Vlada Crne Gore je preko svog fonda sa tri miliona eura ove godine kreditno  pomogla kompaniju srpskog biznismena Mirka Latinovića, koja se   pominje u istrazi Specijalnog tužilaštva za organizovani  kriminal oko navodnih milionskih malverzacija  u Budvi.

Radi se o firmi “Tradeunique CG”, kojoj je po  povoljnim uslovima, preko privatne poslovne banke, odobrio kredit  vladin Investiciono-razvojni fond (IRF).
Kao razlog odobravanja kredita  naveden   je Latinovićev  investicioni projekat izgradnje i opremanja kondo hotela Budva.
Do tih podataka došao je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Zbog navodnih malverzacija prilikom gradnje  “TQ Plaze” i platoa na plaži Jaz,  Specijalno tužilaštvo sredinom avgusta naložilo je hapšenja “kriminalne grupe, čiji su članovi  osumnjičeni da su zloupotrebom službenog položaja oštetili opštinu Budva za oko 10 miliona eura”.
Upravo firma “Tradeunique” gradila je “TQ Plazu”.
Među uhapšenima u avgustu bio je i bivši  direktor te firme Goran Bojanić.
Do nedavno na spisku svjedoka u toj istrazi nalazio se i Latinović lično, koji je sa tog spiska prema pisanju dnevnika “Vijesti” skinut sa funkcionerom DPS-a Svetozarom Marovićem.
Iz dokumenata u koje je CIN-CG imao  uvid ne može se vidjeti da li je firmi Latinovića kredit odobren prije ili poslije hapšenja Specijalnog tužilaštva.
Jasno je samo da je odobren u ovoj godini.
Novinari CIN-a CG pokušali su da dobiju komentar od Latinovića, međutim njegov telefon bio je isključen.

Direktor IRF-a Zorana Vukčević, kazao je za CIN-CG da IRF nije odobrio kredit firmi “Tradeunique”, već poslovna banka u prvoj polovini ove godine.
“To je kredit koji je odobrila poslovna banka, sa kojom   IRF  ima saradnju. Na osnovu ugovora o kreditu između poslovne banke i IRF, poslovna banka zaključuje ugovor s krajnjim korisnikom kredita”, kazao je Vukčević.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić na preskonferenciji nakon hapšenja u avgustu kazao je  da postoje osnovi sumnje da je dio osumnjičenih, od februara 2008. do decembra 2010. godine u Budvi, iskorišćavanjem svog službenog položaja i ovlašćenja, pribavio imovinsku korist budvanskom preduzeću “Tradeunique”,  a Opštini Budva nanio štetu, u čemu im je pomogao i izvršni direktor tog preduzeća.
Sada već bivši predsjednik Opštine Budva Lazar Rađenović, savjetnik premijera Aleksandr Tičić, brat i kćerka Svetozara Marovića - Dragan Marović i Milena Marović Bogdanović, zatim tašta Svetozarevog sina Miloša Marovića - Dragica Popović, službenica Sekratarijata za investicije, ali i njena koleginica Milojka Kovačević, uhapšeni su u avgustu po nalogu Katnića.
Osumnjičeni su i glavna administratorka Opštine Budva Snežana Šćepanović, sekretarka za prostorno planiranje Danijela Marotić, v. d. direktora budvanskog Vodovoda Milenko Medigović, nekadašnji sekretar za zaštitu imovine Novak Klisić, inženjer geodezije Đorđije Pavlović, bivši direktor firme “Tradeunique” Goran Bojanić i službenik Opštine Budva Miodrag Samardžić.

Firma "Tradeunique" osuđena za krivično djelo 2012.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao je do krivične  presude Osnovnog suda u Kotoru od 9. jula 2012. godine, kojom je firma “Tradeunique” uslovno osuđena za krivično djelo samovlašće.
Tom presudom tada je uslovno osuđen  i bivši direktor   Goran Bojanić. Predmet pred sudom protiv Latinovićeve firme se vodio po privatnoj krivičnoj tužbi jednog privrednog društva.
U presudi piše da su optuženi krivi jer su u martu 2012.   u multifunkcionalnom kompleksu “TQ Plaza”,  u poslovnim prostorijama koje je zakupila i  koristila firma tužitelj, “uz upotrebu sile mimoilazeći nadležne organe i propisani postupak, samovlasno pribavili pravo za koje su smatrali da im pripada”.
To su, navodi se u presudi, uradili na način što su onemogućili radnicima tužitelja da uđu u  poslovni objekat da ga koriste, a takođe su bespravno prekinuli i dovod električne energije.
Tokom suđenja, tada izvršni direktor firme “Tradeunique” Bojanić rekao je, između ostalog, da nije izdao naredbu svojim saradnicima da isele zakupca poslovnog prostora i da sve naloge u firmi izdaje vlasnik Mirko Latinović.
Zbog krivične presude firma “Tradeunique” upisana je u kaznenu evidenciju Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS).

Od tražioca kredita (ne)traže dokaz da nije osuđivan

Na sajtu vladinog Investiciono-razvojnog fonda (IRF) jasno je precizirano šta je sve potrebno tražiocu kredita u “Programu podrške izgradnje novih hotelskih kapaciteta”. Firma “Tradeunique” je dobila maksimalan iznos kredita, koji se u tom programu daje preko poslovnih banka. Kamata je  5,5 odsto na godišnjem nivou (od kojih banci pripada 3%). U potrebnoj dokumentaciji na sajtu  IRF-a nije navedeno da je tražiocu kredita potreban dokaz  “da nije  osuđivan za krivično djelo izvršeno u obavljanju privredne djelatnosti”. Na sajtu ”bizniszona.me”, koji je izradilo Ministarstvo ekonomije Crne Gore u saradnji sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj u Crnoj Gori (UNDP),   može se vidjeti da se u programu  “Dodjele bespovratnih finansijskih sredstava investitorima” ipak traži dokaz  “da nijesu  osuđivani za krivično djelo izvršeno u obavljanju privredne djelatnosti”.

“Carsko selo”, “TQ Plaza”, “Splendid”...

Na sajtu  firme Latinovića, koji važi za jednog od najbogatijih državljana Srbije, može se vidjeti da su između ostalog  gradili i hotel “Splendid” u Bečićima.
Gradnja tog hotela bila je godinama u žiži javnosti. Krajem 2004. godine prvi put je konstatovano da se “Splendid” gradi nelegalno.
Početkom  2005.  inspekcija je zabranila izvođenje radova, ali je i pored toga  gradnja nastavljena.
Nešto kasnije je  naloženo rušenje i zapečaćeno  gradilište. Tadašnji investitor je sa izvođačem, ipak, nastavio sa radovima.  Tek krajem  avgusta iste godine nadležno Ministarstvo je izdalo građevinsku dozvolu.
Tokom gradnje u junu i julu 2005. dogodili su se i bombaški napadi na gradilište hotela “Splendid”.  Kasnije je zbog istrage tih napada, prema sudskoj presudi, ubijen policijski inspektor Slavoljub Šćekić.
Pored “Splendida” i “TQ Plaze” firma “Tradeunique” u Crnoj Gori gradila je i “Carsko selo” sa 36 atraktivnih vila i pravoslavnom crkvom na brdu iznad Svetog Stefana.
Ta internacionalna kompanija gradila je i  ekskluzivno naselje “Meiso hils” sa vilama u Marbelji u Španiji, “TQ sity” u Inđiji u Srbiji...

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Kompanija “E-Gambling Montenegro”, iza koje stoji Milovan Maksimović (45) - brat od ujaka premijera Mila Đukanovića, prodavala je lažne licence za internet klađenje i na štandovima u Kini, Kazakstanu, Holandiji, Španiji...
Tokom istraživanja o ilegalnom poslu člana premijerove šire porodice, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) prikupio je relevantne fotografije i dokaze iz nekoliko zemalja.
Vršilac dužnosti direktora Uprave za igre na sreću, Ilija Vukčević sredinom septembra ove godine saopštio je “Vijestima” da je njegova Uprava došla do saznanja i dokaza da je "E-Gambling" na sajmu igara na sreću održanom u februaru 2014. u Londonu na štandu broj N2-256 reklamirao pružanje usluga izdavanja licenci za igre na sreću preko intereneta.
Sa druge strane CIN-CG došao je do dokaza da su iz “E-Gamblinga” u Londonu prodavali licence i u januaru 2012. (štand L1-136), ali i u februaru 2013. (štand S1-111).
U maju 2012. službenici te firme imali su štand i u Makaou u Kini, na globalnom azijskom gejming sajmu.
U oktobru 2013. “E-Gambling” je imao štand pod brojem 613 i u Barseloni.

U Kataloniji je Maksimovićeva firma uvela i mogućnost plaćanja licence na rate. Radi se o servis paketu “sve u jednom” - (otvaranje firme, računa i davanje licence).
“Najjednostavnije je sa nama”, moto je podgoričke firme.
Na “Gejming super šou” u Amsterdamu u Holandiji u junu prošle godine imali su štand pod brojem C10.

U istom mjesecu i gradu i ove godine “E-Gambling” je predstavio svoje usluge i ponudio ih na prodaju.   I na velikom gejming kongresu u luksuznom hotelu “Royal Tulip” u Kazakstanu podgorička firma je predstavila mogućnosti u oblasti internet kockanja.
Inspekcija Uprave za igre na sreću pokrenula je i završila inspekcijski nadzor zbog prijave da firma “E-Gambling” klađenje priređuje na sajtovima za koje nema licencu, kao ni desetine drugih povezanih firmi, nanijevši tako državi moguću višemilionsku štetu.
“E-Gambling” je sa samo jednom licencom, koju državi plaća 10.000 mjesečno, otvoritio 21 sajt za klađenje. Druga dva priređivača igara na sreću preko interneta “Vezuv” i “Sporting group” ni približno nijesu tako povlašćena - za svaki sajt pojedinačno moraju da imaju licencu, koja košta po 10.000 eura mjesečno.
Da stvar bude gora, postoji još najmanje 15 sajtova na kojima piše da su licencu dobili od firme “E-Gambling”, koja je time praktično preuzela ulogu Uprave za igre na sreću.
Partneri kojima je “E-Gambling” izdao ili prodao sajtove - licence, ne plaćaju ništa državi.

Maksimović je ranije u razgovoru sa novinarkom CIN-CG negirao da je povezan sa internet klađenjem i da je u pitanju “neka druga osoba, koja ima isto ime i prezime”, tvrdeći da nema nikakvu ulogu u toj firmi.
Da to što je  kazao brat od ujaka premijera nije istina potvrđuje dokumentacija o osnivanju ofšor kompanije “Royale Online Limited”, sa Britanskih djevičanskih ostrva, a do koje je ranije došao CIN-CG.
Kompanija “Royal Online Limited” jedan je od osnivača “E-Gamblinga”.
U nekoliko dokumenata te ofšor kompanije istaknut je matični broj Makimovića, koji je u njoj po funkciji izvršni direktor.
Kada se taj  matični broj ukuca na sajt Centralnog registara privrednih subjekata (CRPS) pojavljuje se i firma “Montenegro conection” gdje je Milovan Maksimović predsjednik borda direktora.

U telefonskom razgovoru sa novinarkom CIN-a CG premijerov brat od ujaka Maksimović je potvrdio da je on bio u toj firmi, ali da  je tražio da ga izbrišu iz registra jer su mu ostali “dužni plate i doprinose”.
Premijerov brat od ujaka   ujedno je i jedan od menadžera u vladinoj Agenciji za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore.

Koliko košta paket usluga “E-Gamblinga”

Na sajtu  “softswiss.com” opisano je kakve uslove pojedine zemlje daju fizičkim i pravnim licima, koje žele da se bave internet klađenjem i kupuju licence.
Između ostalog, tu se nalaze i podaci za Crnu Goru.
“Nadležni u Crnoj Gori nude atraktivnu mogućnost. Obezbjeđuju servis “sve u jednom”, koji uključuje  osnivanje firme, trgovačkog računa i davanje licence. Vrijednost paketa je 25.000 eura prvu godinu i 15.000 za svaku sljedeću”, piše na sajtu “softswiss.com”. Na tom portalu nije jasno precizirano da se radi o uslugama podgoričke firme.  Međutim, na osnovu opisa paketa usluga i obzirom da se u Crnoj Gori samo jedna firma bavi tim poslom, jasno je da je u pitanju “E-Gambling”.

Firma Maksimovića  uplatila E-Gamblingu 120 hiljada eura

Ofšor firma “Royal Online Limited” sa Britanskih djevičanskih ostrva, u kojoj je Maksimović izvršni direktor, uplatila je 120.000 eura firmi “E- Gambling Montenegro” krajem februara 2012. godine.
Odluku o povećanju osnivačkog kapitala te firme u ime osnivača “Royal Online Limitet” potpisao je Maksimović lično, kao i predstavnik  drugog osnivača “Mering International Inc.” sa Sejšelskih ostrva.
Novac je uplaćen preko žiro računa u Prvoj banci, premijerovog brata Aca Đukanovića, a koja se ranije, prije nego je sajt ugašen, na sajtu komanije pominjala kao partner.

“Vijesti” su ranije objavile da je “E- Gambling” imala bankarsku garanciju Prve banke na zakonom predviđeni iznos od 30.000 eura od 5. aprila 2012. godine koja je istekla godinu kasnije, a da Uprava za igre na sreću i Ministarstvo finansija nijesu ni pokušali da dug naplate preko te garancije.
Naime, dozvolili su da dug prema državi naraste na 230 hiljada eura i da garancija oročena na 12 mjeseci sama istekne, a tek nakon 23 mjeseca takvog rada ovog kompaniji je oduzeta licenca, ali joj je deset mjeseci kasnije izdata nova, a da nije platila dug.

Sajt bez problema radi u većini zemlja

Inspekcija za igre na sreću izrekla je prošlog mjeseca kompaniji “E-Gambling Montenegro” privremenu zabranu priređivanja  igara na sreću  preko interneta zbog utvrđenih nepravilnosti.
U Crnoj Gori je zbog toga nemoguće otvoriti sajt te firme, kao ni u susjednoj Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Međutim, sajt E-Gamblinga u pojedinim zemljama Evrope, poput Rumunije, Švedske, Austrije, Mađarske... besprekorno radi bez ikakve naznake o suspenziji, u šta su se uvjerili novinari CIN-a CG.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Specijalna priznanja za doprinos unapređenju istraživačkog novinarstva uručena su u Rumuniji novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ani Komatini i Vladimiru Otaševiću, i novinaru Javnog servisa RTCG Mirku Boškoviću.

Riječ je o priznanjima Centralno-evropske inicijative (Central European Initiative, CEI) i Organizacije za medije Jugoistočne Evrope (South East Europe Media Organisation, SEEMO) za 2015. godinu.

Komatina, Otašević i Bošković primili su priznanja u Bukureštu,  koji je u četvrtak i petak bio domaćin međunarodne konferencije  Organizacije za medije Jugoistočne Evrope.

Konferenciji je prisustvovalo na stotine novinara, urednika, vlasnika medija iz Rumunije i inostranstva, ali i istaknutih međunarodnih ličnosti kao što je Erhart Busek, bivši austrijski vicekancelar.

Glavna koordinatorka Centralno-evropske inicijative Barbara Fabro saopštila je da su Komatina i Otašević dobili priznanja zbog objaviljivanja niza relevantnih istraživanja, među kojim je i istraživanje o tajnim ugovorima o dvojnom državljanstvu između Crne Gore i Makedonije.

Dodala je da je Bošković pohvaljen za pokretanje istraživačkog programa “Mehanizam” na RTCG u martu, 2015, što je, kako je istakla "istorijski iskorak crnogorskog javnog servisa", i "prva javna kritika zvanične politike".

Pored novinara istraživača iz Crne Gore, glavna nagrada u kategoriji profesionalnih novinara uručena  je Aleksandri Bogdani, istraživačkoj novinarki i urednici BIRN-a u Albaniji.

Glavna nagrada u kategoriji mladih profesionalnih novinara uručena je Nadji Burdi iz Ukrajine.

Fabro je kazala da su bili impresionirani hrabrošću novinarke Bogdani kojom je radila na serijalu o mreži koja je stotine albanskih muslimana regrutovala i slala u Siriju, gdje su se borili kao džihadisti.

Nadia Burdi iz Ukrajine je nagrađena kao perspektivan mladi novinar. Njeno nedavno istraživanje o nezakonito stečenoj i neprijavljenoj imovini zamjenika ministra unutrašnjih poslova Ukrajine rezultirala je ostavkama funkcionera. Bogdani i Burdi su nagrađene i novčano sa 4.000, odnosno 1.000 eura.

Pua među sedam svjetskih priča nedjelje u februaru

Međunarodne organizacije i ranije su cijenile rad novinara CIN-a CG.

Globalna mreža istraživačkog novinarstva (GIJN) u februaru ove godine prvu priču iz serijala “Dosije Vei Seng Pua” - "Crnogorski biznis šefa trijade" - izabrala je među sedam svjetskih priča nedjelje, među kojima se našlo i istraživanje BBC-a - Krv na prodaju: Indijsko ilegalno 'crveno tržište'.

CIN-CG je između ostalog  objavio i istraživanja o optuživanom šverceru oružja - vlasniku fabrike oružja Tara iz Mojkovca, serijal “Dosije Brindizi” o novim epizodama šverca cigareta između Italije i Crne Gore, serijal “Narkobos” o imovini Darka Šarića i ljudima povezanim  sa njim, serijal o seksualnom zlostavljanju djece “Zaglušujuća tišina”...

Novinar Mirko Bošković u svoje  četiri emisije serijala “Mehanizam – obećana zemlja”, koje je nedavno emitovao  Javni servis, do detalja je javno opisao koruptivnu šemu rasprodaje atraktivnog državnog zemljišta.

U emisiji “Mehanizam” otkriveni su  i načini na koje lokalni moćnici preko drugih osoba postajali i vlasnici vrijednih državnih parcela, a Opštinama ostavljani milionski dugovi...

Tužilačka istraga koja je pokrenuta krajem 2013. do danas nije razjasnila da li su istinite navodne optužbe da je bombaške napade na bečićki hotel "Splendid“, iz juna i jula 2005, naručio nikšićki biznismen Branislav Mićunović.
Tužilaštvo nije uspjelo da utvrdi da li je objavljena kopija službene zabilješke nekadašnjeg policijskog inspektora Vukote Kartala u kojoj je to tvrđeno autentična ili se radi o falsifikatu, kako su nakon njenog objavljivanja tvrdili iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
Zabilješku je Kartal, navodno, napisao 26. jula 2005. i poslao je tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću.
Kao glavni organizator napada u zabilješci je označen Mićunović, a kao motiv je naveden dug koji su vlasnici hotela imali prema njemu. Tom prilikom Đurović je, navodno, obaviješten i da je istragu opstruirao tadašnji šef Odjeljenja bezbjednosti Budva Željko Vorotović, koji Kartala navodno upozorio da će biti likvidiran ako bude pominjao Mićunovića.

"Prema izvještaju Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru koji je dostavljen Vrhovnom državnom tužilaštvu obavještavamo Vas da tužilaštvo nije provjeravalo autentičnost "službene zabilješke" V. K., nakon izjašnjenja Ministarstva unutrašnjih poslova, jer se ne može vršiti vještačenje kopije isprave", saopšteno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT).
O službenoj zabilješci se godinama nije znalo ništa, dok je na svojoj Fejsbuk stranici u decembru 2013. nije objavio Predrag Vučinić, bivši policajac i šef obezbjeđenja direktora "Splendida” Žarka Radulovića.

Nakon što je inspektor Kartal razdužen za predmetom “Splendid”, taj slučaj počeo da je istražuje inspektor Slavoljub Šćekić.
Upravo istraga bombaških napada na gradilište „Splendida“, kako je utvrdio sud, glavni je razlog ubistva inspektora Šćekića.
Za inspektorovo ubistvo optuženi su Ljubo Bigović, Saša Boreta (kao nalogodavci - podstrakivači),  Ljubo Vujadinović i Milan Čila Šćekić (kao izvršioci), koji su prema posljednjoj presudi osuđeni na ukupno 120 godina zatvora. U presudi se navodi da je Šćekić ubijen jer je vodio istragu o tim bombaškim  napadima, za koje su optuženi odgovorni.
Na pitanje CIN-CG šta je epilog istrage pokrenute zbog službene zabilješke iz VDT odgovorili su: "Prema izvještaju koji je VDT dostavljen iz Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru obavještavamo Vas da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru bio formiran predmet  na osnovu spisa dostavljenih od UP CB Budva. Nakon što su prikupljena obavještenja od više lica, kao i izjašnjenje ministra unutrašnjih poslova, utvrđeno je da nema osnova za dalje postupanje tužilaštva”, saopštili su iz VDT.
U toku istrage tužioci su prema izvještaju medija iz 2013. saslušali bivše policajace Vučinića i Kartala.

Sa druge strane, osobe koje su pomenute u zabilješci - Vorotović i Mićunović nijesu saslušani. Iz tužilaštva su to objasnili "činjenicom da niko od saslušanih nije potvrdio navode Vučinića, kao ni da on sam nije htio da navede imena osoba od kojih je pribavio predmetnu "Službenu zabiljesku".
Novinari CIN-a CG kontaktirali su  Vorotovića, koji nije htio da komentariše navode iz "službene zabilješku" Kartala. Vorotović je nakon policije od 2007. do 2013. godine obavljao funkciju načelnika budvanske Komunane policije.

Za lažno prijavljivanje  nastupila zastara

Novinari CIN-CG pitali su tužilaštvo da li je, nakon što je istraga obustavljena, pokrenut postupak protiv bivšeg policajaca Predraga Vučinića za lažno prijavljivanje i falsifikovanje službene zabilješke?
"Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru nije pokrenulo postupak protiv P. V. (Vučinića) zbog krivičnog djela - lažno prijavljivanje,  jer je ovaj predmet formiran na osnovu novinskog članka, a ne krivične prijave, a za krivično djelo - falsifikovanje isprave s obzirom na vrijeme sačinjavanja - nastupila je zastarjelost krivičnog gonjenja", kazali su iz VDT-a.

Kako je Vorotović riješio stambeno pitanje?

Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, bivši šef budvanske policije od Opštine Budva u decembru 2012. kupio je stan od 81 kvadrat u centru tog grada po povoljnim uslovima, odnosno za samo 40.500 eura. Kao obrazloženje prodaje stana Vorotoviću, navedena je odluka Komisije za rješavanje stambenih pitanja iz oktobra 2011.

Nije poznato kako je Vorotoviću omogućena kupovina stana po povoljnim uslovima, obzirom da je u vrijeme kad je ta odluka donijeta tadašnji načelnik Komunalne policije bio stambeno obezbijeđen - imao je stan od 55 kvadrata u Budvi (podaci Komisije za spriječavanje sukoba interesa). U  tom ugovoru pisalo je da Vorotović mjesečno  morao Opštini da plaća nešto više od 150 eura.
Prema katastarskim podacima Opština Budva krajem aprila prošle godine upisala je hipoteku zabrane prodaje tog stana, zbog Vorotovićevog duga od 40.500.
U katatastarskim podacima može se vidjeti da je bivši šef budvanske policije krajem juna prošle godine kupio još jedan stan i garažu u Podgorici od 86 i 15 kvadrata.  Vorotović je taj stan kupio od firme „Stan projekt“ za 80.000 eura. U ugovoru o kupoprodaji piše da je Vorotović još prije potpisivanja  uplatio „Stan projektu“  55.000 eura, dok je dio od 25.000 trebalo da bude isplaćen u roku od godine dana. Na sajtu Komisije za spriječavanje sukoba interesa može se vidjeti da Vorotovićeva plata nije prelazila 1450 eura (podatak dostavljen Komisiji 2008.), tako je ostalo nejasno odakle mu toliki novac.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković po povoljnim uslovima prije pet godina postao je suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao je do dokumenata u kojima piše da je nekada državno preduzeće HTP “Onogošt” u stečaju 2010. godine prodalo svoju nepokretnu imovinu na jezeru Krupac (restoran “Plaža” sa zemljom) firmi “Krupac Monte” za 329.600 eura. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Lješković je suvlasnik firme “Krupac Monte” sa 50 odsto kapitala.
U vrijeme prodaje nepokretne imovine “Onogošta” neto knjigovodstvena vrijednost restorana i zemlje bila je procijenjena na 463.220 eura.
To znači da je Lješkovićeva firma kupila imovinu na Krupcu 30 odsto jeftinije od njene neto knjigovodstvene vrijednosti, odnosno 133.620 eura.
Taj iznos je upisan kao gubitak za HTP "Onogošt" u stečaju.
Kada je taj dio imovine prodat, firma šefa SAJ-a bila je jedini ponuđač i to na četvrtom javnom pozivu.

Poslovni partner osnovao firmu

Prema podacima CRPS-a, firmu “Krupac Monte” osnovao je Lješkovićev poslovni partner Radovan Marković 7. avgusta 2008.
Ubrzo nakon osnivanja, od firme HTP “Onogošt” dobila je u zakup vrijednu imovinu na Krupcu, koju je kasnije kupila.
Prema pisanju medija u 2009. godini cijena zakupa bila je mjesečno 200 eura.
Lješković se prvi put kao suvlasnik firme “Krupac Monte” pojavljuje 24. avgusta 2011, nakon što je ta firma upisana kao vlasnik vrijedne imovine u Nikšiću.
Tada se povećava i novčani kapital firme komandanta SAJ-a za 104.210 eura.
Lješković nije odgovarao na pozive novinara CIN-a CG, tako da je ostalo nejasno odakle mu stotine hiljada eura za vlasnički udio u firmi “Krupac Monte”.
Nije poznato ni da li je Lješković prijavio tu imovinu na osnovu Pravilnika o imovinskom kartonu policijskih službenika.
Prijavljivanje netačnih podataka o imovini teža je povreda službene dužnosti i povlači disciplinsku odgovornost.

Kćerka direktorka od punoljetstva

Prema podacima CRPS-a Lješkovićeva kćerka A. Lj. od svog punoljetstva (2009.) vodila se kao izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik “Krupac Monte”.
Ona je bila direktor i u vrijeme kupovine imovine preduzeća HTP “Onogošt”.
Kćerka komandanta SAJ-a je bila direktor i sada ugašene firme “Fetiš”, koja je imala djelatnost prodaje kožne obuće. Firma “Fetiš” osnovana je u Nikšiću 2011. a ugašena 2013. godine.
U vrijeme rasprodaje imovine nekada državne firme HTP "Onogošt", većinski vlasnik te kompanije bio je HLT fond biznismena Vladana Vujovića, kuma premijerovog brata Aca Đukanovića.
Manjinski akcionari tog nikšićkog preduzeća u 2010. osporavali su Vujovićevu odluku da rasproda imovinu firme. Oni su 2010. isticali da je stečaj uveden iz neopravdanih razloga.

Radosav Lješković je u oktobru prošle godine postavljen na mjesto komandanta SAJ-a. On je prije obavljao poslove rukovodioca Grupe za obezbjeđenje visokih državnih funkcionera u okviru Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Lješković je decenijama poznat po rezultatima u džudou, a bio je i godinama u timu za obezbjeđenje premijera Mila Đukanovića. Krajem 2010. godine povukao se sa poslova obezbjeđenja premijera.

Kupio šumu od 10.664 kvadrata i pašnjak

Prema podacima Uprave za imovinu Radosav Lješković kupio je šumu od 10.664 kvadrata i pašnjak od 1.748 m2 na prostoru katastarske opštine Krnjača.
Kao vlasnik te nepokretne imovine, prema istim podacima, Lješković je upisan 5. avgusta prošle godine.

Komandant SAJ-a će danas u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici biti saslušan povodom prebijanja Milorada Mija Martinovića tokom protestnog skupa Demokratskog fronta u Podgorici. Pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), kojim Lješković komanduje, pretukli su Martinovića, ali i nekoliko muškaraca koji nisu pružali otpor nakon razbijanja protesta DF-a.

Milionska imovina u Budvi

Osoba koja je prijavljena na istoj nikšićkoj adresi kao komandant SAJ-a i koja ima prezime Lješković, posjeduje milionsku imovinu u Budvi. U podacima Uprave za nekretnine može se vidjeti da se radi o oko 15.000 kvadrata zemlje u katastarskim opštinama Kuljače i Tudorovići. Kvadrat zemljišta u tim katastarskim opštinama sada se zavisno od lokacije kreće od 70 do 100 eura.
Sporno je i ponašanje za sada nepoznatog vozača hamera, koje koristi SAJ, a sa kojim su u noći protesta jureni građani.
Šest miliona za moderan smještaj SAJ-a

Prema pisanju policijskog “Dokumenta” pripadnici SAJ-a i Posebne jedinice policije (PJP), u narednom periodu trebalo bi da dobiju nove moderne smještajne objekte u kampu na Zlatici.
“Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević prošle godine je formirao radnu grupu koja je sagledala trenutno stanje u kampu i preduzela brojne aktivnosti kako bi se za pripadnike SAJ-a i PJP obezbijedili adekvati uslovi za rad”, piše u oktobarskom broju “Dokumenta”.
Planirana je izgradnja smještajnog objekta, koja obuhvata četiti faze, ukupne vrijednosti oko šest miliona eura.
Predstavnici SAJ-a i PJP-a su se prošle godine obraćali menadžmentu MUP-a i UP-a, navodeći da su sve prostorije u kampu “Zlatica“ u veoma lošem stanju. Specijalno tužilaštvo vodi istragu povodom slučaja prodaje kampa "Zlatica", koji je kupljen 2011. godine od firme "Normal kompani" za potrebe Uprave policije za oko osam miliona eura, iako je samo nekoliko godina ranije prodat tom preduzeću za nekoliko puta manji iznos.

Vladimir Otašević

Ni nakon više od 10 godina od ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude optuženima za tu likvidaciju. Do danas niko nije sačinio ozbiljnu analizu zašto su presude, u tom kontroverznom - maratonskom sudskom postupku, ukidane zbog tehničkih i grešaka u pisanju, a i dokazi misteriozno nestajali iz spisa predmeta.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanac Prelević kazala je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da su u Izvještaju o realizaciji strategije reforme pravosuđa 2007. - 2012. predložili da država sama treba da obezbjedi nepristrasnu analizu o tome zbog čega je u tom slučaju, koji opravdano izaziva veliku pažnju javnosti, došlo do toliko ukidanja odluka.
U izvještaju, koji su uradili sa Centrom za monitoring i istraživanje (CEMI) piše da je ekspert Evropske unije Maurizio Salustro ranije pokazao zabrinutost zbog ukidanja presuda. Između ostalog tu je pomenut i predmet “Šćekić”.
Novina "Vijesti" prije nekoliko dana objavila je da jedna od uticajnih članica NATO-a za dalje pomake Crne Gore traži napredak u razrješenju više pravosudnih predmeta, između ostalog i u slučaju inspektora Šćekića, koji je ubijen 30. avgusta 2005. godine u sačekuši ispred svoje kuće u podgoričkom naselju Tološi.

Na Šćekića je tada nepoznati napadač ispalio rafal metaka. Šćekić je važio za čestitog policajca i bio je uključen u najvažije istrage zločina u Crnoj Gori. Radio je u timu koji je ispitivao ubistvo dvojice visokih policijskih funkcionera Gorana Žugića i Darka - Belog Raspopovića, te atentat na urednika "Dana" Duška Jovanovića...
Za njegovo ubistvo optuženi su Ljubo Bigović, Saša Boreta (kao nalogodavci - podstrakivači) - Ljubo Vujadinović i Milan Čila Šćekić (kao izvršioci), koji su prema posljednjoj presudi osuđeni na ukupno 120 godina zatvora. Kao motiv ubistva u optužnici su navedena Šćekićeva otkrića u istrazi o bombaškom napadu na gradilište hotela "Splendid" u Bečićima, iza kojih su kako se tvrdi u presudi stojali optuženi.
Za pomaganje u ubistvu bili su optuženi i: Alan Kožar, Vuk Vulević, njegov otac Radoslav, Danica Vuković, Goran Živković i Dušanka Vujović. Međutim, osim Kožara koji je osuđen na šest godina zatvora zbog bombaškog napada, ostali su oslobođeni optužbi da su imali veze sa likvidacijom Šćekića.

Zaštićeni svjedok

U toku tužilačke istrage pojavio se i kontroverzni zaštićeni svjedok Zoran Vlaović "Bohum" - navodno rođak nekadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića.
Vlaović je kazao da mu se Boreta tokom boravka u karantinu zatvora u Spužu, povjerio da je Čila Šćekić ubio inspektora. Naveo je i da mu je Boreta doslovce rekao da je uz njega, glavni finansijer bio Bigović... Prema njegovim riječima likvidacija inspektora koštala je koliko vrijede dva "ferarija".
U toku sudskog postupka za ubistvo Šćekića utvrđeno je da je iz suda nestao CD sa izjavom zaštićenog svjedoka Vlaovića.
Sestra ubijenog inspektora Slavica Šćekić u januaru ove godine podnijela je krivičnu prijavu protiv četvoro bivših i sadašnjih sudija Višeg suda, zbog nestanka CD-a sa iskazom zaštićenog svjedoka.
Šćekićeva je krivičnu prijavu podnijela protiv sudija Biljane Uskoković, Milenke Žižić, Valentine Pavličić i bivše sudije Slavke Vukčević. U prijavi se navodi da su sudije Vukčević, Uskoković, Žižić i Pavličić od 2009. godine do 2012. godine izvršile krivična djela nesavjestan rad u službi i zloupotreba službenog položaja nevršenjem dužnosti, što je dovelo do gubitka CD-a sa snimkom saslušanja zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića. Istraga o tom slučaju je u toku.
Gorjanac - Prelević je istakla da pored nedonošenja pravosnažne presude neobjašnjeni nestanak CD-a iz predmeta samo podstiče sumnje.

Naglasila je da su poslanici i sestra pokojnog Šćekića podnijeli inicijativu za istragu i utvrđivanje odgovornosti u tom slučaju, te da će i HRA pratiti šta će do kraja da bude urađeno.
Vrhovni sud je u posljednja tri dana održao sjednicu na kojoj se raspravljalo o žalbama optuženih za ubistvo Šćekića na posljednju odluku Apelacionog suda. Vrhovni sud će u narednim danima donijeti odluku po žalbi optuženih.

Sudija Apelacionog suda Dragiša Rakočević ranije je saopštio da ostaje na snazi presuda podgoričkog Višeg suda iz oktobra 2012. godine, kojom su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan - Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni na po 30 godina robije zbog ubistva inspektora.

Pravno nevaljani dokazi
Vrhovni sud ranije je ukinuo presudu, ocjenjujući da se u ponovljenom postupku nijesu smjele koristiti izjave svjedoka Žarka Radulovića (vlasnika hotela "Splendid") i Vlaovića, jer su "pravno nevaljani dokazi".
Na tim izjavama počivale su osuđujuće presude Višeg i Apelacionog suda. Iako ih je Vrhovni sud cijenio kao pravno nevaljane dokaze, u presudi iz februara piše da je iz izjava Vlaovića dokazano da su Čila Šćekić i Vujadinović ubili policajca Slavoljuba Šćekića, i da su ih na taj zločin podstrekli Boreta i Bigović. U najnovijoj odluci Apelacionog suda pojašnjeno je da su "ispoštovana" uputstva Vrhovnog suda, i da su uzete u obzir samo one njihove izjave koje su u skladu sa zakonom.
Piše da je iskaz od Vlaovića, uzet u istrazi 28. februara 2006. godine, sačinjen u skladu sa ZKP-om i da se mogao koristiti u postupku.
Iskaz zaštićenog svjedoka Apelacioni sud je prihvatio kao istinit, iako je prije dvije godine Boreta tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv Veselina Veljovića da je podstrekao Vlaovića da lažno svjedoči na sudu u slučaju Šćekić. Prema posljednjim informacijama iz tužilaštva po prijavi Borete nije rađeno.

Pat pozicija

Sestra ubijenog inspektora Slavica Šćekić kazala je za CIN-CG da je sigurna da su za likvidaciju njenog brata krivi optuženi.
"Tu nemam sumnje. Smatram i da je iskaz zaštićenog svjedoka tačan. Međutim, sigurna sam da je motiv ubistva fingiran. Moj brat nije ubijen samo zbog istrage bombaških napada na "Splendid". To se može vidjeti i u ponašanju sudova koji su u pat poziciji. Niti mogu da ih osude niti mogu da ih oslobode. Oni znaju pravi motiv, ali ga kriju...", kazala je Šćekić.

HRONOLOGIJA:
2009. -

PRVA PRVOSTEPENA PRESUDA: Predsjednik vijeća Višeg suda Lazar Aković - Na po 30 godina zatvora osuđeni Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na "Splendid". Oslobođeni - Šćekić, Vuković, Živković, Vujović i Vulevići.

2010. -

PRVA DRUGOSTEPERNA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić - Ukinuta osuđujuća prvostepena presuda Višeg suda.

2011. -

DRUGA PRVOSTEPENA PRESUDA: Predsjednik vijeća Višeg suda Slavka Vukčević - Na 30 godina osuđen Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest zbog "Splendida".

2012. -

DRUGA DRUGOSTEPERNA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić - Ukinuta osuđujuća druga prvostepena presuda Višeg suda.

2012. -

TREĆA PRVOSTEPENA PRESUDA: Predsjednica vijeća Višeg suda Biljana Uskoković - Na 30 godina osuđen Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest zbog "Splendida".

2013. -

TREĆA DRUGOSTEPERNA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić - Potvrđena osuđujuća treća prvostepena presuda Višeg suda.

2014. -

PRVA ODLUKA PO ŽALBI: Predsjednica vijeća Vrhovnog suda Stanka Vučinić - Ukida se osuđujuća presuda Katnića i vraća na ponovno odlučivanje Apelacionom sudu.

2015. -

ČETVRTA DRUGOSTEPENA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Dragiša Rakočević - Na 30 godina osuđen Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta.

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Sudije u Crnoj Gori najčešće kažnjavaju ljude koji su seksualno zlostavljali djecu kaznama zatvora do godinu dana i uslovnim osudama.
Rijetki su slučajevi kada su se pedofili kažnjavali sa više godina zatvora. Višegodišnje zatvorske kazne za seksualno zlostavljanje djece izrečene su 2012. godine (tri godine zatvora) i ove godine (devet godina zatvora).
U stavu 1 člana 206 važećeg Krivičnog zakonika Crne Gore piše da se počinioci obljube nad djetetom kažnjavaju od tri do 12 godina zatvora.
Na sajtu "sudovi.me" novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) uspjeli su da pronađu svega 36 prvostepenih osuđujućih presuda.
Prema zvaničnim podacima koje je CIN-CG dobio iz  Vrhovnog suda, u posljednjih pet godina pravosnažno su osuđene 74 osobe zbog seksualnog zlostavljanja djece.
Na osnovu toga može se zaključiti da crnogorski sudovi selektivno objavljuju presude o seksualnom zlostavljanju djece u Crnoj Gori.
Među tim presudama, najviše je onih u kojima su osuđeni   za vanbračnu zajednicu sa maloljetnikom, a javnosti su dostupne samo po dvije presude za krivična djela dječja pornografija i obljuba sa djetetom.
Osnovni sud u Podgorici objavio je tri presude, iako je u posljednjih pet godina bilo devet pravosnažnih.
Portparolka tog suda,  Marina Kalezić, kazala je za CIN-CG da su shodno Pravilniku o anonimizaciji, sve sudije dužne da izvrše anonimizaciju pravosnažnih odluka, koje se potom objavljuju na sajtu Osnovnog suda.
“Osim toga, svim sudijama je  od strane predsjednika Osnovnog suda u Podgorici naloženo da postupe na taj način, čime će sve pravosnažne presude biti javno dostupne“, kazala je Kalezić.

Tim odgovorom ostalo je nejasno zašto se ne objavljuju sve presude.
Iz  Osnovnog suda na Žabljaku nisu objavili nijednu prvostepenu presudu za krivična djela iz sfere seksualnog zlostavljanja djece, iako su prema izvještaju Vrhovnog suda u posljednjih pet godina u tom gradu pravosnažno osuđene dvije osobe (2013. i 2014).
CIN-CG je odlučio da od pronađenih presuda -  za krivična djela nedozvoljene polne radnje, obljuba sa djetetom, dječija pornografija i vanbračna zajednica sa maloljetnikom -   sačini bazu podataka.
Na osnovu te baze  može se vidjeti da su 25 osuđenih  radno neangažovane osobe.
Tu su i pet penzionera, jedan vozač, mesar, autolimar, fizički radnik, ali i maloljetnik (jedna osoba je nekategorisana).
Sve žrtve u presudama dostupnim na sajtu Vrhovnog suda su ženskog pola. Najmlađa žrtva imala je samo četiri godine, a najstarija 17.
Od 36  presuda osnovnih sudova u Crnoj Gori  u 17 su počinioci krivičnih djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika dobili kaznu zatvora od 30 dana do 12 mjeseci.
Uslovnih  osuda je bilo 16, i po jedna mjera bezbjednosti obaveznog liječenja, vaspitna mjera pojačan nadzor i novčana kazna od hiljadu eura.
Uprkos činjenici da je za posljednjih deset godina u Crnoj Gori registrovano oko dvije stotine slučajeva seksualnog zlostavljnja i iskorišćavanja djece, ne postoji registar pedofila niti  jedinstvena baza zlostavljane djece.
Zakonom nije predviđeno ni obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zatvorsku kaznu i da je ponovo na slobodi.
O slobodnom kretanju osuđenih pedofila ni na koji način se ne obavještavaju ni obrazovne institucije, škole, vrtići, sportske organizacije...

Osuđeni za zlostavljanje djece mogu biti rehabilitovani

Tokom pretrage sajta “sudovi.me” novinari CIN-CG pronašli su i dvije odluke o rehabilitaciji osoba koje su počinile krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnikom. Nakon što sud rehabilituje učinioce krivičnog djela njima se briše osuda iz kaznene evidencije, kao da to krivično djelo nikada nisu ni počinili.
Jedan takav slučaj bio je u Osnovnom sudu u Danilovgradu. Taj sud 12. novembra 2013. godine donio je  odluku da se čovjeku izbriše iz kaznene evidencije krivično djelo  vanbračna zajednica sa maloljetnikom. Osuđeni koji je rehabilitovan pravosnažno je osuđen 20. februara 1997. godine.
“Imajući u vidu odredbu čl.119 st.2 tač.2 KZ, kojom je propisano da se rehabilitacija može dati licu kojem je izrečena uslovna osuda, ako u vrijeme provjeravanja i u roku od godinu dana po isteku roka provjeravanja ne učini novo krivično djelo, te naprijed utvrđeno činjenično stanje slijedi da su ispunjeni uslovi za brisanje osude osuđenom, shodno citiranoj zakonskoj odredbi”, pisalo je u obrazloženju odluke. Osnovnu sud u Beranama 20. decembra 2013. rehabilitovao je osobu, koja je 20. novembra 2009. pravosnažno osuđena da je počinila krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnikom. Obrazloženje za tu rehabilitaciju bilo je slično kao u sudu u Danilovgradu.

PRAVOSNAŽNE PRESUDE ZA TRI GODINE

2011.

1 PRESUDA -   KRIVIČNO DJELO NEDOZVOLJENE POLNE RADNJE -
Zatvorska kazna šest mjeseci.

1 PRESUDA -  KRIVIČNO DJELO   VANBRAČNA ZAJEDNICA SA MALOLJETNIKOM
Zatvorska kazna četiri mjeseca i 15 dana.

2012.

1 PRESUDA -  KRIVIČNO DJELO   OBLJUBA NAD DJETETOM
Zatvorska kazna tri godine.

2 PRESUDE -    KRIVIČNO DJELO NEDOZVOLJENE POLNE RADNJE
Jedna uslovna kazna, druga zatvorska od dva mjeseca i šest dana.

1 PRESUDA -    KRIVIČNO DJELO DJEČIJA PORNOGRAFIJA
Zatvorska kazna od četri mjeseca.

7 PRESUDA -   KRIVIČNO DJELO VANBRAČNA ZAJEDNICA SA MALOLJETNIKOM
Četri uslovne kazne, dvije mjere obezbjeđenja i jedna zatvorska kazna od 45 dana.

2013.

2 PRESUDE  -    KRIVIČNO DJELO OBLJUBA SA DJETETOM
Dvije zatvorske kazne.
Jedna šest, druga 12 mjeseci.

1 PRESUDA -     KRIVIČNO DJELO NEDOZVOLJENE POLNE RADNJE
Novčana kazna od 800 eura.

3 PRESUDE -    KRIVIČNO DJELO VANBRAČNA ZAJEDNICA SA MALOLJETNIKOM
Dvije uslovne kazne, jedna zatvorska od 30 dana.

CIN-CG objavljuje bazu sa podacima iz presuda za krivična djela seksualnog zlostavljanja djece dostupnih na sajtu "sudovi.me":

TABELA SA PRESUDAMA ZA SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE

Ana Komatina i Vladimir Otašević

U proteklih deset godina  (2005. -2015. godina) centri za socijalni rad (CSR) u Crnoj Gori registrovali su 103 slučaja seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece, uzrasta od tri do 18 godina starosti. Zlostavljanih djevojčica je bilo 89, a  dječaka 14.
To je za CIN-CG rekla ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević.
Policija je, za isti period, registrovala oko dvije stotine seksualno zlostavljane djece.
U Crnoj Gori ne postoji jedinstvena baza podataka o djeci žrtvama, niti o počiniocima tog gnusnog zločina.
Država se potpisivanjem Lanzarot konvencije obavezala da će napraviti registar pedofila i arhivirati njihove DNK podatke, ali to nije učinila.
U zdravstvenim institucijama u Crnoj Gori ne postoje posebno specijalizovana odjeljenja ili službe u okviru zdravstvenih ustanova koja bi radila sa djecom žrtvama seksualnog zlostavljanja.
U Opštem pregledu upitnika za Crnu Goru  o sprovođenju Konvencije Lanzarote, koji je Komitet Lanzarot usvojio  16. maja 2013. godine,  piše da u Crnoj Gori ne postoje organizacije koje se isključivo bave prevencijom i zaštitom djece od seksualnog iskorištavanja.
Ministarka Kovačević je rekla da stručni radnici CSR, kada dođu do saznanja ili sumnje  da je dijete seksualno iskorišćavano i zlostavljano postupaju u skladu sa Protokolom  o postupanju u slučajevima nasilja u porodici, koji je potpisan 2012. godine.
Hrvatska je sačinila registar pedofila 1. januara 2013. godine i do sada je u njega registovano 1. 319 pedofila. U Hrvatskoj se o problemima seksualnog zlostavljanja djece počelo govoriti tek prije dvadesetak godina.
“Do tada stručnjaci u sistemu zaštite djece o toj problematici nijesu dobijali  ni adekvatnu edukaciju niti je postojala dovoljna zakonska zaštita djece nakon što se zlostavljanje dogodilo. Radeći kao psiholog u dječjoj bolnici u Zagrebu, a istovremeno volontirajući u skloništu za žene i djecu žrtve nasilja uočila sam koliko su djeca žrtve seksualnog zlostavljanja nezaštićena i koliko, ne samo njihova porodica, susjedi, rodbina, nego i stručnjaci, radije ne vide problem nego da reagiraju i uhvate se u koštac sa neefikasnim sistemom.  Tako se, na primjer, znalo dogoditi da dijete koje je otac silovao dođe u dječju bolnicu a da problem ne bude prepoznat, a i kada bude prepoznat, dijete se pusti da se vrati tom istom ocu. Ili da dijete koje želi razotkriti zlostavljanje bude „loptano“ od jedne do druge bolnice, od jedne do druge ambulante jer se niko nije želio time baviti”, kazala je za CIN-CG Gordana Buljan-Flander, osnivačica prvog centra za zlostavljanu djecu u Hrvatskoj - Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
Poliklinika je počela sa radom  u decembru 2002. godine. Buljan - Flander je  prije 18 godina pokrenula i SOS liniju za zlostavljanu djecu “Hrabri telefon”.  Sa svojim je kolegama i studentima Fakulteta psihologije učestvovala u podizanju javne svijesti o toj problematici.
“Počeli smo sprovoditi istraživanja o raširenosti seksualnog zlostavljanja u Hrvatskoj, nastojeći široj javnosti, kao i stručnjacima, pokazati ozbiljnost ovog problema. Čak smo i od struke doživljavali reakcije da je to problem koji se događa samo u Americi i razvijenim zemljama, a ne u našim krajevima. Međutim, istraživanja su pokazala da je situacija ista kao u drugim zemljama u kojima se o tome samo ranije počelo govoriti, pa je izgledalo kao da problem postoji samo kod njih”, kazala je ona.

Istaživanja su pokazala  da su u Hrvatskoj svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak do svoje četrnaeste godine doživjeli neki od oblika seksualnog zlostavljanja, bilo s kontaktom ili bez kontakta.
“Na sreću, Grad Zagreb i gradonačelnik Milan Bandić,  pokazali su razumijevanje za ranjivost ove djece te su podržali moju inicijativu za otvaranje Poliklinike za zaštitu djece, koja se bavi isključivo traumatizovanom i zlostavljanom djecom, jer taj problem ne može biti riješen na nevladinoj razini”, istakla je ona.
U poliklinici kojom Flender rukovodi djeluje multidisciplinarni tim stručnjaka koji uključuje psihologe, psihijatre, socijalne radnike, socijalne pedagoge, medicinske sestre, pedijatra i pravnika. Ona kaže da se od osnivanja do danas puno toga promijenilo nabolje.
“Imamo odlične zakone, puno više edukovanih  stručnjaka koji se bave djecom, a saradnja među stručnjacima i institucijama je značajno bolja, na čemu naša Poliklinika posebno insistira”, istakla je Buljan-Flander.
Ona je rekla da su takve ili slične ustanove potrebne, ne samo u svakoj državi, nego i u svakom većem gradu, jer je to mjesto gdje zlostavljana djeca ne samo da mogu reći što im se dogodilo, nego će dobiti podršku i pomoć cijelog tima stručnjaka koji će dalje sarađivati i koordinirati pružanje adekvatne pomoći svakom konkretnom djetetu.
„Svakodnevno sarađujemo sa policijom, tužilaštvom, centrima za socijalnu zaštitu, zdravstvenim ustanovama, školama i vrtićima. Sarađujemo i sa medijima, koji su važni partneri u zaštiti zlostavljane djece. Na primjer, jedne od najčitanijih dnevnih novina svakodnevno objavljuju broj Hrabrog telefona. Putem televizije često dajemo savjete djeci i roditeljima u odnosu na zaštitu od seksualnog zlostavljanja i na taj način su nam mediji saveznici u zaštiti djece“, kazala je Biljan - Flander.
Prije dvadesetak godina djeca se nisu imala gdje povjeriti, naglasila je ona. Nijesu postojali edukovani  stručnjaci koji će prepoznati simptome seksualne zlostavljanosti, niti koji će provoditi adekvatnu terapiju sa seksualno zlostavljanim djetetom. Danas stručnjaci Poliklinike uz svakodnevni dijagnostički i terapijski rad s djecom provode i edukacije učitelja, nastavnika, socijalnih radnika, policajaca, sudaca i ostalih stručnjaka uključenih u rad s djecom.
Buljan - Flander kaže  da je tretman žrtava seksualnog zlostavljanja dugotrajan, ponekad traje i više godina, posebno ukoliko je i sudski proces dugotrajan.
„Neke tretmane završimo kraće, i za godinu dana, no ostanemo u kontaktu s djetetom nekoliko sljedećih godina, barem dva puta godišnje. S obzirom da su ta djeca doživjela jedno od najtežih iskustava u životu, zaista im je potrebno i višegodišnje praćenje od strane stručnjaka“, naglasila je ona.
Od početka rada 2003.  do kraja 2014. godine u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba bilo je ukupno 12.324 djece. Samo u prošloj godini taj je broj bio  1.276 djece. U 2015. godini Flander kaže da očekuju još veći broj novootvorenih kartona.

Državne institucije još nijesu ispunile obavezujuće preporuke zaštitnika ljudskih prava i sloboda

„Imajući u vidu činjenicu da ne postoje sistematizovane baze podataka niti uredne  evidencije, ni o učiniocima ovih delikata  ni o maloljetnim  žrtvama, što  otežava praćenje ove pojave i rasprostranjenost fenomena,   mišljenja smo da bi registar umnogome doprinio suzbijanju, prevenciji i većem stepenu zaštite djece”, kazala je za CIN-CG zamjenica ombudsmana Nevenka Stanković.
Javnost registra, rekla je ona, omogućio bi protok informacija među profesionalcima koji direktno rade sa djecom i za djecu, ali i široj javnosti.

“Tako bi se osigurala  višestruka  zaštita djece od rizika da postanu žrtve seksualnih delikata. Registar bi pomogao u praćenju i onemogućavanju zapošljavanja seksualnih prestupnika na poslovima sa maloljetnicima. Registar bi i  roditeljima pružio veću sigurnost  kada je ova pojava u pitanju“, kazala je  Stanković.
Ona je rekla da je kancelarija ombudsmana  napravila istraživanje o seksualnom iskorišćavanju djece u Crnoj Gori 2011. godine, i ono se  odnosilo  na period od 2008. do 2011. godine.
„Izvještaj koji je sačinjen na osnovu rezultata sprovedenog istraživanja  predstavljen je Skupštini  – Odbodu za ljudska prava i slobode, koji je zaključcima prihvaćen. Tada su preporuke zaštitnika postale obavezujuće za nadležne organe. Taj Izvještaj  sadrži preporuke za unapređenje stepena zaštite djece koja su žrtve ili potencijalne žrtve seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe i upućene su Ministarstvu pravde, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu turizma i održivog razvoja“, kazala je ona.
Prema podacima sa kojima zaštitnik raspolaže, kazala je Stanković, “određene mjere i radnje” su preduzimane kako bi se preporuke ispunile.
„Međutim, zaštitnik ljudskih prava i sloboda nije ni od jednog državnog organa dobio zvaničan izvještaj o preduzetim aktivnostima koje su usmjerene na unapređenje stanja u ovoj oblasti i obezbjeđivanja najvišeg stepena zaštite djeci koja su (potencijalne) žrtve ove vrste zloupotreba“, kazala je Stanković.

Roditelji ponekad ne vjeruju djeci da ih drugi roditelj siluje

Gordana Buljan Flander kaže da u  Poliklinici u Zagrebu, kada dijete dođe prvi put sa sumnjom na seksualno zlostavljanje, sa njim radi multidisciplinarni tim. Razgovor o eventualnoj zlostavljanosti sprovodi  samo jedan stručnjak.
Takođe se obavi razgovor, u smislu forenzičkog intervjua, koji obavlja samo jedan stručnjak, i sa  djetetom i sa roditeljem koji nije zlostavljao dijete. “Važno je utvrditi je li nezlostavljajući roditelj podrška djetetu,  ili eventualno zauzima stranu zlostavljača i vrši pritisak na dijete da povuče iskaz. U svojoj praksi sam imala značajan broj nezlostavljajućih roditelja koji ne vjeruju djetetu i optužuju dijete za lažna iskazivanja. U takvim situacijama preporučujemo izdvajanje djeteta iz porodice kako ne bi bilo izloženo pritisku da povuče iskaz i na taj način spašava porodicu. Ukoliko je nezlostavljajući roditelj podržavajući, njega odmah uključujemo u tretman. Svoj nalaz šaljemo policiji, tužilaštvu i centru za socijalnu zaštitu, a ukoliko je potrebno i samo vještačenje se može sprovesti u našoj Poliklinici”, objasnila je  Buljan - Flander.
Ona je rekla da u Poliklinici  imaju opremljene specijalizovane sobe s kamerama gdje se mogu sprovesti forenzički intervju,  i to obavlja edukovani stručnjak Poliklinike.
“Sudija i druge uključene strane nalaze se u drugoj prostoriji koja je audio i video linkom povezana s forenzičkom prostorijom i tako prate intervju. Oni mogu i postavljati pitanja stručnjaku koji potom prilagođava pitanje djetetu uzimajući u obzir njegov razvojni stepen i emocionalno stanje. Cijeli proces se snima i može se koristiti kao dokaz u sudskim postupcima,  te na taj način potičemo sudije da se djeca intervjuišu u prostorijama Poliklinike“,  istakla je ona.

Socijalni radnici se  strogo  pridržavaju Protokola o zaštiti djece od seksualnog zlostavljanja

Ministarka Zorica Kovačević je kazala da stručni radnici CSR, kada dođu do saznanja ili sumnje da je dijete seksualno iskorišćavano i zlostavljano, postupaju u skladu sa Protokolom. On  podrazumijeva da se odmah obavijesti policija.

„Nakon obavještavanja policije, zaposleni u CSR hitno utvrđuje plan pomoći i mjere za zaštitu u  konkretnom slučaju, rukovodeći se principom najboljeg interesa  djeteta. Tako da se nakon saznanja o seksualnom zlostavljanju djeteta, bez odlaganja,  kontaktiraju roditelji, ako oni nijesu počinioci seksualnog zlostavljanja djeteta. Shodno  procjeni situacije, direktno se izlazi na teren, posebno u situacijama kad je neophodno hitno zbrinjavanje djeteta. Prilikom prvog kontakta stručni radnici CSR sa roditeljima, koji nisu počinitelji seksualnog zlostavljanja djeteta, upoznaju ih sa pravima i načinom ostvarivanja prava, nadležnostima i postupanju CSR, kao i aktivnostima koje se mogu preduzeti u zaštiti i sigurnosti djeteta. Po potrebi se ostvaruje kontakt sa obrazovnim, zdravstvenim i drugim ustanovama i o svakoj preduzetoj radnji se sačinjava  izvještaj”, objasnila je Kovačevićeve.
Stručni tim CSR, kazala je ona,  utvrđuje individualni plan zaštite djeteta žrtve nasilja.
„Plan sadrži pripremu djeteta za davanje iskaza. Prisustvo davanju iskaza djeteta, bilo da se radi o sudu, policiji ili tužilaštvu, kao i procjenu stručnog tima da li je dijete spremno i sposobno da iskaz da.  Do okončanja sudskog postupka, CSR je dužan da omogući kontakt sa djetetom u kontrolisanim uslovima”, rekla je Kovačevićeva.
Ona je objasnila da u slučajevima kada se sumnja da je roditelj počinitelj seksualnog zlostavljanja djeteta, može se donijeti rješenje o vršenju nadzora nad vršenjem roditeljskog prava. To podrazumijeva kontrolisanje uslova u kojima dijete živi, praćenje razvoja djeteta i kontrolisanje postupaka roditelja. Može se imenovati staratelj za dijete ukoliko roditelji nisu u mogućnosti da obavljaju ovu ulogu ili postoji sukob interesa roditelja i djeteta i donijeti  odluka o izmještanju djeteta iz porodice.
„Ukoliko se dijete izmjesti iz porodice, ono se smiješta na sigurno mjesto, a potom se razmatraju mogućnosti smještaja u hraniteljsku porodicu, ako biološka porodica ne može da vrši roditeljsko pravo. Kada sud pravosnažnom sudskom presudom proglasi krivim roditelja za seksualno zlostavljanje ili iskorišćavanje djeteta, CSR pokreće, pred nadležnim sudom, postupak za oduzimanje roditeljskog prava”, kazala je Kovačevićeva.

Olivera Lakić

Svi oni koji prećute saznanje da je neko dijete zlostavljano, saučesici su u tom zločinu.
“Ljekari i medicinsko osoblje, prosvjetni radnici, komšije, čak i vjerske vođe i lideri lokalnih zajednica, treba da usvoje stav da,  ako posumnjaju na nasilje i zlostavljanje djece, to i prijave, jer u suprotnom postaju saučesnici”, kazao je šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks za CIN-CG.
On smatra da se mogu  izgrađivati kapaciteti policije ili socijalnih radnika u pogledu zaštite djece od nasilja, ali oni ne mogu da rade izolovano jedni od drugih.
U posljednjih deset godina registrovano je preko dvije stotine seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori. Istraživanje CIN-CG pokazuje da svi slučajevi seksualnog zlostavljanja djece u Crnoj Gori, koji su  prijavljeni policiji, nijesu prijavljeni i socijalnoj službi. Zbog toga je mnogo  zlostavljane djeca bilo lišeno njihove brige i zaštite.
“U  savremenom demokratskom društvu treba da postoji sistem dječje zaštite koji kombinuje policiju, zdravstvo, obrazovanje, socijalne radnike i sudije. Svojom međusektorskom saradnjom ove službe treba da budu sposobne da sarađuju na poštovanju i zaštiti najboljeg interesa djeteta u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava”, kazao je Perks.

Na pitanje CIN-CG kakve podatke posjeduje o tretmanu djece koja su bila žrtve nekog vida zlostavljanja ili zanemarivanja u zdravstvenom sektoru i sektoru socijalnog staranja u Crnoj Gori i kakvo je njegovo mišljenje  o tretmanu djece u dijelu koji se odnosi na postupanje policije, tužilaštva i sudstva  Perks je rekao da je prva otvorena i javna diskusija o ovom problemu u Crnoj Gori održana tek 2013. godine.
“U brojnim slučajevima, situacija se popravlja. Na primjer, tamo gdje su se napuštena ili zlostavljana djeca dodatno traumatizovala smještanjem u institucije, sada postoji češća praksa smještanja takve djece u hraniteljske porodice, jer je djeci porodica  neophodna. Socijalni radnici i službenici policije sada su bolje obučeni za razgovor i brigu o djeci koja su žrtve nepovoljnih iskustava ili zločina. Radimo sa jedinicom za borbu protiv sajber-kriminala kako bi se pozabavili pitanjem onlajn nasilja. Zdravstvo ili obrazovanje dva su sektora koja su najsklonija tome da podignu uzbunu i obavijeste socijalnog radnika ili policiju ukoliko primijete da je dijete ugroženo. Ali,  trenutno ne postoje garancije da će se to uvijek desiti”, kazao je Perks.
On tvrdi da je svijet o nepovoljnim iskustvima u djetinjstvu naučio više u posljednjih dvadeset godina, nego ikada do tada. O tome smo, kaže Perks, naučili tri posebno važne stvari. Prva da su nepovoljna iskustva u djetinjstvu daleko  raširenija nego što smo ikada ranije to pretpostavljali - svako treće dijete na svijetu ugroženo je nasiljem u određenoj mjeri.
Druga je da je veća  vjerovatnoća da se ljudi koji su propatili nepovoljne okolnosti u djetinjstvu daleko lošije ostvare u životu u smislu zaposlenja, obrazovanja, zdravlja i društvenog života. I treća je ta  što takozvani 'toksični stres' i strah izazvan takvim nepovoljnim okolnostima vremenom narušavaju biološki i razvoj mozga djeteta.
On je rekao da zlostavljanje djece često počine oni koji su im najbliži.

U Crnoj Gori misle da se taj užasan zločin ne dešava ovdje

Bendžamin Perks je kazao da problemi seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece pogađaju sva društva, pa tako i crnogorsko.
“Zbog tabua koji prati ovu temu, veći dio takvih nepovoljnih iskustava ostaje skriven i nikada im se ne posveti potrebna pažnja. Upravo zbog toga što se o njima rijetko govori, većina ljudi nije svjesna štetnog uticaja ovih iskustava i kako se njima treba pozabaviti”, kazao je on.
“Prva otvorena i javna diskusija sa konkretnim crnogorskim podacima o seksualnom zlostavljanju djece, primjera radi, održana je tek 2013. godine. U Skandinaviji ili u Ujedinjenom Kraljevstvu, ta je priča pokrenuta sedamdesetih godina prošloga vijeka. Tada su tamo, kao što je danas slučaj ovdje, mnogi ljudi smatrali da je nemoguće da se tako užasne stvari dešavaju u njihovom društvu”, kazao je Perks.
On je rekao da se, “uz izuzetan rad i hrabrost pojedinih crnogorskih organizacija za prava žena, taj tabu razbija”.
“Čak i u ovakvoj atmosferi tabua, u kojoj većina žrtava nikada neće progovoriti o svojim iskustvima, svaka deseta osoba u Crnoj Gori poznaje nekoga ko je konkretno bio žrtva seksualnog zlostavljanja djece”, kazao je Perks.

Olivera Lakić

Lanzarot konvencijom o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja utvrđeno je da osobe koje rade sa djecom moraju biti provjerene i obučene, da djeca treba da budu svjesna rizika od seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja  i svjesna načina na koji bi mogli da se zaštite.
„Važno je da djeca znaju da je zlostavljač odgovoran za svoje ponašanje. Dijete je žrtva, i nikad ne može biti odgovorno za seksualno zlostavljanje. Zlostavljači rijetko koriste silu, odnosno fizičku agresiju. Najčešće koriste nagovaranje, prijetnje i potkupljivanje. Treba znati da seksualno zlostavljanje ne poznaje granice, događa se u svim kulturama, klasama, rasama, bez obzira na standard, i obrazovni nivo”, kazala je ZA CIN - CG prim. dr specijalista neuropsihijatar Zorica Barac-Otašević.
U Crnoj Gori, uprkos činjenici da je za posljednjih deset godina registrovano oko dvije stotine slučajeva seksualnog zlostavljnja i iskorišćavanja djece, ne postoji registar pedofila niti  jedinstvena baza zlostavljane djece.
Zakonom nije predviđeno ni obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zatvorsku kaznu i da je ponovo na slobodi. O slobodnom kretanju osuđenih pedofila ni koji način se ne obavještavaju ni obrazovne institucije, škole, vrtići, sportske organizacije...
„Problem predstavlja činjenica da ne mali broj pedofila radi sa djecom, što im omogućava stalni kontakt sa njima“, kazao je za CIN-CG kriminolog prof. dr Velimir Rakočević.
Pedofilija se manifestuje u različitim oblicima od kojih su najteži silovanja djece i primjena drugih oblika nasilja prema djeci,  do različitih oblika seksualnog uznemiravanja kao što su seksualne igre, odnosno kontakti sa genitalijama djece.
„Pedofili su osobe  koje imaju inverzivni oblik seksualne nastranosti, sa izrazitom sklonošću  prema djeci istog ili suprotnog pola. Problem je u tome što ih je teško prepoznati i zbog toga što nije lako izolovati profil ličnosti pedofila. U najvećem broju slučajeva te osobe neupadljivo funkcionišu, odnosno potpuno normalno obavljaju svoje poslove. Tipičan pedofil je makar spolja posmatrano osoba koja je povučena u sebe i djeluje gotovo sramežljivo“, objasnio  Rakočević.
On kaže da je najčešće slučaj da pedofili imaju samo jedan poremaćaj u dijelu seksualnog funkcionisanja koji nijesu u mogućnosti držati pod kontrolom, dok su rjeđi slučajevi u kojima kod određene osobe  pedofilija postoji udruženo sa drugim poremećajima.
„Pedofili ne posjeduju empatiju, a samim tim nijesu u mogućnosti da razumiju druge. Ukoliko ih žrtva odbije, vrlo su frustrirani i osvetnički nastrojeni. Kod njih je izražen strah od napuštanja, zbog čega su psihički labilni. Osjećaj kontrole im daju djeca kao seksualni objekti, budući da pedofili  nijesu u mogućnosti kontrolu vršiti nad zrelom osobom“, kazao je Rakočević.

Istraživanja pokazuju da su pedofili pretežno osobe muškog pola, dok su najmanje dvije trećine žrtava pedofila djevojčice starosti od 7 do 12 godina. Pedofili mogu biti  heteroseksualci,  homoseksualci ili biseksualci. Pedofili imaju naglašeno osjećanje inferirornosti i prikrivenu agresivnu crtu ličnosti.
„Nije dokazano da je pedofilija urođena. Utvrđeno je da se javlja u adolescenciji i traje do kraja života“, ističe Rakočević.
Uočeno je da pedofile karakteriše izuzetna strpljivost. Oni vrlo dobro proučavaju stanje u porodici i koriste nezadovljstvo djeteta svrstavajući se na stranu djeteta iako dijete nije u pravu. Povjerenje djeteta zadobija na način što mu daje bezrezervnu podršku.
“Zloupotrebljavajući povjerenje djeteta seksualno ga iskorišćava uz uvjerenje da žrtva to neće prijaviti. Pedofili najčešće stupaju u kontakt sa djecom putem interneta ili na školskom igralištu”, kazao je Rakočević.
U razgovoru za CIN-CG, Rakočević ističe da se  mora ozbiljno povesti računa o tim  vrstama delikta, bez obzira na činjenicu što nijesu u značajnoj mjeri zastupljeni u ukupnom kriminalitetu, jer su u pitanju najozbiljniji napadi na psihifizički integritet žrtve.
“Oficijelne strukture moraju mnogo ozbiljnije da se pozabave sprečavanjem i suzbijanjem ovog oblika kriminalnog ispoljavanja. Imam u vidu posebno teške i dugotrajne negativne posljedice koje izvršioci nanesu žrtvama. Profesionalci u državnim organima i javnim ustanovama moraju znati da  doživljaji ovih delikata u djetinjstvu  ostavljaju razorne posljedice na kasnije ponašanje i psihičko stanje žrtve, zbog čega moraju biti efikasniji u prevenciji i suzbijanju ovog oblika kriminaliteta,” navodi Rakočević.
Da bi se djetetu pomoglo da savlada negativna i šokantna iskustva, nije dovoljno fokusirati se samo na dijete,  već pomoć treba pružiti i drugim članovima porodice koji egzistiraju u istom socijalnom prostoru.
Crna Gora je shodno konvenciji Lanzarot koju je potpisala u svoje krivično zakonodavstvo predvidjela sva krivična djela iz oblasti seksalnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja djece. Ali,  još nije notirala i arhivirala podatke lica ( identitet i genetski profil, DNK)  koja su osuđena za krivična djela predviđena ovom konvencijom, bez koje nema efikasne zaštite djece od pedofila.

Nije teško prepoznati seksualno zlostavljano dijete

“Neophodno je razgovarati sa djecom o lošem ponašanju odraslih. Važno je  pričati o tome i u školi”, kaže dr Barac-Otašević.

Ona je objasnila simptome seksualno zlostavljanog djeteta .
“Ima više različitih simptoma koji bi mogli da ukazuju na seksulano zlostavljanje djece. To su  upale, infekcije, polno prenosive bolesti, znakovi ozleda u području  genitalija ili anusa. Česte su i teškoće sa spavanjem, noćne more, teškoće s hranjenjem, regresija u ponašanju, to jest kada se dijete ponaša kao da je mlađe, pa mokri u krevet ili sisa palac. Pojavljuju se i česte masturbacije, organizovanje seksualnih igara sa prijateljima, igračkama, kućnim ljubimcima,  seksualizirano ponašanje (interes za svoje i tuđe genitalije),  izgovaranje prostih riječi,  seksualizirane teme u crtežima, pričama, igrama… “, kaže ona. Kod zlostavljane djece, objasnila je  Barac-Otašević,  često se pojavljuje i pokazivanje straha od bliskog kontakta, neuobičajeno agresivno ponašanje prema članovima porodice, prijateljima, igračkama, kućnim ljubimcima.
“Javlja se nekad i strah od određenog prostora ili mjesta, strah od mraka, odbijanje ostajanja nasamo sa određenom osobom ili osobama, napad  panike, što može uključivati i vraćanje slika zlostavljanja. Može da dođe i do potrebe prikrivanja tijela odjećom (višeslojno oblačenje), do gađenja od vlastitog tijela, odbijanja održavanja higijene intimnog područja. Moguća su i rizična ponašanja na primjer samoozljeđivanje, bijeg od kuće, te gubljenje interesa za aktivnosti u kojima je dijete prije uživalo, izostajanje sa nastave...”, kazala je Barac- Otašević.
Ona je posebno istakla da roditelji  treba da obrate pažnju i ako dijete dobija poklone od nekoga, a ne umije da objasni zašto, ako posjeduje novac, a da roditelj ne zna odakle mu. “Pedofili često nagovaraju djecu na seks tako što im objašnjavaju da je to edukativnog karaktera i najčešće traže od djece da to ostane njihova tajna. Nije rijetko da djeci prijete tako što im govore  da će nešto loše uraditi njihovoj mami, sestri, bratu... U drugim odnosima (osim seksualnim) sa djecom su često pažljivi, o djeci brinu. Zbog toga često okolina i ne sumnja na tu osobu i jako se iznenade kad saznaju istinu, a nerijetko djeci ne vjeruju kad se dijete povjeri. U gotovo 90 odsto slučajeva dijete poznaje pedofila”, kazala je Barac-Otašević.

Olivera Lakić