Bivši direktor “Montefarma” Budimir Stanišić kupio je ove godine polovinu akcija u firmi “Medica”, sa kojom je ranije, u ime države, sklapao ugovore za nabavku ljekova.

On u januru 2017., dvije godine i tri mjeseca nakon podnošenja ostavke u “Montefarmu”, upisan kao vlasnik 50 odsto akcija “Medice”, nekadašnje firme “Dubai”, koja se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima. Prethodni stoprocentni vlasnik te firme bio je Veselin Vujović.

Stanišić je, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), istakao da je ispoštovao Zakon o sprječavanju korupcije.

“Odredbe Zakona o sprječavanju korupcije su, u mom slučaju, apsolutno ispoštovane, budući da je protekao zakonski rok, od kojeg sam posljednji put preduzimao aktivnosti i zastupanja “Montefarma”, do dana registracije suvlasničkog udjela u privrednom subjektu”, rekao je Stanišić.

U članu 15 Zakona o sprječavanju korupcije piše da javni funkcioner, dvije godine po prestanku javne funkcije, ne može da zasnuje radni odnos i uspostavi poslovnu saradnju sa pravnim licem, koje ostvaruje korist na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju.

Stanišić je ostavku podnio 27. novembra 2014. godine, nakon gotovo 11 godina provedenih na čelu “Montefarma”. Kao vlasnik “Medice”, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), upisan je 23. januara 2017.

Zanimljivo - preostalih 50 odsto udjela, istog mjeseca je upisano na Gorana Martinovića, sina vlasnika firme “Glosarij” Branislava Martinovića, koja je godinama rekorder po broju poslova ugovorenih sa “Montefarmom”.

CIN-CG je, analizirajući ugovore “Montefarma” od 1. januara 2012. godine do sredine marta ove, došao do podatka da je “Glosarij” za ljekove i medicinska sredstva od države u tom periodu dobio oko 98 miliona eura. Znatan dio ove cifre dobio je “Glosarij”, dok je na čelu „Montefarma“ bio Budimir Stanišić. Firma “Glosarij CD”, takođe u stoprocentnom vlasništvu Branislava Martinovića, dobila je u tom periodu oko 6.000.000 eura.

To je gotovo polovina svih sredstava kojima je “Montefarm” raspolagao od države za nabavku ljekova na recept.

Prema ugovorima objavljenim na sajtu Uprave za javne nabavke, “Glosarij” je tokom 2012. i 2013. godine od “Montefarma” dobio oko 7.363.000 eura. Dostupni ugovori pokazuju da je već 2014. godine “Glosarij” za ljekove i medicinska sredstva dobio 31.629.554 eura, a 2015. godine oko 18.985.000 eura.
Iz ugovora skopljenih 2016. godine može se zaključiti da je “Glosarij” lani prihodovao od “Montefarma” oko 21.568.000 eura, a da je za dva i po mjeseca ove godine dobio poslove vrijedne 18.514.000 eura.

Iz Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) odgovorili su da je “Montefarm” od 1. januara 2012., zaključno sa 31. decembrom prošle godine dobio 213.67 miliona eura za ljekove. Naglasili su da je riječ o sredstvima koja su obezbijeđena kroz tekući Budžet FZO, obezbjeđivanjem dodatnih sredstava po zaključcima Vlade za plaćanje dugova, ali i kroz rebalans Budžeta za prošlu godinu.

Tako je „Montefarm“ u 2012. raspolagao sa 36,99 miliona, u 2013. sa oko 40,47 miliona, a 2014. sa oko 42.57 miliona eura.  Iz FZO su saopštili i da je za ljekove 2015. izdvojeno 44,20, a lani oko 49,43 miliona.

Osim toga što se iz navedenih podataka vidi da je „Glosarij“ dobio gotovo polovinu novca opredijeljenih za ljekove građanima, primjećuje se i da su izdvajanja za ljekove iz godine u godinu rasla.

CIN-CG je u arhivi Uprave za javne nabavke, pronašao i 31 ugovor „Montefarma“ i „Medice“, čiji su vlasnici sada Stanišić i mlađi Martinović. „Medica“ je od 1. januara 2012. do sredine marta ove godine ugovorila poslove vrijedne 6.103.649 eura.

FZO je nedavno od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica.

Tražili su da se nabavke ubuduće realizuju putem Zakona o zdravstvenom osiguranju (raspisivanje javnih poziva po unaprijed utvrđenim cijenama), a ne po Zakonu o javnim nabavkama.U inicijativi FZO piše da došlo do postojanja monopola, jer se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu.

Iz FZO su istakli da za određene ljekove nema ponuda, čime veledrogerije “želi da iznude" povećanje cijena. Iz Ministarstva finansija saopštili su da će zvaničan stav po tom pitanju da zauzmu nakon detaljne analize predloga i konsultacija sa  Ministarstvom zdravlja i stručnim službama.
“Glosarij” je u 2015. godini bio treći po redu kada je riječ o vrijednosti poslova ugovorenih sa državnim institucijama. Prema izvještaju o radu Uprave za javne nabavke, ta firma sa državnim  firmama ugovorila je poslove vrijedne 20.726.872,94 eura. Iste godine, među 30 firmi sa najvećim ugovorenim javnim nabavkama našla se i firma “Glosarij CD” - na posljednjem mjestu sa 1.291.814,59 eura.

Lanac porodičnih firmi na istoj adresi

Osim kompanija „Glosarij“ i „Glosarij CD“, Martinović je na istoj adresi (Voisavljevića u Podgorici) je posjedovao još dvije firme sličnog naziva koje se bave ljekovima. Prema podacima CRPS, “Glosarij  PH” je registrovana 2013. godine, a likvidirana naredne godine.

Tu je kompaniju osnovala firma “Glosarij”, a izvršni direktor bio je sin vlasnika „Glosarija“ Miloš Martinović. Još jednu firmu  “Glosarij M”, čija je djelatnost takođe trgovina na veliko farmaceutskim prozvodima, osnovao je takođe Martinovićev “Glosarij” krajem 2012. godine. Njen izvršni direktor bio je drugi sin vlasnika Goran Martinović. I ta firma je likvidirana 2014.

Stanišić : Plaćaju me poslovni partneri, a ne Montefarm

Stanišić je za CIN-CG kazao da je “Medica” društvo koje je već neko vrijeme aktivno na tržištu i posluje, između ostalog, i sa “Montefarmom”. Dodao je da njegovim ulaskom u dio vlasništva to “ni u kojoj mjeri nije promjenjeno”.

“Medica svakako ostvaruje prihod po osnovu okončanih postupaka javnih nabavki koje se sprovode po zakonskoj proceduri (javni oglasi i rješenja o dodjeli) i sigurno ne uzimaju u obzir činjenicu da li sam ja nekada bio direktor “Montefarma”, istakao je Stanišić.

On je naglasio da korist nikako ne može da ostvari od “Montefarma”, već isključivo od poslovnih partnera-dobavljača, čije interese zastupaju u Crnoj Gori.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Baza crnogorskog Pravosudnog informacionog sistema (PRIS) sadrži podatke,  koji nijesu dokumentovani. To se može zaključiti iz izvještaja  hrvatske ekspertkinje Maje Grubišin, koji posjeduje Centar za  istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Na osnovu takve baze podataka prave se, između ostalog, i godišnji izvještaji o radu sudova u Crnoj Gori.

PRIS je sistem u kome se informacije o sudskim predmetima elektronski evidentiraju, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan  način, bez uticaja ljudskog faktora.

Grubišin, ekspertkinja Evropske unije (EU) u okviru projekta „Podrška EU  vladavini prava“ u izvještaju, koji je izradila, u avgustu prošle  godine, navodi da je usljed stare tehnologije, nedokumentovanih promjena  baze podataka i strukture podataka „bilo nemoguće da se sprovede bilo  kakav savremen alat Poslovne inteligencije (PI)".

Ona navodi i da je „Crna Gora u rukama imala jedan od najboljih alata PI koji su raspoloživi na tržištu i uprkos tome, nije bila u mogućnosti da ga poveže sa PRIS bazom podataka usljed velikih  nedokumentovanih promjena koje su izvršene tokom određenog vremenskog  perioda...".

Grubišin nije odgovorila na mejl CIN-CG-a, koji joj je prije dvije sedmice proslijeđen preko hrvatskog Ministarstva pravde, gdje radi kao  državna sekretarka.
Pitali smo je da pojasni navode iz svog izvještaja i na koji period se odnose te nedokumentovane promjene koje pominje.

Vještak za informacione tehnologije Nenad Stanišić je za CIN-CG pojasnio da bi „nedokumentovane promjene“ mogle da znače da je neko dodavao nešto u sistem, što nije propraćeno dokumentacijom.

" To znači da su programeri, uz nečiju dozvolu, unosili u sistem  podatke, a nijesu o tome ostavili dokumentaciju", pojasnio je on.

Vještak dodaje da se, nezavisno od strukture baze podataka, uz nečiju  dozvolu, podaci o predmetima mogu mijenjati. "Onaj ko ima pravo  pristupa, može to da uradi", istakao je vještak. Govoreći o crnogorskom PRIS-u, Stanišić je ocijenio da taj sistem ništa ne valja.

" To je napravljeno prije 15 godina, milioni su potrošeni za to, a ništa ne valja, to svakako treba da se mijenja", ocijenio je vještak.

Evropska komisija (EK) je, takođe, u izvještaju za prošlu godinu, naglasila da sumnja u pouzdanost statističkih podataka našeg pravosuđa i ukazala na činjenicu da PRIS nije obezbijeđen od zloupotreba.

U izvještaju EK se navodi i da sistem sudske inspekcije ne uspijeva da  osigura, niti poveća standarde odgovornosti. Ističe se i da su 2015.  svega tri zaposlena u Ministarstvu pravde vršila inspekciju ogromnog broja pravosudnih institucija – 50 sudova, državnih tužilaštava i prekršajnih tijela. Preporučuje se da te inspekcije budu manje česte, ali temeljnije, uključujući i nenajavljene provjere.

Savjet: Sve posle 2011. je dokumentovano

Iz Sudskog savjeta, koji je zadužen za održavanje sistema, rekli su za  potrebe istraživanja da se "nedokumentovane baze podataka"  odnose na period od 2009. do 2011. Oni nijesu pojasnili kakve su to  nedokumentovane baze podataka i zašto uopšte postoje u sistemu.

" Aktivnosti koje su vršene na održavanju sistema u periodu 2009-2011 nijesu tehnički dokumentovane, što je dodatno otežalo održavanje i inoviranje sistema. Nakon tog perioda, sve izmjene i aktivnosti su dokumentovane i predstavljaju osnov za izradu novog sistema", navode iz Savjeta.

Dodaju da je aplikacija, koja je uvedena 2000. godine, urađena u tehnologiji koja se danas smatra zastarjelom i sa problemima u brzini odziva sistema i brzinom rada korisnika.

"U više navrata smo tražili sredstva od državnog budžeta i donatora, kako bi izvršili zamjenu aplikativnog rješenja, ali nijesmo naišli na razumijevanje, pa je iz tog razloga ova aplikacija još uvijek u upotrebi", odgovorili su na u Sudskom savjetu.Dodaje se da su, uz pomoć donatora, 2012. godine započete aktivnosti na unosu svih predmeta u PRIS i razvoju novih funkcionalnosti (automatska slučajna dodjela predmeta i automatska izrada sudskih obrazaca), čime se postigla dnevna ažurnost u unosu podataka, efikasnost rada i značajno podigao kvalitet statističkih izvještaja.

"Od tada, većina zahtjeva za sudskom statistikom od strane brojnih državnih i međunarodnih institucija je realizovana“, tvrde oni.

Iako postoje određene poteškoće u razvoju i radu sistema, prvenstveno finansijske prirode, Sudski savjet ističe da je sistem više puta pohvaljen od strane Delegacije evropske unije i drugih međunarodnih institucija, dodajući i da je 2013. godine osvojio prestižnu regionalnu informatičku nagradu Diskobolos za razvoj informacionih sistema u državnoj upravi.

Uprkos ovim tvrdnjama iz Sudskog savjeta, Vlada Crne Gore je prošle godine usvojila Strategiju informaciono komunikacionih tehnologija u pravosuđu, kojom je, između ostalog, predvidjena zamjena PRIS-a.

Prelević: Više pokazatelja da sudska statistika nije vjerodostojna

I Akcija za ljudska prava u izvještaju "Suđenje u razumnom roku",  koji je izrađen u januaru ove godine, između ostalog, ističe da je PRIS postao veliki teret za Crnu Goru i ispunjavanje Akcionog plana za Poglavlje 23 pregovora sa EU.

U izvještaju HRA se ističe da su svi relevantni eksperti zaključili da Crna Gora treba da uloži u novi i savremen pravosudni informacioni sistem (PRIS II). Naglašavaju da posebno zabrinjava ukazivanje na dosadašnje propuste u informatičkoj obradi podataka, te da su tehnologije koje se koriste stare da bi se prilagodile savremenim alatima. "Broj odluka koji je dostavljen HRA i način rješavanja za pojedine sudove odstupa od statističkih podataka iz godišnjih izvještaja o radu sudova", dodaje  se u izvještaju HRA.

U izvještaju se tako navedi i da je Crna Gora Evropskom sudu za ljudska prava za potrebe donošenja odluke u predmetu Vukelić protiv Crne Gore, 2013. godine, dostavila nepotpune podatke o broju i djelotvornosti kontrolnih zahtjeva. HRA tvrdi da je tako Evropskom sudu prikazano da su usvojeni kontrolni zahtjevi bili djelotvorniji za 32%
nego što su najvjerovatnije bili, kao i da je odbijeno četiri puta manje zahtjeva nego što je stvarno bio slučaj.
Direktorka HRA Tea Prelević ocijenila je da postoji više pokazatelja da sudska statistika nije verodostojna, te da na to, poslednjih godina, ukazuje i Evropska komisija u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori.

"Ove se ocjene temelje na pojedinačnim izvještajima eksperata koji su neposredno imali prilike da vide kako PRIS stvarno funkcioniše. Sumnja u pouzdanost podataka o radu sudova ne može nikome da koristi, posebno ne državi, čije pristupanje EU direktno zavisi od povjerenja u rad njenih institucija", istakla je ona.

Prelević dodaje da je neophodno da se napravi ekspertska komisija sačinjena od nezavisnih stručnjaka da ispita o kakvim se velikim nedokumentovanim promjenama tu radilo,zašto je do njih došlo i koji podaci nisu verodostojni.

"Niko sa strane, bez uvida u rad PRIS-a, to ne može da zna ni da provjeri. Šteta što sam Sudski savjet nije našao za shodno da, u javnom interesu, takvu komisiju formira čim se upoznao sa nalazom eksperta EUROL-a", zaključila je ona.

Moguća namještanja i kod dodjele predmeta

Sumnje u manipulaciju i zloupotrebu ovog sistema postoje i prilikom "slučajne dodjele predmeta". Tako, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, ljudi koji održavaju
sistem mogu manualno da biraju sudije i ponavljaju proces, dok se ne dođe do "željenog sudije".
Vijesti su i ranije pisale o problemima prilikom slučajne dodjele predmeta, a jedini kontrolor ovog procesa je Ministarstvo pravde, koje prema saznanjima CIN CG-a, nema nikakvih primjedbi na njegovo funkcionisanje.

U međuvremenu su zaista uveli neke novine što se tiče slučajne dodjele predmeta, pa sada, u prvostepenom postupku, možete odmah po podnošenju tužbe saznati ime sudije kome je predmet dodijeljen, a novina je i da prilikom podnošenja, pa povlačenja tužbe, ukoliko opet pokrenete identičan spor, dobijate istog sudiju kao i prethodnog puta.

Ali to ipak, nije dovoljno, da spriječi eventualne zloupotrebe, kako u prvostepenom, tako i u drugostepenom postupku pred sudovima.

I advokat Siniša Gazivoda je, prošle godine, istakao da Skupština Crne Gore godinama nekritično usvaja godišnje izvještaje o radu sudova, koji ni približno ne odražavaju pravo stanje u sudstvu.

U izvještajima za 2015, 2014. i 2013. godinu, pojavljuju se kontradiktorni podaci o broju neriješenih starijih predmeta. Iz Sudskog savjeta je tada odgovoreno „Vijestima“ da se te razlike javljaju, jer se stari predmeti mogu aktivirati iz više razloga, te da tu nema ništa sporno.

Neće da kažu ko održava sistem

U Sudskom savjetu nijesu željeli da odgovore ko su, imenom i prezimenom, ljudi koji održavaju njihov informatički sistem, navodeći da su u pitanju dva programera i dva administratora.

Na njihovom sajtu, međutim, nalaze se imena 17 ljudi koji rade u tom sektoru, a među kojima je i Miloš Žižić, sin sutkinje Apelacionog suda Milenke Žižić, bliske prijateljice predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG na ta mjesta stavljeni su takozvani "ljudi od povjerenja", a moglo se čuti i da na tim poslovima rade ljudi koji su u bliskim prijateljskim ili rodbinskim vezama sa vrhom pravosuđa.

Žižićeva je, inače, i predsjednica radne grupe Sudskog savjeta, za  koju je Grubišin i uradila izvještaj, koji posjeduje CIN-CG.

Maja BORIČIĆ

Opština Kotor je svom Komunalnom preduzeću platila značajno više nego što je realno za hortikulturno uređenje kružnog puta na Jadranskoj magistrali u Lipcima. Projekat je završen u proljeće 2014.U međuvremenu, od skupo plaćenog zelenila na raskrnici gotovo da više ništa nije ostalo. Jedan dio prije skoro tri godine posađenih biljaka, propao je zbog suše i neodržavanja, a ostatak je pokraden.

Rekonstrukcija do tada problematične raskrsnice koja je pretvorena u kružni tok rađena je od 2013. Projekat su zajedno realizovali Direkcija za saobraćaj Vlade Crne Gore i Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora.

Za građevinske radove prva je izdvojila oko 270 hiljada eura, dok je druga za instalaciju rasvjete i hortikulturno uređenje nove raskrnice investirala ukupno 61.403,69 eura.

Od iznosa koji su platili Kotorani, 39.829,49 eura je uplaćeno kotorskom preduzeću „Spinel“ za izgradju javne rasvjete na raskrnici dok je njeno pejsažno i hortikulturno uređenje koje je obavilo Javno preduzće „Komunalno“ Kotor, koštalo čak 20.670,30 eura, kako stoji u odgovoru koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) dobio od nadležnih službi Opštine Kotor.

Direktor JKP Kotor Zoran Mrdak nakon više puta ponovljenog insistiranja CGO da ih upozna sa svim detajima i specifikacijom troškova za radove koje je ta firma izvela na pejsažnom i hortikulturnom uređenju raskrnice u Lipcma, odgovorio je da im je opštinska Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora, tražila da daju ponudu na osnovu već ranije urađenog projekta za taj posao.

Projekat je inače, uradila diplomirana inženjerka hortikulture Tatjana Krstović iz Tivta, koja je rukovodilac Službe gradskog zelenila tivatskog Komunalnog preduzeća.

Na zahtjev investitora – Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, JKP Kotor je uradilo dvije varijante rješenja pejsažnog uređenja kružnog toga, pri čemu se za varijantu „B“ koja je na kraju i odabrana, koristilo riješenje koje je manje zahtjevno u pogledu potrebe navodnavanja posađenih biljaka.

Tako je prema predračunu, trebalo da bude posađeno ukupno 2.020 komada laprantusa, 507 komada opuncia, šest sadnica agave, po tri komada juke, oleandera i palmi vrste washingtonia, te jedna dva metra visoka sadnica primorskog bora.

Konačni račun, koji je JKP Kotor 30.maja 2014. dostavilo Direkciji za uređenje i izgradnju, iznosio je 20.670,30 eura, iako je posađeno čak 185 sadnica laprantusa manje od prvobitno planiranih.

U dopisu CGO-u, direktor JKP Zoran Mrdak tvrdi da je u skladu sa time faktura kasnije korigovana i umanjena za oko 1.300 eura, te poslata na naplatu Direkciji. Direktor te opštinske ustanove Ivo Magud međutim, decidan je da je JKP-u uplaćeno prvobitno ugovorenih 20.670,30 eura.

Iz Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je saopšteno da je ponuda opštinskog Komunalnog preduzeća za posao pejsažnog uređenja nove raskrsnice u Lipcima, bila najpovoljnija i da je to jedini razlog zašto su se odlučili da njima povjere taj posao.

U odgovoru na naša pitanja, kazali su da su ponude poslali još i preduzeća „Mondo Verde“ d.o.o. Kotor u iznosu od 20.985,84 eura, odnosno „Ekoplant“ d.o.o. Podgorica u iznosu od 23.619,40 eura. Sve tri ponude, pored biljaka, obuhvatale su i preostali neophodni materija- zemlju, đubrivo, kamene oblutke....

Zanimljivo je međutim da je jedna od firmi koje su prije dvije godine učestvovale na javnom pozivu kotorske Direkcije, CIN-CG-u na apsolutno identičnu specifikaciju traženog biljnog materijala i radova koje je 2014. obavilo JKP Kotor, ovih dana dostavilo značajno nižu ponudu.

Kotorski „Mondo Verde“ sve to (uključujući i kompletnu količinu laprantusa koju JKP Kotor nije posadilo prije dvije godine) nudi za 15.871 euro, sa PDV-om.

Zašto rasadi plaćeni znatno skuplje

Iz kotorskom Komunalnog preduzeća nisu odgovorili na pitanja koja im je CIN-CG upoutuo vezano za posao pejsažnog uređenja kružnog toka u Lipcima.

Za pretpostaviti je međutim, da je sadni materijal koji je ta firma iskoristila za hortikulturno uređenje te javne površine, porijeklom iz sopstvene proizvodnje JKP – njihovog rasadnika u Kavču.

Iako u ponudi koju je Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora prihvatila, nigdje nije navedena pojedinačna cijena sadnica po vrsti tražene biljke (već je JKP dao ukupnu cijenu koja obuhvata biljku i radove za njenu sadnju), poredeći te iznose sa cijenama sadnog materijala koje je CIN-CG dobio u nekoliko crnogorskih rasadnika, ispada da je Opština Kotor prilično skuplje platila biljke sopstvenog Komunalnog preduzeća.

Naime, u strukturi ponude koju je CIN-CG dobio od „Mondo Verdea“, na vrijednost fizičkih radova na sadnji bilja, odnosi se samo 15 odsto od ukupne vrijednosti sadnog materijala, dok daljih između četiri i pet posto, iznose troškovi zemlje i đubriva. Imajući u vidu tu računicu, ispada da recimo, sadnica laprantusa kod JKP Kotor košta 5,6 eura – znatno više nego kod „Mondo Verdea“ (3,8 eura) ili vrtnog centra „Kalia“ gdje sadnica te biljke košta samo 1,95 eura.

JKP Kotor je jednu sadnicu palmi vrste washingtonia svom osnivaču Opštini Kotor naplatio čak 456 eura, dok palma iste vrste i iste veličine kod „Modno Verdea“ košta 360, a u „Kaliji“ samo 220 eura.

Iako nije za direktno poređenje, JKP Tivat svom osnivaču – Oopštini Tivat sadnju palmi slične veličine, ali druge vrste (kanarska datula) naplaćuje samo 44 eura! Sadnicu juke JKP Kotor je osnivaču naplatila čak 115 eura, čak četiri i po puta skuplje nego što ta biljka košta u „Kaliji“ (25,5 eura), odnosno 1,6 puta skuplje nego u „Mondo Verdeu“ gdje juka košta 70 eura.

Kaktus vrste agava JKP je 2014. Opštini Kotor za raskrsnicu u Lipcima prodavalo za skoro 173 eura, dok ta biljka u „Mondo Verdeu“ danas košta 130, a u „Kaliji“ sadnica iste biljke duplo manje veličine košta samo 21,5 eura.

I za struju dali više

Na pozivu Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora od 16. februara 2013. za dostavljenje ponuda šoping metodom za izvođenje radova na osvjetljenju novoizgrađene raskrnice u Lipcima, kao najpovoljnija je odabrana ponuda preduzeća „Buster“ d.o.o. iz Podgorice u iznosu od 36.796,54 eura.

Ugovor za izvođenje radova međutim, 16.aprila sklopljen je sa drugorangiranim ponuđačem, preduzećem „Spinel“ d.o.o. Kotor čija je ponuda bila skuplja za oko 3,5 hiljada eura. Iz Direkcije za uređenje i izgradnnu Kotora odgovaraju da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Kako prvorangirani, najpovoljni ponuđač ,,Buster“ doo Podgorica, izabran Odlukom

br.02-889 od 04.03.2013.g. nije dostavio potpisan Ugovor u predviđenom zakonskom roku, a isti mu je dostavljen na potpisivanje 19.03.2013.godine, naručilac je u skladu sa Zakonom zaključio Ugovor sa drugorangiranim ponuđačem ,,Spinel“ doo Kotor dana 18.04.2013.godine, iz razloga što razlika u cijeni nije bila veća od 10% u odnosu na prvobitno izabranu ponudu.”- kazao je CIN-CG-u direktor te opštinske ustanove, Ivo Magud.

Siniša LUKOVIĆ

Uprkos istraživanjima da je korupcija u Crnoj Gori najrasprostranjenija u zdravstvu, samo dva ljekara do sada su osuđena i odslužila zatvorske kazne zbog primanja mita.

Ortoped Nenad Vukčević osuđen je pravosnažno na kaznu zatvora zbog primanja mita u iznosu od 500 eura od porodice pokojnog Emila Šahmanovića 2009. godine. Njegov kolega, radiolog Andrija Mikulić takođe je osuđen pravosnažno da je u nekoliko navrata primio ili tražio mito za preglede - od 50 do 200 eura.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio je iz Sekretarijata Sudskog savjeta podatke da su dvojica ljekara odslužili zatvorske kazne.

U odgovorima piše da je Vukčević osuđen prvostepenom presudom na zatvor u trajanju od pet mjeseci, da je Apelacioni sud preinačio kaznu na tri mjeseca zatvora, a zatim Vrhovni sud na dva mjeseca. On je, piše, kaznu zatvora odslužio u periodu od 14. oktobra do 14. decembra 2011. godine.

Mikulić je za primanje mita osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci, ali je odslužio manje.

Iz Sekretarijata sudskog savjeta navode da je rješenjem o amnestiji od 5. septembra 2013. godine Mikuliću kazna umanjena za 25 odsto, odnosno dva mjeseca i 15 dana.

“Mikulić je bio u pritvoru od 11. februara do 17. oktobra 2011. godine, što mu je oduzeto od ukupne kazne”, piše u odgovoru.

Dvojica ljekara, i nakon što su odslužili kazne za korupciju, i dalje obavljaju tu djelatnost. Vukčević kao ortoped radi u privatnoj poliklinici “Medical Centar”, dok Mikulić i dalje radi u Kliničkom centru.

U vrijeme kada su ljekari osuđeni za korupciju, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti bilo je propisano da nadležna komora rješenjem može trajno da oduzme licencu za rad ako je zdravstveni radnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora zbog učinjenog teškog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi ili krivičnog djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Privremeno oduzimanje licence za rad predviđeno je ako zdravstveni radnik prekrši kodeks zdravstvene etike. Kodeksom ljekarske etike predviđeno je da ljekar ne smije bolesnike iskorišćavati „niti emotivno, niti tjelesno, niti materijalno" .

Pred Ljekarskom komorom pokrenut je postupak za utvrđivanje mjera povodom pravosnažnosti presuda protiv Mikulića i Vukčevića prije više od tri godine. Tužilac Ljekarske komore pokrenuo je postupak protiv njih, ali je nepoznato šta je odlučio Sud časti.

Bivši predsjednik Ljekarske komore Đoko Jočić medijima je ranije rekao da se takvi postupci vode godinama, pojasnivši da je Komora u obavezi da nakon pravnosnažnosti presude protiv ljekara izrekne sankcije. Jedna od kazni je, kako je Jočić ranije objašnjavao, privremeno ili trajno oduzimanje licenci.

Jočić nije odgovorio na pitanja kako su završeni postupci protiv osuđenih ljekara, dok predsjednica Suda Komore Marina Ratković nije odgovarala na pozive.

Prema nezvaničnim saznanjima iz Ljekarske komore, Vukčević je kao kaznu dobio teži ukor objavljivanjem u Biltenu te insitucije.

Prema presudi, prvi ljekar u Crnoj Gori osuđen za korupciju Vukčević osuđen je da je 16. aprila 2009. godine na Klinici za ortopediju i traumatologiju od porodice pacijenta Šahmanović zahtijevao poklon. Prema optužnom predlogu, Vukčević je 16. i 17. aprila 2009. godine u Podgorici, specijalista ortopedije u KC Crne Gore, zahtijevao i primio poklon i to poslije operacije vratne kičme kod pacijenta, sada pokojnog Emila Šahmanovića.

On je Harisu, Enisu i Elviru Šahmanoviću rekao: “Operacija je bila uspješna, ni u Americi da je rađeno ne bi bilo bolje, ja sam vas ispoštovao, nadam se da ćete i vi mene ispoštovati. Nazvaćete me sjutra oko 10 sati da se nađemo da pijemo kafu”.

Narednog dana kada su se sastali, Haris Šahmanović je dr Vukčeviću predao 500 eura, dok se ljekar nalazio u svom vozilu, navodi se u optužnom predlogu. Zbog tog slučaja korupcije ostavku je podnio tadašnji direktor ortopedske klinike Žarko Dašić, uz obrazloženje da to čini iz moralnih i ličnih razloga.

S druge strane, Mikulić je osuđen po optužnici Specijalnog tužilaštva na zatvorsku kaznu jer je od pacijenata uzimao od 50 eura do 200 eura u zamjenu za preglede magnetnom rezonancom. U sudskom postupku na istu kaznu zatvora osuđen je policajac iz Nikšića Blagoje Janjušević, zbog posredovanju u primanju mita, dok je direktor Poliklinike Filipović Mladen Filipović osuđen na uslovnu kaznu zbog davanja mita.

Koturović uzimao novac, ali nije primio mito

Oftalmolog Zoran Koturović još jedan je ljekar koji je osuđen zbog uzimanje novca pacijentima. Međutim, njega nijesu teretili za korupciju, već za zloupotrebu položaja.

Kažnjen je uslovno, jer je, kako piše u presudi, od tri pacijentkinje uzeo po 205 eura za navodnu nabavku određenih sočiva. Ta sočiva su postojala u zalihama na tadašnjem Odjeljenju za očne bolesti na Cetinju, koje je djelovalo u okviru Kliničkog centra. Po pravnosnažnoj presudi od 19. aprila 2013. godine, Koturović je nakon toga dao nalog medicinskoj sestri da pacijentkinjama da lažne račune, kao da su ugrađena sočiva iz zaliha, a radi naplate od Fonda zdravstva u novčanoj vrijednosti od po 35,70 eura.

Koturović je prije dvije godine napustio Klinički centar i nastavio sa radom u svojoj privatnoj očnoj bolnici “Oftalens”, a nije poznato da je Ljekarska komora ikada dovela u pitanje njegovu licencu.
Oko 32.000 građana dalo mito zdravstvenim radnicima

Iz istraživanja koje je sprovela organizacija Transparensi internešenal (TI), koje je objavljeno u januaru, može se zaključiti da je više od 76.500 odraslih građana dalo mito, od kojih većina, oko 32.000 zdravstvenim radnicima.

Da je korupcija u Crnoj Gori među najznačajnijim problemima i prisutna u zdravstvu, obrazovanju i drugim granama vlasti, uključujući i sudstvo i policiju, ocijenjeno je i u  posljednjem Izvještaju o ljudskim pravima, koji je sačinio američki Stejt dipartment.

Prema posljednjem istraživanju Centra za monitoring (CEMI) 42,3 odsto građana smatra da je korupcija u zdravstvu i dalje prisutna u velikoj mjeri.

Istraživanje te organizacije je pokazalo da je 3,9 odsto anketiranih građana jednom ili više puta tokom 2015. godine dalo mito zdravstvenih radnicima. U najvećem broju neformalno plaćanje bilo je prema hirurzima, zatim ginekolozima i izabranim doktorima. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 1.090 punoljetnih građana od 15. decembra  2015. do 15. januara 2016. godine u 18 crnogorskih opština.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Porodica Hodžić iz Bosne i Hercegovine već 25 godina ne zna gdje je sahranjena njihova beba, koja je liječena u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG)  od maja do novembra 1992. godine.

Njihova ćerka M.H. rođena je ratne 1992. godine, 2. maja u Bileći, odakle je zbog zdravstvenih problema sanitetskim kolima u pratnji medicinske sestre dovezena na liječenje u Dječju bolnicu KCCG.

Novorođenče je  liječeno   na odjeljenju intenzivne njege Dječje bolnice, a nakon pola godine njenim roditeljima je rečeno da je smrt  nastupila 30. novembra 1992. godine.
Od tada, prema riječima  punomoćnika porodice, advokata Dragana  Smolovića, roditelji bezuspješno pokušavaju da saznaju da li je  urađena obdukcija i gdje je sahranjeno njihovo dijete.

Roditelji su, kako je pojasnio Smolović, iz Dječje bolnice dobili  otpusnu listu,  po kojoj je smrt njihovog djeteta nastupila tog dana u 18.45 časova, kao i potvrdu o smrti.
Leš djeteta, kako je pojasnio, nikada im nije predat.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u  dokumentaciju, koja pokazuje od čega je bolovala i liječena maloljetna Hodžić.
Navodi se da je novorođenče rođeno u terminu, slabije uhranjeno, sa urođenom srčanom manom. U dokumentima je navedeno da je dijete bolovalo od ponavljane obostrane upale pluća, pada nivoa šećera u  krvi produženog trajanja, dječjih grčeva, kao i anemije.

Jedina informacija svježijeg datuma koju otac pacijentkinje Hakija Hodžić trenutno posjeduje je ta da njihova ćerka zvanično nije  sahranjena na teritoriji Podgorice.
U dopisu preduzeća “Pogrebne usluge” advokatu, od 30. januara  2015. godine, piše da ne posjeduju podatak o sahrani maloljetne  Hodžić.
“Uvidom u dokumentaciju tehničko-operativnog sektora nijesmo  pronašli dokaz (zahtjev za sahranu) o sahrani maloljetne M.H. preminule  30.11.1992. godine. Samim tim nemamo ni podatak o mjestu sahrane”, piše u odgovoru  tehničko-operativnog servisa tog preduzeća, koje potpisuje rukovodilac Dejan Osrajnik.

Advokat Smolović, u razgovoru za CIN-CG, kazao je da od početka 2015. godine, kao punomoćnik porodice,  upućuje zahtjeve i urgencije prema  nadležnim zdravstvenim ustanovama. Nikakav odgovor, tvrdi, još nije  dobio.

Smolović je, zahtjevom od 15. januara 2015. godine, tražio od Dječje  bolnice KCCG da mu dostave podatke da li je rađena obdukcija djeteta,  i, ukoliko jeste, kome je predat leš malodobne djevojčice.

S obzirom na to da nije dobio odgovor, punomoćnik porodice je 23. marta iste godine uputio urgenciju tražeći podatke, na koju mu nikada  nije odgovoreno.
Smolović je pojasnio da se 28. aprila i 1. jula 2015. godine obraćao  i Ministarstvu zdravlja, tražeći da se založe da Dječja bolnica KCCG  dostavi informacije, ali da mu ni danas niko nije odgovorio na dopise.

On je na pitanja CIN-CG odgovorio i da mu je nepoznato kako je tekao oporavak novorođenčeta, kao ni koliko često su roditelji posjećivali bebu tokom šestomjesečnog perioda.

Klinički centar bez odgovora

Iz KCCG nijesu odgovorili da li je i kada vršena obdukcija  pacijentkinje, šta je pokazala i kome je predat leš djeteta, s obzirom  na to da preduzeće “Pogrebne usluge” ne posjeduje podatak o sahrani djeteta.

Iz te ustanove su saopštili da na poslata pitanja mogu da  odgovore tek kada pribave potrebne informacije.

Prema informacijama CIN-CG, na čelu tadašnjeg Kliničko – bolničkog centra 1992. godine bio je Đoko Jočić, dugogodišnji predsjednik Ljekarske komore, dok je funkciju direktora Dječje bolnice pokrivao doktor Trifun Mujović.

Ana KOMATINA

Vlasnici vjetroelektrana na Možuri dobijaće od potrošača električne energije subvencije od 115 miliona eura za 12 godina rada, jer je država takav ugovor potpisala sa španskom Fersom, u julu 2010.godine.
Budvanin Vladimir Popović i Španac Carles Collu Palou su prije više od četiri godine podnijeli tužbu protiv prvih partnera Vlade u tom projektu - firmi BWP Montenegro, BWP Europe Consulting S.L. i Fersa Energias Renovables.
Tužbu su podnijeli, jer im kako tvrde nije isplaćena provizija od po 2.000.000 eura, za ugovaranje posla.
U spisima predatim uz tužbu pominju se i sumnje u postojanje visoke korupcije u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri.
U podgoričkom sudu je, početkom  februara, konačno počelo pripremno ročište po tužbi Crnogorca i Španca, ali je ubrzo prekinuto, zbog prigovora nadležnosti.
Kako je u međuvremenu firma BWP Montenegro prestala da postoji, sutkinja je odlučila da prekine postupak prema toj firmi.
Prema podacima CRPS, firma BWP Montenegro ugašena je 12. aprila prošle godine, što znači da je bila aktivna godinama dok se čekao početak suđenja.
Punomoćnica Ferse Milica Savić je nedavno podnijela prigovor nadležnosti, tvrdeći da o tom sporu treba da odlučuje međunarodni sud, jer su kao tuženi ostale samo dvije španske firme, te da sud u Podgorici time gubi nadležnost.
Sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Jelena Vulović je, međutim,prošle sedmice, obrazložila da je sud u Podgorici nadležan, jer je posao sklopljen u Crnoj Gori.
Fersa je podnijela žalbu na takav odgovor suda, pa će konačnu odluku o nadležnosti donijeti Viši sud.

Nastavak suđenja u aprilu

Kotorski Osnovni sud se ranije oglasio nenadležnim da sudi u tom sporu, a Crnogorac i Španac su najavili podnošenje krivične prijave, ukoliko se i podgorički sud proglasi nenadležnim.
Popović i Palou tvrde u tužbi da im te firme duguju milione  za  posredovanje i lobiranje u poslu sa vjetroelektranama.
U tužbi Crnogorca i Španca, koju posjeduje i CIN CG, navodi se da je crnogorska firma BWP Montenegro bila zadužena i za savladavanje birokratskih prepreka u procesu dobijanja dozvola, licenci, saglasnosti i druge dokumentacije potrebne za izgradnju i eksploataciju električne energije vjetra.
Ovlašćeni zastupnik te firme bila je Milena Popović, ćerka dugogodišnjeg sindikalnog lidera Danila Popovića.
U tužbi piše i da je, upravo aktivnostima Vladimira Popovića i Palou, osnovana ta crnogorska kompanija, te da su oni čak predložili da njen izvršni direktor bude Milena, što je kasnije osnivanjem te firme ona i postala. Dodaje se  da je kompanija Fersa, odnosno BWP Montenegro, nakon obezbjeđenja državnog zemljišta, postupajući po ugovoru i dogovorenom procentualnom učešću isplatila Budvaninu i Špancu po 20.000 eura, na ime prve tranše isplate. I to je bilo sve što je tužiocima isplaćeno. Više puta su se obraćali kompaniji Fersa, na čijem je čelu tada bio Hose Maria Roger Ezpeleta, ali je do njih stigao kratak odgovor da sa tužiocima nemaju nikakav pravni, ni poslovni odnos, što Fersa tvrdi i u svom odgovoru na tužbu.
U odgovoru na tužbu  ističe se da Fersa, ni po kom osnovu, nije angažovala tužioce, te da su ugovori sklopljeni jedino sa crnogorskom Vladom i BWP Europe Consulting. Navodi se i da tužioci nijesu dostavili nikakav dokaz da im je isplaćeno 20.000 eura.
Fersa je predložila da sud “ovako paušalan i neobrazložen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, i to bez upuštanja u dalje dokazivanje”.

Španci i Milena osnovali firme dok je trajalo istraživanje

Firma BWP Montenegro povezana je sa još tri firme registrovane u Crnoj Gori sa kojima je veze imala Milena Popović i njeni španski partneri - BWP Company, Blue Capital i BWP Development.
Španska firma Fersa je početkom 2007. godine, upravo u periodu kada su osnovane BWP Montenegro i BWP Company, za potreba Vlade istraživala jačine vjetra na Možuri.
Vlada, na osnovu istraživanja Ferse, u januaru 2010. godine, raspisuje javni poziv za izgradnju vjetroelektrana na Krnovu i Možuri. Za Možuru se javio samo konzorcijum firmi Fersa i podgoričkog Čelebića, sa kojim Ministarstvo ekonomije u julu 2010. potpisuju ugovor o gradnji vjetroelektrana vrijednih 65.000.000 eura.

Ugovor potpisao tadašnji ministar Vujović

Ugovorom se država obavezala da narednih 12 godina godišnje otkupljuje cjelokupnu proizvodnju po utvrđenoj cijeni od 96 eura po megavatu. Godišnja proizvodnja procijenjena je na oko 100.000 megavata, pa bi Fersa i Čelebić godišnje od države dobijali oko 9,6 miliona eura ili zacijeli period otkupa 115 miliona. Taj novac bi se obezbijedio sa posebne stavke na ručunu svih potrošača električne energije u Crnoj Gori. Prema ugovoru Fersa bi godišnje za zakup kvadrata zemljišta plaćala 37 centi, odnosno za 12 godina 2.200.000 eura.
Ugovor je potpisao tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović.
Fersa i Čelebić su zemljište na kojem bi gradili vjetroelektrane od 500 hiljada kvadrata dobili na 20 godina, sa mogućnošću produženja za još 10 godina.  Obavezali su se da vjetroelektrane izgrade u roku od dvije godine od kada dobiju sve dozvole. Te dvije kompanije osnivaju konzorcijum Mozura wind park, gdje je Milena Popović bila direktor.

Problemi za Fersu zbog istraga u Panami i Španiji

Iz Ferse su tada saopštili da će vjetroelektrane izgraditi do kraja 2012.  Krajem te godine iz Ministarstva ekonomije kažu da projekat kasni, jer Fersa nije prikupila svu dokumentaciju za građevinsku dozvolu. Međutim, centrala Ferse je te godine bila u problemima, jer je da bi izbjegla suđenje u Panami zbog prevare partnera morala da mu ustupi 62 odsto posla, a bila je i pod istragom španske komisije za berzu. Tada su i Popović i Palou podnijeli prvu tužbu.
Ministarstvo je sa Fersom 2013. potpisivalo anekse kojim se odlažu obaveze ali gradnja vjetroelektrana i dalje nije počinjala. Građevinska dozvola je izdata u decembru 2014.  a Fersa u januaru 2015.  saopštava da je prodala taj projekat kompaniji Cifidex sa Malte za 2,9 miliona eura.  Formalno radovi počinju 15. februara 2015. godine, a 12 dana kasnije Fersa traži od Vlade da posao preuzme kompanija Enemalta plc sa Malte, koja je u međuvremenu preuzela udio od Cifidexa.
Enemalta je u većinskom vlasništvu Vlade Malte, a 33 odsto akcijskog kapitala posjeduje Shangai Electric Power (SEP) proizvođač struje i podružnica kompanije China Power Investments.

Đukanovićev put na Maltu

Vlada u septembru 2015. godine odlučuje da posao nastavi sa Enemaltom, iz koje najavljuju da gradnju počinju u martu 2016. godine, iako formalno pripremni radovi traju već godinu.  Tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović, u maju 2016. godine, putuje na Maltu gdje o projektu razgovara sa njenim premijerom Džozefom Muskatom.
Tada je  saopšteno da su  oba premijera  podržala taj projekat, a Muskat je kazao  da je to prva investicija Malte u Evropi.
Iz Ministarstva ekonomije su u novembru prošle godine saopštili da će gradnja vjetroelektrana početi početkom ove godine.

Šema isplate “teška” 10 miliona

Podgoričkom sudu je, između ostalog, kao dokaz dostavljen i šematski prikaz raspodjele deset miliona eura, koje je španska kompanija Fersa Energias Renovables, navodno, trebalo da isplati za poslove ugovaranja, posredovanja i lobiranja u izgradnji vjetroelektrana.
Prema toj šemi, bivšem sindikalnom lideru i sadašnjem direktoru  Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju Danilu Popoviću navodno je trebalo da bude isplaćeno 4.000.000 eura za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, između Bara i Ulcinja. Njegovoj kćerki Mileni Popović trebalo je u tom poslu, navodno, da bude isplaćeno oko 800.000 eura. Popovići su ranije demantovali da je bilo korupcije u poslu gradnje vjetroelektrana na Možuri.
U šemi se navodi i da je Fersa bivšem predsjedniku te firme Jose Maria Roger Ezpeletu trebalo da isplati 2.000.000 eura. Punomoćnica Ferse Milica Savić nije željela da odgovori na pitanje CIN-CG kako objašnjava da je španska firma svom tadašnjem predsjedniku trebalo navodno da isplati toliki novac. Po toj šemi po 800.000 eura je trebalo isplatiti i posredniku iz BWP Europe Consalting i osnivaču BWP Montenegro Alexu Requesens Palleroli i izvjesnom Marcu, kao i Špancu, koji su podnijeli tužbu.
Palou je za CIN-CG, odgovarajući na pitanja, ranije potvrdio da se na šematskom prikazu isplate novca nalaze Popovići, otac i ćerka, kao i bivši predsjednik Ferse, te da su svi oni povezani u ovom poslu.
I dalje je nejasno, ukoliko je šema tačna, kako su Popovići sami mogli obezbjediti Fersi da će Vlada sa njima sklopiti ugovor i odobriti im subvencije skoro duplo veće od troškova izgradnje.

Kompanija sa Malte treba da završi posao do novembra ove godine

Iz Ministarstva je Vijestima rečeno da je novim ugovorom određeno da kompanija sa Malte mora da završi radove do 15.novembra ove godine.
“ Što se tiče realizacije projekta, investitor je od nadležnog Ministarstva dobio građevinsku dozvolu, tako da je projekat u fazi izgradnje. Trenutno su završeni radovi na pristupnim putevima, kao i radovi na platformi na lokaciji na kojoj je planirana izgradnja predmetne vjetroelektrane. Investitor je obavezan Ugovorom da završi investiciju u rokovima koji su predviđeni”, rečeno je iz tog resora.
Nijesu željeli da odgovore na pitanje CIN CG zašto je Fersa odustala od posla izgradnje vjetroelektrana na Možuri, navodeći da Vlada više nema nikakvog posla sa njima.
“ Odgovor na pitanje zašto Fersa nije željela da učestvuje u projektu najbolje je potražiti u samoj kompaniji. Do prenosa Ugovora je došlo u skladu sa zakonskom regulativom u ovoj oblasti”, rečeno je iz Ministarstva.
Šta je natjeralo špansku kompaniju “Fersa Energias Renovables” da posao proda firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital", ostaje nepoznato.

Tužilaštvo neće da se bavi sumnjama u višemilionsku korupciju

Na pitanje Vijesti  da li će tužilaštvo ispitati navode iz spora pokrenutog pred podgoričkim Osnovnim sudom, u kome se crnogorski zvaničnici i funkcioneri, između ostalih, optužuju za višemilionsku korupciju u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri, iz Vrhovnog državnog tužilaštva je stigao odgovor da se oni ne mogu baviti postupcima koji se vode pred drugim nadležnim sudovima.
Predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović je ranije rekao Vijestima da taj sud nije tužilaštvu slao nikakve informacije u vezi ovog spora, ali i da tužilaštvo tako nešto nije ni tražilo.

Četiri firme u šemi BWP Montenegro

Osnivači BWP Montenegro su Milena Popović i Alex Requesens Pallerola sa po 50 odsto udjela. Oni su ovu firmu osnovali u martu 2007. godine a ugasili u aprilu 2016. godine. Prema podacima iz registra imala je sjedište na adresi "Stara Varoš 3".
Druga firma u ovoj mreži je Blue Capital koju su u februaru 2009. osnovali Marcos Carvajal Leon, Jaime Codina Rovira i Emilio Pons Oliva. Prema podacima koje je CIN dobio iz Poreske uprave njene finansijske iskaze kao ovlašćeno lice potpisivala je Milena Popović. Firma je ugašena u novembru 2013. godine a njena adresa bila je na adresi Bulevar revolucije 7.
BWP Montenegro u februaru 2009. godine osnova firmu BWP Development, a od 21. oktobra osnivački osnivački ulog dijele sa Blue Capital. Međutim sedam dana kasnije se kao suvlasnici navode još i Pedro Javier Rodriguez Araque i Jorge Arcenegui Linares. Od februara 2010. vlasništvo u firmi se dijeli tako da BWP Montenegro ima 72 odsto vlasništva, Blue Capital 18 odsto, a po pet ova dva španca. Firma je izbrisana u septembru 2015, a adresu je imala na Bulevaru revolucije broj 7 kao i Blue Capital.
Četvrta firma je BWP Company iz Budve, koju su u januaru 2007. osnovali partner Milene Popović u BWP Montenegro Alex Requesens Pallerola koji ima 50 odsto udjela, a po 25 odsto Osvaldo Rodriguez Garcia i Stanislav Sinar, koji je i izvršni direktor. Jedino ova firma nije ugašena, a prema podacima Poreske uprave nije podnosila finansijske iskaze. Njena adresa je Jadranski put BB.
CIN-CG je od Poreske uprave dobio četiri finansijska izvještaja kompanije BWP Montenegro. Firme je četiri godine od 2010 do 2013 imala negativan rezultat a na kraju 2013. imali su akumulirani gubitak od 157 hiljada eura. Za Blue Capital dobijena su dva izvještaja za 2010. i 2011. godinu. Obje godine poslovali su nagetivno, a na kraju 2011. imali su akumulirani gubitak od 19 hiljada eura. Za BWP Development postoji izvještaj za 2010. godinu iz kojeg se vidi akumulirani gubitak od 259 hiljada eura.
Iz izvještaja se ne može vidjeti koliki je bio promet novca preko računa ovih firmi, odnosno da li su one korišćene za isplatu navodne korupcionaške šeme. Kako su objasnili iz Poreske uprave promet bi se mogao vidjeti iz drugačijih izvještaja, ali oni predstavljaju poresku tajnu. Tajna je i da li su i koliko ove firme platile poreza.

Maja Boričić / Goran Kapor

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u okviru projekta:

„Zaposli se i ispričaj priču“

(Podržanog od strane Ministarstva finansija Crne Gore - Direktorata za finasiranje i ugovaranje sredstava  EU pomoći, a finansiranog od strane Evropske unije) raspisuje

JAVNI POZIV

                                                                Za obuku u medijskoj industriji   - četiri polaznika/ce

(Obuka za novinare/ke, kamermane/ke, grafičke dizajnere/ke, radnike/ce u štampariji i ostale poslove u elektronskim, printanim i on line medijima)

Obuka će se odvijati u dvije faze. Prva faza predviđa trening od dva mjeseca. Nakon toga, polaznici će se u trajanju od 10 mjeseci obučavati uz rad i učestvovaće u prozvodnji medijskih sadržaja (tekstova, TV priloga, grafičke obrade i sl.), za šta će dobijati redovnu mjesečnu nadoknadu.

Mogućnost učešća imaju nezaposleni pripadnici/ce romske i egipćanske populacije sa teritorije Crne Gore, sa završenom najmanje srednjom školom, a koji se nalaze u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.

Nakon intervjua, komisija će odabrati četiri kandidata/kinje koji ispunjavaju uslove i pokazuju najbolje sklonosti za rad u medijima.

Prijave sa biografijom (CV) kandidata/kinja, potvrdu iz evidencije Zavoda za zapošljavanje i motivaciono pismo slati najkasnije do 10.03.2017 na e-mail: konkurscincg@gmail.com, ili na adresu: CIN-CG, Trg nezavisnosti bb, 81000 Podgorica.

Podgoričanin R.V, uprkos tome što je završio osnovne i specijalističke studije, godinama ne može da dođe do posla u javnoj upravi za koji je neophodna samo osnovna ili srednja škola.

Za nekoliko godina više od 30 puta aplicirao je u državnim organima, a pravdu je nekoliko puta bezuspješno pokušao da istjera na sudu. To mu, međutim, nije pomoglo da se zaposli.

R.V. je imao primjedbe na Upravu za kadrove, gdje je, kako tvrdi, prilikom testiranja više puta osjetio nepravdu i uočio neregularnosti koje je kasnije prijavljivao u žalbama i tužbama. Iz Uprave, međutim, tvrde za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da sve rade po strogo utvrđenim procedurama.

Nakon što je R.V. odbijen za posao magacionera u Ministarstvu rada i socijalnog staranja žalio se Komisiji za žalbe. U žalbi je, između ostalog, naveo da su na pisanim i praktičnim testovima koji se dijele kandidatima bili nalijepljeni stikeri sa imenom i prezimenom kandidata.

“Markiranje testa omogućava da neko unaprijed može da ispuni test kandidatu. Kasnije upisivanje šifre sa testa, zajedno sa imenom i prezimenom, koje unosi kandidat i ubacuje u kovertu nema nikakve svrhe, jer eventualna zloupotreba se može uraditi prije nego kandidat i dobije test”, ukazao je R.V. u žalbi.

Komisija je, međutim, odbila žalbu kandidata, ali je Upravni sud 2014. osporio njeno rješenje. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Međutim, Ministarstvo rada i socijalnog staranja ponovo je potvrdilo raniji izbor kandidata, nakon čega se R.V. opet žalio Komisiji za žalbe.

Ukazao je još jednom na “nezakonito lijepljenje ceduljica na testovima”, nebodovanje dokumentacije koju je priložio na konkurs, ali i na to što nije utvrđeno činjenično stanje na testu poznavanja računara. Komisija je opet odbila njegovu žalbu. Ali sad je i Upravni sud odbacio njegovu tužbu. On se nakon toga žalio Vrhovnom sudu, koji je usvojio zahtjev za vanredno preispitivanje odluke Upravnog suda. Ni to nije pomoglo - krajem decembra prošle godine Upravni sud je odbio žalbu R.V. On i dalje radi privatne poslove i po 12 sati dnevno, da bi prehranio porodicu. Već ima skoro 40 godina, a nada da će doći do pristojnog posla sve je manja.

„Nastaviću ipak i dalje da konkurišem, da tražim pravdu, da se žalim, možda se i umore od mene“.

Ni ekonomista N.V. već nekoliko godina ne može da se zaposli u struci, pa je prinuđen da radi kao taksista.

On je svoj CV slao na više adresa, nakon što je po završetku stručnog osposobljavanja u jednoj državnoj firmi ostao bez posla. Sagovornik tvrdi da je potraga za državnim poslom gorko iskustvo. Jednom, kaže, bio je i prvorangiran u državnom organu. Ali, starješina se odlučio za kandidata koji je imao manje bodova od njega.

“Raspitao sam se i rečeno mi je da je to po zakonu. Šta mi dalje preostaje? Vjerovatno je trebalo da nađem neku vezu za posao, jer dobar prosjek više ništa ne znači”.

Preko sajta Moja uprava, Institutu Alternativa (IA) do sada je došlo oko 30 prijava zbog probleme prilikom zapošljavanja u organima javne uprave.

“Razlozi prijava variraju, ali uglavnom je riječ o neregularnostima tokom provjere sposobnosti, neizboru najboljih - prvorangiranih kandidata, ali i zloupotrebi ugovora na određeno vrijeme i ugovora o privremenim poslovima”, odgovorili su iz IA.

Iz te nevladine organizacije su saopštili da dugo ukazuju na pravne praznine prilikom testiranja kandidata, počev od neregulisanog sastava i formiranja komisija za provjeru sposobnosti, do uvođenja takozvane psihološke procjene kandidata.

Problem je što zakonom nije propisano koje uslove treba da ispune eksperti u komisijama za provjeru sposobnosti, a nije precizirana ni uloga predstavnika Uprave za kadroved i državnih organa.

“IA je od Uprave za kadrove tražio odluke o izboru eksperata za provjeru sposobnosti. Međutim, nijesmo dobili te odluke jer ih nije bilo, što znači da su procedure formiranja komisija za provjeru sposobnosti vrlo upitne i da ostavljaju veliki manevarski prostor koji je štetan”, naglasili su.

U IA tvrde da postoje i drugi propusti u provjeri sposobnosti, koji se ogledaju u neujednačenosti ocjenjivanja određenih kriterijuma, kao što su radno iskustvo i stručno usavršavanje.

“Ovi kriterijumi, iako bi trebalo da predstavljaju objektivne pokazatelje nečije sposobnosti, podložni su slobodnoj i subjektivnoj procjeni komisija”, naglasili su iz te NVO.

Prema posljednjem objavljenom izvještaju o radu Komisije za žalbe, to tijelo je tokom 2015. godine u radu imalo 839 predmeta. Od tog broja 770 bilo je po žalbama kandidata, a 69 predmeta po presudama Upravnog suda.

Podaci pokazuju da je po tužbama protiv rješenja Komisije u 2015. godini kod Upravnog suda bilo 342 predmeta, a odlučeno je u 242 slučaja.

Od tog broja u 165 predmeta ili 68,18 odsto Sud je tužbu odbio kao neosnovanu, u dva predmeta je tužba odbačena, dok je u šest predmeta postupak obustavljen. U 69 predmeta Sud je poništio rješenja Komisije.

Ukinuti psihološku procjenu kandidata, proceduru obesmišljavaju političke ličnosti

Poseban prostor za manipulisanje može biti psihološka procjena kandidata. U IA smatraju da bi to prilikom testiranja trebalo ukinuti, jer je taj mehanizam protiv-ustavno uveden Vladinom uredbom. Umjesto toga u IA predlažu da se određene osobine kandidata procjenjuju na drugi način, na primjer tako što će psiholozi da budu angažovani kao stalni članovi komisija za provjeru sposobnosti.

“Međutim, i ovako manjkava procedura provjere sposobnosti obesmišljena je mogućnošću koja je data političkim ličnostima na čelu ministarstava i drugih institucija, da ne izaberu najbolje kandidate, i to nakon usmjenog intervju koji uopšte nije regulisan...”, naglasila je predstavnica IA Milena Milošević.

Ona smatra da bi Uprava za kadrove trebalo da bude aktivnije uključena u proces nadgledanja i unapređenja politike zapošljavanja u državnim organima.

I čistačice morale da znaju ko usvaja budžet opštine

Radmila Bojović iz Šavnika prije tri godine odbijena je za mjesto higijeničarke u vatrogasnoj službi u Šavniku, uz obrazloženje da druga kandidatkinja ima više radnog iskustva. To nije bio uslov tražen konkursom. Nakon usvajanja žalbe, Bojovićeva je u aprilu 2014. dobila novu šansu za isti posao na istom radnom mjestu.

Ona je tada kazala da se zaprepastila pitanjima koja nijesu imala veze sa poslom higijeničarke. „Pitali su me šta čini opštinu, ko čini zakonodavnu vlast, ko usvaja budžet opštine, a zatim i kako se čiste tepih i kupatilo, kako se čisti paučina, džogerom ili metlom. Ja sam bila zbunjena potpuno“, kazala je tada Radmila za TV Vijesti. Ona je ispričala da je nakon pisanog dijela testiranja uslijedio razgovor, tokom kojeg je trebalo da odgovara na pitanja kako bi očistila prašinu sa stola i da li higijeničarka mijenja bravu ili staklo.

Iz nadležne opšinske komisije tada su rekli da su uradili samo onako kako im je sugerisano iz MUP-a, kao nadležnog organa za davanje mišljenja.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Javni poziv za trening i pisanje istraživačkih tekstova na temu od značaja za proces evropskih integracija

Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Podgorici tokom aprila 2017.

Aplikacija za prijavu

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1.000 eura za rad na pričama.

Prijave šaljite do 10. marta 2017. godine, na e-mail: konkurscincg@gmail.com. Formulare za prijavu možete preuzeti na sajtu www.cin-cg.me.

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com, kao i  assistantcincg@gmail.com.

Iznenađeni smo reagovanjem gospodina Danila Popovića. Tvrdi da u tekstu “Popoviće od vetrenjača sljedovalo 4.800.000 eura?” nije predstavljena druga strana, a novinari CIN-CG i Vijesti su kontaktirali i gospodina Popovića i njegovu ćerku Milenu. Njihove riječi smo decidno prenijeli u više tekstova koji su se bavili ovom temom, pa i u ovom. A i snimke razgovora o ovoj temi sa gospodinom Popovićem i njegovom ćerkom smo sačuvali i - dostavićemo ih sudu, kojim nam Popović prijeti.

Gospodin Popović, umjesto da sučeli argumente, kaže da su naši tekstovi naručeni. To su ozbiljne optužbe, ničim zasnovane. Jedini razlog zbog kojeg smo se bavili ovom temom je isključivo javni interes.  Javnost ima pravo da zna šta se dogodilo u poslu oko izgradnje vetrenjača na Možuri u kojem je učestvovala i država. A  Popović bi zbog svojih neistinitih optužbi, da radimo po nečijem nalogu, mogao da odgovara pred sudom.

Pratili smo sudski proces koji se vodi u podgoričkom Osnovnom sudu zbog ovog posla. Sve što je napisano u tekstu, na koji Popović reaguje, napisano je na osnovu sudskih dokumenata, tužbe i dokaza koji su tužioci dostavili sudu. I tu smo poštovali pravilo druge strane, pa smo dosljedno prenijeli i glavne navode iz odgovora na tužbu.
U tekstu, na koji Popović reaguje, je prenijeta šema isplate novca za posao izgradnje vjetrenjača, koju CIN CG posjeduje, a koja je sudu dostavljena kao dokaz. U toj šemi je predstavljeno da je, između ostalih, i porodici Popović sljedovalo 4.800.000 eura od tog posla.

Bez obzira na prijetnje sudom od strane gospodina Popovića, mi ćemo nastaviti da pratimo ovaj slučaj, koji je tek otvoren pred crnogorskim pravosuđem. Još ima zanimljivih dokumenta i dokaza koji bacaju sumnju na ovaj posao, a javnost ima pravo da zna za njih.