i droge

Ćiro Kanone, koji je u posljednjim godinama svog života očito imao dobre veze u Crnoj Gori bio je u žiži italijanskih medija i tamošnjih istražnih organa.
Italijanski medij “Trnews.it” u julu 2013. godine objavio je da je sad već pokojni Ćiro Kanone predvodnik švercerske organizacije.
Finansijska policija za borbu protiv mafije te godine Ćiru i njegovom sinu Oskaru zaplijenila je trajno imovinu vrijednu blizu šest miliona eura, nakon istrage koja je trajala više od godinu.
Njegova firma, koja je  poslovala u sektoru proizvodnje plastike, je tada konfiskovana, a zvanični organi su navodili da je  porodica Kanone novac prala u Italiji, Monaku, San Marinu, Bahamima...

To nije bio prvi put da su Kanoneovi  na udaru policije. Po švercu i pranju novca tamošnjim pravosudnim i bezbjednosnim organima poznati su više od 15 godina.
Medij “Brindisireport.it” u martu 2010. godine objavio je da je finansijska policija i tada plijenila njihovu imovinu (stanove, automobile, novac na računima...) vrijednu preko četiri miliona eura. A još u mart 2001, italijanska “La repubblica” je objavila informaciju da je finansijska policija otkrila kriminalnu organizaciju, koja se bavila pranjem novca od šverca cigareta. Tada je uhapšeno i optuženo 17 osoba i zaplijenjena švercovana roba vrijedna oko 25 milijardi tadašnjih italijanskih lira.
Među uhapšenim bilo je osoba poznatih i po švercu droge. Prema podacima policije ta ogranizacija imala je ogranke u italijanskoj regiji – Lombardija, Švajcarskoj i San Marinu. Zbog pranja novca i šverca cigareta Ćiro je u maju 2009. osuđen na pet godina zatvora, a njegov sin Oskar na šest.

Polje interesovanja terorizam i sajber kriminal

I Robert Šušić, kao njegova majka, ima bugarsko državljanstvo i prebivalište u Podgorici. Robert je student na master studijama Univerziteta Donja Gorica (UDG. Taj fakultet radi u sklopu firme “Univerzitats” u kojoj je suvlasnik premijer Đukanović.
Na sajtu Atlanskog saveza Crne Gore stoji da Šušić ima funkciju potpredsjednika mladih te organizacije. U njegovoj biografiji piše da je stekao specijalizaciju za spoljnu politiku i diplomatiju. Trenutno je i na funkciji i potpredsjednika “YATA international” (Mladih Atlanskog saveza na međunarodnom nivou).
“Polja njegovog interesovanja su istraživanja međunarodnih odnosa, međunarodna bezbjednost – na polju terorizma i sajber kriminala u zemljama u razvoju”, piše između ostalog u biografiji Šušića.

Preduzetnica sa dvije firme u Podgorici

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Marijana Kaluđerović u glavnom gradu Crne Gore posjeduje dvije firme – “La Serenissima” i “LMP”. Firmu “La Serenissima”, koja se bavi trgovinom na malo namještajem, opremom za osvetljenje i ostalim predmetima za domaćinstvo u specijalizovanim prodavnicama, u avgustu 2002. osnovao je Italijan Serđo Rombaldoni (Sergio Rombaldoni).
Kaluđerovićeva se prilikom osnivanja vodila kao ovlašćena zastupnica i izvršna direktorica te firme. Nepunu godinu kasnije Rombaldoni istupa, a Kaluđerovićeva postaje vlasnica firme, dok njene prethodne funkcije preuzima Goran Kaluđerović. Druga firma “LMP” bavi se nespecijalizovanom trgovinom na veliko, a osnovana je u martu 2011, sa adresom u zgradi Maxim u Podgorici. Njeni osnivači su Robert Šušić (40%), Marijana Kaluđerović (50%) i Bugarin Dimitar Guerganov (Dimiter Guerganov).

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Bivši funkcioner srpske tajne službe - milioner i poznanik premijera Mila Đukanovića, Beograđanin Nenad Đorđević poslovno je povezan sa Podgoričaninom Željkom Perovićem, za koga italijanski tužioci tvrde da je povjerljivi saradnik švercera cigareta iz Brindizija.
Dokumentacija u koju je imao uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pokazuje da je Đorđević i čašćavao Perovića.
Željko i njegov brat Duško dovode se u vezu sa novim epizodama šverca cigareta između Crne Gore i Italije, otkrivenim kroz policijsku akciju italijanske policije nazvanu po budvanskom ostrvu Sveti Nikola iz septembra 2013. godine.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CPRS) Željko posjeduje firmu “Yachtmaster,” osnovanu u Budvi 5. marta 2007. godine. CIN-CG imao je uvid u dokumenta Perovićeve firme “Yachtmaster”.
Prema dokumentima, ta je firma povezana sa Đorđevićem, koji je realizovao unosne poslove i sa Stankom Subotićem Canetom, prijateljem premijera Đukanovića.
Đorđević je u martu 2007. godine prodao sedam hektara svoje imovine na ostrvu Sveti Nikola Subotićevoj kompaniji “San investments” za 24 miliona eura.
Biznismen iz Srbije je to zemljište prethodno kupio 2001. od lokalnih porodica za tadašnjih 500.000 maraka. Od 2007. do 2010. godine ostrvo je bilo u vlasništvu firmi Subotića. Subotić i Đukanović, optuženi su u oktobru 2008. da su pomagali italijanskim kriminalnim grupama da švercuju cigarete u Italiju od 1994. do 2002. godine.
Đukanović je 2009. godine optužbe izbjegao zahvaljujući imunitetu, koji je stekao kao šef Vlade, dok je Subotić oslobođen optužbi 2013. godine.
Prema dokumentima CRPS-a može se zaključiti da je bogati Beograđanin bio darežljiv prema Peroviću. Naime, 8. avgusta 2007. godine Đorđević i Perović potpisali su Ugovor o pristupanju osnivača i ustupanju dijela osnivačkog kapitala. Đorđević je ugovor potpisao kao zastupnik firme “Admirable” iz Budve.

Tim ugovorom kompanija “Admirable” postala je suosnivač firme “Yachtmaster”.
Preko svoje firme Đorđević je u Perovićevu “Yachtmaster” unio pokretnu imovinu (bager gusjeničar, bager utovarivač, brodsko korito i motor za čamac) vrijednu 131.495 eura.
Nepuna tri mjeseca kasnije Đorđević sa “Admirable” istupa iz firme “Yachtmaster”, ali Peroviću na dar ostavlja svu pokretnu imovinu koju je u nju unio.

Poklanja mu i kolica za sladoled
Beograđanin tada poklanja Podgoričaninu i autodizalicu i kolica za sladoled vrijednosti 3.600 eura, tako da Peroviću ostaje oprema vrijedna ukupno 135.095 eura.

Prema podacima CRPS-a, kompaniju “Admirable” u Budvi osnovala je Beograđanka Vesna Obrenović u avgustu 2002. godine. Dvije godine kasnije ona je istupila iz te firme i predala je na upravljanje bez ikakve nadoknade Đorđeviću.
Željko Perović je u telefonskom razgovoru sa novinarkom CIN-a kazao da se u dokumentaciji njegove firme piše sve vezano za poslove sa Đorđevićem, kojeg poznaje godinama. Istakao je i da duži niz godina poznaje i Obrenović.
“Nenad i Vesna su nevjenčani muž i žena i imaju djecu. Znam da se hotel “Admiral” u Budvi vodio na Vesnu”, kazao je Perović.
Ime Željka Perovića “Zelko” i broj telefona 069033***, nalazi se u spisima italijanskog tužilaštva, koje je rukovodilo akcijom “Sveti Nikola”, kada su u septembru 2013. uhapšene 42 osobe zbog šverca cigareta iz Crne Gore u Italiju.
Prema italijanskim istražiteljima Perović je kontaktirao i sa Antonijom Prudentinom, sinom Frančeska Prudentina (Ćićo la Busta) Italijana kojeg su zvali “kralj cigara,” optuženog i osuđenog na šest godina zatvora zbog šverca cigareta.
U spisima glavnog tužioca područne Direkcije za borbu protiv mafije Katalda Mote, između ostalog, nalazi se komunikacija Perovića sa uhapšenim Frančeskom Alfaranom, koji je prisluškivan. Prema tim spisima uhapšeni Alfarano, Željku Peroviću je saopštio svoju zabrinutost zbog sumnje da je u avionu ka Crnoj Gori sreo dvojicu finansijskih policajaca iz Italije.
U istim spisima navodi se i da je Alfarano poslao SMS poruku u kojoj je rekao da mu je “njegov prijatelj Željko savjetovao da skloni cigarete na sigurno mjesto u iščekivanju boljih vremena”.
Perović je ranije u medijima negirao da ima veze sa švercom cigareta iz Italije u Crnu Goru i da je se sinom mlađim Prudentinom kontaktirao jedino u vezi s prodajom čamca.
Prema italijanskoj finansijskoj policiji (Guardia di Finanza) malo ostrvo Sveti Nikola, koje se nalazi preko puta turističkog središta Budve, služilo je švercerima kao logistička baza tokom 2012. i 2013. godine, a možda i duže.
Krijumčari koji su prevozili cigarete do obale italijanske pokrajine Apulja boravili su na tom ostrvu tokom svog boravka u Crnoj Gori.
U CRPS dokumentaciji, u koju je CIN-CG imao uvid, piše da je krajem juna 2011. godine Perović osnovao Poslovnu jedinicu “Hawaii”, sa adresom upravo na ostrvu Sveti Nikola.
Kao djelatnost te poslovne jedinice navedeni su restorani i pokretni ugostiteljski objekti. Za razliku od italijanske policije, crnogorska policija nije nikoga uhapsila, a ni optužila. Italijanska policija nije sarađivala sa crnogorskom policijom tokom akcije “Sveti Nikola”.

Bratanić Brana Mićunovića  podizao dokumenta

Beograđanka Vesna Obrenović imala je kontakt i sa Predragom Mićunovićem, bratanićem nikšićkog biznismena Branislava Brana Mićunovića, koji se sa Đukanovićem i Subotićem nalazio na optužnici za šverc cigareta italijanskog tužioca Đuzepe Šelzija.
Veze između Beograđanke i mađeg Mićunovića mogu se vidjeti u dokumentima firme “Admirable,” koja je nekada pripadala Obradovićevoj.
Naime, ona je u novembru 2002. godine dala ovlašćenje Mićunoviću da može u ime i za račun preduzeća “Admirable” da podigne rješenje o osnivanju poslovne jedinice tog preduzeća u Beogradu.

Željko Perović u razgovoru sa novinarkom CIN-a CG potvrdio je da poznaje Predraga Mićunovića.
“Ja sam se sa njim podigao. Drugovi smo od djetinjstva”, odgovorio je Perović na pitanje u kakvim odnosima je sa Mićunovićem.
Novinarka CIN-a kontaktirala je i Predraga Mićunovića, koji je u kratkom telefonskom razgovoru saopštio da ne poznaje Vesnu Obrenović i da nije čuo za firmu “Admirable”.
“Ne poznajem tu ženu. Odakle vam pravo da me zovete?”, pitao je novinarku Mićunović, nakon čega je saopštio da ne želi da nastavi razgovor.
Pregledom dostupne dokumentacije ne može se zaključiti da li je Mićunović od Obrenovićeve 2002. godine dobio ovlašćenje da podigne dokumenta o osnivanju poslovne jedinice “Akademski klub Licej” u Beogradu, koja je poslovala u okviru firme "Admirable", ili se radi o nekoj drugoj poslovnoj jedinici, koja u CRPS nije evidentirana. “Akademski klub “Licej” namijenjen je biznismenima, diplomatama i svima onima čiji je ukus prilagođen svjetskim standardima.
Klub se nalazi u starom dijelu Beograda, u luksuznoj vili...”, piše na sajtu – www.vibilia.rs.
CIN-CG došao je u posjed i zvaničnog dokumenta u kojem piše da je vlasnik firme “Admirable” Đorđević donio odluku o gašenju tog akademskog kluba.
Piše da je tu odluku donio 1. oktobra 2005. godine, ali da ona nije zavedena tog dana u nadležnom organu. Pečat Privrednog suda u Podgorici na tom dokumentu je otisnut na datum 29. decembar 2005.
Uvidom u Registar privrednih društava Srbije može se vidjeti da u Beogradu i danas postoji aktivno privredno društvo “Licej”.
Piše da je osnovano 10. juna 2005, a ne tri godine ranije. Osnivač te firme je upravo Đorđević. U firmu “Licej” upisan je novčani kapital od 736.873.444 dinara (RSD), odnosno danas nešto više od šest miliona eura. Taj novčani kapital unijet je u januaru 2007. godine.
Te godine u decembru u istu firmu unijeto je i 188.103.120 dinara (RSD).

Obavještajac, političar,  profesor, milioner...

Kontroverzni biznismen iz Srbije Nenad Đorđević i darodavac Perovića, prema biografiji dostupnoj na sajtu njegovog Fakulteta za diplomatiju i bezbjednost “www.diplomatija.com” radio je u Službi državne bezbjednosti (SDB), ali i kao profesor na Kriminalističko-policijskoj akademiji u Beogradu.
“Od 1988. bavi se privatnim poslom, posjeduje svoju kompaniju. Fakultet za menadžment malih i srednjih preduzeća osnovao je 2001. godine, a od decembra 2007. godine vlasnik je i Akademije za diplomatiju i bezbjednost. Redovan je profesor na Akademiji za diplomatiju i bezbjednost i Fakultetu za menadžment malih i srednjih preduzeća i predsjednik Savjeta na oba fakulteta”, piše u biografiji Đorđevića.
Bogati profesor, nekadašnji debeovac, hapšen je pod optužbom da je kao direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu Srbije, zloupotrijebio položaj i zdravstveni fond oštetio za milione. Tih optužbi je kasnije oslobođen. U svom intervjuu u emisiji “Goli život” kod Milomira Marića kazao je da mu je sve smješteno i da je uhapšen po nalogu Mire Milošević, supruge nekadašnjeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića.
“Bio sam prvi predsjednik JUL-a, smatrao sam da su nas lažni nacionalisti u crno zavili, ali sam prvi završio u zatvoru kada sam razotkrio lopove u našim redovima", kazao je Đorđević. Tvrdio je da je izbjegao nekoliko atentata i sve do 5. oktobra 2000. krio se u Italiji i Crnoj Gori.

Atentat mu je, navodno, spreman u Crnoj Gori. Istakao je da se spasio jer je imao dobre kontakte sa ljudima iz DB-a Crne Gore.
Na pitanje Marića kako je uspio da pobjegne iz Beograda u Crnu Goru, Đorđević je kazao da je imao lična dokumenta BiH i to na svoje ime.
"Pa lijepo, imao sam druga dokumenta, na moje ime. Imao sam bosanska dokumenta. Ja nisam nešto posebno bježao. Sjeo sam u kola i otišao. Jednostavno, oni su mislili da mogu da me nađu gdje hoće i kad hoće. Pretpostavljam da je to bio koncept. Bolje im je bilo da me likvidiraju u Crnoj Gori nego u Srbiji. U Crnoj Gori su to mogli da prebace na crnogorsko rukovodstvo. Ali ja sam bio u dobrim odnosima i sa (Vukašinom) Marašem i sa Milom (Đukanovićem), i svim ostalima. I oni su mi pružili zaštitu, nesporno. Milo je bio korektan i Maraš isto tako, to im ne mogu nikad zaboraviti, tu koreknost koju su imali”, kazao je Đorđević.
Pomenuo je i pokušaj atentata na Vuka Draškovića u Budvi.
“Pokušaj atentata trebalo je njega da zaplaši i da bude maska za moju otmicu. Vidio sam ujutru Legiju i helikopter koji je sletio na stadion Mogrena pored mog hotela Admiral. Cinično mi se unio u lice i rekao zagonetno da nije došao po mene!", kazao je Đorđević u emisiji “Goli život” u januaru prošle godine.
CIN-CG pokušao je da kontaktira Đorđevića i pita za njegove veze sa Željkom Perovićem.
Na Đorđevićev zvanični mejl, koji se može naći na sajtu njegovog Fakulteta za diplomatiju i bezbjednost, poslata su pitanja, ali odgovor nije stigao ni nakon nekoliko dana.

Prva banka i krediti  za firme Subotića

Prema ranijem istraživanju OCCRP-a i MANS-a Prva banka premijerovog brata Aca Đukanovića u nekoliko navrata je davala milionske kredite firmama povezanim sa Stankom Subotićem.
Kontroverzni biznismen od Prve banke dobijao je kredite i nakon što je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije izdalo 20. juna 2007. godine međunarodnu potjernicu, u kojoj je Subotić opisan kao vođa organizovane kriminalne grupe, koja je krijumčarila i ilegalno prodavala cigarete između 1995. i kraja 1996. godine.
“Đukanovićeva porodična banka je firmi San Investments 11. oktobra 2007. godine odobrila dva kratkoročna kredita u ukupnom iznosu od 4,7 miliona eura. Subotić je u Srbiji optužen 5. decembra. I pored toga, 31. decembra banka je firmi San Investments odobrila još jedan kredit u iznosu od
5,4 miliona eura.
San Investments je završila godinu sa 37 miliona eura duga, navedeno je u finansijskom izvještaju firme”, piše u ranijem istraživanju OCCRP-a i MANS-a.
Dana 14. januara 2008. godine Subotićeva firma San Investments potpisala je ugovor o hipoteci sa Prvom bankom, kojim je u zalog stavila zemljište na ostrvu Sveti Nikola za dug u iznosu od 19,2 miliona eura...

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Ministar poljoprivrede Petar Ivanović napokon se sjetio da Komisiji za sprečavanje sukoba interesa prijavi dvoiposobni stan njegove supruge Olivije.

U izvještaju na dan promjene veće od 5.000 eura, Ivanović je nedavno prijavio da njegova supruga osim stana u prijestonici ima i naslijeđeni stan u Podgorici veličine 76 metara kvadratnih i podrum od 13 kvadrata.
Iako je to učinio, ministar bi mogao da odgovara za kršenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa, jer nije u propisanom zakonskom roku od 30 dana prijavio uvećanje imovine od preko 5.000 eura.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavio je ranije da ministar poljoprivrede nije u svom imovinskom kartonu naveo tačne podatke o imovini porodice.
On u februaru ove godine, kada je dostavljao podatke o prihodima i imovini, nije prijavio komisiji da je njegova supruga vlasnica stana od 76 kvadrata i nestambenog prostora u glavnom gradu.
Katastarski podaci  Olivije Ivanović pokazuju da je  postala vlasnica pomenutih nekretnina “održajem/poklonom”.
Ministar Ivanović je u telefonskom razgovoru ranije potvrdio da Komisiji nije prijavio svu imovinu žene, uz pojašnjenje da se stan vodio na njegovu taštu i da je u toku bio prenos vlasništva.
“Nisam znao dokle je stigao postupak prenosa vlasništva, tako da sam komisiji u međuvremenu, čini mi se u februaru, dao podatke za koje sam ja u tom trenutku saznao”, rekao je tada ministar.
Prema podacima CIN-CG na ime Olivije Ivanović stan i nestambeni prostor bili su upisani i u oktobru prošle godine, što znači da Ivanović najmanje četiri mjeseca, kako je tvrdio u razgovoru, nije znao za tu imovinu.
Javni funkcioneri koji u roku od 30 dana ne prijave promjenu podataka iz izvještaja koji se odnose na uvećanje imovine preko 5.000 eura, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 300 do 1.500 eura, piše u Zakonu o sprečavanju sukoba interesa.

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) postao je član Svjetske mreže istraživačkog novinarstva (GIJN).

GIJN je vodeća međunarodna asocijacija neprofitnih organizacija koje podržavaju, promovišu i proizvode istraživačko novinarstvo. Osnovana je 2003. godine kada se više od 300 novinara iz cijelog svijeta okupilo na drugoj svjetskoj konferenciji istraživačkog novinarstva u Kopenhagenu. Od tada do danas okuplja više od 110 organizacija članica iz 54 zemlje.  Svake druge godine GIJN organizuje svjetsku konferenciju istraživačkog novinarstva, koja okuplja više od 5.000 novinara.

Šef rožajske policije Sadik Šabanović  pokušao da je založi  zemlju kako bi dobio kredit, ali je utvrđeno da  dio te parcele koju je ogradio pripada državi.
Zato je Uprava za nekretnine Crne Gore zbranila Šabanoviću  prodaju 101 kvadrata državne imovine u tom gradu.
To se može vidjeti i u katastarskim podacima Uprave za nekretnine (UZN), gdje je evidentiran teret “zabrane prometa”, jer nije posjedovao dokaz da je vlasnik.
Šabanović u Ulici Veljka Vlahovića u Rožajama posjeduje imovinu na kojoj je izgrađena njegova porodična kuća i garaža.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG),  imao je uvid u list nepokretnosti Šabanovića.

Da se radi o državnoj zemlji, potvrdio je juče i Šabanović u razgovoru za CIN-CG.
On je rekao   da ne smatra da je uzurpirao državno zemljište.
“Prije dvije godine uzeo sam bankarski kredit. Tada sam tražio da se moja imovina premjeri, kako bi bila upisana hipoteka u korist banke. Utvrđeno je da dio pripada državi, što ja nisam sporio”, rekao je Šabanović.
Dodao je da je kredit od 20.000 eura kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) uzeo kako bi školovao sina studenta.

“Dio koji pripada državi nalazi se uz put koji vodi do mog imanja. Nakon što je evidentiran teret, Opština mi je ponudila da otkupim taj dio zemlje. Ukoliko budem imao novca vjerovatno ću tu zemlju otkupiti”, rekao je Šabanović.
Hipoteka nad imovinom Šabanovića u korist CKB banke upisana je 2. aprila 2013. godine.
Rok otplate kredita je 142 mjeseca - oko 11 godina.
Šef policije u mjestu Košutnji potok i Gola strana posjeduje i pašnjake od gotovo  hiljadu kvadrata.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Osoba koja se predstavila kao vlasnik gotovo 40.000 kvadrata zemlje u podgoričkom naselju Doljani tražila je od gradskih službi promjenu Prostornog urbanističkog plana (PUP), kako bi se tu moglo prerađivati grožđe i proizvoditi vino.
Taj zahtjev, u obliku primjedbe na PUP, je prihvaćen.
Problem je što vlasnik imovine, upisane u primjedbi, u trenutku podnošenja zahtjeva nije bio živ.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), prema podacima sa sajta Uprave za nekretnine, utvrdio je da je vlasnik imovine upisane u spornom dokumentu pokojni Milan Ivanović, otac ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.
Ipak, na njemu se nalazi potpis ministra Ivanovića - kao vlasnika - njegov broj mobilnog telefona i adresa.
Ta primjedba na nacrt PUP-a u podgoričkom Sekretarijatu za urbanizam i uređenje prostora zavedena je 7. novembra 2013. godine.

U tom službenom dokumentu Ivanović ili neko drugi u njegovo ime tvrdi da je vlasnik imovine u Doljanima od ukupno 39.539 kvadrata.
Na pitanje zbog čega Komisiji za sprječavanje sukoba interesa nije prijavio nepokretnosti za koje je Sekretarijatu tvrdio da su njegove, Ivanović tvrdi da je neko njegov potpis falsifikovao i da on gradskom Sekretarijatu nije poslao taj dokument.

Primjedbom je, Ivanović ili neko ko se služi njegovim imenom, tražio da se za njegove nepokretnosti, koje je naveo pod brojevima parcela, "izdaju preciznije smjernice, koje bi omogućile da se nakon usvajanja PUP-a izdaju Urbanističko tehnički uslovi i da se planira sva infrastrukturna mreža (elektroenergetska, vodovodna, kanalizaciona...)".
Sve to, kako piše, traži se zbog plana da na tim parcelama izgradi objekat, koji bi bio u funkciji prerade grožđa i proizvodnje vina. Od ukupno 16 parcela, koje je ministar ili njegov “dvojnik” naveo kao svoje, 15 ih se ne vode na njega već na njegovog pokojnog oca Milana, dok se samo 130 kvadrata vode na braću Mirka i Milovana Ivanovića.

"Nije mi poznato da sam bilo šta izjavio Sekretarijatu"
“Nije mi poznato da sam 7. novembra 2013. izjavio bilo šta Sekretarijatu za urbanizam, uređenje prostora i zaštitu životne, te Vas ljubazno molim da mi dostavite izjavu koju pominjete”, odgovorio je Ivanović, dodavši da je Komisiji prijavio cjelokupnu imovinu.
Naglasio je i da ne razumije kako može biti upisan kao vlasnik nečega što nije njegovo vlasništvo.
Posljednje četiri godine ministar poljoprivrede je Komisiji prijavljivao da posjeduje nepokretnu imovinu od ukupno 5.304 kvadrata (stan u Kotoru, zemljište u Trebesinu i kuću i imanje u Doljanima).
Da je njegov potpis falsifikovan, ministar je rekao nakon što su novinari CIN-a proslijedili spornu primjedbu na nacrt PUP-a.

“Zahvaljujem na fajlu koji ste poslali. Nije mi poznat ovaj predmet, kao što mi je očigledno da potpis na papiru nije moj. Stoga ostajem kod svojih odgovora da sam Komisiji prijavio cjelokupnu imovinu čiji sam vlasnik”, rekao je on.

Ipak, Ivanović nije htio odgovoriti na pitanje da li će podnijeti krivičnu prijavu protiv osobe koja je navodno zloupotrijebila njegove i lične podatke njegove porodice i navodno falsifikovala potpis.
Ministar, takođe, nije rekao hoće li tražiti da krivično odgovaraju službenici Glavnog grada, koji su na predmetnu primjedbu otisnuli zavodni pečat Sekretarijata za urbanizam i cijeli predmet procesuirali ne provjeravajući vjerodostojnost podataka o vlasništvu nad zemljištem.
Umjesto odgovora novinarki CIN-a rekao je da bi trebala da mu se izvini zbog uznemiravanja.Kada se imovina ministra, upisana u zvaničnim katastarskim podacima, sabere sa imovinom koja se vodi na njegovog oca, a koja je upisana u spornoj primjedbi, dobija se cifra od ukupno 43.825 m2.
Ukoliko se pravna država uhvati ovog slučaja i utvrdi da je Ivanović ipak potpisao primjedbu i da je stvarni vlasnik svih navedenih parcela, to bi značilo da Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa godinama nije prijavljivao čak 38.521 kvadrata.

Komisija ne kažnjava ministra
Javni funkcioneri dužni  su prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa da navedu pune i tačne podatke o svojoj imovini. Takođe, dužni su i da u slučaju promjene podataka iz Izvještaja, koji se odnose na uvećanje imovine preko 5.000 eura, to prijave Komisiji u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.
Ako to ne naprave ili ako ih uhvate da to nisu napravili, funkcionerima slijedi kazna koja se u pravilu kreće od 300 do 1.500 eura.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore je krajem aprila ove godine otkrio je da Ivanović Komisiji u februaru nije dostavio tačne podatke ni o imovini svoje supruge Olivije.
Ivanović je tada u telefonskom razgovoru potvrdio da Komisiji nije prijavio svu imovinu svoje žene. Tvrdio je da nije znao da je okončan postupak prenosa vlasništva nad dvoiposobanim stanom (76 m2) i nestambenim prostorom (13 m2), koji su u Podgorici pripali njegovoj supruzi održajem, a koji su se ranije vodili na njenu majku.
Iako ga neznanje ne oslobađa krivice, Komisija do danas nije saopštila da je Ivanovića kaznila za ovaj prekršaj.

Godišnji prihod od vinograda hiljadu eura

Ivanović je u svom imovinskom kartonu prijavio Komisiji za sprečavanje
sukoba interesa da je lani od vinogradarstva zarađivao 1.000 eura
godišnje.
Prema katastarskim  podacima Uprave za nekretnine, ministar je
vlasnik oko 4.000 kvadrata u katastarskoj opštini Doljani, koje je stekao poklonom.
Piše da posjeduje porodičnu, jednospratnu kuću od 120 kvadrata i pomoćni objekat od 42 metra kvadratna u tom podgoričkom naselju.

Obrađivač uvažio  primjedbu

Obrađivač Prostorno urbanističkog plana pozitivno je odgovorio na zahtjev – primjedbu - Petra Ivanovića ili njegovog dvojnika. Na zahtjeve ministra poljoprivrede iz novembra 2013. godine obrađivač je odgovorio da se područja nalaze van generalnog urbanističkog rješenja: “Prema PUP-u na ovom području su planirane površine sa pretežnom namjenom: građevinsko zemljište - površina naselja. PUP je predvidio izradu LSL (lokalna studija lokacije) za ovo područje, te je potrebno ponoviti inicijativu tokom njegove izrade”.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Stručna služba vladinog Investiciono razvojnog fonda, iza koje se krije predsjednik Odbora direktora i izvršni direktor dr Zoran Vukčević, tvrdi da IRF nije dao kredit preduzeću osumnjičenog narkobosa Vasa Ulića, već da je to uradila banka.

Dokumenti u posjedu CIN-a CG, pokazuju da to nije tačno. Vukčevića demantuje i oficijalni sajt IRF-a na kojem u odjeljku "Opšti podaci o Fondu" između ostalog piše: "Djelatost Fonda definisana je kroz  odobravanje kredita i izdavanje garancija...".

Dokumentacija CIN-a CG pokazuje da je Ulićevoj firmi kredit odobren na 19. sjednici Odbora direktora IRF-a, koja je održana 24. februara 2011. godine. Na sajtu IRF-a pod naslovom "Održana 19. sjednica Odbora direktora IRF-a" između ostalog piše: "Na današnjoj sjednici su, pored ostalih tačaka dnevnog reda, razmatrane odluke o dodjeli kreditnih sredstava malim i srednjim preduzećima koja su za ista aplicirala kod Fonda".

Osim toga, da banke samostalno odobravaju kredite kao što to tvrdi Vukčevićeva Stručna služba, zašto onda odbor direktora i svi zaposleni u IRF-u primaju platu, ako nema potrebe da i IRF nešto provjeri i odobri. Nije poenta teksta CIN-a hoće li se vratiti uloženi državni novac, već kome se daju krediti i koliko se provjeravaju aplikanti. Po logici iz reagovanja Vukčevićeve stručne službe, ko god dođe u Crnu Goru i ima para i imovine da vrati kredit, moze da ga dobije od države, pa čak i ako ga je ta država osudila zbog teških krivičnih djela - samo je dovoljno da banka utvrdi njegov bonitet. U slučaju Ulića, jednostavna pretraga na internet pretraživačima mogla je pokazati da je čovjek pod sumnjom za teška krivična djela, i u vrijeme kad je kredit razmatran.
Ali, IRF se prema korisnicima kredita samo ponaša kao i Vlada, koja investitorima u zube ne gleda niti u porijeklo njihovih para.