U današnjoj epizodi podkasta Istražuj.me Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore govorimo o rješenjima za oduzimanje imovine, kako sprovesti veting, ratnim zločinima, izručenjima i drugim važnim temama za reformu crnogorskog pravosuđa. Naš gost je ministar pravde Bojan Božović.

Jadransko more je sve toplije, a neka priobalna područja su ugrožena zbog podizanja nivoa mora. Usljed klimatskih promjena smanjen je vodni bilans u svim slivovima rijeka, kojima istovremeno prijeti i eksploatacija šljunka i male hidroelektrane. Za to vrijeme, država je bez sistemskih mjera prilagođavanja na klimatske promjene

Kristina Radović /Marija Đakonović

Ukupan porast srednje godišnje temperature površine Jadranskog mora veći je od jedan i po stepen, što je granica za smanjenje, odnosno rast rizika za morski biodiverzitet, ribarstvo, ekosisteme i njihove funkcije, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

„Prema podacima sa glavne meteorološke stanice u Baru, srednja godišnja temperatura mora raste od 1980. godine.  Ukupan porast srednje godišnje temperature površine mora je veći od jedan i po stepen. U posljednih pet godina, njene srednje vrijednosti su bile jednake ili veće od 19 stepeni“, saopštili su za CIN-CG iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore (ZHMCG).

Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović za CIN-CG  ukazuje na procjene da se Jadransko more u prosjeku godišnje zagrijava za 0.03 stepena, te da bi  tim tempom u narednih 10 godina temperatura površine mora mogla porasti i za 0.3 stepena, a za 100 godina i do tri stepena.

,,Površinski sloj Jadranskog mora (do dubine od 20 m) zagrijao se za oko 1, 8 Celzijusa, intermedijalni sloj (do 100 m) ohladio za oko 0,6 C, a donji sloj zagrijao za 0,2. Dovoljno je uporediti temperature mora prije nekoliko decenija, koje su iznosile od 20 stepeni do 25 stepeni Celzijusa, a danas uobičajene temperature iznose oko 27 stepeni i više“,  kaže ona.

Vojinović objašnjava da je povećanje temperature mora glavni uzrok svih ostalih promjena koje se događaju u Jadranskom moru, a koje obuhvataju promjene njegove flore i faune, kao i povećanje učestalosti algalnih cvjetanja.

 „Dotok kiseonika u duboke slojeve mora je slabiji, što ima značajan uticaj na živi svijet na dnu mora. Neke od invazivnih vrsta su već migrirale i uspostavile populaciju u našem dijelu Jadranskog mora, kao što su plavi rak i riba lav, te postepeno utiču na povlačenje autohtonih vrsta u dublje vode“ ističe ona.

Porast nivoa mora, zaštitnih mjera nema  

To nijesu jedine promjene kada je u pitanju Jadransko more. Geografski gledano, dio Mediterana poluzatvoreni je sistem, što čini našu obalu posebno osjetljivom. Jadransko more, kao i druga mora i okeani, suočava se s porastom nivoa usljed globalnog zagrijavanja i topljenja lednika.

„Kao posledica klimatskih promjena dešavaju se nagle, nekontrolisane padavine koje za kratki vremenski period na zemlju ispuste veliku količinu vode koja dospijeva u more i dovodi do podizanja nivoa u poluzatvorenim sistemima, tj. do plavljenja priobalnih područja“, kažu za CIN-CG iz Instituta za biologiju mora Kotor (IBMK).

Projektovani porast nivoa Jadranskog mora do kraja vijeka je 35 cm, što je konstatovano i u  Nacrtu Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene (NAP), koji je ovog ljeta bio na javnoj raspravi i čija izrada traje već četiri godine.  U istom dokumentu se konstatuje da u Crnoj Gori trenutno ne postoje mjere za zaštitu od rasta nivoa mora.

„U slučaju Crne Gore, to je u obalnom pojasu značajan klimatski rizik po ljudske živote, infrastrukturu, turizam, ribarstvo, obalne ekosisteme i močvarna područja, što može dovesti do čestih pojava poplava, intenziviranja procesa erozije, gubitka staništa, kao i do prodora slane vode u kopno i njenog miješanja s izvorima pitke vode“, kaže Vojinović.

Pješčane plaže mogu biti ugrožene, jer voda urušava strukturu obale te se pojačavaju i erozioni procesi.

„Veoma pogođeni regioni uključuju Ulcinjsku Solanu, Adu Bojanu i južni dio Velike plaže, Tivatska i Morinjska solila u Bokokotorskom zalivu. Analiza pokazuje da duž cijele obale postoje naselja u područjima ugroženim rastom nivoa mora“, konstatuje se u NAP-u.

Gornji sloj mora, plićak, najproduktivniji je dio mora zbog toga što tu vladaju najpovoljniji uslovi za život, kako biljaka, tako i životinja.  Rast nivoa mora, otuda, kao i rast temperature utiče i na podmorni život.

Iz  IMBK ukazuju da su posljedice klimatskih promjena već  evidentne kroz dolazak novih vrsta uglavnom iz tropskih mora koje su se  odomaćile kod nas. „Razni drugi faktori značajno povećavaju brojnost populacije morskih vrsta što dovodi do tzv. cvjetanja mora“, objašnjavaju. Ocjenjuju i da će te promjene uticati i na turizam.

„Određene vrste čine specifične zajednice koje su prilagođene datim uslovima sredine i čim se poremeti neki od faktora, npr. poraste nivo vode, te zajednice će se naći u dubljem dijelu gdje su za njih sada izmijenjeni uslovi i doći će do promjena u njima. Svaka promjena u brojnosti neke vrste dovodi do promjena u sistemimu kruženja materije i energije u morskom ekosistemu. Kako je zdravo more preduslov za razvoj turizma u primorskom regionu tako će i ta privredna grana biti pogođena urušavanjem kvaliteta mora”, navode.

Baltičko i Jadransko more su podložniji klimatskim promjenama zbog plitkog priobalnog područja. „Tu je niži nivo kiseonika u vodi zbog čega dolazi do sljedećeg problema: promjenom temperature mijenja se metabolizam organizama, povećavajući upravo tu potrebu za kiseonikom. Evropska agencija za životnu sredinu naglašava da ovakva klima za neke domaće vrste može da bude smrtonosna, a ujedno može da otvori put onim vrstama koje do sada niijesu bile na tom području. Na taj način nove vrste mogu postati invanzivne i dodatno naštetitu domaćim“, objašnjava za CIN-CG direktorica NVO Ekopatriotizam Ivana Čogurić.

CIN-CG je povodom ove teme kontaktirao Ministarstvo ekologije (ME), ali do objavljivanja teksta nije dobio odgovore.

Smanjen vodni bilans u svim slivovima rijeka

Najveći uticaj klimatskih promjena na sektor voda ogleda se u smanjenju vodnog bilansa u svim slivovima rijeka, konstatuje se u Nacrtu NAP-a.  Prema tim nalazima do kraja vijeka se očekuje smanjenje do 27 odsto prosječnog godišnjeg protoka, prvenstveno zbog smanjenja padavina.

,,Na svim analiziranim hidrološkim stanicama, uočava se trend smanjenja srednjih i malih voda u periodu 1991-2020, u odnosu na period 1961-1990. god. Dok je analiza velikih voda pokazala trend povećanja” , potvrđuje za CIN-CG Mirjana Popović, načelnica Odsjeka za hidrološke analize.

Porast temperature dovodi do enormnih suša koje utiču na smanjenje nivoa rijeka u Crnoj Gori.

Početkom septembra ove godine objavljeno je da je rijeka Ibar presušila na nekoliko mjesta, od granice Srbije sa Crnom Gorom, nizvodno 20 kilometara do mjesta Ribariće.

„Presušivanje djelova vodotoka rijeke Ibar povezano je sa klimatskim uslovima. Na to jasno ukazuju trendovi na našim vodotocima. No, ne možemo uvijek biti sigurni da osim klimatskog činioca nema i nekih drugih prirodnih ili antropogenih uticaja“, objasnio je za Ecoportal, hidrolog u penziji, Darko Novaković.

Uzastopne suše u periodu od 2017. do 2019. godine smanjile su vodostaje rijeka Morače i Zete, Skadarskog jezera i time negativno uticale na sektore poljoprivrede, energetike i ribarstva, ističe Ivana Vojinović.

Rijeke nemaju standardni ciklusi zbog nedostatka sniježnih padavina. Imamo jake suše tokom ljeta i nepravilno raspoređenciklus zimskih padavinai bujične nanose koji ruše puteve i uništavaju šume. „Dakle, imamo sušnu sezonu i onu sa padavinama koja kada krene toliko je jaka da korita rijeka ne mogu da prime toliku količinu vode pa imamo i poplave u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore” kaže  Ivana Čogurić.

„Obilne kišne serije u kombinaciji sa topljenjem snijega ili izostankom sniježnih padavina u planinskim predjelima, naročito od oktobra do decembra, dovode do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima, nakon čega nastupaju poplave koje nanose materijalne štete i ugrožavaju normalno funkcionisanje infrastrukturnih sistema“, objašnjava Vojinović.

Poplave posebno izražene posljednjih godina

„Poplavama u Crnoj Gori najviše su ugroženi obod Skadarskog jezera, donji tok Morače i Bojana. Takođe, sve češće i intenzivnije poplave se javljaju u Plavsko-Gusinjskoj kotlini, kao i duž toka Lima od Plava do Bijelog Polja. Drastični primjeri su poplave u 2009. i 2010. godini kada su oboreni poluvjekovni rekordi vodostaja na rijekama, a Skadarsko jezero je dostiglo istorijski maksimum vodostaja od 10.44 mnv. Poplavljeno je bilo 30.000 ha poljoprivrednog zemljišta“, objašnjava Vojinović.

„Crnogorski sektor vodenih resursa je najosjetljiviji na klimatsko smanjenje padavina i porast temperature i obilnih kiša. Generalno se očekuju smanjeni prinosi u količini i kvalitetu iz crnogorskih izvora vode, što znači skuplje i smanjeno snabdijevanje vodom većine stambenih područja, kao i manji kapacitet za industrijsku i komercijalnu upotrebu. Na primjer, smanjenje oticanja kiše procjenjuje se da će smanjiti bruto prihode od prodaje hidroenergije iz brane Mratinje za 6,6-12,8 miliona eura godišnje“, piše u dokumentu koju je Green Home objavio 2020. godine, Prilagođavanje klimatskim promjenama Crna Gora.

Kao direktna posljedica meteoroloških faktora nastaju i tzv. meteorološke poplave, odnosno kratkotrajne kiše jakog intenziteta koje dovode do urbanih i bujičnih poplava. Usljed urbanih poplava nastupa plavljenje djelova grada, saobraćajnica, kuća i tom prilikom se pričinjava velika materijalna šteta, ističe Vojinović.

„U Nikšiću je u junu 2018. godine za nepun sat palo oko 105 lit/m². Bujične poplave vezane su za mjesta na kojima ne postoji stalni riječni tok. Primjer takve poplave se desio u Rožajama, u jesen 2005. godine“ objašnjava ona.

U Planu područja mora u Crnoj Gori: koncept i predlozi planskih rješenja piše da procjena efekata klimatskih promjena u Evropskoj uniji pri postojećim klimatskim uslovima pokazuje da su očekivane godišnje štete na nivou od 1,25 milijardi eura, dok je preko 100 hiljada ljudi ugroženo obalnim poplavama.

Ljudski faktor

Ekološki aktivista Vuk Vujisić naglašava da će nam klimatske promjene donijeti periode suša u kojem će presušiti i izvori vode koji proteklih decenija nisu nikad presušivali, a sve ono što radimo paljenjem i sječom šuma će ubrzati proces. On podsjeća da moramo izgraditi sistem za obnovu opožarenih i devastiranih površina.

U Nacrtu NAP-a konstatuje se da  „zakonodavni okvir i okvir politika vodnog sektora  ne predviđa prilagođavanje klimatskim promjenama niti prirodna rješenja za zaštitu vodoizvorišta u smislu ublažavanja klimatskih promjena“.

„Neka područja su istorijski bila oskudna vodom, zbog geografskog položaja, topografije i geologije (karst), što će se pogoršati sa klimatskim promjenama. Uticaji izazvani klimatskim promjenama u različitim regionima, posebno dolini rijeke Zete i na sjeveru, pogoršavaju ranjivost na izazove vezane za vodu. Povećano isparavanje i smanjeni sezonski sniježni nanosi negativno utiču na dostupnost vode“, navodi se u ovom dokumentu.

Pored velikog uticaja prirode, ljudski faktor takođe ima značajan uticaj na klimatske promjene.

„Zaštita izvora vode je nedovoljna – samo 49 od oko 90 izvora koji se koriste za vodosnabdijevanje imaju određene zone zaštite. Glavno izvorište za primorski region (izvorište Bolje sestre u regionu Skadarskog jezera) ugroženo je ilegalnim vađenjem šljunka u njegovoj blizini“, konstatuje se u Nacrtu NAP-a.

,,Šljunak se i dalje nelegalno eksploatiše u sanitarnoj zoni od strane nekoliko firmi i pojedinaca, a isti u kraterima ubacuju raznorazni otpad. Privremena brana koja je i ove godine obnovljena dokazala je tvrdnje o vezi podzemnih voda Morače i Cijevne sa vodoizvorištem Bolje sestre, tako da sada zahvaljujući smanjenju eksploatacije i ovoj brani imamo stabilno vodosnabdjevanje”,  kaže Vujisić.

On ukazuje daklimatske promjene jesu doprinijele padu izdašnosti izvora širom Crne Gore, ali u slučaju Regionalnog vodovoda višemetarski pad podzemnih voda kao i bunara u toj okolini je uslovljen iskopavanjem korita Morače i njenog izmještanja, kao i probijanje vodonepropusnih podloga na nekim lokacijama.

O efektima klimatskih promjena na kvalitet vode se trenutno ne zna mnogo. Briga o kvalitetu vode postaje sve važnija, međutim, odvajanje antropoloških faktora od uticaja klimatskih promjena je veliki problem. Kako bi se krenulo u borbu protiv uticaja klimatskih promjena na vodne resurse, te da bi se u budućnosti došlo do adekvatnog plana i strategije za rješavanje pomenutog problema, moraju se izraditi pouzdane procjene stanja vodnih resursa, čije studije moraju uključiti procjene o učestalosti, intenzitetu i trajanju potencijalnih budućih hidroloških događaja.

Najznačajniji politički okvir u Evropi koji se odnosi na riječni proticaj je Okvirna direktiva za vode. Prema toj Direktivi, svaka članica EU mora da uspostavi program monitoringa za vodene tokove i zapremine voda u njihovim glavnim basenima. Uz pomoć tih podataka, osmotreni proticaj rijeka mogao bi da se dovede u vezu s klimatskim podacima što bi omogućilo izradu projekcija budućih trendova uslovljenih promjenom klime, navode na Ekoportalu.

Uticaj klimatskih promjena na svjetskom nivou

Međuvladin panel Ujedinjenih nacija (UN) za klimatske promjene (IPCC) predviđa da će se katastrofe povezane sa vodom povećavati i po učestalosti i po težini u narednim godinama.  

Skоrо dvijе trеćinе svjеtske pоpulаciје dоživljаvа оzbiljnu nеstаšicu vоdе tокоm nајmаnjе јеdnоg mjеsеcа tоkоm gоdinе. Pоdаci Svjеtsке zdrаvstvеnе оrgаnizаciје (SZO) ukаzuјu dа око 85 odsto pоpulаciје u svijеtu živi u sušnоm dijеlu plаnеtе, kао i dа u mnоgim djеlоvimа svijеtа rаspоlоživоst vоdеnih rеsursа оpаdа. Око 780 miliоnа ljudi u svijеtu nеmа pristup vоdi, а око 2,5 milijarde ljudi nеmа pristup аdеkvаtnој sаnitаciјi. Tаkоđе, око 6 dо 8 miliоnа ljudi gоdišnjе snоsi pоslеdicе оd bоlеsti nаstаlih uslеd kоntаminirаnе vоdе. 

Klimatske promjene imaju uticaj na svjetski nivo, jedan od primjera je Grčka. Napuštene zgrade sela Kalio u središnjoj Grčkoj, doskoro potopljene u vještačkom jezeru, ponovo su izronile tokom velike suše zbog pada nivoa jezera, glavnog rezervoara vode za Atinu.

Opasnosti od klimatskih promjena rastu, a Evropska unija nije se spremna nositi sa ekstremnim vrućinama, šumskim požarima i još gorim poplavama, upozorila je Evropska agencija za okolinu (EEA) agencija.

Opasnosti klimatskih prijetnji rastu brže od naše društvene spremnosti, rekla je direktorica EEA Leena Yla-Mononen u vrijeme objave novog izvještaja agencije.

„Stotine hiljada ljudi će umrijeti od toplotnih talasa, a ekonomski gubici od priobalnih poplava mogli bi dostići hiljadu milijardi eura godišnje“, stoji u izvještaju.

Crna Gora još  nije usvojila Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene, čija izrada traje duže o četiri godine. To je  ključni dokument za sistemski pristup prilagođavanju klimatskim promjenama.  Stručnjaci upozoravaju  da crnogorska poljoprivreda i turizam već trpe. Poljoprivrednici, kažu za CIN-CG, to ove godine posebno osjećaju

Marija Đakonović/Kristina Radović

,,Voće i povrće zrene prije vremena, ove godine grožđe smo brali 15 dana ranije”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore  (CIN-CG) poljoprivrednik Zef Dedvukaj. On objašnjava da grožđe obično sazri oko petog septembra, a ove godine već  20. avgusta. Prema njegovim riječima, visoke temperature umanjuju plodnost zemljišta, pa su poljoprivrednici prinuđeni da kupuju mreže i prskaju plodove kako bi ih uopšte imali.

“Ovo je prva godina u kojoj su nam pumpe bile uključene non-stop, jer se drugačije nije moglo opstati. Morali smo plodovima davati više kalcijuma. Takođe, zbog visokih temperatura smo imali više troškova i više muke nego ranije, jer ovolike toplote muče biljke”, objašnjava  Dedvukaj.

Sektor poljoprivrede veoma je ranjiv na klimatske promjene zbog zavisnosti od specifičnih temperaturnih uslova i raspoloživosti vode, ističe direktorica Centra za klimatske promjene Univerziteta Donja Gorica (UDG) Ivana Vojinović.

„Fenologija ukazuje da je voće, posebno šljive i jabuke, u Crnoj Gori usljed zagrijavanja zemljišta, počelo da cvjeta mnogo ranije u odnosu na protekli period. Upravo smo početkom 2024. godine imali situaciju ranijeg rasta temperature zemljišta u odnosu na prethodne godine, tj. dostizanja temperaturnog praga od 10⁰C, što je uticalo i na poljoprivredne prakse i prinose“ kaže Vojinović.

Dedvukaj za CIN-CG kaže da država poljoprivrednicima nije najavila nikakvu pomoć.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) navode za CIN-CG da su Strategijom razvoja poljoprivrede i ruralnih područja 2013-2028 definisani ciljevi razvoja koji podrazumijevaju investicije koje pomažu u ublažavanju štetnih efekata klimatskih promjena.

„MPVŠ pruža finansijsku podršku kroz mjere i programe subvencija i grantova koji omogućavaju poljoprivrednicima da implementiraju tehnologije i prakse koje su otpornije na klimatske promjene. To uključuje investicije u navodnjavanje, upotrebu otpornih sorti, stvaranje zaštićenih prostora i sl.  Ministarstvo prati klimatske promjene i njihov uticaj na poljoprivredu kako bi identifikovalo rizike i pružilo relevantne informacije poljoprivrednicima“, tvrde iz tog resora. Objašnjavaju da su skupa sa Internacionalnim fondom za poljoprivredni razvoj (IFAD)  kreirali projekat „Adaptacije na klimatske promjene i povećanje otpornosti u planinskim djelovima Crne Gore - GORA projekat“. Ukupna predviđena vrijednost tog projekta iznosi blizu 33 miliona dolara.

Nacrt Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene, međutim, konstatuje da u Crnoj Gori - „ne postoje formalno uspostavljeni procesi planiranja prilagođavanja na klimatske promjene relevantni za sektor poljoprivrede“.

„Koordinacija i planiranje prilagođavanja se vrše na ad hoc ili projektnim osnovama, bez jasno definisanih zainteresovanih strana, uloga i odgovornosti. Iako poljoprivredna politika prepoznaje klimatske promjene, ovo pitanje nije uključeno u strategije, zakonodavni i institucionalni okvir i nedostaju mu konkretne mjere prilagođavanja koje bi osigurale povećanje otpornosti sektora. Posebno su šeme podsticaja prilično ograničene u tom pogledu, a mjere prilagođavanja klimatskim promjenama nijesu izričito formulisane“, konstatuje se u ovom dokumentu, čije se usvajanje još čeka. Izrada Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene traje već četiri godine, iako je njegova važnost od vitalnog značaja, na šta upozoravaju i stručnjaci.

„Vlada mora što hitnije da pripremi i donese Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene, jer sa postojanjem takvog dokumenta, i pod uslovom da se dosljedno primjenjuje, moći će da se kaže da se klimatskim hazardima ne upravlja stihijski, već sistemski. Uz podršku UNDP-ija se skoro četiri godine izrađuje Nacionalni plan adaptacija na klimatske promjene, pa se moraju ubrzati aktivnosti na njegovoj pripremi i Vlada mora pokazati mnogo veću odlučnost da se uhvati u koštac sa jednim od najvećih globalnih izazova 21. vijeka“ , upozorava Ivana Vojinović.

Ona naglašava važnost adaptacije na klimatske promjene za poljoprivrednike, što uključuje različite mjere - od promjene sorti ili datuma sjetve do povećanja i unaprijeđenja navodnjavanja. Kada je to ekonomski izvodivo i kada nema ograničenja u dostupnosti vode za određene usjeve, potrebno je promijeniti praksu - različite pristupe đubrenju i upotrebi pesticida, što takođe utiče  na troškove i održivost poljoprivede.

NAP krajem godine?

Nacionalni plan adaptacije za klimatske promjene (NAP) je dokument i proces koji pomaže zemljama u sprovođenju planiranja i prilagođavanja klimatskim promjenama, koristeći se naučnim istraživanjima i činjenicama. Ovo je projekat koji sprovodi kancelarija United Nations Development Programme (UNDP) u Crnoj Gori uz podršku Zelenog klimatskog fonda i uz saradnju sa Vladom Crne Gore. Plan prilagođavanja za period od deset godina donosi Vlada.

Projektom je predviđeno da Crna Gora ojača svoj institucionalni okvir, proširi tehničke kapacitete, poboljša bazu informacija koja je potrebna za djelotvorno donošenje odluka i definiše strategiju mobilizacije resursa. Identifikovani prioritetni sektori u procesu adaptacije na klimatske promjene u Crnoj Gori su - poljoprivreda, vode, zdravstvo i turizam.

Na važno pitanje o tome kada će Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene biti usvojen iz UNDP-a navode: „O Nacrtu dokumenta je u periodu od juna do jula ove godine sprovedena javna rasprava, a dobijeni komentari će biti integrisani u finalni dokument, čija se priprema očekuje do polovine oktobra. Nakon toga, a u skladu sa Planom rada Vlade Crne Gore, dokument će biti upućen na usvajanje u trećem kvartalu.“

Bivši ministar turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Vladimir Martinović najavio je u junu ove godine da će NAP biti „uskoro usvojen“.

“Namjera nam je da ukažemo na budućnost koja nas čeka, ali i da se zahvaljujući ovom dokumentu lakše pripremimo za vrijeme koje dolazi”, kazao je tada Martinović.

Promjene su, međutim, već stigle, što se konstatuje i u samom Nacrtu NAP-a. „Promjene koje su uočene u temperaturama, padavinama, učestalosti i trajanju klimatskih opasnosti (posebno suša i poplava) već utiču na proizvodnju hrane, njenu bezbjednost, sigurnost i kvalitet, a što će se prema klimatskim projekcijama dešavati sve češće u budućnosti. Pored stočnog fonda i usjeva, vremenski uslovi utiču i na same poljoprivredne radnike, koji su im direktno izloženi, i smanjuju njihovu produktivnost i potencijalno ugrožavaju njihovo zdravlje“, navodi se u dokumentu.

Iz UNDP za CIN-CG  ukazuju da klimatske promjene nijesu uticale samo na prirodne resurse. „Prilagođavanje ovim promjenama znači da je neophodno sprovoditi mjere koje će smanjiti ranjivost ljudi, infrastrukture, privrede i životne sredine“, kažu. „S obzirom na vremenski period potreban za sprovođenje ovih mjera, važno je da one budu pažljivo i dugoročno planirane i održive. Ovo će biti postignuto Planom prilagođavanja na klimatske promjene i pratećim Akcionim planom“, navode.

Nacionalnim planom adaptacije u sferi poljoprivrede predviđeni su finansijski podsticaji za vodosnabdijevanje, sisteme navodnjavanja i upravljanje zemljištem u okviru agrobudžeta.

Planirano je i očuvati livade i pašnjake i promovisati dobre prakse održivog korištenja zemljišta npr. održavanje plodnosti zemljišta, suzbijanje korova, navodnjavanje, đubrenje i druge mjere upravljanja koje će obezbijediti optimalne uslove za uzgoj.

Mjere prilagođavanja na klimatske uslove definisane su na osnovu naučne analize uticaja klimatskih promjena na sektore i sisteme, i u skladu su sa standardima međunarodne zajednice, na koje se Crne Gora obavezala kao članica Okvirne konvencije Evropske unije (EU) o promjeni klime, kao i zemlja kandidat za članstvo u EU.

 „Imajući u vidu činjenicu da Crna Gora pripada regionu Evrope koji je najranjiviji na štetne i negativne posljedice klimatskih promjena, potrebno je da se nadležni organi mnogo ozbiljnije bave ovim problemom. Ni ekonomije koje su razvijenije od Crne Gore ne mogu da izbjegnu uticaj klimatskih promjena“, ističe Vojinović.

Nacrt NAP ukazuje da crnogorska poljoprivreda trenutno ima nizak kapacitet za prilagođavanje: „To je prije svega zbog malih gazdinstava, male ekonomske moći, ali i starenja poljoprivrednika. Udruženja proizvođača su nerazvijena, a postoji opšti nedostatak saradnje i koordinacije među zainteresovanim stranama, što povećava njihovu ranjivost na klimatske promjene. Njihova svijest o klimatskim promjenama i njihovim uticajima i znanje o mogućnostima prilagođavanja su manjkavi, a postojeći programi izgradnje kapaciteta za poljoprivrednike, savjetodavne službe i druge poljoprivredne stručnjake su neprikladni za suočavanje sa klimatskim promjenama“.

Klimatske promjene i turizam

Ne trpi samo crnogorska poljoprivreda od posljedica klimatskih promjena, već i drugi strateški sektori,  kao što je turizam.

Analize koje su rađene u okviru projekta UNDP-a pokazale su da se u sektoru turizma, posebno ističu promjene u skijaškoj sezoni, jer nedostatak snijega značajno otežava razvoj zimskog turizma. Istovremeno, turistička ponuda i sadržaji prilagođavaju se klimatskim promjenama.

„Planinarske ture sada počinju ranije nego prije deset godina, već u februaru i martu. S druge strane, zbog visokih temperatura, planinarski vodiči izbjegavaju organizaciju tura tokom jula i avgusta, jer nepovoljni vremenski uslovi otežavaju kretanje s teškom opremom, a ujedno predstavljaju i zdravstveni rizik za ljude, uključujući opasnost od toplotnog udara i kardiovaskularnih problema izazvanih ekstremnim vrućinama“,  kažu iz UNDP-a.

Prema analizi Nacrta NAP-a, crnogorski turizam u opasnosti je od višestrukih klimatskih hazarda, posebno promjena u obrascima padavina (poplave i suše), većih temperatura i obalne erozije, promjena u morskom okruženju, olujnih vjetrova i oluja. „Od ključne je važnosti da ove zajednice dobiju pomoć u izgradnji adekvatne infrastrukture i kapaciteta za upravljanje povećanim brojem posjetilaca kao rezultat potencijalnih promjena u klimatskim parametrima i bazi resursa (npr. gubitak plaža, povećana nestašica vode)“, navodi se u dokumentu.

Projektovani porast nivoa Jadranskog mora do kraja vijeka je 35 cm. To će, kako se navodi u Nacrtu,  uticati na mogućnosti za rekreaciju na njegovim plažama:  „Plaže postaju nedostupne ili neprivlačne zbog erozije. Uticaji se proširuju na turističku infrastrukturu i stanovanje, što dovodi do gubitka privrednih dobara kao što su restorani, smještajni kapaciteti i plaže. Funkcionalnost vitalne infrastrukture kao što su luke, marine i brodogradilišta takođe je ugrožena, što kasnije smanjuje ukupnu turističku privlačnost primorskih regiona“.  Projekcije ukazuju da su najugroženija područja Ulcinj (posebno Ada Bojana), Bar, Tivat i djelovi Bokokotorskog zaliva (uključujući i Kotor).“

Jedna od preporuka je i diversifikacija proizvoda i razvoj grana turizma sa visokom vrijednošću i malim uticajem na klimatske promjene. „U ove grane spadaju ruralni turizam, ekoturizam, cikloturizam i zdravstveni turizam“, konstatuju stručnjaci.  

Ekstremne meteorološke i hidrološke situacije

Klimatske promjene uticale su na pojavu ekstremnih meteoroloških i hidroloških situacija u Crnoj Gori.

„Klimatska katastrofa utiče na poljoprivredu i turizam kao i na svakodnevni život građana. Ljeta su nam duga i sušna, zime blage i sa malo ili uopste snijega. Koliko je kompleksna situacija govori nam činjenica da je zima 2023-2024 prva zima u kojoj medjvedi nijesu hibernirali jer je ista bila toliko blaga, skoro pa nepostojeća” kaže direktorica nevladine organizacije Ekopatriotizam Ivana Čogurić.

Ivana Vojinović ističe šest najčešćih klimatskih ekstrema: učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature, češći i duži toplotni talasi, veći broj tropskih dana i noći, manji broj mraznih dana, učestalija pojava suša i intenzivnije padavine.

Ona objašnjava da su toplotni talasi u kojima je dnevna temperatura viša od 30⁰ C postali učestaliji i predstavljaju sve veću ekstremnu klimatsku opasnost. U 2012. godini snažni talas vrućine uticao je na više od 4 500 ljudi, posebno na zdravlje visoko rizičnih grupa.

Suše su češće od kraja prošlog vijeka, a padavine su klimatski element čiji se intenzitet i karakter značajno promijenio kao posljedica otopljavanja i viših temperatura vazduha, posebno u sjevernom regionu Crne Gore. Primjećuje se smanjenje broja dana sa sniježnim padavinama i trajanje sniježnog pokrivača.

„Obilne kišne serije u kombinaciji sa topljenjem snijega ili izostankom sniježnih padavina u planinskim predjelima, naročito od oktobra do decembra, dovode do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima, nakon čega nastupaju poplave koje nanose materijalne štete i ugrožavaju normalno funkcionisanje infrastrukturnih sistema“ ističe Vojinović.

Oluje, grmljavine i grad, kao i vrtlozi u obalnom pojasu, poput morske pijavice su, takođe, opasnost za Crnu Goru. Ove pojave mogu da nanesu veliku štetu objektima, kao i infrastrukturi i naruše nesmetano funkcionisanje.

Ljudski faktor jedan od najvećih problema

Klimatske promjene i globalno zagrijavanje u velikoj mjeri utiču na svakodnevni život, kao i na našu budućnost.

Procenjuje se da su ljudske aktivnosti prouzrokovale globalno zagrijavanje za oko jedan stepen Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba. Globalno zagrijavanje će vjerovatno dostići jedan i po stepen između 2030. i 2052. ako temperatura nastavi da raste po sadašnjoj stopi.

Prema članu osam iz Zakon o zaštiti životne sredine zabranjeno je korišćenje prostora i prirodnih resursa i dobara na način kojim se prouzrokuje trajno narušavanje biološke, geološke, hidrološke, klimatske, pedološke i predione raznovrsnosti. Uprkos ovom zakonu svjedočimo da građani malo poštuju ovu regulativu.

Crnogorske šume su više puta bile ugrožene šumskim požarima koji su, iako ih je izazvao ljudski faktor, zbog klimatskih promjena bili intenzivnijeg uticaja. „Najgora sezona požara u Crnoj Gori bila je 2017. godine sa 124 požara, koji su pogodili ukupno 51 661 ha“, kaže Ivana Vojinović.

Ekološki aktivista Vuk Vujisić kaže da su najveći izazovi sa kojima se Crna Gora suočava su šumski požari, prekomjerna sječa šuma, nelegalna eksploatacija šljunka, nelegalne i polulegalne deponije i otpadne vode, kao i zagađenje vazduha i paljenje guma i ostalog opasnog otpada.

„Iako je sve u vezi jedno sa drugim naveo bih da je pustošenje šuma požarima i sječom problem koji je broj jedan u Crnoj Gori trenutno, jer umjesto da ih čuvamo i jačamo za klimatske promjene koje slijede i toplotne talase, mi našu posljednju barijeru od klimatskih promjena devastiramo time ugrožavajući budućnost na ovim prostorima kao i vodosnabdijevanje sa pijaćom vodom”, kaže on.

Čogurić ističe alarmantnost ove situacije i navodi da gubimo više šume nego što je zasađujemo.

“Što se tiče uticaja klimatskih promjena na prirodu definitivno su najugroženiji centralni i sjeverni dio Crne Gore zbog širenja potkornjaka što se odražava na sušenje šume i podložnost požarima. Zanimljiv je podatak da je samo 2017. godine izgorjelo više šume nego u periodu od 1955-1985. godine“ ističe ona.

Svaku sezonu dočekujemo nespremni kako sa opremom tako i sa malim brojem adekvatno obučenih ljudi koji ce reagovati na datu situaciju. Sve je izostalo pa i borba protiv šumskih štetočina, i borba za očuvanje vodnog resursa, objašnjava Čogurić.

Najveći ekološki izazov – odsustvo ekološke svijesti

Godine 2015. postignut je dogovor o novim ciljevima u borbi protiv klimatskih promjena. Pariski sporazum jeplan, kojim se ograničava globalno zagrijavanje. Stupio je na snagu 2016. godine, kada je ispunjen uslov da ga je ratifikovalo najmanje 55 zemalja odgovornih za najmanje 55  odsto globalnih emisija stakleničkih gasova. Sve zemlje EU-a ratifikovale su sporazum.

„Moramo stalno imati u vidu da će vrijeme u Evropi i našem regionu postajati ekstremnije, što čini prilagođavanje klimatskim promjenama i jačanje spremnosti društva ključnim, jer će vremenski ekstremi u Crnoj Gori sve više uticati na zdravlje stanovništva, ekonomiju i prirodu“ kaže Vojinović.

Crna Gora za sada uglavnom djeluje ex post, nakon što se požar, suša, poplava, toplotni talas dese. U tom smislu, neophodno je napraviti pomak od prakse reagovanja na događaj ka praksi prevencije. Ne možemo samo gasiti požare, sanirati imovinu koja je oštećena u poplavama, niti isključivo kompenzovati poljoprivrednike koji su žetvu izgubili usljed udara grada i olujnog vjetra. Dakle, mjere moraju biti preventivne“, objašnjava Vojinović.

“Najveci ekoloski izazov je odsustvo ekološke svijesti i savjesti donosioca odluka” kaže Ivana Čogurić.

Posljednih 50 godina svaka decenija u Crnoj Gori je bila toplija od prethodne. Najtoplija decenija bila je 2011-2020, kada su najveće promjene temperature od povećanih 1.4⁰C izmjerene u sjevernom planinskom regionu, tada su po prvi put u nekim mjestima na sjeveru zabilježeni tropski dani i noći.

„Veliku ulogu u procesu adaptacije na klimatske promjene treba da preuzmu gradovi, jer gro populacije živi u urbanim cjelinama, pa lokalne vlasti moraju da donose tzv. zelene prostorne planove, a što je i obaveza iz EU Strategije biodiverziteta do 2030. godine za svaki grad sa više od 25.000 stanovnika. Ovakvi planovi bi trebalo da daju odgovor na klimatske probleme kroz tzv. rješenja zasnovana na prirodi, odnosno više zelenila i parkova, izgradnju pametnih zgrada, obezbjeđivanje zaliha čiste vode, upotrebu obnovljivih izvora energije i održivog transporta“ kaže Ivana Vojinović.

Mjere prilagođavanja na toplotne talase su posebno važne, jer oni kao opasnost po ljudsko zdravlje postaju sve češći, duži i intenzivniji. U našem regionu će postojati sve više ljetnjih dana tokom kojih su uslovi života opasni po zdravlje ljudi, a što znači veći broj dodatnih smrtnih slučajeva i hospitalizacija, posebno među starijima i bolesnima, osim ako se ne preduzmu mjere prilagođavanja, ističe ona.

.

Da li ste doživjeli da vi ili vama neko blizak čeka na zdravstvene usluge poput snimanja magnetom, ili čak ultrazvukom, nerazumno dugo ili da mora da ode u drugi grad da bi obavio snimanje? Da li ste se suočili sa time da ne možete da nađete lijek koji vam je potreban? Da li smatrate da su naše zdravstvene ustanove opremljene u dovoljnoj mjeri svim što je potrebno ili je potrebno puno toga nabaviti? Molimo Vas da popunite ovu anonimnu anketu. Podaci će biti iskorišteni isključivo za istraživanje i tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zarade ispod minimalne od 450 eura, neisplaćeni prekovremeni, noćni i rad za vrijeme praznika, kršenje prava na sedmični odmor, prekomjeran obim posla, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, samo su neki od problema zaposlenih u trgovini. Inspekcija rada dijeli simbolične kazne, čak i za rad na crno

Istraživački tim CIN-CG

„Plata je redovna. Svakog mjeseca stigne mi tačno 450 eura na tekući račun. Već narednog radnog dana dužna sam da poslodavcu vratim 100 eura u kešu. I tako već dvije godine”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) radnica iz sektora trgovine koja je željela ostati anonimna.

Njen poslodavac nije jedini koji krši Zakon o minimalnoj zaradi, koja je uspostavljena nakon uvođenja programa Evropa sad jedan. Takvo ili slično iskustvo dijeli i 11 odsto ispitanika zaposlenih u trgovini ili uslužnim djelatnostima koji su odgovorili na upitnik CIN-CG-a o kršenju njihovih radnih prava.

U Crnoj Gori je preko 50.000 građana zaposleno u trgovini i čine oko 20 odsto ukupnog broja zaposlenih u državi. Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da u ovom sektoru svi nijesu uvijek zaštićeni od kršenja radnih prava, a upitno je i kako uspijevaju da se prehrane sa platama, nekad i ispod zakonski definisanog minimuma, u vremenu inflacije.

Od kada je, 1. januara 2022. godine, stupio na snagu Zakon o minimalnoj zaradi u iznosu od 450 eura, minimalna potrošačka korpa je, u skladu sa inflacijom, porasla za više od 20 odsto.

Ipak, redovnu zaradu prima 90 odsto ispitanika naše ankete. Međutim, doprinose na cjelokupan iznos primanja ne isplaćuju se čak trećini anketiranih. „Plata od 450 eura ide na moj račun u banku, dok ostatak primamo na ruke. Samim tim, smanjena je kreditna moć zaposlenih, a uplata doprinosa je samo na iznos od 450”, objašnjava jedan od ispitanika.

Anketa je ukazala na neke od „kreativnosti“ koje pokazuju poslodavci u nastojanju da izbjegnu zakonsku obavezu isplate minimalne zarade.

Tako anketirani navode da im se isplati minimalna zarada preko tekućeg računa, a zatim radnici moraju da vrate dio tog iznosa poslodavcima. Navode da je problem i neprijavljivanje radnika, odnosno rad na crno. Zatim, prijavljivanje radnika koji rade puno radno vrijeme na pola radnog vremena, za šta im isplaćuju zakonski minimum od 225 eura preko računa, a ostatak u kešu. Uslovljavanje radnika da dio zarade utroše na radnom mjestu, kupujući artikle. Umjesto ugovora o radu potpisuju se ugovori o djelu, koji zakonski ne propisuju minimum od 450 eura, a ne podrazumijevaju ni doprinose.

Na korišćenje ovakvih metoda još prije donošenja novog Zakona o minimalnoj zaradi, upozoravala je i Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG).

USSCG je zajedno sa Upravom za inspekcijske poslove (UIP) i tadašnjom Vladom, spriječila veće zloupotrebe instituta minimalne zarade, kaže za CIN-CG zamjenica generalnog sekretara USSCG, Ivana Mihajlović.

Takođe tvrdi da, danas, USSCG gotovo da ne dobija pritužbe u vezi sa nepoštovanjem prava na isplatu pune zarade i uplate doprinosa na taj iznos. Kao poseban izazov dodaje da ostaje da se spriječi zloupotreba prekovremenog rada „koji u Crnoj Gori više nije izuzetak, već pravilo”.

Mihajlović ohrabruje sve zaposlene da sindikatu i UIP-u prijavljuju sve nepravilnosti koje uoče na svom radnom mjestu.

Prijava je često uzalud

Na pitanje da li su, ako je bilo kršenja prava, svoj slučaj prijavili Inspekciji rada, osam odsto ispitanika naše ankete je odgovorilo potvrdno. Ali gotovo nijedna od navedenih prijava nije riješena u korist radnika. „Rekli su mi da nemam osnova i odbili da uzmu prijavu”, glasi jedan od odgovora.

„Zaposleni su prijavljeni na pola radnog vremena, godinama, takvo stanje je bilo i prije Evrope sad jedan. Inspekcija rada samo je jednom utvrdila takvo stanje i naložila da se za dvoje zaposlenih promijeni ugovor na puno radno vrijeme, ne provjeravajući stanje ostalih”, navodi zaposlena u sektoru igara na sreću u upitniku CIN-CG-a.

Svoje iskustvo podijelila je i i zaposlena u trgovini: „Postojala je anonimna prijava, inspekcija je dolazila više puta. Iako niko od radnika nije prijavljen na puno radno vrijeme, a prodavnica radi duže od 12 sati, nisu ništa uradili. Poslodavac je očekivano prošao bez kazne, a znamo da ima rođaku u inspekciji. Samo je atmosfera u kolektivu dugo posle toga bila puna nepovjerenja i nagađanja o identitetu osobe koja je prijavila”.

Međutim, mnogo više je onih koji kršenja prava ne žele da prijave Inspekciji rada. Kako navode, razlog tome je nepovjerenje u UIP, jer smatraju da je korupcija svakodnevna i normalizovana pojava u radu ovog državnog organa.

„Inspektor dođe u radnju i direktora pozove na lični broj da je došao u kontrolu i obično se dogovore”, navodi jedan od ispitanika CIN-CG-a koji radi na jugu zemlje. On, tvrdi, nema pravo na bolovanje, a poslodavac mu dozvoljava svega 12 dana godišnjeg odmora. Prima minimalnu zaradu, a u obavezi je da svakog mjeseca potroši 50 eura trgujući u jednom od objekata firme u kojoj je zaposlen. Pritom, navodi, da iznose koje on i njegove kolege potroše na ovaj način, evidentiraju predračunom i ne fiskalizuju.

 „Nemam povjerenja u Inspekciju rada, oni se uvijek nagode i nikad ništa ne utvrde”, glasi još jedan od preuzetih odgovora iz upitnika.

Jedan plus tri gratis

Uz pomoć Zakona o slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je imao uvid u zapisnike o inspekcijskom nadzoru u sektoru trgovine u periodu od 01.08.2023. do 01.02.2024. koja se tiču kršenja prava zaposlenih. Anaizirali smo 112 zapsinika.

Iako se u ovim dokumentima eksplicitno ne pominje rad na crno, mnogi inspektori su zabilježili slučajeve rada bez odgovarajućih dokumenta. Tako nerijetko, bez odgovarajućih papira, rade ljudi sa Kosova, iz Albanije, Srbije, a problem je naročito izražen na sjeveru zemlje.

Za rad na crno, Zakon o inspekciji rada nalaže da je inspektor u obavezi da, pored upravnih mjera i radnji propisanih zakonom, rješenjem privremeno zabrani rad subjektu nadzora. To međutim, ni u jednom slučaju gdje je ovaj prekršaj zabilježen nije ispoštovano. Tako su subjekti nadzora prolazili sa ukazivanjem na nepravilnost i rokom za otklanjanje iste, kao i simboličnom novčanom kaznom od ukupno 1100 eura.

Prekovremeni rad je konstatovan u trećini inspekcijskih nadzora obuhvaćenih ovim nalazom. Zakonom, prekovremeni rad je definisan kao rad preko ugovorenog radnog vremena u slučaju iznenadnog povećanja obima posla ili više sile i u drugim izuzetnim slučajevima. Da kao ‘izuzetan slučaj’ tretiraju i permanentni radni dan više od ugovorenog broja sati, svjedoče brojni zapisnici, kao i blaže kazne. Novčana kazna za ovaj prekršaj iznosi do 1100 eura.

U sklopu naše ankete, skoro 17 odsto ispitanika je potvrdilo da njihov poslodavac zahtijeva prekovremeni rad od njih kao vid kompenzacije za povećanje zarade koje je nastupilo podizanjem minimalne zarade na 450 eura.

Da se u toku sezone prekovremeni rad zloupotrebljava, potvrđuje i inspekcijski nadzor marketa koji je dio jednog od vodećih trgovačkih lanaca u zemlji, gdje je ustanovljeno da su zaposleni odradili preko 50 prekovremenih sati samo za mjesec dana.

Zakon o prekršaju navodi da, ukoliko okrivljeni učini više prekršaja u sticaju, ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih kazni utvrđenih u minimalnom iznosu. Slučaj izricanja prekršajnih naloga za više izdvojenih nepravilnosti i sabiranja pojedinačnih kazni u ovih 112 zapisnika ne postoji. Tako su u nadzorima gdje je konstatovano više nepravilnosti, inspektori samo za jednu od njih sačinjavali prekršajni nalog.

Zakonom predviđena samostalnost kršenja zakona

Nedosljednost inspekcijske prakse se ogleda i u sastavljanju inspekcijskih zapisnika, naročito prilikom iznošenja činjeničnog stanja. Dok neki inspektori rada predstavljaju detaljno činjenično stanje (broj dozvole za rad, lica koja su zatečena na radnom mjestu, vrsta ugovora i kad ističu, da li postoji raspored smjena i sl.), drugi bez priloženih dokaza navode da li je subjekat nadzora postupio u skladu sa zakonom.

Međutim, najveća nedosljednost je u činjenici da ista kaznena politika ne važi za sve. Tako se dešava da je inspektor za istu nepravilnost kod jednog subjekta nadzora samo ukazao i odredio rok za njeno otklanjanje, a kod drugog izdao prekršajni nalog sa novčanom kaznom od minimum 1100 eura.

CIN-CG je zatražio poješnjenja od UIP-a. Različitu praksu prilikom izricanja kazni pojašnjavaju načelom preventivnosti i načelom srazmjernosti. „Nastojanje inspekcije rada je da praksa u postupanju inspektora bude u najvećoj mogućoj mjeri ujednačena, uvažavajući zakonom propisanu samostalnost inspektora u radu”, ističu iz Uprave.

Tvrde i da građani imaju povjerenja u njhovu instituciju, o čemu kako kažu svjedoči i broj inicijativa od strane građana koje svakodnevno pristižu, te je od početka godine odrađeno preko 3.300 inspekcijskih nadzora po inicijativi. Ističu da je i veliki broj poziva sa pitanjima za pojašnjenje određenih nadležnosti i pravnih propisa, kao i da imaju kontinuiranu komunikaciju sa građanima putem različitih kanala.

Godišnji izvještaj o radu za prošlu godinu, UIP je dostavio Ministarstvu javne uprave u aprilu, kako bi se predmetni materijal razmatarao na sjednici Vlade Crne Gore i o istom odlučivalo. Ali do toga još uvijek nije došlo.

 (Ne)radna nedjelja je za popis

Predmet naše analize bio je nadzor vodećih trgovačkih lanaca zbog nepoštovanja prava radnika, pitanja kao što su prekovremeni rad, neradna nedjelja i tako dalje. Od 13 nadzora, čak deset je vođeno po prijavi. Primjedbe su bile zbog popisa koji je organizovan nedjeljom, neprijavljenog prekovremenog rada, kao i zbog uskraćenog prava na sedmični odmor u sedmici kada je popis organizovan. Za ovakve prekršaje izrečena kazna iznosila je 1100 eura. Ostala tri nadzora su bila dio redovne kontrole.

Kao posebno zanimljiv ističe se nadzor kojim su obuhvaćena čak četiri marketa jednog trgovačkog lanca, vođen na osnovu tri prijave. U svim marketima konstatovano je isto, povreda prava na sedmični odmor, a prekršajni nalog za četiri objekta ukupno je iznosio 1100 eura, ali bez naloga inspekcije da se prekovremeni rad isplati.

Neradna nedjelja u sektoru trgovine uvedena je u oktobru 2019. godine. Od tad, smjenjivali su se dijalozi o mogućem kompromisu tokom turističke sezone, ali do njega ipak nije došlo. Za sada, u Skupštini, većina je protiv izmjene neradne nedjelje, te je jedino Ustavni sud u potpunosti može ukinuti, za šta je inicijativu podnijela Unija poslodavaca.

Predsjednica Sindikata radnika u trgovini, Novka Janković, je u izjavi za CIN-CG skrenula pažnju na to da pravo na slobodan dan nedjeljom nemaju mnogi, kao što su zaposleni u prodavnicama kolača, trafikama, cvjećarama... Ali ona kaže da i oni često rade nedjeljom i to „prilikom prijema robe i za vrijeme popisa ostaju radno angažovani neograničeno dugo bez ikakve odgovornosti poslodavca prema takvom stanju stvari, pa najčešće i bez plaćenih prekovremenih sati”.

Životni (ne)uslovi

Trgovački radnici predstavljaju jednu od finansijski ranjivijih grupa. Prosječna zarada za ovaj sektor u martu ove godine iznosila je 704 eura, što je za skoro 15 odsto niže od prosječne neto zarade u Crnoj Gori za isti period.

Za radnika koji zarađuje oko 450 eura mjesečno, što je polovina naših ispitanika, MONSTAT-ova minimalna potrošačka korpa djeluje nedostižno, dok je sindikalna potrošačka korpa USSCG-a apsolutno nedostižna. Za prvi kvartal ove godine iznosila je 1900 eura, što je skoro četvorostruki iznos minimalca.

Odnos minimalne potrošačke korpe i prosječne zarade u trgovini, koji je objašnjen grafikom, pokazuje da građani često ne mogu da pokriju osnovne potrebe sa primanjima.

„Mi koji privatno stanujemo većinu plate dajemo za stanarinu,” jedan je od odgovora u anketi CIN-CG. „U suštini uvijek ćemo biti na minimalnoj zaradi. Inflacija uvijek pojede onoliko koliko oni povećaju minimalnu zaradu, nemaju nikakvu suštinsku kontrolu. U firmi gdje radim nemam ni regres, prevoz, ni topli obrok. Sve je to sabijeno u minimalac,” kaže drugi ispitanik.

„Plate u odnosu na cijene su nikakve. Mi nemamo normalan zivot. Da se žalimo ne smijemo... Da trpimo moramo,” navodi se u anketi.

Prema podacima MONSTAT-a, preko 60 odsto zaposlenih u trgovini sačinjavaju žene. Preko 20 odsto zaposlenih pripadaju starijoj dobi, od 50 do 64 godina.

Naša anonimna sagovornica, stara 60 godina, zaposlena u manjoj trgovačkoj radnji u centralnom regionu zemlje, zarađuje ispod minimalca. Iako radi već godinama, prijavljena je na pola radnog vremena, što kako kaže, zapravo predstavlja napredak, jer je niz godina radila neprijavljena. Ističe da, iako je sada prijavljena, i dalje radi „od danas do sjutra” i u stalnom je strahu da će ostati bez posla.

„Nema ništa bolje, inače bih davno otišla. Tražila sam drugi posao, ali bezuspješno. Za ženu mojih godina jedino ostaje nada da ću steći pravo na starosnu penziju, jer trenutno imam nepunih deset godina radnog staža. Nekad mi i to izgleda previše daleko i zapitam se da li bi sada moja porodica živjela bolje da sam rodila još jedno dijete pored ova dva. Primala bih nadoknadu, a možda bih i brže pošla u penziju”, objašnjava ona.

Novka Janković ističe da je nužno da se zaposleni ohrabre da prijavljuju nepravilnosti. Kao najznačajniji problem sa kojim se decenijama suočavaju zaposleni vidi nedovoljnu aktivnost oko sindikalnog organizovanja i djelovanja, usljed sveprisutnog straha zaposlenih od posljedica do kojih bi mogle dovesti njihove akcije za veća prava i poštovanje zakona.

„Činjenica je da zaposleni moraju postati svjesni svoje snage, kao i toga da upravo oni radom stvaraju profit onima za koje rade i da nijesu lako zamjenjivi, kako to decenijama unazad tvrdi jedan broj poslodavaca. Sa druge strane i sama država mora učiniti konkretne poteze kako bi promovisala važnost socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja”, ocjenjuje Janković.

U današnjoj epizodi razgovaramo o samohranom roditeljstvu u Crnoj Gori. Prema nekim istraživanjima, u našoj zemlji tek svaki treći roditelj koji ima starateljstvo nad djetetom prima alimentaciju. Grupa samohranih roditelja je jedna od najugroženijih i u najvećem socio-ekonomskom riziku. O ovome razgovaramo sa Nađom Pavićević, stručnom saradnicom Sigurne ženske kuće.

U Crnoj Gori sve više žena koje se odlučuju na intervencije radi estetike. Nekima se riješi problem, ali nekima problem tek nastane nakon zahvata. Oni koji imaju negativna iskustva teško pronalaze pravdu na sudu, pa čak i kada vještaci utvrde da su operaciju izvele osobe koje nemaju specijalizaciju za ovu medicinsku oblast. Često se dešava i da se ozbiljni zahvati rade po zubarskim ordinacijama, kozmetičkim salonima i raznim neadekvatnim prostorima

Andrea Perišić

Željela sam da se riješim viška kože koja je visila, što me opterećivalo i zato sam i odlučila da se podvrgnem estetskom zahvatu podizanja i uvećavanja grudi. Umjesto da budem zadovoljna i da započnem novi život, dobila sam invaliditet ljekarskom greškom, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jovana (ime je izmijenjeno radi zaštite identiteta), žena u srednjim godinama koja je pristala otvoreno da govori o ovom problemu i koja je pokrenula sudski postupak zbog posljedica koje još trpi.

Ona je u februaru 2018. primljena kao pacijentkinja jedne klinike u Podgorici, koja je inače specijalizovana za liječenje bolesti uha, grla i nosa, gdje su joj ljekari M. i R. (prava imena poznata redakciji, ali su zaštićena radi sudskog procesa koji je u toku) izvršili operaciju. Operacija je, prema riječima CIN-CG-ove sagovornice, obavljena u stanu koji se nalazi iznad prostorija ove klinike. Jovana je sjutradan puštena kući i odmah počinju problemi.

Dobila je jake bolove, nije mogla da bude samostalna, a rane od operacije su gnojile i krvarile. Bila je potpuno nemoćna i dva mjeseca je morala stalno da ide na previjanja.

“Nakon toga, po preporuci doktora koji su mi izvršili operaciju, izvršila sam intervenciju ponovnog stezanja kože i vezivnog tkiva. Uredno sam im slala fotografije na kojima su se vidjele posljedice - moje grudi su potpuno deformisane, koža mi je konstantno pucala, zbog čega sam prinuđena da je tretiram hidrogenom, jodom i medicinskim antibiotskim trakama protiv infekcije”, kaže ona.

Jovana tvrdi i da od strane ljekara nije bila upoznata sa rizicima operacije.

Poslije drugog zahvata, kojim problemi nijesu sanirani, Jovani se pogoršalo i psihičko zdravlje. Zatvorila se u sebe i udaljila se od bliskih osoba.

Kada se vidjelo da stvari neće ići na bolje, Jovana se u februaru 2020. odlučila da tuži kliniku i pomenute ljekare koji su je operisali.

Jedan od njih, inače, specijalista je ORL hirurgije. Iz njegove biografije, koja je dostupna onlajn, može se vidjeti jedino da je član Svjetske kozmetičke akademije.

CIN-CG je kontaktirao kliniku i uputio pitanja doktorima koji su Jovanu operisali, međutim, do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

CIN-CG je imao uvid u sudske spise. Jedan od ljekara je, kako se može vidjeti iz zapisnika sa glavne rasprave pred jednim crnogorskim osnovnim sudom gdje se vodi postupak, naveo da je “pacijentkinja insistirala na operaciji”, iako joj je on govorio da “za tim nema potrebe”.

“Na kraju razgovora smo se morali složiti da o ukusima ne treba raspravljati… Govorio sam joj da postoji mogućnost da takva intervencija ostavi ožiljke, naročito zato što je ona i prethodno imala intervenciju na grudima… Operativni i postoperativni tok je tekao potpuno uredno”, kazao je taj ljekar i istakao da je prema njegovom mišljenju operacija urađena korektno i u pogledu kvaliteta i estetskog izgleda.

On je naveo i da je Jovani prije intervencije predočio da je, budući da ona konzumira cigarete, čin srastanja kože kod osoba koje puše usporeniji.

I drugi ljekar je takođe na sudu izjavio da je Jovani objasnio da se radi o jednoj od najsloženijih operacija u rekonstruktivnoj hirurgiji, posebno zato jer joj je operacija već jednom rađena.

“Nabrojao sam joj mogućnost infekcije, nastanka hematoma, seroma, neadekvatnog srastanja rana… Pacijentkinji sam predložio tip, veličinu i marku implantata…”, naveo je on i istakao da sve operacije koje su, nakon ove, rađene Jovani, nažalost “nijesu predvidivog karaktera”.

“U svojoj praksi sam ovakve operacije radio po dva ili tri puta kod mojih pacijentkinja iz razloga što se koža usljed godina starenja i djelovanja sile gravitacije nepredvidivo razvlači i stvara neprihvatljive rezultate u odnosu na one koji postoje nakon operacije”, navodi se u iskazu ovog ljekara sa suda.

Sve veći broj žena u svijetu se odlučuje na estetske operacije, često zbog kombinacije društvenih faktora - pritisaka i očekivanja okoline, ali i psiholoških razloga. Međunarodno društvo za estetsku i plastičnu hirurgiju (ISAPS) u junu 2024. objavilo je rezultate svog godišnjeg Globalnog istraživanja o estetskim/kozmetičkim procedurama koje je u posljednje četiri godine pokazalo rast čak od 40 odsto kada su ove hirurške procedure u pitanju. Žene čine oko 86 odsto svih pacijenata estetske hirurgije.

“Živimo u vremenu u kom sve sve treba da bude idealno, savršeno, bez mana, to su poruke koje se plasiraju putem društvenih mreža, ne samo ženama, već i muškarcima, jer i oni pribjegavaju estetskim operacijama, ali žene ipak u tome dominiraju. Ljepota je danas jedan od važnijih kriterijuma, na osnovu kojeg se nerijetko stiče status i napreduje u društvu”, kaže za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović.

Ona objašnjava da konstantno upoređivanje sa izgledom drugih često dovodi do nezadovoljstva, a mogu se razviti i neki mentalni poremećaji i bolesti, kao što su dismorfofobija (strah od ružnoće), tjelesni dismorfični poremećaj, anksioznost, depresija, bolesti zavisnosti…

“Osobe sa tjelesnim dismorfičnim poremećajem nikad neće biti zadovoljne svojim izgledom, jer će uvijek biti potrebno još nešto ‘srediti’ kako bi se primakle idealnoj slici koju žele da postignu. Pacijenti s ovom vrstom poremećaja često pribjegavaju i opsesivno-kompulsivnom ponašanju: zurenju u ogledalo, poređenju fizičkog izgleda s drugima i stalnoj potrazi za komplimentima… Najčešći razlozi za nastanak ovog poremećaja su nedovoljno razvijeno samopoštovanje i samopouzdanje, strah od napuštanja, samoće i izolovanosti, perfekcionizam…”, navodi Burzanović.

Ljekari dužni da izbjegavaju nepotrebne preglede i postupke, ali ih ipak sprovode

Jovana je jedna od 182 žene koje su odgovorile na onlajn upitnik CIN-CG-a o medicinsko-estetskim zahvatima koji se u Crnoj Gori sprovode u specijalizovanim klinikama, salonima i drugim ustanovama koje nijesu tradicionalne bolnice. Od tog broja - njih 22 su se podvrgle bar nekom medicinsko-estetskom zahvatu. Najčešće se radilo o ubrizgavanju hijalurona, botoksa ili nekog drugog filera, o hirurškom zahvatu - liposukciji, uvećanju usana i grudi, rinoplastici (operaciji nosa), laserskom tretmanu uklanjanja dlaka, mikrodermoabraziji (kontrolisanom odstranjivanju zadebljanog i izumrlog sloja kože sa ciljem da se ukloni stara koža i uklone nedostaci)… Najveći dio njih, 15, na operaciju se odlučio zbog poboljšanja fizičkog izgleda.

Oko 20 odsto suočilo se sa komplikacijama ili neželjenim efektima nakon zahvata, uglavnom zato što nijesu bile dovoljno informisane o mogućim ishodima operacija.

“Odlučila sam se na uklanjanje kapilara sa nogu i taj sam zahvat platila 400 eura u jednoj privatnoj klinici u Podgorici. Međutim, zbog problema sa unutrašnjim venama uopšte nijesam ni bila kandidat za uklanjanje kapilara laserom, ali mi to nije rečeno na vrijeme”, navodi jedna ispitanica.

Nakon godinu dana od tretmana, kapilari joj nijesu nestali, samo su postali vidljiviji.

“Ostale su modrice i pigmentacija. Potom sam obavila pregled kod vaskularnog hirurga, kao i dopler krvnih sudova i rečeno mi je da mi ta procedura uklanjanja kapilara nikada ne bi ni uspjela dok ne operišem unutrašnje vene”, navodi ova žena.

Druga ispitanica, koja se podvrgla ubrizgavanju filera, tvrdi da je imala komplikacije jer joj je dat pogrešan materijal.

“Slučaj nijesam prijavila, jer kad sam shvatila da su mi u organizam unijeli materijal koji nijesam željela, već je bilo prošlo nekoliko mjeseci i nije bilo dokaza da nijesu koristili onaj koji sam tražila”, kaže ona.

Prema Kodeksu medicinske etike i deontologije (u daljem tekstu: Etički kodeks), kojim se utvrđuju etička načela u obavljanju profesionalnih dužnosti članova Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG), ljekar je dužan da u liječenju pacijenta postupa ekonomično i racionalno i da izbjegava nepotrebne preglede i postupke, bez obzira na to ko snosi troškove liječenja pacijenta. Takođe, ljekar ima prava da odbije liječenje i uputi pacijenta drugom ljekaru ako smatra da nije dovoljno stručan ili da nema tehničke mogućnosti za uspješno liječenje.

Estetske minimalno invazivne metode mogu da obavljaju doktori medicine i doktori stomatologije koji posjeduju sertifikat o završenoj edukaciji u skladu sa Evropskim standardom odobrenim od Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), koji izdaje zdravstvena ustanova ili neko drugo tijelo akreditovano za obavljanje ovih metoda.

Bliže uslove u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje ove djelatnosti propisuje Ministarstvo zdravlja. Ni poslije dužeg čekanja, CIN-CG nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja od nadležnih iz tog Vladinog resora.

Teško do pravde na sudu

Jovana dugo vremena nije mogla da obezbijedi sudskog vještaka koji je stručnjak iz oblasti estetske medicine i koji bi mogao i htio da utvrdi štetu koja joj je prilikom operacije pričinjena.

“U Crnoj Gori teško se može naći stručnjak koji bi pristao da govori ‘protiv’ svojih kolega. Morala sam sama da tražim nekoga iz inostranstva ko bi pristao da se bavi mojim slučajem”, navodi ona.

U mišljenju koje su potpisali jedan specijalista sudske medicine, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije i specijalista sudske medicine - doktori koji su činili komisiju ljekara vještaka koji su pristali da rade na Jovaninom slučaju, kao i direktor Zavoda za sudsku medicinu u Nišu, navodi se da je pri podizanju i uvećanju grudi Jovani od strane doktora napravljen propust koji se ogleda u postavljanju implantanata, usljed čega je nastao deformitet.

“Drugi propust ogleda se u činjenici da je operativni zahvat obavljen od strane specijaliste za bolesti uva, grla i nosa (ORL), koji je i potpisao medicinski izvještaj o sprovedenom hirurškom zahvatu. Bez ozbira na činjenicu da je ljekar završio određene kurseve i da je član određenih udruženja koja se bave estetskom hirurgijom, on se ne može smatrati edukovanim, niti stručno osposobljenim za hirurške intervencije na dojkama”, navodi se još u ovom mišljenju, u koje je CIN-CG imao uvid.

Ova komisija ljekara vještaka utvrdila je i “trajno umanjenje opšte životne aktivnosti” kod Jovane.

Ona još čeka presudu.

Još jedna sagovornica CIN-CG-a ima slično iskustvo poput Jovane. I ona je operisala grudi u jednoj privatnoj klinici u Crnoj Gori, ali je zahvat bio neuspješan, nakon čega je morala da se liječi van države. Ona nije pokrenula sudski postupak protiv ljekara koji joj je izvršio operaciju, ali razmišlja o tome.

“Sve je to, osim zdravstveno, i novčano iscrpljujuće. Mlade djevojke bi trebalo dobro da razmisle prije nego se odluče na neku estetsku operaciju. Voljela bih da sam ja bila bolje obaviještena i da sam imala izgrađeno samopouzdanje”, navodi ova žena.

Problemi ove vrste ne dešavaju se samo u zemljama kao što je Crna Gora, čiji zdravstveni sistem nije na zavidnom nivou, već se propusti dešavaju i u mnogo razvijenijim društvima.

CIN-CG je kontaktirao i Anu (pravo ime poznato redakciji), djevojku iz Italije, koja se podvrgla estetskoj intervenciji. Smatrala je da ima fizički nedostatak na nosu. To je mučilo do te mjere da je godinama odbijala da se pogleda u ogledalu ili fotografiše. Jednog dana je odlučila da sve “ispravi” tako što će se podvrgnuti fileru, hijaluronskom kiselinom kako bi se ispravio nedostatak na nosu. Međutim, vrlo brzo nakon operacije počela je da se osjeća loše i da ima bolove u glavi i očima.

“Ljekar je propustio da provjeri jedno oko nakon injekcije koju sam primila. Poslije mnogih pregleda, otkriveno je da je zahvatom izazvana neuralgija * jak bol koji se javlja usljed oštećenog ili iritiranog nerva. Zbog toga primam terapiju više od dvije godine, bolje sam, ali nijesam kao prije”, kaže za CIN-CG sagovornica iz Italije.

Mislila je da se radi o bezopasnom zahvatu.

“U to me je i doktor uvjerio. Međutim, nije istina da se hijaluronska kiselina u potpunosti apsorbuje. Može doći do veoma ozbiljnih problema. U stvarnosti, doktori imaju tendenciju da sakriju mnoge stvari, trebalo bi da budu pošteniji i da im nije samo u interesu novac”.

U Italiji je cijena filera hijaluronskom kiselinom veoma niska - nekoliko stotina eura, a takođe postoji problem angažovanja sudskih vještaka koji bi cijenili štetu nakon estetskih operacija.

“Teško se izboriti za pravdu na sudu. I mada je estetska medicina sada veoma moderna i napredna, to je opasan često i opasno i lako je upasti u zamku”, upozorava Ana.

Nakon operacije, priča ona, pratila je teška depresija.

“Prestala sam i da učim i da radim zbog bolova…”.

Estetska hirurgija, koja se sve više reklamira, postala je unosan posao, koji na svjetskom nivou donosi milijarde eura. Kada se radi o tako velikom novcu, etika često bude zanemarena. Zbog toga razvijeni sistemi imaju stroge zakone i procedure. Zna se tačno ko može vršiti ove vrste intervencije, a ako i dođe do propusta, plaćaju ogromne odštete.

Jedan od poznatih slučaja u kojem je pacijent dobio veliku odštetu zbog estetske operacije koja se nije dobro završila jeste slučaj britanske glumice Lesli Eš koja se 2003. godine podvrgla estetskoj operaciji usana, tokom koje joj je ljekar ubrizgao neodgovarajući filer. Operacija je rezultirala ozbiljnim komplikacijama, uključujući ožiljke i trajnu deformaciju usana, što je značajno uticalo na fizički izgled i karijeru ove glumice. Zbog toga je Eš tužila ljekara koji je izvršio zahvat i dobila je odštetu od pet miliona funti.

Ovaj slučaj pokazuje kako nekad izvođenje estetskih operacija može imati ozbiljne posljedice, ali i kako pravni sistemi mogu pružiti zaštitu i pravdu za pacijente koji su pretrpjeli štetu zbog medicinskih grešaka.

CIN-CG se obratio svim osnovnim sudovima u državi i pitao ih da li je u periodu od 2018. do avgusta 2024. bilo presuda koje su se odnosile na krivično djelo - nesavjesno pružanje ljekarske pomoći. Iz većine sudova koji su odgovorili potvrđeno je da nije bilo takvih presuda u tom periodu.

I kozmetički saloni upitnog kredibiliteta posluju u Crnoj Gori

U Crnoj Gori pojedini kozmetički saloni na društvenoj mreži Instagram reklamiraju usluge primjene hijaluronske kisjeline “bez noža”. Cijene se kreću od nekoliko desetina do nekoliko stotina eura.

CIN-CG je preko dobro upućenih sagovornica saznao da u našoj zemlji postoje kozmetički saloni čije osoblje pruža estetske usluge, a da nema odgovarajuće licence i diplome. Na stranicama nekih od salona koji reklamiraju ove usluge navodi se da ih pruža ordinirajući ljekar, specijalista za estetsku hirurgiju.

“Tek nakon što sam prošla kroz određene kurseve koje sam puno platila i pokušala i sama poslije da unovčim, shvatila sam da su mi diplome koje sam po tom osnovu dobila nevalidne, jer salon gdje sam obuke pohađala zapravo nije imao validne licence”, kaže djevojka koja se obučavala za nanošenje trajne šminke.

Jedna od ispitanica CIN-CG-a, podvrgla se laserskom tretmanu uklanjanja dlaka u jednom kozmetičkom salonu. Uslugu je platila 100 eura, a kasnije se mučila zbog osipa koji joj se javio.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti estetske minimalno invazivne nehirurške metode karakteriše kao “nove zdravstvene tehnologije koje obuhvataju metode i postupke prevencije, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije promjena koje nastaju kao posljedica starenja, odnosno metode čijom primjenom se blagotvorno utiče na zdravlje i fizički izgled”.

Tim zakonom je propisano da estetske minimalno invazivne nehirurške metode medicine glave i vrata može da obavlja zdravstvena ustanova koja ima dozvolu za korišćenje nove zdravstvene tehnologije. Na zahtjev zdravstvene ustanove, a na osnovu mišljenja Komisije za procjenu zdravstvenih tehnologija, Ministarstvo zdravlja rješenjem izdaje dozvolu za korišćenje nove zdravstvene tehnologije.

Shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti pravno lice koje obavlja estetske minimalno invazivne nehirurške metode “anti-age” medicine glave i vrata bez rješenja Ministarstva zdravlja kazniće se novčanom kaznom u iznosu od hiljadu do 20 hiljada eura, a odgovorno lice u pravnom licu u iznosu od 100 do dvije hiljade eura.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UIP) za CIN-CG kažu da u prethodnom periodu pacijenti nijesu prijavljivali da su im pomenute usluge pružane u stambenim objektima. Međutim, imali su prijave da se takve usluge pružaju u kozmetičkim salonima i zdravstvenim ustanovama koje nemaju licencu za tu vrstu intervencija.

“U toku 2024. godine, zdravstveni inspektori su u dva slučaja utvrdili prekršaj pružanja ovih usluga bez rješenja Ministarstva zdravlja, pri čemu su u oba slučaja izrekli novčane kazne za pravno i odgovorno lice i donijeli rješenje o zabrani obavljanja predmetne djelatnosti”, navode iz UIP.

Prema Međunarodnom društvu za estetsku i plastičnu hirurgiju (ISAPS), liposukcija je bila najčešća hirurška procedura u 2023, kao i 2022. godine, a potom povećanje grudi, operacija očnih kapaka, abdominoplastika i rinoplastika. Najpopularnije nehirurške procedure bile su botulinuski toksin, hijaluronska kiselina, uklanjanje dlaka, nehirurško zatezanje kože i nehirurško smanjenje masti.

“Većina operacija povećanja grudi (oko 54 odsto) i rinoplastika (oko 66 odsto) sprovedena je osobama starosti između 18 i 34 godine, dok je učestalost procedura hijaluronskom kiselinom porasla za 29 odsto”, navodi se u ISAPS-ovomposljednjem Globalnom istraživanju o estetskim/kozmetičkim procedurama iz 2024.

“Godine, vrijeme, nemilosrdno je, gravitacija radi svoje, način života, previše stresa, sve to ostavlja trag na vašem licu.Zar nije predivno, da te desetine hiljada proživljenih dana, koji su ostavili trag na vašoj koži, riješimo sa nekoliko tretmana” - oglas je na Fejsbuk stranici jednog kozmetičkog salona na crnogorskom primorju kojim se reklamira neki od anti-aging tretmana, odnosno tretmana protiv starenja.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) godinama upozoravaju na štetnost ejdžizma, odnosno stereotipa, predrasuda i diskriminacije na osnovu godina starosti i navode da je potrebno promijeniti negativne narative o starosti i starenju.

“Ejdžizam je sveprisutan, pogađa ljude svih uzrasta od detinjstva pa nadalje i ima ozbiljne i dalekosežne posljedice po zdravlje, dobrobit i ljudska prava ljudi. Uglavnom ostaje nevidljiv, uprkos negativnom uticaju na pojedince i društvo”, objašnjavaju iz SZO.

Osobe sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju veću vjerovatnoću da obole od bolesti zavisnosti

Psihološkinja Burzanović ukazuje i na opasnost od razvoja bolesti zavisnosti od estetskih operacija. Ljudi sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju veću vjerovatnoću da postanu zavisni od plastične hirurgije, a i u povećanom su riziku i da obole od bolesti zavisnosti od alkogola ili droga, kako bi pokušali da pobjegnu od razočaranja svojim izgledom.

“Kada osoba krene na jedan zahvat, može se desiti da će zahtijevati i dosta drugih, jer će sve više ‘nepravilnosti’ na sebi uočavati”, navodi Burzanović i ističe da je zato jako važno otvoreno razgovarati sa stručnjacima, psiholozima i psihoterapeutima, prije nego se donese odluka o izvršenju neke estetske operacije ili zahvata.

“Mladi ljudi moraju da znaju da smo svi jedinstveni, posebni na svoj način i drugačiji i to je ono što čini svijet savršenim. Treba da njegujemo to što posjedujemo”, smatra ona.

Iz američkog Centra za bolesti zavisnosti (Addiction center) navodi se da potreba za esteskim zahvatima može biti i neka vrsta zavisnosti. U medicinskom smislu, većina plastičnih operacija nije neophodna, iako postoje medicinske koristi od nekih procedura, kao što su rinoplastika i popravka rascjepa nepca, kažu u ovom Centru. Ističu da plastična hirurgija uvijek treba da bude slobodan izbor.

“Osim rizika koji prate svaku medicinsku operaciju, nema ništa loše u plastičnoj hirurgiji sve dok je hirurg kompetentan i pacijent ima realna očekivanja”, navodi se na službenoj stranici ove organizacije.

Upozoravaju, međutim, da jedna operacija plastične hirurgije može dati pozitivan rezultat, ali da višestruke operacije mogu imati neželjene posljedice.

“Neki od rizika plastične hirurgije uključuju krvne ugruške, ožiljke, modrice i otok, prekomjerno krvarenje, oštećenje nerava, smrt tkiva, infekcije, uključujući upalu pluća, rizike od anestezije - šok, respiratornu insuficijenciju, alergiju i srčani zastoj. U nekim slučajevima zavisnosti, ljudi se podvrgavaju više operacija da bi ispravili rezultate prethodnih. Višestruke operacije, čak i kada se izvode ispravno, ponekad rezultiraju neprirodnim i bizarnim izgledom”.

Iz ovog centra upozoravaju da posljedice plastične hirurgije mogu navesti osobu da počne da koristi ljekove koji izazivaju zavisnost da bi otklonila bol.

“Ako se osoba više puta podvrgava plastičnoj hirurgiji, ona se takođe može više puta izlagati opioidima na recept i time rizikovati da dobije zavisnost od opijata. Zavisnost od opioida, legalnih i ilegalnih, svake godine ubija stotine Amerikanaca”, navodi se na stranici ovog centra.

Jedna od sagovornica CIN-CG-a prošla je kroz nekoliko estetskih operacija, u želji da postigne “savršen izgled”. Neke od tih operacija, kao što su zatezanje lica i kantopeksija (postizanje efekta mačkastih očiju), završile su neuspješno i ostavile su je ne samo sa fizičkim ožiljcima, već i uništenim psihičkim zdravljem.

Estetske operacije, kao uostalom i druge operacije, nose značajne rizike i zato je neophodno da se izvode u skladu s najvišim etičkim standardima. Ljekari bi trebalo da pažljivo procijene psihološko stanje pacijenta, realnost njegovih očekivanja i mogućnost neželjenih posljedica prije nego što pristupe zahvatu. Osim toga, potrebno je da pacijenti budu potpuno informisani o rizicima i mogućim komplikacijama kako bi mogli donijeti odluku na osnovu potpunih informacija.

Nepridržavanje ovih etičkih principa može dovesti do ozbiljnih fizičkih i psiholoških posljedica za pacijente, što je i pokazalo CIN-CG-ovo istraživanje. Zato bi zdravstveni sistem Crne Gore morao da prepozna i ovaj gorući problem i strože kontroliše ovu oblast.

Na Zavodu za zapošljavanje trenutno je slobodno više od 4.000 radnih mjesta za visokoškolce, ali od toga za one sa bečelor diplomom svega 126. Zastarjele sistematizacije mnogih preduzeća u Crnoj Gori stvaraju problem onima koji su završili fakultet po novom Zakonu o visokom obrazovanju iz 2017. godine, a kojih je na Zavodu preko 1.000. Poslodavci u inostranstvu više vrednuju bečelor diplome nego kod nas

Kristina Radović

“Trenutno imam ugovor o radu na određeno vrijeme, do povratka koleginice koja je na porodiljskom, na poziciji administrator asistenta za koju je potrebno 180 kredita. Završila sam bečelor studije. Radno mjesto koje trenutno pokrivam ne propisuje 180 kredita. Međutim, s obzirom na to da se moj trenutni ugovor uskoro završava, iz firme su pokušali da pronađu novo radno mjesto na koje bih mogla preći. Nažalost, svi dostupni poslovi postavljaju kao uslov 240 kredita”, kaže sagovornica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), koja je željela da ostane anonimna.

Ona je samo jedna od onih koji imaju problem zbog sistema rada, koji nije prilagođen novom sistemu obrazovanja. Tako, danas bečelor diplomci ne mogu lako doći do posla, jer mnoge sistematizacije državnih preduzeća ne prepoznaju tu diplomu.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) trenutno je preko 34 hiljade nezaposlenih osoba. Od toga je visokoškolaca preko 3.500, a onih sa bečelor diplomom nešto više od 1.000.

Prve generacije upisane po novom modelu studija, koji su završili trogodišnje osnovne studije na svom ličnom primjeru osjetili su posljedice neusklađenosti sistema visokog obrazovanja i tržišta rada, kaže za CIN-CG Andrej Vukčević doskorašnji predsjednik Studentskog parlamentra Univerziteta Crne Gore (SPUCG).

“Sa završenim osnovnim studijama su nedovoljno kvalifikovani za najveći broj poslova, a sa završenim master studijama prekvalifikovani za te iste poslove”, rekao je Vukčević.

Crna Gora je usvojila novi Zakon o visokom obrazovanju 2017. koji podrazumijeva program studija: tri godine osnovnih, dvije godine master i tri godine doktorskih studija.

“Primjenom modela 3+2+3 sistem visokog obrazovanja u Crnoj Gori je usaglašen sa važećim modelom definisanim Bolonjskim procesom i uspostavljenim u Bolonjskoj deklaraciji i Evropskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA)”, navodi se u nacrtu Strategije razvoja visokog obrazovanja 2024-2027 (Strategija).

To znači da na kraju osnovnih trogodišnjih studija, student dobija bečelor diplomu, koja podrazumijeva 180 kredita i stiče VI nivo kvalifikacije, a na kraju dvogodišnjih master programa od 120 kredita, stiču VII-2 nivo kvalifikacije.

U najvećem broju zemalja koje pripadaju Evropskom prostoru obrazovanja dominantan je upravo ovaj model. Međutim, u sistematizaciji crnogorskih preduzeća rijetko je tražen nivo kvalifikacija od 180 kredita, pa se praktično nemoguće zaposliti ako nemate master studije.

Stari sistem obrazovanja je podrazumijevao četiri godine studiranja i 240 kredita, čemu su prilagođene sistematizacije mnogih crnogorskih firmi.

“Studenti su prinuđeni da upisuju master studije kako bi uopšte mogli da konkurišu na tržištu rada, jer je za najveći broj poslova zahtijevana diploma od 240 kredita koju studenti na jedinom državnom univerzitetu, po trenutnom modelu studija, ne mogu steći ni u jednom trenutku”, kažu za CIN-CG iz SPUCG.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) potvrđuju da problem postoji i da će preduzeti mjere da se situacija poboljša, ali ne preciziraju šta će tačno preduzeti.

“Evidentno je da bečelor nivo obrazovanja nije dovoljno prepoznat na našem tržištu rada, posebno kada je u pitanju državna uprava, pa će resorno ministarstvo predložiti niz mjera kako bismo inicirali rješenje ovog problema”, kažu za CIN-CG iz MPNI.

Kako kažu iz tog resora radi se i na izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, koji treba dodatno da definiše pitanja iz oblasti visokog obrazovanja u Crnoj Gori.

Istraživanje CIN-CG-a, kao i navodi stručnjaka, potvrđuju da je crnogorskim studentima koji imaju bečelor diplome lakše doći do posla u inostranstvu.

Poslodavci rijetko traže bečelor diplome

Ukupan broj slobodnih radnih mjesta koje su poslodavci prijavili ZZZCG-a, od januara do jula 2024. godine, bio je preko 15 000. Od toga za zapošljavanje visokoškolaca je objavljeno preko 4 000 slobodnih radnih mjesta, a od tog broja za one sa bečelor diplomom svega je 126 slobodnih radnih mjesta.

Sistematizacija radnih mjesta i mnogih državnih preduzeća nije usklađena sa novim modelom studiranja. Tako na primjer sistematizacija Radio-televizije Crne Gore (RTCG) iz 2017. godine većinom propisuje radna mjesta za 240 kredita ili četiri godine osnovnih studija koje više ne postoje.

Sistematizacija Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) iz 2020. godine propisuje radna mjesta gdje se u većini slučajeva zahtijeva 240 kredita nivo kvalifikacije za glumce, reditelje, izvršne producente, kostimografe, slikare… Bečelor diploma u CNP-u traži se za koordinatore programa, suflere, dizajnere svjetla i zvuka i druge.

Prema sistematizaciji iz 2022. Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) za radna mjesta samostalnog savjetnika I, načelnika, šefa, policijskog službenika nadzora za operativne poslove, samostalnog savjetnika i za poslove analitike i planiranja, inspektora, višeg savjetnika I - šalterskog službenika propisuje 240 kredita.

Prema sistematizaciji Uprave policije (UP) iz 2021. godine za savjetnika direktora, pomoćnika direktora - rukovodioca sektora, načelnik odsjeka, zamjenika načelnika odsjeka, policijskog službenik za poslove izvršenja prinudne naplate i mnoga druga mjesta potreban je takođe stepen veći od bečelor diplome, četvorogodišnje studije, to jest stepen VII-1.

Hotelska grupa Budvanska rivijera (HGBR) prema sistematizaciji iz 2021. propisuje radna mjesta za nivo kvalifikacije VII-1, dakle isto 240 kredita, kao što su: sekretar društva, zamjenik izvršnog direktora.

Sistematizacija Pošte Crne Gore (PCG) iz 2022. godine propisuje većinu radnih mjesta sa univerzitetskom diplomom za VII-1 nivo kvalifikacije, pa se taj stepen traži za rukovodioce razvoja i inovacija, internog revizora, više stručne saradnike za upravljanje projektima, rukovodioce ljudskim resursima i brojne druge.

Međutim, za razliku od nekih drugih državnih sistema PCG je sistematizacijom predvidjela i pozicije za one sa bečelor diplomom, pa oni mogu konkurisati za pozicije koordinatora za razvoj i upravljanje poslovnim procedurama i standardima, stručnog saradnika za upravljanje korporativnim procedurama i standardima i druge.

Sistematizacija Javnog preduzeća za upravljanje Morskim dobrom (JPMD) je uskladila nivo kvalifikacija sa novim sistemom obrazovanja tako što se za određen broj radnih mjesta predviđa VI ili VII nivo kvalifikacije. U sistematizaciji ovog preduzeća jednako se kvalifikuje bečelor diploma sa nekadašnjim studijama od četiri godine.

“Analiza o najtraženijim zanimanjima je rađena prema redovnim mjesečnim izvještajima Zavoda za zapošljavanje. U ovim stasistikama se nije našao nijedan oglas za osobe koje su završile bečelor studije ili master studije prava, pa se iz toga zaključuje da nije bilo oglasa za slobodna radna mjesta sa nivoom VII-2, niti sa nivoom VI”, kaže za CIN-CG dekanica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (UCG) Aneta Spaić.

Od 430 oglasa za pravnika koji su raspisani od septembra 2022. do septembra 2023. godine 28 je bilo za specijalistu prava VII-1 nivo, a 402 za pravnika sa 240 kredita, opet VII-1 nivo, ističe Spaić.

“Logično je pretpostaviti da je teško uticati na izmjene sistematizacija, jer poslodavci traže pravnika koji moze polagati i pravosudni ispit, a po važećem Zakonu o pripravnicina u sudovima i državnom tužilaštvu to je i dalje VII-1 nivo” kaže za CIN-CG Spaić.

Za službenike i namještenike, kao i sve zaposlene u državnoj upravi, kada je riječ o visokoobrazovanim kadrovima, stepen stručne spreme kome odgovaraju četvorogodišnje studije, uslov je za zasnivanje radnog odnosa na poziciji koja podrazumijeva akademsko obrazovanje, ističe David Vukićević predsjednik Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG). Objašnjava da se iz tog razloga, današnji studenti često odlučuju na pohađanje master studija, ne vođeni željom za daljim akademskim usavršavanjem u pogledu naučno-istraživačke djelatnosti, koliko s ciljem ostvarivanja formalnih preduslova za rad u javnom sektoru.

“Osoba sa bečelor diplomom može raditi u javnom sektoru, ali na mjestima sistematizovanim za IV stepena stručne spreme, odnosno srednje škole, što svima koji su završili osnovne bečelor studije nije odgovarajuće”, ističe Vukićević.

Za koga su pitanja o tržištu rada?

Prema odgovorima koje je dobio CIN-CG nejasno je ko je nadležan da se bavi ovim problemom i pozicijom svršenih studenata sa bečelor diplomom na tržištu rada.

Iz Ministarstu rada i socijalnog staranja (MRSS) na pitanja u kojoj mjeri su bečelor diplome zastupljene za tržištu rada, kažu da oni nijesu nadležni, već Ministarstvo javne uprave (MJU) ili Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI). Međutim, iz MJU-a takođe odgovorili da to nisu pitanja za njih, već za MRSS ili za MPNI. U MPNI su svjesni problema, ali još nije dovoljno urađeno da se on riješi.

U Strategiji razvoja visokog obrazovanja 2024-2027 piše da je od početka studija stvoreno nepovjerenje da trogodišnji ciklus može obezbijediti odgovarajuće kompetencije za potrebe tržišta rada. Prethodno četvorogodišnje obrazovanja i njegovo poistovjećivanje sa četvorogodišnjim studijama u novom modelu potisnuli su osnovne studije u drugi plan. Jedna godina za specijalističke studije bila je prihvatljiva i za ponudu i potražnju, a finansiranje iz budžeta pružalo je mogućnost studentima za njihovo nesmetano završavanje.

U predlogu Nacionalne strategije zapošljavanja 2021-2025 predviđeno je unapređenje kvaliteta obrazovanja i usaglašavanja sa potrebama tržišta rada. “Tržište rada odlikuje prostorna i kvalifikaciona neusklađenost pa istovremeno postoji nezaposlenost i nepopunjena tražnja za radnike. To znači da postoji prostor i razlog za poboljšanje djelovanja tržišta rada”, navodi se u predlogu te Strategije.

“Čini se da novi model studija, na osnovu onoga što je pokazalo vrijeme, najviše u pogledu konkurentnosti bečelor diplome na tržištu rada nije ispunio očekivanja, te ne odgovara najvećem broju studenata. Iz ove perspektive, možemo reći kako se ovaj model studija kroz nekoliko posljednjih godina pokazao kao vrlo neadekvatan, nepravedan i neodgovarajući za crnogorsko društvo”, kažu za CIN-CG iz SPUCG-a.

Bečelor studije je trebalo da dobiju na značaju. Ipak, od sprovođenja ovog modela studija nije došlo do adekvatnog vrednovanja trogodišnjih diplome.

“Studenti su na neki način primorani da upišu dvogodišnje master studije koje pored tri semestra ispita podrazumijevaju pisanje odbrane master rada”, kažu iz SPUCG-a.

Mladih starosti od 15 do 29 godina u ukupnom broju registrovanih nezaposlenih lica u maju 2023. godine bio je skoro 20 odsto, piše u izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2023. godinu.

Različiti sistemi obrazovanja i u zemljama regiona

Za razliku od našeg tržišta rada, italijanske državne firme podržavaju bečelor diplome za poslove kao što su instruktor administrativnog i računovodstvenog menadžmenta, radnici na informacionoj bezbjednosti, logopedi, menadžeri koji rade na projektima, instruktori informacionih usluga, ekonomsko-finansijski instruktori i mnoge druge pozicije.

“U evropskim državama, dosta pažnje se posvećuje tome da mladi, odmah nakon izlaska iz sistema visokog obrazovanja, dobiju priliku za obavljanje pripravničkog staža, usavršavanje, ponudu za posao ili, ukoliko žele, nastavak obrazovanja”, kažu iz SPUCG.

U zapadnoj Evropi bečelor diploma je u pogledu mogućnosti za zapošljavanje mnogo veće snage, odnosno da su oni mladi, koji su stekli diplomu visokog obrazovanja u iznosu od 180 kredita mnogo konkurentniji na tržištu rada, objašnjava Vukčević.

Ističe da komparativna iskustva pokazuju da su studije u trajanju od tri godine bila dovoljne za sticanje potrebnih znanja i vještina za većinu profesija, i da se mladima omogućavao izlazak na tržište rada veoma rano.

U Hrvatskoj bolonjski sistem je prihvaćen 2007. godine. Područje visokog obrazovanja u Hrvatskoj regulisano je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine.

Hrvatski sistem obrazovanja podrazumijeva preddiplomski studij kojim se stiče bečelor diploma. Postoje i izuzeci, pa tako neki univerzitetski preddiplomski studijski programi, poput studija ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, traju osam semestara i njihovim se završetkom stiče 240 kredita.

Sistem obrazovanja u Srbiji se razlikuje od drugih zemalja. “Osnovne akademske studije imaju od 180 do 240 kredita. Osnovne strukovne studije imaju 180 kredita. Specijalističke strukovne studije imaju najmanje 60 kredita”, navodi se u Zakonu o visokom obrazovanju Srbije. Master strukovne studije imaju najmanje 120 kredita kada je prethodno ostvaren obim prvog stepena akademskih ili strukovnih studija od najmanje 180 kredita.

I u Bosni i Hercegovini je slično, visoko obrazovanje se organizuje u tri ciklusa. Na kraju prvog ciklusa student dobija bečelor diplomu stečenu nakon najmanje tri i najviše četiri godine redovnog studija, koji se vrednuje sa najmanje 180 odnosno 240 kredita. Drugi ciklus vodi do akademskog zvanja master, stečenog nakon završenog dodiplomskog studija, koji traje jednu ili dvije godine, a vrednuje se sa 60 odnosno 120 kredita, i to tako da u zbiru s prvim ciklusom nosi 30.

I u nekim od ovih zemalja, nije u potpunosti usklađen sistem rada sa refromama u sistemu obrazovanja, posebno nakon prelaska na bolonjska pravila, ali se na usklađivanju, ipak, u većini zemalja u regionu radi intezivnije nego u Crnoj Gori, čiji donosioci odluka tek treba da se uhvate u koštac sa ovim problemom.

Bolonjska deklaracija i bečelor diploma

Bolonjski sistem obrazovanja je nastao tako što su ministri obrazovanja 29 evropskih država u Bolonji 19. juna 1999. potpisali Bolonjsku deklaraciju. Na sljedećim sastancima u Pragu 2001, Berlinu 2003, Bergenu 2005, Londonu 2007. i Levenu 2009. lista članica se proširila tako da danas gotovo sve zemlje Evrope i Rusija učestvuju u ovom procesu.

Pored strukturiranja sistema visokoškolskog obrazovanja, ideja Bolonjske deklaracije je da spoji studente svih evropskih zemalja, da ukloni granice između država i da njeguje zajedništvo među studentima, kolektivnog duha i solidarnosti. Zalaže se za jačanje evropskih univerziteta kako bi mogli da konkurišu prestižnim svjetskim fakultetima.

Jedan od glavnih ciljeva Bolonjske deklaracije je mobilnost studenata, odnosno slobodno kretanje studenata, profesora i naučnih istraživača. Fakultetski radnici bi trebalo da razvijaju znanje o drugim zemljama potpsinicama, a krajnji cilj bio bi integrisanje različitih kultura i negovanje tolerancije.

“Crna Gora participira u Bolonjskom procesu još od 2003. godine, a 2007. godine na Ministarskoj konferenciji održanoj u Londonu, potvrđeno je članstvo i status Crne Gore u tom procesu kao samostalne i međunarodno priznate države. Kroz participiranje u Bolonjskom procesu, Crna Gora potvrđuje i svoje djelovanje u okviru Evropskog prostora visokog obrazovanja (EHEA)” piše na sajtu Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja (AKOKVO).

Preko sistema Erasmus i drugih za razmjenu studenata hiljade mladih sa univerziteta iz Crne Gore dobili su priliku da studiraju na nekim od univerziteta po Evropi, što je značajno unaprijedilo njihova znanja.

Upravo zato što se seksualno nasilje smatra normalnim vidom ponašanja, nema mnogo prijava tog krivičnog djela, kažu iz Sigurne ženske kuće

Đurđa Radulović

Iako je ovo djelo ušlo u Krivični zakonik Crne Gore u decembru 2023. godine, žrtve uglavnom smatraju da nema koristi prijavljivati, pa neprijatne aluzije, dodire i odmjeravanja obično prećute

“Sa 19 sam počela s psihoterapijom. Moj terapeut, čovjek u pedesetima, isprva mi se činio super, pomogao mi je da riješim neke stvari”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Marija (ime izmijenjeno zbog čuvanja identiteta).

Međutim, ubrzo su, kako kaže, počele da se nižu neprijatne situacije u kancelariji terapeuta.

“Prvo je bila ta vježba. Kazao mi je da se spustim ‘na sve četiri’ i tako obiđem kancelariju. Bila sam zbunjena. Osjećala sam da ne mogu da odbijem, iako mi je bilo strašno neprijatno”.

Tada, prije dvije godine, bila je jako mlada, a njen terapeut ima dobru reputaciju u Crnoj Gori, pa iako joj je bilo čudno, vjerovala je da je to praksa i da je dio terapije. Nastavila je da ide kod njega i pored neprijatnih scena, jer joj je zaista bila neophodna psihoterapeutska podrška. Nije htjela da ga imenuje u razgovoru za CIN-CG.

Nakon toga, terapeut je Mariji predložio još jednu “vježbu”.

“Kazao je da je to zbog provjere mog samopouzdanja. Tražio je da svučem što više stvari sa sebe, do momenta dok mi nije neprijatno. Bilo je ljeto, ako bih skinula išta bilo bi mi jako neprijatno”, objašnjava ona.

“Skinula sam patike, i rekla to je to”, objašnjava sagovornica CIN-CG.

“Smatrala sam da svlačenje pred njim ne može biti dobar pokazatelj mog samopozdanja. Međutim, on je počeo da mi prebacuje što neću da se svlačim pred njim. Kada se završila seansa, zagrlio me je, i dodirnuo po donjim leđima na vrlo nepriličan način. Taj čin me je definivno naveo da pomislim da je prešao granicu”, kaže Marija.

Ova djevojka nije usamljena u tome da je bila seksualno uznemiravana od strane osoba na vršenju službene dužnostii s kojom se ulazi u relacije s povjerenjem. Da su komentari, odmjeravanja, seksualne aluzije, i neprilični dodiri, učestali među muškarcima na poziciji moći i onih od kojih se u određenom momentu zavisi, pokazala je anonimna anketa CIN-CG, koju je popunilo 60 ispitanica i ispitanika. U gotovo svim slučajevima žrtve su navele da su njihovi napadači bili ljudi tokom vršenja službene dužnosti: doktori, profesori, ljekari, šefovi, kolege, socijalni radnici, psiholozi, taksisti.... Žrtve su najčešće žene.

“Žene u Crnoj Gori su svakodnevno izložene različitim vidovima seksualnog uznemiravanja - dobacivanje na ulici, neprikladni komentari na poslu, neželjeni pozivi i poruke sa seksualnom konotacijom, slanje obnaženih fotografija, upadljivo zurenje u djelove tijela, uznemiravanje u javnom prevozu, itd. S obzirom na to da se ovakve radnje dešavaju često i velikom broju žena, nerijetko ih i same osobe koje su ga preživjele i njihovo okruženje doživljavaju kao ‘normalno’ ponašanje, iako je riječ o obliku seksualnog nasilja”, kažu za CIN-CG iz nevladine organizacije (NVO) Sigurna ženska kuća (SŽK).

Upravo zato što se seksualno nasilje smatra normalnim vidom ponašanja, nema mnogo prijava tog krivičnog djela, kažu iz te organizacije.

“Koliko je seksualno uznemiravanje učestalo svjedoče djevojke koje prolaze kroz naše radionice.”

Žrtve rijetko prijavljuju počinioce

U decembru 2023. godine seksualno uznemiravanje je ušlo u Krivični zakonik Crne Gore. Od tada su pokrenuta svega tri postupka, od kojih je jedan okončan odbačajem optužbi, kazali su za CIN-CG iz osnovnih državnih tužilaštava (ODT).

Ovo djelo goni se po privatnoj tužbi i kažnjivo je zatvorom u trajanju do šest mjeseci, osim u slučajevima kada se procijeni da je žrtva bila u ranjivom položaju u odnosu na počinioca. Tada se djelo goni po službenoj dužnosti, što znači da država na sebe preuzima troškove postupka, a nasilnike sljeduje i duža zatvorska kazna - do dvije godine. Da bi se ispunili uslovi za gonjenje po službenoj dužnosti počinilac treba da bude nadređeni žrtvi, ili se žrtva nalazi u odnosu zavisnosti u odnosu na njega, ili je ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta... objašnjava se u Krivičnom zakoniku.

Seksualno uznemiravanje se u Krivičnom zakoniku definiše kao “svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode, kojim se želi povrijediti dostojanstvo nekog lica ili grupe lica, odnosno kojim se postiže takav učinak, a naročito kad takvo ponašanje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće, zastrašujuće, degradirajuće ili uvredljivo okruženje”.

Marija je ubrzo počela da shvata da terapeut prelazi granice.

“Na jednoj od narednih seansi tražio mi je da legnem na kauč, ali tako što ću da spustim glavu u njegovo krilo. Onda smo radili neku meditaciju, dok je on mene mazio po kosi. Cijelo vrijeme sam, zbog našeg ranijeg susreta, čekala da se desi neka vrsta seksualnog zlostavljanja”, kaže sagovornica CIN-CG-a.

Terapeut je nastavio s nepriličnim “metodama terapije” i zahtjevima da mu šalje slike i snimke koje je seksualno uzbuđuju, pojašnjavajući da je sve to dio terapije.

Ona je poslije nekoliko seansi, kako kaže, shvatila da to što se dešava nije uredu i prestala je s terapijom. Međutim, teraput je nastavio da je zove.

“I dan-danas me pozove i pita da se vratim na terapiju, ali ja ne planiram, jer mislim da nije u redu njegov pristup.”

Marija nikada nije prijavila terapeuta. Ni većina ispitanica CIN-CG-a to nijesu uradile. Samo su tri ispitanice i jedan ispitanik CIN-CG-a prijavili seksualno uznemiravanje policiji, a jedna je prijavila uznemiravanje od strane kolege šefu. Razlozi neprijavljivanja su uglavnom slični - žene nemaju povjerenja da će ih sistem štititi. Tu su i osjećaj srama, strah od stigmatizacije, ali i od predatora, naročito ukoliko je nadređeni na poslu.

“Nisam vjerovala da će nadležni reagovati, shvatiti me ozbiljno. Bilo me je strah da ću ostati bez posla i da će reći da sam izmislila i da će me ismijavati i ogovarati u poslovnim krugovima”, navela je jedna ispitanica CIN-CG-a kao odgovor zašto nije prijavila seksualno uznemiravanje, koje je, tvrdi, doživjela više puta, pa i od nadređenih na poslu.

Mnoge žene su uplašene čak i da će se partner naljutiti na njih zbog toga što su doživjele seksualno uznemiravanje, smatrajući da ga je “sama izazvala”.

“Označili bi me kao krivu, suprug bi bio ljut, rekli bi da mi se samo udvarao, naišla bih opet na njega pa bi me napao, ne žeilm da se srećem s policajcima...”, navela je jedna ispitanica.

Svaka šesta ispitanica CIN-CG-a osjećala se krivom što joj se dogodilo seksualno uznemiravanje. Četvrtina se osjećala poniženo i uplašeno, trećina njih posramljeno, a gotovo polovina zgađeno. Neke od žena bile su razočarane jer su osobe koje su ih seksualno uznemiravale znale od ranije i nijesu takvo ponašanje očekivale.

U Upitniku se izdvojio i stav žena da je seksualno uznemiravnaje uobičajeno ponašanje u društvu, da im niko ne bi pomogao i da prijave ovo djelo.

“Ovdje je napadno ponašanje muškaraca, ružni komentari i dobacivanje toliko normalno da me niko ne bi shvatio ozbiljno da tako nešto prijavim. A komentari koje sam dobijala su zaista odvratni. Milsim da policija ništa ne bi uradila povodom toga. Ne rade ništa ni povodom femicida”, kazala je jedna ispitanica.

Taksista pred sudom, ali ne i profesori i doktori

CIN-CG je imao uvid u dva optužna predloga ODT Podgorica, koja se tiču pokrenutih postupaka za seksualno uuznemiravanje od kada je djelo ušlo u Krivični zakonik. Jedno djelo se tiče taksiste koji je neumjesno komentarisao mušteriju, a zatim joj tražio da mu plati seksualnim uslugama.

U drugom slučaju radi se o seksualnom uznemiravanju maloljetnika, kojem je jedan vozač, vidjevši ga na autobuskom stajalištu, ponudio da ga prebaci na željenu lokaciju. Nakon što je maloljetnik ušao u vozilo, vozač je pokušavao da mu dodirne genitalije, a zatim je otkopčao i šlic.

Jedna ispitanica navela je da u poznatom podgoričkom taksi preduzeću radi čovjek koji je pucao na nju 2007. godine, za šta je, kako navodi, dobio pola godine zatvora.

“Opet sam ga srela nedavno i pratio me. Zvala sam policiju i policajac je rekao da ga ne zanima šta se desilo 2007. i da zovem drugi taksi ako me toliko strah”, navodi ispitanica.

Iz NVO “Prima”, koja se bavi mladima, kažu da im često dolaze djevojke koje se žale da doživljavaju seksualno uznemiravanje od profesora i ljekara. Veliki broj djevojaka su maloljetne. One nijesu prijavile slučajeve seksualnog uznemiravanja.

“U Primi svakome, ko se zbog seksualnog nasilja javi za pomoć, predočimo kako da prijavi i na koji način zakon to tretira, ali ih nijednom riječju ne pritiskamo da to urade. Nama je prvo važno da shvate da nisu krive i da treba zajedno da slijedimo onu dinamiku u podršci koja čini da se žrtva osjeća bolje”, kaže za CIN-CG Aida Perović, psihološkinja NVO Prima.

“Svakako, dužno poštovanje odajemo svima koji su prijavili seksualno uznemiravanje i nasilje, jer je to i ohrabrenje za one koji nisu prijavili, makar zbog svijesti da postoji zakon i da postoji pravda”, objašnjava Perović.

Ne postoji osoba koja je doživjela ove oblike seksualnog uznemiravanja, a da ih nije doživjela kao nasilje, navodi Perović.

“Problem je što zasad veliki broj njih ne zna da postoji zakon koji to tretira. U to ih vrlo često ubjeđuju i sami nasilnici. Zato je na nama da promovišemo nove članove Krivičnog zakonika, jer je sigurno da će to ohrabriti bar neke žrtve”, kaže psihološkinja.

SŽK: Trebalo bi da se goni po službenoj dužnosti

“U posljednjih pola godine, od izmjene Krivičnog zakonika, žrtve koje nam se javljaju i dalje ne prijavljuju seksualno uznemiravanje”, kažu iz SŽK.

Problem je što se u većini slučajeva gonjenje za ovo djelo sprovodi po privatnoj prijavi, odnosno obaveza je na žrtvi da preduzme krivično gonjenje, objašnjavaju iz SŽK. Gonjenje po službenoj dužnosti za sva djela seksualnog uznemiravanja bio bi bolji pristup, smatraju iz ove organizacije. U tim slučajeva, gonjenje pokreće državni tužilac, a troškova za žrtvu nema.

“Većina žrtava nije upoznata s krivičnim postupkom i nema pristup pravnoj pomoći, a i visoki troškovi postupka otežavaju žrtvi da na djelotvoran način ostvare pristup pravnim sredstvima zbog visokih troškova postupka”, kažu iz SŽK.

Nadalje, žrtve se suočavaju i s preprekama psihološke prirode, zbog smanjenih kapaciteta da zastupaju sopstvene interese usljed emocionalne uključenosti u slučaj, što im dodatno otežava proces, objašnjavaju iz SŽK.

Iako je seksualno uznemiravanje inkriminisano Krivičnim zakonikom već neko vrijeme, nedovoljno je urađeno na podizanje znanja, informisanja i prepoznavanja seksualnog uznemiravanja od strane žrtava, tvrde iz SŽK.

Više od polovine ispitanica i ispitanika naše ankete nije upućeno da je seksualno uznemiravanje krivično djelo, koje se u pojedinim slučajevima može goniti po službenoj dužnosti, a preko dvije trećine ne zna kakve olakšice za žrtvu generalno predstavlja obaveza tužilaštva da počinioce goni po službenoj dužnosti. Preko 80 odsto ispitanica i ispitanika izjavilo je da bi voljeli da su imali besplatnu pravnu pomoć. Više od trećine ispitanica CIN-CG-a kaže da su doživjele i neželjene dodire i fizički kontakt, što može biti uvod u ozbiljnija krivična djela protiv polnih sloboda, poput nasilja i silovanja.

Seksualno uznemiravanje se kod nas često relativizuje zbog kulturnih normi, patrijarhalne strukture društva i nedostatka svijesti, što umanjuje njegovu ozbiljnost, kažu iz SŽK.

“U našem društvu i dalje se negira postojanje silovanja u partnerskim odnosima, što pokazuje da nismo spremni da se borimo protiv bilo kojeg oblika seksualnog nasilja. Važno je da znamo da seksualno uznemiravanje može izazvati ozbiljne posljedice po žrtvu, poput anksioznosti, stresa, poniženja, osjećaja krivice i sramote, povlačenja u sebe, uplašenosti i izolacije”, kažu iz SŽK.

Važno je da društvo shvati da seksualno uznemiravanje podrazumijeva i normalizovane oblike ponašanja s kojima se žene, nažalost, svakodnevno sreću, poput dobacivanja, seksualnih šala, seksualno sugestivnih gestova, izraza lica, nepoželjno dodirivanje, grljenje, štipanje, uporno pozivanje na sastanak uprkos jasnom odbijanju. Tu spadaju i fotografisanje i snimanje bez dozvole, uslovljavanje unapređenjem i boljim radnim mjestom, ocjenom ili drugim beneficijama u zamjenu za seksualne usluge, objašnjavaju iz SŽK.

Potrebno je obrazovanje

“Pojačana svijest je prvi korak u mijenjanju stavova i ustaljenog ponašanja koje odobrava različite oblike nasilja nad ženama. U tom cilju, Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) nalaže državama potpisnicama, među kojima je i Crna Gora, obavezu da sprovode kampanje za podizanje svijesti i obezbijede širenje informacija o mjerama za sprečavanje nasilja nad ženama”, kažu iz SŽK

S tim u vezi, potrebno je sprovesti kampanju koja bi upoznala javnost sa skorim sankcionisanjem seksualnog uznemiravanja i prepoznavanjem oblika seksualnog uznemiravanja, objašnjavaju.

U toj organizaciji pružaju pomoć i podršku svim djevojkama i ženama koje trpe seksualno uznemiravanje ili onlajn nasilje. Dostupne su usluge: inicijalnog savjetovanja s ciljem pružanja informacija, savjetovanja i ohrabrivanja, psihološke i pravne pomoći, kao i smještaja u skloništu.

Crna Gora je ostvarila primjetan napredak kada je u pitanju reforma pravosuđa i borba protiv nasilja nad ženama, smatra advokatica SŽK Tijana Vuksanović. Novi članovi zakona su dobrim dijelom usklađeni i sa EU zakonima, objašnjava ona.

Međutim, potrebno je i da institucije pruže snažniju i efikasniju zaštitu žrtvama nasilja i da odlučnije i rigoroznije djeluju protiv nasilnika.

Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika obuhvaćeno je više krivičnih djela EU direktive, uključujući i uznemiravanje na internetu. Kada su u pitanju najčešća krivična djela nasilja nad ženama, tu je i proganjanje na internetu, koje je u našem Krivičnom zakoniku inkriminisano kroz krivično djelo - “proganjanje”. Krivično djelo “podsticanje na mržnju po osnovu roda” iz EU direktive inkriminisano je u crnogorskom zakoniku kroz više različitih krivičnih djela koja zabranjuju diskriminaciju i govor mržnje, objašnjava Vuksanović.

Nijesu dovoljne samo izmjene zakona. Istanbulska konvencija koju je potpisala Crna Gora takođe ističe potrebu da se obezbijedi obuka za relevantne stručnjake koji se bave žrtvama ili počiniocima, a uz to se podstiče učešće poslovnog i medijskog sektora zbog njihovog potencijalnog dometa u promjeni rodnih uloga i stereotipa koji mogu dovesti do nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Iako bi kazna zatvora trebalo preventivno da utiče, da počinioci ne bi olako ponavljali krivično djelo, potrebno je da sudovi dosljedno primjenjuju zakon i strožu kaznenu politiku u praksi, kako bi se zapravo ostvarila svrha kažnjavanja. Uz to, adekvatno reagovanje institucija, koje podrazumijeva veće povjerenje prema žrtvi i prioritetno procesuiranje ovih oblika nasilja nad ženama, će snažno doprinijeti prevenciji i zaštiti žrtava svih oblika seksualnog nasilja, kažu iz SŽK.

Država treba da obezbijedi kontinuiranu i specijalizovanu obuku za predstavnike/predstavnice svih nadležnih institucija, koja bi pored upoznavanja sa zakonskim procedurama sadržala i praktične informacije kako da efikasno istraže i gone počinitelje ovih oblika nasilja.

Sistemska podrška i edukacija bi ohrabrila žrtve, poput naše sagovornice i anketiranih da prijavljuju slučajeve seksualnog uznemiravanja. Ovako, žrtve se često stide, strahuju i skrivaju ova djela i tako nesvjesno pomažu počiniocima, a otežavaju sebi.

Psihoterapeuti, ali i druge pomagačke profesije, moraju da poštuju granice

U odnosu s psihoterapeutom, ali i drugim profesionalcima iz pomagačkih profesija, autonomija i granice klijenta su od ključne važnosti, objašnjava za CIN-CG Marica Stijepović, socijalna radnica i psihoterapeutkinja.

Kada manipulacije koje vode u seksualno uznemiravanje ili nasilje dolaze od nekog kog vidimo kao autoritet, nije uvijek lako prepoznati šta se dešava, objašnjava Stijepović.

“Odnos klijent - terapeut po pravilu je ravnopravan odnos dvije odrasle osobe, ali je jasno da je u ovom odnosu klijent ranjiviji i da stoga terapeut treba da vodi računa i o njegovim i o svojim granicama. Ali, važno je i da klijent bude svjestan sopstvenih granica. Čim se zapita da li su granice pređene, vrlo je moguće da jesu”, kaže Stijepović.

Određene karakteristike, kao pol, razlika u godinama, ugled terapeuta, različito porijeklo, pa čak i rasa, mogu činiti da se klijent ne osjeća ravnopravno u odnosu s terapeutom, zbog čega bi terapeut morao biti naročito oprezan, objašnjava Stijepović.

Važno je voditi računa i o fizičkom kontaktu, objašnjava psihoterapeutkinja.

“Dodir se dugo smatrao tabuom u psihoterapiji, ali sada je u nekim psihoterapijskim školama dozvoljen ograničen kontakt, na primjer, da klijenta terapeut potapše po ramenu kada je uznemiren i ukoliko procijenimo da to neće ugroziti odnos”.

Naravno, za mnoge stvari u odnosu s klijentom, podrazumijeva se da treba pitati za dozvolu, da bismo poštovali autonomiju klijenta, a to je naročito važno kada se radi o terapiji psihoseksualnih poremećaja.

“Tada treba biti posebno oprezan, jer ovi problemi nose sa sobom veliku stigmu, ranjivost i stid, a često su odraz već nekog proživljenog traumatskog iskustva”, kaže Stijepović.

Treba prepustiti klijentima da sami iniciraju kontakt ukoliko žele, ako je terapija završena, objašnjava Stijepović.

“Kod nas psihološka djelatnost nije još definisana posebnim zakonom, mada je dosta najava da će ovo pitanje biti uskoro riješeno po ugledu na zemlje regiona i to će značajno zaštititi klijente.”

I pored brojnih upozorenja domaćih i međunarodnih institucija, pravosudni inspektori ne vrše temeljne kontrole sudova i tužilaštava, a nema ni nenajavljenih i vanrednih nadzora. Sve to ne doprinosi većoj efikasnosti pravosuđa

Maja BORIČIĆ

Pravosudna inspekcija Ministarstva pravde je tokom prošle godine utvrdila simbolične nepravilnosti u samo dva suda- Osnovnom sudu u Danilovgradu i Herceg Novom(HN), ali ni za to nije bilo nikakvih sankcija.

To se vidi iz zapisnika o izvršenim nadzorima u sudovima i tužilaštvima za prošlu godinu, koje su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) dobili od Ministarstva pravde (MP). 

Pravosudna inspekcija bi trebala da ima ključnu ulogu u osiguravanju efikasnosti, zakonitosti i transparentnosti, ali i prevenciji i sankcionisanju nepravilnosti u radu  pravosuđa u Crnoj Gori. Zapisnici pravosudnih inspektora, međutim, i dalje izgledaju gotovo identično i ne vrši se suštinska kontrola nad upravljanjem i radom sudova i tužilaštava.

Nadzorom su kontrolisani skoro svi sudovi i tužilaštva, ali kao ni prethodnih godina, nije pronađeno gotovo ništa sporno. U tužilaštvima nije bilo nepravilnosti.

CIN-CG je ranije pisao da je pravosudna inspekcija, od 2016. do 2021, pronašla samo tri nepravilnosti u radu tužilaštava i to takođe simboličnih.

Pravosudni inspektori, i pored brojnih upozorenja, nemaju ni nenajavljenih inspekcija, ali ni dovoljno vanrednih nadzora.

U izvještaju Evropske komisije (EK) za 2023. se napominje da su potrebna

dalja poboljšanja i djelotvorno sprovođenje inspekcijskog nadzora pravosuđa, uključujući temeljnije i nenajavljene inspekcije.

“Kapaciteti Ministarstva u ovoj oblasti i dalje zahtijevaju značajno jačanje”, piše u izvještaju EK.

Slična ocjena se ponavlja i u najnovijem izvještaju o vladavini prava za 2024. o Crnoj Gori, koji je sačinila EK.

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić potvrđuje da je, posljednjih nekoliko godina, i u izvještajima Evropske komisije prepoznata potreba za reformom u oblasti odgovornosti pravosudnog sistema, sa akcentom na jačanje kapaciteta Ministarstva pravde za sprovođenje pravosudne inspekcije.

“ Pravosudnu inspekciju je potrebno obučiti za efikasan rad, jer se utabanim stazama formalizma ne smije ići”, naglašava ona.

Pravnik Boris Marić za CIN-CG objašnjava da u praksi pravosudni inspektori osjećaju inferiornost od predsjednika sudova, te da se njihove kontrole uglavnom svode na formalne posjete za ispunjavanje norme.

„Paralelno se stvara narativ da oni nemaju šta da traže u sudovima i da mogu kontrolisati 'samo' pisarnicu, a tu nema šta. To je opasan metod biro mafije koji na taj način obesmišljava i onemogućava suštinsku kontrolu pravosudne uprave“, ističe Marić.

Dvije tehničke nepravilnosti prošle godine, nije ispoštovan plan

Nadzorom iz 2023. je utvrđeno da predsjednik Osnovnog suda u Herceg Novom nije donio plan rada za 2022, da se u sudu ne vodi upisnici u skladu sa sudskim poslovnikom, te da predmeti nijesu pravilno arhivirani. Predsjedniku Suda je naloženo da ispravi nepravilnosti. Međutim, nema nikakve sankcije za greške. U Danilovgradu je utvrđeno da Osnovni sud ne vodi kontrolnik novčanih kazni, troškova krivičnog postupka i oduzimanja imovinske koristi u skladu sa poslovnikom. Ni zbog toga neće niko odgovarati.

Iz MP za CIN-CG potvrđuju da su pravosudni inspektori prošle godine kod dva osnovna suda utvrdili nepravilnosti tehničke prirode, koje su, kako kažu, nakon ukazivanja odmah otklonjene.

Govoreći o tome zašto ne kažnjavaju za utvrđene propuste, navode da postupaju u skladu sa odredbama Zakona o sudovima i Zakona o državnom tužilaštvu, koji im ne ostavljaju takvu mogućnost.

Međutim, Zakon o inspekcijskom nadzoru ostavlja mogućnost kazni od 500 do 15. 000 eura.

To što pravosudna inspekcija ne utvrđuje nikakve sankcije u slučaju utvrđenih nepravilnosti, Marić objašnjava nedostatkom kapaciteta i izgrađene prakse nekažnjavanja za propuste, ali i nedorečenosti normi. 

Ministarstvo pravde nije do kraja ispoštovalo ni plan nadzora za 2023., pa kontrola nije izvršena u Osnovnom tužilaštvu u Baru i Sudu za prekršaje u Budvi.

Iz MP pojašnjavaju da zbog obima posla i nedovoljnog broja angažovanih pravosudnih inspektora nijesu uspjeli da ispoštuju plan, „obzirom da su samo dva pravosudna inspektora u najvećem dijelu godine vršila nadzor kod preko 150 subjekata, koliko je godišnjim planovima nadzora bilo predviđeno“.

Niko nije vršio nadzor nad depoom

Ni nakon slučaja probijanja tunela i obijanja depoa u Višem sudu u Podgorici Inspekcija za arhivsku građu nije izvršila nikakav nadzor, dok Pravosudna inspekcija takođe ne igra nikakvu ulogu.

Depo suda je obijen  u septembru prošle godine, a nakon pola godine je urađen popis sudske arhive, kada je utvrđeno da nedostaje više pištolja, puški, droge, mobilnih telefona…

Inspekcija za arhivsku građu imala je samo četiri nadzora nad sudovima i tužilaštvima u prošloj godini, a kontrolisala je nikšićki i barski Osnovni sud i osnovna tužilaštva u tim gradovima. Ukazali su na nedostatke, ali nema informacije da li su ti nedostaci uklonjeni. U 2022. godini nije imala nijedan nadzor nad pravosudnim institucijama u Crnoj Gori.

Iz MP navode da taj resor preko pravosudne inspekcije vrši nadzor u odnosu na poštovanje odredbi Sudskog poslovnika kojim je uređeno arhiviranje predmeta u sudovima, te prilikom vršenja nadzora, obzirom na veliki broj predmeta u sudovima, metodom slučajnog odabira kontroliše da li je arhiviranje pregledanih predmeta izvršeno u skladu sa Sudskim poslovnikom.

Nadležnost nad depoom suda ima predsjednik Višeg suda u Podgorici, ali i rukovodilac sudske uprave, iz čega proizilazi da je u ovom slučaju bilo posla za pravosudnu inspekciju. Marić ističe da je u slučaju depoa, tamo gdje se  bilo u dilemi oko nadležnosti, moglo ići u angažovanje više inspekcijskih organa, poput inspekcije za arhivsku djelatnost.

“Moraćemo naučiti da nema nedodirljivih ni pojedinaca ni institucija i da svi moraju biti kontrolisani. Do tada se ne treba čuditi zašto su djelovi crnogorskih institucija i dalje pod uticajem neformalnih i političkih centara moći”, kaže Marić.

Vanrednim nadzorom utvrđeno da je sa tužbom Vučković sve u redu

Izvršen je samo jedan vanredni nadzor u Upravnom sudu u junu 2023. Utvrđeno je da u tom sudu nije bilo propusta u predmetu po tužbi vd predsjednice Vrhovnog suda Vesne Vučković, iako je bilo sumnji da je njen predmet u Upravnom sudu došao na odlučivanje mimo reda.

Te je sumnje proslijedila tužilaštvu i Sudskom savjetu (SS) Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), koja je tvrdila da je narušen javni interes i da se sumnja na korupciju, prilikom odlučivanja Upravnog suda oko kandidature Vučković za predsjednicu Vrhovnog suda. Iz ASK su smatrali da postoji osnov za disciplinsku odgovornost sudija Upravnog suda, jer je navodno mimo redosljeda sudija tog suda uzeo u rad predmet Vučković.

CIN-CG je ranije pisao da pravosudna inspekcija od 2016. do 2022. nije izvršila nijedan vanredni nadzor u tužilaštvima.

Još se ne zna epilog vanrednog nadzora pravosudne inspekcije krajem 2022. kada je inspekcijskim nadzorom u Višem sudu u Podgorici, koji sudi za najteža krivična djela, zaključeno da je slučajna raspodjela predmeta dovedena u pitanje uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća. Ovi zapisnici inspekcije završili su u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), ali se tužilaštvo ne oglašava, niti želi da odgovori da li je pokrenulo postupak provjere ovih sumnji.

Iz MP pojašnjavaju da su oni uradili sve što je bilo njihova nadležnost, da je zapisnik o izvršenom vanrednom nadzoru Ministarstvo dostavilo v.d. predsjedniku Vrhovnog suda Crne Gore, koji je utvrdio da ne postoje uslovi za eventualno pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti predsjednika Višeg suda u Podgorici pred Sudskim savjetom.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu vanredni inspekcijski nadzor u tužilaštvu određuje ministar pravde, na predlog vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca neposredno višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta. Rješenje o vanrednom inspekcijskom nadzoru dostavlja se državnom tužilaštvu u kojem se vrši nadzor, najkasnije dan prije početka nadzora. Takođe, prema Zakonu o sudovima vanredni inspekcijski nadzor u sudu određuje ministar pravde, na predlog predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika neposredno višeg suda ili predsjednika Sudskog savjeta. Rješenje o vanrednom inspekcijskom nadzoru se takođe dostavlja sudu najkasnije dan prije početka nadzora.

Zastarjeli IT sistem, ali nema nepravilnosti

Pravosudna inspekcija prošle godine nije utvrdila nikakve nepravilnosti u radu informatičkog sistema sudova tzv. PRIS, iako je pouzdanost statističkih podataka u pravosuđu problem koji, ni nakon više od decenije, nije otklonjen. PRIS se smatra zastarjelim sistemom, koji je podložan zloupotrebama, posebno prilikom dodjele predmeta sudijama.

U sudovima za prekršaje još ne postoji nikakav informacioni sistem, pa se raspodjela predmeta vrši ručno.

Iz MP navode da je u toku nadogradnja postojećeg PRIS-a, što će uz jačanje kadrovskih kapaciteta, kako kažu, pozitivno uticati i na vršenje nadzora u dijelu koji se odnosi na sistem slučajne raspodjele predmeta u sudovima. 

Prema mišljenjima stručnjaka Vlada bi u saradnji sa Sudskim i Tužilačkim savjetom treba da utvrdi zašto PRIS  nije funkcionalan, koliko je sredstava uloženo i koje sve zatajio u tom projektu.

“ Pravosudna inspekcija jeste neko ko treba da se bavi i ovim pitanjem. Naravno, moraju se angažovati i drugi organi, jer samo multidisciplinarnim pristupom i ciljanim nadzorom mogu se razbijati kraci koruptivnih šema, kojih očigledno ima u svakoj priči o IT potrebama državne uprave, te uvezivanja sa pravosuđem i drugim društvenim subjektima”, pojašnjava Marić.

U Pravosudnoj inspekciji trenutno rade samo dva inspektora, prema tvrdnjama iz Ministarstva pravde. Oni navode da je krajem 2023. osnovan posebni Direktorat za pravosudni nadzor, u kome trenutno, od 10 sistematizovanih radnih mjesta, popunjeno samo tri, od kojih je jedna osoba na bolovanju.

„ U cilju jačanja kadrovskih kapaciteta raspisan je javni oglas koji je trenutno u toku za popunjavanje mjesta jednog pravosudnog inspektora u Direkciji za pravosudni nadzor u sudovima i državnom tužilaštvu. U narednom periodu, kako bi se unapredio rad pravosudne inspekcije, Ministarstvo će nastojati da radi na popunjavanju upražnjenih mjesta u Direktoratu za pravosudni nadzor”, navode iz MP.

Ovaj Direktorat je podijeljen na dva dijela, jedan koji prati sudove i tužilaštva, a drugi rad notara, javnih izvršitelja, tumača i Centra za alternativno rješavanje sporova

Prema analizima stručnjaka broj inspektora jeste važan, ali je najvažnije da pravosudni inspektori ojačaju kadrovski, da se precizno definišu njihove nadležnosti sa jasnim procedurama, obavezama i mjerama koje se preduzimaju u zavisnosti od nalaza nadzora.

Pravosudna inspekcija bi trebala biti moćan mehanizam za kontrolu rada cjelokupnog pravosuđa, navodi Popović Kalezić, pa bi kao takva i u samom sudstvu i tužilaštvu uvela pozitivne promjene: “ Jasno je da brojnost pravosudnih inspektora, ma koliko bila važna, ne donosi suštinske promjene u dijelu vršenja nadzora nad sudstvom i tužilaštvom”.

Kapaciteti pravosudne inspekcije nijesu razvijani u skladu sa potrebama, dodaje Marić, posebno potrebama sprovođenja reformi u pravosuđu, ali i u državnoj upravi: „Za posledicu imamo pravosudnu inspekciju sa slabim kapacitetima i logično pitanje da li je nakon više od deset godina fingiranja da se ti kapaciteti izgrade potrebno razmisliti o svrsi egzistencije pravosudne inspekcije“.

Ni Vrhovno državno tužilaštvo, ni viša tužilaštva godinama nijesu vršila unutrašnji nadzor većine tužilaštava, a sada kada su konačno počeli da vrše tu svoju zakonsku dužnost, ne daju javnosti uvid u to koga su kontrolisali i šta su utvrdili.

Popović Kalezić napominje da unutrašnji nadzor tužilaštava čini još jedan važan vid kontrole rada cjelokupne tužilačke organizacije, te da zabrinjava netransparentnost tužilačke organizacije da ove podatke ne da na uvid.

“CEGAS će iz interesa i prava javnosti da zna iskoristiti pravo na žalbu koje će uputiti Agenciji za zštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, vjerujući da se anonimizacijom dokumenta mogao dati odgovor na ove zahtjeve, kao i u ranijim periodima”, ističe Popović Kalezić.

Po Zakonu o državnom tužilaštvu Crne Gore, Vrhovno državno tužilaštvo, najmanje jedanput godišnje vrši analizu rada ostalih državnih tužilaštava.

I dok se Crna Gora suočava sa ozbiljnim problemom neažurnosti i neefikasnosti sudova, institucije koje su zadužene za nadzor pravosuđa, sudeći po rezultatima, još nijesu kadre da efektivnije vrše kontrolu pravosudne uprave, ali i kazne one koji ne rade kako treba.

Povećati nadzor nad notarima i izvršiteljima

U Strategiji razvoja pravosuđa 2024-2027 piše da se mehanizam inspekcijskog nadzora od strane Ministarstva pravde i dalje se suočava sa dva problema: nedostatak vanrednih inspekcijskih nadzora i manjak ljudskih resursa.

“ Manjak kapaciteta pravosudnog inspektorata uticao je na efikasnost njegovog rada i broj izvršenih nadzora”.

Međutim, u Strategiji se naglašava potreba za povećanim nadzorom, kako komora, tako i pravosudne inspekcije, nad notarima i izvršiteljima, dok se tužilaštvo i sudovi ne pominju.

“Broj kontrolisanih notarskih zapisa u posmatranom periodu je 431, što predstavlja oko jedan odsto od ukupnog broja sačinjenih notarskih zapisa u tom periodu, pa je potreban sveobuhvatniji uvid u rad notarske službe. Preduslov za ovo je i popunjavanje slobodnih radnih mjesta pravosudnog inspektora u Direkciji za nadzor Ministarstva pravde”, piše u Strategiji.