Novinarima Vijesti i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) juče je uručena prva, druga, kao i nagrada za najbolju priču mladog istraživačkog novinara za prošlu godinu, koje dodjeljuje Evropska unija (EU).

Prvu nagradu osvojila je Jelena Jovanović iz ND Vijesti, za serijal tekstova o tome kako su nepoznate osobe, najvjerovatnije pripadnici kriminalnih ldanova, nezakonito postavile kamere i nagledale javni prostor na više lokacija u Kotoru.

Drugo mjesto osvojile su Milka Tadić Mijović i Milena Perović Korać iz CIN-CG,  za serijal priča pod zajedničkim naslovom „Korupcija na lokalnom nivou Kolašin", dok je Ivan Čađenović iz ND Vijesti dobio nagradu za najbolju priču mladog novinara, zahvaljujući serijalu tekstova o sumnjama da je dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore plagirao udžbenik i doktorski rad.

U obrazloženju žirija navodi se da prvonagrađenu priču Jovanović odlikuju sve bitne vrline kvaltitetne istraživačke priče kao što su društvena relevantnost, objektivnost, nepristrasnost, kvalitet argumenata i samostalno prikupljenih dokaza.

Žiri je istakao profesionalnu hrabrost novinarke koja se, kako se navodi, prva uhvatila u koštac sa tom temom, kako bi skrenula pažnju nadležnih institucija na do tada nerazotkriveni društveni problem.

U drugonagrađenovj priči Perović Korać i Tadić Mijović, kako se navodi, uspješno ukazuju na niz spornih načina na koje je trošen novac iz budžeta Opštine Kolašin i raspetljavljaju zamršeni niz tragova – od neuobićajeno visokih troškova za gorivo ili prodaje opštinskog zemljišta po netržišnim cijenama, preko „grešaka“ zbog kojih je ta Opština pretrpjela značajnu materijalno štetu do dodjeljivanja javnih radova bez tenderske procedure.

Prema mišljenju žirija, Čađenović u nagrađenom serijalu, za razliku od velikog broja drugih sličnih tekstova, pažljivo prati sve tragove, veoma vješto otkrivajući različite slojeve, ne samo konkretnog slučaja plagijata, već i pokušaja da se on sakrije od očiju javnosti.

Na konkurs EU stiglo je 17 priča, a odluku o nagradama donio je žiri u čijem su sastavu  Olivera Komar (predsjednica), Dragoljub Vuković,  Snežana Nikčević, Sonja Drobac i Olivera Nikolić.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) danas je potpisao ugovor o obuci i radnom angažmanu u medijskoj industriji sa četvoro polaznika romske populacije. Ugovor je potpisan sa Elvisom Berišom, Maksutom Berišom, Enisom Eminovićem i Agimom Gašom.

Oni će se u periodu od godinu dana obučavati u dnevniku Vijesti, Televiziji Vijesti, Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD) i Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Ugovor je potpisan u okviru projekta „Zaposli se i ispričaj priču“.U zavisnosti od afiniteta, polaznici će se obučavati za poslove novinara, kamermana, grafičkog dizajnera, kao i ostale djelatnosti u elektronskim, štampanim i on-line medijima.

Obuka će se odvijati u dvije faze. Prva faza predviđa trening od dva mjeseca, koji se upravo uspješno odvija i završava početkom juna. Uz pomoć trenera/ica, polaznici savladavaju teorijske i tehničke osnove. Nakon toga, oni će se u trajanju od 10 mjeseci obučavati uz rad u medijima i učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja (tekstova, TV priloga i slično).

Četvoro polaznika odabrano je nakon konkursa na kojem su mogli da učestvuju svi/e nezaposleni/e pripadnici/e romske i egipćanske populacije sa teritorije Crne Gore, sa najmanje završenom srednjom školom.Pored edukacije, jedan od ciljeva projekta je informisanje javnosti o položaju Roma i Egipćana, kako bi se smanjila distanca prema ovim grupama i podstakla njihova integracija, obrazovanje i, posebno, zapošljavanje. Mnogi/e pripadnici/e ove populacije, nažalost, još uvijek žive na granici siromaštva i nemaju stalno zaposlenje.

CIN-CG, MCMD, kao i dnevnik Vijesti i TV Vijesti, sa posebnim entuzijazmom sprovode ovaj projekat, koji je u skladu sa misijom ovih medija da se u Crnoj Gori izgradi društvo u kojem će svi njeni građani imati jednake šanse. Nastojaćemo da kroz više različitih aktivnosti pokažemo da je integracija svih, naročito ranjivih grupa u koje spadaju Romi i Egipćani, od posebnog značaja za našu zemlju. Obrazovanje i zapošljavanje predstavlja prvi korak ka tom cilju.

Projekat „Zaposli se i ispričaj priču“ podržan je od strane Ministarstva finansija Crne Gore - Direktorata za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći, a finansiran od strane Evropske unije, preko Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). Ovaj projekat je jedan od više projekata operativnog programa „Razvoj ljudskih resura 2012-2013“, čiji je glavni korisnik Ministarstvo rada Crne Gore kroz poziv: „Implementacija treninga i projekata za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i pripadnika RE populacije“, čija je ukupna vrijednost 800.000 eura.

Milka Tadić Mijović

Koordinatorka projekta

Pacijenti u Crnoj Gori svake godine, zbog duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja, posjete izabranog doktora između 19.000 i 20.000 puta.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio je iz Instituta za javno zdravlje podatke, koji pokazuju da je zbog šizofrenije, šizopatskih i sumanutih poremaćaja u 2015. godini bilo čak 3737 posjeta izabranom ljekaru. Godinu dana ranije, bilo ih je 3551, a u 2013. oko 3435.

Pacijenti sa duševnim poremaćajima, prema tvrdnjama iz civilnog sektora, nijesu dovoljno integrisani , često su odbačeni i od porodice i institucija. Istraživanja pokazuju da su često diskriminisani, ali i da poslije liječenja neki nemaju gdje da odu.

Prema podacima IJZ, broj bolničkih otpusta zbog šizofrenije, šizopatskih i sumanutih poremećaja u 2015. godini bio je 1020, u 2014. tridesetak više, a u 2013. oko 1400. Iz IJZ naglašavaju da jedan pacijent može više puta da bude u bolnici zbog navedenih poremećaja.

Kada je riječ o bolničkom liječenju pacijenata sa šizofrenijom, šizopatskim i sumanutim poremećajima, Crna Gora je u 2014. godini bila u goroj poziciji u odnosu na zemlje regiona - Srbiju i Sloveniju. Oko 107,1 pacijenata na 100.000 stanovnika bilo je u bolnici zbog tih oboljenja. U lošijoj poziciji našla se Hrvatska, gdje je stopa hospitalizacije na 100.000 stanovnika iznosila 279,1.

Iz IJZ su odgovorili CIN-CG da su oboljenja iz grupe šizofrenija, šizopatski i sumanuti poremaćaji, ali i ona iz grupe poremećaji raspoloženja ( afektivni poremaćaji), činila više od 60 odsto od ukupnih hospitalizacija zbog duševnih i poremećaja ponašanja. Broj bolničkih otpusta za sva duševna oboljenja svake godine iznosi više od 2000.

 Uslovi za liječenje bolesnika loši, pomak tek nedavno napravljen

 Civilni sektor godinama upozorava da su uslovi za liječenje pacijenata sa mentalnim poremećajima katastrofalni, ali i da imamo problem sa kapacitetima i nedostatkom postelja.

Mirjana Radović, koordinatorka projekta ”Van izolacije - ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjima”, koji sprovode NVO Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) i Mental Disability Advocacy Centre (MDAC) iz Budimpešte tvrdi da specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Kotoru opterećuju dva ozbiljna problema.

“Jedan je nedostatak uslova za zbrinjavanje takozvanih socijalnih pacijenata, čije stanje ne zahtijeva dalje bolničko liječenje, ali koji nastavljaju da žive u Bolnici jer nemaju gdje drugo da žive”, kaže Radović. Takvi pacijenti čine trećinu pacijenata koji borave u toj zdravstvenoj ustanovi.

Drugi problem, prema riječima Radović, predstavlja Jedinica sudske psihijatrije, u kojoj su smješteni takozvani forenzički pacijenti, koji moraju da se liječe i posebno obezbjeđuju, jer su uslijed bolesti počinili ozbiljna krivična djela.

“Kapacitet ovog odjeljenja ne odgovara potrebama, obezbjeđuje ga privatno obezbjeđenje koje organizuje bolnica, pa, iako Ministarstvo pravde sada učestvuje u troškovima, i ova nadležnost izuzetno opterećuje bolnicu”, smatra Radović.

Kada je riječ o Klinici za psihijatriju Kliničkog centra (KC), nakon više godina unaprijeđeno je stanje u toj ustanovi. Radović kaže  da je tek nakon ukazivanja HRA da se pacijenti u toj ustanovi liječe u mizernim uslovima, zamijenjena dotrajala bravarija i izvršeni drugi radovi.

Direktor Klinike za psihijatriju Željko Golubović saopštio je za CIN-CG da su uslovi rada nedavno poboljšani u građevinskom smislu i da je adaptacija koštala oko 50.000 eura, uz dodatne troškove KC. On je istakao da bi se izgradnjom nove klinike ispoštovali standardi u liječenju duševnih pacijenata.

“Pojedina odjeljenja bi se osamostalila i adekvatno razvijala, i stručno i edukativno. Ako analiziramo uslove smještaja pacijenata unazad trideset godina sa ovom adpatacijom zgrade postignuti su do sada u gradjevinskom smislu vrlo korektni i zavidni rezultati kako bi se poboljšali uslovi liječenja pacijenata, a njihov boravak učinio humanijim i ljudskim”, ukazao je Golubović.

Nadležni nijesu spremni da pređu sa riječi na djela?

Radović za CIN-CG kaže da nema spremnosti nadležnih ministarstava, na prvom mjestu zdravlja, a onda i ministarstava pravde i rada i socijalnog staranja, da pređu sa riječi na djela i krenu da rješavaju nagomilane probleme.

Podsjeća da Ministarstvo zdravlja nije obezbijedilo uslove da se uspostavljeni centri za mentalno zdravlje osnaže da u punom smislu pružaju usluge tzv. komunalne psihijatrije odnosno psihijatrije u zajednici. Sa druge strane, kako kaže Radović, Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije obezbijedilo podršku za povratak tzv. socijalnih pacijenata u društvo, a Ministarstvo pravde nije izgradilo zatvorsku bolnicu u kojoj bi se, između ostalih, čuvali i liječili pacijenti sa izrečenom mjerom bezbjednosti.

“Dakle, ministarstva hitno treba da počnu da rade svoj posao jer je postojeće stanje u Bolnici neodrživo. Više puta smo ukazivali da se može i mora više uraditi sa sredstvima koja se trenutno ulažu u psihijatrijske pacijente”, upozorava Radović.

I dok Radović smatra da kreatori zdravstvene politike ne posvećuju dovoljno pažnje oboljelima od duševnih i poremećaja ponašanja, Golubović tvrdi suprotno.

“U datim okolnostima Ministarstvo zdravlja se nesebično ponaša i ima i ljudsku i profesionalnu odogvornost prema zaposlenima i vjerujte mi velika finansijka sredstva se troše za nabavku najskujplij ljekova i aparata, a sve u interesu naših gradjana”, kaže Golubović.

Muškarci češće obolijevaju, pregledi povećani i zbog socijalnih razloga

Ukupan broj bolničkih otpusta za sva duševna oboljenja godišnje iznosi više od 2000.

Iz IJZ su naglasili da muškarci češće, u oko 65 odsto slučajeva, bili na bolničkom liječenju zbog duševnih i poremećaja ponašanja. Među pacijentima na liječenju, što se tiče starosti, najviše je bilo osoba koje imaju između 30 i 59 godina.

Na pitanje da li primjećuje trend obolijevanja od duševnih i poremećaja ponašanja, u odnosu na prije 10 ili 15 godina, direktor Klinike za psihijatriju KC Željko Golubović odgovara da se to mora prikazazi statistički, pojedinačno po godinama.

“Ali ne zaboravite, Podgorica je imala 90.000 stanovnika, a sada ima oko 250.000”, kaže Golubović.

Prema njegovim riječima, klinički utisci pokazuju da prednjače bolesti zavisnosti i depresivni poremećaji reaktivne socijalne prirode. Golubović naglašava da je znatan broj pregleda iz socijalnih, a ne stvarno medicinskih razloga.

“Dakle, povećan je broj pregleda i iz socioloških razloga (gubitak posla, materijalni razlozi, pogrešne navike, razne predstave i predrasude o sebi i okolini, pogrešan sistem vrijednosti, specifične mentalitetne i folklorne sposobnosti, pokušaj ostvarivanja sekundardne dobiti i slično”, tvrdi Golubović.

Na pitanje kog uzrasta i pola je najveći broj pacijenata koji se liječi u Klinici za psihijatriju, Golubović odgovara da ta ustanova “ne bira pol i godište”. Ističe da se liječe od 16. godine, pa do kraja života.

Treba uvesti kućne posjete oboljelima

Oboljeli od duševnih poremećaja često se suočavaju sa brojnim problemima. Radović tvrdi da teškoće nastaju kada pacijent koji treba da se liječi odbija liječenje ili nema odgovarajući podšku porodice. Navodi primjer iz prakse, kada pacijent odbije da primi terapiju, a što nije rijetka pojava.

“U uređenom sistemu, psihijatar bi trebalo odmah po saznanju da  dopre do pacijenta i u saradnji sa njim pronađe rješenje. Psihijatri su nam kazali da ovakve situacije obično brzo rješavaju i pacijent nastavlja sa uobićajenim životom i radom u zajednici”, kaže Radović. Ipak, naglašava da kod nas psihijatri ne idu u kućne posjete.

“Ako pacijent ne želi da dođe do ljekara koji radi u Centru za mentalno zdravlje i nastavi da odbija da pije terapiju, dolazi do pogoršanja stanja bolesti. Onda se čeka da pacijent započne da ugrožava sebe ili  druge i steknu uslovi da bude prisilno hospitalizovan uz asistenciju policije”, kaže Radović i dodaje da  prisilna hospitalizacija dodatno povlači sa sobom i pokretanje i sprovođenje vanparničnog postupka u kojem se mora odlučiti da li je hospitalizacija bila opravdana.

Radović tvrdi da se na kraju se postavlja pitanje, da li je logičnije i racionalnije bilo obezbijediti da psihijatar odmah dođe do pacijenta i to prije nego što se angažuju i druge službe i pokrenu svi sledeći mehanizmi koji su ustanovljeni kao garancija poštovanja ljudskih prava i sprečavanje zloupotreba.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Najveći broj krivičnih prijava protiv nepoznatih počinilaca u posljednjih pet godina - odbačen je zbog zastare.  Od  10.231 prijave procesuirane su  samo 2982. Zbog zastare je odbačeno čak 7.047, a iz drugih razloga svega 202.

To se može zaključiti iz izvještaja o radu tužilaštava u posljednjih pet godina. U Vrhovnom državnom tužilaštvu nijesu odgovorili na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) - na koja se krivična djela odnose ove zastare.

Crnogorski sudovi nemaju  obavezu da prikupljaju podatke o predmetima koji su zastarjeli. Propisi ne nalažu vođenje evidencija o zastarelosti u krivičnim predmetima, kažu predstavnici Sudskog savjeta za CIN-CG.  Ističu da se za tu vrstu podataka treba obratiti sudovima pojedinačno. Međutim, najveći sud u zemlji - podgorički Osnovni sud, nema te podatke.  U tom sudu pozivaju se, takođe, na to da ne postoji zakonska obaveza  da vode evidenciju.

U podgoričkom Višem sudu  tvrde da je u posljednjih pet godina  u osam drugostepenih krivičnih predmeta nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, ali ne odgovaraju na pitanje CIN-CG: na koja krivična djela se odnose ti postupci. Sudski savjet odlučuje koji će se podaci objavljivati u izvještajima. Sudovi nemaju ni obavezu da u godišnjim izvještajima objavljuju koliko je predmeta zastarjelo. Jedino se u izvještaju tužilaštva za 2012. pominje da su zbog zastarjelosti državni tužioci odbacili krivične prijave protiv 14 osoba  osumnjičenih za falsifikovanje novca, a da je bilo i 63 odbačaja osumnjičenih za šumske krađe. Te godine, međutim, odbačeno je još 1.357 prijava zbog zastare, ali se ne navodi za koja krivična djela.

Prema Krivičnom zakoniku zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa, u zavisnosti od zaprijećene kazne, u periodu od dvije za lakša, do 25 godina za najteža krivična djela, za koja prijeti kazna i do 40 godina.

Carine, Limenka, Bazar, KAP

Posljednjih godina zastarjelo je više postupaka u kojima su osumnjičeni ili optuženi bili državni službenici i funkcioneri. Tako su zastarjele, između ostalog, krivična prijava MANS-a za hipoteku zemljišta Solane, postupak za masovno prebijanje pritvorenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), nestanak dvoje djece iz Javne ustanove Komanski most, dio prijave za mučenje Aleksandra Pejanovića...

Političar  Velizar Kaluđerović (Demokrate)  za CIN-CG upozorio je da bi se tako nešto vrlo lako moglo  desiti i u postupcima u javnosti poznatim kao Carine, Limenka, izdavanje državnih garancija za KAP i Bazar.

“I pored toga što su u navedenim slučajevima - aferama nastupile štetne posljedice po javni interes i sve građane Crne Gore koje se mjere stotinama miliona eura, a od preduzimanja ovih štetnih aktivnosti od strane odgovornih pojedinaca proteklo  od 5 do 10 godina, nije mi poznato da je nadležno državno tužilaštvo ni u jednom od ovih predmeta preduzelo procesne radnje na osnovu kojih, saglasno zakonu, prestaje da otkucava vrijeme koje se računa u rok zastarjelosti krivičnog gonjenja”, istakao je Kaluđerović.

Podsjetio je  da se slučaj Carina dogodio 2007.  Tada je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša građevinsko zemljište od 15.205 kvadrata ustupio preduzeću Carine za samo 2,5 miliona u direktnoj nagodbi, iako su prethodno Carine na javnoj licitaciji za isto  zemljište nudili za 13,4 miliona. Kad su od te ponude odustali, parcelu su dobili po cijeni nižoj za 10,9 miliona eura.

“Podsjećanje na datume kada su se preduzimale aktivnosti na štetu Glavnog grada, jasno pokazuju da je od tada proteklo duže od devet godina”, istakao je Kaluđerović.

Slično je i sa slučajem Limenka.  Ugovorom Vlade  sa bratom bivšeg premijera Acom Đukanovićem,  o kupoprodaji zemljišta na lokaciji objekta CB Podgorica, zaključen je 20. maja 2008. godine. Iz tog posla budžet države je direktno oštećen za 10,6 miliona evra.

“Od preduzetih radnji zbog kojih je nastupila ogromna šteta po državu, proteklo je više od osam godina”, podsjetio je funkcioner Demokrata.

Ali, tu nije kraj.  Zastara bi mogla nastupiti i u slučaju državnih garancija za KAP: Vlada je, navodi Kaluđerović, 2009. godine, ne poštujući proceduru, izdala državne garancije za KAP od 132 miliona eura, koje su pale na teret budžeta Crne Gore. “Od izdavanja garancija proteklo je duže od sedam godina”, kaže Kaluđerović.

Ugovor o privatno javnom partnerstvu Glavnog grada Podgorica i preduzeća Čelebić zaključen je 17. decembra 2010. godine, a na osnovu tog Ugovora i njegovih aneksa, preduzeću Čelebić je  pripalo oko 6.000 kvadrata ekskluzivnog poslovnog prostora, a Glavnom gradu samo 930 m2 i to - zelene pijace i parking prostora. Od zaključenja tog ugovora proteklo je duže od šest  godina.

“Volio bih da nadležno državno tužilaštvo iznošenjem konkretnih podataka u vezi sa navedenim predmetima, ali i brojnim drugim koji do sada nijesu procesuirani, odagna sumnje o postojanju rizika zastarjelosti krivičnog gonjenja. Naravno, sumnje će najubjedljivije odagnati ako konačno, pred nadležnim sudovima, pokrene postupak za utvrđivanje krivično - pravne odgovornosti  pojedinaca koji već godinama nekažnjeno građanima Crne Gore nanose ogromnu štetu koja se mjeri desetinama i stotinama miliona eura”, ocijenio je Klađuerović.

Komentarišući činjenicu da u pravosuđu ne vode, niti u  izvještajima daje podatke o zastarjelosti, on je rekao  da to  nije korektno i da predstavlja „trule daske“ u pravosuđu.
“Ima puno razloga za sumnju da se sadašnje crnogorsko pravosuđe prema jednom broju lica, koja su godinama visoko pozicionirana u vlasti, kao i prema jednom broju sa njima povezanih lica, ponaša kao da su ta lica apsolutno krivično neodgovorna. U ovakvom pristupu, vjerovatno se kalkuliše i priziva u pomoć i institut zastarjelosti krivičnog gonjenja”, zaključio je Kaluđerović.

Ko je kriv

Zastarjelost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne znači nepopravljiv propust da se pravda sprovede, pa bi država obavezno morala da obezbijedi da se u svakom slučaju utvrđuje da li je do toga došlo zbog nečije namjere, nesavjesnog rada ili zbog zaista objektivnih okolnosti, ocijenila je izvršna direktorka Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević.

Ona je za CIN-CG navela da ni podaci koje objavljuje tužilaštvo ne govore o tome koliko je sudskih predmeta zastarjelo, odnosno  koliko je predmeta zastarjelo pošto je pokrenut krivični postupak protiv poznatih izvršilaca.

“Državno tužilaštvo ne daje nikakvo obrazloženje u izvještaju za 2016. godinu, za nastupanje zastarjelosti u čak 1.700 slučajeva zastarjevanja krivičnih prijava protiv nepoznatih izvršilaca. Ovakvo obrazloženje je posebno neophodno u slučajevima kada nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja krivične sankcije protiv poznatih izvršilaca, jer je u takvim slučajevima i vjerovatnije da dođe do zloupotreba, tj. korupcije”, konstatovala je direktorka HRA.

Iz nevladinih organizacija HRA i CEMI  nedavno su podsjetili da se podaci o zastarjelosti ne pominju u godišnjim izvještajima sudova i tužilaštava, ističući da Godišnji izvještaj o radu Sudskog savjeta i sudstva sadrži samo informaciju o tome da je zastarjelo 2.286 prekršajnih kazni.

Tražili su  da se evidentira svaki slučaj zastarjelosti predmeta u  sudovima i  tužilaštvima i da se povodom svakog takvog slučaja oformi komisija sa zadatkom da ispita - da li je do takve posljedice došlo zbog propusta u radu državnih tužilaca ili sudija.

“Na ovaj način bi se svaki slučaj zastarijevanja krivičnog gonjenja, koji može da ukaže na ozbiljnu korupciju, ozbiljno i tretirao, a odgovorni za propuste snosili adekvatne posljedice, koje mogu biti i krivična odgovornost i razrješenje”, istakli su iz tih NVO.

Ponovili su  apel da se Krivičnim zakonikom propiše da ubistvo, teško ubistvo, mučenje i druga djela s obilježjima torture ne zastarijevaju, u skladu s izričitom preporukom Komiteta protiv mučenja.

“Praćenje i analiziranje pojave zastarjelosti krivičnog gonjenja, kao i zastarjelosti izvršenja krivičnih sankcija je veoma važno za ocjenu sposobnosti države da obezbijedi vladavinu prava. Zastarjelost krivičnog gonjenja znači da zločin nikada neće biti kažnjen, odnosno da onaj ko ga je izvršio nikada za to neće snositi posljedice. Ova pojava može da ukaže i na zloupotrebu službenog položaja, odnosno korupciju među državnim tužiocima i sudijama, pa je izuzetno važno evidentirati i istražiti svaki takav slučaj”, zaključili su u tim NVO.

I Evropska komisija traži transparentnije podatke
Evropska komisija, u izvještaju o Crnoj Gori za 2016. godinu, konstatuje da podaci o ukupnoj dužini postupaka u Crnoj Gori još nisu dostupni. To se, između ostalog, navodi i u izvještaju HRA i CEMI o realizaciji Strategije reforme pravosuđa 2014-2018, koji će biti predstavljen u ponedeljak.

Dvije nevladine organizacije u izvještaju podsjećaju da nije prihvaćena njihova preporuka iz 2014. godine da Godišnji izvještaj o radu sudova bude dopunjen objavljivanjem podataka o cjelokupnom trajanju postupka, iako je to tražila i EK, a naše pravosuđe prihvatilo.

Takođe dodaje se nije prihvaćena ni preporuka, po uzoru na uporednu praksu, da se godišnji izvještaj dopuni objavljivanjem podataka o zastarjelosti krivičnih predmeta i zastarjelosti izvršenja krivičnih sankcija.

U barskom sudu  22 krivična predmeta zastarjela za 5 godina
Prema podacima koje je CIN-CG-u dostavio predsjednik Osnovnog suda u Baru Goran Šćepanović, u tom sudu su, u posljednjih pet godina, zastarjela 22 krivična predmeta, od koji najviše u prošloj godini, njih 11. Tako je jedino taj sud u cjelini odgovorio na pitanje CIN-CG-a, koliko je krivičnih predmeta zastarjelo u posljednjih pet godina i na koja krivična djela se odnose.

Prema podacima tog suda, okrivljeni su izbjegli kazne za zloupotrebu službenog položaja, teške tjelesne povrede, prevaru, utaju poreza i doprinosa, krađu, falsifikovanje isprava, izazivanje opšte opasnosti, samovlašće, prikrivanje, ugrožavanje sigurnosti, ugrožavanje javnog saobraćaja...

Maja BORIČIĆ

Dragana Brajović, supruga predsjednika Skupštine Ivana Brajovića (SD),  predviđena je za  zvaničnu delegaciju na konferenciji predsjednika parlamenata zemalja EU u Bratislavi. Tako je prema zvaničnoj agendi te konferencije, koja je objavljena na sajtu Nacionalnog savjeta Republike Slovačke.

Brajovićeva je, prema tom spisku,  jedina supruga koja učestvuje na ovom događaju, koji okuplja i delegacije iz zemalja kandidata za članstvo u EU.

U agendi, pored imena Dragane Brajović, u rubrici predviđenoj za funkcije učesnika, piše da je njeno zvanje - supruga predsjednika parlementa. Međutim, nejasno je zbog čega bi ona učestvovala na konferenciji ove vrste, s obzirom na to da je, kao službenica, zaposlena u Aerodromima Crne Gore.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pitao je Brajovića zbog čega je, i u kojem svojstvu, njegova supruga među zvanicama službene crnogorske delegacije, posebno što nijedan drugi predsjednik parlamenta ne vodi suprugu na taj skup, ali i ko će plaćati put i troškove njenog boravka u Bratislavi.

Iz kabineta predsjednika Skupštine sinoć su dostavili CIN-CG agendu za događaj, sa datumom 20.04., u kojoj, među učesnicima, nema Brajovićeve supruge. Međutim, sinoć u 22 sata je na zvaničnom sajtu Nacionalnog savjeta Republike Slovačke i dalje jedino bio objavljen nacrt liste učesnika konferencije, među kojima je Dragana Brajović, a koji je publikovan 6. aprila ove godine (http://www.nrsr.sk/web/?sid=skpresEvent&id=6615&lang=en).

Osim bračnog para Brajović, u Bratislavu će otputovati još devet osoba iz Crne Gore. Pored Ivana i Dragane Brajović, u delegaciji su i predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Andrija Nikolić (DPS), kao i Odbora za evropske integracije Skupštine Adrijan Vuksanović (HGI). Zastupljene su i naše diplomate - ambasador Crne Gore u Slovačkoj Ivan Milić. Ali, i prva sekretarka Ambasade Crne Gore u Austriji Anđela Čelebić Vukadinović.

Na spisku je i savjetnik u Skupštini Periša Kastratović. A u delegaciji su i prevodilac Vanja Đuričanin, kamerman Mirko Milošević, kao i dva predstavnika obezbjeđenja - Gorčin Pantović i Dragan Jovićević.

Zanimljivo je da mnoge, ekonomski snažnije zemlje, sa mnogim većim brojem stanovnika, imaju znatno manje delegacije. Tako će Danska imati svega četiri člana, Finska tri, Francuska pet, Belgija četiri, a Bugarska dva. I u delegaciji Turske biće svega dva člana. Oni će u Bratislavi boraviti bez obezbjeđenja, kao i predstavnici mnogih drugih država - Holandije, Britanije, Španije...

Kada je broj članova delegacije u pitanju, izdašne su, osim Crne Gore, bile i zemlje iz okruženja, kao što su Hrvatska i Slovenija. Od 13 predstavnika iz Hrvatske, čak pet je radnika iz obezbjeđenja. Srbi su bili ekonomičniji, pa će na događaj poslati šest predstavnika, od kojih je jedan zadužen za obezbjeđenje.

Države sa manjim brojem stanovnika, kao što su Malta i Kipar, poslaće na konferenciju po tri člana.

Prema agendi koju su sinoć poslali iz Brajovićevog kabineta, među učesnicima nije bilo ni dvojice predstavnika obezbjeđenja. Iz kabineta je saopšteno da "način obezbjeđivanja predsjednika Skupštine, podliježe pravilima o štićenim ličnostima".

Na pitanje CIN-CG koliko novca će građani Crne Gore platiti boravak delegacije u Bratislavi, iz Brajovićevog kabineta su odgovorili da "kompletan izvještaj o utrošenim sredstvima Skupštine Crne Gore se redovno objavljuje na sajtu Skupštine Crne Gore":

"Imajući u vidu da su finansije transparentne, pregled koji ste tražili biće dostupan na pomenuti način", piše u odgovoru.

Iako Crna Gora ima problema zbog budžetskog deficita, država očito mnogo troši ne samo na plate javnim funkcionerima, već i na službena putovanja.

Tako je u prvoj polovini prošle godine (od 1. januara do 30. juna) na službena putovanja Skupština potrošila 300.606,75 eura. U izvještaju o utrošenim sredstvima Skupštine za taj period, piše da je lani planirano 635.000 eura u tu svrhu.

Ana KOMATINA

Nagodba – proces protiv Svetozara Marovića

Da li je Svetozar Marović samo žrtva svojih naopakih poslova, ili je decenijski budvanski kriminal Milo Đukanović iskoristio da skrajne sa političke scene i pošalje u preveremenu penziju svog potencijalnog partijskog rivala?

Da je Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić napravio sa Marovićem nagodbu lošu za Budvu i Crnu Goru, a dobru za budvansku kriminalnu grupu? Ko je izgubio, a ko dobio od sporazma? Zašto Opština Budva i dalje plaća račune kriminalnoj grupi, umjesto da naplati štetu? Zašto je bogatstvo Svetozara Marovića i njegove porodice ostalo gotovo neokrunjeno i zašto do sad crnogorsko pravosuđe nije ispitalo porijeklo njihove imovine?

Kako je Marović ušao u kriminal i šta mu kum Momir Bulatović ne može oprostiti? Šta o svemu misle pravnici, advokati, nevladini aktivisti i glavni akteri ove drame?

Gledajte Nagodbu, dokumentarni film TV Vijesti i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o prvom procesuiranom slučaju visoke korupcije u Crnoj Gori i dilemama koje taj proces nosi.

Srijeda, 21.00h, TV Vijesti.

Da li je nekadašnji prvi čovjek Podgorice Miomir Mugoša sljedeći na redu zbog zloupotreba i brojnih krivičnih prijava. Vuka Golubović, bivši gradonačelnik Berana, je posljednji u nizu lokalnih čelnika kojima su stavljene lisice. Prije njega Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo je više nekadašnjih DPS gradonačelnika - Budve Rajka Kuljače i Lazara Rađenovića, Nikšića Nebojše Radojičića i Bara Žarka Pavićevića.

Mugoša je bio na čelu Podgorice od 1999. do 2014, a sada privodi kraju ambasadorski mandat u Ljubljani. Krajem 2015. specijalni tužilac Milivoje Katnić je u emisiji Načisto najavio istragu u predmetima Bazar i Carine. Početkom prošle godine tadašnji šef Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminala Dragan Radonjić izjavio je za Dan da su inspektori policije završili istragu koja se tiče Mugoše i da su sve prikupljene informacije predate tužilaštvu. Radonjić je u međuvremenu postavljen na čelo Specijalnog policijskog tima koje pruža podršku SDT-u.

Mugoša je krajem septembra u Specijalnom tužilaštvu bio na višesatnom saslušanju, kao svjedok. A sredinom proteklog mjeseca je počelo suđenje bivšem administratoru Glavnog grada Željku M. Vukoviću. Vuković, koji je sada pomoćnik direktora Vodovoda, je optužen da je prilikom gradnje tržnog centra Bazar u korist kompanije Čelebić, pričinio štetu budžetu Podgorice od 1.662.250 eura.

BAZAR 1: SDT je istragu u predmetu Bazar otvorilo nakon što su im Demokrate 2015. predale dokumentaciju u kojoj se navodi da je Vuković dva puta nezakonito oslobodio kompaniju Ćelebić plaćanja komunalnih taksi.

Uprava lokalnih javnih prihoda krajem 2011. donosi rješenja na osnovu kojih se kompanija Čelebić, Tomislava Čelebića, obavezuje da Glavnom gradu na ime lokalne komunalne takse za korišćenje prostora na javnoj površini isplati 1.662.250 eura.

Tek nakon dvije godine, Vuković januara 2014. odlučuje o ovim rješenjima, poništava ih i vraća Upravi na ponovno odlučivanje.

Uprava, u aprilu 2014. ponovo donosi istovjetna, obavezujuća rješenja. A nakon lokalnih izbora u Podgorici, a neposredno prije odlaska s funkcije, u julu 2014, Vuković ponovo poništava rješenja Uprave.

,,Nisam kriv. Pokušavao sam, ali ne razumijem optužnicu. Ne priznajem krivično djelo...'', kazao je na početku suđenja Vuković. Miomir Mugoša je, kao svjedok u ovom slučaju, izjavio da je to bio izvanredan posao za Opštinu.

BAZAR 2: Koliko je ovo bio izvrstan posao govori i računica da su Glavni grad i Čelebić uložili istu sumu u izgradnju Bazara, po četiri miliona eura. Da bi na kraju gradu pripalo pola izgrađenih kvadrata, ali to pola je - parking prostor i zelena pijaca, dok je Čelebiću pripalo blizu 6.000 kvadrata ekskluzivnog poslovnog prostora (samoposluga, prodavnice, butici...). S tim da je grad nakon izgradnje sva parking mjesta izdao Čelebiću. I to za svega 20.000 eura godišnje. Pa tako Čelebić gazduje tržnim centrom gotovo u cijelosti.

Nakon što su Mugoša i Čelebić, oktobra 2012, svečano otvorili tržni centar postalo je jasno da je umjesto Ugovorom predviđenih prizemlja i prvog sprata, izgrađen i drugi sprat površine od oko 3.000 kvadrata.

Mjesec dana nakon otvaranja sačinjen je aneks Ugovora i tek tada je precizirano što sve pripada Čelebiću. U decembru 2012. potpisan je i drugi aneks, kojim je izvedena računica po kojoj je Glavni grad u ovom poslu navodno dobio onoliko koliko je i uložio. Za uloženih četiri miliona, dobijeno je ukupno tri i osamsto, računicom po kojoj kvadrat parkinga vrijedi 450, a zelene pijace 1.90 eura.

DELTA: Gradonačelnik Mugoša i investitor Čelebić su i u krivičnoj prijavi oko gradnje najvećeg tržnog centra u Podgorici – Delte, koju su podnijele Demokrate 2015. Pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o ovom slučaju iz tužilaštva su okarakterisali kao „neosnovana“. Tvrde da prijava Demokrata nije dostavljena pisarnici Vrhovnog državnog tužilaštva, iako CIN-CG posjeduje dokument koji je ovjeren od strane tužilaštva.

Demokrate su tužilaštvu dostavile dokumentaciju iz koje se, kako tvrde, vidi da je u trouglu Čelebić doo (CMC ad), odgovorna lica iz Glavnog grada i kompanija Delta iz Beograda, glavnom gradu i državi napravljena višemilionska šteta.

Nakon što je Čelebić 2002. postao vlasnik fabrike INIS Marko Radović, na predlog Mugoše dolazi do izmjene planske dokumentacije za tu lokaciju. Promjenom namjene tog prostora, vrijednost zemljišta je višestruko povećana. Pa je prodajom 42.000 kvadrata Delti, preduzeće Čelebić ostvarilo višemilionsku korist ,,na štetu države i Glavnog grada, čije interese u ovom postupku niko nije štitio'', navodi se u tužbi.

CARINE: Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je podnijela tri krivične prijave protiv Mugoše u vezi nezakonite prodaje gradskog zemljišta kompaniji Carine. Posljednju krivičnu prijavu MANS je podnio 2012. protiv Mugoše zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i primanje mita, kao i protiv vlasnika Carina Čedomira Popovića, zbog sumnje davanja mita. I Demokrate su podnijele tužilaštvu prijavu zbog ovog slučaja.

Sredinom 2007. Glavni grad je raspisao javno nadmetanje za parcelu od 15.205 kvadrata na Starom aerodromu. Najbolju ponudu, od preko 13 miliona, dale su Carine. Nakon što je prihvaćena ponuda Carina, iz ove kompanije obavještavaju Glavni grad da odustaju od kupovine. Da bi samo par nedjelja kasnije podnijeli zahtjev za kupovinu zemljišta neposrednom pogodbom. Objasnili su da žele da kompletiraju manju parcelu, koju su kupili 2002, s većom parcelom grada.

Mugoša, mjesec kasnije, prihvata zahtjev Popovića, te gradsko zemljište prodaje za dva i po miliona eura (165 eura po m²). Cijena, koju je isti kupac ponudio na javnom nadmetanju, je tako oborena za skoro 11 miliona eura!

Ovaj ugovor je proglašen ništavnim odlukom Osnovnog suda, koju je potvrdio Vrhovni sud, 2010. godine, a na osnovu žalbe drugoplasiranog na javnom nadmetanju Veselina Šofranca.

Gradonačelnik ne haje za pravosnažne presude, pa mimo znanja Skupštine Glavnog grada, oktobra 2011, ponovo donosi istu odluku kojom se zemljište ustupa Carinama za dva i po miliona eura. Na cijenu ne utiče to što je, nakon prvog ugovora s Carinama, promijenjena i planska dokumentacija pa se na lokaciji predviđenoj za skladišta i servise, omogućava izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa.

Demokrate su izvele računicu - da je Glavni grad ušao u partnerstvo s privatnim investitorom, kao vlasnik zemljišta dobio bi u stambeno- poslovnom objektu od 72.238 m², najmanje 20.000 kvadrata. Kako je minimalna prosječna cijena novoizgrađenog kvadrata u Podgorici 1.000 eura, Glavni grad je samo u ovom poslu oštećen za najmanje 20 miliona eura!

ZLATICA: Mugoša je saslušavan u Specijalnom tužilaštvu i u okviru predmeta kamp na Zlatici. Pored Mugoše, pod lupom tužilaštva u ovom slučaju su i bivši premijer Igor Lukšić, kao i biznismen Žarko Burić i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović.

Burićeva Normal kompani je od Vlade 2006. godine kupila kompletan većinski paket akcija UTIP-a Crna Gora u čijem sastavu su tada bili hoteli Crna Gora, Ljubović i kamp i motel Zlatica za 4,7 miliona. Da bi krajem 2011. godine, Vlada Buriću samo za kamp-motel sa zemljištem na Zlatici platila čak 8,3 miliona eura.

Fokus istrage je navodno na 36.000 kvadrata državne zemlje u kampu Zlatica koje je privatizovano i otuđeno. Sumnja se da je država otkupila od Burića svoje, državno zemljište koje nije moglo biti prodato.

Zakon o svojinsko-pravnim odnosima jasno propisuje da u slučaju privatizacije zemljište za koje nije plaćena tržišna naknada ostaje državna imovina.

DUVANSKI: Imena Miomira Mugoše i Igora Lukšića su i u istrazi oko Duvanskog kombinata koju Specijalno tužilaštvo već duže sprovodi. Krivičnu prijavu u ovom slučaju podnio je MANS, krajem 2012, a pridružena je i prijava Udruženja za zaštitu manjinskih akcionara DKP-a.

Navodi se da je imovina DKP-a nezakonito i za nisku cijenu prodata Zetagranji, Blagote Radovića, i to uz donošenje planskog dokumenta koji je enormno povećao vrijednost lokacije.

Mugoša krajem 2011. donosi Odluku o izmjenama planova za prostor Duvanskog kojima se na toj lokaciji dozvoljava gradnja objekta od devet etaža. Nakon sedam mjeseci, pored objekta od devet, dozvoljava gradnju još jednog objekta od čak 18 spratova.

Zetagradnji je tako dozvoljeno da na ovoj lokaciji sagradi blizu 150.000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora. Prema tržišnim cijenama vrijednost kompleksa je oko 100 miliona. A Zetagradnja je imovinu DKP-a platila 13,2 miliona.

Da je lokacija prvo planski regulisana, pa prodata, mogli su da budu namireni svi dugovi DKP-a. A ostalo bi dovoljno novca za pokretanje proizvodnje i oporavak preduzeća, navedeno je u prijavi MANS-a.

Prije par mjeseci direktor Udruženja manjinskih akcionara DKP-a  Žarko Knežević upozorio je VDT-a Ivicu Stankovića da su ,,probijeni svi razumni rokovi za podizanje optužnog akta protiv lica koja su organizovanim kriminalom opljačkala DKP” i male akcionare.

KAP: Tužilaštvo je saslušavalo Mugošu i oko Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), zbog davanja saglasnosti za razgraničenje između Glavnog grada i KAP-a. Mugoša tvrdi da je sve urađeno po zakonu i da grad nije oštećen.

Pola godine nakon što je Veselin Pejović, vlasnik Uniproma, preuzeo upravljanje KAP-om, Skupština Podgorice donosi saglasnost o razgraničenju između grada i KAP-a. Razgraničenjem Glavni grad je faktički poklonio Unipromu preko 400.000 kvadrata opštinskog zemljišta. Uz to područje KAP-a je proglašeno biznis zonom i oslobođeno je plaćanja komunalnih naknada. Iz opozicije su kritikovali ovaj ugovor, smatrajući da je Pejović zemljište dobio upola tržišne cijene.

LIMENKA: Ukupna šteta po državni budžet nastala isplatom novca bratu bivšeg premijera Acu Đukanoviću u slučaju Limenka iznosi preko 10 miliona eura. Demokrate su početkom prošle godine uputile prijavu i od Stankovića tražile da preispita krivično-pravnu odgovornost zbog ovolike štete po državu.

Funkcioner Demokrata Velizar Kaluđerović je nedavno ocijenio da je Aco Đukanović, zahvaljujući Mugoši, uspio da u aferi Limenka naplati preko 10 miliona državnog novca. Mugoša je Đukanoviću omogućio da se na prostoru gdje se nalazi Limenka ucrta stambeno-poslovni prostor od 27.000 metara kvadratnih, pa je brat doskorašnjeg crnogorskog premijera, zahvaljujući toj činjenici, stavio u svoj džep pozamašni iznos državnog novca, tvrde Demokrate.

Na pitanja CIN-CG o ovom slučaju iz VDT su saopštili da je Ivica Stanković u julu prošle godine ovu prijavu proslijedio Osnovnom državnom tužilaštvu. Tako je VDT, kako je ocijenio Velizar Kaluđerović, praktično odustalo od istrage u tom predmetu. I to jer „procjenjuju da je društvena zbilja u Crnoj Gori pod potpunom kontrolom porodice Đukanović, pa im se ne isplati da rade svoj posao i procesuiraju one koji su najodgovorniji,” kako je naveo Kaluđerović.

Na mejl Ambasade u Ljubljani, poslali smo ambasadoru Mugoši pitanja o navedenim slučajevima i da li očekuje da će tužilačke istrage rezultirati suđenjem. Iz Ambasade su nam odgovorili da zbog pripreme susreta Komisije za ekonomsku saradnju Slovenije i Crne Gore, ambasador nije u mogućnosti da nam odgovori. Pitanja smo poslali u petak, a iz Ambasade su nas, u subotu, upozorili na kratak rok za odgovore, pa smo ostavili mogućnost da ambasador reaguje tokom naredne sedmice.

Pitanje je da li je suđenje bivšem administratoru Glavnog grada Vukoviću uvod u niz sudskih sporova u kojima bi i Mugoša mogao odgovarati, ili će dugo godina prvi čovjek Podgorice ostati samo svjedok - saradnik.

Predrag NIKOLIĆ

Izložbe slika, kotizacije za fudbalska takmičenja, putni troškovi za odlazak na koncert, opremanje kancelarija – sve to neke opštine finansiraju i tretiraju kao jednokratnu socijalnu pomoć.

Prijestonica Cetinje je tokom izborne 2016. godine u više navrata dodijelia jednokratnu pomoć od 150 do 500 eura fizičkim licima. Tako je iz kase te opštine uplaćeno 500 eura jednokratne materijalne pomoći A.Š., za snimanje spota za pjesmu “posvećenu desetogodišnjici obnove nezavisnosti”.

Gradonačelnik Aleksandar Bogdanović potpisao je 26. maja prošle godine i rješenje, kojim je 193 eura jednokratne pomoći uplaćeno D.B., na ime finansijske pomoći za kupovinu avionske karte, a u cilju predstavljanja Prijestonice i to u Atini na proslavi obnove nezavisnosti.

Rješenja pokazuju i da je jednokratna materijalna pomoć u iznosu od 150 eura dodijeljena Lj.J., za otvaranje izložbe slika, ali i da je G.Đ. dobila 200 eura socijalne pomoći kako bi otputovala na kurs u Izrael.

Prema nalazima Instituta Alternativa (IA), Prijestonica u 2013., 2014. i 2015. godini nije imala u budžetu izdatake za socijalnu zaštitu, a ukupan iznos za socijalnu pomoć, kako to pokazuju podaci Ministarstva finansija, za tri godine iznosio je 0,00 eura.

Sa druge strane, Prijestonica je za jednokratne socijalne pomoći za isti period utrošila 139.921 eura, kako je ukazala istraživačica IA Ivana Bogojević. Zanimljivo je da su izdaci bili najveći u izbornoj 2013.

„ Iznosili su 95.240 eura, odnosno 70 odsto od ukupnih trogodišnjih sredstava”, kazala je Bogojevićeva.

Na sličan način dijeljena je pomoć i u Nikšiću, što pokazuju analitičke kartice u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, prema dokumentaciji IA, koju je ova organizacija dobila po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

U Nikšiću je J.Ž. dobila 150 eura socijalne pomoći za ćerku, kako bi otišla na usavršavanje u Italiju. V.M. je od Opštine dobila isti iznos socijalne pomoći za organizovanje diplomske izložbe, dok je mjesnoj zajednici “Kočani” dodijeljeno 400 eura za renoviranje kancelarija. Š.S. je u aprilu dobio pomoć od 135 eura kako bi prisustvovao “međunarodnoj konvenciji u Njemačkoj”, dok je T.M. dodijeljena jednokratna pomoć za objavljivanje zbirke pjesama.

Ni iz Nikšića, ni iz Prijestonice, nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG zbog čega se jednokratna materijalna pomoć dodijeljivala u pomenute svrhe i da li je to praksa, posebno u izbornim godinama..

Bogojevićeva tvrdi da nije jasno koliko se izdvaja za socijalnu zaštitu na lokalnom nivou. Ona pojašnjava da u završnim računima lokalnih samouprava nema troškova za socijalnu zaštitu, zbog toga što se jednokratne pomoći ne evidentiraju kao socijalna zaštita, već kao transfer institucijama, pojedincima, NVO i javnom sektoru.

 

Bogojevićeva smatra da ovakva evidencija ima za posljedicu neistinito finansijsko izvještavanje, skrivanje stvarne slike potrošnje za socijalnu pomoć i nerealno sagledavanje stvarnih potreba za ugrožene kategorije stanovništva.

“Opštine koje prema zavšrnim računima nijesu imale izdataka za socijalnu zaštitu u periodu od 2013. do 2015. godine su Cetinje, Herceg Novi, Nikšić, Plav, Podgorica, Šavnik i Tivat, što ne znači da one nijesu obezbijedile socijalnu pomoć u vidu jednokratnih socijalnih pomoći ili pomoći u kući starim licima, gdje prednjači Glavni grad, Herceg Novi i Nikšić”, istakla je Bogojevićeva.

Predsjednik opštine odlučuje kome treba socijala

Bogojevićeva je pojasnila da jednokratne socijalne pomoći mogu da budu pružene pojedincu ili porodici čija je egzistencija ugrožena uslijed teškog materijalnog, stambenog i zdravstvenog stanja, ali da je dodjela te pomoći na lokalnom nivou različito uređena.

Lokalne samouprave dodjeljuju ove pomoći na osnovu svojih internih akata, odluka ili pravilnika o socijalnim davanjima ili jednokratnim novčanim pomoćima. Bogojevićeva je istakla da je Nikšić jedina opština koja ne posjeduje ovakav akt i koja nema uređen sistem dodjele pomoći.

“U nekim lokalnim samoupravama, odluke o dodjeli ove pomoći donosi predsjednik opštine, a u nekim to pitanje procjenjuje posebna komisija. U svakom slučaju, u svim lokalnim samoupravama predsjednik opštine ima pravo da u hitnim slučajevima sam donosi odluku. Dakle, interni akti djelimično ograničavaju diskreciono pravo u dodjeli jednokratnih socijalnih pomoći”, kazala je Bogojevićeva.

Diskreciono pravo predsjednika u dodjeljivanju ove pomoći propisuje Prijestonica, ali i Kolašin, Bar, Pljevlja, Berane, Andrijevica, Plužine, Kotor, Herceg Novi i Šavnik.

Niko ne kontroliše analitičke kartice

CIN-CG pitao je Ministarstvo finansija da li su nailazili na primjere da opštine sredstva za jednokratnu materijalnu pomoć uplaćuju u neke druge svrhe, u kojoj mjeri kontrolišu sadržaj analitičkih kartica i na koji način sankcionišu lokalne samouprave kada naiđu na nepravilnosti u finansijskom izvještavanju.

Iz Ministarstva, međutim, tvrde da su lokalne samouprave samostalne i da njena prava ne mogu da budu uskraćena ili ograničena aktima državnih organa, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom.

„Opštine su obavezne da Ministarstvu finansija kvartalno dostavljaju izvještaje o planiranim i ostvarenim prihodima, rashodima i budžetskom zaduživanju, najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka kvartala...“, piše u odgovoru.

U Ministarstvu tvrde da sadržaj analitičkih kartica i eventualne nepravilnosti se konstatuju kroz revizorsko mišljenje i napomene u revizorskom izvještaju i da oni nemaju nadležnosti u ovom dijelu.

Analitičke kartice, njihovu formu i sadržaj, očigledno ne kontroliše nijedna institucija.

Agencija za sprječavanje korupcije, shodno Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kontroliše da li lokalne samouprave objavljuju analitičke kartice, ali ne i sadržaj, to jest tačnost i potpunost tih podataka.

Kada je prilikom kampanje za prethodne parlamentarne izbore pokrenuto pitanje nedefinisanog sadržaja analitičkih kartica, i Agencija za sprječavanje korupcije i Ministarstvo finansija proglasili su se nenadležnim. Stoga, od volje samih lokalnih samouprava zavisi koje će podatke prikazati na analitičkim karticama.

Iz Državne revizorske institucije (DRI) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG smatraju li da se dodjelom jednokratnih novčanih pomoći za otvaranje izložbe slika, štampanje poezije, opremanje kancelarija mjesnih zajednica - novac nenamjenski troši.

Na državnom nivou - ništa bolja situacija

Prema istraživanju Agencije IPSOS, 57 odsto građana smatra da javna uprava uglavnom ili uopšte ne troši novac u prave svrhe.

Na državnom nivou postoji Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve, koja, kao stalno tijelo Vlade, samostalno odlučuje o raspodjeli novca fizičkim licima, pojedinim organizacijama, društvima i udruženjima, na osnovu podnijetih zahtjeva i odgovarajuće dokumentacije. Namjene za koje se mogu koristiti ova sredstva su pomoć za liječenje, školovanje, poboljšanje materijalne situacije, ali i za „ostale namjene u skladu sa Zakonom“.

Ukupna sredstva potrošena na liniji "tekuće budžetske rezerve" za prethodne četiri godine iznose više od 62 miliona eura. Međutim, nije poznato kome i gdje je otišao taj novac, kao ni koji je dio ukupnog iznosa tekuće budžetske rezerve utrošen kroz odluke Komisije. IA se žalio na odluku Generalnog sekretarijata Vlade, kojom je sva dokumentacija o radu ove Komisije proglašena tajnom, ali Agencija više od godinu dana nije reagovala na njihovu žalbu.

Nova srspka demokratija u januaru je prezentovala dokumentaciju, koja pokazuje da je Ministarstvo prosvjete na čelu sa Slavoljubom Stijepovićem u 2014. godini dodijelilo od 300 do 1.000 eura pojedincima iz državnog aparata, uz obrazloženje da je u pitanju jednokratna pomoć zbog teške materijalne situacije. Tako je jednokratnu materijalnu pomoć, između ostalih, dobio i bivši glavni ekonomista Centralne banke Nikola Fabris, koji je saopštio da je novac bio namijenjen za štampanje knjige, te da nije riječ o primanju socijale.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Državna komisija za kontrolu postupaka javnih nabavki poništila je, kao nezakonito, rješenje “Montefarma” o izboru najpovoljnije ponude za dva lijeka u ampulama, čija je procijenjena vrijednost oko 250.000 eura.

Za najpovoljnijeg ponuđača dva lijeka “epoetin alfa” Montefarm je izabrao firmu “Glosarij”, a na takvo rješenje državnoj komisiji žalila se “Farmegra”.

Ta firma, čiji je stoprocentni osnivač “Evropa lek pharma” iz Beograda, u žalbi je istakla da je Montefarm povrijedio zakon, favorizovao “Glosarij” i nije obezbijedio konkurenciju među ponuđačima.

Montefarm je na to odgovorio komisiji da je “Farmegra” za dvije partije, ponudila “biološki sličan” lijek, iako nije naznačeno da je to moguće, tvrdeći da se podrazumijevalo da su ponuđači dužni da ipak dostave biološki lijek.

Komisija, kako piše u rješenju, smatra da je nejasno zašto je Montefarm kao neispravnu ocijenio ponudu “Farmegre”, koja je ponudila biološki sličan lijek “Binocrit” .

Montefarmu je, 17. marta, naloženo da u ponovnom postupku otkloni nepravilnosti i da, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, donese zakonitu odluku.

Rastvor za injekcije “epoetin alfa” koristi se u bolnicama, za liječenje anemije povezane sa hroničnim zatajenjem bubrega, kao i kod osoba koje primaju hemioterapiju za određene tipove kancera.

Dvije sporne partije dio su godišnjeg tendera za nabavku ampuliranih ljekova, koji je vrijedan oko 19 miliona. Tim tenderom traženo je više od 300 vrsta ljekova, koji su neophodni državnim apotekama i bolnicama.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) prošle sedmice je objavio da je Glosarij, u stoprocentnom vlasništvu Branislava Martinovića, od 2012. do sredine marta ove godine dobio od Montefarma oko 98 miliona za ljekove i medicinska sredstva.

Dodatnih 6.000.000 dobila je njegova druga firma “Glosarij CD”. CIN-CG je objavio da je bivši direktor Montefarma Budimir Stanišić u januaru kupio polovinu akcija u firmi Medica, sa kojom je ranije u ime države sklapao ugovore za nabavku ljekova. On je, prilikom sklapanja novog posla, ispoštovao odredbe Zakona o sprječavanju korupcije. Preostalih 50 odsto akcija u firmi "Medica" u januaru je kupio  sin vlasnika "Glosarija"  Goran Martinović.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU