Baranin Isat Boljević, predstavnik arapske kompanije koja je od Vlade Crne Gore preuzela Duvanski kombinat u Podgorici (DKP) godinama je preko Hrvatske kršeći zakon te zemlje prebacivao novac na inostrane račune osuđenog švercera cigareta Srećka Kestnera, zbog čega mu je sudjeno u toj zemlji.
Boljević je u više navrata na račun Kestnera prenio svotu od skoro milion eura.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao je do podatka da je protiv Boljevića u Hrvatskoj u 2009. godini vođen postupak - zbog kršenja Zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma i tadašnjeg Zakona o deviznom poslovanju, te da mu je oduzeto ukupno 180.000 eura.
Hrvatski organi otkrili su da je u februaru i martu 2009. Boljević u tu zemlju u dva navrata unio po 90.000 eura u kešu, koji prethodno nije prijavio, a koji je deponovao u jednoj banci u Dubrovniku.
Inspektorat hrvatskog Ministarstva finansija protiv njega je početkom juna 2009. godine pokrenuo postupak, koji je okončan sredinom oktobra iste godine.
Boljević je oglašen krivim za kršenje zakona - kažnjen je sa 10.000 kuna i oduzimanjem neprijavljenog novca od 180.000 eura.

Tokom procesa nije uspio da objasni porijeklo novca i zašto ga je unio u tu zemlju.
Tvrdio je da je kupio stan u Podgorici od Srećka Kestnera, koji ima i hrvatski pasoš, i da je zato iznosio keš iz Crne Gore.
Priložio je inspektorima kupoprodajni ugovor i saopštio da je Kestnerov zahtjev bio da mu novac za taj stan uplati preko banke, koja se nalazi na hrvatskoj obali.
Tokom istrage, međutim, hrvatski su organi utvrdili da je ugovor o kupoprodaji stana sa Kestnerom u visini od 125.000, a ne 180.000 eura, te da je sačinjen dvije nedjelje nakon što je Boljević novac unio u Hrvatsku.
Pored toga, istraga je došla i do podatka da je Boljević u periodu od 2005. do 2008. godine preko hrvatske banke, mimo znanja nadležnih organa u toj zemlji, prenio Srećku Kestneru i njegovoj supruzi na račune u Tunisu i Jordanu - 882.900 eura!
Boljević nije uspio valjano da se opravda pred hrvatskim institucijama, iako je u više postupaka pokušavao da vrati oduzeti novac.
On se na odluku Finansijskog inspektorata hrvatskog Ministarstva finansija žalio Visokom prekršajnom sudu Hrvatske, a kasnije i Ustavnom sudu te zemlje. Ni jedan sud Boljeviću nije vratio 180.000 eura.
Predmet je stigao i do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u kojem se nalazi Boljevićeva tužba protiv Hrvatske.
U razgovoru sa novinarom CIN-CG, Boljević je potvrdio da je novac nosio Kestneru sa kojim je prijatelj 20 godina.
"U Hrvatskoj su mi oduzeli legalan novac, koji sam posjedovao od prodaje lokala u Ulcinju. Za taj novac kupio sam stan od Srećka Kestnera u Podgorici i trebalo je pare da mu predam, međutim one su oduzete. Iako smo napravili ugovor taj stan nikada nisam preveo jer novac nije došao do Kestnera", rekao je Boljević.
Na pitanje kako objašnjava transfer više od 800.000 eura na račune Kestnera u Tunisu i Jordanu, Boljević je kazao da se opet radi o novcu od prodaje nekretnina.
"Ne mogu sad da se sjetim tačno, ali bila je u pitanju prodaja kuće na Starom aerodromu, odnosno to je bio Kestnerov novac, koji je dobio kad je prodao kuću. Mi smo prijatelji 20 godina. Nadležni u Hrvatskoj nisu sporili porijeklo novca, već to što ga nisam prijavio", kazao je novinaru CIN-CG Boljević.

Svi poslovi vode u Dubai

Firma "BMJ Industries FZ - LLC" iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), koju zastupa Boljević, od ove godine upravlja državnim Duvanskim kombinatom u Podgorici.
Arapi su odlučili da kupe DKP, iako se ta firma godinama u stečaju, a u medijima se povezuje i sa švercom cigareta, u kojem prednjači egipatski brend "Cleopatra".
Novi kupac DKP-a ima sjedište u Dubaiju, koji prema medijskim izvještajima iz ranijih godina važi za čvorište šverca cigareta za sjevernu Afriku, Aziju, Bliski Istok, ali i navodno za neke evropske zemlje, poput Italije, Francuske, Španije i Češke.
I osuđivani švercer cigareta Srećko Kestner ima sjedište u Dubaiu. Menadžer je tamošnje firme "Walford Tobacco".
Na zvaničnom sajtu te firme "walfordtobacco.com" piše da je Walford Tobacco Company proizvođač cigareta sa potencijalom da postane vodeća kompanija u svom domenu. “WTC posluje uglavnom na tržištima zemalja Bliskog Istoka i Afrike, ali i u Evropi i Aziji", piše na sajtu.
Početkom novembra 2012. godini zemaljski sud u njemačkom gradu Hof, osudio je Srećka Kestnera na godinu i po zatvora uslovno, zbog šverca cigareta u prvoj polovini devedesetih.
Pored uslovne kazne, Kestner je kažnjen i sa 30.000 eura, prenio je tada njemači list “Augsburger allgemeine”. Kestner je prethodno priznao krivicu, kako je javila Bavarska TV. U procesu je bilo riječi jedino o prekršajima iz 1992. godine, koji se tiču kršenja embarga uvedenog protiv tadašnje SRJ.
O samom švercu cigareta nije se raspravljano u tom procesu. Optuženi je objasnio da je organizovao transporte cigareta iz Holandije preko Njemačke za Crnu Goru i da je za to dobio 12.000 dolara.
“Žao mi što sam to radio”, kazao je on tada u Sudu. Kestner je u prošlosti premijera Mila Đukanovića označavao kao
pravog kuma šverca cigareta.
“O tome optuženi u Hofu nije rekao ni riječ”, pisalo je na sajtu
“br.de”, koji je podsjetio da se protiv Kestnera preko 20 godina vodila istraga. Prije 15 godina Kestner je opisivao detalje oko šverca cigareta i u intervju za hrvatski medij "Nacional" čiji je glavni urednik bio Ivo Pukanić, koji je u 2008. godini ubijen (nalogodavac ubistva ni danas
nije poznat).
CIN-CG je putem mejla Kestneru proslijedio pitanja, o njegovoj eventualnoj povezanosti sa privatizacijom DKP-a i vezama sa Boljevićem, koji je sada očito jedan od glavnih ljudi u ovoj podgoričkoj fabrici, ali odgovor nije stigao ni nakon nekoliko dana.

I Isat Boljević je kao Kestner hapšen zbog šverca cigareta. U
februaru 2004. godine Boljević je osumnjičen kao vlasnik i direktor preduzeća "Zaljevo komerc" zbog sumnjive isporuke 429 paketa cigareta “Danhil” u BiH, koju je navodno pratila fiktivna dokumentacija.
Ukupna vrijednost cigareta, koje su tada navodno bile namijenjene crnogorskom tržištu, bila je oko 220.000 eura.

Vraća li se Kestner u Crnu Goru?

Srećko Kestner je devedesetih bio jedan od glavnih ljudi koji je ovdje poslovao sa cigaretama. Međutim Crnu Goru napušta nakon intervjua u hrvatskom "Nacionalu", koji je bio neka vrsta optužnice.
Naime tada je kao insajder Kestner detaljno objasnio sistem šverca cigareta i pomenuo imena vodećih figura na političkoj sceni Crne Gore.
Posebno je osvijetlio ulogu u tim ilegalnim aktivnostima premijera Đukanovića.
Prije desetak godina Kestner i njegova supruga Suzana dali su punomćje advokatima da u njhovo ime i za njihov račun prodaju ili daju u zakup imovinu u Tuzima.
Kestneri u tom dijelu Podgorice, medjutim, i danas posjeduju hiljade kvadrata imovine.
Krajem 2014. godine, Kestner je oglasio i prodaju atraktivanog placa naspram hotela “Maestral” na rtu Šipkov krš u Pržnu - za dva miliona eura.
Međutim,"Vijesti" su u junu prošle godine objavile da je budvanski Sekretarijat za prostorno planiranje i održivi razvoj izdao Kestneru urbanističko-tehničke uslove za izradu investiciono-tehničke dokumentacije za gradnju luksuzne vile na tom lokalitetu. Znači li to da se Kestner vraća u Crnu Goru? I da je sada, kad njegov blizak prijatelj vodi DKP, opet poželjni partner crnogorske vlasti u duvanskim poslovima.

Vladimir Otašević

Ministarstvo kulture (MK) još nije odgovorilo na brojne dileme o sufinasiranju kinematografije u Crnoj Gori, niti šta se dešava sa novcem koji je ova institucija dala u posljednjih deset godina za 16 filmova, a prikazana su samo tri. Reagovali su, međutim, drugi na prošlonedjeljni tekst Centra za istraživačko novinasrtvo Crne Gore (CIN-CG) koji je objelodanio brojne podatke i nepravilnosti.

„Vratio sam novac Ministarstvu kulture, kada sam vidio da ne mogu da snimim film Par godina za nas, za koji sam bio dobio simboličnu podršku MK“, ispričao je na molbu CIN-CG Miomir Brajović, reditelj.

Vladimir Kosić, scenarista filma Zlatna palma, ističe da bi pitanje zašto nije došlo do realizacije ovog filma, za koje je MK opredijelilo davne 2007. iznos od 20.000 eura, trebalo postaviti onima koji su dobili novac. To je, tvrdi, preduzeće doo Baroom Baroom. „Nadam se da ovo preduzeće za koje sam, po porudžbi, pisao scenario, nije potrošilo uplaćeni novac  u nenamjenske svrhe nego da je novac građana vraćen u budžet, odakle bi opet trebalo da bude uložen u neki svrsishodniji projekat. Vjerujem i da u Crnoj Gori postoji pravosudni sistem i da, osim što postoji, takođe, i funkcioniše. U suprotnom, u ovom ali i ne samo ovom, slučaju, radilo bi se o krađi novca građana  koja je, da stvar bude gora, prošla nekažnjeno’’, kaže Kosić.

Iz Baroom Baroom, su za CIN-CG međutim rekli da njima sredstva za ovaj filmski projekat nikada nijesu uplaćena. ,,Izmjenom ugovora sa Ministarstvom kulture realizaciju ovog projekta preuzela je produkcija Laboratorijum d.o.o. i informacije o daljim aktivnostima na realizaciji ovog projekta možete potražiti od gospodina Ivana Bezmarevića’’, navela je Irena Milačić, izvršna direktorica Baroom Baroom.

Bezmarević je potvrdio da je Laboratorijum d.o.o, čiji je on izvršni direktor, primio sredstva za realizaciju projekta Zlatna palma. Rekao je da scenario ima „dobar potencijal“, ali su male šanse za realizaciju, jer je neophodno obezbijediti još sredstava, što kaže nije uspjelo uprkos pregovorima sa producentskim kućama. Bezmarević je CIN-CG dostavio i izvještaj o projektu Zlatna palma, koji je sredinom ovog mjeseca poslao Ministarstvu kulture, na njihov zahtjev.

U izvještaju se navodi da su sredstvima Ministarstva kulture pokrivene avionske karte, smještaj u hotelu, dnevnice, troškovi prevoza, telefonski troškovi i ostali nepredviđeni troškovi, isplaćivanje djelova honorara za režiju, scenario i dio honorara za direktora filma… Ni za jednu stavku, međutim, nije naveden iznos.

Stefan Bošković, Dragana Tripković i Vasko Raičević su u reagovanju na naše istraživanje saopštili da je kompletna odgovornost za film Đavolja posla, čiji su oni bili scenaristi, na producentskoj kući Jabbuka doo. „Sredstva dobijena na konkursu Ministarstva kulture u cjelosti (20.000 eura) su 2011. godine prenešena na račun Jabbuka doo, za šta postoje izvodi iz banke i ugovori između Udruženja studenata FDU i Jabbuka doo. Ovim ugovorima je obuhvaćeno pitanje prenosa apsolutnih prava i odgovornosti za realizaciju projekta na firmu Jabbuka doo. O svemu ovome su ugovorene strane obavijestile Ministarstvo kulture Crne Gore’’, navodi se u reagovanju.

Vladimir Vučinić, osnivač Jabbuke, za CIN-CG potvrđuje da je ova kuća preuzela projekat dugometražnog igranog filma Đavolja posla i da je odgovorna za realizaciju. „Iako smo obezbjedili sopstvena sredstva za tehniku i montažu, odnosno postprodukciju kao i honorare za taj dio ekipe, ostatak novca za kompletnu realizaciju još uvijek nismo u potpunosti obezbjedili“. Vučinić tvrdi da su o svemu redovno obavještavali MK. „Novac sa konkursa nije trošen jer snimanje nije započeto. Od projekta nismo odustali ali ako u narednim mjesecima ne budemo mogli da finansijski zaokružimo film bićemo prinuđeni da novac vratimo Ministarstvu što bi svakako bio veliki poraz nakon toliko uloženog truda’’.

Dragana Tripković je u razgovoru za CIN-CG kazala da im je scenario Đavolja posla bio prvi, da su ga kao studenti radili sa mnogo entuzijazma. ,,Dosta nam je odmoglo što nije realizovan ovaj projekat, jer nijesmo zbog toga mogli da učestvujemo na nekim narednim konkursima. Svi smo imali najbolje namjere, ali najgore je što na kraju taj film uopšte nije snimljen’’.

U reakciji na naše istraživanje reditelj Radoslav T. Stanišić, navodi da je 60.000 eura koje je MK još 2007. dodijelilo za sufinansiranje dugometražnog igranog filma Noć crvenih palmi, čiji je on scenarista, uplaćeno producentskoj kući doo Podgorica film Miodraga Miška Popovića.

CIN-CG je kontaktirao Popovića oko ovog projekta. „Nemam komentara“, rekao je on.

Na naše istraživanje organizacija The Books of Knjige (TBOK) reagovala je srdito na svojim Fejsbuk stranicama, iako im je i tokom istraživanja bilo ponuđeno da objasne što je sa njihovim projektom za koji je MK opredijelilo podršku.

,,Od Ministarstva kulture na konkursu iz 2014. jesmo dobili 20.000 eura, ali nam do sada nije isplaćen ni jedan jedini euro jer u ugovoru stoji klauzula da se novac isplaćuje onda kad se krene u snimanje filma. Tako da se nalazimo u jednoj nelogičnoj situaciji da nam sredstva neće biti uplaćena dok ne započnemo snimanje, a snimanje ne možemo započeti dok nam sredstva ne budu uplaćena. RTCG kao koproducent učestvuje sa 25.000 eura i po ugovoru je taj novac trebao biti na računu PGS agencije, koja je zvanični producent filma, do kraja 2014. godine, a do sada je uplaćeno samo 10.000 eura jer je upravljački tim javnog servisa, evo dvije godine, uvijek imao neke druge prioritete, pa se i tu nalazimo u pat situaciji''.

Oni ističu da postoje i neki privatni subjekti koji bi uložili novac u njihov film, ali to se može desiti tek kada svoj dio uplate Ministarstvo i RTCG. Napominju i da je sve to daleko od 300.000 eura, koliko im je potrebno da snime, kako kažu, koliko-toliko gledljiv film.

TBOK problematizuju i pravila koje je na konkursima propisalo Ministarstvo: ,,Zbog veoma čudnih pravila konkursa, ljudi iz Ministarstva kulture smatraju da riječ ’sufinansiranje’ skida svaku odgovornost sa njih za sve nezavršene projekte jer se podrazumijeva da moraju postojati glavni izvori finasiranja, a da podrška države može da bude minimalna. Filmski stvaraoci na ex-YU području snimaju niskobudžetne filmove za iznose između 300.000 i 500.000 eura. Mi smo na konkursu za dugometražni film uspjeli dobiti zasad neisplaćenih 20.000 eura što je dovoljno za, otprilike, tri do četiri snimajuća dana. Da bi stvar bila jasnija valja pomenuti da toliko košta prosječna cijena reklamnog spota od 30 sekundi kojeg marketinške agencije iz regiona naplate crnogorskim firmama’’, zaključuju Buksovci.

Iz MK su ranije najavili pokretanje sudskih sporova zbog pojedinih nerealizovanih projekata, za koje su isplaćena sredstva iz budžeta. Od 2007. godine za dugometražni igrani film, opredijeljeno je oko milion i po eura. Na sajtu MK nema dostupne evidencije o izvještajima vezanim za ove projekte, niti šta je sa sredstvima koja su dodijeljena, a projekti nijesu realizovani. Duže od mjesec dana Ministarstvo ne odgovara na pitanja CIN-CG vezana za ovu temu, uprkos obećanjima. Tako ostaje nejasno na koji način Ministarstvo prati realizaciju projekata koje sufinansiraju građani. I da li uopšte prate kako se troše naši novci.

Kratki film

Za razliku od dugometražnih filmova i uglavnom istih reditelja kojima Ministarstvo kulture daje potporu, crnogorski kratkometražni filmovi postali su pravi reprezenti crnogorske kinematografije. I to sa znatno manje novca.

Na konkursu MK 2013. film Umir krvi, scenario Stefan Bošković, režija Senad Šahmanović, dobio je 8.500 eura - a prikazan je na brojnim međunarodnim festivalima u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Južnoj Koreji…

Slično je i sa filmovima Branislava Milatovića, koje radi po književnim djelima Ognjena Spahića, koji su prikazani na renomiranim festivalima. Scenario za film Sve to, podržan je na konkursu 2010. sa 15.000 eura. Premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, kao prvi film iz Crne Gore koji je ušao u takmičarsku selekciju.

Projekat Porijeklo svijetla, scenario i režija Ivan Salatić, podržan je 2013. na konkursu sa 10.000. Prošle godine njegov kratki film Dvorišta uvršten je u takmičarski program Venecijanskog filmskog festivala.

Reditelj Dušan Kasalica je sa filmom Biserna obala, na prošlogodišnjem 21. Sarajevo Film Festivalu, osvojio nagradu za najbolji kratki film Srce Sarajeva. Na konkursu MK 2014. je njegov projekat podržan sa 13.000 eura.

Možda i u Ministarstvu kulture počnu da vrednuju ove uspjehe i stimulišu kvalitet, a ne klijentelističku grupu koja od konkursa do konkursa izvlači novac.

Regionalna iskustva

Za razliku od Crne Gore, svuda u regionu se novac djeli preko filmskih centara. Na sajtovima svih centara dat je detaljni pregled dodijeljenih sredstava i obrazloženja zašto je svaki film pojedinačno dobio novac.

U Hrvatskoj se novac za sufinansiranje audiovizuelne djelatnosti dijeli preko javnih konkursa, o kojima odlučuje komisija Hrvatskog audiovizuelnog centra. Subvencioniraju se dugometražni, kratkometražni, animirani i eksperimentalni filmovi. Tokom 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojeno je 2.300.000 eura.

Veliki novac u Hrvatskoj ide na filmske festivale, kojih je u ovoj državi preko 60. Na javnom natječaju 2015. za 62 filmske manifestacije izdvojeno je 700.000 eura.

Na prošlogodišnjim konkursu Filmskog centra Srbije za sufinansiranje izabrano je 26 projekata kojima je podjeljeno milion i 400.000 eura. Na konkursu su trijumfovali mahom reditelji debitanti, dok nijesu prošli veterani poput Puriše Đorđevića, Slobodana Šijana, Lordana Zafranovića, Gorana Markovića... U Srbiji već duže traje debata da li priznati reditelji treba da učestvuju na sličnim konkursima ili je bolje da se za njih obezbijedi poseban fond. Sve da se izbjegla sadašnja situacija u kojoj reditelji poput Šijana (Maratonci, Ko to tamo peva, Davitelj protiv Davitelja) ne snima filmove već cijelu deceniju.

Fondacija za kimematografiju Sarajevo je u 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojila oko 440 hiljada eura. Prema podacima Fondacije u periodu 2002. do 2013. podržano je 376 projekata u koje je uloženo preko 10 miliona eura, samo u proizvodnju domaćih dugometražnih igranih filmova uložila je preko šest miliona eura.

Država preko makedonske Agencije za film finasira kinematografiju sa preko 2,5 miliona eura godišnje. Za naše prilike zvuče nestvarno cifre kojima se dugometražni igrani filmovi, sa većinskim makedonskim udjelom, sufinansiraju sa preko pola miliona eura. Ulaganja daju rezultate pa se od 2009. filmovi završavaju u kontinuitetu.

U Sloveniji je za filmske subvencije tokom 2015. podijeljeno 2.700.000 eura. Posredstvom Slovenačkog filmskog centra raspisuju se javni konkursi za sufinansiranje i najviše novca ide na audiovizuelne projekte 626.000, zatim koprodukcije (250.000), za igrane, dokumentarne i animirane filmove 140.000…

Centar za kinematografiju Kosova je putem konkursa u 2015. sa 390.000 eura subvencionisao tri filma kosovskih autora, a za tri debitantska ostvarenja 110.000. Za razvoj scenarija dato je od 3.500 do 5.000 eura. Da ulaganja daju rezultate potvrda je i kosovski film Shok (Drug), rađen u koprodukciji sa Britancima, koji je ove godine nominovan, sa još četiri filma, za Oskara u kategoriji najbolji kratki film.

Otvaranje filmskog centra u Crnoj Gori je jedan od preduslova za transparentnu podjelu para i za dalji razvoj filma, ponavljaju već godinama i filmski djelatnici i nadležni iz Ministarstva kulture. Sem najava, od centra još nema ništa.

Predrag NIKOLIĆ

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvio Crne Gore (CIN-CG) - “Uloženi milioni, a prikazana tri filma", koji je objavljen u Vijestima 25. marta 2016, autora Predraga Nikolića, reagovanje redakciji uputio je scenarista i reditelj Radoslav T. Stanišić, koje prenosimo u cjelosti:

“U tekstu se navodi da je podršku od 60.000 eura za scenario dobio Radoslav T. Stanišić.

Istine radi, tačno je, da je na konkursu 2007. godine, za sufinansiranje filmskih projekata Ministarstva kulture Crne Gore, scenario za dugometražni igrani film ‘Noć crvenih palmi’ scenariste i reditelja Radoslava T. Stanišića dobio 60.000 eura.

Međutim, nije tačno da je pomenuti  novac  uplaćen meni, već je uplaćen producentskoj kući doo ‘Podgorica film’ Miodraga Miška Popovića producentu filma, sa kojim je Ministarstvo kulture i potpisalo ugovor.

Dakle, ja se ni u kom slučaju ne mogu smatrati odgovornim ni prozvanim kroz vaše konstatacije i vašu priču o uloženom novcu u crnogorsku kinematografiju”, navodi se u reagovanju Stanišića.

Od nezavisnosti do danas, Ministarstvo kulture je putem konkursa za kinematografiju iz budžeta izdvojilo preko dva miliona eura. Skoro milion i po eura izdvojeno je za 16 dugometražnih igranih filmova crnogorskih autora. Od toga su samo tri prikazana u crnogorskim bioskopima.

Većina i pored dodijeljenog novca još nije ni snimljeni, a izvještaji o potrošenim novcima i sudbinama projekata nijesu dostupni. Prikazani su omnibus studenata režije FDU Cetinje Ljubav-ožiljci; Posljednje poglavlje, Nemanje Bečanovića i Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa, Nikole Vukčeviča.

Za vrijeme mandata Predraga Sekulića, 2007. godine, Komisija za kinematografiju koju su činili predsjednik Goran Bulajić i članovi Andrej Nikolaidis i Mirjana Drljević, podijelila je 123.000 eura za šest projekata.

Podršku od 60.000 eura za scenario dobio je Radoslav T. Stanišić, za dugometažni film o deportaciji BiH izbjeglica Noć crvenih palmi, u produkciji Podgorica filma. Zoran Marković, Aleksandar Božović i Darko Ivanović dobili su 20.000 eura za scenario omnibusa Grm od kiše, produkacija NVO 35 mm. A Vladimir Kosić za scenario Zlatna palma, u produkciji doo Baroom, takođe 20.000 eura. Nijedan od ova tri filma nije snimljen.

U ugovorima, u koje je CIN-CG imao uvid, predviđena je obaveza da filmovi budu završeni do kraja 2007, kao i da se Ministarstvu podnosi detaljan izvještaj o utrošku sredstava u pisanoj formi, sa kopijama računa. Ugovor precizira i da u slučaju da se projekat ne realizuje ili da se ne realizuje u predloženom obimu i kvalitetu, Ministarstvo ima pravo da traži povraćaj sredstava. Prema našim informacijama, novac niko nije vratio.

CIN-CG pokušao je da sazna od autora, šta je sa projektima. Nakon dogovora za sastanak, Stanišić se nije više javljao na pozive.

Darko Ivanović za CIN-CG objašnjava da film Grm od kiše nije još snimljen jer ima problema sa dodatnim finansijama. Ističe da se radi o omnibusu od tri filma, od po 30 minuta, sa tri reditelja, a projektovani troškovi su, kako navodi, 150.000 eura.

Pored novca od Ministarstva kulture, film Grm od kiše je 2008. dobio dodatnih 21.000 eura. I to na Konkursu za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. ,,Za dobijeni novac uradili smo 50 odsto jednog i po 20 odsto od druga dva filma. Nijesmo uspjeli godinama naći dodatne finansije. Čekamo, razgovaramo sa potencijalnim sponzorima, nadamo se. Nijesmo odustali što je najbitnije’’. Ivanović navodi da su Ministarstvo kulture izvijestili o svemu u dopisu iz aprila 2014. Skoro sedam godina nakon roka da snime film!

Komentar o sredstvima za kinematografiju pokušali smo da dobijemo i od Ministarstva kulture. Zanimalo nas je da li oni prate kako se realizuju prijekti, dobijaju li izvještaje i da li im oni koji su dobili novac pravdaju sredstva. Tokom tri nedjelje uredno smo slali pitanja. I to više puta. Uzalud, nije bilo odgovora. Ali smo, sa druge strane, dobili od jednog stalnog korisnika sredstava Ministrastva upozoravajuću sms poruku da se ne bavimo raspodjelom novca za kulturu.

Ministarstvo kulture je nedavno, u dopisu Centru za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) najvilo da će pokrenuti spor zbog tri pomenuta filma. Iz Ministarstva su naveli i da zbog obimne dokumentacije, koja nije sistematizovana radi preseljenja na Cetinje, nijesu u mogućnosti da obezbijede uvid u dokumentaciju pojedinih projekata koji su dobili sredstva na konkursima, što su iz CRNVO tražili.

Budžet za film uvećan u vrijeme Mićunovića

Dolaskom Branislava Mićunovića na čelo Ministarstva klulture, budžet za film je uvećan za skoro 100.000 eura. Komisija za kinematografiju u sastavu Stevan Koprivica, dramaturg, reditelj Srdan Golubović i producent Mirsad Purivatra, 2008. godine sufinansira pet projekata sa 220.000 eura.

Izabrana su tri dugometražna filma: Jevanđelje po Jovanu, Nemanje Bečanovića – 80.000, Živim da sebe zaboravim, Željka Sošića – 80.000 i omnibus Ljubav-ožiljci (Miloša Pušonjića, Ivane Ćetković, Mladena Vujačića i Branislava Milatovića) sa 45.000 eura. Iako je Ministarstvo ugovorom obavezalo dobitnike da filmove završe najkasnije za godinu dana od potpisivanje ugovora, sva tri filma su imala premijere tek 2011.

Nakon fijaska prethodna dva konkurs 2009. godine nije bilo raspodjele za kinematografiju, navodno zbog nedostatka novca. A sljedeće godine Ministarstvo je - mimo javnog konkursa - podržalo sa 298.000 eura četiri filma, kojima su ranije na konkursima već dali novac: Mali ljubavni bog (Živim da sebe zaboravim) Željka Sošića; Jevanđelje po Jovanu Nemanje Bečanovića; As Pik Draška Đurovića; i Tenac (Lokalni vampir) Branka Baletića.

Te 2010. godine povećan je i budžet za raspodjelu po konkursu. Iznosio je 345.000 eura. Sufinansirano je 11 novih filmskih projekata. Najviše novca, 115.000 eura, je dobio projekat Ako postoje mrtvi, reditelja Andra Martinovića, koji skupa sa Andrejem Nikolaidisom potpisuje i scenario, u produkciji Artikulacija, čiji je direktor Ivan Đurović. Film ni nakon šest godina nije završen, iako je 2011. izabran u selekciji Cine Link Sarajevo Film Festivala, među deset projekata iz Jugoistočne Evrope koji se preporučuju evropskim filmskim producentima. Ni ta preporuka nije pomogla da se okonča projekat.

CIN-CG je pitao Martinovića šta je sa ovim filmom i kada će biti završen. Nijesmo, međutim, dobili odgovor. Martinović je trenutno direktor Crnogorske kinoteke. Zanimljivo je da je projekat Ako postoje mrtvi, preimenovan nekoliko puta. Posljednja verzija Vrijeme između nas, prošle je godine je i na konkursu za NVO dobila dodatnih 5.000 eura.

U 2010. sa 50.000 eura podržan je i film Granice, kiše, Nikole Mijovića i Vlastimira Sudara, u produkciji Udruženja filmskih stvaralaca CG (UFSCG). Iako je snimanje ove crnogorsko-bosanskohercegovačke koprodukcije počelo 2011, film se još nalazi u postprodukciji.

Iste godine omnibusu Đavolja posla, kojeg kako se navodi u rješenju konkursa potpisuju reditelj M. Eraković, scenarista S. Bošković, D. Tripković i V. Raičević, u produkciji NVO Udruženja studenata FDU, pripalo je 20.000 eura. Nema podataka ni da je počeo da se snima.

Desetine hiljada dijelili za učešće na festivalima

Ministarstvo kulture 2011. nije raspisivalo konkurs za finansiranje novih filmskih produkcija. Te godine budžet je potrošen na prezentaciju filmskog stvaralaštva Crne Gore na Filmskom festivalu u Kanu. Prezentaciju je realizovalo UFSCG. Ministarstvo 2013. po prvi put putem konkursa dodjeljuje i novac za učešće na međunarodnim manifestacijama i festivalima. Po tom je osnovu Artikulacija za učešće na Kanskom filmskom festival dobila 21.000 eura. Ista produkcijska kuća je za Kan i 2014. dobila 16.500, a prošle godine - 13.850 eura.

I 2012. filmski djelatnici iz Crne Gore su ostali bez novca, 110.000 eura je podijeljeno regionalnim rediteljima.

Konkursom je 2013. godine podržano sedam filmskih projekata sa 178.000 eura. Najviše novca opredijeljeno je za dugometražni igrani film Igla ispod praga, scenario i režija Ivan Marinović, čija je producentska kuća Adriatic Western Herceg Novi i producent filma.

Marinovićev scenario je osvojio nagrade na Jerusalem Film Lab radionici, kao i na Cine Link programu Sarajevo Film Festivala. Na konkursu Filmskog centra Srbije 2014. ovaj film je podržan dodatno sa oko 46.000 eura. Kompanija Luštica Develompment je prošle godine sponzorisala film sa 25.000 eura. Premijera Marinovićevog filma se očekuje ove godine.

Za osam filmskih projekata na konkursu 2014. je raspodijeljeno 211.000 eura. Producentska kuća Dogma Željka Sošića, dobila je 40.000 eura u kategoriji dugometražnog igranog filma za Božićni ustanak, koji kao scenarista i reditelj potpisuje Sošić. Radi se zapravo i o seriji, koju kooproducira RTCG sa 100.000 eura. Taj je novac Vlada vanredno dodijelila javnom servisu za ove namjene.

Početku snimanja, u decembru prošle godine, prisustvovao je ministar kulture Pavle Goranović. Kao pokrovitelj potpisana je i Prijestonica Cetinje. CIN CG pokušao je da dođe do podataka da li je i Prijestonica izdvojila sredstva, ali bez rezultata.

RTCG je najavila Božićni ustanak kao ,,prvu igranu seriju sa istorijskom tematikom u istoriji crnogorske televizije’’ za maj ove godine, pred obilježavanje desetogodišnjice nezavisnosti. Autori kažu da se radi o ,,epskoj istorijskoj drami u devet epizoda’’.

Uz Sošića, kao producenti serije navedeni su i direktor TVCG Rade Vojvodić, direktor CNP-a Branimir Popović i novinar Darko Šuković. Umjetnički direktor projekta je pisac Milorad Popović, a stručni konsultant za istorijska pitanja je Novak Adžić.

U kategoriji dugometražni igrani film 2014. dodjeljeno je i 20.000 za film Slučajevi pravde – dvostruka igra, scenariste Aleksandra Radunovića Popaja, u režiji Zorana Markovića Zonja, u produkciji PGS Agency. Film je zamišljen kao nastavak pilot epizode koju je organizacija The Books of Knjige (TBOK) snimila 2012. TBOK je, pored potpore Ministarstva, za ovaj projekat obezbijedio i podršku RTCG u iznosu od 25.000. Iako je emitovanje zakazano početkom prošle godine, do toga nije došlo. Uputili smo pitanja Markoviću šta se desilo sa ovim filmom, ali odgovore nijesmo dobili.

Ugovori potpisani, a novac im stiže naknadno

Na konkursu 2014. u kategoriji razvoj projekta dodjeljeno je po 35.000 eura za Hotel Boka, scenario Maja Todorović i Stevan Koprivica, režija Marija Perović i Au revoir Montenegro, scenario i režija Branko Baletić. Filmovi Perovićeve i Baletića, dobili su na konkursu 2015. (prvom čije rješenje potpisuje novi ministar Pavle Goranović) rekordne sume – Hotel Boka 250.000, a Baletićev projekat pod novim imenom Adieu, Montenegro 200.000 eura.

Iz razgovora sa filmskim radnicima uključenim u ova dva projekta saznali smo da je ovo prvi konkurs u kome novac nije podijeljen nakon potpisivanja ugovora sa Ministarstvom kulture. Sredstva su data uslovno, biće dobijena kada se putem konkursa u regionu i Evropi, sponzorstava, nađu dodatni novci. Radi se o skupim projektima čije će snimanje koštati blizu milion eura.

Za posljednji konkurs za sufinansiranje filmske produkcije (nove i manjinske produkcije) raspisan krajem decembra prošle godine, prijave su se podnosile do 11. februara. Odluke o podržanim projektima još nijesu objavljene.

Usvajanjem novog Zakona o kinematografiji, sredinom prošle godine, stvoreni su preduslovi da se budžet za film značajno uveća. U Ministartsvu kulture su najavili da bi ukupan fond za kinematografiju u 2016. trebao da bude najveći do sada - oko million eura. Međutim, zakonom je precizirano da sve, pa i uplate novca za kinematografiju koji će se prikupljati od Javnog servisa, nacionalnih TV, mobilnih i internet operatera, idu preko Filmskog centra, koji još nije formiran.

Zabrinjavajuća je netransparentnost Ministarstva kulture oko raspolaganja novcem poreskih obveznika. Za razliku od sličnih konkursa u regionu gdje se mogu pročitati sve odluke komisija, obrazloženja i javna saopštenja o praćenju projekata, na sajtu našeg Ministarstva ne mogu se naći elementarne činjenice. Nema odluke o konkursima za pojedine godine, ne objavljuje se često ni sastav članova Komisije za kinematografiju. Ni za jednu odluku nema javno objavljenog obrazloženja. A o praćenju i realizaciji finansiranih projekata - ni slova.

CIN-CG objavljuje bazu projekata koje je finansiralo Ministarstvo kulture:

Finansiranje reditelja 1

Producentske kuće 1

CIN-CG objavljuje dio ugovora i aneksa Ministarstva kulture:

 Ugovori

Predrag NIKOLIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najoštrije osuđuje medijske napade na Mrežu za istraživanje kriminala i korupcije - KRIK.
Istraživačko novinarstvo je važna karika svakog društva za doprinos u zaštiti od organizovanog kriminala i korupcije. Srbija treba da se ponosi postojanjem KRIK-a, koji pokreće istraživačke teme od značaja za najširu javnost. Posljednji napadi tabloida, koji podršku dobijaju od vodećih političkih figura u Srbiji, oslikavaju sistem koji ne počiva na pravdi i zakonima, već na manipulacijama i ucjenama.
CIN-CG kao član Svjetske mreže istraživačkog novinarstva (GIJN), iz koje su ranije osudili napade na KRIK, pruža bezrezervnu podršku višestruko nagrađivanom novinaru istraživaču Stevanu Dojčinoviću i redakciji KRIK-a. Vjerujemo da će ovakvi pritisci biti samo još veći podsticaj da KRIK nastavi da istražuje o zloupotrebama moći. Takvo novinarstvo potrebno je Srbiji i svim slobodnim društvima.

Redakcija CIN-CG

Inspekcija za javne nabavke u protekle tri godine nije podnijela nijednu prekršajnu i krivičnu prijavu, iako na mjesečnom nivou kontrolišu između 20 do 25 državnih ustanova i sve tendere koje one raspisuju.

Nevladin sektor već godinama ukazuje da korupcija u javnim nabavkama postoji, ali da je skrivena. Institut alternativa (IA) navodi da je od 2010. godine potrošeno 1,6 milijardi eura na javne nabavke, da je broj krivičnih prijava zanemarljiv, a presuda nikakav.

Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došli su do podatka da je korupcija za četiri godine “progutala” oko 169 miliona eura u javnim nabavkama, uz ocjenu da treba jačati kapacitete Inspekcije i povećati broj zaposlenih u njoj, kako bi se postupci kontrolisali na adekvatan način.

Iz Inspekcije, koja funkcioniše u okviru Uprave za javne nabavke, potvrdili su Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) da nije bilo krivičnih i prekršajnih prijava. Ističu, međutim, da su za tri godine izrekli 141 mjeru za otklanjanje nepravilnosti i 44 novčane kazne u ukupnom iznosu od 54.750 eura. Sačinili su i 26 službenih zabilješki.

“Prepreke koje utiču na efikasnije sprovođenje inspekcijskog nadzora su nedorečenost zakona, nedostatak prakse i ograničeni administrativni i tehnički kapaciteti”, pojašnjavaju iz Inspekcije za javne nabavke (IJN), koja je do 2014. godine imala samo jednog inspektora. Danas ima tri. Toj je službi za tri godine stigla samo 61 prijava za kontrolu javnih nabavki.

Javne ustanove, kako tvrde iz IJN, često nepravilno sačinjavaju i vode evidencije o javnim nabavkama. Dešava se i da službenici ne ispunjavaju uslove da se bave tom oblašću. Neblagovremeno se često sačinjavaju i objavljuju godišnji planovi javnih nabavki. “Najveći broj nepravilnosti utvrđen je u postupcima ustupanja izvođenja radova, slijede postupci nabavke robe i na kraju usluga”, odgovorili su iz IJN.

Predsjednik Upravnog odbora IA Stevo Muk kazao je za CIN-CG da je zabrinjavajuće da nema ili je zanemarljiv broj krivičnih prijava za nezakonitosti u javnim nabavkama.

On tvrdi da prijave ne podnose ni nadležni organi, kao ni oštećene strane, ali i da tužilaštvo nije u dovoljnoj mjeri aktivno u formiranju predmeta po nalazima državnih institucija. "Otuda, po pravilu, izostaje krivična odgovornost, odnosno do sada nema sudskog epiloga za korupciju u javnim nabavkama", kaže Muk. Nameće se zaključak da oštećene strane u postupcima ne podnose prijavu zbog "straha od odmazde", odnosno zato što se boje da mogu biti diskriminisane tokom sljedećeg učešća u postupcima javnih nabavki, navodi on.

IA je tokom dugogodišnjeg istraživanja naišao na brojne prekršaje, za koje je predviđena novčana kazna, ali ne i na podatke da su odgovorne osobe u tim institucijama sankcionisane zbog toga.

Predsjednik Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki Tomo Miljić ranije je za “Vijesti” kazao da ne može da sudi o tome da li se tenderi namještaju. Međutim, rekao je da se dešavaju nepravilnosti, a i da u Komisiji nijesu nadležni da utvrđuju da li su greške posljedice namještanja, neznanja ili nesnalaženja.

Među rijetkim službenicima za javne nabavke, koji i anonimno žele da pričaju o javnim nabavkama, ima i onih koji tvrde da prilikom procedura itekako ima i namještanja. Jedan od njih, koji se javnim nabavkama bavi već deceniju, ispričao je za CIN-CG da se izuzetno rijetko dešava da se prijavi slučaj korupcije, iako ponuđači nerijetko vrše pritisak na službenike - tokom pripremanja tenderske dokumentacije i postupka odlučivanja.

“Postoji i pritisak iznutra, od nadređenih” rejkao je on. “ Oni nekad insistiraju na favozirizovanju određenih ponuđača prilikom sastavljanja specifikacije koja je predmet nabavke, ali i prilikom donošenja odluke“.

Dešava se da nadređeni insistira da se eliminiše onaj ponuđač koji nije ispunio sve uslove, dok se, sa druge strane, ignorišu nedostaci favorizovanog ponuđača. „Ali, rijetko kad se dešava da nadređeni direktno kaže da se tender treba namjestiti“, naglasio je.

Sagovornik tvrdi da su česte nezakonitosti kod tzv. šoping metode, kojom se ralizuju nabavke do 25.000 era, koja je manje kompleksna u odnosu na otvoreni postupak. Tvrdi da su problematični i neposredni sporazumi, koje starješine često zloupotrebljavaju.

I predstavnica MANS-a Ines Mrdović kazala je za CIN-CG da se tenderi često namještaju kroz tehničku specifikaciju, gdje se unaprijed propišu uslovi za određenog ponuđača i na taj način eliminišu drugi koji su povoljniji.

Ona je istakla da su poseban problem javne nabavke za koje ne postoji potreba u datom trenutku ili su potpuno necjelishodne, kao i naknadno potpisivanje aneksa ugovora kojim se povećava njegova vrijednost.

U analizi te nevladine organizacije, koja je urađena u novembru prošle godine, piše da korupcija u sistemu javnih nabavki dodatno jača usled nedovoljnog poznavanja pravnog okvira određenih naručioca. Takvi naručioci, kažu u MANS-u, često nijesu u stanju da sprovode zakon, što neke firme sa većim kapacitetima mogu iskoristiti za sopstvenu korist.

Prema izvještaju Evropske komisije o napretku za 2015. godinu, Crna Gora je umjereno pripremljena za javne nabavke. Potrebno je ojačati kapacitete sprovođenja i primjene sistema javnih nabavki na svim nivoima i sprovesti plan usklađivanja propisa kako bi se potpuno uskladili sa direktivama o javnim nabavkama Evropske komisije. U izvještaju se konstatuje da Inspekcija još uvijek nema dovoljno kapaciteta.

Preporučuje se da u 2016. treba sprovesti novu strategiju sistema javnih nabavki, kako bi Crna Gora osigurala da ova oblast funkcioniše efektivno, efikasno i transparentno. Tek tada se mogu očekivati rezultati, pa i presude za kršenja zakona i procedure.

Bemax-u i Blažu sve više poslova

Mrdović smatra da u procedurama javnih nabavki ima privilegovanih pojedinaca i kompanija.

“Navešću primjer kompanije Bemax koja se pojavila niotkuda i zahvaljujući favorizovanju od strane državnih institucija za svega nekoliko godina počela je da dobija najvrednije državne poslove koji se mjere desetinama miliona eura. Bemax često nije ispunjavao tenderske uslove, ali je uprkos tome dobijao poslove. Nerijetko su mu dodjeljivane javne nabavke za znatno veće sume od procijenjenih vrijednosti ili je potpisivanjem aneksa ugovora povećavana prvobitno ugovorena cijena”, odgovorila je Mrdović.

Ona je kazala i da je opšte poznat primjer firme premijerovog sina Blaža Đukanovića koji u posljednjih nekoliko godina dobija sve više poslova od državnih institucija.

Mrdović tvrdi da je MANS u proteklih nekoliko godina podnio na desetine krivičnih prijava iz ove oblasti, ali da je tužilaštvo većinu njih odbacilo, uprkos nespornim dokazima koji su ukazivali na gruba kršenja zakona i oštećenja državnog budžeta.

“Očigledno da još ne postoji odlučna volja da se tužilaštvo izbori sa korupcijom u javnim nabavkama, iako se procjenjuje da se kroz sistem javnih nabavki godisnje budzet osteti za nekoliko desetina miliona eura. Drugim rijecima, oni koji krše zakon i nanose štetu državnom budžetu, faktički se ohrabruju da nastave sa nedozvoljenim radnjama”, istakla je.

 U regionu podižu optužnice

U Bosni i Hercegovini je početkom godine podignuta najopsežnija optužnica protiv bivšeg direktora Unsko-sanskih šuma za organizovani kriminal, koji se između ostalog, zasnivao i na namještanju javnih nabavki. Nedavno je i na Kosovu podignuta optužnica protiv gradonačelnika Južne Mitrovice zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja, odnosno ograničavanja tendera za javne nabavke, čime je budžet te zemlje oštećen za 767.940 eura.

Što se tiče Srbije od 2013. godini, od kada se nezakonitosti u javnima nabavkama tretiraju kao krivično djelo, nije bilo presuda. Ipak, policija je zbog toga prijavila dva lokalna funkcionera, jednog republičkog, tri direktora, kao i 13 ostalih. Optužnica je podignuta protiv sedam osoba.

U Hrvatskoj ni u 2014, ali ni u 2013. godini nije bilo prijava za krivična djela koja su u vezi sa zloupotrabama u javnim nabavkama. Ali je slučaj bivšeg hrvatskog premijera Sanadera još aktuelan i slikovito govori kako se preko sistema javnih nabavki mogu oštetiti javne finasije.

Ekonomski analitičar Dražen Rajković je u knjizi "Kako je Ivo Sanader prodao Hrvatsku” istakao je da je bivši premijer za šest godina na izigravanju pravila javnih nabavki državnom budžetu nanio procijenjenu štetu od 36 milijardi kuna. Prema Rajkovićevoj analizi Sanader je znatno manje novca uzeo koz privatizacije državnih preduzeća, mada se i tu radi o velikim pronevjerama.

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Kotoranin Željko Bojanić (49), koji se nalazi na listi najtraženijih bjegunaca u Evropi, godinama je omogućavao dolazak najvećih svjetskih kruzera u Crnu Goru.
Prije bjekstva Bojanić se bavio i ugostiteljstvom u svom rodnom gradu. Potražuje se zbog, navodne, umiješanosti  u međunarodni šverc kokaina.
Slovenija je   raspisala  potjernicu nakon što su prikupili podatke da je od septembra 2014. do juna 2015. godine,  učestvovao u  rasturanju kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Uz Bojanića na sajtu “eumostwanted.eu”, Evropske policijske kancelarije - Europol,  objavljene su potjernice još za četrdesetak bjegunaca.
Prvi na listi najtraženijih bio je Salah Abdeslam, koji je tražen zbog terorističkih napada u Parizu 13. novembra prošle godine.
Salah je uhapšen ove sedmice u Belgiji.
Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Bojanić je  vlasnik   firme “Balloon” koja je od 2006. godine  ovlašćeni MSC agent.
U Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) može se vidjeti da je  tu  kompaniju  Bojanić osnovao 11. jula 2002. godine.
Nekoliko puta je mijenjala  djelatnost - ostale zabavne i rekreativne djelatnosti, hoteli i sličan smještaj, barovi, marine.
U aprilu 2007. kao suosnivač  upisan je i Bojanićev prijatelj  Dragan Dudić Fric, koji je ubijen  u maju 2010. godine u kafiću "Moka" u kotorskom Starom gradu.
Fric je bio  blizak prijatelj i saradnik  osuđenog narkobosa Darka Šarića. U njega je pucao Ivan Vračar iz Nikšića. Tada je ranjen i Bojanić.

Dudić je u firmi “Balloon” formalno bio  godinu.
Posredstvom te firme  u novembru 2012. u Kotor je došao i megakruzer “MSC Divina”,  vrijedan 550 miliona dolara - najveći brod koji je do tada uplovio u Crnu Goru.
Taj megakruzer doplovio je sa oko 3,5 hiljada putnika.
Od 23. marta 2012. kao direktorka i zastupnica kompanije “Balloon” upisana je  Roberta Iković.
Prilikom dolaska kruzera “MSC Divina”, Ikovićeva je medijima saopštila da  je  firma u kojoj radi od osnivanja naporno radila i asistirala MSC kompaniji kako bi uvrstili Kotor kao jednu od destinacija za obilazak njihovih kruzera.
“Prvi brod ’MSC Opera’ uplovio je 2006. godine. Godišnje dođe oko 25-27 kruzera, što za Kotor svakako znači jako puno. Za sljedeću godinu imamo najavu za dolaske kruzera ’Armonia’ i ’Melody”, kazala je Ikovićeva u novembru 2012. godine.
Prema izvještajima švedskih medija u decembru 2011. godine  sa brodom “MSC Opera”, u tu zemlju pristigao je kokain vrijedan oko 21 milion dolara.
Sa tim kokainom švedski mediji su  povezivali crnogorske narkoklanove.
U  prilogu tamošnje televizije "TV 4.se" prikazana je ruta kojom je droga dopremljena do Stokholma brodom "MSC Opera", koji ima kapacitet od 2.000 putnika.
Brod je krenuo iz Rio de Žaneira u aprilu 2011. i preko Gran Kanarije i Amsterdama stigao u Švedsku 11. maja.

Zakupci lokala, računi u blokadi zbog duga

Prema katastarskim podacima, prije nekoliko godina na  kompaniju “Balloon” upisano je oko  4.300 kvadrata pašnjaka u kotorskoj katastarskoj opštini Dub. Kao osnov sticanja upisana je kupovina. Ta firma je učestvovala i u državnom   programu stručnog  osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem i zapošljavala  u kotorskom hotelu "Vila Duomo".

Bojanić na svoje ime posjeduje stambeno-poslovnu zgradu u Starom gradu u Kotoru i livadu od hiljadu kvadrata u Dobroti. Prema podacima Uprave za nekretnine ta imovina je stečena takođe kupovinom.
Prema CRPS podacima, on  je vlasnik  i kotorske firme “Calisto”. Tu firmu je 2002.  osnovao sa Smiljanom Samardžićem kumom Dragana Dudića Frica. Među osnivačima su i Vladimir Pavićević i Mladen Kustudić. U sklopu nje su radili  kafe barovi “Uranak” i “Trezor”. Bojanić je bio i zakupac kafića “Moka”, u kojem je ubijen Dudić.
“Calisto” se nalazi na spisku Centralne banke Crne Gore (CBCG) među   privrednim društvima čiji su računi blokirani zbog duga.
Račun te firme prema listi iz februara  je u blokadi više od dvije godine zbog duga od   27.974 eura.

Kupovali brod za kokain?

U potjernici iz Slovenije za Željkom Bojanićem opisan je i način na koji je švercovana droga.
“Identifikovani i neidentifikovani osumnjičeni djelovali su kao internacionalna kriminalna grupa u kojoj su svi imali jasno definisane uloge. Bili su u stalnim kontaktima, informisali su jedni druge i davali uputstva prilikom izvršenja krivičnih dela. Bojanić se nakon uputstva dobijenih od neidentifikovane osobe sa pseudonimima "Drug" i "Mr. X" sastao  sa M. S. i C. N. u Zagrebu 7. septembra 2014, gdje je dogovorena nabavka jahte za prevoz kokaina. Složili su se da kupe brod van Evrope, koji je bi bio namijenjen za prevoz kokaina iz Južne Amerike u Evropu", navodi se na sajtu “eumostwanted.eu” o Bojaniću.

Vladimir Otašević

Crnogorska policija skoro dvije godine  nije preduzela zakonom propisane mjere zbog dva krivotvorena ugovora koje im je prijavila Uprava za igre na sreću (UZIS). Radi se o ugovorima o koncesiji sa Lutrijom Crne Gore i američkim građaninom Markom Ivezajem, a Uprava za igre na sreću tvrdi da ih nikada nije potpisala.
Iako je prijava iz UZIS-a proslijeđena još 11. juna 2014. godine, policija je ignorisala Zakon o krivičnom postupku. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pitali su 19. januara policiju šta je do sada preduzeto i otkriveno u tom predmetu, ali policija ni nakon više od mjesec nije odgovorila.
Policija je po zakonu trebalo odmah da obavijesti tužilaštvo o cijelom slučaju, posebno zbog činjenice da se radi o mogućoj zloupotrebi pečata jedne državne institucije. Međutim, ako je vjerovati Državnom tužilaštvu, policija je u ovom slučaju ignorisala propisanu proceduru. Naime, nakon nepunih mjesec, Tužilaštvo je novinarima CIN-CG priznalo da im "nije dostavljeno obavještenje iz Uprave za igre na sreću, a na koje se odnose pitanja”.

Doktor pravnih nauka Aleksandar Kovačević sa Cetinja potvrdio je za CIN-CG  da je policija shodno Zakonu o krivičnom postupku bila dužna odmah da obavijesti tužilaštvo o primljenoj prijavi.
“Zakon o krivičnom postupku Crne Gore obavezuje policiju da odmah po dobijenom obavještenju - prijavi, pisanoj ili usmenoj - o postojanju osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, odmah i bez odlaganja obavijesti nadležnog državnog tužioca”, kaže Kovačević.
Prema njegovim riječima, ako policija nije preduzela ništa,  radi se u najblažem slučaju o povredi službene dužnosti policijskih službenika.
“Policija je morala da postupi po prijavi državnog organa. Ukoliko iz policije baš ništa nisu preduzeli, postoje elemenati krivičnog djela poput eventualne zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi, pomoći učiniocu krivičnog djela... Naravno sve zavisno od konkretnih dokaza, koji bi se prikupili”, kazao je Kovačević.
Dodao je da su iz Uprave za igre na sreću pogriješili što o spornim ugovorima nijesu odmah direktno obavijestili i tužilaštvo.
“Osim policije, Uprava za igre na sreću je po Zakonu o krivičnom postupku paralelno morala da obavijesti i  tužilaštvo. U svakom slučaju kad je prijava došla do policije ona je morala odmah da radi po njoj, posebno kad se ima u vidu da se radi o sumnji u zloupotrebu pečata državne institucije”, naglasio je Kovačević.
Budući da policija o ovom slučaju ne želi da se oglasi, nemoguće je sa sigurnošću reći koji su policijski službenici i iz kojeg odsjeka odlučili da ignorišu proceduru koja im je morala biti svakodnevna rutina. Međutim, kada bi običan građanin prijavio falsifikovanje nekog ugovora, tog bi se slučaja prihvatio Odsjek za suzbijanje privrednog kriminaliteta,potvrdili su usmeno u policiji. Taj odsjek je inače pod nadležnošću Sektora kriminalističke policije.
Prema podacima sa sajta Uprave policije na čelu Sektora kriminalističke policije sada je Milovan Pavićević.
CIN-CG došao je do ugovora čiju je provjeru tražila Uprava za igre na sreću tvrdeći da ga oni nijesu potpisali. Radi se po svemu sudeći o krivotvorenim ugovorima o korišćenju koncesija za priređivanje igara na sreću - kladioničarskim igrama i priređivanju igara  preko interneta i drugih telekomunikacionih sredstava. Koncesije se, prema spornim ugovorima, izdaju Lutriji Crne Gore kao prvom koncesionaru i američkom građaninu Marku Ivezaju kao drugom, na pet godina.

Posao sklopljen vjerojatno falsifikovanim potpisom vrijedi više od milion i po eura. Na ugovorima su otisnuti zavodni pečati Uprave za igre na sreću, kao i potpis njenog nekadašnjeg direktora Aleksandra Moštrokola.
Moštrokol 2014. godine, kada je ugovor navodno potpisan, uopšte nije bio na čelu te institucije nego je Upravu napustio još 2011.
Moštrokol je novinaru CIN-CG saopštio da on nije potpisao sporne ugovore.
“U tom poslovnom projektu nijesam od 2011. godine”, kazao je Moštrokol.
Pored njegovog potpisa, tu su i potpisi Save Grbovića zvanog Džigi, većinskog vlasnika Lutrije Crne Gore i advokata Radovana Mandića, koji je bio punomoćnik i koji je zastupao drugog koncesionara - Ivezaja.

Prema dokumentu kojeg posjeduje CIN-CG, Ivezaj je od Uprave za igre na sreću zatražio provjeru autentičnosti ovih ugovora 11. jula 2014.
Upravo je Ivezaj sporne ugovore dostavio toj državnoj instituciji, koja je nakon toga slučaj prijavila policiji. CIN-CG je pokušao da stupi u kontakt sa Ivezajem, ali bez uspjeha.
Iz Lutrije su kazali da nikad nijesu vidjeli dva ugovora u kojima je neko zloupotrebio pečate Lutrije i potpis Save Grbovića. “Danas je svašta moguće i smatramo da bi, ukoliko je tačna ta informacija, nadležni organi to do sada utvrdili i o tome nas obavijestili”, saopštili su za CIN-CG iz Lutrije.
Oni su u opširnom odgovoru naveli i da je moguće da je “došlo do neke zloupotrebe iz kuhinje UZIS-a”. Sa druge strane advokat Mandić nije se javljao na brojne pozive novinara CIN-CG.
U svakom slučaju iz ovoga je jasno da postoji veoma opravdana sumnja da su ugovori falsifikovani. Potpuno je nejasno zbog čega je policija odlučila da ignoriše Zakon o krivičnom postupku i time otvorila sumnju da štiti počinioca krivičnog djela teškog više od milion eura.
CIN-CG je imao uvid i u obavještenje upućeno policiji, koje je 11. juna 2014. iz Uprave za igre na sreću poslao tadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave Marko Ćulafić.

"Budući da ovaj organ nije zaključio navedene ugovore, te da u djelovodniku pod datim brojem nije zaveden ni jedan predmet, te činjenice da ovu upravu od 2012. godine zastupa vršilac dužnosti direktora, mr Marko Ćulafić, kao i da je gospodin Ivezaj dostavio kopije gore navedenih ugovora, čini se da se radi o falsifikatu, stoga vam u prilogu akta šaljemo kopiju zahtjeva i ugovora, shodno vašoj nadležnosti na dalje postupanje", između ostalog je prije nepune dvije godine policiji napisao Ćulafić.
Tadašnji VD direktora UZIS-a obavijestio je i Ivezaja da kao fizičko lice nije mogao zaključiti ugovore o koncesiji za priređivanje igara na sreću shodno članu 10 Zakona o igrama na sreću, da ugovori koje je dostavio nijesu zavedeni u toj instituciji i da isključivo on od 2012. godine zastupa Upravu za igre na sreću.

Lutrija CG: Sava Grbović nikada nije potpisao i ovjerio ugovore

Nakon nekoliko mejlova razmijenjenih sa novinarom CIN-CG iz "Lutrije Crne Gore" odgovoreno je da Sava Grbović nikada nije potpisao i ovjerio dva sporna ugovora o koncesiji, sa Ivezajem i Mandićem.
"To se veoma lako može provjeriti kod tih lica koja pominjete. Nikada nismo vidjeli dva ugovora u kojima je neko zloupotrebio pečate Lutrije i potpis Save Grbovića. Danas je svašta moguće i smatramo da bi, ukoliko je tačna ta informacija, nadležni organi to do sada utvrdili i o tome nas obavijestili", kazali su iz "Lutrije CG".
Dodali su da je Mark Ivezaj nekoliko puta, "poput mnogih, na svoj zahtjev posjetio Lutriju radi razgovora o eventualnoj poslovnoj saradnji do koje nikad nije došlo.
"Od njega smo čuli da postoje takvi navodni ugovori i obećao nam je da će ih dostaviti. Odmah po prijemu te informacije obavijestili smo UZIS i zahtijevali da preduzme aktivnosti u tom pogledu. Ivezaj nam, i pored toga što je obećao, nikada nije dostavio takve ugovore. Što se tiče Lutrije, takvi eventualni akti nisu mogli da proizvedu nikakvo pravno dejstvo što se veoma lako može utvrditi. Nemamo saznanja o tome šta je UZIS preduzeo nakon našeg obavještenja. I nama je to indikativno", kazali su iz "Lutrije".
Dodali su da se prilikom razgovora, Ivezaj pozvao na Ministarstvo finansija i UZIS koji su mu, navodno, preporučili da sa nama ostvari poslovnu saradnju.
"Iznio je prijedlog da nas uključi u internacionalno priređivanje igara na sreću putem interneta i ponudio nam je saradnju sa pravnim subjektima iz inostranstva. Do te saradnje nikada nije došlo. Tom prilikom, Ivezaja smo uputili na Ministarstvo finansija i UZIS i predočili mu uslove i procedure za zakonito obavljanje djelatnosti igara na sreću u Crnoj Gori", rekli su iz "Lutrije".
Istakli su da ih ne bi čudilo da je, mimo volje, znanja i saglasnosti Lutrije i Save Grbovića, došlo do neke zloupotrebe iz kuhinje UZIS-a...

Poslovi Amerikanca  Ivezaja u Crnoj Gori

Američki državljanin Mark Ivezaj jedan je od vlasnika firme Island Luck of Europe. Prema Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) ta se kompanija bavi uslugama „pripremanja i posluživanja pića”. CIN-CG je stupio u kontakt sa ovlašćenim zastupnikom te firme Podgoričaninom  Petrom Joksimovićem. Upravo je Joksimović u junu 2014.  u prostorijama Uprave za igre na sreću, po nalogu Ivezaja,   pisao  zahtjev za provjeru autentičnosti ugovora.
“Marka Ivezaja sam slučajno upoznao početkom juna 2014. godine i trebalo je da mu obezbijedim uslove za poslovanje u Crnoj Gori”, kazao je za CIN-CG Joksimović.

Dodao je da je za Ivezaja radio poslove osnivanja kompanije u Podgorici, prevođenja dokumenata i druge operativne poslove.
“Mogu reći da sam sa gospodinom Ivezajem išao na sastanak u Upravi igre na sreću sredinom juna 2014. i napisao na našem jeziku zahtjev za provjeru autentičnosti ugovora o koncesiji, koji je on predao Upravi za igre na sreću”, kazao je Joksimović. Dodao je da su sporni ugovori  potpisani prije nego što je upoznao Ivezaja.
“Tako da ne znam kako i kada je on stupio u kontakt sa advokatom Mandićem, čiji je potpis na njemu”, kazao je Joksimović. Saopštio je i da ga policija nije kontaktirala oko spornih ugovora, iako je u zahtjevu naveden kao "kontakt osoba".

CIN-CG objavljuje dva sporna ugovora:

Ugovor o koncesiji za priređivanje kladioničarskih igara

Ugovor o koncesiji za priređivanje igara na sreću preko interneta

Vladimir Otašević

Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice prekršila je zakon dodijelivši krajem prošle godine posao vrijedan 25.000 eura Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje (RZUP), iza kojeg stoji premijerov brat  Aco Đukanović.
Prema  odluci Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki, u koju su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) imali uvid, Đukanović je posao dobio iako nije imao neophodnu licencu za saobraćaj.
Agencija je u oktobru prošle godine tražila najboljeg ponuđača za izradu Detaljnog urbanističkog plana “Tuzi centar”, koji će se finansirati iz budžeta Glavnog grada.
Na javni poziv javio se RZUP sa firmom “Planplus” i podugovaračem “Geo&Arh projekt.”
Oni su za taj posao tražili 17.850 eura.
Sa duge strane, zajedničku ponudu dostavio je i podgorički “Winsoft” sa “Centrom za urbanizam i arhitekturu”, koji su ponudili 25.000 eura.
Nakon što je Agencija posao dodijelila Đukanoviću 12. oktobra prošle godine, iako konzorcijum nije imao licencu za saobraćaj predviđenu pozivom, “Winsoft” sa “Centrom za urbanizam i arhitekturu” se žalio Državnoj komisiji.
U februaru ove godine Komisija je odlučila da je Agencija prekršila Zakon o upravnom postupku i Zakon o javnim nabavkama, dodijelivši posao firmi RZUP.

Tim je zakonom propisano da ponuda, da bi bila ispravna i prihvaćena, mora u cjelosti da ispunjava uslove predviđene javnim pozivom.
Tenderskom dokumentacijom Agencija je tražila da ponuđač mora da ima licencu za izradu planskih dokumenata iz oblasti saobraćaja, što RZUP i “Plan plus” nijesu dostavili.
Nakon što je drugorangirani konzorcijum podnio žalbu, iz Agencije su naveli da je Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata propisano da planski dokument može da izrađuje i firma koja ima zaposlenog sa licencom, kao i da preduzeća koja imaju zaposlene inženjere ne moraju da imaju pojedinačnu licencu za svaku fazu.
U odgovoru na žalbu istakli su i da im je RZUP “dokazao” da ima dva zaposlena sa neophodnom licencom.
Na primjedbu “Winsofta” da RZUP nema licencu, Agencija je odgovorila da je RZUP dobio mišljenje Inženjerske komore Crne Gore, koja je konstatovala da “izradu planskog dokumenta može da vrši pravno lice ili privredno društvo koje posjeduje licencu za izradu planskog dokumenta i da djelove planskog dokumenta mogu da izrađuju fizička lica, koja posjeduju licence planera pojedinačnih faza, a zaposleni su u pravnom licu koje posjeduje licencu”.
U Odluci Državne komisije stoji da Agencija nije potpuno utvrdila činjenično stanje, kao ni navela razloge zbog kojih je RZUP dodijelila posao.
Predstavnici “Winsoft-a” nijesu htjeli da komentarišu ovaj slučaj, kao ni to da li smatarju da je RZUP privilegovan na javnim tenderima, iako je CIN-CG više puta kontaktirao tu firmu.
CIN-CG ranije je objavio da je RZUP dobio milione eura iz državnog budžeta na ime izrade planskih dokumenata i nadzora projekata.
Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice je, osim ovog osporenog tendera, firmi premijerovog brata dodijelila ranije više poslova.
Neki od njih su izrade i izmjene dopuna detaljnih urbanističkih planova: “Kruševac zona 2,3 i 4”, “Konik - Stari aerodrom faza III”, “Univerzitetski centar”,”Zagorič 1 - dio zone A”, kao i izrada glavnog projekta rekonstrukcije trotoara i izgradnje biciklističkih staza na više lokacija.

Premijerov brat najviše radi, ali kažu da nije privilegovan

Ponude RZUP-a okarakterisane su kao najbolje na više od 60 tendera u posljednjih pet godina. Na portalu Uprave najviše je ugovora potpisano između Direkcije javnih radova i RZUP-a. Firma Đukanovića od 2012. dobila je čak 16 poslova, među kojima su glavni projekati rekonstrukcije puteva, stalni stručni nadzori na izgradnji Studentskog doma, Zavoda za transfuziju krvi... CIN-CG je pitao Direkciju smatraju li da je RZUP privilegovan, kao i koje firme su, preko javnih nabavki, najviše poslovale sa njima u prethodne četiri godine.
Iz Direkcije je saopšteno da su, kada je riječ o ovim uslugama, najveći broj ugovora sklopili sa pet firmi, među kojima je i RZUP.
U odgovoru piše i da su, pored RZUP-a, tu i “Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja”, “ING-invest”, “Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu” i “Ding”.
Naglasili su da su svi ugovori sklapani po  procedurama propisanim zakonom.

Ana Komatina

Gradonačelnik Nikšića Veselin Grbović nije želio  da odgovori da li krši zakon  kad  kao prvi čovjek  Opštine  potpisuje ugovore o milionskim poslovima sa privatnom kompanijom u kojoj radi njegova supruga.
Prema podacima sa sajta Komisije za konflikt interesa, gradonačelnik Nikšića je u posljednjem imovinskom kartonu za  2015. prijavio da je njegova supruga Lidija Grbović zaposlena u firmi Mehanizacija i programat i da prima platu od 700 eura.
U telefonskom razgovoru sa predstavnicima te kompanije novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)  saopšteno je da osoba sa tim   imenom i prezimenom  ne radi  kod njih.

Novinar je nakon toga posjetio   i sjedište firme u Nikšiću, gdje je na ulazu potvrđeno da nemaju zaposlenu koja se zove Lidija Grbović. Zbog toga postoji ozbiljna sumnja da gradonačelnik Nikšića krši  zakone o sprečavanju sukoba interesa i o javnim nabavkama, a  moguće i  Krivični zakonik u dijelu sukoba interesa i zloupotrebe službenog položaja.

Nikšićka firma Mehanizacija i programat bila je nekada državna  kompanija, a bavi se izgradnjom   magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva, gradskih saobraćajnica, uređenjem kvartova... Većinski vlasnik Mehanizacije je nakon privatizacije postala misteriozna ofšor firma sa Gibraltara,  Urende Limited, koja prema podacima Centralne depozitarne agencije, ima 66,3 odsto akcija.
CIN-CG je uz pomoć Mreže istraživačkih centara za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) došao u posjed dokumentacije o firmi  sa Gibraltara. Kao vlasnik i direktor te firme upisan je Paul Robert Hayes, koji je direktor i vlasnik još nekoliko firmi u Velikoj Britaniji.
CIN-CG došao je do podataka da je Grbović lično od kraja 2012. do jula 2015. godine dodjeljivao toj firmi poslove milionske vrijednosti, kao direktor Direkcije za saobraćaj i predsjednik Opštine Nikšić. Najvrijedniji posao, od 8.874.900 eura, Grbović je potpisao sa predsjednikom upravnog odbora Mehanizacije, Dušanom Đurovićem u decembru 2012, a odnosi se na izgradnju druge faze obilaznice u Nikšiću. Istog mjeseca potpisan je i ugovor vrijedan 85.898 eura o izradi glavnog projekta za rekonstrukciju puta Ulcinj - Krute.

Na portalu Uprave za javne nabavke mogu se naći i dva ugovora koje je Grbović potpisao sa predstavnicima Mehanizacije  kao predsjednik Opštine Nikšić. On je prošle godine  u junu i julu potpisao ugovore sa tom kompanijom o uređenja dijela Trga “Save Kovačevića” u Nikšiću i sanacije puta u  opštini, ukupne vrijednosti 141.098 eura.
U informacijama za 2008. i 2009. godinu na sajtu Komisije za konflikt interesa navedeno da je Lidija Grbović imala zaradu od 300 eura, ali za taj period nema podataka o njenom poslodavcu.
Gradonačelnik Grbović nije se javljao na pozive i poruke novinara CIN-CG kako bi pojasnio  situaciju sa njegovom suprugom i postupanjem u slučaju javnih nabavki. U stavu 6, člana 16  Zakona o javnim nabavkama piše da sukob interesa na strani naručioca postoji ako  je posredno ili neposredno uključen u druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost. Za razliku od crnogorskog Zakona o javnim nabavkama koji je štur u dijelu sprječavanja sukoba interesa u Srbiji je shodno direktivama EU to jasno definisano.
Ekspert za javne nabavke iz Srbije, Marija Veličković saopštila je za CIN-CG da je u toj zemlji naručilac krši Zakon o javnim nabavkama, onda kada bez saglasnosti Republicke komisije zakljuci ugovor o javnoj nabavci sa ponudjacem kod kojeg mu je zaposlen ili radno angazovan član porodice (poput npr. krvnog srodnika u pravoj liniji, u pobocnoj do treceg stepena, bracnog ili vanbracnog druga itd).

 “Shodno odredbama direktiva EU koje regulišu oblast javnih nabavki, gde se između ostalog predviđa da je u javnim nabavkama neophodno propisati i primeniti procedure za identifikovanje, sprečavanje i otklanjanje sukoba interesa, a imajući u vidu značaj javnih nabavki za društvo, posebno privredu i ekonomiju, zakonodavac Srbije posvetio je pitanjima sprečavanja korupcije i sukoba interesa čitavo poglavlje u Zakonu o javnim nabavkama”, kazala je Veličković.
Dodala je da se po slovu srpskog zakona, sukobom interesa u oblasti javnih nabavki smatra odnos između predstavnika naručioca i ponuđača koji može uticati na nepristrasnost naručioca prilikom donošenja odluke u postupku javne nabavke.
“Zakonodavac precizira da sukob interesa postoji u slučaju kada predstavnik naručioca ili sa njime povezano lice učestvuje u upravljanju ponuđača, ako predstavnik naručioca ili sa njime povezano lice poseduje više od 1 odsto udela, odnosno akcija ponuđača i ako je predstavnik naručioca ili sa njim povezano lice zaposleno ili radno angažovano kod ponuđača ili sa njime poslovno povezano”, kazala je Veličković, koja je između ostalog autor i koautor više stručnih knjiga, akademskih članaka i publikacija na temu javnih nabavki.
Zaključenje ugovora o javnoj nabavci suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama koje regulisu pitanje sukoba interesa, kaže Veličkovićeva,  u Srbiji rezultira ništavošću ugovora, dok je za naručioca i odgovorno lice naručioca u tom slučaju propisana kaznena (prekršajna) odgovornost.

MANS je u aprilu 2012. podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu   protiv Grbovića, koji je tada bio direktor Direkcije za saobraćaj, zbog poslova sa Mehanizacijom i programatom. MANS je teretio Grbovića za zloupotrebu službenog položaja u postupku javne nabavke izgradnje miniobilaznice Nikšića. Ta NVO je tvrdila da je Grbović favorizovao  Mehanizaciju i programat na račun javnog interesa, omogućivši joj da dobije posao po znatno većoj cijeni. MANS je takođe 27. aprila 2012. podnio krivičnu prijavu protiv Grbovića  za zloupotrebu službenog položaja i zbog izgradnje obilaznice Žabljaka. Nema naznaka da se to tužilaštvo bavilo tim  prijavama.
Predsjednik borda direktora Mehanizacije Dušan Đurović, koji je potpisivao ugovore u ime te firme, bivši je član Opštinskog odbora DPS-a. Vlada je prije godinu dala saglasnost Opštini Nikšić da preuzme dug Mehanizacija i programata prema Prvoj banci od 250.000 eura.

Mehanizaciji najviše javnih radova

Direkcija javnih radova u posljednje četiri godine najviše je poslovala sa firmom Mehanizacija programat.
To su iz te ustanove ranije saopštili CIN-CG, istakavši da su najveći broj poslova, kada je u pitanje izvođenje radova, sklopili sa tom firmom iz Nikšića.
Na drugom mjestu je Tehnoput, na trećem Fidija iz Podgorice, a na četvrtom Crnagoraput. Iz Direkcije su tada kazali da su prilikom realizacije kapitalnog budžeta u posljednje četiri godine poslovali sa ukupno 117 firmi. “Napominjemo da su svi ugovori sklapani na osnovu Zakona o javnim nabavkama Crne Gore koje isključuju favorizovanje bilo kog ponuđača”, odgovorili su ranije.

Šta kažu Zakon o sprečavanju sukoba interesa i Krivični zakonik

U crnogorskom Zakonu o sprečavanju sukoba interesa piše da "sukob interesa  postoji kad privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na nepristrasnost javnog funkcionera u vršenju javne funkcije“ .
U članu 416 Krivičnog zakonika Crne Gore između ostalog piše: “Službeno  lice  koje protivpravnim  iskorišćavanjem  svog  službenog  položaja  ili  ovlašćenja, prekoračenjem granica svog službenog ovlašćenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom korist, drugom nanese štetu ili teže povrijedi prava drugog, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina”.

Vladimir Otašević i Ana Komatina