Bivši sindikalni lider i sadašnji direktor Crnogorskog fonda za solidarno stambenu izgradnju (CFSSI) Danilo Popović reagovao je na tekst Centra za istraživačko novinarstvo “Od vetrenjača Popoviće sljedovalo 4.800.000 eura”.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“Naslov je objavljen udarno na naslovnoj strani, što nije prvi put, a koristite me kao primjer “poštapalice” za sve moguće i nemoguće kriminogene radnje u Crnoj Gori. Smatram da objavljujete tekstove od naručioca, sa ciljem što nekome smetam ili u momentu kada nijesam učinio uslugu onako kakvu je on smatrao da sam trebao. U tom smislu želim da pojasnim i dam odgovoru odgovoru i naručiocu tekst.

Obog puta naručilac mi je nudio novac i molio da moju kćerku Milenu ubijedim da svjedoči u njegovu korist, protiv rukovodstva firme Fersa iz Španije, radi lične koristi njega i njegovog partnera za ostvarivanje prihoda od po dva miliona eura, što nijesam učinio, jer bi to bilo protivzakonito ponašanje. Načinom ovakvog pisanja povrijeđena su moja prava po članu 20 Zakona o medijima. Smatram da je vaša novinarka ili novinarka CIN-a, kao prvo prekršila pravilo profesionalnog novinara pišući ovaj tekst sa puno kontroverzi i neistina, jer je prije svega morala kontaktirati i drugu stranu, kako ne bi dezinformisala javnost tvrdnjom da je trebalo meni isplatiti čak 4.800.000 eura “za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana”, kada je firma iz Španije, javljajući se uredno na raspisani tender, u redovnom postupku, dobila posao.

Ovim putem obavještavam vas, a istovremeno i CIN, da ćete imati priliku da na sudu dokažete svoje tvrdnje, kojima ste mojoj porodici i meni, ovakvim neargumentovanim optužbama, nanijeli veliku štetu”.

Bivšem sindikalnom lideru i sadašnjem direktoru Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju (CFSSI) Danilu Popoviću navodno je trebalo da bude isplaćeno četiri miliona eura za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, između Bara i Ulcinja.

Njegovoj kćerki Mileni Popović trebalo je u tom poslu, navodno,  da bude isplaćeno oko  800.000 eura.

To se može zaključiti iz šematskog prikaza raspodjele deset miliona eura, koje je španska kompanija „Fersa Energias Renovables“, navodno, trebalo da isplati za poslove ugovaranja, posredovanja i lobiranja u izgradnji vjetroelektrana. Radi se o poslu koji je u julu 2010. godine Vlada Crne Gore ugovorila sa kompanijom “Fersa”.

Iako je posao ugovoren, vjetroelektrane na Možuri do danas nijesu izgrađene. Šema isplate, u koju je imao uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), dostavljena je kao dokaz podgoričkom Osnovnom sudu, pred kojim se vodi spor za navodnu poslovnu prevaru.

Popovići su ranije demantovali da je bilo korupcije u poslu gradnje vjetroelektrana na Možuri. “To je sve podmetanje kukavičjeg jajeta”, rekao je Popović tada za CIN-CG.

Njegova kćerka je izjavila da je projekat propala investicija sa stanovišta kompanije “Fersa”, jer je bio godinama u stagnaciji zbog obostranog nerazumijevanja između investitora i nadležnog ministarstva.
“Da je bilo koruptivnih radnji vjerovatno bi se bolje razumjeli i projekat bi bio realizovan”, kazala je tada Popović.

U aktu sa šematskim prikazom fizičkih lica i procentima isplate za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana, koji je dostavljen sudu,  navodi se i da je "Fersa" bivšem predsjedniku te firme Jose Maria Roger Ezpeletu trebalo da isplati dva miliona eura. Punomoćnica „Ferse“, advokatica Milica Savić nije željela da odgovori na pitanje CIN-CG kako objašnjava da je španska firma svom tadašnjem predsjedniku trebalo navodno da isplati toliki novac. Ona nije odgovorila ni na pitanje da li „Fersa“, u svojoj finansijskoj dokumentaciji, ima evidenciju o isplatam na račun tadašnjeg predsjednika, kao i na račune firmi „Real Wind S.L.“, “BWP Montenegro” i “BWP Europe Consulting S.L.“ i koliko je novca isplaćeno svakom od njih pojedinačno.

Po toj šemi po 800.000 eura je trebalo isplatiti i posredniku iz „BWP Europe Consalting“ i osnivaču „BWP Montenegro“ Alexu Requesens Palleroli i izvjesnom Marcu, kao i Crnogorcu Vladimiru Popoviću i Špancu Carles Collu Palou. Dvojica posljednjih, Vladimir Popović i  Carles Collu Palou, podnijeli su tužbu zbog neispunjenih poslovnih dogovora.

Tužba je podnijeta prije više od četiri godine protiv firmi “BWP Montenegro” i “BWP Europe Consulting S.L.” i “Fersa Energias Renovables”.
Popović i Palou tvrde u tužbi da im te firme duguju po dva miliona eura za poslove posredovanja i lobiranja u do danas neizgrađenim vjetroelektranama.

Oni su, navodno, u tri rate trebalo da dobiju višemilionski iznos za posredovanje u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri. Međutim dobili su, kako tvrde, samo prvu ratu.

Palou je za CIN-CG, odgovarajući na pitanja, potvrdio da se na šematskom prikazu isplate novca nalaze Popovići, otac i ćerka, kao i bivši predsjednik Ferse, te da su svi oni povezani u neuspjeloj izgradnji vjetroelektrana.
Dodao je i da je neshvatljivo da postupak u podgoričkom sudu nije odmakao od početka, iako je tužba tom sudu podnijeta u avgustu 2013, nakon što se kotorski sud proglasio nenadležnim.

U tužbi Crnogorca i Španca, koju posjeduje i CIN-CG,  navodi se da je crnogorska firma “BWP Montenegro,” bila zadužena i za savladavanje birokratskih prepreka u procesu dobijanja dozvola, licenci, saglasnosti i druge dokumentacije potrebne za izgradnju i eksploataciju električne energije vjetra. Ovlašćeni zastupnik te firme bila je Milena Popović.

U tužbi piše i da je, upravo aktivnostima tužilaca Popovića i Palou, osnovana ta crnogorska kompanija, te da su oni čak predložili da njen izvršni direktor bude kćerka Danila Popovića - Milena Popović, što je kasnije osnivanjem te firme ona i postala.

Dalje se dodaje da je kompanija “Fersa”, odnosno “BWP Montenegro”, nakon obezbjeđenja državnog zemljišta, postupajući po ugovoru i dogovorenom procentualnom učešću isplatila Budvaninu i Špancu po 20.000 eura, na ime prve tranše isplate. I to je bilo sve što je tužiocima isplaćeno.

Više puta su se obraćali kompaniji “Fersa”, na čijem je čelu tada bio Hose Maria Roger Ezpeleta, ali je do njih stigao kratak odgovor da sa tužiocima nemaju nikakav pravni, ni poslovni odnos, što “Fersa” tvrdi i u svom odgovoru na tužbu.

“Sasvim je očigledno da se ovdje radi o činjenici da se zavisno od potreba, kompanija ’Fersa’ pojavljuje kao pravno lice, čime služi kao pokriće za akte pojedinca, u ovom slučaju njenom ovlašćenom predstavniku Hose Mariji... Narodski rečeno, znači grub i arogantan pokušaj tuženih da ’izbacivanjem’ iz posla, glavne aktere oštete, a sebi obezbijede neosnovano bogaćenje”, zaključuje se u tužbi.

U odgovoru na tužbu se ističe da “Fersa”, ni po kom osnovu, nije angažovala tužioce, te da su ugovori sklopljeni jedino sa crnogorskom Vladom i “BWP Europe Consulting”. Dodali su i da tužioci nijesu dostavili nikakav dokaz da im je isplaćeno 20.000 eura.
“Fersa” je predložila da sud “ovako paušalan i neobrazložen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, i to bez upuštanja u dalje dokazivanje”.

Sutkinja Vulović vaga da li je  podgorički sud nadležan za spor

U podgoričkom sudu je, početkom februara, konačno počelo pripremno ročište po tužbi Crnogorca i Španca, ali je ubrzo prekinuto, dok sutkinja Jelena Vulović ne odluči da li je taj sud nadležan da sudi u postupku.

Kako je u međuvremenu firma BWP Montenegro prestala da postoji, sutkinja je odlučila da prekine postupak prema toj firmi. Prema podacima CRPS, firma BWP Montenegro ugašena je 12. aprila prošle godine, što znači da je bila aktivna godinama dok se čekao početak suđenja.

Savićeva je istakla da o ovom sporu treba da odlučuje međunarodni sud, jer su kao tuženi ostale samo dvije španske firme, te da sud u Podgorici time gubi nadležnost.

Druga tužena firma BWP Europe Consalting se od početka spora ne pojavljuje na suđenju, iako je svaki put uredno pozivana. Sutkinja će do početka marta odlučiti da li će odbaciti tužbu i proglasiti i taj sud nenadležnim. Podnosioci tužbe Crnogorac i Španac najavili su da će, ukoliko se sud ponovo proglasi nenadležnim, najvjerovatnije podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, zbog događaja koji su se tvrde dogodili prilikom ugovaranja posla gradnje vjetroelektrana na Možuri.

Španska “Fersa” lani  prodala posao  britanskoj kompaniji

Ugovorom koji je sklopljen u julu 2010. godine državno zemljište je dato u zakup na period od 20 godina za potrebe izgradnje 23 vjetroelektrane snage do 46 megavati (MW).

Ugovor je potpisla Vlada Crne Gore sa španskom kompanijom “Fersa Energias Renovables” i partnerskom podgoričkom kompanijom “Čelebić”, vlasnika Toma Čelebića. Projekat je trebalo da vrijedi 75 miliona eura.

Iako su ugovori sklopljeni ali i dobijene sve potrebne dozvole, posao do sada nije realizovan. Španska “Fersa Energias Renovables”, u februaru prošle godine, prodala za 2,9 miliona eura taj posao firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital".  Šta je natjeralo špansku kompaniju “Fersa Energias Renovables” na taj korak, za sada  nije poznato.

Maja BORIČIĆ

Imovina cetinjske Košute, nekadašnjeg crnogorskog privrednog giganta, nakon stečaja uvedenog 2013, prodata je za svega 340.000 eura, iako je procijenjena na 2.269.560 eura, prema nalazu sudskog vještaka Andrije Pavlićevića.

Ostatke nekadašnjeg giganta, praktično u bescjenje preuzele su tri cetinjske privatne firme i Prijestonica. Oni su tako došli do desetine hiljada kvadrata zemlje i objekata u srcu Cetinja.

Brzo po kupovini dvije privatne firme su preprodajom samo dijela imovine, praktično vratile novac koji su uložile.

Košutu je prije ove prodaje bila preuzela kompanija Montenegro modern shoes (MMSH), koja je otišla u stečaj  u junu 2013, pošto je rasprodala dio atraktivnih nekretnina (vidi boks). Ali, ostalo je bilo još dosta: desetine hiljada kvadrata poslovnih prostora, magacina, fabričkih hala...

Po uvođenju stečaja, u martu 2014. stečajni upravnik Zdravko Cicmil raspisuje prvi javni oglas za prodaju imovine MMSH. Određena je početna cijena od 2.231.190 eura za upravnu zgradu od 1.300 m², više proizvodnih pogona, magacina, restoran... U oglasu je navedeno da je zemljište pod objektima i okolo objekata 21.973 kvadrata, da se prodaju objekti, dok za zemljište važi pravo korišćenja.

Drugi oglas o javnom nadmetanju za prodaju imovine objavljen je u septembru 2014, a posljednji, treći, u martu 2015. Cijena je u međuvremenu pala na million i po eura.

Javni oglasi su propali – niko se nije javljao.

Na kraju, neposrednom pogodbom, imovinu nekadašnje Košute preuzele su tri privatne cetinjske firme: Montell, Eurogum i Zrnožit, kao i Prijestonica Cetinje. Zanimljivo je da se Prijestonica uključila u cijeli proces pošto su prvo tri firme ponudile 340.000 eura za svu imovinu.

Prijestonica je donijela u oktobru 2015. Odluku da kupi imovinu bivše Košute, ako ne bude prelazila cijenu od 70 eura po kvadratnom metru. U odluci decidno stoji: ,,Ukoliko se postigne kupoprodajna cijena po povoljnim uslovima, ne veća od 70 €/m2, ovlašćuje se gradonačelnik Prijestonice Cetinje da potpiše Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti’’.

Prijestonica je kupila upravnu zgradu od 1.300 kvadrata za 81.600 eura, a privatnici su ostatak nekretnina platili 258.400.   Dakle ispada da je kvadrat cjelokupne imovine u prosjeku prodat znatno ispod tržišne cijene, manje od 15 eura.

Kako je moguća bila ovakva rasprodaja? Sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić odobrio je transakciju, navodeći kasnije, u dokumentu koji je potpisao 15. februara 2016, da je kupoprodajnim aranžmanom postignuta tržišna cijena!

A koliko se zaista na tržištu kvadrat u srcu Cetinja kreće? CIN-CG je od Uprave za nekretnine Cetinja, dobio mišljenje po kojem se prosječna cijena zemljišta po kvadratu u tom dijelu grada kreće od - 30 do 50 eura. Cijena poslovnih prostora, magacina i zgrada, višestruko je veća.

,,Problem je što je sve bilo ruinirano i niko nije bio zainteresovan da kupi tu imovinu. Postoji više krivičnih prijava jer se imovina fabrike raznosila. Ostali su samo zidovi. Iz nekadašnje fabrike krali su se i kablove za struju. Sve bi propalo da se nijesu javile ove tri firme,'' kaže za CIN-CG stečajni upravnik Cicmil. On navodi da su se povjerioci složili sa prodajom i da je nakon nje izmiren najveći dio potraživanja.

U novembru 2015, mjesec dana prije potpisivanja ugovora, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović potpisao je protokol o sardanji sa direktorima četiri cetinjske firme: Zrnožit – Jovanom Kaluđerovićem,   Eurogum- Milenkom Markovićem, Montell – Dejanom Jovićevićem i Silex promet – Vladimirom Vujovićem, kojim je predviđena rekonstrukcija hala. Najavljeno je otvaranje biznis zone na prostoru nekadašnje Košute i zapošljavanje oko 250 radnika. Za privatne kompanije koje učestvuju u projektu obećan je stimulans od strane Prijestonice.

Kao jedan od stimulativa možda je bilo i učešće Prijestonice u kupovini imovine MMSH.

Od četri preduzeća, čiji su vlasnici potpisali protokol o gradnji biznis zone sa gradonačelnikom Bogdanovićem, jedino firma Silex promet nije učestvovala u direktnoj nagodbi oko imovine MMSH u stečaju. To je ubrzo ispravljeno.

U avgustu prošle godine u cetinjskoj Upravi za nekretnine Silex promet upisuje se kao vlasnik dviju zgrada na prostoru bivše Košute - od 2.460 i 85 kvadrata, koje su nakon kupovine s kraja 2015. bile uknjižene na firme Eurogum i Montell.

Vlasnik Silex prometa, Vladimir Vujović, za CIN-CG kaže da njegova firma uz pomoć kredita radi na rekonstrukciji tih objekata. Potvrdio je da je od Eurogum i Montell kupio navedene nekretnine. I to za cijenu od - ,,sto i nešto hiljada eura''.

Tako su Montell i Eurogum koji su za ukupno 136.000, kupili najveći dio imovine bivše Košute, osam mjeseci kasnije, skoro za iste pare prodali, ali ne cijelu, već dio imovine do koje su došli. Kupili su za manje od 15 eura po kvadratu, a prodali za više od 40.

Iz Kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje, CIN-CG je dobio potvrdu da će baš ovih dana na lokaciji koju su oni kupili početi rekonstrukciju i gradnju objekta u kojem će se nalaziti biznis-inkubatori i srodni sadržaji: ,,Zahvaljujući tome, u novoj poslovnoj zoni besplatan prostor i prateću infrastrukturu dobiće i mladi iz našeg grada, zainteresovani za pokretanje sopstvene djelatnosti’’, navodi se u izjavi.

I dok građevinski radovi traju, predmeti vezani za bivšu Košutu, stečaj i prodaju imovine, odavno se nalaze u Specijalnom državnom tužilaštvu.

Prodaja i pored zabrane

Novim vlasnicima prodata je čak i zemlja koja je bila pod sporom i to još od 2005. godine, kada je zbog restitucije sud na Cetinju donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja zemljišta na dijelu katastarskih parcele bivše Košute. Radi se o 4.129 kvadrata koje potražuje porodica Martinović. I pored ove zabrane, sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić 20. januara prošle godine donosi riješenje kojim nalaže brisanje svih tereta, pa i na imovinu koja je bila predmet restitucije.

„Mi smo za prodaju naše imovine saznali nekoliko mjeseci pošto je posao zaključen“, kaže za CIN-CG Petar Martinović, čija porodica potražuje parcelu.

,,Zahtjev porodice Martinović primili smo tek kada je sve završeno. I u ugovoru koji smo sačinili piše o restituciji. Sada se čeka pravno tumačenje. Ta zemlja je privedena namjeni, a ako dokažu svoja potraživanja Martinovići će biti namireni od države'', kaže stečajni upravnik Cicmil.

Maritnović, sa druge strane ističe, da su ih morali obavijestiti o prodaji imovine i tvrdi da njihove parcele nikada nijesu privedene namjeni. Predali su prije par mjeseci zahtjev Komisiji za povraćaj i obeštećenje kojim traže poništavanje ugovora. Još čekaju odgovor. Ukoliko bude negativan pripremaju krivične prijave protiv stečajnog upravnika Cicmila i sudije Privrednog suda Anđelića.

Iz stečaja u stečaj

Industriji modne obuće Košuta, bila je jedna od prvih velikih socijalističkih fabrika u koju je uveden stečaj, u martu 1996. Oko 1.200 radnika poslato je na biro rada.

Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Godišnje se proizvodilo preko milion pari obuće, a izvozilo se najviše u Rusiju i Italiju. Nakon uvođenja stečaja na lageru i u brojnim prodavnicama je ostalo preko pola miliona pari cipela.

Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka.

Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH)  preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i objekti na prestižnim adresama u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju, Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.

Bivši radnici Košute godinama protestuju zbog neizmirenja obaveza prema njima.

Predrag NIKOLIĆ

Uprkos ostvarenim pozitivnim rezultatima u prethodnom periodu u oblasti reforme javne uprave, još mnogo toga treba da se uradi da bi ona bila pravi servis građana i privrede.

To je juče, na radionici “Prinicpi javne uprave - Radionica za civilno društvo” u organizaciji Instituta Alternativa (IA) i SIGME, kazala ministarka javne uprave Suzana Pribilović.

Ona je naglasila da je uspostavljanje efikasne, racionalne i transparentne javne uprave, koja će je okrenuta građaninu, prioritet Vlade.

Pribilovićeva je kazala da je utvrđen planski okvir za realizaciju aktivnosti i donesena Strategija reforme javne uprave 2016-2020...
„Aktivnosti su usmjerene na unaprjeđenje institucionalnog okvira za poslove reforme javne uprave, formirano je Ministarstvo, što je značajan iskorak i još veća posvećenost realizaciji zacrtanih strateških ciljeva“, rekla je.

Pribilović je istakla da će aktivnosti u ovoj godini da budu usmjerene na unapređenje organizacije javne uprave, nadogradnju službeničkog sistema i jačanje eUprave, kako bi građani mogli jednostavnije i kvalitetnije da ostvaruju prava.

Poručila je da je za realizaciju reforme javne uprave potrebna, prije svega, i saradnja državnog, privatnog i civilnog društva.

Predsjednik Upravnog odbora IA Stevo Muk poručio je da država ulazi u trinaestu godinu reforme javne uprave, ali da u toj oblasti još nijesu ostvareni značajni rezultati.

“«Predugo je reforma javne uprave bila na dnu Vladine liste prioriteta, problemi su šminkani, bolni rezovi odlagani, a otvorena rasprava izostajala”, rekao je Muk dodavši da je IA prošle godine uporno ukazivala da usvojena Strategija reforme javne uprave nije dovoljno ambiciozna i da je proces njene izrade zanemario mišljenje državnih službenika i građana.

“Fraza o nikad završenom i uvijek trajućem procesu reforme mora se zamijeniti mjerljivim, vidljivim, održivim, konkretnim rezultatima – stvarnim promjenama u radu službenika i životu građana”, rekao je Muk.

U izvještaju o napretku Crne Gore za 2016 godinu navedeno je da je država umjereno pripremljena kada je riječ o reformi javne uprave.

Preporuka Crnoj Gori je, kao i 2015. godine, da je potrebna jaka politička volja kako bi se djelotvorno radilo na depolitizaciji javne uprave.

U izvještaju je navedeno da se izmijeni okvir za državnu službu, kako bi se u potpunosti obezbijedilo zapošljavanje na osnovu rezultata, poboljšalo napredovanje u karijeri u cijeloj javnoj službi i obezbijedile objektivne procedure razriješenja za više rukovodioce.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je da je funkcionalna i transparentna javna uprava koja služi građanima preduslov demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i dobrog upravljanja, te da je njena uloga ključna u usvajanju pravila i standarda EU.

Vlada Crne Gore izbjegla je da odgovori Evropskom komitetu za socijalna prava koliko građani  prosječno čekaju na operaciju ili dijagnozu u bolnicama.
Do te informacije ne mogu da dođu ni građani, s obzirom na to da jedino Klinički centar (KC) objavljuje i ažurira liste čekanja na sajtu te ustanove. Direktorka KC Zorica Kovačević kazala je CIN-CG  da će i dalje da budu transperentni i da će, naporom zaposlenih, liste da budu svedene na minimum do marta.
Komitet je ranije od Vlade tražio da u izvještaju pruži informacije o pravilima koja važe za upravljanje listama čekanja, kao i statistike o prosječnim čekanjima u zdravstvu. Međutim, u izvještaju koji je usvojen na sjednici Vlade prije dva dana navedena je samo zakonska regulativa kojom se uređuje ta oblast.
“Pružanje zdravstvene zaštite se obavlja po redosljedu sa liste čekanja. Osigurano lice se stavlja na listu čekanja, samo ukoliko je zdravstvena usluga koja se pruža najbolji ili jedini način liječenja osiguranika, odnosno dijagnostike”, piše u izvještaju.
Nijedna od sedam opštih bolnica  nema objavljene liste čekanja na sajtovima, iako se pacijenti periodično žale što duže od mjesec moraju da čekaju na ultrazvuk ili kardiološki pregled.
U posljednjem objavljenom izvještaju o radu Ministarstva zdravlja za 2015. godinu piše da te godine u opštim i specijalnim bolnicama nije bilo listi čekanja ni na jednu zdravstvenu proceduru.
Međutim, te godine je u razgovoru za “Vijesti” menadžment nekoliko bolnica potvrdio da se na određene usluge čeka duže od mjesec. Tako je iz cetinjske bolnice u novembru te godine saopšteno da građani duže od mjesec čekaju na određivanje slušnog aparata.
U kotorskoj Bolnici istog mjeseca potvrđeno je da se u tom trenutku na kardiološki ultrazvuk čekalo pet do šest mjeseci, a dva do tri mjeseca od dana zakazivanja i na ultrazvuk krvnih žila, abdomena, trbuha, štitne žlijezde i dojke.
KC je 2011. godine usvojio pravilnik o obrazovanju lista čekanja, na osnovu kojih se svakog mjeseca može dobiti uvid u to koliko je građana prinuđeno da čeka duže od 30 dana na operaciju ili dijagnozu.
Ovog mjeseca na listama čekanja KC bilo je ukupno 1.190 pacijenata, od kojih je najviše (njih 335) čekalo na zdravstvenu uslugu u Klinici za očne bolesti. Pregled na magnetnoj rezonanci čeka oko 1000 pacijenata. Kovačevićeva je potvrdila da se najviše čeka na skener i magnetnu rezonancu, zbog, kako tvrdi, priliva pacijenata iz ostalih opština.

Pojasnila je da je jedan od magneta u kvaru i da bi  u ponedjeljak trebalo da bude popravljen. Česte kvarove prošle godine pretrpio je i jedan od aparata za spoljašnje zračenje,  što je često rezultiralo nezadovoljstvom građana. Ovog mjeseca na listi čekanja za zračenje dojke bilo je 17 pacijentkinja.
Kovačevićeva je juče kazala da je uveden dopunski rad, kao i dopunski rad vikendom, kako bi se smanjilo čekanje na određene procedure.
Dopunski rad u cilju smanjenja listi čekanja uveo je ranije Kovačevićin prethodnik Ranko Lazović, koji je rukovodio KC od aprila 2015. do novembra 2016. Za vrijeme njegovog mandata, sa listi čekanja operisano je i pregledano oko 30.000 pacijenata.

Ni specijalne bolnice ne objavljuju liste

Liste čekanja ne ažuriraju ni specijalne bolnice, iako je Akcionim planom za borbu protiv korupcije predviđeno da se učine javnim. Na sajtu specijalne bolnice za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković” u Risnu ne postoje ažurirane liste. Lista čekanja za ugradnju vještačkog kuka posljednji put je objavljena 4. avgusta 2011. godine. Na sajtu piše i da je “u toku” ažuriranje liste čekanja za ugradnju vještačkog koljena. Na sajtu specijalne bolnice za plućne bolesti Brezovik ne postoji poseban odjeljak za liste čekanja.

Ana KOMATINA

Nemoguće je precizno procijeniti imovinu porodice Đukanović, koja već gotovo tri decenije vlada Crnom Gorom. Cifra od 167 miliona dolara koja se pominje i ovih dana, ustvari je procjena iz 2009. godine, inostranih istraživačkih centrara.

Te godine srpski CIN, koji je učestvovao u istraživanjima, navodi da je samo Aleksandar Aco Đukanović, brat bivšeg premijera, posjeduje bogatstvo od 167 miliona dolara, da sestra Ana ima tri i po miliona, a sam Milo Đukanović - 14,7 miliona dolara. Nije precizirano na osnovu koje metodologije se došlo do te sume od ukupno 185,2 miliona dolara. Najvjerovatnije je procjenjivane lična i imovina firmi porodice upisana u javne registre u Crnoj Gori.

Postavlja se, međutim, pitanje imaju li Đukanovići nekretnine u inostranstvu, tajne račune, vlasništvo upisano na tuđe ime...

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), pokušao je da provjeri tvrdnje pojedinih izvora da porodica Đukanović ima u Srbiji nekretnine. U tamošnjim katastrima došli smo samo do podatka da Ana Đukanović posjeduje garažu od 14 kvadrata u Beogradu, u Politovoj ulici na Vračaru. U zgradi od 313 kvadrata, čiji su formalni vlasnici Nikšićani Radojica Tadić i Miljko Milović. Čemu garaža, bez stana?

Nedjeljnik Monitor je prije više godina došao i do podatka da sin premijerove sestre, Edin Kolarević, ima stan u Njujorku od oko million dolara. A njegova sestra Emina u centru Beograda. I tu se završavaju nekretnine dostupne u registrima u inostranstvu.

Od 2009. - registrovana imovina Đukanovića je rasla. Od Limenke su zaradili oko 10 miliona eura. Aco je samo preko Zavoda za urbanizam i planiranje (RZUP) koji je privatizovao, dobio više milionskih poslova. Kao što je CIN-CG pisao, RZUP je u periodu od 2011. pobijedio na više od 60 tendera. U RZUP-u Aco ima 75 odsto akcija. Prethodno, samo tokom 2010. Zavod je dobio 16 tendera koje su raspisale vladine institucije, javna preduzeća ili lokalne samouprave. Vrijednost poslova u toj godini bila je 1,8 miliona eura.

Milioni se lijepe i kad prstom ne mrdnu. Aco je tako po osnovu rentiranja nekadašnje Pošte u centru Podgorice, koju je kupio po privilegovanoj cijeni, obezbijedio prihod od blizu milion. Sa Zavodom za metrologiju potpisao je ugovor kojim se Zavod obavezao da će pet godina Đukanoviću plaćati zakupninu za prostor u ulici Kralja Nikole – 10 hiljada eura mjesečno. To je 600 hiljada eura za pet godina, odnosno 120 hiljada eura godišnje. Plus renta od Agencije za zaštitu ličnih podataka i Ministarstva ekonomije, koju Đukanović ubira za istu zgradu. Radi se o dodatnih 200 hiljada eura za pet godina.

Od 2009. godine rasla je i vrijednost Prve banke, zlatne koke porodice Đukanović. CIN-CG je imao uvid u dokumentaciju Prve, finasijske i revizorske izvještaje, ali teško je utvrditi kolko je porodica Đukanović, prihodovala od ove institucije otkada je preuzela kontrolu nad najstarijom crnogorskom bankom. Ono što sa sigurnošću može reći je da Prva ubira prihode poslujući sa državom, da je njena aktiva rasla brzinom svjetlosti, posebno u prvim godinama kada je preuzela familija i da posjeduje ogromne nekretnine.

U Budvi je banka recimo 2011. godine imala nešto preko dvije hilajde kvadrata. Prva sada u metropoli turizma ima četiri puta više zemlje – 9.195 kvadrata.

U Petrovcu i Svetom Stefanu, banka danas ima oko 8.000 kvadratnih metara zemlje. Prema procjenitelju, koga je CIN-CG konsultovao, zemlja na ove dvije lokacije, Svetom Stefanu i Petrovcu, vrijedi više miliona eura.

Vrijednu zemlju banka posjeduje i u Ulcinju. Radi se o više desetina hiljada kvadrata, uglavnom u Donjem i Gornjem Štoju, od čega je preko 20 hiljada kvadrata na obali, u zoni morskog dobra. Vrijednost i ove zemlje iznosi milione, a u velikom zavisi od planova i mogućih investicija.

Značajnu imovinu banka posjeduje i u Toploj, u Herceg Novom, gdje prema katastru ima stambeno-poslovnu zgradu površine 3.590 kvadrata. Nekretnine na toj lokaciji prodaju se oko 2.000 eura po kvadratu, pa ispada da je vrijednost samo ovog objekta oko sedam miliona eura.

U međuvremenu je porasla i vrijednost nekretnine RZUP-a na u Podgorici. Zgrada se prostire na 810 kvadrata. Prema procjeni nezavisnog procjenitelja kog je CIN-CG konsultovao trenutna vrijednost objekta je oko 1.600.000 eura, ali je vrijednost značajno uvećana urbanističkim planovima: na tom je mjestu predviđena gradnja solitera od 25 hiljada kvadrata!

Dodatnu zaradu Aco bi mogao imati i od Rudnika uglja u Pljevljima, u kojem posjeduje 11 odsto. Koliko prihoduje godišnje od Rudnika nije poznato, ali on od ove firme sudski potražuje 2,3 miliona, koliko je, kako tvrdi, trebalo da mu pripadne po osnovu dividendi samo za 2009. Prema podacima sa sajta Rudnika, osnovni kapital tog društva iznosi 21.492.989,65 eura.

Aco posjeduje imovinu i preko drugih firmi, pa i onih koje se u registru obrisane, kao što je Monte Nova. U katastru je je na ovu firmu uknjižen stan od 201 kvadrat u centru Podgorice. Vrijednost tog stana kreće se oko 400 hiljada eura.

Na kompaniju Invest Nova, koju Aco posjeduje po pola sa of-šor kompanijom Chercor Co Limited sa Kipra, vodi se zemljište u Baru. Radi se o dvije parcele od ukupno 4.885 kvadrata čija se vrijednost kreće oko milion i po eura. Sama kompanija, prema podacima CRPS, ima kapital od oko 12 miliona eura.

Nakon svega poslovno carstvo Aca Đukanovića mnogo je veće nego 2009. kada je rađena jedina poznata procjena imovine porodice Đukanovića. A, od tada su u igru ušlli i novi igrači.

Sin bivšeg premijera Blažo Đukanović izgradio je imperiju. Sa svojom kompanijom BB Solar mladi Đukanović svake godine ugovori milionske poslove sa državom.

BB Solar, koju Đukanovićev nasljednik posjeduje sa partnerom Ivanom Burzanovićem, ima u Podgorici - četiri poslovna i jedan nestambeni prostor u prizemlju zgrade blizu ambasade SAD. Poslovni prostori imaju 186, 84, 78 i devet kvadrata, a nestambeni 43. Sve nekretnine te firme su kupljene, a BB Solar je upisan kao vlasnik u julu prošle godine. Poslovni prostori su pod hipotekom, zbog milionskih kredita u Prvoj banci. Sin bivšeg premijera posjeduje i značajnu ličnu imovinu, od kojeg samo poslovni prostor u zgradi Vektre u Podgorici koji je dobio na poklon od strica Aleksandra vrijedi oko million eura (vidi boks).

Zanimljivo je da se na ime Ane Đukanović, sudeći po pretrazi našeg katastra, više ne vode nekretnine koje je nekada imala. Đukanovićeva prema on line bazi katastra posjeduje samo na Veruši skromnu vikendicu (vidi boks). Prije nekoliko godina na njeno ime bilo je više stambenih i poslovnih jedinica na najatraktivnijim lokacijama u Podgorici, od kojih je neke rentirala državnim organima.

Njena advokatska kancelarija posluje odlično.

Bivši premijer Milo Đukanović, odnosno njegova kompanija Global Montenegro je još 2013. oglasila prodajukompleksa u Podkošljunu. Radi se o preko 20 hiljada kvadrata na kojima je predviđena gradnja rezidencijalnog kompleks od 42 vile. Suvlasnik i partner premijeru u kompaniju Global Montenegro, njegov kum Vuk Rajković, svoj udio prodaje po odluci izvršitelja. Đukanović posjeduje i četvrtinu zgrade Univerziteta Donja Gprica, u Podgorici, od više hiljada kvadrata.

Lična imovina u crnogorskom katastru

Milo Đukanović, njegova supruga Lidija i sin Blažo raspolažu sa desetak stanova u Crnoj Gori.

Prema katastarskim podacima, prvi čovjek DPS-a u glavnom gradu posjeduje stan od 106 kvadrata i još jedan od 73 na istom spratu, koji je, kako piše, dobio na poklon. U Nikšiću ima dva pašnjaka od 805 i 550 kvadrata i livadu od 243 kvadrata, kao i prizemne zgrade (ruševine raznog objekta) od 30 i 40 kvadrata, koje je kupio.

Lidija je vlasnica porodične stambene zgrade od 121 kvadrata, stana od 85 kvadrata i pomoćne zgrade od 12 metara kvadratnih. Nekretnine, koje je naslijedila, nalaze se u podgoričkom naselju Tološi. Na njeno ime u katastarskim podacima zavedeno je i dvorište od 500 kvadrata i livada druge klase od 157.

Blažo u Podgorici posjeduje dva poslovna prostora, od 412 i 47 kvadrata, koje je dobio na poklon. Veći poslovni prostor, kako je navedeno u imovinskom kartonu premijera iz 2007. godine, mlađi Đukanović dobio je na poklon od strica Aca. Mlađi Đukanović na Žabljaku posjeduje stan od 124 kvadrata, garažu od 17, kao i potkrovlje od 75 kvadrata koje je kupio.

Brat Aco je prema registru Uprave za nekretnine, 2015. upisao u rodnim Rastocima u Nikšiću njivu od 865 kvadrata, porodičnu kuću od 167 i 214 kvadrata, dvorište od 500 kvadrata i zemlju od 2.305 kvadrata. Samo objekti tu vrijede oko 381.000 eura, a zamljište oko 120.000 eura.

Ovaj preduzetnik u KO Podgorica II ima poslovni prostor u vanprivredi od 108, šest garaža od 14, nestambeni prostor od 255, poslovni prostor u vanprivredi od 85, 65, 80, 164 i 164 kvadrata kao i stanove od 35, 59, 301, 277 i 157 kvadrata. Sve je kupljeno i, prema bazi Uprave ze nekretnne upisano 2015. godine. Samo stanovi vrijede preko 1.200.000 eura, poslovni prostori oko 1.300.000 eura.

U KO Podgorica I, Aco ima garaže od 196 kvadrata, poslovne prostore od 327, 238, 321, 306, 282, 279, 284, 282, 302 i 161 kvadrata, zemljište od 471 i 358 kvadrata. Posjeduje i četiri poslovna prostora nekadašnje zgrade PTT od 366, 357, 374 i 375 kvadrata. Samo ovo vrijedi milione.

Aco je upisao i 320 kvadrata šume na Žabljaku, a u Kolašinu 275.414 kvadrata zemlje, prema skijalištu. Na svoje ime Aco posjeduje i spomenike kulutre u Dobroti.

Đukanovićeva sestra Ana ima vikendicu na Veruši od 39 kvadrata i neplodno zemljište od 331.U katastarskim podacima stoji da je upisan teret za te nekretine, jer je neutvrđeno pravo svojine.

Anin sin Edin Kolarević posjeduje stan od 76 kvadrata u Petrovcu, koji je kupio. U Kolašinu posjeduje šumu pete klase od 23.003 kvadrata, livade sedme klase od 1646, 4818 i 3232 metara kvadratnih, kao i šume od 4226 i 8895 kvadrata, koje je takođe kupio. Kolarević je vlasnik i stana od 124 kvadrata i potkrovlja od 75 na Žabljaku.

Prema katastarskim podacima, njegova sestra Emina ne posjeduje nekretine u Crnoj Gori. Međutim ona je, prema katastarskim podacima iz Srbije, vlasnica stana od 129 kvadrata u srcu Beograda, na adresi Svetozara Markovića.

Tužilaštvo istražuje rad danilovgradske kompanije “Crnagorakop”, koja je dijelom i u državnom vlasništvu.

Trenutno su aktivna dva krivična predmeta.
Jedan od predmeta preuzelo je i Specijalno državno tužilaštvo, na čijem je čelu glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici saopšteno je da su protiv te kompanije bila formirana tri predmeta.
“Predmet formiran protiv N. B. i V. B., zbog produženog krivičnog djela - zloupotreba položaja u privrednom poslovanju i zloupotreba položaja u privrednom poslovanju putem pomaganja, dostavljen je Specijalnom državnom tužilaštvu na nadležno postupanje”, saopštila je Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Danka Ivanović Đerić iz ODT Podgorica.
U ODT Podgorica bio je formiran i predmet po prijavi MANS-a, zbog sumnje u zakonitost procesa privatizacije i uvođenja stečaja u toj firmi.
Ipak tužilaštvo u tom predmetu nije našlo dokaze da je bilo nezakonitosti.
“Ocjenom prikupljenih dokaza, utvrđeno je da nema dokaza da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, za koje se goni po službenoj dužnosti, te je obavještenje o donijetoj odluci poslato podnosiocu predstavke”, kazala je Ivanović Đerić.
Dodala je da je formiran i treći predmet protiv kompanije “Crnagorakop” po prijavi advokata A. A.
Radi se o prijavi protiv odgovornih lica u privrednom društvu “Crnagorakop AD”, zbog krivičnih djela - oštećenje povjerioca i povreda prava iz socijalnog staranja. Ivanović Đerić je saopštila da je taj predmet u fazi izviđaja. Država Crna Gora akcionar je u toj firmi preko Investiciono - razvojnog fonda, Republičkog fonda penzijsko - invalidskog osiguranja i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Jedan od vlasnika firme “Crnagorakop NB”, koja je većinski vlasnik “Crnagorakop AD”, Slobodan Babić rekao je da nije upoznat da tužilaštvo istražuje poslove njegove kompanije.
“Prvi put čujem za tako nešto. Niko me nije saslušavao u tužilaštvu. Mora da imate pogrešnu informaciju”, rekao je Babić, odgovarajući na pitanja novinara.

Krijumčarenje kafe iz Crne Gore u BiH

Kompanija “Crnagorakop NB” iz Danilovgrada pominjana je prije nekoliko godina u Bosni i Hercegovini u vezi krijumčarenja kafe.
U martu 2012. godine na graničnom prelazu Klobuk carinici su pronašli 104 kilograma skrivene kafe, koja je trebalo ilegalno da uđe u tu susjednu zemlju.
Utvrđeno je da je ilegalna kafa poslata iz Crne Gore u redovnoj pošiljci 4.980 kilograma sirove kafe. Uvoznik te redovne pošiljke je bila firma “Crnagorakop NB” sa sjedištem u Trebinju, a pošiljalac istoimena firma iz Danilovgrada.
Nelegalna roba je tada privremeno oduzeta i smještena u skladište Uprave za indirektno oporezivanje BIH (UIO).
Protiv vozača prevozničke firme i uvoznika tada je
pokrenut prekršajni postupak, shodno Zakonu o carinskim prekršajima BiH.
O svemu je te godine obaviješteno i Tužilaštvo BiH.
Nije poznato šta je tužilaštvo BiH preduzelo u tom predmetu i da li je utvrđena bilo čija krivična odgovornost.

Vladimir Otašević

Više od četri hiljade stranaca u posljednje tri godine tražilo je azil u Crnoj Gori, a samo 21 osoba je dobila stalni status izbjeglice, a sedam dodatnu zaštitu (privremeni boravak).
To je saopšteno Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) iz Direkcije za azil - Ministarstva unutrašnjih poslova.
Razlika između statusa izbjeglice i dodatne zaštite je u tome što se u prvom slučaju status trajno dodjeljuje, dok se u drugom zaštita određuje na period od godinu.
Nakon toga se procjenjuje stanje u državi porijekla i zavisno od okolnosti, dodatna zaštita se ukida ili u kontinuitetu produžava za period od šest mjeseci.
Od prvog januara 2014. do 14. novembra ove godine u Crnoj Gori azil je tražilo ukupno 4.176 stranaca. Od tog broja više od dvije hiljade su porijeklom iz zemlje zahvaćene ratom - Sirije.

Postavlja se pitanje gdje završava nekoliko hiljada stranaca koji nisu dobili pozitivan odgovor na zahtjev za azil.
Uprava policije bavila se tim pitanjem, kroz operativni rad na polju trgovine ljudima i ilegalnih migracija.
U policijskom dokumentu za prošlu godinu "Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori - SOCTA" navedeno je da "ilegalni migranti zloupotrebljavaju proceduru za dobijanje azila".
Tu se pojavljuje termin "lažni azilanti".
"Prema podacima MUP-a Crne Gore, od ukupno 9.192 podnijetih zahtjeva za azil u periodu od 2007. do maja 2015. godine, zaštita je odobrena samo za 14 lica. Za ostala lica u najvećem procentu se obustavlja postupak za dobijanje azila, jer se tražioci azila ne odazivaju na poziv za davanje izjave o okolnostima napuštanja države porijekla, obzirom da nakon par dana napuštaju teritoriju Crne Gore", piše u dokumentu policije.
Iz policije imaju podatke da je tranzitna ruta ilegalnih migranata uglavnom iz Albanije preko Crne Gore u pravcu Srbije i dalje prema Mađarskoj i drugim zemljama EU. Krajnja destinacija im je obično srce Evrope - Njemačka.
On obično u Crnu Goru ulaze kod graničnog prelaza Božaj.
"Nakon podnošenja zahtjeva za dobijanje azila zadržavaju se nekoliko dana u prihvatnom centru Spuž, nakon čega nastavljaju kretanje u pravcu Rožaja, u čijoj okolini ilegalno prelaze granicu ka Srbiji, najčešće u oblasti oko graničnog prelaza Dračenovac", piše u dokumentima policije, a u koja je CIN-CG imao uvid.
Crnogorska policija sprovela u prethodnom periodu nekoliko istraga i procesuirala neke organizovane grupe krijumčara, koji su migrantima omogućavali ilegalni prelazak državne granice i prevoz preko teritorije Crne Gore.
U nekim slučajevima su korišćeni i taksi prevoznici. Policija je prije dvije godine imala podatke da imigrante preko Crne Gore organizovane grupe švercuju za cijenu od 3.500 do 4.000 eura po osobi.
Krajem marta ove godine realizovala je akciju kodnog naziva "Mapa", u borbi protiv organizovanih kriminalnih grupa koje učestvuju u krijumčarenju ljudi preko teritorije Crne Gore.
Tada su uhapšeni Ž. M. iz Podgorice i E. S. iz Tutina. Osumnjičeni su da su u periodu od aprila do oktobra 2015. godine zajedno sa više drugih nepoznatih osoba prokrijumčarili ukupno 22 tražioca azila u Crnoj Gori ka Srbiji.

"Sadašnji kapaciteti dovoljni i kvalitetni"

Iz Uprave za zbrinjavanje izbjeglica saopšteno je za CIN-CG da se u Centru za smještaj lica koja traže azil trenutno nalazi 64 osobe.
“Od tog broja 57 osoba je sa statusom tražioca azila i sedam lica kojima je priznat status izbjeglice”, piše u odgovorima koje je poslala Sanja Miličković iz Centra za poslove azila.

Dodali su da Centar za smještaj lica koja traže azil ima ukupno 80 mjesta.
“Centar se nalazi u Spužu. Pored kapaciteta Centra za smještaj maloljetnih tražilaca azila bez pratnje opredijeljen je i dio kapaciteta Javne ustanove  “Ljubović“ Podgorica” navodi se u odgovorima.
Dodali su da u poslednje tri godine među licima iz sistema azila koja su boravala u Centru,  nije bilo nikakvih problema.
“Prema našim saznanjima, u poslednje tri godine nije bilo slučajeva da organi reda gone neko od lica koje je boravilo u Centru. Monitoring praćenja popunjenosti i procjene adekvatnosti kapaciteta Centra, koji se od otvaranja Centra sprovodi u saradnji sa UNHCR-om, pokazuje da za sada nije potrebno povećavati kapacitete za smještaj lica iz sistema azila, te da je kvalitet usluga u Centru koji se pruža ovim licima adekvatan njihovim potrebama. Ukoliko bi se u narednom periodu kapaciteti Centra pokazali nedovoljnim, Uprava za zbrinjavanje izbjeglica bi blagovremeno, obezbjedila dodatne kapacitete za smještaj ovih lica”, piše u odgovoru  Uprave za zbrinjavanje izbjeglica.

Kad intimu čuvaju čaršavi

Veliki dio migranata, koji su u zemlje EU ušli preko “balkanske rute”, obično završava u Njemačkoj.
To je zemlja u kojoj traže azil. Novinari CIN-CG bili su jednom od privremenih prihvatilišta za azilante u njemačkom gradu Berlinu. Prilikom posjete prihvatilištu novinari su morali da potpišu ugovor u kojem je navedeno da ne smiju otkrivati tačnu lokaciju i naziv prihvatilišta, iz razloga zaštite azilanata.
Radi se o zatvorenoj školskoj ustanovi koja je prilagođena uslovima života. Bezbjednost i red u prihvatilištu održavaju službenici obezbjeđenja, kao i osoblje.
Tražioci azila iz različitih zemalja stanuju u nekoliko većih prostorija škole. U jednoj od njih može se zateći više porodica, čiju intimu štite platneni čaršavi.

Higijena nije na zavidnom nivou. Jedan od migranata sa Balkana, koji je tu sa porodicom, žalio se da su mu djeca od nehigijene nekih stanara prihvatilišta dobila šugu.
U sklopu škole nalazi se menza, gdje tri puta dnevno hranu  koriste migranti iz Avganistana, Sirije, Pakistana... Neke od porodica koje se nisu uspjele navići na hranu iz menze, kupuju namirnice i sami kuvaju. Od države azilanti iz prihvatilišta mjesečno dobijaju socijalnu pomoć 135 eura po osobi, ukoliko žele hranu obezbijeđenu u okviru smještaja. Sa druge strane, ako ne koriste hranu u smještaju već je kupuju vani država im daje 350 eura po osobi.

"Punoljetni se predstavljaju kao maloljetni"

Novinar CIN-CG bio je u posjeti i Javnoj ustanovi  “Ljubović“ u Podgorici, u kojoj trenutno nema azilanata.
Direktorica te ustanove Mirjana Đurić pojasnila je da svoje kapacitete koriste za maloljetne migrante.
"Ne dolazi kod nas puno maloljetnih migranata. Imamo prihvatnu stanicu, između ostalih i za tu kategoriju djece. Zadržavaju se po procjeni. Oni bez dokumenata često pokušavaju da pređu granicu. Tu se zadržavaju dok se ne utvrdi njihov identitet i dok eventualno ne podnesu zahtjev za azil. Nismo imali puno djece maloljetne bez pratnje koja se izjašnjavaju da traže azil. Skoro smo imali dva maloljetnika iz Avganistana, koji su imali ovdje porodice", saopštila je Đurić. Dodala je da u posljednje dvije godine nisu imali maloljetne djece bez pratnje koja su bila kod njih u prihvatnoj stanici a da su na kraju tražila azil u Crnoj Gori.

"Ono što se često dešava je da se punoljetni bez dokumenata izjašnjavaju kao maloljetnici, jer očekuju da će imati bolji tretman. Radimo sa njima i kad im se objasni koja imaju prava onda obično na kraju priznaju da imaju više godina nego što su saopštili", rekla je Đurić.
I socijalna službenica JU "Ljubović" Milica Obradović potvrdila je da se punoljetni izjašnjavaju kao maloljetni.
"Imamo brojne sadržaje koje djeca koriste. Kuhinju u kojoj imaju pet obroka, teretanu, biblioteku... tu su vaspitači koji su stalno uz njih. Trudimo se da previše ne miješamo djecu migrante sa maloljetnicima koji su tu u ustanovi, jer znaju jedni druge da zadirkuju. U svakom slučaju nije bilo problema i red se poštuje", kazala je Obradović.

Vladimir Otašević i Nevena Vulević

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta "Data-driven journalism against prejudices about migration", koji je realizovan u Berlinu, Njamačka.

Dok Vlada sprovodi mjere štednje smanjujući socijalne naknade i dječje dodatke, iz budžeta je za sudske i radne sporove za četiri godine isplaćen 71 milion eura. Nadležni u organima državne uprave, uprkos tolikoj sumi, ne odgovaraju za greške i nepoštovanja ugovora i zakona.

„Činjenica da su građani od 2012. do ove godine platili više od 70 miliona eura za radne sporove ukazuje na kolaps principa odgovornosti i sankcija u javnoj upravi zbog enormnih šteta koje trpi država“, kazao je poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG). On je ukazao da će ta cifra, ako se bude nastavila dosadašnja dinamika, ove i naredne godine preći stotinu miliona eura.

Uvode se, ističe Damjanović, novi nameti i smanjuju stečena prava građanima u osjetljivom sociojalnom položaju, umjesto da se imenom, prezimenom i funkcijom jasno ukaže na političku i svaku drugu odgovornost za enormne milionske štete pričinjene državi za sudske troškove.

“Pogrešnim i nezakonitim postupanjem ili nepostupanjem dijela državne administracije, koja svoj rezultat ima u troškovima izdataka po osnovu sudskih postupaka koje plaća država, godišnje se u prosjeku izdvaja suma koja je gotovo ista kao sredstva koje umanjenjem naknada za majke država pokušava da nadomjesti”, pojašnjava jedan od prvaka SNP-a.

Državna revizorska institucija (DRI) je početkom ove godine utvrdila je da nije postojalo ekonomično upravljanje za sudske troškove po osnovu radnih odnosa, koji se isplaćuju iz budžeta. Revizori su utvrdili da zaposleni radne sporove najčešće vode protiv ministarstava unutrašnjih poslova, odbrane, pravde i finansija. Zbog toga je tim resorima preporučeno da, između ostalog, postupaju po pravosnažnim presudama i izbjegnu neekonomično trošenje budžetskih sredstava, utvrde način vođenja evidencije o sporovima, imenuju osobe odgovorne za saradnju sa Zaštitinikom imovinsko-pravnih interesa, ali i vrše analize uzroka nastanka sporova. Ministarstavima je dat rok od pola godine da postupe po preporukama iz izvještaja.

Član Senata DRI Branislav Radulović kazao je za CIN-CG da Ministarstavo finansija, shodno preporukama, mora da planira izdatke za sudske sporove na osnovu realnih projekcija. Naglasio je da sredstva za isplatu izdataka za sudske sporove treba planirati u budžetima potrošačkih jedinica, kako bi bile u mogućnosti da isplaćuju novac po pravnosnažnim rješenjima u zakonskom roku. Iako su preporuke DRI da se poštuju sudske presude, u budžetima često za to nijesu namijenja sredstva, što dovodi do nagomilavanja dugova koji će još rasti, jer će se vraćati sa kamatom.

U izjašnjenju Ministarstava pravde na preporuke DRI, koje je CIN-CG dobio po zahtjevu o slobodnom pristupu informacijama, piše da se veliki broj tužbi odnosi na potraživanja zaposlenih zbog prekovremenog rada u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS). Taj resor navodi da je uprava ZIKS-a prethodne tri godine tražila predlogom Plana budžeta sredstva za prekovremeni rad, ali da nijesu bila opredijeljena Zakonom o budžetu.

“U dosadašnjem periodu Budžetom Ministarstava pravde - ZIKS na budžetskoj poziciji 'sudska rješenja' bila su planirana sredstva u iznosu od jedan euro, shodno uputstvu Ministarstava finansija”, piše u izvještaju Ministarstava pravde koje je dostavljeno CIN-CG.

I Ministarstavo unutrašnjih poslova (MUP) navodi da ove godine nijesu postojala sredstva za isplatu po sudskim presudama, zbog čega se ne može realizovati preporuka DRI da postupe po pravosnažnim odlukama sudova.

Oni su pojasnili da od 2013. godine imaju elektronsku evidenciju o podnijetim tužbama, ali i da postoji jedinica koja sarađuje sa Zaštitnikom imovinsko-pravnih interesa i Agencijom za mirno rješavanje sudskih sporova.

„Vlada u budžetu za narednu godinu za te namjene predvidja svega 1,87 miliona eura što ne odgovara realnosti, i što ukazuje da su i ostale budžetske projekcije činjenično i logički neutemeljene”, upozorava Aleksandar Damjanović. Tako, ističe on, Vlada ne poštuje preporuke DRI, ali ni sopstvene stavove „da će potrošačkim jedinicama koje uzrokuju štete umanjiti budžetom predviđena sredstva za narednu godinu, kako bi se uveo princip odgovornosti prema novcu građana“.

IA naglašava da država troši mnogo novca na greške državnih organa i da to dobro ilustruje slučaj “limenka”.

“U tom slučaju je nepoštovanje ugovorne obaveze o kupoprodaji zemljišta sa bratom premijera Mila Đukanovića od strane jednog organa - Uprave policije, koštalo državu preko 10 miliona eura. To je samo ilustracija načina na koji obaveze koje država preuzme mogu da se negativno odraze na državni budžet i samim tim, na građane”, piše u publikaciji IA.

Milione za „limenku“ platili su građani, umjesto odgovornih pojedinaca koji su nesavjesnim poslovanjem omogućili premijerovom bratu da dobije ogroman novac u sporu sa državom. Na karju postavlja se pitanje – da li su mnoge od ovih grešaka namjerne.

Diciplinski postupci rijetkost u ministarstvima

Prema nalazima IA, od 2012. godine naovamo, svega dva visoka rukovodioca smijenja su zbog “nestručnog i nesavjesnog obavljanja funkcije, odnosno nezakonitosti rada i postupanja”.

Iako su prepoznati kao organi protiv kojih zaposleni često pokreću tužbe i dobijaju ih na sudu, ministarstva odbrane i pravde od 2013. godine nijesu pokrenuli nijedan disciplinski postupak u tim resorima. MUP je u ovoj i prošloj godini sproveo po jedan disciplinski postupak, a 2014. godine disciplinski postupak protiv dva službenika, koji su pogrešno informisali građane. Oni su kažnjeni umanjenjem dvije zarade za 20 odsto.

Ministarstavo finansija lani je novačno kaznilo jednu službenicu, zbog nepravilnog korišćenja i raspolaganja povjerenim sredstvima, uslijed kojih je nastupila šteta za taj državni organ. Tokom 2014. godine jedan namještenik je novčano kažnjen zbog neopravdanog izostanka sa posla.

Podaci IA pokazuju da je iste godine jednom namješteniku Ministarstava finansija uručen otkaz, ali u tom resoru nijesu naveli kakvu povredu službene dužnosti je namještenik počinio.

Zaštitnik zatrpan predmetima, bez snage da se suoči sa problemom

Prema nalazima Instituta Alternativa (IA), sporno je funkcionisanje Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, institucije koja postoji već šest godina u okviru Ministarstva finansija, a čiji je primarni zadatak da zastupa državne organe u sporovima.

Informacije IA pokazuju da je, na osnovu predmeta okončanih u 2014. i 2015. godini, Zaštitnik državne organe kao tužene zastupao u čak 6.194 sporova, a kao tužioce u svega 27. Sporno je što ta instutucija rijetko i neuspješno koristi vansudsko rješavanje spora, kao jedan od mogućih načina rasterećenja institucije, iako su tokom ove godine napravljeni određeni pozitivni pomaci.

IA u svojoj publikaciji “Šta štiti Zaštitnik?” ukazuje i da su dostupni izvještaji Zaštitnika veoma šturi, ali i da Vlada tokom 2012. i 2013. uopšte nije razmatrala Izvještaj o radu te institucije. Zaštitnik, je u poslednjem izvještaju o radu, ukazao i na lošu komunikaciju sa državnim organima, koji nemaju kontakt osobe za dostavljanje neophodnih informacija neophodnih za pravovremenije rješavanje sporova.

IA ukazuje i da je institucija zatrpana predmetima, jer je lani postupala u čak 15.486 parnična predmeta. To znači da je po zaposlenom u toj instituciji, kao zakonskom zastupniku državnih organa, bilo 1406 predmeta.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.