Predstavnici investitora pozivaju na strpljenje i tvrde da su intervencije na terenu svedene na minimum, dok stručnjaci upozoravaju da je tokom radova zaštićeno područje trajno devastirano

Đurđa Radulović                 
Biljana Matijašević

Izgradnju žičare Kotor - Lovćen nije pratila studija o uticaju na prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe zaštićenog regiona, saznaje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), iako se radi o području koje je dio svjetske baštine. Umjesto studije, koncesionar je bio dužan da izradi samo detaljnu vizuelnu analizu.

Na taj način, upozoravaju iz nevladinog sektora, već je učinjena ogromna i nenadoknadiva šteta, dok predstavnici investitora, preduzeća "Žičara Kotor - Lovćen" pozivaju na strpljenje i tvrde da su intervencije na terenu svedene na minimum i da ih prate sanacioni planovi.

Iz kotorske NVO Expeditio za CIN-CG su rekli da su devastirane padine Lovćena, sela i katuni, a uništene su i markirane planinarske staze.

"Pristupni putevi koji su probijeni za potrebe izgradnje žičare i dalekovode elektroenergetske infrastrukture, uništili su padine Lovćena, koji, osim što imaju izuzetne prirodne i ambijentalne vrijednosti, dijelom pripadaju prirodnom i kulturno-istorijskom području grada Kotora, koje je na listi svjetske baštine UNESCO-a, od 1979. godine", kazala je za CIN-CG Sandra Kapetanović, arhitektica iz NVO Expeditio.

Iz te organizacije su CIN-CG dostavili fotografije na kojima se vidi da su padine Lovćena devastirane. To je moguće vidjeti iz Tivatskog zaliva u šta su se uvjerile i novinarke CIN-CG obilaskom terena.

Šteta prijavljena Komunalnoj policiji i inspekciji Cetinja, kaže Kapetanović.

U izvještaju cetinjske inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, piše da je riječ o radovima koji su dobili dozvolu, te da je izvođač saopštio da je plan da se nakon radova teren uredi i vrati "što je moguće više u prvobitno stanje".

"Pitanje je da li je to moguće poslije ovako obimnih intervencija'', kaže Kapetanović.

Mada je žičara izvan kulturno-istorijskog jezgra grada Kotora, ona se dobrim dijelom nalazi u zoni UNESCO svjetske baštine, odnosno zaštićene okoline Kotora.

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine, a najhitnija je ona o usvajanju HIA dokumenta - studije procjene uticaja na kulturno i prirodno nasljeđe.

Ukupna investicija 20 miliona eura

Žičara počinje od lokaliteta Dub, koji se nalazi u blizini ulaza u drumski tunel koji povezuje Kotor sa Tivtom. Trasa vodi do lokaliteta Kuk na planini Lovćen i dugačka je 3.900 metara, a imaće oko 20 stubova.

Na lokalitetu Dub, gdje je bazna stanica, planirana je izgradnja pratećih sadržaja (parking, restoran..), ali je za sada pri kraju samo izgradnja glavne zgrade. Obilaskom terena novinarke CIN-CG primijetile su da je metalna konstrukcija usamljena na velikoj pješčanoj čistini. Opkoljena je građevinskim mašinama i gomilama zemlje, a iza zgrade se protežu stubovi koji će nositi gondole kojih, prema ugovoru, treba da bude 40.

Stubovi se protežu uz brdo, a pristupni putevi se jasno vide, svježe raskopani, zemljano-crveni kao da je riječ o rudokopu, a ne projektu za turiste.

Stanje na terenu ne ukazuje da će žičara da bude pokrenuta 13. jula, iako je to najavljeno iz Vlade. I u izvještaju nezavisnog inženjera, kojeg je angažovala Vlada, piše da su moguća velika kašnjenja u izgradnji putne i energetske infrastrukture.

To je u petak potvrdio i investitor koji je saopštio da je otvaranje žičare za komercijalne vožnje planirano krajem jula.

Koncesioni ugovor o gradnji žičare Kotor-Lovćen potpisali su 15. decembra 2021. godine predstavnici Vlade Crne Gore i konzorcijum "Leitner - žičara Kotor 1350", koji čine preduzeća Novi Volvox iz Podgorice i italijanski Leitner. Konzorcijum je nakon toga, u februaru 2022. osnovao preduzeće "Žičara Kotor - Lovćen" u kojem Novi Volvox ima 80 odsto vlasničkog udjela, a Leitner 20 odsto.

Novi Volvox je u aprilu ove godine, uz saglasnost Vlade, prenio vlasnički udio na svog vlasnika, preduzeće Seed Capital Partners, čiji je vlasnik Milan Ivanović, pokazuju podaci iz Centralnog registra privrednih subjekata.

Ukupna investicija procijenjena je na oko 20 miliona eura. Izgradnja žičare počela je u julu 2022. godine kada je svečano postavljen kamen-temeljac.

Vizuelna analiza nije predvidjela štetu

Iz UNESCO su za CIN-CG rekli da je analiza informacija i dokumentacije koju je Crna Gora dostavila dovela do zaključka da nema potrebe za izradom HIA studije, te da efekat na vizure iz područja svjetske baštine, prirodnog i kulturno-istorijskog regiona Kotora, može biti zanemarljiv, bez materijalnog uticaja na njegov izuzetni univerzalni značaj.

U odluci UNESCO-a iz 2019. koja se tiče zaštite kulturno-istorijskog područja Kotora navodi se da Komitet svjetske baštine zahtijeva od države da priloži "tačne vizuelne prikaze žičare Kotor - Lovćen" Centru svjetske baštine na analizu.

CIN-CG je imao uvid u Detaljnu vizuelnu analizu koju je uradio studio za konzervaciju "Projektor'' iz Tivta, a autorka je arhitektica konzervatorka Katarina Nikolić Krasan, koja je zadužena i za konzervatorski nadzor, odnosno očuvanja baštine tokom izgradnje žičare.

Vizuelna prezentacija nije predvidjela štetu koja je najvidljivija iz Tivatskog zaliva. Razlika je evidentna kada se uporede fotografije iz dokumenata, koje prikazuju zeleni neukaljan pejzaž i one koje su načinile novinarke CIN-CG.

U dokumentu "Projektora" navodi se da je vizuelni efekat žičare na okolni pejzaž umjeren, "zbog dimenzija rute i elemenata žičare, te velikog prostora kojeg zauzima, kao i zbog razdaljine sa koje se vidi''. Navodi se da je "cijela trasa žičare vidljiva, naročito iz područja zaštićene okoline Kotora (Gornji i Donji Grbalj, Zelenika, Kumbor, Herceg Novi)'', dok je dio rute vidljiv i zaštićenog područja Kotora.

"Od objekata kulturne baštine u neposrednoj blizini primijećen je efekat na tvrđavu Goražda koju žičara ne ugrožava fizički, ali dijelom utiče na vizuelni integritet objekta'', navodi se u Analizi.

Međutim, ovaj dokument nije predividio štetu koju su prouzrokovali pristupni putevi.

Autorka vizuelne prezentacije Katarina Nikolić Krasan za CIN-CG je rekla da su intervencije na pejzažu evidentne, ali ne može se donositi konačna ocjena dok se radovi ne završe.

"Ima dovoljno vremena da se šteta sanira", smatra ona.

Objašnjava da u svojstvu konzervatorske nadzornice redovno kontroliše teren i obavještava nezavisnog inženjera nadležnog za cjelokupan inženjerski nadzor.

Iz preduzeća "Žičara Kotor Lovćen" za CIN-CG kažu da je cijeli projekat urađen uz usvajanje preporuka UNESCO-a i da je koncesionar ispunio sve obaveze koje se tiču uticaja projekta na kulturna dobra i da je trasa izmještena na poziciju Dub u industrijskoj zoni, u cilju postizanja zanemarljivog uticaja na područje pod zaštitom.

"Lokaliteti od izuzetne vrijednosti koji su ugroženi radovima su selo Žanjev do, koje pripada području pod zaštitom UNESCO, katun Bižaljevac, te put Kotor - Krstac gdje su ruinirane planinarske staze", navodi Sandra Kapetanović.

Zaštita ovih lokacija mora biti neupitna, poručuje ona.

"Put Kotor - Krstac je zaštićen kao kulturno dobro od nacionalnog značaja 2017. godine i dio je pejzaža izuzetne vrijednosti koji vodi sve do Međuvršja na Lovćenu. Katun Bažiljevac pripada Nacionalnom parku Lovćen pa njegova zaštita mora biti neupitna", objašnjava Kapetanović.

Iz UNESCO-a su za CIN-CG rekli da će stanje očuvanosti svjetske baštine biti predstavljeno Komitetu za svjetsku baštinu na sjednici od 10. do 25. septembra 2023. godine u Rijadu (Saudijska Arabija), a u radnim dokumentima te sjednice (koji će biti objavljeni najmanje šest sedmica unaprijed) biće objavljena zajednička analiza UNESCO-a i Međunarodnog savjeta za spomenike i spomenička područkja (ICOMOS).

Radovi počeli bez usvojenog Elaborata o životnoj sredini

Iako su radovi na žičari počeli 13. jula 2022, Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji je Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) dostavila CIN-CG, usvojen je tek u oktobru 2022, što je suprotno Zakonu o procjenu uticaja na životnu sredinu. "Nosilac projekta za koji je obavezna izrada elaborata ili projekta za koji je donijeta odluka potrebe izrade elaborata, ne može pristupiti izvođenju projekta, odnosno pribaviti odobrenja za obavljanje djelatnosti bez saglasnosti na elaborat ili odluke da nije potrebna izrada elaborata'', piše u Zakonu.

U Elaboratu se navodi da je planirano vrijeme izgradnje žičare u periodu od oktobra 2022. do kraja februara 2023.

Za konzorcijum "Leitner - Žičara Kotor 1350" Elaborat je uradilo preduzeće "Liming Project" iz Podgorice.

"Jedan o najvećih problema očuvanja značajnih staništa i vrsta u Crnoj Gori predstavlja netransparentno i neadekvatno planiranje objekata u zaštićenim područjima, čija izgradnja često ne zadovoljava minimalne biološke standarde i narušava prirodni balans već narušenih prirodnih ekosistema'', kaže za CIN-CG Ksenija Medenica biološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP)

Glavni uzrok ovog problema su loši planski dokumenti, neodgovarajuća primjena procjene uticaja na životnu sredinu, kao i politički pritisak, objašnjava Medenica.

U Elaboratu piše da prilikom izgradnje žičare "vizuelni efekti neće biti baš najpovoljniji, ali s obzirom na položaj, naseljenost i blizinu prometnih puteva, neće biti značajnog negativnog efekta. Dodaje se da se u blizini žičare nalaze zaštićene biljne i životinjske vrste, a od mogućih posljedica navodi se gubitak prirodne vegetacije, šuma, slabljenje staništa, zagađenje vazduha, vode, zemljišta, pojava invazivnih vrsta,,,trajno uznemiravanje i migracija životinja sa lokacije projekta i njene šire okoline, povećana smrtnost životinja... Naglašena je opasnost po brojne ptičije vrste, naročito zbog rizika od sudara ptica sa elementima žičare.

Zbog toga se u Elaboratu upozorava da je potreban monitoring kompletne trase u svim godišnjim dobima kad žičara počne da radi, a do tada se mogu usvojiti prakse razvijenih zemalja. Procjenjuje se da će neke od promjena biti trajnog karaktera.

Navodi se i da postoje rizici od požara i zagađenja otpadom.

Medenica ukazuje da mjere zaštite od požara zavise i od države.

"Požar je realna opasnost. Mjere smanjenja rizika od požara su polovično predstavljene u dokumentu, a sve navedeno ne može biti efektivno na terenu ukoliko postoji nedostatak sistema za brzo djelovanje u vanrednim situacijama kao i odgovarajući planovi za zaštitu od požara i poplava", rekla je Medenica.

U Koncesionom aktu piše da je koncesionar dužan da poštuje sve mjere za zaštitu životne sredine predviđene Prostornim planom posebne namjene za Nacionalni park (PPNP) Lovćen i Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu. Takođe koncesionar je dužan da ispoštuje sve ekološke zakone i propise, uključujući i primjenljive međunarodne konvencije i naloge nadležnih tijela.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kazali su za CIN-CG da se u zoni NP "Lovćen" nalazi samo dio konstrukcije žičare. "Dva zadnja stupa žičare sa izlaznom stanicom nalaze se u trećoj zoni zaštite'', kazali su iz NPCG.

Za razliku od prve i druge zone zaštite u trećoj zoni moguća je izgradnja objekata.

Investitor poručuje da je trasa koju gradi u funkciji održive valorizacije lovćenskog kraja čija je ključna vrijednost netaknuta priroda i autentičan ambijent.

Planirano 100 miliona eura dobiti od kruzera

U Analizi opravdanosti ostvarivanja javnog interesa davanjem koncesije za realizaciju projekta žičare Kotor - Lovćen, koju je radila Vlada Duška Markovića 2019. godine, objašnjava se da bi izgradnja žičare znatno umanjila saobraćajnu opterećenost starog puta Kotor- Lovćen, takozvanih serpentina, koje su proglašene za kulturno dobro. Kako se navodi, žičara bi pozitivno uticala na probleme saobraćaja i oštećenja infrastrukture serpentina, smanjene bezbjednosti putnika, ali i na ekološki aspekat. "Prevoz žičarom u odnosu na tradicionalan način organizovanja drumskog saobraćaja, predstavlja daleko povoljniju opciju", navodi se u Analizi.

Analize dodatne potrošnje turista predviđaju da će zahvaljujući žičari dobit od turista znatno rasti na Cetinju i u Nacionalnom parku Lovćen, ali uglavnom kada su u pitanju turisti sa kruzera. Prema analizi, najveći prihodi od turista na ovim lokacijama trenutno dolaze od turista sa kruzera, a planirano je da se takav trend nastavi. Tako se predviđa da bi 2044. samo na Cetinju dobit od turista sa kruzera bila oko 4,5 miliona, dok je 2015. godine bila samo oko 1,5 miliona.

Procjena je da bi za prvih deset godina rada žičare dobit od turista sa kruzera u cijeloj oblasti bila čak oko 100 miliona eura.

Navodi se da se ovaj novac dijelom može investirati u dodatne javne usluge, infrastrukturu i "stvaranje novih dobara'' u lokalnim zajednicama koje obuhvata žičara.

"Dodatne investicije bi bile vođene specifičnim interesovanjima i zahtjevima putnika sa kruzera, u cilju omogućavanja veće potrošnje, npr. novi uslužni objekti, rekreativne aktivnosti, atrakcije, sadržaji, radnje, itd'', piše u Analizi.

Sve to navodi da je cijeli projekat služi podsticanju i održavanju kruzing turizma. CIN-CG je već pisao o problemima koje kruzeri donose zalivu: zagađuju vazduh i vode, a štetni gasovi devastiraju građevine starog grada Kotora. "Brodovi-gradovi" kretanjem ruiniraju morsko dno zaliva gdje su prisutne značajne i rijetke vrste.

Kruzing turizam se u ozbiljnim svjetskim analizama smatra neisplativim na duži rok kada se uzmu u obzir troškovi infrastrukture i devastacija koje nosi ovaj vid masovnog turizma. Zbog toga, kruzim turizam, umjesto da doprinese, može smanjiti bruto-domaći proizvod (BDP), navodi se u više studija. Hrvatska je odlučila da znatno ograniči kruzing turizam u Dubrovniku, i da uvede veoma stroga pravila, ne bi li zaštitila svoje najznačajnije područje pod zaštitom UNESCO. Slične odluke donose i druge države.

Pejzaž Lovćena već devastiran

Sporni radovi u ovom području nastavak su loših praksi izgradnje infrastrukturnih elemenata, kaže Sandra Kapetanović iz NVO "Expeditio". Ove prakse su već devastirale pejzaž zaštićenog područja Kotora.

"Primjer je dvosmjerna saobraćajnica Krstac - Međuvšje, koja nikako ne odgovora Nacionalnom parku kroz koji prolazi'', objašnjava ona.

Saobraćajnica je nastala proširenjem starog puta, ali uz vrstu intervencija koje potpuno degradiraju pejzaž Nacionalnog parka.

Tu je i saobraćajnica Njeguši-Cetinje koja je uništila istorijski put koji je predstavljao veoma važan segment iako nije bio zvanično zaštićen, objašnjava Kapetanović... Generalno u Crnoj Gori u posljednje vrijeme imamo veoma lošu praksu izgradnje novih saobraćajnica, koje su nam potrebne, ali morale bi da se rade mnogo pažljivije, bez agresivnih i nepotrebnih zahvata'', zaključila je.

Nakon završetka radova ostaje da se vidi da li će i kada devastirani prostor biti vraćen u prvobitno stanje. Ključno je pitanje da li se načinjene štete mogu potpuno sanirati.

Mislim da je bilo u interesu svih, da se  slučaj tužiteljke Lepe Medenice  dovede do kraja na način što će biti ispitane sve okolnosti ovog događaja. Kad kažem ,,svih“, mislim i na aktere slučaja i na državnotužilačku organizaciju u cjelini, uključujući i Tužilački savjet, a svakako i u interesu javnosti. Ovako je sumnja ostala

Kako vidite posljednju odluku Tuzilačkog savjeta da odbije predlog zamjenice disciplinske tužiteljke Tanje Nišavić da se razriješi rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica i zašto ste bili protiv takve odluke?
BOŽOVIĆ: Iskreno žalim što je disciplinski postupak zaustavljen već u prvoj fazi, posebno imajući u vidu da  Tužilački savjet nije ulazio u merituum, već smo se bavili samo ispitivanjem formalno-pravnih uslova za pokretanje daljeg postupka kroz ocjenu kvaliteta optužnog predloga zamjenice disciplinskog tužioca. Ovakva odluka je po više osnova problematična. Prvo,  zbog toga što mi nismo sud već je Tužilački savjet raznoliko, kolektivno tijelo, koje treba da se bavi pitanjima koja se odnose i na disciplinske postupke uvažavajući sve okolnosti slučaja. Drugo, ako bi TS cijenio samo kvalitet optužnog predloga onda se postavlja pitanje da li se time obesmišljava i uloga Tužilačkog savjeta, jer ukoliko bi svaki optužni predlog bio, po mišljenju većine nekvalitetan, onda ubuduće ne bismo ni imali situaciju gdje bismo mogli da odlučujemo o ovakvim stvarima a disciplinski tužilac, odnosno optužni predlog, bi bili značajniji od čitavog Tužilačkog savjeta. Treće, svi akteri ovog slučaja su zaslužili da Tužilački savjet ali i javnost budu upoznati sa ovim događajem i da na taj način se razriješe sve sumnje, dileme ali i mišljenja koja se kreiraju i koja ne mogu biti od koristi ni državnim tužiocima a ni državnom tužilaštvu u cjelini.

Mislite li da to što je TS predlog odbio  iz formalno-pravnih razloga, može ubijediti javnost u ispravnost  takve odluke?
BOŽOVIĆ:  Naravno da ne. Mislim da je bilo u interesu svih, da se ovaj slučaj dovede do kraja na način što će biti ispitane sve okolnosti ovog događaja. Kad kažem ,,svih“, mislim i na aktere slučaja i na državnotužilačku organizaciju u cjelini, uključujući i Tužilački savjet, a svakako i u interesu javnosti koja je jasno zainteresovana za ovaj događaj. Ovako je sumnja ostala i svako slučaj tumači na svoj način.

Kako vidite argumentaciju zamjenice disciplinske tužiteljke da je njen predlog formalno takav, zbog toga što se rukovodila inicijativom ministra pravde?
BOŽOVIĆ: Prvo mislim da je u inicijativi bilo dovoljno i jasno opisano činjenično stanje, ali i što je još važnije, ministar pravde samo inicira postupak za vođenje ovog postupka, dok istražne radnje sprovodi disciplinski tužilac i na osnovu toga sačinjava optužni predlog. Ministar ni ne može da zna, niti treba da zna, sve okolnosti slučaja jer u suprotnom nam ne bi trebao optužni predlog disciplinskog tužioca već bi Tužilački savjet odlučivao odmah o predlogu ministra pravde, što dalje znači da nam ne bi bio potreban ni disciplinski tužilac kada bi se tako postupalo, a to sigurno nije, niti može biti intencija zakonodavca. U toku disciplinskog postupka mogu se otkriti i druge činjenice koje nisu mogle biti poznate ministru pravde jer on nije ovlašćen da sprovodi istražne radnje. U konačnom, ja sam i glasao za ovaj optužni predlog a zašto, prije svega, državne tužiteljke u Tužilačkom savjetu nisu podržale optužni predlog koleginice koju je za tu poziciju predložilo Vrhovno državno tužilaštvo nije pitanje za mene.

Šta se sada može preduzeti u ovom slučaju?
BOŽOVIĆ: Sačekaćemo otpravak rješenja Tužilačkog savjeta, da bismo pokrenuli dalje pravne korake. Opet navodim, mislim da je bilo najbolje za sve da ako je bilo manjkavosti u optužnom predlogu, on  bude dopunjen, da Tužilački savjet nastavi sa radom i u konačnom donese krajnju odluku po ovom veoma važnom pitanju. U suprotnom, slučaj izmještamo iz Tužilačkog savjeta i u krajnjem ne treba ubuduće da se čudimo ako državni tužioci budu ponovo na nekim skupštinskim odborima ili drugim prostorima van državnotužilačke organizacije iznosili primjedbe na rad drugih kolega i žalili se na navodno nezakonite uticaje na njih, a da ni Tužilački savjet ni Vrhovno državno tužilaštvo o tome ne znaju ništa.

Isključivanje javnosti sa posljednih sjednica je zakonom dozvoljeno. Alli da li je to opravdano sa stanoviša javnosti i ima li prostora da se nešto u zakonskom smislu promijeni?
BOŽOVIĆ: Kao što ste naveli, odluke koje su se odnosile na isključenje javnosti su bile, u principu, uvijek u skladu sa zakonom i poslovnikom. Nerijetko sam i sam glasao za takve odluke ali trudiću se da takvih situacija ubuduće bude što  manje, prije svega zbog toga što se otvara prostor za razna tumačenja od strane javnosti po pitanju rada na sjednicama. Podsjetio bih da smo u procesu izmjena Zakona o državnom tužilaštvu i sigurno će jedna od tema biti i javnost i prisustvo svih lica zainteresovanih za praćenje sjednica Tužilačkog savjeta.

Šta se suštinski a šta metodološki promijenilo tokom rada novog saziva TS?
BOŽOVIĆ: Suštinski mislim da smo, prije svega, došli do novih čelnih ljudi unutar državnog tužilaštva, da smo izvršili određene korekcije koje ipak daju značajne rezultate , prije svega kroz rad Specijalnog državnog tužilaštva ali i rad drugih tužilaštava. Mislim da smo,  svi zajedno, uspjeli da poboljšamo koliko toliko status državno tužilačke organizacije. U metodološkom smislu, donijeli smo čitav niz internih akata koji se odnose  na samo djelovanje i rad unutar državno tužilačke organizacije. Takođe,  donijeti su i određeni akti koji bi trebali nama da omoguće jasan, kvalitetniji i transparentniji rad. Ali, ako me pitate koliko sam zadovoljan, čini mi se da smo svi mogli i više i bolje i da je zadatak TS da ubuduće započete stvari realizuje na kvalitetniji način i da benefiti započetih reformi budu još vidiljiviji.

Da li je riješen problem ocjenjivanja svih tužilaca jednakom ocjenom, ili sa disciplinskim postupkom? 
BOŽOVIĆ: Nažalost, problematika ocjenjivanja je još uvijek prisutna jer niko od nas nije srećan zbog činjenice da su svi državni tužioci u ranijem period ,,opisivani” ocjenom – odličan. Mi smo kroz interne propise, pokušali da tu problematiku promijenimo. U toku je proces novog ocjenjivanja, tako da je možda još uvijek rano da damo konačan sud po ovom pitanju, ali svakako da ćemo se njime baviti i kroz izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu. Želim da istaknem da će u izmjenama Zakona, posebna pažnja biti posvećena upravo izmjenama postojećih kriterijuma za napredovanje unutar tužilačke organizacije kao i na pitanja koja se odnose na etičku i disciplinsku odgovornost.

Zašto se pitanje zastare različito tumači od strane disciplinskog vijeća (primjer tuzioca Boričića), u odnosu na nadležne sudove?
BOŽOVIĆ: Odluke disciplinskog vijeća se ne raspravljaju na sjednicama Tužilačkog savjeta. Takva su pravila, tako da moram priznati da nisam detaljno upoznat sa ovim predmetom jer nisam član disciplinskog vijeća. Ono što znam je da je taj postupak i dalje u toku pred disciplinskim vijećem, ali kako nisam dio tog tročlanog vijeća, mislim da ne bi bilo korektno da ovo pitanje komentarišem.

Da li je od strane TS pokrenuta bilo kakva inicijativa radi suštinske izmjene Zakona o državnom tužilaśtvu?
BOŽOVIĆ: Zakon o Državnom tužilaštvu je u nadležnosti Ministarstva pravde i mi smo inicirali formiranje radne grupe za izmjene Zakona u skladu sa potrebama koje su se javile, između ostalog i u radu TS, ali isto tako i kako bismo određene odredbe uskladili sa najvišim standardima i u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Radna grupa je počela sa radom. Na poslednjoj sjednici Tužilačkog savjeta, predstavnik civilnog sektora Stevo Muk je izrazio želju da bude upoznat sa radom članova Tužilačkog savjeta u radnim grupama koje su u vezi sa tužilaštvom, a samim tim i Zakonom o državnom tužilaštvu. Ovakva ideja je i više nego poželjna i razumljiva. Zato smo mi, ispred Ministarstva pravde, izrazili spremnost da sav materijal na Radnoj grupi bude podijeljen i članovima TS, kako bi svi bili direktno upoznati sa izmjenama koje Radna grupa planira da predstavi javnosti, a po završetku procedure podijeli i sa Venecijanskom komisijom.

U poslednje vrijeme načini glasanja TS imaju obrazac - na jednoj strani su tuzioci i advokati, dok je na drugoj predstavnik civilnog sektora. Ukazije li to na  nešto ili se radi o slučajnosti?
BOŽOVIĆ: Kada je riječ o načinu glasanja, mislim da vrlo često u TS imamo različita glasanja po raznim pitanjima. Nisu to uvijek jedinstveni stavovi ni svih predstavnika iz advokatske branše, niti nužno uvijek mora biti saglasja između moje malenkosti kao predstavnika Ministarstva pravde sa ostalima. Tako da, čini mi se da je po tom pitanju TS jedan kolektivni organ koji pokazuje svoju zrelost i ozbiljnost. Shvatam Vaše pitanje, ali mislim da nije u pitanju neka direktna namjera, već je samo riječ o različitim pogledima na određena pitanja što je i potpuno razumljivo s obzirom da i advokati, tužioci i predstavnik civilnog sektora g. Stevo Muk i ja kao predstavnika ministarstva, dolazimo iz različitih sfera i svako iz tog ugla gledanja ima neka svoja zapažanja, mišljenja, predloge i preporuke za Tužilački savjet. Dragocjeno je, po tom pitanju, mišljenje predstavnika civilnog sektora jer često sadrži širu sliku od nas koji smo možda i ,,okovani” uskosturčnim temama i zbog toga želim da posebnu zahvalnost izrazim prema trudu koji na svokoj sjednici ulaže gospodin Muk čime potvrđuje ispravnost zakonskog rješenja da jedan od predstavnika u Tužilačkom savjetu treba da bude iz civilnog sektora.

Šta bi prvo mijenjali u zakonskom okviru radi postizanja što bolje efikasnosti rada TS?
BOŽOVIĆ: Potrebno je jasnije definisati pitanja koja se odnose na etičku i disciplinsku odgovornost, kriterijume za ocjenjivanje i napredovanja unutar državnotužilačke organizacije, način izbora v.d. VDT-a… Postoji čitav niz preporuka od strane Venecijanske komisije ali i našeg civilnog sektora, a značajne će nam svakako biti i sugestije od bivših i sadašnjih članova Tužilačkog savjeta koji su marljivo pribilježili većinu problema koje su se javljale u praksi u prethodnom periodu.

Milena PEROVIĆ
MONITOR br 1705. 23. 06. 2023.

Nadležne institucije tvrde da će se država obračunati sa jednim od najunosnijih ilegalnih poslova u Crnoj Gori, ali krivicu za neuspjeh prebacuju jedni na druge

Maja Boričić
Dražen Đurašković

Gomile šljunka za svih strana, mašine koje rade uz samu obalu, prošireno korito rijeke i odroni sa obje strane korita, narušen biodiverzitet... Tako je tok Morače godinama devastiran nekontrolisanom i ilegalnom eksploatacijom šljunka. Ali ovakvih slika ima još na drugim rijekama u Crnoj Gori. Iako se radi o krivičnim djelima, pravosuđe godinama ne odgovara na taj kriminal na adekvatan način.

Kako Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) otkriva, od 25 krivičnih postupaka koji su pokrenuti zbog nelegalne eksploatacije šljunka u posljednjih pet godina, samo je pet završeno. Dva su odbačena i tri presuđena simboličnim kaznama - dvije novčane od 1.700 i 800 eura i jedna uslovna osuda.

Zaprijećena kazna za krivična djela za koje je tužilaštvo teretilo okrivljene je zatvor od tri mjeseca do pet godina i novčana kazna. Dakle, čak i tih nekoliko pravosnažnih presuda redom su ispod zakonom predviđenog minimuma.

Iako je Vlada prije šest godina zabranila eksploataciju šljunka još tada je obesmislila odluku o moratorijumu, ostavivši mogućnost da se eksploatacija nastavi kroz takozvanu regulaciju korita. Duž korita Morače, ali i ostalih crnogorskih rijeka, nastavljena je bjesomučna eksploatacija, a država je pretrpjela višemilionsku štetu.

Kombinacija odlučnosti države, stroge primjene zakona, jačanje institucija, poboljšanje koordinacije i usklađivanje s međunarodnim standardima, prema mišljenju Irme Muhović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) suštinski su faktori u prevazilaženju problema nelegalne eksploatacije šljunka.

Ona za CIN-CG napominje da nedostatak efikasnog sprovođenja pravde i kažnjavanja odgovornih za nelegalnu eksploataciju šljunka stvara negativan signal i podriva napore u borbi protiv tog problema.

"Nedovoljno oštre kazne ili niska stopa osuđujućih presuda ne samo da neće obeshrabriti počinitelje, već mogu i ohrabriti dalje nezakonite aktivnosti", upozorava ona.

Da bi se riješio ovaj problem, zaključuje, ključno je da država pokaže odlučnost i primijeni stroge kazne i sankcije, a neophodno je i jačanje institucija i obezbjeđivanje adekvatnih resursa i kapaciteta za efikasno sprovođenje sudskih procesa.

"Izgradnja efikasnog sistema praćenja i kontrole eksploatacije šljunka, zajedno s rigoroznim kažnjavanjem prekršilaca zakona, može biti od velike pomoći u suzbijanju nelegalne eksploatacije šljunka", napominje ona.

Dva odložena gonjenja i jedna uslovna presuda

Dva postupka pokrenuta u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) okončana su odloženim gonjenjem, sa 1.700 eura kažnjen je Predrag Maraš i njegovo preduzeće 'PE Mar' - za krivično djelo "nedozvoljeno bavljenje privrednom, bankarskom, berzanskom i djelatnošću osiguranja".

Sa 800 eura kažnjen je Milivoje Mugoša – i to za dva krivična djela. Uz ono koje je stavljeno na teret i Marašu, Mugoša je osuđen i za "protivpravno zauzimanje zemljišta" što se, prema zakonu, kažnjava novčanom kaznom ili zatvorom do godine dana.

U oba predmeta optužbu je zastupao sadašnji tužilac Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić, koji je tada bio tužilac u Osnovnom tužilaštvu. U međuvremenu je prešao da radi kao specijalni tužilac.

Institut odloženog krivičnog gonjenja može se primijeniti za krivična djela za koja je predviđena novčana ili kazna zatvora do pet godina, i o ovoj kazni odlučuje isključivo tužilac koji postupa u predmetu.

Jedina zatvorska kazna, i to uslovna tromjesečna, dosuđena je Danilu Petroviću, vlasniku firme "Cijevna komerc", za isto krivično djelo za koje je Mugoša dobio novčanu kaznu – "protivpravno zauzimanje zemljišta".

Sud je Petroviću kao olakšavajuće okolnosti cijenio što nije osuđivan, što je starije životne dobi, te što je oženjen i otac četvoro djece.

Iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore su se pridružili krivičnom gonjenju protiv okrivljenog, ali sud to nije cijenio kao otežavajuću okolnost.

U julu prošle godine on je osuđen uslovno, a neće iće u zatvor ako u sljedećih godinu ne počini novo krivično djelo. Sudila je sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Becić.

Tužilaštvo je Petroviću stavilo na teret najblaži oblik tog krivičnog djela, iako je u presudi utvrđeno da je katastarska parcela o kojoj je riječ – rijeka. Teži oblik tog krivičnog djela je "ako je zauzeto zemljište dio zaštitne šume, nacionalnog parka ili drugog zemljišta sa posebnom namjenom, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine". Prema Zakonu o državnoj imovini i rijeke spadaju u prirodna bogatstva.

U podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT), uz ovih pet, pokrenuto je još 12 postupaka u kojima je u toku izviđaj.

U Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) formirana su tri predmeta vezano za eksploataciju šljunka - dva protiv podgoričke firme "Montenegro Petrol", od kojih je jedan ustupljen ODT-u te jedan protiv "Cijevne komerc".

U SDT-u toku su ova dva izviđaja, a CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje ima li u ta dva predmeta napretka u istrazi.

U kolašinskom ODT-u je odbačena jedna prijava protiv CRBC, kineske kompanije koja je gradila autoput, kao i "Montenegro Petrola" - zbog krađe zaštićenog prirodnog dobra. Druge dvije prijave protiv kineske kompanije završile su na sudu.

U toku su postupci protiv CRBC i direktora kineske firme Hei Shiqianga. U jednom postupku im se sudi zbog krivičnog djela građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje u sticaju sa oštećenjem životne sredine.

"Optuženi su iskopavanjem šljunkovitog materijala iz korita rijeke Tare, bez prethodno utvrđenih mjera zaštite životne sredine, izazvali oštećenje životne sredine u većoj mjeri i na širem prostoru", piše u jednom optužnom predlogu.

U drugom predmetu se terete za uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra. U optužnom prijedlogu piše: "Optuženi su eksploatacijom rječnog nanosa na potezu 100 metara uzvodno od parcele...uništili prirodno dobro - rijeku Taru, čiji sliv je uvršten u rezervoar biosfere, u okviru UNESCO programa, te uživa nacionalnu zaštitu".

Tužilaštvo krivi inspekcije, inspekcije krive pravosuđe

O tome ko je odgovoran za izostanak adekvatne reakcije države, nadležni nisu saglasni, već prebacuju "lopticu" jedni na druge.

Iz tužilaštva tvrde da efikasno procesuiranje prijava koje se odnose na nelegalnu eksploataciju šljunka u najvećoj mjeri zavisi od postupanja inspektora koji moraju da identifikuju vlasnike mašina koje zateknu u koritu rijeka, te da zahtijevaju asistenciju policije...Takođe se napominje da nakon policije o svakom slučaju treba da se obavijesti i tužilac. To je važno, napominju u tužilaštvu jer "obično od datuma inspekcijskog nadzora, do dana podnošenja prijave prođe par mjeseci, što dodatno otežava dokazivanje".

Tužilački savjet je nedavno, na inicijativu Steva Muka, člana tog Savjeta iz nevladinog sektora, tražio i dobio informacije od tužilaštava šta je urađeno u predmetima koji su pokrenuti zbog eksploatacije šljunka. Međutim, to je sve što je TS uradio za sada po tom pitanju.

"Rad državnih tužilaštava u ovim predmetima trebalo bi intenzivirati. Potrebna je bolja koordinacija među inspekcijama i hitnost u dostavljanju izvještaja sa terena policiji odnosno tužilaštvu", istakao je za CIN-CG Muk.

On je dodao da je previše predmeta koji su već dugo u radu, a malo onih koji su doživjeli epilog.

Muk naglašava da je rukovoditeljka državnog tužilaštva u Kolašinu, u razgovoru na sjednici TS, ukazala na važnost blagovremenog postupanja nadležnih inspekcija. One, između ostalog, treba hitno da dostavljaju izvještaje sa terena policiji i tužilaštvu, kako bi se mogle preduzeti policijsko-tužilačke aktivnosti na identifikaciji lica i prikupljanju dokaza.

"Bez toga je najčešće nemoguće efikasno postupanje policije i tužilaštva", zaključuje Muk.

Iz Uprave za inspekcijske poslove u odgovoru na pitanja CIN-CG poručili su da su iznenađeni stavom tužilaca. Tvrde da nemaju nikakve povratne informacije od tužilaštava da nešto nijesu dobro uradili i da treba da urade nešto dodatno. Problem vide u kaznenoj politici sudova i kvalitetu sprovedenih istražnih radnji tužilaštva.

"Kvalitetnija istraga, jasni nalozi tužilaca prema policiji, obezbjeđenje dokaza, to nije posao inspekcije, nego njihov", ističe direktorka Uprave Ana Vujošević.

Inspektor Radulović: Tužioci i sudije obezvređuju naš rad

Njen kolega, inspektor za vode Miodrag Radulović, naglašava da tužioci i sudije neće da rade svoj posao. "Rezultati u procesuiranju su jako loši i mnogo obezvrjeđuju naš rad", ocjenjuje Radulović.

Osim toga, napominje da i blaga kaznena politika sudova dodatno obesmišljava rad inspektora.

Inspektor Radulović daje primjer eksploatacije šljunka u Beranama. Nakon što su utvrdili da je lagerovano 5.000 kubika materijala, čija je cijena oko 100.000 eura, proslijedili su slučaj tužilaštvu, koje je utvrdilo da nema krivičnog djela.

Dodaje da su se žalili Višem tužilaštvu, koje je vratilo slučaj Osnovnom tužilaštvu na ponovno odlučivanje.

"To je privredni kriminal i oni se ljute na nas što podnosimo žalbe, što moraju da rade svoj posao", kaže Radulović.

Drugi slučaj je još drastičniji, a govori o odnosu Suda za prekršaje prema eksploatatorima. Radulović kaže da je protiv kineskog CRBC-a dva puta podnosio prekršajne prijave. U drugoj je naznačio da je ta firma ponavlja isto kazneno djelo. Sud je ta dva postupka spojio u jedan i kaznio CRBC sa 800 eura.

Inspektor može na licu mjesta da izrekne minimalnu kaznu od 1.200 eura, a ako procijeni da je nelegalna ekonomska dobit veća od te cifre treba da pokrene postupak pred sudom.

Miodrag Radulović kaže da inspektori najčešće procijene da je slučaj za sud, a sud odredi kaznu ispod 1.200 eura.

"Tako je naš rad potpuno obezvrijeđen. Još je važnije da oni koji vade šljunak nemaju razlog da prestanu kada vide kako će biti kažnjeni", pojašnjava ovaj inspektor za vode.

Direktorka Uprave za inspekcijske poslove Ana Vujošević potvrđuje priču svog kolege. Tvrdi da ni u Sudu za prekršaje nije mnogo bolja situacija te da se izriču mahom uslovne osude.

"Najmanji problem tim ljudima koji uzmu stotine hiljada eura je hoće li pola godine da se pritaje", rekla je Vujošević. Ona naglašava da inspektori uvijek hitno postupaju, da im nikada nisu isključeni telefoni, da rade i po noći, poslije radnog vremena, za praznike…

"Više puta sam rekla da me pozovu i da ću za 20 minuta obezbijediti inspektora u bilo koje vrijeme, ali nikada me nisu pozvali", naglašava Vujošević.

Dodaje da je u dvije godine obavljeno preko 1.000 inspekcijskih nadzora, podneseno preko 50 krivičnih prijava i naplaćeno preko 100.000 eura kazni.

"Jedini opipljivi rezultat je bio od strane inspekcije", zaključuje Vujošević.

I dok nadležni prebacuju krivicu jedni na druge, ostaje nada da rijeke nijesu nepovratno izgubljene, a da će pravosuđe konačno krenuti u borbu protiv ove "pošasti". To je jedini način da se stane na put kriminalu.

Još ništa od ekološkog odjeljenja u tužilaštvu

Glavna ekološka inspektorka Veselinka Zarubica ističe da sudski vještak mora da utvrdi kolika je devastacija, a ne inspekcija. "O krađi državne imovine i devastaciji životne sredine većeg obima moraju ostati tragovi", kaže ona.

Pojašnjava da tužioci, između ostalog, nepostupanje po pitanjima ugrožavanja životne sredine opravdavaju time da im ta materija nije bliska, te da bi trebalo napraviti specijalna odjeljenja koja će se baviti ekološkim kriminalom. "Ali to se priča već 30 godina", zaključuje Zarubica

Glavni inspektor za vode Miodrag Radulović kaže da je ta inspekcija od početka godine do 24. maja imala 174 kontrole nelegalne eksploatacije riječnih nanosa.

"Podnijete su dvije krivične prijave i jedna dopuna krivične prijave, izdata su tri prekršajna naloga od 1.600 eura, a četiri spisa predmeta su dostavljena na ocjenjivanje za postojanje krivičnog djela", objašnjava Radulović.

Dodaje da je u jednom predmetu izrečena mjera zabrane raspolaganja materijalom za koji se utvrdilo da je eksploatisan, u jednom su spisi dostavljeni Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, a u dva predmeta poljoprivrednoj i šumarskoj inspekciji.

Tužilački savjet nije se oglasio o izvještajima koje dobija

Član Tužilačkog savjeta Stevo Muk za CIN-CG navodi da TS nije donio zaključak ili preduzeo neku drugu radnju, nakon što je primio informaciju o postupanju tužilaštva u predmetima "nelegalne eksploatacije šljunka".

Dodaje da je tražio da TS donese zaključak kojim se, od nadležnih tužilaštava, traži ponovna informacija o postupanju u predmetima u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka, od dana dostavljanja prethodnog izvještaja na istu temu. Kaže da je TS prihvatio njegov predlog.

"Na ovaj način ćemo pokazati trajno interesovanje za postupanje državnih tužilaštava i obezbijediti praćenje dinamike rada u ovim predmetima. Tužilački savjet u vezi sa prethodnim izvještajima nije donio odgovarajući zaključak, preporuku ili slično", podsjeća Muk.

Gotovo pola Roma i Egipćana u Crnoj Gori živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Getoizacija ostavlja pogubne posljedice i po te zajednice, i po čitavo društvo.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Iz CEGAS-a kazali da ohrabruje broj smanjenja odbačaja, ali ističu i da pojam zastare mora imati jedinstveno pravno tumačenje

Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) ukazali su da je u 2022. godini došlo do značajnog na smanjenja broja odbačaja krivičnih prijava, kao i odbačaja u slučaju zastare krivičnog gonjenja.

Iz te NVO navode da su do saznanja o tome došli uz pomoć nove metodologije izvještavanja o radu Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta.

U 2020. je, kako su saopštili, taj broj iznosio 4.266, godinu kasnije 5.498, dok 2022. godina "broji nemali pad broja odbačaja", sa brojkom od 3.555, koji prekida tendenciju rasta.

"U 2022. godini, državna tužilaštva su, usljed nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, odbacila 103 krivične prijave. Od tog broja, 44 prijave su iz nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava, 58 iz Specijalnog državnog tužilaštva, dok je svega jedna iz nadležnosti viših državnih tužilaštava. U svakom od ovih slučajeva, zastarjelost je nastupila prije podnošenja krivičnih prijava", navodi se u saopštenju.

Kazali su da ohrabruje broj smanjenja odbačaja, ali ističu i da pojam zastare mora imati jedinstveno pravno tumačenje.

"Pojam zastare se u praksi različito tumači, gdje smo i u skorije vrijeme imali različite odluke od strane Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta, u odnosu na tumačenje zastare od strane pojedinih nadležnih sudova", navode iz CEGAS-a.

I najmlađi u podgoričkim romskim naseljima izloženi ilegalnim supstancama, što ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje, dodatno otežava socijalizaciju i izlezak iz siromaštva

Đurđa RADULOVIĆ

Probala sam marihuanu i kokain sa 13 godina, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) djevojčica Lejla romske nacionalnosti (pravo ime poznato redakciji). Ona je još maloljetna, pa je dobila odobrenje staratelja za razgovor sa novinarkom.

Lejla je nasmijana, djeluje opušteno i vrlo pristupačno. Iz očiju sija neka radoznalost. Priča otvoreno o potresnom djetinjstvu, ispunjenom nesigurnošću. Majka je nju, njenu braću i sestru ostavila kada je imala svega pet godina. Ostala djeca bila su još mlađa. Otac je nakon nekoliko godina otišao u inostranstvo i osnovao novu porodicu. Djecu je ostavio starijoj rođaci. Lejla kaže da je išla ponekad u osnovnu školu, ali ne zna da li je završila i ima li svjedočanstva.

"Puno sam skitala sa društvom", priča govoreći o ranim tinejdžerskim godinama.

"Prosili smo po raznim gradovima, nijesam dolazila kući mjesecima, svašta smo radili", kaže ona.

U njenom društvu tada su bila romska djeca, ali i punoljetni dileri i drugi kriminalci, među kojima je bilo i onih iz drugih zajednica. Droga je bila lako dostupna.

Prisjeća se: "Uvijek je bilo marihuane, kokaina, heroina. Ne znam odakle".

Mnogi pripadnici romske zajednice sa kojima se tokom ranih tinejdžerskih godina družila uhapšeni su zbog prodaje droge, objašnjava. Neka od imena iz tog perioda koja navodi, među kojima je i policijski inspektor, procesuirana su zbog krivičnog djela trgovine drogom, ali i drugih - poput fizičkog zlostavljanja.

Lejla je u svojim nježnim godinama svašta vidjela. Govori o drugarici čije je tijelo nađeno u Cijevni. Vjeruje da je preminula zbog predoziranja i da je gurnuta u rijeku.

U nekim djelovima naselja Vrela ribnička, drogu je lako naći, dilera ne fali, a cijene su višestruko niže nego u gradu, kazalo je za CIN-CG više sagovornika koji su htjeli da ostanu anonimni, a bili su uključeni u rad sa zajednicom Roma u tom podgoričkom naselju, gdje žive neki od naših izvora.

I zavisnicima od ilegalnih supstanci je ovaj kvart poznat.

"Kad sam tamo išao po drogu, djeca su trčala za mnom i pitala me: 'Šta ti treba?", kaže za CIN-CG bivši zavisnik koji je htio da ostane anoniman.

On je tu nabavljao heroin.

"Četvrtinu grama mogao sam naći za dva i po eura, dok je na drugim mjestima bila najmanje 10", kaže on.

"Ljudi ovdje koriste razne stvari, od alkohola, do ilegalnih supstanci", kaže za CIN-CG jedan stanovnik Vrela ribničkih u poznim godinama.

I sam je, kaže, uzimao svašta.

"Ne možeš drugačije da preživiš sve ovo", priča on i rukama pokazuje na prašnjavu stazu od makadama i udžerice.

Više ništa ne konzumira, ali je njegovo zdravlje narušeno. Tvrdi da se djeca drogiraju od ranih tinejdžerskih godina, a nije rijetkost vidjeti malo dijete kako puši.

Iz Uprave policije (UP) nijesu odgovorili na tri puta ponovljen upit CIN-CG, uprkos brojnim pozivima, da li u romskim naseljima, u Vrelima ribničkim i na Koniku, postoji veća stopa trgovine drogom u odnosu na druge djelove Podgorice. Nijesmo dobili ni odgovore na pitanja da li su djeca umiješana u proces preprodaje narkotika, da li je u tim naseljima lakše doći do droge.

Prema pisanjima više medija, predstavnici policije bili su umiješani u kriminalne poslove dilovanja drogom i djelovali su i u naseljima gdje žive najugroženiji.

Iz UP nijesu odgovorili ni na pitanje CIN-CG da li su njihovi zaposleni bili dio kriminalne organizacije koja je djelovala u Vrelima ribničkim.

Potparolka Uprave policije Marija Žugić potvrdila je za CIN-CG da su pitanja stigla i da su proslijeđena odgovornima u toj instituciji.

Nezaposlenost, siromaštvo, kriminal…

"ESPAD istraživanje koje je Institut za javno zdravlje sproveo 2019. godine među srednjoškolcima do 16 godina pokazuje da je droga u Crnoj Gori dostupna bez obzira na to iz koje regije ili društvenog statusa mladi dolaze. Ovo istraživanje pokazuje da skoro trećina srednjoškolaca do 16 godina smatra da marihuanu može nabaviti ukoliko to želi. Petina njih smatra da isto tako može nabaviti MDMA (ekstazi), a njih 15 odsto kokain i amfetamin. Naselje na Vrelima ribničkim u Podgorici u najgorem slučaju samo odskače od prosjeka, ali ništa više od toga. Sve ovo je jako važno naglasiti kako se ne bi nastavilo sa stigmatizovanjem Roma i Egipćana koji čine najveći dio populacije ovog naselja", kazali su za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK.

I istraživanje Ombudsmana Crne Gore iz 2018. pokazalo je da više od 25 odsto učenika smatra da je do droge, ukoliko se želi doći, potrebno od 30 minuta do najviše nekoliko sati, što je znak lake dostupnosti.

"Podaci sa terena govore da je droga u naselju na Vrelima ribničkim u Podgorici prisutna, te da postoji percepcija o njenoj dostupnosti kao i o tome da ju je moguće nabaviti nešto lakše nego u drugim djelovima grada. Ipak, kako to nisu podaci istraživanja već zapažanja sa terena, iako se može doći do pogrešnih zaključaka koji bi doprinjeli povećanju već izražene stigmatizacije Roma i Egipćana. Dakle, droga u ovom naselju nije sveprisutna, govorimo samo o povećanom riziku", poručili su iz LINK-a.

Korišćenje droge kao ni uzrast u kojem neka osoba počinje sa korišćenjem droge, ne može se ni u kom slučaju dovoditi u vezu sa pripadanjem određenoj etničkoj grupi, naglašavaju iz LINK-a.

"Uslovi života mogu uticati da neko počne sa korišćenjem droge. I u tom kontekstu možemo govoriti isključivo o povećanom riziku od toga da mladi iz ovih naselja dođu u kontakt sa drogom", kazali su oni.

Brojna istraživanja pokazuju da djeca koja rastu u socijalno ugroženim naseljima lakše razvijaju sklonost ka zavisnosti, navodi se u članku Američke psihološke asocijacije (APA). Istraživanje koje je obuhvatilo 11 hiljada djece iz 21 grada u Sjedinjenim Državama pokazalo je da oni iz siromašnih naselja imaju veću šansu da razviju bolest zavisnosti.

Čak i ako dijete raste u finansijski i socijalno stabilnoj porodici njegov psihološki razvoj biće značajno usporen ukoliko odrasta u naselju sa velikim brojem nezaposlenih, siromaštvom, kriminalom i slično. Takvo dijete će zbog uticaja naselja imati veće šanse da postane zavisnik, objašnjava se u članku APA.

Najsiromašnijima nedostupno liječenje

Kada se govori prevenciji upotrebe psiho-aktivnih supstanci (PAS), ova zajednica se zanemaruje, a ne bi smijela, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas.

"Ovoj zajednici, dijelom zbog načina života i visokog stepena stigme i diskriminacije sa kojima se neminovno suočavaju, nisu uvijek dostupne informacije koje su im potrebne, kao ni preventivni servisi koji bi potencijalno mogli da spriječe prvu upotrebu PAS. Ni kada su opcije za liječenje zavisnosti u pitanju ova zajednica nije u zavidnom položaju, pogotovo uzevši u obzir njihov često neregulisan pravni status koji im oteževa pristup zdravstvenom sistemu koji nudi besplatno liječenje zavisnosti. A nemaju ni mogućnost plaćanja opcija za liječenje koje su u Crnoj Gori dostupne", kaže Mijović.

"Opcija liječenja kao što je tretman u podgoričkoj Kakarickoj gori, ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, nedostupna je maltene svim pripadnicima ove zajednice, pa apelujemo da se obezbijedi besplatan tretman kad god je moguće", objašnjava Mijović.

NVO Juventas aktivno pruža usluge zajednicama Roma i Egipćana kroz Drop in centre i putem održavanja aktivnosti koje za cilj imaju psihosocijalnu podršku i osnaživanje članova ove zajednice, dodala je Marija Mijović.

Iz JU "Kakaricka gora" kažu za CIN-CG je cijena participacije smanjena sa 330 na 230 eura, te da je pun program besplatan za Danilovgrađane i Tivćane jer su te opštine preuzele troškove participacije.

"U nadi da će i druge opštine u skladu sa svojim mogućnostima učiniti isto, koristimo svaku javnu priliku da apelujemo za podršku i promjene. Naglašavamo da je puna cijena tretmana u ustanovi ukupno 1.000 eura mjesečno, ali da razliku od 230 eura participacije do punog iznosa snosi Grad Podgorica nezavisno da li su klijenti/klijentkinje iz Podgorice", kaže za CIN-CG, Dijana Milošević, direktorica "Kakaricke gore".

Iz Crvenog krsta Crne Gore objašnjavaju da godinama na različite načine pomažu Romima i Egipćanima, te da su u svrhu prevencije bolesti zavisnosti bile održane radionice. Na radionicama su uglavnom učestvovale žene.

Nema tretmana za zavisnost kod djece

"Naša država nema instituciju koja se bavi maloljetnim licima koja pate od bolesti zavisnosti. Problem je i manjak dječijih psihijatara kojima bi se ova djeca mogla uputiti za tretman. Ne postoji ni kontinuirana edukacija i rad na prevenciji prve upotrebe kod djece", kaže Marija Mijović.

NVO Juventas se bavi mladima, ali maloljetnima koji upotrebljavaju PAS može se pružati podrška jedino uz prisustvo roditelja ili staratelja, objašnjava ona.

Kada je u pitanju preventiva, ključni su kontinuirani i efikasni programi koje bi finansirala država, tvrdi Mijović.

CIN-CG se u vezi sa problemom nedostatka institucije koja se bavi bolestima zavisnosti kod djece obratio Ministarstvu zdravlja, ali nije bilo odgovora.

"Zloupotreba psihoaktivnih supstanci kada su u pitanju djeca iz zajednice Roma i Egipćana usljed dodatnog siromaštva može da utiče na mlade i tako što nakon stvaranja zavisnosti oni koriste najjeftinije droge koje brzo uništavaju organizam", kaže za CIN-CG Jovana Knežević iz Centra za romske inicijative (CRI)

Problem upotrebe ilegalnih supstanci dodatno otežava socijalnu inkluziju, koja je ionako prožeta brojnim izazovima, objašnjava Knežević.

Lejla je provela oko godinu dana jednoj državnoj ustanovi koja se bavi smještajem djece bez odgovarajućeg staranja. Tamo je, kaže, definitivno prestala sa upotrebom opoidnih supstanci, ali joj je bilo veoma teško.

"Divljala sam, bila sam bijesna što sam tamo zatvorena. Stalno su mi uveče davali tablete da me smire".

Kaže da mrzi taj period svoga života.

"Stariji dječaci su me seksualno uznemiravali. Nisam se osjećala bezbjedno…".

Danas živi sa rođakom koja joj je starateljka i mlađom braćom. Rođaka je često podsjeća da će kada postane punoljetna morati da postane finansijski samostalna, kaže Lejla.

"A ja ne znam kako da nađem posao. Znam da čitam i pišem, ali to nije dovoljno", kaže ona.

Žali što njena mlađa sestra živi kao što je ona živjela do prije par godina.

"Ona je u tom svijetu... Prosi, skita, ne zna joj se gdje živi. Nije mjesecima bila kući. Nadam se da ne uzima drogu", kaže naša mlada sagovornica, a njeno prijatno lice poprima izraz brige i tuge.

Štićenici Centra Ljubović uglavnom pozitivni na droge

U oko 80 odsto slučajeva maloljetnici koji dođu su pozitivni na test psihoaktivnih supstanci (PSA), kaže za CIN-CG Nina Delević, direktorica Centra "Ljubović", ustanove za boravak maloljetnika sa problemima u ponašanju.

Objašnjava da je to slučaj i sa djecom koja dolaze iz drugih institucija, poput Odjeljenja za maloljetnike pri zatvoru u Spužu.

Iz zatvora u Spužu nisu odgovorili na pitanje CIN-CG da li su upoznati da njihovi maloljetni štićenici dolaze u dodir sa ilegalnim supstancama i zašto do toga dolazi.

U tri ovogodišnja mjeseca oduzeto ilegalne robe kao za čitavu 2022. Vodič za onlajn trgovinu pomaže kupcima. Ako ste prevareni, javite inspekciji i Centru za zaštitu potrošača (CEZAP)

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ovo je za Vas. Ukupno 17 eura. Proizvod košta 14 eura i tri eura dostava, kaže kurir i pruža uredno upakovani paketić. U paketiću je crvena kutija u kojoj se nalazi naručeni proizvod preko Instagrama - kopija sata marke "Majkl Kors".

Sat je za potrebe istraživanja naručila autorka ovog teksta, a da proizvod nije original ukazuje njegova cijena, iako prodavac nije naznačio da se radi o krivotvorenoj robi. Prema podacima sa sajta proizvođača, cijena originala je oko 300 eura.

Osim toga, kvalitet proizvoda je slabiji, a pakovanje je lošije (jastučić na kojem je sat je slabo zašiven, kutija nema utisnutu oznaka brenda...). Internet prodavac kod koga je naručen proizvod, nudi i druge kopije poznatih marki, kao što je na primjer "Roleks", koji kod legalnih prodavaca košta i nekoliko desetina hiljada eura.

Kopije originala satova, ali i drugih proizvoda poput naočara, torbi, novčanika i parfema, nudi značajan broj prodavaca na društvenim mrežama koji imaju po nekoliko hiljada pratilaca. To ukazuje da je globalna pandemija korona virusa, koja ubrzala razvoj onlajn trgovine, dovela do procvata nelegalne prodaje raznih proizvoda, pa i krivotvorenih.

To se posebno dogodilo na slabije uređenim tržištima, kao što je crnogorsko. "Ulov" Tržišne inspekcije Crne Gore u tri početna ovogodišnja mjeseca jednak je rezultatima borbe protiv ilegalne onlajn trgovine iz čitave prošle godine.

Tržišna inspekcija je tokom 2022. godine te u prva tri mjeseca ove oduzela robu prodatu onlajn, vrijednu oko 40.000 eura za koje nije bilo dokaza o nabavci ili je bila krivotvorena, rekla je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) glavna tržišna inspektorka Marina Radulović.

"Tokom čitave 2022. godine oduzeta je roba vrijedna više od 20.000 eura. Od 1. januara do 20. marta ove godine, u akciji kontrole prometa robe preko kurirskih službi, oduzeta je roba bez dokaza o nabavci i krivotvorena roba u vrijednosti od 19.437 eura (prsluci, trenerke, dukserice, patike, kompleti, pidžame, čajevi, mašinice za sarme, narukvice, satovi, uvijači za kosu, čizme, posteljina)", ispričala je Radulović.

Uprava prihoda i carina je, prema podacima dostavljenim CIN-CG, u prva tri mjeseca ove godine prekinula 17 carinskih postupaka zbog sumnje u povredu prava intelektualne svojine i na graničnim prelazima privremeno zadržala 51.412 komada robe, što je 1,5 puta više nego cijele 2022. godine.

"Najviše je zadržano odjeće i to u količini od 44.357 komada, a slijede sportska obuća, ostala obuća, torbe, dodaci odjeći, nakit i dr. Najčešće se radi o mješovitim pošiljkama, kod kojih je u jednoj pošiljci sadržana roba raznih zaštićenih žigova (brendova) - 'Hugo Boss', 'Nike', 'Adidas', 'Armani', 'US Polo', 'Tommy Hilfiger', 'Lacoste', 'Moncler', 'Zara', 'Calvin Klein', 'Dior', 'Chanel' i dr", rekli su iz Uprave.

Zakonom o žigovima propisane su novčane kazne od 500 eura do 20.000 eura ako se bez dozvole stavlja zaštićeni znak (brend) na robu, takva roba stavlja u promet, uvozi ili izvozi roba pod zaštićenim znakom. Roba se oduzima i uništava, bez obzira da li su svojina počinioca prekršaja.

Osim što se radi o nelegalnoj trgovini i krivotvorenju (prodaja kopija originala poznatih brendova), ne poštuju se osnovna prava potrošača. Robu naručenu putem društvenih mreža potrošač većini prodavaca ne može da vrati. Takođe, nerijetko se dešava da proizvod po kvalitetu ne odgovara onome prikazanom na fotografiji ili da konfekcijski broj bude značajno manji ili veći od traženog, ako je u pitanju garderoba.

Pokvarena igračka, naočare s neispravnim staklom, premalo odijelo

Emina iz Podgorice (identitet poznat redakciji) ispričala je za CIN-CG da je dobila pokvarenu igračku koju je platila 17 eura sa dostavom.

"Naručila sam igračku za dijete preko društvenih mreža - mačka koji priča, zapravo ponavlja što mu se kaže. Međutim, ništa od toga. Platila sam igračku 14 eura plus tri eura za dostavu i kad je stigla, igračka nije radila. Kontaktirala sam prodavca koji mi je rekao da igračku nijesam naručila kod njih", kaže Emina za CIN-CG.

Redakciji CIN-CG dostavila i prepisku koju je vodila sa prodavcem na Fejsbuku. Kaže da nije prijavila prodavca, jer ne zna ko stoji iza profila na Fejsbuku, a i nema povjerenja u institucije države.

Jelena iz Danilovgrada (identitet poznat redakciji) imala je drugačije iskustvo.

Za CIN-CG rekla je da je naručila naočare za sunce na Instagramu koje su imale grešku (staklo je bilo krivo), iako je prodavac tvrdio da su originalne.

"Ipak, za nekoliko dana su mi poslali novi proizvod i sada je sve u redu", ispričala je ona.

Tanja iz Nikšića (identitet poznat redakciji) za CIN-CG je objasnila da je preko Instagrama naručila pantalone i sako, ali da joj veličina nije odgovarala pa je pokušala je da ih zamijeni.

"Na robi veličina nije pisala, a kad sam pitala prodavca odgovorio je da je to italijanski broj. To mi nije rečeno kad sam robu poručila, a poznato je da su italijanski brojevi manji od ostalih evropskih, koji važe kod nas. Prodavac se ponudio da zamijeni robu, ali se kasnije predomislio i nije se više javljao", ispričala je Tanja.

Na pitanje zašto nije prijavila prodavca inspekciji odgovorila je da to nije uradila, jer je bila svjesna da naručuje kod ilegalnog prodavca.

Izbjegavati nelegalne onlajn trgovce

Ekspert za trgovinu uslugama u Sekretarijatu Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA), Zdravko Ilić poručuje da treba izbjegavati nelegalne prodavnice na internetu.

"Nelegalne prodavnice su višestruko štetne. Na prvom mjestu, možete se naći u problemu sa zakonom. Potom, rizik je veliki da nećete dobiti proizvod ili uslugu i to posebno po očekivanoj cijeni i traženom kvalitetu", upozorio je Ilić za CIN-CG.

On objašnjava da nelegalni trgovci obično ne osjećaju da imaju obavezu po zakonu niti želju da grade dugoročne odnose sa kupcima.

"I na kraju, jedno loše iskustvo sa kupovinom na internetu može vas obeshrabriti da ponovo probate. To je šteta jer je internet mjesto gdje je najbolji izbor robe i usluga. I uz to, ne zaboravimo, internet je ključna razvojna prilika za mlade ljude koje ne žele da odu iz zemlje već da ostanu i pokreću i razvijaju svoje biznise. No, da bi oni imali pristup punom kapacitetu digitalnog tržišta razvoj elektronske trgovine nije samo nacionalni zadatak, već i regionalni i evropski, zbog čega je ona jedan od naših ključnih CEFTA prioriteta", kazao je ovaj ekspert za trgovinu uslugama.

Potpisnice CEFTA-e, države jugoistočne Evrope, obavezale su se na uspostavljanje regionalnog ekonomskog područja na osnovu usklađenosti sa EU i sa ciljem smanjenja troškova trgovine i proizvodnje, eliminisanjem barijera za pristup tržištu.

Iz Centra za zaštitu potrošača Crne Gore (CEZAP) kažu da većina onlajn prodavaca sa društvenih mreža nema prijavljenu privrednu djelatnost i iza tih profila stoji fizičko lice, što stvara formalnu prepreku da se primijeni Zakon o zaštiti potrošača u slučaju sporne kupovine. Po Zakonu o zaštiti potrošača prodavac je pravno lice, a kupac je fizičko lice.

"Svakako sve te pojave treba prijavljivati Upravi za inspekcijske poslove jer je u pitanju siva ekonomija", rekli su za CIN-CG iz CEZAP-a.

Prodaja na društvenim mrežama se organizuje iz kuća i stanova, roba se šalje po kuririma kojima se novac daje "na ruke". Uz cijenu proizvoda plaća se dostava od najčešće tri eura.

Glavna tržišna inspektorka upozorava da su mogućnosti Tržišne inspekcije u borbi protiv nezakonitog onlajn poslovanja ograničene. Inspekcija ne može obaviti nadzor u privatnim kućama i stanovima bez naloga suda, upozorava ona. Takođe, profili na društvenim mrežama se mogu kreirati i sa izmišljenim podacima.

Kazala je da Tržišna inspekcija u saradnji sa Upravom policije obavlja pojačan nadzor prometa robe preko kurirskih službi. "Kada su u pitanju inspekcijski nadzori po inicijativama kod trgovaca koji su registrovani da prodaju robu putem interneta, svjedočimo da ih je veoma mali broj, što je dobar pokazatelj da su trgovci uskladili poslovanje sa zakonom", kazala je Marina Radulović.

Prema podacima Uprave prihoda i carina, dostavljenim CIN-CG, u Crnoj Gori ima 335 preduzeća registrovanih za trgovinu na malo posredstvom pošte ili preko interneta.

U četiri godine više od 200 kontrola zbog prijava

Tržišna inspekcija je od početka 2019. godine uradila preko 200 kontrola u dijelu onlajn trgovine. Kontrolom prometa robe preko kurirskih službi tržišni inspektori su u 13 vozila zatekli su krivotvorenu i robu bez dokaza o nabavci, iznijela je Radulović statističke podatke.

"Od početka godine, Tržišna inspekcija je primila 11 prijava koje se tiču nepravilnosti prilikom naručivanja proizvoda sa internet stranica na društvenim mrežama poput Instagrama i Fejsbuka ili pak registrovanih onlajn prodavnica. Nepravilnosti se odnose na reklamacije sata, čizama, parfema, šminke, garderobe, česme, mašinice za brijanje... U potrošačkim prijavama tvrdilo se da su prevareni jer proizvod koji su poručili nije isti kao proizvod koji oni vide na fotografijama", precizirala je glavna tržišna inspektorka.

Dodala je da su potrošači prijavljivali i kašnjenje isporuke, kao i to da cijena koju kurir traži pri dostavljanju poručenog proizvoda bude veća od cijene naznačene pri naručivanju.

"Za utvrđene nepravilnosti, a nakon kontakta inspektora sa administratorima veb stranica registrovanih onlajn prodavnica, u dva slučaja izvršen je povraćaj novca", kazala je Radulović.

Centar za zaštitu potrošača (CEZAP) uradio je Vodič za onlajn trgovinu u kojem ističu da se i na robu ili uslugu poručenu preko internet primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača. "Na internetu važe vaša potrošačka prava, kao što važe kada kupovinu obavite u šoping molu ili obližnjem supermarketu. Važno je da znate da se Zakon o zaštiti potrošača primjenjuje kada robu naručite od domaćeg e-trgovca, iz domaćeg webshop-a, ali ne i kada robu naručujete sa stranih sajtova ili onlajn platformi (Amazon, AliExpress, Ebay i sl)", upozoravaju iz CEZAP-a.

Oni objašnjavaju da se prevare potrošača najčešće dešavaju prilikom kupovine preko društvenih mreža i potrošači vrlo često nijesu ni svjesni da robu kupuju od nekoga ko nije registrovan da obavlja trgovinu, ko im neće dati račun i kome neće moći da se obrate u slučaju da su nezadovoljni kupljenim proizvodom ili uslugom i žele da ga vrate ili reklamiraju.

"Stoga je neophodno da provjerite da li je riječ o registrovanom trgovcu, što možete relativno lako učiniti i to tako što možete zahtijevati od prodavca da vam dostavi podatke o sebi ili ih potražiti na sajtu/u vebšopu a koje je moguće provjeriti na sajtu Centralnog registra", navodi se u vodiču CEZAP-a.

Prema Zakonu trgovac je dužan da potrošača obavijesti, između ostalog, o osnovnim svojstvima robe ili usluge u mjeri u kojoj je to prikladno potom o nazivu i sjedištu, broju telefona, prodajnoj cijeni robe ili usluge te adresi elektronske pošte, ako postoji.

Ako priroda robe ili usluge ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, trgovac je dužan da potrošača obavijesti i o načinu izračunavanja cijene te, ako je potrebno, o troškovima prevoza, dostave ili poštanskih usluga, odnosno o mogućnosti naplate tih troškova ako ne mogu biti izračunati unaprijed.

U Zakonu o zaštiti potrošača stoji i da kod ugovora o kupoprodaji, osim ako nije ponudio da preuzme robu koju potrošač vraća, trgovac je dužan da vrati plaćeni iznosa nakon povraćaja robe, odnosno nakon dostavljanja dokaza da je potrošač robu poslao trgovcu.

Potrošači mogu provjeriti kredibilitet onlajn prodavca

Trgovac je dužan da vrati uplaćeni iznos u sredstvima plaćanja i na način na koji je roba plaćena, osim ako kupac izričito prihvati drugo sredstvo plaćanja. Uslov je da kupac nije dužan da plati dodatne troškove za povraćaj.

Zdravko Ilić savjetuje potrošače da provjere da li internet stranica ispunjava minimalne uslove koje su predviđene evropskom regulativom, CEFTA Odlukom i domaćim propisima, a odnosi se na to šta internet prodavnica mora da ima od podataka prodavca (ime, adresu, kontakt, broj registracije i sl).

"Ako taj zakonski minimum nije ispunjen, alarm treba da se upali. Ova pravila se odnose i na društvene mreže", poručio je Ilić.

On preporučuje zlatna pravila Europola za digitalnu kupovinu koja se mogu naći na internet stranici te agencije EU za sprovođenje zakona.

Unaprijediti zaštitu potrošača primjenom evropskih standarda

Zdravko Ilić je kazao da je u svom Akcionom planu za razvoj elektronske trgovine, CEFTA predvidjela nekoliko aktivnosti čiji je cilj da uspostave povjerenje između digitalnih kupaca i prodavaca.

"Na prvom mjestu, potrebno je unaprijediti i izjednačiti zaštitu potrošača primjenom evropskih standarda kao što je pravo da se u roku od 14 dana vrati kupljena roba. Ova pravila dio su CEFTA Odluke o olakšavanju elektronske trgovine koja je dogovorena, a njeno usvajanje se očekuje ove godine. Drugi, manje zvanični dio, odnosi se na podršku kupcu da prepozna digitalne prodavnice od povjerenja, kao i načine plaćanja na internetu", objasnio je.

Rekao je u Evropi postoje znakovi od povjerenja koji se razvijaju na nivou poslovnih asocijacija. Trenutno se radi podrška razvoju specijalnih udruženja za elektronsku trgovinu koji bi mogli da budu nosioci ovakvih aktivnosti.

Onlajn trgovcu ne treba prostor niti radnici

Na regionalnoj platforma ecommerce4all.eu koja je resursni i informativni centar o ključnim aspektima e-trgovine za sva tržišta CEFTA, detaljno je objašnjeno kako se registrovati za onlajn trgovinu:

"Da bi počeo sa radom i obavljanjem e-trgovine, internet prodavac (pravno lice) mora prvo da bude registrovan kao kompanija u Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS). Ona preduzeća koja su već registrovana u Centralnom registru i posluju kao 'oflajn' prodavci i žele da prošire način prodaje robe i usluga, ne moraju da se preregistruju ili završe registraciju, već samo da prijave onlajn djelatnost Upravi za inspekcijske poslove, odnosno odsjeku za tržišnu inspekciju".

Fizičke prodavnice prema propisima moraju da ispunjavaju određene minimalne tehničke uslove i standarde prostorije kako bi prodavac mogao da posluje preko nje. Za posjedovanje i rad onlajn prodavnice uopšte nije potreban fizički prostor. Takođe, internet prodavnica teorijski može da radi samo sa jednim zaposlenim i time ispuni zakonske uslove, bez obzira što je radno vrijeme 24/7 jer je većina procesa automatizovana i ne zahtijeva rad ljudi u smjenama.

U Srbiji objavljuju crnu listu onlajn trgovaca

Nacionalna organizacija potrošača Srbije (NOPS) objavljuje crnu listu onlajn trgovaca koji ovakav vid trgovine ne obavljaju u skladu sa zakonima, dobrom trgovinskom praksom, pa čak ni etičkim normama.

Na crnoj listi Fejsbuk trgovaca trenutno je njih 153, dok ih je na Instagramu 287.

NOPS crnu listu objavljuje od 2020. godine.

U državama regiona (Srbija, Hrvatska), kako su ranije objavli njihovi mediji, bilo je slučajeva da potrošači umjesto mobilnog telefona ili nekog drugog elektronskog uređaja, dobiju kamenje i cigle u paketima. Nije poznato da se tako nešto desilo u Crnoj Gori.

Prijavljena vrijednost desetinama puta niža od prodajne cijene robe

Uprava prihoda i carina u prva tri mjeseca ove godine najviše krivotvorene robe zaplijenila je kod nadležnih carinskih ispostava Terminal Podgorica i Božaj (granični prelaz).

Uprava je u 2022. godini zadržala 32.948 komada robe, u 2021.godine 30.635 komada, a u 2020. godini 15.345 komada robe.

Na pitanje kolika je vrijednost zaplijenjene robe, odgovorili su da ove podatke nije moguće dati jer je prijavljena vrijednost u pošiljci desetinama puta niža od cijena po kojoj se ova roba prodaje, odnosno višestruko manja od maloprodajne cijene originalne robe.

Pojašnjavaju da carinski organ za podatke o vrijednosti ove robe uzima vrijednost uništene robe tj. maloprodajnu cijenu originalne robe.

"Primjera radi, prijavljena fakturna vrijednost u mješovitoj pošiljci koja je zadržana u martu 2023. godine u količini od 5.504 komada različite vrste roba turskog porijekla, raznih zaštićenih žigova (brendova) je 4.119,4 eura, a njena procijenjena vrijednost je više od 25.000 eura. Podatak koji smo dobili od kompanija (nosilaca prava-vlasnika brenda) koje su potvrdile da je roba iz ove pošiljke krivotvorena i podnijele zahtjeve za njeno unišenje, je da je vrijednost mnogostruka veća. Primjera radi za par cipela iz ove pošiljke fakturna vrijednost je dva eura, a maloprodajna cijena originalne robe tog poznatog brenda je 1.690 eura", kazali su iz Uprave.

Prema dokumentu Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, veliki broj građevina podignut je na trusnom terenu. Upozorava se da je čak 20 odsto ukupnog broja vaspitno-obrazovnih ustanova sagrađeno u zonama rizika

Andrea Jelić
Dražen Đurašković

Čula sam za priče, ali mi niko stručno nije objasnio zašto je to područje u većem riziku zbog zemljotresa od nekih drugih, niti ima ozbiljnih debata na te teme. Kada sam kupovala stan, niko me nije upozorio. Sad se ne osjećam baš bezbjedno, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) žena koja živi u jednoj od zgrada na obali Morače (identitet poznat redakciji).

U luksuznim stambenim kompleksima u ovom dijelu Podgorice, odakle se pruža pogled na rijeku i most Milenijum, kvadrat trenutno košta i preko 2.000 eura.

Neke od zgrada su iznad stijena koje se uzdižu nad rijekom, pa stručnjaci upozoravaju da bi prije kupovine stanova trebalo provjeriti da li su graditelji uradili sve neophodne seizmičke procjene i analize.

Prije ekspanzije gradnje posljednjih decenija u gradskom jezgru iznad kanjona Morače nije bilo stambenih zgrada, a rijetki objekti, poput hotela "Pogorica" ili stare zgrade Vlade, rađeni su pažljivo, sa malim brojem spratova i uz poštovanje svih statičkih mjera.

Obala Morače nije jedino područje na kojem je došlo do ekspanzije gradnje u doba tranzicije.

U Analizi postojećeg stanja organizacije, uređenja i korišćenja prostora, koju je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma uradilo za potrebe Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, upozorava se da ne postoje propisani konkretni parametri za aseizmičko projektovanje, kao ni drugi uslovi za zaštitu od zemljotresa.

Slaba kontrola države

Umjesto propisanih parametara, aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata predviđa samo potrebu, a ne i obavezu aseizmičkog projektovanja. Jednostavno rečeno, da li će se pri izgradnji nekog objekta poštovati važeći parametri za zaštitu od zemljotresa zavisi od savjesti investitora, a ne od zakona i kontrole državnih organa.

Iz resornog Ministarstva ukazuju na zakonske nedostake i kažu da se "ne može očekivati od investitora da pristupe vrlo stučnoj i zahtjevnoj izradi karata sa seizmičkim parametrima". Navode i da su ranija rješenja bila bolja i da je neophodno da se zakonskim izmjenama preciziraju striktna pravila aseizmičkog projektovanja.

"Neke od smjernica date u poglavlju Smanjenje seizmičkog rizika u okviru Koncepta prostornog plana Crne Gore do 2040. godine odnose se na jačanje kapaciteta nacionalnih seizmoloških službi, definisanje geotehnički potencijalno nestabilnih sredina čiju namjenu u procesu prostornog planiranja treba ograničiti ili izbjeći, propisivanje strožih uslova i zahtjeva za smanjenje seizmičkog rizika u izgradnji i kontroli izgradnje objekata, primjenu iskustava iz ranijih zemljotresa...", navode, između ostalog, iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za CIN-CG.

Građevinski inženjer Mentor Llunji za CIN-CG kaže da su investitori zapravo glavni projektanti te da je arhitektama sužen prostor djelovanja, a o konstrukciji objekata malo ko razmišlja.

"Brza gradnja, malo kontrole i više nego osrednja arhitektura. Graditelji stanova postavljaju standarde gradnje, a u njihovom je interesu da grade što jeftinije. To podrazumijeva i najjeftinji inženjerski servis", objašnjava Llunji.

Prema njegovim riječima, većina građevina u Crnoj Gori je sigurna ukoliko bi se ponovio zemljotres jačine slične onom iz 1979. godine.

"Ali, to ne znači ništa pošto 'većina' u najboljem slučaju znači 95 odsto objekata. Imajući u vidu da je realno očekivati da recimo pet odsto objekta nije sagrađeno po striktnim zahtjevima, to u brojevima znači između sedam do 10 hiljada nesigurnih objekata. Tada je slika sigurnosti puno jasnija", naglašava Llunji.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović, koja radi na izradi Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, ističe da od rasporeda stambenih zona, društvenih objekata i infrastrukture u prostoru u velikoj mjeri zavise i štete koje zemljotresi mogu prouzrokovati.

"Namjena i organizacija prostora mora biti u skladu sa prirodnom sredinom i prisutnim seizmičkim hazardom na području Crne Gore, posebno u primorskom regionu, području Podgorice, Danilovgrada, Cetinja, Nikšića i Berana. No, cijela je Crna Gora seizmički osjetljiva. Problem je što i prostorni raspored stanovništva i materijalnih dobara nije u skladu sa nivoom rizika, pa je najgušće naseljeno područje upravo ono koje ima i izraženiji seizmički hazard", upozorava Jovanović.

Kako objašnjava, problem predstavljaju i gusto izgrađene zone stanovanja, bez dovoljno slobodnih i zelenih površina i alternativnih pristupnih saobraćajnica, sa predimenzioniranim parametrima za izgradnju.

Poseban problem nelegalni objekti

U publikaciji Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. objašnjava se pojam karte seizmičkog rizika koja jasno izdvaja osnovne zone seizmičkog hazarda na području naše zemlje. Na teritoriji sa značajnim seizmičkim intenzitetom živi 56,6 odsto stanovnika, a posebno su ugrožene opštine Budva, Tivat, Herceg Novi, Ulcinj, Bar, Kotor, Podgorica i Cetinje.

U ovim gradovima mogući su razorni zemljotresi, koji slabije građene kuće ruše. Moguće je i da tlo puca, da nastaju pukotine, klizišta i odroni. Zemljotres ove jačine pogodio je Tursku i Siriju u februaru ove godine i odnio, prema procjenama UNICEF-a, više od pedeset hiljada života, dok su milioni raseljeni. Materijalne štete koje su tom prilikom nastale mjere se milijardama eura. Posljedice su mogle biti mnogo blaže da su investitori više vodili računa o zaštiti od zemljotresa i da su propisi bili stroži.

Prema podacima iz analize Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, u Crnoj Gori čak 40 odsto vaspitno-obrazovnih ustanova nema upotrebnu građevinsku dozvolu, a skoro trećina objekata nema projekat zgrade. Oko 20 odsto ovih objekata je izgrađeno na terenu koji je u potencijalnom riziku od zemljotresa.

Osim objekata koji imaju sve propisane dozvole, još veći su problem oni nelegalno sagrađeni - jer su prošli bez bilo kakve kontrole. Njih u Crnoj Gori ima oko 100 hiljada.

Često su cijela naselja izgrađena bez planske dokumentacije. U Podgorici, koja važi za izuzetno trusno područje, hiljade nelegalnih objekata ima u naseljima Malo brdo, Dajbabska gora, Kakaricka gora...

Kuće su sagrađene bez reda i neophodne udaljenosti između stambenih objekata. Građevinski stilovi i spratnost su raznoliki, što doprinosi haotičnom pejzažu, a koliko se vodilo računa o seizmici i statici, niko ne zna.

Vlada Crne Gore pokrenula je još 2018. akciju legalizacije objekata, ali proces je na početku i nakon pet godina. Ključni razlog je što još nema Plana generalne regulacije (PGR). Prema podacima Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma od preko 56 hiljada zahtjeva za legalizaciju legalizovano je do prošle godne nešto manje od tri hiljade.

Standardi unaprijeđeni, ali se selektivno primjenjuju

Problem leži, saglasni su stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao, ne samo u primjeni propisa i kontrolama, već i u nedorečenosti i fleksibilnosti određenih procedura. Standardi u oblasti seizmičke zaštite jesu mnogo bolji nego ranije, ali se, upozoravaju naši sagovornici, selektivno primjenjuju.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović naglašava da u Crnoj Gori danas postoji značajno znanje o zemljotresima i načinu kako da se u oblasti planiranja i projektovanja obezbijedi dovoljan nivo otpornosti.

"Standardi u oblasti projektovanja su napredovali, ali je pitanje dosljedne primjene i poštovanja usvojenih standarda", ističe Jovanović.

Prvi problem je, kako kaže, planiranje izgradnje na područjima koja nijesu pogodna za izgradnju, kao što su zone neprimjerenog nagiba, zone klizišta i erozija, područja visokog nivoa podzemnih voda, planiranje saobraćajnica na rasjednim linijama, planiranje sa predimenzionisanim parametrima neprimjerenim uslovima izraženog seizmičkog hazarda i slično.

Primjeri loše prakse najvidljiviji u Budvi

Primjeri loše prakse posebno su vidljivi u Budvi. Iako se godinama ukazuje na to, gradnja ne jenjava. Gotovo sa svih strana Budva je okružena zgradama, a negdje i čitavim naseljima koja su sagrađana na liticama i obodima okolnih brda.

Jedna takva zgrada, višespratnica, nalazi se na oštroj krivini na ulazu iz pravca Cetinja, a investitor je turski državljanin Mehmet Jašar Džoškun. Džoškun se u Turskoj tereti da je u Hataju nelegalno, bez poštovanja seizmičkih propisa, sagradio objekat od 13 spratova, u kojem je stradalo stotine ljudi, jer se srušio kao kula od karata u zemljotresu početkom ove godine. Zgrade u neposrednoj blizini, koje su izgrađene savjesno, prošle su sa manjim oštećenjima.

Odmah nakon zemljotresa, Džoškun je uhapšen na istanbulskom aerodromu, prije ukrcavanja na let za Crnu Goru.

Inženjerka koja je bila zadužena za reviziju i nadzor Aleksandra Vučković Otašević ranije je za RTCG kazala da je prilikom gradnje zgrade u Budvi sve urađeno u skladu s procedurom i da je Džoškunova firma pribavila sve što je bilo potrebno - urbanističko-tehničke uslove, saglasnost gradskog arhitekte i slično.

Na Crnogorskom primorju ne bi trebalo da strahuju samo zbog turskih investitora sa problematičnim iskustvima. Tako je sa ekspanzijom gradnje u Budvi - brdo Spas u cjelosti urbanizovano, iako su stručnjaci upozoravali da je riječ o trusnom području, koje je podložno eroziji. Sada je brdo prema Jazu, na svojim strmim stranama, puno višespratnica sa infraktruturom čija je bezbjednost upitna. A to je samo jedan od primjera.

Jovanović ističe da je neophodno izvršiti provjeru i usaglašavanje planske dokumentacije na detaljnom nivou. To bi podrazumijevalo kontrolu izrade projekata, građevinske dozvole kojom bi se garantovala sigurnost na nivou projekta, kao i tehničkog prijema.

Problema prilikom izvođenja radova bilo i prije zemljotresa 1979.

Arhitekta u penziji Andrija Markuš saglasan je sa tim.

"Nijesu propisi problem, već koliko ih projektanti poštuju, koliko su privilegovani i koliko je objekat dobro izveden", kaže on.

Do problema je došlo, tvrdi, zbog privilegija krupnog građevinskog biznisa. Institucije koje bi trebalo da kontrolišu taj biznis potpuno su marginalizovane.

On ističe da je i ranije bilo problema prilikom izvođenja radova. Kao ilustrativan primjer navodi tri škole koje je on projektovao u tri različita grada, prije zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru u aprilu 1979.

"Tri škole su izvedene po istom arhitektonskom projektu u tri različite seizmičke zone i svaka je imala različit stepen seizmičkog obezbjeđenja. Najslabiji stepen bio je u Nikšiću, nešto veći u Podgorici, a najveći u Baru, jer je riječ o seizmički najrizičnijem području". Objekti u Podgorici i Nikšiću nijesu osjetili zemljotres, a u Baru je škola stradala. Moja pretpostavka je da u Baru tokom izvođenja radova nijesu poštovani standardi, iako je projekat bio dobro sračunat", naglašava Markuš.

Llunji objašnjava da je ranije broj objekata bio ograničen i da ih je uglavnom država gradila, tako da je i pažnja bila veća.

"Prostor je sada prosto napadnut, što dovodi do neorganizovanosti, urbanističkog nemira i nesigurnosti. Standarde pišu zemljotresi - poslije svakog norme postaju striktnije", naglašava on.

Univerzitetski profesor u penziji dr Božidar Pavićević objašnjava da je zemljotres u Skoplju iz 1963. godine doveo do mijenjanja i unapređivanja propisa u cijeloj SFRJ, a da je potres iz 1979. još više uticao na promjene.

"Nakon zemljotresa iz 1979. godine prvi put se u SFRJ uvodi pojam rizika i aktivnosti koje treba da budu preduzete kako bi se umanjile negativne posljedice po stanovništvo, privredu i društvo. Tu je posebno značajna povredljivost i koncentracija objekata na nekom području", ističe ovaj građevinski inženjer.

On je cio radni vijek posvetio istraživanju seizmičkog rizika i napominje da su kod nas ozbiljna istraživanja povredivosti objekata izostala, zbog čega i imamo kako kaže "sunovrat u građevinarstvu".

Mentor Llunji, takođe, tvrdi da se, kako odmiče vrijeme između dva zemljotresa, standardi sve labavije primjenjuju.

"Poslije zemljotresa 1979. bilo je napretka u standardima aseizmičkog projektovanja. Tako je 1981. godine usvojen, za to vrijeme, napredan Pravilnik o aseizmičkoj gradnji, koji se primjenjivao do ove godine, kada je i uveden Evropski standard za konstrukcije (Eurocode)".

Eurocode je, ističe Llunji, progresivniji, ali i složeniji, što će dodatno komplikovati primjenu. Inženjeri još koriste staru filozofiju projektovanja. Prelazak na nove norme bolan je za mnoge koji su navikli na stari sistem. Tako se novi standardi prilagođavaju i ne primjenjuju u potpunosti, što je veoma opasno i može rezultirati ozbiljnim propustima.

Zakon omogućavao da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata

Kada su propisi u pitanju, glavni uzrok za lošu gradnju u Crnoj Gori je Zakon o planiranju i izgradnji iz 2017, čiji je kritičar bio i Llunji, jer je, kako i sam kaže, bilo jasno kuda vodi.

Zakon o planiranju izgradnji koji je tada izglasan centralizovao je oblast planiranja i izgradnje. Zakon je objedinio i planiranje i izgradnju objekata, legalizaciju i eksproprijaciju, inženjersku komoru i davanje licenci… Sve su te oblasti prije toga uređivane različitim pravnim aktima. Upozorenja da je Zakon preglomazan i da ne tretira dovoljno dobro nijednu od ovih oblasti, bila su uzaludna.

"Od 2017, kad je donijet Zakon, nije bilo stvarnog nadzora i revizije za oko 70 odsto novosagrađenih objekata. Preciznije: nadzora je bilo, ali samo na papiru. I to zbog monopola u najbanalnijem i najbrutalnijem smislu, pošto je Zakon omogućio da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata u Crnoj Gori. Bilo je čak slučajeva da su pojedini projektanti bukvalno sami sebi vršili kontrolu projekta. Nadzorni inženjeri su u najboljem slučaju posjećivali gradilišta svakih 10-15 dana. Možete sami pretpostaviti o kakvoj se kontroli radilo", objašnjava Llunji.

Llunji navodi i primjer da je firmi koja je imala četiri iskusna inženjera, koji zajedno imaju više od 100 godina iskustva, Zakona iz 2017. onemogućio da bude uključena u veće poslove, već da vrši nadzor i reviziju izgranje samo porodičnih kuća do 300 metara kvadratnih.

"Dakle, radi se o ljudima koji su projektovali mostove, kontrolisali izgradnju sportskih hala... U posljednjih šest godina to iskustvo je prosto zarobljeno", ističe Llunji i dodaje da za saniranje štete koja je nanijeta profesiji nije potreban samo dobar novi zakon, već i vrijeme.

Problem je prema mišljenju ovog stručnjaka i to što su zahtjevi za projektovanje gotovo isti za sve djelove države. Na sjeveru su zgrade sigurnije zbog nešto nižeg seizmičkog rizika u odnosu na primorje. Ali, na primorju se gradi mnogo više i to na svim mogućim terenima i bez strožih propisa i kontrola, pa je ukupni seizmički rizik tamo mnogo veći.

Ne može se mnogo uraditi kako bi se zaštita postojećih objekata unaprijedila

Prostorni planeri treba da obrate pažnju na zone gdje je gradnja upitna, na ternu podložnom klizištima, pjeskovitom i močvarnom tlu. O tome treba da se vodi računa i prilikom izgradnje novih objekata, ali i legalizacije starih.

"Objekte treba planirati i graditi sa pretpostavkom da će vjerovatno pretrpjeti neki jači zemljotres. Da bi bili sigurni u svojim domovima, školama, zdravstvenim ustanovama, radnim mjestima, neophodna je svijest i odgovornost na profesionalnom i institucionalnom nivou. Samo tako ćemo imati 'siguran krov nad glavom'", navodi prostorna planerka Jovanović.

Ona ukazuje i na to da u urbanim zonama treba obezbijediti i dodatnu infrastrukturu, posebno pristupne puteve radi lakše organizacije i evakuacije stanovništva pri potencijalnom zemljotresu.

Pavićević navodi da iskustva iz skorašnjih zemljotresa ukazuju i na potrebu za provjerom seizmičke sigurnosti konstrukcija postojećih zgrada, koje su ili projektovane po starijim propisima ili građene u vrijeme kada oni nijesu postojali. Te analize su potrebne, kako naglašava, kako bi se se procijenila otpornost postojećih objekata.

U zemljotresu od sedam stepeni Rihterove skale, 1979. godine u Crnoj Gori poginula je 101 osoba, razoreno je mnogo objekata. Posebno je bilo teško na primorju. Uništeno je 250 naselja. Oštećena su 53 zdravstvena i 240 školskih objekata, kao i 570 objekata socijalne i dječije zaštite. Najviše su stradali kulturno-istorijski spomenici. Oštećeno je oko 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva. Došlo je do specifičnih oštećenja tla - likvefakcije (tlo gubi čvrstinu i postaje tečno), klizišta i odrona.

Baranin Vladimir Mitrović sjeća se 1979. i razornog zemljotresa.

"Bilo je divno aprilsko jutro. Oko sedam ujutru, bio sam u vozu, na izlazu iz tunela Sozina koji je grabio ka Titogradu. Odjednom se pomamila zemlja, sve je drhtalo. Voz je stao i počeo da se ljulja, desno i lijevo. Otvorili su se kanali na nasipima uz prugu… Narod je vrištao, djeca plakala, neki su iskakali iz voza. Držao sam za ruku maloljetnog sina", prisjeća se on.

"Tog dana život je stao i danas tugujem za sugrađanima i mojim Barom. Ne ponovilo se niđe i nikada", kaže još Mitrović.

Šta bi tek danas bilo da se ponovi 1979, pita se ovaj svjedok jedne od najvećih prirodnih katastrofa Crne Gore. Koliko bi zgrada napravljenih preko noći, bez nadzora i mimo propisa, ostalo, šta bi bilo sa njihovim stanarima.

Haiti i Japan: Dva oprečna iskustva

Koliko je važno poštovati napredne propise o izgradnji objekata najbolje pokazuju posljedice dva snažna zemljotresa koji su se, u razmaku od samo godinu, dogodili u dvije zemlje - Haitiju i Japanu.

Zemljotres na Haitiju, jačine sedam stepeni Rihterove skale, 2010. izazvao je smrt, prema procjenama tamošnje Vlade, i preko 200 hiljada ljudi. Glavni grad ove države, Port o Prens, u čijoj je blizini bio epicentar, gotovo je sravnjen sa zemljom. Ovo je jedan od najrazornijih zemljotresa ikada zabilježenih, iako nije bio najjači.

Naredne godine, Japan je pogodio najsnažniji potres od kad se vrše mjerenja u toj državi, jačine oko devet stepeni Rihterove skale, a uzrokovao je cunami visine 10 metara, kao i katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukušima. Poginulo je oko 20 hiljada ljudi. Dakle, deset puta manje nego na Haitiju, iako je zemljotres bio jači za gotovo dva stepena na Rihterovoj skali.

Japan ima dugu istoriju razvoja tehnologija seizmičke izolacije, upravo zbog toga jer se nalazi na trusnom području. Višespratnice u ovoj državi obično imaju sistem uređaja za poništavanje podrhtavanja (seizmičke izolatore u temelju). U zavisnosti od visine i drugih faktora, objekti građeni uz pomoć ove tehnologije bočno se ljuljaju. Pored ove nove zanimljiva je i primjena stare tehnologije, koja se koristila nekad prilikom izgradnje hramova, a koja se i sada koristi, jer se pokazala vrlo učinkovitom. U posljednjih 1400 godina samo su se dva hrama srušila zbog zemljotresa. Japanski hramovi otporni su radi tri važna elementa: široke, teške nadstrešnice koja služi da izdrži gravitaciono opterećenje, "plutajućih spratova" i šinbašire - teškog centralnog stuba čija je svrha apsorpcija udara. Savremeni pristup ovoj drevnoj tehnologiji korišen je prilikom projektovanja tokijskog tornja "Nebesko drvo", jedne od najviših građevina na svijetu.

U Japanu izgradnja objekata mora biti u skladu sa seizmičkim standardima i propisima koji su određeni Zakonom o građevinskim standardima. Pored toga, Japanci su izgradili i sistem ranog upozoravanja na opasnost od zemljotresa. Minut prije nego što se zemljotres iz 2011. osjetio u Tokiju, reagovao je sistem uzbune. To je, pored strogih propisa izgradnje objekata, spasilo mnoge živote.

Ogromne štete iz 2010. na Haitiju, inače najsiromašnijoj karipskoj državi, uzrokovane su zbog više razloga. Ova je zemlja u seizmički jako aktivnoj oblasti, visoka je gustina naseljenosti, a zgrade (od betona i blokova šljunka) sagrađene su tako da izdrže česte uragane, ali ne i zemljotrese.