Fantomska firma “New Eastern Management” najmanje 12 puta u crnogorskoj luci Bar ukrcala je na brodove cigarete za kupca sa područja pod kontrolom libijskih islamističkih terorističkih organizacija bliskih Al kaidi i Islamskoj državi.

Jedna od tih pošiljki zaustavljena je u martu prošle godine u Grčkoj, pod optužbom da se radi o švercu cigareta.

Firma “New Eastern Management” ukrcala je tada cigarete brendova "cooper", "Gr" i "royal blue", vrijedne 35 miliona eura na brod “Zahra”.

Pošiljku je trebalo da primi firma registrovana u Bengaziju - "Umal Belur Shipping".

Bengazi je tada bio u rukama radikalne islamističke - terorističke grupe Ansar al-Šerijat.

„Zahra“ plovi islamistima

Grčki policajci švercere su uhvatili dok su sredinom marta prošle godine istovarali teret sa broda "Zahra" na obali u zalivu Mjesaras na ostrvu Krit. To je prenijelo nekoliko medija u Grčkoj i Crnoj Gori.

Prema zvaničnom izvještaju crnogorske Uprave carina "Zahra" je isplovila iz luke Bar sa cigaretama 8. marta 2015. godine.

Cigarete sa tog broda  po papirima trebalo je  da budu istovarene u luku Bengazi, koja je do skora bila pod kontrolom radikalnih islamista.

Prateća dokumentacija navodila je da se radilo o 46.062 kilograma cigareta.

Iz Uprave carina saopšteno je da su nakon utovara na brodske štive stavljena carinska obilježja, poslije čega su plombirane sa sedam carinskih plombi.

I drugih 11 brodskih pošiljki cigareta, koje nisu zaplijenjene, bile su namijenjene firmi "Umal Belur Shipping" iz Bengazija.

Slobodna zona u koju ulaz nije slobodan

U Izvještaju o razvoju Slobodne zone (Free zone) luke Bar, Vlade Crne Gore iz juna 2013. godine može se vidjeti da firma “New Eastern Management” ima ugovor sa državom Crnom Gorom o obavljanju djelatnosti u Slobodnoj zoni te luke.

Slobodnu zonu je 2000. godine osnovala Vlada Crne Gore, sa Lukom Bar i Opštinom Bar.

Korisnici Slobodne zone uživaju brojne pogodnosti predviđene crnogorskim Zakonom o slobodnim zonama  - uvoz oslobođen carina, carinskih dažbina i PDV-a, skladištenje robe u bescarinskom režimu na neograničeno vrijeme, najširi krug mogućih djelatnosti i potencijalnih korisnika, niska stopa poreza na dobit, uprošćene procedure...

U vladinom izvještaju piše i da “New Eastern Management” cigarete za promet odlaže u “skladištu 25” u Slobodnoj zoni luke.

Nije poznato da li u tom skladištu još ima cigareta te firme.

Novinari istraživači pokušali su da dođu do skladišta 25 u Slobodnoj zoni  barske luke, međutim na ulazu ih je zaustavilo obezbjeđenje, uz obrazloženje da ulaz nije slobodan.

Šverc cigareta ne interesuje policiju i tužilaštvo. Prema carinskim dokumentima sve brodske pošiljke cigareta u libijsku luku Bengazi firme “New Eastern Management” odrađene su iz luke Bar prije zapljene cigareta u Grčkoj.

Iz Uprave carina nisu se mogle dobiti informacije da li “New Eastern Management” i dalje krca cigarete na brodove za Libiju.  Nema naznaka ni da su iz crnogorskog tužilaštva i policije pokrenuli bilo kakvu istragu zbog šverca cigareta, preko firme koja ima skladište u luci Bar.  U donjem desnom uglu carinskih prijava svih ukrcaja cigareta fantomske firme iz Slobodne zone luke može se vidjeti i pečat barske “Optimum Company”, čiji je jedan od vlasnika Radivoje Orlandić, nekadašnji javni funkcioner i odbornik Skupštine opštine Bar.

Bosanska veza 

Firma “New Eastern Management” krcala je nekoliko brendova iz Grčke, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bosne i Hercegovina (BIH). Među njima je i “royal blue” Fabrike duhana Sarajevo.

Prema podacima sa sajta Agencije za duvan, licencu za uvoz cigareta “royal blue” za crnogorsko tržište ima isključivo podgorička firma "Plus", koje, međutim, nema među licenciranim izvoznicima cigareta.

U Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) može se vidjeti da je osnivač firme "Plus" kompanija "Rokšped", koja takođe nije među licenciranim izvoznicima Agencije za duvan.

"Rokšped" je firma crnogorsko-albanske porodice Stanaj i ranije je dovođena u vezu sa švercem cigareta, međutim iz te kompanije to su negirali.

U dokumentaciji iz Uprave carina o transportu cigareta u Libiju ne pominje se ni "Rokšped" ni kćerka firma te kompanije - "Plus", tako da nema dokaza da je povezana sa spornim pošiljkama.

Izvršni direktor firme "Plus" je Prokopije Perić, koji je prije dvije godine radio i u firmi "Rokšped".

"Kompanija Plus je zvanični uvoznik kompanije Fabrika duhana Sarajevo koja je vlasnik brenda “royal”.

“Mi smo registrovali brend “royal” od 18 cigareta u paklici, ali nikada nismo uvezli ovu vrstu cigareta, jer je u međuvremenu došlo do izmjene Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda koji je zabranio uvoz paklica koje sadrže manje od 19 cigareta", kazao je Perić.

Na novinarsko pitanje istakao je da nikada nije čuo za komanije “New Eastern Management” i "Umal Belur Shipping".

"Nikada nisam sarađivao, niti kompanije za koje sam radio i radim, sa bilo kojom kompanijom iz Libije", kazao je Perić.

Bugarska veza 

Na stranici Linkedin profila Perića piše da je od aprila 2012. do marta 2013. bio direktor prodaje bugarske kompanije "Bulgartabac", koja se bavi proizvodnjom i prodajom cigareta u toj zemlji i inostranstvu.

"Bulgartabac" je u Turskoj optuživan za šverc cigareta svog brenda "Prestige" preko Turske ka državama sa kojima se graniči - Siriji, Iranu i Iraku.

To je u maju prošle godine objavio turski medij "Milliyet" pozivajući se na izvještaj Turskog odbora za istraživanje finansijskog kriminala (MASAK).

Bugarski medij "Bivol.bg" iste godine objavio je serijal dokumentovanih tekstova o malverzacijama kompanije "Bulgartabac" i njenih čelnika.

Između ostalog "Bivol.bg" je objavio detalje  pisma koje je pristiglo američkoj ambasadorki u Sofiji Mersi Rajs, a koje su potpisale tri osobe čija puna imena redakcija tog medija nije objavila o čelnicima te kompanije, političarima i njihovim vezama u šemi šverca cigareta.

U tom pismu su opisani i detalji o podacima bugarskog tužilaštva iz 2010. godine o poslovno-finansijskim vezama čelnika firme “Bulgartabac” sa fondacijom radikalnih islamista “Al Waqf-Al Islami”.

Prema podacima sa sajta crnogorske Agencije za duvan firma "Plus" je licencirani uvoznik brendova cigareta firme "Bulgartabac" u Crnoj Gori.

Među cigaretama koje su na listi za uvoz u Crnu Goru je  između ostalog i brend "prestige".

"Kompanija Plus  je zvanični i ekskluzivni uvoznik cigareta Bulgartabac za tržište Crne Gore. S obzirom da se bavite ovom temom, pretpostavljam da znate da kao uvoznik koristimo akcizne markice za tržište Crne Gore i da se takav proizvod ne može izvoziti niti prodavati nigdje van tržišta Crne Gore. Kompanija Plus d.o.o. ne izvozi cigarete proizvođača Bulgartabac, niti ima ovlašćenje od proizvođača za tu vrstu trgovine", istakao je Perić.

Makedonska veza i saradnja sa Duvanskim kombinatom

Firme "Rokšped"  i “Plus” nisu jedine koje u Crnoj Gori sarađuju sa bugarskom kompanijom.

Tu je i podgorička firma "Europrogres", koju je prema podacima CRPS 18. septembra 2007. godine osnovao Makedonac Milorad Kitanovski.

Makedonski i bugarski mediji pisali su ranije o vezama Kitanovskog sa malverzacijama teškim osam miliona eura tokom privatizacije državne firme "Makedonija tabak", u kojoj je bio direktor.

Njegova  firma "Europrogres" vodi se kao distributer duvanskih proizvoda bugarske firme, koja se povezuje sa islamistima.

Na Linkedin profilu Kitanovskog piše da ima odličnu saradnju sa firmama "Bulgartabac" i Duvanskim kombinatom Podgorica (DKP), koji je ugovorno vezan sa firmom  “Liberty Fze” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) povezanom sa kupcima sa područja pod kontrolom libijskih radikalnih islamista.

Sada bivši izvršni direktor DKP-a Slavoljub Vukašinović potvrdio je novinarima istraživačima da je njegova firma imala saradnju sa Kitanovskim."Mile Kitanovski je jedan od značajnijih persona duvanskog biznisa u regionu. Inače, teško možete naći nekoga ko sa DKP-om nije imao korektnu saradnju.

Od kompanije Mileta Kitanovskog smo prije par godina kupili kamion duvana u listu. Duvana koji nam je odgovarao po kvalitetu i cijeni. Takođe, na ITTA prezentaciji, koja je od regionalnog značaja, a čiji je jedan od organizatora i Mile Kitanovski, DKP je prošle i pretprošle godine - učestvovao i tamo su naši proizvodi ocijenjeni visokim ocjenama za šta smo dobili priznanja", kazao je Vukašinović.

Autori istraživanja Vladimir Otašević, Marko Vešović i Hasan Hajdar Dijab su nagrađivani novinari-istraživači Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), crnogorske dnevne novine „Dan“ i hrvatskog „Večernjeg lista“.

Švercovane cigarete iz Crne Gore transportuju se brodovima i kupcima sa područja pod kontrolom libijskih islamističkih terorističkih organizacija bliskih Al Kaidi i Islamskoj državi.

Libija je, prema navodima crnogorskog Zavoda za stratistiku (MONSTAT)  i pored ratnog stanja u toj zemlji, najveći uvoznik duvanskih proizvoda iz Crne Gore.

Samo u 2013, 2014. i 2015. godini iz Crne Gore u tu zemlju izvezeno je čak 3.408.090 kilograma cigareta.

Crna Gora doduše izvozi duvanske proizvode u još 12 zemalja. Ali kada se sabere izvoz cigareta iz Crne Gore u svih tih 12 zemalja dobije se cifra koja nije ni približna količini koja se izveze u Libiju.

Crnogorska Uprava carina više mjeseci odbijala je zahtjeve za slobodan pristup podacima o izvozu cigareta iz luke Bar u Libiju.

Kada su konačno stigli, i filterovani podaci su ukazivali na pošiljke cigareta u libijske luke Tobruk, Misurata i Bengazi.

U većem dijelu carinskih dokumenata nema podataka o brendu transportovanih cigareta, iako su ti podaci morali biti navedeni.

U dokumentaciji se može vidjeti da najmanje četiri kompanije registrovane u libijskoj luci Bengazi godinama kupuju cigarete preko Crne Gore.

Radi se o kompanijama - “Al Manaraa Company”, “Al Watania Company”,  “El Jabul Company” i  “Umal Behar Shipping”.

Libijska luka pod kontrolom radikalnih islamista

Dok je lukom Tobruk upravljala međunarodno priznata vlada Libije premijera Abdulaha al-Tinija, luka u Bengaziju prema prošlogodišnjim izvještajima londonskog "Gardijana" bila je u rukama radikalne islamističke grupe „Ansar al-Šerijat“.

Ta teroristička grupa se  u jednom izvještaju Stejt Dipartmenta  sumnjiči da su njeni pripadnici  2012. godine organizovali napad na američke diplomate u Bengaziju.

Iz ambasade Srbije u libijskom Tripoliju su u telefonskom razgovoru potvrdili da je "luka u Bengaziju do skoro bila u rukama radikalnih islamista"  - tačnije, do februara ove godine.

I izvori iz libijske obavještajne službe bliske međunarodno priznatoj vladi u Tobruku potvrđuju da se velike količine cigareta prebacuju iz crnogorske luke Bar i jedne italijanske luke prema lukama u Bengaziju, Misrati i Tripoliju u djelovima koje kontrolišu radikalni islamisti.

Prema dokumentaciji crnogorske Uprave carina, od 2013. do 2015. godine najviše pošiljki cigareta iz luke Bar upućeno  je upravo u luke Bengazi i Misurata.

Bliskoistočna prodajna mreža

Osim na libijsko tržište, cigarete se, prema tvrdnjama izvora isporučuju u Egipat, Alžir, Tunis, Liban i Siriju.

U nekoliko navrata policija je hvatala krijumčare i plijenile cigarete. O nekim zapljenama su izvještavali i mediji. Libijski izvor iz obavještajne službe tvrdi i da se ilegalnom preprodajom cigareta ne bave samo krijumčari već i razne militantne i terorističke grupe koje se na taj način i finansiraju.

Prema tim navodima  gotovo je nemoguće spriječiti krijumčarenje zbog anarhije koja vlada u Libiji, gdje se osim dviju vlada, u Tripoliju i Tobruku, za vlast bori i više od 1.200 različitih militantnih i islamističkih skupina.

Švercerske pošiljke i firma iz Ujedinjenih Arapskih Emirata

Carinici su dostavili podatke u kojima se može vidjeti da je prilikom svakog transporta u 2013. godini u luke Bengazi, Misurata, ali i u Torbruk krcatelj cigareta u luci Bar bila firma “Liberty Fze” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).  Kompanija “Liberty Fze” je godinama ugovorom poslovno povezana sa Duvanskim kombinatom u Podgorici  u stečaju (DKP), kojim je do februara ove godine upravljala država Crna Gora. Sada bivši izvršni direktor DKP-a Slavoljub Vukašinović u nekoliko navrata je u crnogorskim medijima isticao da njegova kompanija sa firmom  “Liberty Fze” ima ugovor koji im omogućava legalnu proizvodnju cigareta egipatskog brenda “kleopatra” i da nema šverca.

Na pitanje da li je upoznat sa činjenicom da cigarete iz Crne Gore završavaju u rukama libijskih terorističkih grupa povezanih sa Islamskom državom, Vukašinović je kazao da “bi bilo najbolje da iz Crne Gore pošalje jednu dobro opremljenu jedinicu koja će kontrolisati da se cigarete ili bilo koja roba koja je upućena iz države ne prodaje terorističkim grupama”.  Potom je dodao: “Da li zaista mislite da grupe o kojima govorite čekaju tovar iz Crne Gore da zadovolje svoju želju za nikotinom ili za ekstra profitom? A možda pošiljke cigareta iz ostalog dijela svijeta, terorističke grupe zaobilaze? Ili, možda su sukobi u Libiji i izazvani i podstaknuti tovarima koji dolaze iz Crne Gore? I sve tako redom mogli bi se sprdati na račun Vašeg pitanja”.

Crnogorska „kleopatra“

Sa druge strane, pošiljke cigareta za koje Vukašinović tvrdi da su legalne često su bile plijenjene u inostranstvu.

Upravo su cigarete “kleopatra” iz DKP-a nekoliko puta u posljednjih pet godina zaplijenjene  u Grčkoj zbog sumnji u šverc.

Grčki istražni organi su krajem marta prošle godine zaustavili  brod “Genc 3”, sa 146,5 tona cigareta tog brenda. Brod je je isplovio iz Luke Bar. Cigarete su bile vrijedne gotovo 20 miliona eura, Iz Uprave carina tada je zvanično odgovoreno da je cigarete DKP poslao u luku Tobruk u Libiji. I tada je krcatelj bila firma “Liberty Fze”. Prema podacima grčkog portala “tharrosnews.gr”, zbog te zapljene oglasile su se i egipatske vlasti, koje su proslijedile dokument u kome je navedeno da su cigarete “kleopatra” iz Crne Gore lažne i da se radi o imitaciji.
Egipatski brend nekoliko godina proizvodio se u DKP-u, kojim od februara gazduje arapska kompanija “BMJ Industries FZ - LLC” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Predstavnik te arapske firme i čovjek koji sada upravlja DKP-om je Baranin Isat Boljević, dugogodišnji prijatelj Srećka Kestnera, švercera cigareta osuđenog u Njemačkoj.

Na paklicama cigareta "kleopatra" proizvedenim u podgoričkom DKP-u stoji oznaka da su proizvodene u Egiptu. Iz Egipta je još 2012. godine najavljena tužba zbog falsifikovanja ovog brenda. Do danas nema podataka da je ta tužba ikada podnijeta.

I firma bivšeg odbornika u mreži pošiljki

Novinari su tokom istraživanja uspjeli da dođu i do ugovora DKP-a sa kompanijom ”Liberti Fze”. Interesantno je da u tom ugovoru nema ni riječi o tome da će crnogorska firma za potrebe kompanije iz UAE proizvoditi cigarete “kleopatra”.

U izvještaju koji je u septembru 2013. godine iz DKP-a stigao u crnogorski parlament može se vidjeti da je DKP cigarete “kleopatra” u velikim količinama počeo da izvozi od 2012. godine.

U dokumentima Uprave carina dostavljenim krajem aprila ove godine može se vidjeti da je prosječno po pošiljci u Libiju transportovano po desetak kontejnera cigareta.

U donjem desnom uglu carinskih prijava ukrcaja cigareta može se vidjeti i pečat barske firme “Optimum Company”, čiji je jedan od vlasnika Radivoje Orlandić, nekadašnji javni funkcioner i odbornik skupštine Opštine Bar.

Vladimir Otašević, Marko Vešović i Hassan Haidar Diab -

Autori istraživanja su nagrađivani novinari istraživači Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), crnogorske dnevne novine "Dan" i hrvatskog "Večernjeg lista".

Ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović saopštio je  da će zatražiti pokretanje  istrage o porijeklu novca kojim je policijski specijalac Boro Grgurović nedavno kupio stan od više desetina hiljada eura.
Tokom  istrage utvrdiće se i da li je pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) novac za nekretninu   dobio kao nagradu za priznanje brutalnog prebijanja Miodraga Mija Martinića 24. oktobra.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) prije nekoliko dana objavio je da je Grgurović kupio dvosoban stan u Podgorici,  par mjeseci nakon što je  poslije priznanja optužen  za  prebijanje Martinovića. Martinović je zverski pretučen u nasilnoj akciji  pripadnika SAJ-a tokom policijskog gušenja  protesta Demokratskog fronta.
Izvori CIN-CG tada su nezvanično saopštili da je Grgurović novac za kupovinu stana dobio kao nagradu  što je sa kolegom Goranom Zejakom  preuzeo krivicu za zvjersko postupanje oko 20 sajovaca.   Grgurović je, medjutim za CIN-CG ranije negirao te tvrdnje, ističući da je novac za stan dobio od očuha svoje supruge, koji živi u Beogradu. Sedamdeset  kvadrata u zgradi u Bloku pet Grgurović je platio gotovinom. Prema dokumentima u koje je CIN-CG imao uvid stan je kostao 55.000 eura.

Prije nego se sa porodicom  uselio, u stanu su izvršene određene popravke koje su dodatno koštale.
“U oviru svojih ovlašćenja, zatražiću pokretanje istrage porijekla novca kojim je, kako se navodi, pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice Boro Grgurović, nakon priznanja krivice za prebijanje Mija Martinovića, kupio i adaptirao dvosoban stan u Podgorici”, rekao je Danilović.
Dodao je da će biti temeljno ispitane “sve sumnje da je služba nagradila službenika SAJ-a za preuzimanje odgovornosti za prebijanje Martinovića”.
“U tom smislu očekujem efikasnu istragu i tijesnu saradnju Tužilaštva i Uprave policije.  Podsjećam da sam u nekoliko navrata izrazio nezadovoljstvo što do sada niko po komandnoj liniji nije odgovarao zbog nasilja dijela specijalaca nad građanima”, rekao je za CIN-CG  Danilović. Dodao je da je tim povodom  zatražio od direktora Uprave policije Slavka Stojanovića da hitno reaguje i pozove na  odgovornost komandata SAJ-a Radoslava Lješkovića.

“Snažno sam podržao krivičnu prijavu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda  Šućka Bakovića protiv šefa SAJ-a, koja je uslijedila, a u kojoj se navodi  da je najmanje 14 pripadnika SAJ-a direktno brutalno pretuklo Martinovića i oštetilo njegovo vozilo, kao i sumnje da se Lješković solidarisao sa nasilnicima izjavom da ne zna imena pripadnika jedinice na čijem je čelu, koji su učestvovali u svemu”, kazao je ministar policije.
Rekao je  da očekuje da će aktuelni i budući sudski procesi rezultirati nedvosmislenim utvrđivanjem odgovornosti  za nasilje, ali i eventualnim  drugim  zloupotrebama koje su pratile taj  slučaj. Lješković će u podgoričkom Osnovnom sudu najprije svjedočiti u postupku protiv Grgurovića i Zejaka, a zatim -  30. juna, sjesti i na optuženičku klupu. Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni predlog protiv Lješkovića za krivično djelo - pružanje pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela. Njemu prijeti kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Vladimir Otašević

Pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Boro Grgurović, kupio je dvosoban stan u Podgorici. Tačno 70 kvadratnih metara u Bloku pet Grgurović je platio gotovinom par mjeseci nakon što je priznao odgovornost za brutalno prebijanje Mija Martinovića.
Izvori Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) saopštili su da je Grgurović novac za kupovinu stana dobio kao nagradu  što je sa kolegom Goranom Zejakom  preuzeo krivicu za zvjersko postupanje više od 20 sajovaca nad Martinovićem, u noći 24. oktobra prošle godine, nakon protesta Demokratskog fronta.
Grgurović, međutim, negira te tvrdnje i kaže da je do više desetina hiljada eura došao na legalan način.
Goran Danilović, novi ministar unutrašnjih poslova iz redova opozicije, saopštio je prije nekoliko dana da nije zadovoljan dobrovoljnim priznanjem dvojice pripadnika SAJ-a i činjenicom da niko po komandnoj liniji nije odgovarao zbog nasilja specijalaca nad građanima.
Danilović je zatražio i od direktora Uprave policije Slavka Stojanovića da  hitno reaguje i izrekne odgovornost komandantu SAJ-a Radoslavu Lješkoviću i najavio da će se MUP temeljno baviti ovim slučajem.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković krajem maja je podnio je krivičnu prijavu protiv Lješkovića, protiv kojeg je 1. juna Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni predlog zbog osnovane  sumnje da je počinio krivično djelo  pružanje pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela - prebijanja Mija Martinovića.
“Služba mi nije dala novac da prihvatim odgovornost za prebijanje Martinovića. Ja sam suspendovan”, rekao je Grgurović u izjavi za CIN-CG.
Saopštio je da mu je novac za nekretninu dao očuh njegove supruge Dragan Mitrović, koji živi i radi u Beogradu.

Dragan Mitrović je vlasnik dvije firme u Srbiji - “Mitrović gradnja” i “Mitrović trade”. Mitrović je u razgovoru sa novinarom CIN-CG bio   oštar, optužujući za tabloidno novnarstvo koje istražuje privatne stvari.
Potvrdio  je da je dao dio novca Grgurovićima za stan, ali nije htio da kaže o kolikoj se sumi radi, kao i kada je novac predao.
“Dio novca Grgurović je imao, a dio sam im poklonio i dao na ruke u Crnoj Gori“, rekao je Mitrović. Nije, međutim, htio da pojasni da li je novac prijavio prilikom ulaska u našu zemlju. Prema propisima rezident, odnosno nerezident može da bez prijavljivanja carinskom organu, fizički da unese u Crnu Goru odnosno iznese iz Crne Gore gotov novac u ukupnom iznosu do 10.000 eura. Platne kartice i drugi slični prenosivi instrumenti plaćanja moraju se prijaviti carinskom organu prilikom unošenja, odnosno iznošenja iz Crne Gore.
CIN-CG došao je do podataka da je Grgurović dvosoban stan kupio od opštinskog odbora danilovgradskog DPS-a Borislava Brajovića i njegove supruge Stanke. U ugovoru o prodaji precizira se kvadratura, adresa i uslovi primopredaje. Ugovor je sačinila podgorička notarka Slavica Bošnjak 2. februara ove godine. Piše i da je kupoprodajna cijena stana 55.000 eura.
“Ugovorne strane saglasno izjavljuju da je kupac ugovorenu kupoprodajnu cijenu isplatio prodavcu prije dana zaključenja ovog Ugovora“, navodi notarka.
Novinar CIN-a stupio je u kontakt sa Borislavom Brajovićem, koji je rekao da ne može da se sjeti svega zbog svog zadravstvenog stanja i da je u posao oko prodaje stana bio uključen njegov sin Srđan Brajović. Ipak, nije želio da saopšti broj mobilnog telefona svog sina.

Kratko je istakao da je dio novca koji je obezbijedio Grgurović predat banci, kako bi se uklonila hipoteka sa stana. On nije rekao o kojoj banci je riječ. Tragom tih informacija CIN-CG došao je i do saglasnosti Hypo Alpe Adria banke od 15. januara ove godine u kojoj je navedeno da  je ta banka dala saglasnost da se ukloni hipoteka na nepokretnostima “broj 1062 KO Podgorica ….površina 70m2, na katastarskoj parceli broj 1146/14…”.
U tom dokumentu, između ostalog, piše i da je dužnik izmirio hipotekarni kredit pod brojem - 1621704087, koji je zaključen između banke, kao davaoca kredita i Srđana Brajovića, korisnika kredita.
Iz Hypo Alpe Adrije nije, međutim, saopšteno CIN-CG da li su provjerili porijeklo uplaćenog novca, odnosno da li je novac legalno stečen.
Pitali smo i da li su o uplati obavijestili Upravu za sprečavanje pranja novca.
“U vezi sa pitanjima koja ste nam dostavili, moram da Vas obavijestim da, u skladu sa odredbama Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, banka ne smije dostavljati trećim licima podatke do kojih dođe u postupku identifikacije klijenta i obavljanja transakcija, odnosno podatke koji se dostavljaju nadležnim državnim organima u skladu sa ovim zakonom”, odgovorila je Mina Vojinović, šefica marketinga banke. Nakon što je postao vlasnik, Grgurović je stan u martu uknjižio na svoje ime.
Prije nego se sa porodicom  uselio, u stanu su izvršene određene popravke, koje su dodatno koštale.
Ni za adaptaciju stana pripadniku SAJ-a nije prifalio novac, koji  nije mogao steći od svojih mjesečnih primanja.

Javnost traži da sajovci skinu maske i odgovaraju za nedjela

Grgurović i Zejak brane se sa slobode i oni su jedini službenici SAJ-a čiji je identitet otkriven i koji su priznali učešće u prebijanju. U javnosti se zbog te činjenice javila sumnja da se radi o dobrovoljcima.
Više od sedam mjeseci nijesu identifikovani pripadnici SAJ-a koji su 24. oktobra prošle godine brutalno tukli građane - Mija Martinovića, Andriju Račića, Marka Rakočevića, Darka Šćepanovića, Branimira Vukčevića, Momčila Baranina...
Predsjednik Crnogorske profesionalne bokserske organizacije Mijo Martinović tražio je da tužilaštvo procesuira 29 sajovaca koji su se, prema njegovim riječima, iživljavali nad njim i njegovim vozilom nakon što su razbijeni protesti Demokratskog frontra (DF). Grgurović i Zejak su pred tužiocem Zoranom Vučinićem tvrdili da nijesu prekoračili ovlašćenja i da su Martinovića tukli u skladu za Zakonom o unutrašnjim poslovima. Njihov branilac Zdravko Begović kazao je da su klijenti objasnili da je Martinović pružao otpor, kao i da ne znaju ko je lomio Martinovićev “mercedes”.
Vlada je u međuvremenu krajem prošle godine sa Martinovićem postigla vansudsko poravnanje na osnovu kojeg je oštećenom opredijeljeno 130.000 eura zbog prebijanja.
U krivičnoj prijavi  Bakovića protiv šefa SAJ-a Radoslava Lješkovića  navodi se da je najmanje 14 pripadnika SAJ-a direktno brutalno pretuklo Martinovića i oštetilo njegovo vozilo, kao i sumnje da se Lješković solidarisao sa nasilnicima izjavom da ne zna imena pripadnika jedinice na čijem je čelu, koji su učestvovali u svemu.

Vladimir Otašević

Iako je u praksi teško utvrditi da je neko zapošljen po partijskom ključu, građani se i dalje najčešće žale na samovolju starješina prilikom izbora kandidata i razne neregularnosti prilikom provjere sposobnosti za određeni državni posao.

Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) Stevo Muk u intervjuu za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) kaže političke ličnosti i na državnom i lokalnom nivou i dalje imaju zakonsku mogućnost da ne izaberu kandidata koji je najbolje ocijenjen prilikom zapopšljavanja.

“Za depolitizaciju javne uprave postoje jasni principi koje nije teško slijediti, a među njima jedan od najbitnijih kaže da nivo razdvajanja političkog od profesionalnog mora biti jasan, što u Crnoj Gori nije slučaj”, upozorio je Muk.

CIN-CG: Kako komentarišete predlog Zakona o lokalnoj samoupravi? Koji su njegovi najveći nedostaci?

MUK: Predlog Zakona koji je Vlada utvrdila u decembru prošle godine, nažalost, ne obećava efikasno razračunavanje sa dosadašnjim lošim praksama,

IA je i ranije upozoravao da su dva ključna razloga zbog kojih predviđene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi ne podrazumijevaju suštinsku promjenu loših višegodišnjih praksi. Jedan razlog je što je većina novih procedura bukvalno prekopirana iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji, prema nalazima IA, nije dao najbolje rezultate u praksi. Drugi leži u činjenici da ključna faza zapošljavanja, a to je provjera sposobnosti kandidata, i dalje ostaje neregulisana. Drugim riječima, i dalje je predviđena shodna primjena propisa sa državnog nivoa na organizovanje i sprovođenje provjere sposobnosti za najveći broj lokalnih službeničkih pozicija. I na državnom nivou prevelika je centralizacija odlučivanja o ljudskim resursima ostavljena političkim ličnostima – ministrima, koji imaju mogućnost da ne izaberu kandidata koji je najbolje ocijenjen.

CIN-CG: IA dobija konkretne žalbe vezano za zapošljavanje na državnom i lokalnom nivou. Pojasnite na koji način vam se građani mogu obratiti?

IA je do sada uglavnom dobijao žalbe koje se odnose na zapošljavanje u državnim organima, s obzirom na to da smo najintenzivnije pratili primjenu Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Međutim, ono čega bi javnost trebalo da bude svjesna je činjenica da se ovaj Zakon odnosi svega na petinu ukupnog crnogorskog javnog sektora, koji je najveći poslodavac u zemlji jer zapošljava oko 56 hiljada ljudi. Čak 20 odsto zaposlenih u javnom sektoru zapravo radi u opštinama, a njihov status je slabo regulisan. Dodatno, na otprilike 30 000 zaposlenih u javnom sektoru, koji rade u brojnim regulatornim tijelima, javnim ustanovama i preduzećima, uglavnom se primjenjuju opšti propisi o radu, koji su “labavi” u smislu uslova za prijem, odnosno procjene sposobnosti koje kandidati za posao u ovim tijelima treba da posjeduju.

Mi prijave o neregularnostima prilikom zapošljavanja u državnim organima uglavnom dobijamo preko stranice Moja uprava, koju smo pokrenuli prošle godine. Prijave građana koji su nam se obratili potvrdili su ključne probleme u popuni “državnih radnih mjesta” a to su: samovolja starješina prilikom izbora kandidata, neregularnosti prilikom provjere sposobnosti kandidata, i nezadovoljstvo kandidata koji su bili zaposleni na određeno vrijeme, a koji su se našli u pravnom vakuumu nakon početka primjene novog Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Tokom ove godine, radićemo i na nadogradnji Moje uprave, u sklopu projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji podržava Evropska unija, tako da ćemo proširiti opseg tema na koje građani mogu da nam se požale.

CIN-CG: Koliko je zaista prisutno zapošljavanje po partijskoj osnovi i na kojem nivou je najizraženije i - kako depolitizovati javnu upravu?

MUK: Zapošljavanje po partijskoj liniji je razotkriveno tamo gdje je i poteklo – na partijskim sjednicama. Afera Snimak je dodatno povećala nepovjerenje javnosti u nepristrasnost uprave i procedura zapošljavanja. Teško je decidno tvrditi da je zapošljavanje partijsko. Međutim, pravne praznine na koje mi često ukazujemo i prepuštanje značajnog prostora za diskreciono odlučivanje političkim ličnostima, rezultiraju sistemom koji je ranjiv na raznovrsne političke zloupotrebe. Na nivou rukovodećeg kadra, odnosno generalnih direktora, pomoćnika starješina i starješina organa, politički uticaj je više nego očigledan - dovoljno je da odete na internet prezentacije vladajućih partije i vidite mnoga poznata lica, koja bi trebalo da nam nepristrasno da služe, kako se smješkaju ispred partijskih obilježja.

Na drugoj strani, za depolitizaciju javne uprave postoje jasni principi koje nije teško slijediti, a među njima jedan od najbitnijih kaže da nivo razdvajanja političkog od profesionalnog mora biti jasan, što u Crnoj Gori nije slučaj. Nažalost, aktuelni nacrt Strategije za reformu javne uprave 2016 – 2020. godine ne uvažava u potpunosti ovaj princip.

CIN-CG: Kako spriječiti zloupotrebu javnih resursa i na lokalnom i na državnom nivou?

MUK: Pravna sigurnost, jasna pravila uz što manje diskrecionih ovlašćenja i transparentnost institucija su ključna brana za zloupotrebu javnih resursa u tranzicionim društvima kakvo je crnogorsko. Iako u razvijenim zemljama, sloboda u odlučivanju može značiti i neophodnu fleksibilnost, mi smo i dalje na stupnju razvoja u okviru kojeg moramo da držimo naše donosioce odluka u što većem grču i da imamo što preciznije zakonske formulacije koje će naše funkcionere i službenike odvraćati od zloupotrebe javnih resursa. Nažalost, u našem sistemu često se podzakonskim aktima obesmišljavaju i osnovne namjere zakona, čak i kada su ove namjere poštene, tako da je sprječavanje zloupotrebe javnih resursa naporan posao, koji zahtijeva angažman na svim nivoima.

CIN-CG: Kako komentarišete odlaganje primjene Zakona o upravnom postupku za narednu godinu?

MUK: Novim odlaganjem početka primjene Zakona o upravnom postupku građani su za korak dalje od uprave koja će im biti na usluzi, a i dalje ostaju izloženi dugotrajnim procedurama kojima ne uspjevaju da zadovolje svoja prava. Ovaj Zakon je trebalo da počne sa primjenom u januaru ove godine, ali je to odloženo za šest mjeseci, da bi prije desetak dana na Vladi bilo predloženo još jedno odlaganje početka primjene ovog Zakona za 1. januar 2017. godine. Mi smo upozorili da ovo odlaganje ukazuje na tromost crnogorskih institucija, koje od decembra 2014. godine, kada je Zakon usvojen, nijesu uspjele da obezbijede osnovne preduslove za njegovu primjenu i izvrše međusobno usklađivanje propisa. Nažalost, ovaj sindrom naše uprave ogleda se u mnogim poljima, jer je vrijeme previše jeftina kategorija kada su u pitanju ključni reformski koraci.

CIN-CG: Da li smatrate da je bilo neprimjereno donošenje Zakona o zaradama u javnom sektoru u izbornoj godini?

MUK: IA smatra da se predizborni ambijent priprema tokom čitavog izbornog ciklusa, odnosno tokom duge četiri godine, a da je predizborni period samo kulminacija smišljenog inžinjeringa, koji nadilazi periode izbornih kampanja.

To bi otprilike bio i naš pogled na Zakon o zaradama u javnom sektoru, čiji je nacrt pripremljen još 2013. godine, sa istim sistemskim nedostacima sa kojima je usvojen i ove godine, uz neke finalne ustupke koji su napravljeni nakon što je akt ušao u skupštinsku proceduru. Takođe, dodao bih i da je ovaj Zakon samo “institucionalizovao” raniju visinu zarada za najveći broj pozicija u javnom sektoru, naročito rukovodećih, s obzirom na to da je uz brojne naknade za učešće u radnim tijelima i komisijama plata mnogih bila zapravo iznad cifre koja je javno prikazivana.

Ana Komatina

Iako je u posljednje vrijeme crnogorska policija sprovela više akcija protiv zelenaštva i uhapsila više ljudi zbog tog krivičnog djela, do danas nije pokrenula nijednu finansijsku istragu kako bi utvrdili porijeklo novca uhapšenih kamataša.
Izostanak istraga iz policije pojašnjavaju time što nijesu dobili naredbe nadležnih državnih tužilaca.
Iako prebacuju loptu na tužilačke organe, policija do skoro nije u dovoljnoj mjeri poklanjala pažnju problemu zelenaštva, mada je u "Procjeni opasnosti od organizovanog kriminala - SOCTA MNE - 2010. godine" to krivično djelo označeno kao veliki problem crnogorskog društva.
"Shodno odredbama pozitivno pravnih propisa, pokretanje finansijske istrage vrši se na osnovu naredbe državnog tužioca. Za lica koja su procesuirana za krivično djelo zelenaštvo, prema informacijama kojima raspolažemo, do sada nijesu pokrenute finansijske istrage", saopšteno je iz policije.
U odgovorima Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) iz tog državnog organa navedeno je da su od 2010. do početka 2015. godine podnijete samo dvije krivične prijave za krivično djelo zelenaštvo i to protiv dvije osobe.
“U 2010. godini podnijeta je prijava u Pljevljima, a  2012. u Herceg Novom”, kazali su.
Situacija se mijenja u posljednje vrijeme. Od pokretanja obavještajnog projekta “Loan” u junu 2015, policija je realizovala 18 akcija usmjerenih na suzbijanje zelenaštva.
U odgovorima policije piše da je 20 osoba procesuirano za krivično djelo zelenaštvo, a da je iznos novca, za koji se sumnja da je plasiran vršenjem ovih krivičnih djela, čak oko 1.200.000 eura.

Prema nezvaničnim podacima, veliki broj samoubistava u Crnoj Gori upravo je posljedica zelenaških dugova.
To što se do juna prošle godine gotovo nijesu bavili zelenašima, iz policije pravdaju "nizom otežavajućih okolnosti koje su onemogućavale rasvjetljavanje, odnosno procesuiranje ovog krivičnog djela".
“Otežavajuće okolnosti su se manifestovale kroz široko postavljenu formulaciju u zakonu koja se odnosi na biće krivičnog djela, kao i nivo dokaza koje treba prikupiti. Poseban problem predstavljala je činjenica da oštećena lica, odnosno lica koja su uzela novac na zelenašku kamatu, u najvećem broju slučajeva nisu prijavljivala izvršenje krivičng djela i nisu željela da ostvare saradnju sa organima za sprovođenje zakona, najčešće jer su se nalazila pod stalnim pritiscima od strane zelenaša ili lica koja su zelenaši angažovali radi pritisaka oštećenih lica", kazali su iz policije.
Advokat Veselin Radulović smatra da se zaštita svih građana od zelenaštva, uključujući i žrtve najbolje može postići adekvatnom reakcijom nadležnih organa - policije, tužilaštva i sudstva.
“Činjenica je da je ta reakcija u prethodnom periodu izostala ili je bila nedovoljna da bi uticala na suzbijanje ove vrste kriminaliteta”, ocijenio je.
Radulović ističe da je nedostatak volje na suzbijanju zelenaštva i sankcionisanju izvršilaca, osnovni razlog što u Crnoj Gori donedavno nije bilo hapšenja i procesuiranja za to krivično djelo, pa je i logično da je takva vrsta kriminala poprimila zabrinjavajuće razmjere.
A razloga za to može biti više, kaže Radulović, od nestručnosti policije i tužilaštva da ova krivična djela i izvršioce otkrije i adekvatno procesuira, pa sve do moguće povezanosti i uticaja lica koja se organizovano bave zelenaštvom na policiju i tužilaštvo.

"Ukopao me je... ne mogu još da se oporavim"

Jedna od žrtava kamataša, koji je za CIN-CG ispričao svoje iskustvo, kazao je da je zbog prijetnji koje dobija već razgovarao sa tužiocem i da će, ukoliko se nastave,  podnijeti krivičnu prijavu.
“Poznati podgorički zanatlija stekao je dugogodišnjim radom veliku imovinu. Tim poslom se bavi preko 30 godina, ali sam tek nedavno saznao da je taj novac zaradio zelenašenjem. To je radio mučki. Navodno, nije davao svoje pare na kamatu, nego pare nekog prijatelja. On je, kao, bio samo posrednik...”, pojasnio je sagovornik.
Istakao je da ga je ta osoba za nekoliko godina finansijski potpuno uništila i da još “ne može da se oporavi”.
“Vratio sam mu glavnicu od 20.000 eura i preko toga još 28.000. Svakog dana me zvao telefonom, dolazio kući kod mojih i žalio se kako nema mira od kamataša jer mu prijete kao nekom ko je garantovao za mene”, tvrdi sagovornik.
Naglasio je da je sasvim slučajno saznao da je čovjek od kojeg je pozajmio novac u stvari zelenaš, a ne nekakv posrednik koji mu čini uslugu.
“Rekao sam mu da sam mu dug vratio i preplatio i da ako me još jednom nazove ili mi dođe u kuću da ću ga prijaviti policiji. Sve naše razgovore sam snimio i poruke sačuvao. Razgovarao sam i sa tužiocem o tome. Sad ga čekam. Prvi poziv koji mi uputi dobiće prijavu”, kaže naš sagovornik.

Radulović: "Zakon dobar ali fali dobre volje"

Advokat Veselin Radulović je za CIN-CG ocijenio da je na planu zelenaštva dugo izostajala reakcija nadležnih organa, uprkos tome što raspon kazni omogućava da adekvatno reaguju.
Pojasnio je da Krivičnim zakonikom za osnovni oblik tog krivičnog djela propisana kazna zatvora do tri godine, kao i novčana.

Za teži oblik ovog krivičnog djela, koji postoji kada izvršilac iskorišćava teško imovno stanje i prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog, propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčana kazna.
“Na kraju, ako je izvršenjem djela pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 30.000 eura, propisana kazna je zatvor od jedne do osam godina i novčana kazna”, rekao je.
Radulović smatra i da izmjene zakona, u smislu povećanja propisanih kazni, same po sebi ne vode do pozitivnih pomaka i smanjenja zelenaštva.
“Adekvatna i pravovremena reakcija nadležnih organa, procesuiranje i pravnosnažno osuđivanje izvršilaca ovih krivičnih djela, jedini je put ka suzbijanju i smanjenju ove  vrste kriminaliteta”, poručio je.

Ostvaren napredak tek nakon izmjena zakona

Iz Uprave policije tvrde  da je značajan napredak u pogledu procesuiranja osoba koje se bave zelenaštvom napravljen izmjenama u Krivičnom zakoniku.
"I to u dijelu izmjene elemenata bića krivičnog djela zelenaštvo, a na osnovu sprovedenih analiza u odnosu na prirodu i potreban nivo materijalnih dokaza - definisan je i zajednički stav sa nadležnim tužilaštvima o minimumu dokaza koji moraju biti prikupljeni”, naglasili su iz policije.
Na jednoj od sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost, koja je održana sredinom 2014. godine direktor policije Slavko Stojanović saopštio je da su u policijskim evidencijama registrovana 234 zelenaša. Oko 16 odsto tih zelenaša, prema tadašnjim riječima Stojanovića pripadnici su organizovanih kriminalnih grupa, dok ostatak radi samostalno.
Stojanović je tada saopštio i da policija ima obavještajni projekat pod nazivom "Duga", koji se bavi zelenaštvom kao "velikim društvenim problemom".
Iz UP je za CIN-CG saopšteno da je projekat "Duga" pokrenut na osnovu "Procjene opasnosti od organizovanog kriminala – SOCTA MNE - 2010. godine". Kasnije je naziv "Duga" promijenjen u "Loan".

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Nikšićanka Ivanka Kilibarda direktorica je i vlasnica ofšor  firme preko koje je navodno oprano 230 miliona američkih dolara uzetih na prevaru iz kazahstanske BTA banke.
Radi se o kompaniji sa Britanskih Djevičanskih Ostrva - "Heritam Management Limited".
Ivankin  suprug Slobodan Kilibarda negirao je njenu vezu sa ofšor firmama, tvrdeći da mu je žena  žrtva.
Ivanka Kilibarda je bivša zaova nekadašnje savjetnice u Ministarstvu finansija Ljiljane Glušice Kankaraš.
Drugi Nikšićani optužili su Glušicu Kankaraš da je zloupotrijebila njihove lične podatke za osnivanje ofšor kompanija. Bivša savjetnica to  je  negirala.
BTA banka je još 2009. godine protiv nekadašnjeg Interpolovog bjegunca Sirima Šalabajeva, njegovog rođaka - oligarha Muktara Ablazova i drugih osoba  podigla tužbu pred britanskim sudom, tereteći ih za prevaru tešku oko pet milijardi dolara.
Ablazov, koji je nekad bio ministar u Kazahstanu i direktor BTA banke, okrivljen je da je preko velikog broja ofšor firmi, odobravajući fiktivne kredite, iznio više od pet milijardi američkih dolara.
Na sajtu "nomad.su" može se pronaći kopija dokumentacije u vezi sa prevarama BTA banke i slučaja grupe Ablazova.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) u toj dokumentaciji pronašli su i detalje o milionskim transakcijama Kilibardine kompanije “Heritam Management limited”.
Dokumenta pokazuju da je ta firma poslovno povezana sa kompanijom iz Luksemburga - “Berwich Holding Sarl” koja je od oštećene BTA banke 2008. godine dobila kredit od oko 230 miliona dolara za gradnju kompleksa na novoruskoj rivijeri.
Problem je što je kompanija iz Luksemburga novac dobila na prevaru i nikada ga nije iskoristila za projekat za koji joj je odobren.
Cjelokupan iznos  je, prema kopiji dokumentacije i izvještajima medija u Kazahstanu, prenijela na ofšor firmu koja se vodi na Nikšićanku.
Tu je i kopija ugovora o kreditu iz juna 2008. godine u kojem se vidi da “Berwich Holding Sarl” pozajmljuje ofšor firmi “Heritam Management limited” - 250 miliona dolara.

Kao ovlašćeni potpisnik kopije ugovora navodi se Ivanka Kilibarda.

Njen suprug Slobodan  tvrdio je juče pred novinarima CIN-a da to nije njen potpis.
Rekao je da je njegova žena nezaposlena i da je žrtva.
Kazahstanski medij “Ak Zhaiyk” u martu 2010. godine objavio je da je BTA banka kredit od 230 miliona dolara kompaniji “Berwich Holding Sarl” odobrila na osnovu nepostojećeg zaloga.
"Dok je kredit tražen, kapital luksemburške ofšor firme bio je mizeran", pisao je taj medij, dodajući da je "Berwich Holding Sarl" od BTA banke dobio dozvolu za slobodno korišćenje kredita.
U kopiji jednog od ugovora sa sajta "nomad.su" piše da je novac od kredita ustupljen kompaniji "Heritam Managment Ltd" za kupovinu 100 odsto akcija kompanije sa Britanskih Djevičanskih Ostrva - "Migina Limited".
"Heritam Management Limited" je tada imala otvoren račun u litvanskoj "Trasta Komercbanki".
Upravo ta litvanska banka početkom ove godine ostala je bez licence za rad na osnovu naloga Evropske centralne banke, između ostalog i zbog nedostataka u sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma.
Kazahstanski medij "Ak Zhaiyk" objavio je i da je kompanija "Heritam Management Limited" usmjerila 230 miliona dolara preuzetih od  "Berwich Holding Sarl" i još 100 miliona koje je imala na računu na kupovinu akcija "Migina Limited".
Ugovor o kupovini tih akcija "Heritam Management Limited" zaključuje sa kompanijom "Litaland Tradecorp inc"
Na taj način, kazahstanski milioni, navodno, nijesu iskorišćeni za gradnju kompleksa na novoruskoj rivijeri, već ih je dobila ofšor kompanija "Litaland".
"A odatle izvući novac za svoje potrebe je samo stvar tehnike", ocijenio je "Ak Zhaiyk".
CIN-CG objavljuje kopiju Izvještaja o bankarskom računu "Heritam Managment Ltd", koji potvrđuje podatke kazahstanskih medija.

Izvještaj bankarskog računa  "Heritam Managment Ltd"

Kazahstanac optužen za pranje novca krajnji korisnik

U "Panamskim papirima" može se vidjeti da je krajnji korisnik koji ubira profit od Kilibardine firme "Heritam Managment Ltd" - Kazakstanac Zhajbek Burkitbajev (Zhaiybek Burkitbayev).
On je navodno član kriminalne grupe oligarha Muktara Ablazova.
Protiv Burkitbajeva je podignuta optužnica za krivično djelo iz kazakstanskog Krivičnog zakonika - prisvajanje javnih fondova i pranje novca.

Glušica Kankaraš tvrdi da nije radila  sa Kazahstancem

Bivša savjetnica u Ministarstvu finansija Glušica-Kankaraš kazala je za CIN-CG da je za uhapšenog Kazahstanca Sirima Šalabajeva prvi put čula u članku koji je objavio CIN-CG.
“Nikada nijesam bila u kontaktu sa ovom osobom niti sam čula za njega do skoro. U Kazahstanu sam radila godinu dana u predstavništvu Montexa i od tada sam u prijateljskim odnosima sa jednom porodicom iz Kazahstana koja svake godine dolazi u Crnu Goru na ljetovanje. Žena iz te porodice je bila poslovni sekretar kod mene u predstavništvu”, istakla je ona.
Glušica Kankaraš je rekla i da nikada nije otvarala ofšor kompanije i da razlozi njene povezanosti sa određenim firmama nisu bili novčani.
“To što su se određena lica pojavila u pojedinim ofšor kompanijama, to su bile kompanije koje su odavno oformljene bez mog posredstva i u čijem osnivanju ja nijesam učestvovala”, odgovorila je.
Glušica Kankaraš je istakla da prvi put čuje za panamsku agenciju “Mosak Fonseka”, kompanije "Dynacash Business Limited S. A" i "Manfred Group Corp" iz Paname.
Rekla je i da joj nije poznato ko je krajnji vlasnik ofšor kompanija “Solway Real Estate Limited” i “Nyxroam Corporation”, o kojima je CIN-CG ranije pisao.
Na pitanje ko je pravi  vlasnik  ofšor kompanije “Mediterrania Group Limited” sa Sejšela, koja posjeduje britansku firmu “European Venture Investments (UK) Ltd” a preko nje i 90 odsto fabrike aluminijuma Vsevološki u Sankt Petersburgu, odgovorila je da joj nije poznato.
CIN-CG ranije je objavio da je izvršni direktor te firme Aleksandar Proroković, sinovac Glušice Kankaraš koji je izjavio da ne zna ništa o tome i da su mu podaci zloupotrijebljeni.

Tužilaštvo ćuti o ofšor firmama, ne zna se da li ima istrage

Iz tužilaštva nijesu odgovorili CIN-CG na pitanja proslijeđena 22. aprila.
Novinarka CIN-CG pitala je tužilaštvo da li su upoznati sa tvrdnjama nekoliko Nikšićana da je bivša savjetnica u Ministarstvu finansija Ljiljana Glušica Kankaraš uzimala njihova lična dokumenta kako bi otvarala ofšor firme i da li je neko od izvršnih direktora ofšor firmi obavijestio tužilaštvo o tome.
Iz tužilaštva nijesu odgovorili ni da li su preduzeli istražne radnje i formirali predmet u vezi sa ovim slučajem  i da li  namjeravaju  da se bave ispitivanjem pomenutih tvrdnji.

CIN-CG objavljuje kopiju dokumentacije ofšor kompanije Nikšićanke:

Ugovor o kreditu 1

Ugovor "Litelanda" i "Heritama"

Ugovor "Litelanda" i "Heritama" 2

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Podgoričanin Petar Knežević, blizak rođaka biznismena Duška Kneževića, nalazi se u dokumentima afere “Panamski papiri”.
U bazi koju je prije nekoliko dana objavio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) vidi se da je ovaj 29-godišnjak krajnji korisnik koji ubira profit od ofšor firme “Mimoza Complex Limited” sa Britanskih Djevičanskih ostrva.
Petar Knežević je kao adresu naveo Mitra Bakića 144, koja je donedavno bila i adresa njegovog prebivališta.
Kompanija ““Mimoza Complex Limited” osnovana je prije 10 godina, a piše da poštu prima na adresi u Dubaiju - Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).
Ova ofšor firma osnovana je posredstvom agencije “The LT Corporate Services Limited”, čija je adresa na Kipru.
U dokumentima “Panamski papiri” piše da su akcionari u kompaniji “Mimoza Complex Limited” tri preduzeća - “Paracom Aktiengesellschaft”, sa adresom u Lihtenštajnu i “Comsel Limited” i “Cyvas General Trade Ltd” sa Kipra. Iz ICIJ-a naglašavaju da za firme i osobe koje su u "Panamskim papirima" ne mora po difoltu da znači da su radile i rade nešto nezakonito.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) juče su na adresi Mitra Bakića 144 razgovarali sa Petrovim ocem Mijodragom Kneževićem.
On je rekao da njegov sin već godinu ne živi na toj adresi. Nije htio da saopšti njegov broj telefona, već je rekao da će ga obavijestiti da su ga novinari tražili.
Stariji Knežević je rekao da je Petar zaposlen u preduzeću “Aerodromi Crne Gore” i da o njegovoj funkciji u ofšor firmi ne zna ništa. Istakao je i da sumnja da je riječ o zloupotrebi identiteta, kao u slučaju u Nikšiću, o kojem su novinari CIN-CG nedavno pisali.

Ofšor kompanija “Mimoza Complex Limited” većinski je osnivač crnogorske kompanije "RT Mimoza” iz Herceg Novog, koja upravlja projektom izgradnje turističkog kompleksa na rtu Kobila.
Ideja za gradnju turističkog naselja na rtu Kobila postojala je još početkom 90-ih godina prije izbijanja rata na području bivše Jugoslavije. Tada je grupa biznismena okupljena u korporaciji “Kobila Corporation”, koju je predvodio kanadski biznismen arhitekta Dobro Miljević iz Montreala, dobila i prve dozvole. Rat je prekinuo te planove.
Projekat je ponovo aktuelizovan 2002. godine, kada upravljanje preuzima kompanija “RT Mimoza”, u kojoj je tada “Kobila Corporation” iz Montreala imala 42,5 odsto učešća, koliko i “Cyvas General Trade Ltd” iz Moskve. Državna firma “Morsko dobro” imala je pet,  a Opština Herceg Novi 10 odsto.
Dvije godine kasnije potpisan je sporazum kojim je na ovoj lokaciji od 300 hiljada kvadrata, na samoj granici sa Hrvatskom kod Prevlake, predviđena gradnja dva luksuzna hotela sa 500 soba, 1.200 apartmana, kazino, marina, tržni centar...
Atlas grupa je 2006. godine objavila da ona preuzima ovaj projekat i da je od “Cyvas General Trade” kupila 85 odsto njegovog učešća, a značajno je izmijenjen plan gradnje.
Sada se predviđa 300 ležajeva u hotelima i 2.800 u apartmanima. Te godine dobijena je građevinska dozvola za prvu fazu u kojoj je predviđena gradnja 46 hiljada kvadrata, a počeli su pripremni radovi raščišćavanja terena.
Kriminalistička policija je krajem 2006. godina vodila istragu protiv tadašnjeg gradonačelnika Herceg Novog Đura Ćetkovića zbog sumnji da je sa “RT Mimoza” zaključio sporazum o izmirenju naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta kojom je Opština oštećena za 4,2 miliona eura.
Atlas grupa je Opštini platila ovu naknadu dvije godine kasnije. Nije poznato šta se dogodilo sa tom istragom. Ofšor firma “Mimoza Complex Limited” sada ima 75 odsto učešća u “RT Mimoza”, “Atlas Invest” i Opština po 10 odsto, a “Morsko dobro” pet odsto.
Atlas grupa sada na svom sajtu prezentuje ovaj projekat pod nazivom Punto Mimoza i navodi da je on vrijedan 503 miliona eura. Prošle godine predstavila ga je i na sajmu investicija u Kanu.

Cyvas radio za Aerodrome, pa se tužili za 2,2 miliona eura

Kompanija “Cyvas General Trade Ltd” iz Moskve 2002. godine imala je 42,5 odsto vlasničkog udjela u firmi “RT Mimoza”.
U bazi ICIJ-a može se vidjeti da se kao jedan od vlasnika ofšor firme “Mimoza Complex Limited” vodi “Cyvas General Trade Ltd” sa Kipra. Upravo ta kiparska firma vlasnica je moskovske “Cyvas General Trade Ltd”, ali i istoimene podružnice u Podgorici.
Direktor Aerodroma Crne Gore Milovan Đuričković 2005. godine je potpisao ugovor o dogradnji i rekonstrukciji terminalne zgrade na aerodromu Tivat sa kompanijom “Cyvas General Trade Ltd” - posao vrijedan 3,7 miliona eura.
U finansijskom izvještaju crnogorske Državne revizorske institucije (DRI) za 2009. godinu može se vidjeti da je "Cyvas General Trade ltd" Međunarodnoj trgovinskoj komori (International Chamber of Commerce - ICC) u Parizu podnio zahtjev za arbitražu po osnovu nepoštovanja ugovornih obaveza u iznosu od 2,2 miliona eura.
"Procjena pravnog zastupnika preduzeća je da će se preduzeće teretiti za onaj iznos za koji se smatra da predstavlja realnu naknadu za izvršene radove. Državna revizorska institucija preporučuje JP Aerodromi Crne Gore da preduzme sve mjere i aktivnosti ka pozitivnom rješavanju sudskog spora sa preduzećem "Cyvas General Trade ltd", u iznosu od 2,2 miliona eura, budući da bi u slučaju negativnog ishoda moglo doći do značajne materijalne štete za preduzeće, a time i za Državu Crnu Goru", piše u izvještaju objavljenom na sajtu DRI.
S obzirom da nakon 2009. godine nema javno dostupnih finansijskih izvještaja za JP Aerodromi Crne Gore nije jasno šta se dogodilo sa tim sudskim sporom...

Otac Mijodrag direktor u dvije firme iz Atlas grupe

Mijodrag Knežević se u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) pojavljuje kao izvršni direktor u firmi “Rekreaturs” iz Budve, čija je djelatnost hoteli i slični smještaj.  U  toj kompaniji je većinski vlasnik, sa oko 79 odsto akcija, kompanija “Atlas Invest”, koju je osnovao Duško Knežević.
Manjinski osnivači u “Rekreatursu” su “VB Holding Limited”, sa 20,38 odsto akcija i Dejan Jovićević sa 0,62.  Knežević je takođe bio i izvršni direktor, ovlašćeni zastupnik i član borda direktora u ugašenoj firmi “Monteplasman” iz Podgorice, koju su osnovali  “Atlas Mont” Duška Kneževića, “Fin Invest", srbijanska kompanija “Novosti” i "Bramik"  iz Podgorice.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) Ana Komatina i Vladimir Otašević osvojili su nagradu Evropske unije za najbolje mlade istraživačke novinare u 2015. godini u vrijednosti od 3.000 eura.

Glavnu nagradu dobio je novinar Mirko Bošković, urednik TV serijala “Mehanizam”, prikazivanom na Javnom servisu, dok je druga nagrada otišla novinarki nedjeljnika “Monitor” Mileni Perović Korać.

Istraživači CIN CG-a dobili su nagradu za seriju istraživačkih tekstova pod naslovom “Dosije Pua”, objavljenom u “Vijestima”, u kojem su pisali o vezama kontraverznog malezijskog biznismena Vai Seng Pue sa moćnim inostranim investitorima u Crnoj Gori, bliskim crnogorskim vladajućim krugovima.

"Ovaj serijal je, prema mišljenju većine članova žirija, primjer uspješnog pronalaženja i provjeravanja informacija putem interneta, te njihovog povezivanja i kontekstualiziranja na način koji baca svijetlo na umrežavanje lokalne političke i ekonomske moći, a moći koja u Crnu Goru dolazi preko kontraverznih inostranih biznismena i netransparentnih investicija”, kazao je predstavnik žirija Duško Vuković.

"Ovo je veliki podsticaj za mene i kolegu Otaševića da nastavimo ovim tempom, da istražujemo teme od javnog značaja. Današnja nagrada je i priznanje da se u Crnoj Gori, kada je riječ o organizovanom kriminalu i korupciji, itekako ima šta istražiti", kazala je novinarka CIN CG Ana Komatina.

Njen kolega Vladimir Otašević podsjetio je na izjavu prošlogodišnjeg pobjednika konkursa, Seada Sadikovića, koji je zahvalnost usmjerio i prema Vladi Crne Gore.

"Radi se o činjenici koje treba da budu svjesni svi novinari istraživači u Crnoj Gori. Vlada je omogućila da Crna Gora postane destinacija koju posjećuje turistički i poslovno velik broj kontroverznih ličnosti sa svih meridijana. Neki, kao što je slučaj sa našim glavnim likom, dobiju i crnogorsko državljanstvo", rekao je Otašević.

Novinarka "Monitora" Milena Perović Korać je dobila nagradu za priču "Policija zataškava torturu u noći protesta", u kojoj je objelodanila činjenice o pokušajima institucija da zaštite odgovorne za prekomjernu upotrebu sile u noći protesta Demokratskog frona (DF).

Nagrade je uručio ambasador Evropske delegacije u Crnoj Gori Mitja Drobnič.

Kontroverzna podružnica ugašene islandske Landsbanke u Luksemburgu, koja je pod istragom zbog prevara stotina klijenata, posredovala je u osnivanju misteriozne kompanije čiji vlasnik prima poštu na adresi braće bivše savjetnice u Ministarstvu finansija Ljiljane Glušice Kankaraš.
To se može vidjeti u dokumentima afere "Panamski papiri" i ofšor bazi koju je juče objavio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ).
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u bazi ICIJ-a pronašli su podatak da se kao vlasnik akcija sada ugašene ofšor kompanije Como Capital S.A. sa Britanskih Djevičanskih Ostrva (BVI), koja je osnovana u januaru 2006. godine, vodi misteriozna kompanija Landsbanka (Landsbanki). Ta firma ima upisanu adresu u nikšićkom naselju Straševina 31.
Como Capital S.A. je osnovana posredstvom Landsbanke u Luksemburgu, koja je u potpunosti u vlasništvu Landsbanke sa Islanda.
Nije poznato kako se i zašto adresa u Nikšiću našla u podacima kompanije povezane sa kontroverznom bankom. U bazi ICIJ-a može se vidjeti i da su na adresi Straševina 31 prijavljena braća bivše savjetnice za finansijsko-privredni sistem u crnogorskom Ministarstvu finansija - Damjan Glušica i Miloš (Glušica) Proroković.
Medij "Luksemburg Wort", pozivajući se na izvor blizak istrazi, u septembru prošle godine objavio je da zvaničnici Landsbanke iz Luksemburga i bivši šef sektora za davanje kredita iz Islanda moraju da se suoče sa kriminalnim optužbama. Objavili su da je istražni sudija taj slučaj, "bogat dokazima", proslijedio Krivičnom sudu. Klijente je banka, navodno, varala lažnim podacima o svojim ponudama.

Prema nalazima istrage Landsbanka Luksemburg je od 2006. do 2008. godine predlagala bogatim klijentima da založe svoje kuće u zamjenu za kredite. Tokom finansijske krize  2008, Landsbanka, koja je te godine bankrotirala, zahtijevala je hitnu naknadu kredita od više od 100 francuskih klijenata koji su bili u šemi hipoteka.
“Više od 100 kupaca podnijelo je tužbe protiv banke zbog ugovora o vraćanju iznosa kredita koji nijesu dospjeli i propusta u utvrđivanju sposobnosti zajmoprimaca da otplaćuju kredite u slučaju nevolje", pisalo je u tekstu "Luksemburg Worta".
Na internetu je dostupna i peticija “Zaustavite progon penzionera...”, gdje potpisnici tvrde da, uprkos tome što je Landsbanka bankrotirala,  preko šema pokušavaju u Francuskoj i Španiji da iskoriste penzionere kako bi nadoknadili gubitke.
“Ovi ljudi uzeli su kredite u malim vrijednostima svoje imovine”, naveli su istakavši da se vlasnici terorišu tako što im banka traži momentalnu isplatu kredita, plus kamate ili da prodaju stanove putem aukcije.

 I Emerence nikšićki

Prema ofšor bazi Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ), Damjan Glušica i Miloš Proroković upisani su kao  direktori ofšor Emerence company. Firma je osnovana 2002. godine na britanskim Djevičanskim ostrvima, posredstvom firme Global Wealth Management Center, sa sjedištem u Moskvi. Kao vlasnik Emerence company vodi se Nikšićanka Ljiljana Kilibarda, koja je porodično povezana sa nekadašnjom savjetnicom u Ministarstvu finansija Ljiljanom Kankaraš.    Global Wealth Management Center učestvovao je i u osnivanju firme Monolit International, u kojoj je vlasnica Kankaraševa. Miloš Proroković, kao i njegov sin Aleksandar, ranije su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kazali da su im dokumenta zloupotrijebljena za osnivanje ofšor kompanija. Kankaraševa je negirala te njihove tvrdnje.

CBCG čeka odgovore od dvije banke

Iz Centralne banke su kazali da se na osnovu do sada dobijenih odgovora od crnogorskih banaka može konstatovati da u vlasničkoj strukturi tih banaka ne postoje kompanije koje su osnovane posredstvom advokatske kancelarije Mosak Fonseka iz Paname. “Takođe, banke od kojih smo dobili odgovore nijesu identifikovale kao klijente firme osnovane posredstvom pomenute firme”, rekli su iz CBCG. Oni su dodali da odgovore još nijesu dobili od dvije banke koje su zamolile za produžetak roka zbog obimnosti posla.

Ana Komatina i Vladimir Otašević