Kazne za nedavanje izdržavanja uglavnom uslovne, procedura s Alimentacionim fondom zamorna 

Maja BORIČIĆ/Đurđa RADULOVIĆ

Bivši suprug ne plaća redovno alimentaciju. Plati jednom u nekoliko mjeseci, nakon što ga više puta opomenem da nije platio. To nikada ne bude iznos za sve mjesece koje je propustio, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sagovornica koja je željela da ostane anonimna.

Ona živi u malom mjestu na sjeveru Crne Gore. Da bi prehranila djecu, radi dva posla: jedan za minimalnu platu, a drugi honorarno za još manje novca. Bivši suprug je iz imućne porodice, ima veliku imovinu i bavi se biznisom. U trenutku kada mu je određena alimentacija nije imao redovnu platu, pa mu je određen mali iznos, objašnjava sagovornica CIN-CG-a. “To je svega oko 60 eura po djetetu. Međutim, on ni to ne plaća”, objašnjava ona.

Još se nije odlučila da pokrene postupak protiv bivšeg, ali ukoliko se situacija s neplaćanjem obaveznog izdržavanja djece nastavi, prijaviće ga, kaže ona.

Ona je samo jedna među hiljadama samohranih roditelja u Crnoj Gori. I brojni drugi ne uspijevaju da izađu iz začaranog kruga ekonomskog nasilja i godinama čekaju naplatu alimentacije za svoju djecu.

Sistem još nema adekvatan odgovor na problem nedavanja izdržavanja, a prepreke su brojne, pokazuje istraživanje CIN-CG. Iznosi za alimentaciju su uglavnom niski, ali i pored toga ih drugi roditelj često ne isplaćuje. Sudski procesi za nedavanje izdržavanja su dugi i zamorni, bez odgovarajućih kazni koje bi spriječile takvo ponašanje u budućnosti. Osim toga, postupak naplaćivanja, nakon završetka sudskog procesa, prelazi na sudske izvršitelje, što može biti dodatno zamarajuće za žrtve. Procedura za Alimentacioni fond, koji je odlukom Skupštine Crne Gore institucionalizovan 2022. godine, je komplikovana, što je dovelo do toga da broj zahtjeva bude mali.

Prema dostupnim podacima neplaćanje alimentacije je učestalo. Najčešće su majke te kojima se ne isplaćuje, a razlozi za neplaćanje uključuju finansijske teškoće, nedostatak odgovornosti ili namjerno izbjegavanje obaveza, navodi Dejana Ponoš iz Udruženja “Roditelji”.

Ponoš ističe da se u praksi često dosuđuju minimalni iznosi alimentacije zbog nedostatka informacija o finansijskom stanju roditelja ili zbog subjektivnih procjena sudija: “Nerijetko se roditelji dovijaju da na različite načine ne izmiruju svoje obaveze prema djetetu, pa i ako rade, uspijevaju da izbjegnu obavezu jer su, na primjer, pred sudom bez posla i primanja, a u stvarnosti rade na crno, to jest neprijavljeni su. Tome im ponekad pomažu i njihovi poslodavci.”

Ona podsjeća da se iznos alimentacije i dalje u najvećem broju slučajeva ne mijenja i ostaje oko 70 eura po djetetu, kao i prije deceniju. Da bi se taj iznos povećao, objašnjava ona, potrebno je više ročišta i može trajati po više mjeseci, i pored toga što zakoni propisuju da bi porodični predmeti morali biti rješavani po hitnom postupku.

Naša zemlja nema Registar samohranih roditelja, a još se čekaju rezultati popisa koji bi pokazali njihov tačan broj. Prema podacima Monstata, broj samohranih roditelja bio je oko 14.000, od čega je majki bilo preko 11.000. Prema popisu iz 2011. godine, broj djece koja žive sa samohranim majkama bio je 25.000, a sa samohranim očevima oko 5.000.

Prema istraživanju Sigurne ženske kuće, koje je rađeno prije deceniju, trećina očeva u Crnoj Gori duže od dvije godine nije isplaćivala novac za izdržavanje djece, a 70 odsto duže od godinu. U gotovo 93 odsto slučajeva djeca nakon razvoda pripadnu majci.

“Mi sada očekujemo rezultate popisa stanovništva iz 2023. godine i računamo na to da će država konačno napraviti strategiju za brigu o jednoroditeljskim porodicama i djeci koja rastu u njima”, ističe Ponoš.

Ogroman broj povratnika, presude nemaju svrhu

Iz analize osuđujućih presuda, koju je uradio CIN-CG za nedavanje izdržavanja u prethodne dvije godine, u tri grada, od kojih je jedan u centralnom, drugi u južnom, a treći u sjevernom dijelu zemlje, zaključuje se da su više od dvije trećine osuđenih povratnici, koji su ranije uglavnom kažnjavani za nedavanje alimentacije, ali i za druga krivična djela.

Broj zatvorskih kazni je veoma mali, iako je za ovo krivično djelo predviđen zatvor do dvije godine, a ako su nastupile teške posljedice za izdržavano lice, kazna može biti do pet godina. Od ukupnog broja presuda koje je CIN-CG analizirao – njih 55 – bilo je samo pet zatvorskih kazni, i to minimalnih.

Od dostupne 33 osuđujuće presude na sajtu Osnovnog suda u Podgorici za 2022. i 2023. godinu, 24 se odnose na povratnike, od čega je 14 ranije već osuđivano za nedavanje izdržavanja. Nijedan od povratnika osuđivanih za isto krivično djelo nije dobio kaznu zatvora. U te dvije godine izrečene su samo dvije kazne zatvora – od po dva i po i pet mjeseci.

U ovom Osnovnom sudu prihvaćena je nagodba da okrivljeni bude u kućnom zatvoru tri mjeseca zato što četiri godine nije isplaćivao alimentaciju za dvoje djece. Iako je ranije već dva puta osuđivan za isto krivično djelo, sud kaže da je “predlog stranaka u vezi s kaznom prihvatljiv jer je isti u skladu s interesima pravičnosti”.

Slična situacija je i u Osnovnom sudu Bar. Od devet analiziranih presuda, šest se odnosi na povratnike, a samo je jedna zatvorska kazna.

Tako je u tom sudu čovjek, koji je ranije dva puta osuđivan za nedavanje izdržavanja, treći put osuđen uslovno zato što šest godina nije davao alimentaciju od po 60 eura za svoje dvije kćerke. Iako je i laiku jasno da ovakva presuda ne može imati nikakav efekat, sud u obrazloženju cijeni da “prema okrivljenom nije potrebno izricanje efektivne kazne zatvora, da će se izricanjem uslovne osude u potpunosti postići svrha izricanja uslovne osude i na taj način dovoljno uticati na okrivljenog da ubuduće ne čini krivična djela”.

CIN-CG je imao uvid u 12 presuda ODT Rožaje, od čega se polovina, njih šest, ticala povratnika, uglavnom za neplaćanje izdržavanja, ali i za druga krivična djela. Sudija je dosudio dvije zatvorske kazne, za jednog povratnika 90 dana, i za jednu povratnicu 80 dana zatvora.

U odbranama koje se navode u presudama, optuženi uglavnom navode loše imovinsko stanje kao razlog za neplaćanje alimentacije. U obrazloženju jedne presude se navodi da su “roditelji dužni da izdržavaju svoju maloljetnu djecu, makar i po cijenu sopstvenih potreba i odricanja od vlastitog egzistencijalnog minimuma”.

Međutim, kazne koje se dosuđuju, kao i to što u presudi piše da se određeni iznos mora platiti, najčešće ostaje mrtvo slovo na papiru.

Komplikovana naplata nakon presude

Kada sud dosudi iznos koji roditelj koji nije davao izdržavanje mora isplatiti, roditelj je dužan da to ispuni u određenom roku. Ukoliko to ne uradi, roditelj koji ima starateljstvo pokreće postupak pred javnim izvršiteljima, koji pokušavaju da naplate taj dug. Tek kada izvršitelj ne uspije da naplati dug, roditelj ima pravo da se obrati Alimentacionom fondu.

Ni sudovi ni izvršitelji nemaju podatke o tome koliko se ovih presuda izvrši, odnosno koliko novca se naplati za alimentaciju. Tako se postavlja pitanje svrsishodnosti donošenja ovakvih presuda.

Iz Osnovnog suda u Podgorici za CIN-CG je rečeno da se za uspješnost izvršenja presuda moramo obratiti izvršiteljima, dok u Komori javnih izvršitelja nemaju podatke o tome koliko je u posljednje dvije godine pred javnim izvršiteljima pokrenuto i izvršeno postupaka za naplatu duga po pravosnažnim presudama za nedavanje izdržavanja.

“Javni izvršitelji ne vode poseban upisnik po vrstama izvršnih isprava i potraživanja koja se naplaćuju, stoga nismo u prilici dostaviti tražene podatke”, kazali su iz Komore.

Iz Udruženja “Roditelji” ističu da naplata zaostalih alimentacija može biti izazovna zbog nedostatka učinkovitih mehanizama za izvršenje presuda i praćenja uplata. Oni predlažu uvođenje strožih mjera za praćenje i izvršenje sudskih presuda, kao i učinkovitih mehanizama za utvrđivanje imovinskog stanja roditelja. Neophodno je, ističu, i pružanje besplatne pravne pomoći roditeljima koji samostalno vrše roditeljsko pravo. “Ukoliko roditelj s kojim dijete živi ima pravosnažnu sudsku presudu u kojoj je jasno naznačena visina izdržavanja, kao i rok za plaćanje, u svakom momentu ima pravo da pokrene postupak pred javnim izvršiteljima radi naplate dospjelog duga”, kažu iz Udruženja.

Oni pojašnjavaju da toj proceduri roditelji često ne pribjegavaju iz straha da će se drugi roditelj “naljutiti” i prestati viđati dijete, ali i zbog postojanja sive ekonomije, gdje drugi roditelj ili zvanično nije zaposlen, prima dio novca “na ruke” ili nema nikakvu imovinu na svoje ime.

“Nažalost, praksa je pokazala da se nerijetko dešava da drugi bivši supružnik svu imovinu namjerno prepiše na drugo ime kako bi izbjegao plaćanje izdržavanja”, ističu iz Udruženja.

I sagovornica s početka priče ima slično iskustvo. Kako kaže, njen bivši suprug je iz imućne porodice, vlasnik je stanova i poslovnih prostora na više skupih lokacija u Crnoj Gori, ali se ništa nije vodilo na njegovo ime u trenutku kada mu je određen iznos alimentacije.

Iz Udruženja “Roditelji” podsjećaju da tužba za neplaćanje zaostalih izdržavanja ne zastarijeva i roditelj može da je podigne sve do 18. godine djeteta, kada tu tužbu mora da podigne dijete samostalno.

Alimentacioni fond neučinkovit

Isplata alimentacija iz Fonda započeta je još u novembru 2022. godine, ali je nakon nekoliko mjeseci obustavljena zbog različitih tumačenja o tome da li se one mogu isplaćivati retroaktivno. Fond nije funkcionisao gotovo godinu dana. Krajem 2023. godine promijenjen je Zakon o privremenom izdržavanju djece i dozvoljena je isplata alimentacija tek od trenutka kada se podnese zahtjev, i to samo za dva mjeseca, nakon čega roditelj mora ponovo podnositi zahtjev za sljedeća dva mjeseca, ukoliko se alimentacija uredno ne isplaćuje.

Do sada je privremeno izdržavanje isplaćeno po 87 rješenja centara za socijalni rad, zaključno s junom, za 110-oro djece, u iznosu od 125.895 eura, kažu iz Alimentacionog fonda za CIN-CG. “Privremeno izdržavanje je isplaćeno za 68 zakonskih zastupnika koji su podnijeli zahtjev za jedno ili više djece za ostvarivanje ovog prava pred centrima za socijalni rad. Od 68 zakonskih zastupnika, u 55 slučajeva podnosioci zahtjeva su majke, dok su u 13 slučajeva podnosioci zahtjeva očevi djece”, kazali su iz ove institucije.

Trenutno pravo na privremeno izdržavanje koristi 90 djece, dok je za 20 djece u međuvremenu prestalo pravo na privremeno izdržavanje, budući da su u pojedinim slučajevima roditelji koji su dužni da plaćaju alimentaciju počeli s redovnim uplatama alimentacije ili se radi o slučajevima u kojima su djeca navršila 18 godina života, objasnili su iz Alimentacionog fonda.

Budžet sredstava za isplatu privremenog izdržavanja za 2024. godinu je milion eura, što će, smatraju iz ove institucije, biti dovoljno da se isplati izdržavanje svoj djeci kojoj je priznato pravo, kao i drugoj djeci čiji roditelji tek apliciraju.

Da bi djeca ostvarila pravo na privremeno izdržavanje, neophodno je da se ispuni uslov da drugi roditelj nije uplatio alimentaciju dva mjeseca uzastopno ili u proteklih 12 mjeseci, kažu iz ove institucije. “Veoma je bitno naglasiti da Alimentacioni fond u potpunosti ispunjava svoju svrhu, imajući u vidu da je do sada izvršena isplata po svim rješenjima koja smo primili od centara za socijalni rad”, kazali su iz ove institucije.

CIN-CG se obratio lokalnim centrima za socijalni rad koji pojedinačno odlučuju o tome ko će dobiti pravo na privremeno izdržavanje. Zahtjevi za privremeno izdržavanje najčešće se odbijaju zbog nemogućnosti stranke da prikupi neophodnu dokumentaciju, kažu iz Centra za socijalni rad Mojkovac, jednom od dva centra koja su nam odgovorila. Tako je tom Centru podnijeto osam zahtjeva za privremeno izdržavanje, ali su dva zahtjeva odbijena.

“Podnosiocima zahtjeva za privremeno izdržavanje, shodno njihovoj izjavi, najveći problem predstavlja dostava dokumenta od strane javnog izvršitelja. Centar nema mogućnost donošenja odluke o načinu koji bi olakšao u budućnosti strankama koje podnose zahtjeve za ovo pravo, jer postupa shodno propisima koje donosi Ministarstvo finansija, odnosno Alimentacioni fond”, kažu iz Centra za socijalni rad Mojkovac.

I iz Centra za socijalni rad Danilovgrad tvrde da je za stranke često komplikovan proces pokretanja postupka kod javnog izvršitelja za prinudnu naplatu alimentacije od strane roditelja koji ne plaća izdržavanje. “Ovaj postupak se pokreće da bi se pribavio dokaz koji je potreban za ostvarivanje prava na privremeno izdržavanje”, objašnjavaju iz ovog Centra. Ni u danilovgradskom centru nisu svi roditelji koji su aplicirali za privremeno izdržavanje uspjeli da ispune uslove pribavljanja dokumentacije, pa su odbijena tri od 15 zahtjeva.

Neophodno pojednostaviti procedure

“Nažalost, naši centri za socijalni rad su institucije s manjkom kadrovskih kapaciteta, kojima je neophodna transformacija. Ovi centri pokazali su se nedovoljno efikasnim u sprovođenju Zakona o privremenom izdržavanju djece”, kaže za CIN-CG Branka Bošnjak, predsjednica Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, koji je pokrenuo inicijativu za izglasavanje ovog zakona i pokretanje naplate alimentacije.

Zbog neefikasnog rada centara za socijalni rad stiče se utisak da zakon nije dobar jer nije postigao očekivani efekat. “Problem nije u zakonu, već u institucijama koje su nadležne za njegovu primjenu. Zato je neophodno da se ojačaju ovi centri i maksimalno pojednostave procedure kako bi zakon zaista zaživio u punom kapacitetu”, kaže Bošnjak. “Ovako se šalje loša poruka i čak u neku ruku ohrabruje neodgovorne partnere da nastave s nepoštovanjem sudskih odluka i kršenjem prava djece, iako je neplaćanje alimentacije krivično djelo”, dodaje Bošnjak.

Ženski klub Skupštine Crne Gore smatrao je izuzetno važnim i prioritetnim ovaj zakon zbog ogromnog broja samohranih roditelja, većinski samohranih majki, koje su vapile za donošenjem ovog zakona, jer su zbog neodgovornosti drugog roditelja bile dovedene na rub egzistencije, objašnjava Bošnjak.

“Zato je osnivanje Alimentacionog fonda, preko kojeg će država preuzeti odgovornost i redovno isplaćivati djeci alimentaciju, a kasnije se naplaćivati od neodgovornih roditelja uz odgovarajuću zateznu kamatu, predstavljalo spasonosno rješenje”, kaže Bošnjak.

Međutim, to rješenje nije donijelo spas mnogim samohranim roditeljima, koji, uprkos Alimentacionom fondu, i dalje čekaju na naplatu iznosa za izdržavanje djece.

Iz Udruženja Roditelji kažu da Alimentacioni fond nije u potpunosti ispunio svoju svrhu zbog komplikovane procedure, koja je dovela do malog broja zahtjeva. “Iako roditelj ima pravo da neograničeno dugo aplicira za alimentaciju ukoliko partner ne daje izdržavanje, procedura se mora ponavljati svaka dva mjeseca”, kaže Ponoš.

Iz Udruženja Roditelji ističu da se situacija može popraviti ukoliko se pojednostave procedure, ali i uspostavi sistem koji će povezivati sve podatke na jednom mjestu: sudske presude s visinama izdržavanja, javne izvršitelje, isplate Alimentacionog fonda, kao i podatke iz centara za socijalni rad. Takođe, dodaju, neophodne su i kampanje za informisanje roditelja o njihovim pravima, obavezama i dostupnim resursima, kao i o promociji ravnopravnog roditeljstva.

Iako cilj svakog društva treba da bude što manji broj korisnika Alimentacionog fonda, odnosno da svi roditelji izvršavaju svoje finansijske obaveze prema djeci, to je za sada neostvariv cilj, objašnjavaju iz Udruženja. “Nažalost, jedan od velikih problema jeste i nezainteresovanost roditelja s kojim dijete ne živi, a takve stvari ne možemo sankcionisati zakonom, jer kako natjerati jednu mamu ili tatu da voli svoje dijete i da brine o njemu? Zakonom sigurno ne možemo”, zaključuju iz Udruženja.

Samohrano roditeljstvo vodi često u siromaštvo i narednu generaciju

“Moj otac nikad nije platio izdržavanje. Dobrostojeći je, s velikom imovinom. Djeca iz njegovog drugog braka odrastala su u luksuzu”, kaže za CIN-CG mlada žena, sada u svojim kasnim dvadesetim. Nju i njene sestre podizala je samohrana majka, bez pomoći ostatka porodice.

“Majka je cijeli život bila u dugovanjima i kreditima. Morala je da proda i zemlju koju je naslijedila u bescijenje da bi nas podigla. To bi sada mnogo više vrijedilo”, govori ova djevojka.

Sada odrasla djeca pomažu majci da otplati dugove, koja će do 75. godine biti u kreditima.

Više istraživanja pokazalo je da su djeca samohranih roditelja u povećanom riziku od siromaštva, a naročito djeca samohranih majki. Jedna studija pokazala je da je preko 60 odsto djece koja odrastaju sa samohranim roditeljima u riziku od siromaštva, za razliku od oko 18 odsto djece koju odgajaju oba roditelja.

UNICEF je 2021. upozorio da je stopa siromaštva u porodicama samohranih roditelja u Crnoj Gori 35 odsto, što je značajno više od nacionalnog prosjeka od 25 odsto. Svako treće dijete u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva, a taj problem je naročito izražen na sjeveru zemlje.

U Crnoj Gori za sada nema istraživanja o materijalnoj situaciji samohranih i jednoroditeljskih porodica, ali su podaci o siromaštvu u generalnoj populaciji alarmantni.

Prema podacima Monstata za 2022. godinu, 34 odsto građana je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, ili su već izuzetno socijalno i materijalno ugroženi. Oko 23 odsto građana živi u domaćinstvima koja uz velike poteškoće sklapaju kraj s krajem, dok je onih koji uopšte ne moraju da razmišljaju o preživljavanju svega 0,6 odsto. Gotovo 65 odsto domaćinstava u Crnoj Gori ne može da priušti nedjelju dana odmora van svog prebivališta. Granica siromaštva prema Monstatu bila je prošle godine 450 eura po domaćinstvu.

Ovako zabrinjavajuća situacija, u ionako velikoj borbi samohranih roditelja da očuvaju i fizičko i mentalno zdravlje svoje djece, morala bi biti alarm za institucije da konačno posvete više pažnje ovoj kategoriji stanovništva i naprave svrsishodne reforme u ovoj oblasti, koje će se zaista moći primjenjivati u praksi.

Crna Gora nije potpisala Haški protokol

U izvještaju Evropske komisije (EK) za 2023. godinu navodi se da Crna Gora još nije potpisala Haški protokol iz 2007. godine, koji reguliše obaveze izdržavanja. Ovaj protokol obuhvata obaveze izdržavanja koje proizlaze iz porodičnog odnosa, krvnog srodstva, braka ili tazbinskog srodstva, uključujući obaveze izdržavanja djeteta, bez obzira na bračni status njegovih roditelja.

U Evropskoj uniji je 2021. godine oko 23 odsto djece bilo u riziku od siromaštva, na što je tada upozorio specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija (UN) za ekstremno siromaštvo i ljudska prava, Olivije De Šuter. On je u svom izvještaju istakao da su samohrane majke jedna od grupa u najvećem riziku od siromaštva, te da je za njih “žongliranje između brige o djeci i obaveza na poslu maltene nemoguće”. Žene su daleko češće samohrani roditelji od muškaraca u EU i predstavljaju čak 85 odsto. Preko 40 odsto ukupnog broja djece samohranih majki u EU je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.

Iako je prošlo više od pola godine od kako je zloupotreba privatnog materijala sa seksualno eksplicitnim sadržajem ušla u Krivični zakonik, žrtve se još plaše da prijave počinioce

Đurđa RADULOVIĆ

Čovjek s kojim sam godinama živjela je poslao intimne snimke i moje podatke pornografskom sajtu. I dan-danas se sve to tamo nalazi. O tome su saznali u gradu. Morala sam da napustim posao i preselim se.

Ovo je jedna od ispovijesti koje je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) dobio preko anonimnog onlajn upitnika namijenjenog žrtvama takozvane osvetničke pornografije, odnosno zloupotrebe privatnih snimaka sa seksualno eksplicitnim sadržajem.

Žena, čiji se život dramatično promijenio nakon svega, kazala je da bi značilo da joj je pravna pomoć bila dostupna nakon što je prijavila partnera.

I dok su pojedini ispitanici CIN-CG pokrenuli zakonske procedure zbog ove vrste zloupotrebe, drugi to još izbjegavaju.

“Stid”, napisala je jedna od žrtava kao odgovor na pitanje zašto nije prijavila partnera, nakon što je podijelio njene intimne snimke. Ona je sada u procesu psihološke terapije radi oporavka zbog teških posljedica koje je taj događaj imao po nju.

U posljednjih pola godine pokrenuto je devet postupaka za takozvanu osvetničku pornografiju, potvrdili su za CIN-CG iz crnogorskih tužilaštava. Međutim, kažu i da još nijedan slučaj nije okončan optuženjem.

Krajem 2023. godine, nakon intenzivnog zalaganja crnogorskih ženskih organizacija, djelo je ušlo u Krivični zakonik pod imenom - zloupotreba tuđih intimnih snimaka, fotografija, portreta, audio-zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem.

Do tada je krivično gonjenje počinilaca za zloupotrebu intimnih snimaka bio komplikovan i skup proces, jer u zakoniku nije bilo člana koji u potpunosti pokriva sve aspekte ovog djela, a gonio se po privatnoj tužbi. Nakon dopune Krivičnog zakonika, djelo se sada goni po službenoj dužnosti, što za žrtve značajno olakšava proces. Čak i u slučaju da žrtva izgubi na sudu, troškove u potpunosti preuzima država. Za počinioce su predviđene zatvorske kazne do 10 godina.

Iz nevladinih organizacija (NVO) koje se bave zaštitom žena od nasilja objašnjavaju da broj prijava ne predstavlja realnu sliku učestalosti tog kriminalnog djela.

U periodu od 2021. do kraja 2023. godine NVO Prima pružila je psihološku podršku za čak 103 osobe koje su bile žrtve neovlašćenog dijeljenja intimnih snimaka, od toga 87 djevojaka i 16 mladića.

“Samo tokom prethodnih pola godine javilo nam se 11 djevojaka, čiji su intimni snimci zloupotrijebljeni i zatražile su psihološku podršku i psihoterapiju. Nijedna od njih do ovog trenutka nije podnijela krivičnu prijavu”, kaže psihološkinja NVO Prima Aida Perović.

Sve statistike i istraživanja govore da je broj prijavljenih slučajeva samo vrh ledenog brijega, tvrdi Perović.

“Seksualno nasilje bilo koje vrste, a tako i zloupotrebu eksplicitnih snimaka, žrtve osjećaju kao ogromnu stigmu. One prate kroz medije kako se odvijaju slučajevi pred sudovima, a to ih nerijetko dodatno demotiviše, jer, kao što je opšte poznato, daju se kazne bliže minimalnim”, kaže Perović.

Takozvana osvetnička pornografija već neko vrijeme predstavlja jedan od najproblematičnijih oblika sajber nasilja nad ženama, mada su žrtve i muškarci i nebinarne osobe. Počinilac je uglavnom partner, odnosno osoba s kojom je žrtva bila u odnosu povjerenja u trenutku kada su intimni snimci napravljeni. Ova vrsta zloupotrebe kolokvijalno je poznata pod nazivom osvetnička pornografija, ali je takav naziv pogrešan, upozoravaju stručnjaci. Intimni snimci se ne bi smijeli izjednačavati s pornografijom, pošto nijesu napravljeni za potrebe šire publike, pa se i ovom terminologijom dodatno ponižava žrtva.

MALOLJETNICE ČESTE ŽRTVE

“Većina djevojaka koje se nama javljaju su maloljetnice”, kaže Perović.

Predatori su često ljudi iz bliskog okruženja, ali ne samo momci i vršnjaci, već porodični prijatelji, kumovi, komšije koje žrtva jako dobro poznaje.

“Mi i ovakve vrste odnosa nazivamo incestuoznim, iako ne podrazumijevaju krvno srodstvo, ali su nasilnici iz bliskog okruženja porodice, koji često borave u domu porodice i obratno”, objašnjava Perović.

“Na primjer, žrtvi je uobičajena situacija da je nasilnik stavi u krilo, miluje po kosi i ostvaruje određeni fizički kontakt u prisustvu roditelja, koji isprva ne djeluje zabrinjavajuće. Zato žrtvi nije neobično ni kada nasilnik ponovi to kad je nasamo sa žrtvom. Međutim, tada predatori nastavljaju i sa seksuaknim dodirima”, objašnjava Perović.

“Ti muškarci obično pripremaju maloljetnice, počnu s nekim porukama, dok im se u potpunosti ne približe”, tvrdi on.

Takvo ponašanje približavanja žrtvi, iskorišćavanjem povjerenja da bi se ostvarile seksualno-silovateljske namjere, naziva se ‘grooming’, za šta ne postoji adekvatan sinonim u našem jeziku. Nasilnik ubjeđuje žrtvu da je za njega posebna, da je seksualna veza njihova tajna ili je čak ucjenjuje ubistvom ili povređivanjem roditelja, ukoliko im kaže. Ubrzo kreću ucjene snimcima, jer za njih predstavlja veliki rizik da porodica sazna”, pojašnjava sagovornik.

Perović dodaje da roditelji ne treba da forsiraju djecu da budu “pristojna” i da ne odbijaju poljupce i zagrljaje odraslih, objašnjava Perović: “Iza takvog ponašanja se nekad krije i otpor djeteta prema predatoru”.

I očevi bliskih drugarica žrtava mogu biti predatori. Iz Prime objašnjavaju da su im poznata dva slučaja: jedan silovanja, a drugi ucjene snimcima od strane očeva najboljih drugarica žrtava.

Problem je, tvrdi, što roditelji forsiraju djecu da budu pristojna, da ne odbijaju poljupce i zagrljaje odraslih, a iza toga se nekad krije i otpor djeteta prema predatoru.

“Prije nekoliko godina, dok sam bio srednjoškolac, jedan momak je krišom snimio seksualni odnos između njega i djevojke. Taj snimak, na kojem se djevojka jasno vidjela, završio je na pornografskom sajtu, imao je stotine hiljada pregleda. Djevojka je bila primorana da napusti školu zbog pritisaka koje je trpjela”, govori za CIN-CG nekadašnji učenik jedne crnogorske škole.

U regionu je raskrinkano više velikih Telegram, Vajber i drugih sličnih grupa na kojima su se dijelile intimne slike ne samo žena, već i djevojčica, ali i napravljene fotografije djelova tijela, čak i sopstvene majke, sestre, kćerke. Te grupe pune su zahtjeva muškaraca da im se dostave privatni snimci i fotografije maloljetnica.

Udruženje Osnažene iz Srbije objelodanilo je da se u nekim od tih grupa i uz novčanu nadoknadu dijele privatne fotografije i snimci, često i maloljetnih djevojka. Desetak ovih grupa razmijeni preko 10.000 poruka dnevno. Materijal se prodaje po cijeni od minimum 50 eura, a kada nasilnici zarade dovoljno na svojoj žrtvi, onda podijele snimke i fotografije sa svima.

Neke od ovih grupa imaju i šifru za maloljetnice “minus 18’’ (-18).

“Ovdje se radi i o krišom fotografisanim ženama i djevojkama na ulici, u sobi od strane partnera ili od strane muških članova porodice”, kaže za CIN-CG Staša Ivković iz udruženja Osnažene.

Grupe koje su Osnažene otkrile, kaže, okupljaju muškarce iz više država regiona, a broje i do 70.000 članova. Među njima ima i ljudi iz Crne Gore. I pored toga što su ovakve grupe prijavljene policiji, neke od njih i dalje funkcionišu.

“Ono što smo mi mogle da vidimo, u određenim grupama, je da se traže fotografije, snimci i podaci i djevojaka iz Crne Gore”.

Rodna aktivistkinja iz Crne Gore Nina Pavićević, poznata kao Kritički, prijavila je još 2021. više Telegram i Vajber grupa u kojima se dijele intimni privatni snimci.

Ona je o ovim grupama, od kojh je samo jedna “Ex-Yu balkanska soba” imala više od 36 000 članova, obavjestila državne organe svih zemalja regiona.

CIN-CG je imao uvid u odluku Okružnog javnog tužilaštva Banjaluke iz 11. jula 2024. koja se tiče prijave Pavićevićeve - u njoj se, između ostalog, navodi da se u grupama pominje da su neke fotografije i snimci iz Crne Gore, odnonso Budve. To znači da postoji velika mogućnost da su žrtve i počinioci crnogorski građani i građanke. U ovoj odluci Tužilaštvo navodi da neće postupati po prijavi jer ništa ne indikuje da su aktivnosti grupa vezane za Banja Luku ili Republiku Srpsku.

“Do danas nijesam dobila nikakav konkretan odgovor od ostalih državnih organa, uključujući i crnogorske”, kazala je Pavićević za CIN-CG.

MEĐU POČINIOCIMA MALOLJETNICI I STRANCI

Od ukupno devet pokrenutih postupaka za to krivično djelo, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) Podgorica pokrenulo je osam, od toga dva protiv maloljetnika.

“Za predmete koji se odnose na maloljetna lica, u jednom slučaju je pokrenut postupak za izricanje krivične sankcije, a u drugom je u toku pripremni postupak... Pokrenuta su i četiri predmeta protiv nepoznatih počinilaca. “U ova četiri predmeta su upućene zamolnice Irskoj, Holandiji i SAD-u radi utvrđivanja identiteta počinilaca”, objasnili su iz podgoričkog ODT-a.

Formiran je i jedan predmet protiv punoljetnog lica, koji je u međuvremenu okončan odbačajem, a jedan predmet je ustupljen na dalje postupanje ODT Bar, kazali su.

Iz ODT Bar, međutim, nijesu pokrenuli predmete za djelo iz novog člana po kojem se zloupotreba tuđih intimnih snimaka definiše u Krivičnom zakoniku od decembra 2023. Umjesto toga, otvorili su predmet za drugo, blaže krivično djelo, po kojem se tzv. osvetnička pornografija ranije gonila - neovlašćeno prisluškivanje i snimanje, kao i neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta ili snimka.

Osim što počinioce u tom slučaju čekaju manje kazne, ova djela se ne gone po službenoj dužnosti, što je otežavajuća okolnost za žrtvu. Nije jasno na osnovu čega su iz ODT Bar preinačili ovo djelo u blaže, nakon što im je proslijeđeno iz podgoričkog tužilaštva. Iz ODT Bar nijesu odgovarali na pitanje CIN-CG zašto ne gone djelo po novom članu.

U januaru je pokrenut i predmet u ODT Bijelo Polje, koji je u fazi izviđaja.

Prije izmjena Krivičnog zakonika prijave za zloupotrebu snimaka bile su rjeđe, što pokazuju izvještaji Tužilačkog savjeta. Tako je 2022. i 2021. godine zbog krivičnog djela - neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta ili snimka, bilo prijavljeno po pet osoba, navodi se u izvještajima Tužilačkog savjeta. To ipak pokazuje da je poboljšanje legislative makar donekle ohrabrilo žrtve da prijave djelo.

Potrebno je vrijeme, objašnjavaju iz NVO Prima: “Žene uglavnom ne prijavljuju zbog straha od osvete, nepovjerenja u institucije, ali i narušenog samopouzdanja... Djevojke se stide jer znaju da će, ukoliko prijave nasilje, i brojni drugi ljudi vidjeti snimke: policija, inspektori, tužioci, sudije, a vrlo moguće i roditelji, te da će slučaj nakon prijave dospjeti u medije.”

Tu je i uvjerenje da im se baš zbog sadržaja snimka neće vjerovati, da će od strane institucija doživjeti osudu.

“Plaše se da će nadležni smatrati da nijesu dostojne pravne pomoći i zaštite od nasilnika. Osim toga, prijava donosi novo suočavanje s nasilnikom, koje je naročito bolno”, kaže Perović.

ŽRTVE RIJETKO PRIJAVLJUJU

Osim distribucije u cilju ponižavanja i mučenja žrtve ispitanici CIN-CG-a suočili su se i s ucjenama i prijetnjama da će njihovi privatni snimci biti objavljeni. “Nakon raskida je prijetio da će izlijepiti grad, a naročito zgradu suda u kojoj radim, intimnim slikama s poražavajućim natpisima poput “besplatan seks za klijente”, navela je jedna od ispitanica u našem upitniku.

Iako njen partner nije objavio fotografije, ispitanica CIN-CG-a doživjela je to na stresan način. Zbog toga je prijavila slučaj. Kako kaže, osjećala je da joj je u tim trenucima bila najpotrebnija psihološka podrška.

I druge ispitanice CIN-CG-a kazale su da su prošle kroz veoma stresne periode zbog ucjena distribucijom snimaka. Jedna od njih imala je svega 15 godina. Kako kaže, nije prijavila bivšeg partnera upravo zbog svojih godina.

Novi član Krivičnog zakonika tretira i ucjene da će privatni eksplicitni sadržaj biti objavljen. Za ucjene će zatvorske kazne biti jednake kao za pokazivanje trećem licu, i to do dvije godine ako je žrtva odrasla osoba, a do osam godina ako se radi o djetetu.

Međutim, žene najčešće ne prijavljuju prijetnje, već se za pomoć obraćaju tek kada je sadržaj podijeljen, objašnjavaju za CIN-CG NVO Sigurna ženska kuća (SŽK).

“Ni jedna djevojka ili žena koja nam se obratila za pomoć nije prijavila prijetnje (dijeljenjem intimnog sadržaja) iako su ih trpjele duže vrijeme. Prelomni trenutak u kojem traže pomoć je kada se uvjere da je kritični sadržaj distribuiran drugima, na društvenim mrežama, ili u vajber grupama”, kažu iz SŽK.

Žene se obraćaju kad nasilje eskalira, kako bi se informisale o oblicima pomoći koje pružamo i zakonskim procedurama, kažu iz te organizacije.

“Povjerenje u institucije je na jakom niskom nivou, žene procjenjuju da ne bi dobile adekvatnu zaštitu i podršku, smatraju da bi naišle na osudu i ispitivanje od strane institucija, te da nasilnik ne bi bio kažnjen zbog nedostatka dokaza. Ovakve bojazni su opravdane jer iskustvo žena koje su prijavile onlajn nasilje institucijama nije ohrabrujuće. Žrtve proces suđenja opisuju kao izuzetno iscrpljujući.”

TEHNOLOGIJA I NOVI OBLICI NASILJA

Nove tehnologije i vještačka inteligencija (AI) omogućavaju nasilnicima pristup sve širem izboru alata, objašnjavaju sagovornici CIN-CG.

I u Crnoj Gori su se pojavili slučajevi AI zloupotrebe, tako što se fotografije ili tuđi profili na društvenim mrežama uz pomoć programa i aplikacija obrađuju kako bi se dobio seksualno eksplicitan sadržaj.

“Imali smo jedan takav slučaj, Primi se javila djevojka za pomoć koja je žrtva AI manipulacija”, kaže Perović za CIN-CG.

“Osobe s iskustvom ovog tehnološkog nasilja su spremnije da ga prijave, jer je stid manji, pošto one nijesu na snimcima”, objašnjava Perović.

Ipak, ukoliko je žrtva maloljetna, onda gotovo da nema razlike, naglašava ova psihološkinja, objašnjavajući da u tim godinama gotovo da nema razlike u percipiranju ovih vidova nasilja.

“U doba društvenih mreža i ekspanzije interneta, onlajn nasilje postaje dominantan vid nasilja pretežno nad osobama ženskog pola. Zloupotreba tehnologija je samo još jedan oblik kontrole koji nasilnici koriste, a jednostavnost upotrebe i stalan pristup koji pruža onlajn prostor omogućavaju nasilniku proširenje moći”, kažu za CIN-CG iz NVO Sigurna ženska kuća (SŽK).

Distribucija intimnih snimaka i prijetnje i ucjene da će intimni snimci biti objavljeni, slanje prijetećeg, uvredljivog ili nepristojnog sadržaja, kao i kreiranje lažnog profila na društvenim mrežama i objavljivanje neistinitih i uvredljivih sadržaja neki su od najčešćih vidova onlajn i tehnološkog nasilja nad ženama zbog kojih se žrtve javljaju, objašnjavaju oni.

“Skoro sve djevojke koje su nam se obratile za pomoć i podršku, onlajn nasilje su doživjele od strane emotivnog partnera, najčešće nakon odluke da ga napuste”, naglašavaju iz SŽK.

NEOPHODNA PRAVNA I PSIHOLOŠKA POMOĆ

Svi ispitanici CIN-CG, njih 15, kazali su da bi voljeli da su imali lako dostupnu pravnu i psihološku pomoć u trenutku kada su prolazili kroz pakao ucjena i dijeljenja njihovih intimnih snimaka.

NVO Prima i SŽK pružaju besplatnu psihološku pomoć, a NVO SŽK pruža i besplatnu pravnu pomoć.

“U posljednjih pola godine od izmjena Krivičnog zakonika, za zloupotrebu snimka, fotografije, portreta, audio-zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem našoj organizaciji se obratilo pet djevojaka/žena čiji su postupci u toku”, naveli su iz ove organizacije.

To znači da je SŽK pravno pomogla više od polovine osoba koje su ove godine prijavile slučajeve tužilaštvima.

Psihološka pomoć za žene koje trpe seksualno uznemiravanje ili su žrtve dijeljenja intimnih snimaka bez dozvole sastoji se od podrške u vidu psihološkog savjetovanja i/ili psihoterapije, koje imaju za cilj da pomognu žrtvama da se nose s traumom, smanje stres i anksioznost, povrate samopouzdanje i obnove osjećaj sigurnosti, objašnjavaju iz SŽK.

“Kod djevojaka i žena koje su doživjele ove oblike nasilja dominantni su osjećaj uznemirenosti, neprijatnosti, ljutnje i srama.”

Da bi se žrtve ohrabrile da prijave ovo i druge oblike rodno zasnovanog nasilja, neophodno je uvesti i hitne mjere zaštite u okviru krivičnog postupka, za slučajeve koji zahtijevaju trenutnu zaštitu, u vidu zabrane komunikacije počinioca sa žrtvom”, apeluju iz SŽK.

Dodaju i da treba omogućiti svim žrtvama i besplatnu pravnu pomoć.

Iz SŽK tvrde da su dopune i izmjene Krivičnog zakonika odrađene na dobar način: “Izmjenama se inkriminiše ponašanje djelotvornim i srazmjernim sistemom kažnjavanja s ciljem da odvrati od takvog ponašanja. Ovaj član zakona obuhvata i krivična djela obuhvaćena EU Direktivom djeljenje intimnog ili manipulativnog materijala i uznemiravanje na internetu”.

Kazne mogu iznositi do dvije godine ukoliko je žrtva punoljetna i ukoliko je materijal pokazan jednom licu. Ukoliko je veći broj lica imao pristup intimnim snimcima, kazne su do tri godine. Za ovo djelo učinjeno prema djetetu kazna će iznositi od jedne do osam godina, ili od dvije do deset, ukoliko djelo počini službeno lice tokom vršnja dužnosti.

Ipak, da bi se žrtve osjećale dovoljno osnaženo da prijave počinioce, potrebno je da sudovi dosljedno primjenjuju zakon i strožu kaznenu politiku u praksi, kako bi se zapravo ostvarila svrha kažnjavanja, objašnjavaju iz SŽK.

“Uz to, adekvatno reagovanje institucija, koje podrazumijeva vjerovanje žrtvi i prioritetno procesuiranje ovih oblika nasilja nad ženama, će snažno doprinijeti prevenciji i zaštiti žrtava svih oblika seksualnog nasilja”. kazali su iz ove organizacije.

Od ključne je važnosti edukovati one koji sjede u institucijama i s kojima žrtve prilikom prijavljivanja imaju susret, apeluju iz udruženja Osnažene.

U njihovom istraživanju u Srbiji, žrtve su navele da su se policajci smijali ili smatrali da “to nije tako veliki problem u odnosu na druge”, a bilo je i neumjesnih komentara od strane policije, objašnjavaju iz udruženja Osnažene.

LGBT U POVEĆANOM RIZIKU DA BUDU ŽRTVE

“Moje privatne intimne fotografije s jednog sajta bile su skrinšotovane i dijelili su ih po Tviteru (X platforma) zbog čega sam doživljavao stres na poslu i strah od okoline. Moja bezbjednost i privatnost su bile ugrožene, a sve to na osnovu seksualne orijentacije i nacionalne pripadnosti”, naveo je u anonimnom upitniku CIN-CG-a jedan od ispitanika, pripadnik LGBT.

Iako su žrtve češće žene nego muškarci, ni muškarcima to strašno iskustvo nije strano, a naročito ako su pripadnici LGBT. Ova populacija je, prema nekim istraživanjima, u povećanom riziku da bude žrtva ove vrste nasilja. Jedna australijska studija iz 2017. pokazala je da je jedna od četiri LGBT osobe bila žrtva dijeljenja intimnijih snimaka.

“LGBTIQ+ osobe u Crnoj Gori, kao i u mnogim drugim zemljama, suočavaju se s visokim rizikom od osvetničke pornografije zbog povećane homofobije i diskriminacije u društvu. Sociokulturološka situacija dodatno otežava njihov položaj jer su često stigmatizovani i marginalizovani, što ih čini lakšim metama za ovakve oblike zlostavljanja”, kaže za CIN-CG Miloš Knežević.

Duboke psihološke i emocionalne posljedice koje ovaj fenomen nosi dodatno su pojačane kod LGBTIQ+ osoba zbog već postojećih stigmi i diskriminacije, objašnjava Knežević.

“Strah od osude i daljeg viktimiziranja često sprečava žrtve da prijave ove slučajeve nadležnim institucijama, što rezultira manjim brojem prijava i otežava pružanje pomoći. Ova situacija dovodi do začaranog kruga ćutanja i straha, što dodatno pogoršava mentalno zdravlje žrtava”, kaže Knežević.

Osvetnička pornografija takođe ima dalekosežne društvene implikacije. Ona doprinosi održavanju kulture straha i tišine unutar LGBTIQ+ zajednice, čime se dodatno pogoršava njihova marginalizacija.

Nepostojanje adekvatne pravne zaštite i podrške za žrtve dodatno komplikuje situaciju.

“Rješavanje problema osvetničke pornografije u Crnoj Gori zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje jačanje zakonskog okvira kako bi se ovakva djela strogo kažnjavala, a posebnu pažnju treba posvetiti LGBTIQ+ osobama, kroz programe sistema podrške i kampanje koje promovišu toleranciju i inkluziju. Takođe, neophodno je osnažiti digitalnu pismenost građana/građanki kako bi bolje zaštitili svoju privatnost na internetu i znali kako da reaguju u slučaju zloupotrebe”, poručio je Knežević.

Prema procjenama Vlade, žene u Crnoj Gori posjeduju samo četiri odsto stanova, osam odsto zemljišta i 14 odsto kuća za odmor. A od onih koje posjeduju nekretnine, svega 36 odsto ih stiče nasljedstvom, jer se mnoge odriču svog dijela, kako ne bi došlo do raskola u porodici

Andrea Perišić/Predrag Nikolić

Od žena u mojoj porodici se očekuje da odustanu od nasljedstva u korist braće. Ako to ne učine, biće izopštene, kaže jedna od 247 žena koje su odgovorile na onlajn upitnik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o ravnopravnosti u pogledu nasljeđivanja i imovine.

Njena porodica, kako kaže ova ispitanica, ima prilično veliku imovinu, ali sestri i njoj roditelji su više puta kazali da su “dosta dobile” i da će sve ostaviti sinovima.

“Uzalud zakon kaže jedno - malo će koja žena sa braćom prestati da govori zbog imovine. Naše tetke, koje su se i same odrekle imovine, nađu za shodno da često pokrenu tu temu, da nam slučajno ne padne na pamet da tražimo dio”, kaže ova ispitanica.

Malo manje od 30 odsto ispitanica (njih 67) koje su ispunile CIN-CG-ov upitnik, ima slično iskustvo i smatraju da žene u Crnoj Gori nijesu ravnopravne u pogledu nasljeđivanja i imovine sa muškarcima. Oko 35 odsto njih suočilo se sa diskriminacijom na osnovu pola prilikom sticanja ili nasljeđivanja imovine, a oko 15 odsto njih se na sudu borilo ili se i dalje bori za pravo na nasljeđe.

“Nakon devet godina, 80 ročišta i postupanja osmoro sudija, donijeto je rješenje o fizičkoj diobi imovine, i to djelimično. Protivnik je bio moj brat, koji smatra da treba sve da mu pripadne”, kaže još jedna od anketiranih.

U Crnoj Gori ne postoje zvanični podaci o tome da li muškarci i žene jednako nasljeđuju imovinu, konstatuje se u izvještaju “Pol i vlasništvo nad nekretninama u Crnoj Gori - mapiranje imovinskog jaza” koji je Organizacija za evropsku saradnju i bezbjednost (OEBS) sačinila 2023. godine. Iako Zakon o nasljeđivanju Crne Gore ne predviđa preferencije za muške nasljednike, običaj da se žene nasljednice odriču imovine u korist muških članova porodice upućuje na to da vlasništvo proisteklo po osnovu nasljeđivanja nije ravnomjerno raspoređeno, ističe se u ovom izvještaju.

Da žene u pogledu nasljeđivanja i imovine nijesu ravnopravne potvrđuje i istraživanje nevladine organizacije (NVO) Sigurna ženska kuća (SŽK) “Stavovi prema imovinskim pravima žena u Crnoj Gori” iz 2019. godine, koje je pokazalo da čak 19 odsto ispitanika i 14 odsto ispitanica smatra da žene ne treba da imaju jednako pravo na imovinsko nasljeđe kao muškarci. Oni kao razloge navode tradiciju (10 odsto), tvrdnju da je “muškarac glava kuće” (osam odsto), da se “žene udaju” i da su “slabiji pol” (po osam odsto), da su “muškarci nosioci prezimena ili loze” (sedam odsto) i jer je “tako normalno” (tri odsto). Čak 69 odsto ispitanika i ispitanica kaže da, prema njihovim saznanjima, muškarci češće nasljeđuju imovinu, a oko 51 odsto misli da žene u Crnoj Gori nemaju jednaka prava na imovinu kao muškarci.

“Nasljeđivanje imovine jedan je od najvećih tabua u našem patrijarhalnom društvu. Kad odlazi u drugi dom (rijetko svoj, jer pripada njenom mužu) žena iz svoje (očinske) kuće nosi simbolične poklone, ali dovoljne da je podsjete da je to - to. Dali smo joj diplomu, odškolovali, sada je svoj čovjek - fraze su koje upućuju na svršetak njenih potraživanja unutar primarne porodice. Ali, obaveze joj ostaju - da bude brižna ćerka, da roditeljima služi kada starost dođe, ali nikako da dobije imanje, stan…,” kaže za CIN-CG izvršna direktorica NVO Poligon za žensku izuzetnost - Sofija iz Berana, Rebeka Čilović.

Prema njenim riječima i dalje žene prilikom podjele imovine mogu čuti da je “maler uzeti od brata” i da je “prokleto taman kao da je oteto”.

“Zbog takvih uvjerenja imamo sve one žene koje trpe i ćute, jer su tako učene. A kad nemaš svoje, onda si na ledini i kuda ćeš kada ti nasilnik pokaže vrata? Sjedi gdje si, jer za bolje nijesi - poruka je koju su žene održale kroz nasljeđivanje, ali ne imovine, nego tišine”, smatra Čilović.

Svega 36 odsto žena nekretnine stiče nasljedstvom

“Prihvatila sam se nasljeđa jedne trećine stana koji nam je ostao od majke. Sestra se odrekla u korist brata, dok sam ja od oboje doživjela izuzetnu neprijatnost. Brat je prijetio da će sve zapaliti, iako sam postupila po želji majke i pokušala da objasnim da se apsolutno ništa neće promijeniti i da neću inicirati prodaju ili bilo kakvo drugo otuđenje”, kaže jedna od žena koje su ispunile CIN-CG-ovu anketu.

Ona je sa porodicom prekinula svaki kontakt, a prijetnje od strane brata nije prijavljivala policiji.

Žene, prema istraživanju OEBS-a iz 2023, čine tek nešto više od trećine (36 odsto) od broja upisanih vlasnika/ca svih vrsta nekretnina u Crnoj Gori. Od onih koje posjeduju nekretnine, svega 36 odsto ih je steklo nasljedstvom.

U “Planu za postizanje rodne ravnopravnosti” Vlade Crne Gore iz 2019. godine navodi se podatak da žene u Crnoj Gori posjeduju samo četiri odsto stanova, osam odsto zemljišta i 14 odsto kuća za odmor. U istom dokumentu se navodi da su šanse žena za samozapošljavanje i ekonomsko osnaživanje na minimumu upravo zato što zbog nedostatka vlasništva nad nekretninama ili zemljom ne mogu da obezbijede garancije za uzimanje kredita.

Globalni podaci ukazuju na to da je oko 80 odsto obradivog svjetskog zemljišta u vlasništvu muškaraca. U Crnoj Gori je 2010. godine vlasnica poljoprivrednog zemljišta bilo oko 13 odsto. Novijih podataka još nema.

Iz OEBS-a u izvještaju iz 2023. objašnjavaju da nejednakost u vlasništvu dovodi do brojnih posljedica - od nemogućnosti da se pobjegne iz nasilne veze ili braka, pa sve do otežanosti pokretanja biznisa, jer većina poslovnih kredita zahtijeva obezbjeđenje u vidu nekretnina.

“Najčešći izazovi za žene prilikom nasljeđivanja imovine u Crnoj Gori su duboko ukorijenjeni patrijarhalni stavovi i stereotipi koji ih navode da se odriču nasljedstva u korist muških srodnika. Zakonski okvir izjednačava muškarce i žene u pravu na nasljeđivanje, ali društvene norme i pritisci često sprečavaju žene da ostvare svoja prava”, objašnjava za CIN-CG načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava Biljana Pejović.

Ona ističe da je prepoznata potreba da se izračuna rodna razlika u vlasništvu nad nekretninama i ukaže u kojoj mjeri se primjenjuju zakoni koji se odnose na nasljeđe, vlasništvo nad imovinom, bračne i porodične odnose i zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu.

Ugovori o doživotnom izdržavanju često zloupotrebljavani

“Brat je odveo majku kod notara i napravio ugovor o doživotnom izdržavanju. Prethodno ili tog dana, nijesam sigurna, obavljen je i razgovor sa psihijatrom o njenoj ‘uračunljivosti’ i pribavljen je i taj dokument. Sestra i ja o tome, naravno, nijesmo bile obaviještene. Saznale smo sasvim slučajno od komšija”, prepričava svoje iskustvo jedna od ispitanica iz CIN-CG-ove ankete.

Ona nije jedina koja u anketi pominje da je potpisivanje ugovora o doživotnom izdržavanju jedan od načina na koji se žene pokušavaju isključiti iz nasljedstva.

Ugovor o doživotnom izdržavanju, inače, jedan je od najčešćih i najznačajnijih nasljednopravnih ugovora u našem pravu. To je ugovor kojim se primalac izdržavanja obavezuje da se poslije njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili neka druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti sahrani.

“Sve je ostavljeno bratu ugovorom o doživotnom izdržavanju, iako suštinski on nikoga ne izdržava. To je napravljeno da bismo se sestre i ja isključile iz nasljedstva. Od roditelja nijesmo dobile ni šoljice za kafu, iako smo se u djetinjstvu mnogo čega odrekle da bi se ista ta imovina stekla. Brat je rođen kasnije, pa nije morao ničega da se odriče”, kaže druga ispitanica.

Još jedna ispitanica navodi da se, poslije smrti oca, pod nagovorom majke odrekla nasljedstva u njenu korist. Tada je imala 20 godina i niko je nije posavjetovao, niti upozorio na moguće posljedice.

“Majka je onda, u tajnosti i pod pritiskom brata i snahe, napravila ugovor o doživotnom izdržavanju (koji se ne poštuje), kako bi mene lišili nasljedstva. Mladim djevojkama se stvarno treba pružiti više informacija kako ne bi došle u sličnu situaciju”, kaže ona.

“Što ruralnije, to iskrenije”

Pejović ukazuje i na razlike po regionima u Crnoj Gori. Većina žena koje posjeduju, nasljeđuju i kupuju nekretnine žive na jugu Crne Gore, dok je najmanji broj vlasnica iz sjevernih krajeva zemlje.

“Urbane sredine su se izvještile u ‘farbanju’ istine, dok je naš rural naše pravo lice - što ruralnije to iskrenije. Na selima se žene i dalje zgražavaju kad neko spomene imovinska prava, jer to podrazumijeva da se nešto ‘uzme’ od oca i brata. U gradskim sredinama važi mantra - ‘mogla bih, ali neću’. I jedne i druge, žene udaraju u sto - neke rukama, stisnutih pesnica, a druge glavama u podstanarskim sobama”, kaže Čilović.

Kao neko ko se godinama zalaže za ženska prava, naročito prava žena na sjeveru Crne Gore, Čilović su poznate svega nekolike žene koje su se u sjevernim krajevima odvažile da potraže svoja imovinska prava:

“Prokazane od društva i porodice, ponijele su teret prokletstva, jer su takle u najbolnije crnogorsko pitanje - raspodjelu imovine”.

Iako obrazovanije, žene imaju i slabiji pristup tržištu rada

“Iako obrazovanije, žene u Crnoj Gori imaju slabiji pristup tržištu rada, a posebno ključnim i najodgovornijim pozicijama bilo u privatnom ili javnom sektoru”, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) Ivana Mihajlović.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat, specijalističke studije u toku 2023. godine završilo je 56,7 odsto, a magistarske (master) studije 70,2 odsto studentkinja. Ostatak čine studenti. Zvanje doktora nauka u 2023. steklo je 60 odsto žena i 40 odsto muškaraca.

Uprkos navedenom, takođe prema podacima Monstata iz 2023, u toj godini žene su činile 45,3 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) na kraju 2023. bilo je 39.942 nezaposlenih osoba, od čega su 23.263 bile žene.

“Uprkos svim naporima da se kroz strateški, zakonodavni, ali i infrastrukturni i institucionalni okvir doprinese većoj participaciji žena na tržištu rada i njihovim osnaživanjem, za Crnu Goru je i dalje karakteristično da su žene zastupljenije na manje plaćenim poslovima koji se odnose uglavnom na pružanje usluga ili njegu, poput zdravstva, prosvjete, trgovina, usluge”, navodi Mihajlović.

Ona objašnjava i da su zastupljenost žena na mjestima odlučivanja, adekvatna primjena principa “jednaka zarada za jednak rad”, eliminisanje diskriminacije i nasilja, ravnomjerna raspodjela kućnih i privatnih obaveza, kao i prepoznavanje neplaćene njege i poslova u domaćanstvu pokazatelji razvoja jednog društva i stepena dostignute demokratizacije.

“Crna Gora se Nacionalnom strategijom održivog razvoja do 2030. godine obavezala da eliminiše politički, ekonomski i svaki drugi oblik diskriminacije po osnovu roda i predvidjela je minimum 40 odsto žena u tijelima političkog odlučivanja na nacionalnom i lokalnom nivou”.

Prema Indeksu rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori za 2023. godinu, najveći jaz nejednakosti među polovima je vezan za raspodjelu novca. Indeks rodne ravnopravnosti, inače, mjeri rodnu ravnopravnost u državama članicama Evropske unije (EU) kroz šest domena: rad, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje.

Rodni jaz u zaradama između muškaraca i žena umjesto da opada sa nekadašnih neslavnih 13,9 odsto u korist muškaraca, u 2021. godini dostigao je zabrinjavajućih 21,6 odsto, pokazuje i analiza Međunarodne organizacije rada (ILO) iz 2022. godine.

To je, navode iz PKCG, posljedica rodnih predrasuda, segregacije po zanimanjima i nedostatka žena na visokoplaćenim pozicijama.

Procenat rukovoditeljki i dalje nizak

Ipak, nešto se kreće i mijenja nabolje. Sve je više žena koje se bave preduzetništvom i pokreću sopstvene poslove.

“U posljednje vrijeme ostvaren je napredak u oblasti ženskog preduzetništvo, ali prostor za unapređenje i dalje postoji”, kažu za CIN-CG iz Privredne komore Crne Gore (PKCG).

Prije desetak godina, prema podacima te institucije, jedna od deset kompanija bila je u vlasništvu žena, dok je danas to svaka četvrta kompanija u Crnoj Gori.

Podaci Poreske uprave, u 2011. bilo je 3.021 ili oko 16 odsto preduzeća u većinskom vlasništvu žena. Danas takvih preduzeća ima 7.584 ili približno 23 odsto.

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), žene su najčešće vlasnice društava sa ograničenom odgovornošću (70 odsto). Nešto manje od trećine registrovane su kao preduzetnice (26,7 odsto), dok žena u ostalim oblicima organizovanja poput komanditnog ili ortačkog društva ima svega oko tri i po odsto. Žene su vlasnice kompanija koje posluju u sektoru trgovine (33,5 odsto), zatim u sektoru pružanja usluga smještaja i hrane (13,3 odsto) i sektoru za stručne, naučne i tehničke djelatnosti (12,2 odsto).

Procenat žena na rukovodećim funkcijama, kao što su direktorke ili članice upravnih odbora, međutim, i dalje je nizak. Prema informacijama Instituta alternativa (IA), u preduzećima u državnom vlasništvu svega je 20 odsto izvršnih direktorki, dok je samo 28 odsto žena u odborima direktora.

“Slabija zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama može se objasniti nizom faktora, koji proističu iz duboko ukorijenjenih društvenih normi i predrasuda. Rodni stereotipi i predrasude, sa kojima se često suočavaju žene, igraju ključnu ulogu u ovom kontekstu. Tradicionalno se od žena očekuje da se bave određenim ‘ženskim’ poslovima, dok se muškarcima daju rukovodeće uloge. Ovi stereotipi ograničavaju izbor karijere ženama i otežavaju im pristup rukovodećim pozicijama”, navode iz PKCG.

Objašnjavaju da nedostatak vidljivih liderki može otežati mladim ženama da se identifikuju s rukovodećim pozicijama.

“Povećanjem broja kompanija u vlasništvu žena, razvojem ženskog preduzetništva i kreiranjem povoljnije poslovne klime, stvara se veća mogućnost za razvoj inovativnih proizvoda i usluga, novih radnih mjesta i ekonomskog napretka”.

Ipak, i pored toga što je ostvaren napredak - što je sve veći broj žena preduzetnica i što su obrazovanije od muškaraca, procenat vlasništva nad nekretninama i poslovnim subjektima i dalje je nizak kad su žene u pitanju. To se konstatuje u Strategiji razvoja ženskog preduzetništva Crne Gore za period od 2021. do 2024. godine (Strategija).

Slično se konstatuje i u izvještaju “Pol i vlasništvo nad nekretninama u Crnoj Gori - mapiranje imovinskog jaza” OEBS-a iz 2023. godine, u kom piše da čak i u slučaju da u vlasničkoj strukturi nad nekretninama ima jednak broj muškaraca i žena, što nije slučaj, to ne bi nužno značilo da ne postoji imovinski jaz.

Prema podacima iz tog izvještaja, žena koje su upisane kao vlasnice samo jedne nekretnine ima 37 odsto, dok taj broj opada sa porastom broja nekretnina. Tako onih žena koje su vlasnice više nekretnina ima svega 22 odsto.

“Što neko ima u posjedu veći broj nekretnina to je manja vjerovatnoća da je taj neko ženskog pola. Ovaj podatak veoma ilustrativno ukazuje na imovinski jaz između muškaraca i žena u Crnoj Gori”, piše u ovom izvještaju.

Jedna od ispitanica iz CIN-CG-ove ankete navodi da muškarci iz njene okoline imovinu ili njen vrijedan dio često dobijaju na gotovo, dok žene moraju same da zarade.

“To je jedini način da je posjedujemo”, zaključuje ona.

• Zemlje Zapadnog Balkana imaju svoje sličnosti i razlike, ali iseljavanje je njihova zajednička komponenta.
• Demografi su zabrinuti da taj trend neće prestati i pored obećanja iz EU da će do kraja ove decenije doći do proširenja sa novim članicama i to iz našeg regiona.
• Dok EU taktizira sa proširenjem, na Zapadnom Balkanu dešava se egzodus i ubrzano se iseljava radno sposobna populacija.

Rekorderi

Uvijek kada u Crnoj Gori moram završavati neku dokumentaciju i komucirati sa javnim ustanovama, osjećam se kao Asteriks, kada traži formular 38 u opštini u animiranom filmu „ 12 Asteriksovih podviga“. To je možda i najveći razlog zašto bih ostao u Pragu, šaljivo, ali nažalost, istinito odgovara Podgoričanin Predrag Peđa Bulatović na pitanje da li bi se vratio u Crnu Goru.

"Sistem u Češkoj funkcioniše skoro savršeno. Možete da doznate sve na internetu i da dobijete istinske informacije. Uvijek možete da dobijete tačne i konkretne informacije od ljudi koji rade u javnim institucijama" kaže Bulatović, sa nadom da će se i kod nas poboljšati stanje.

Predrag je otišao u Prag na poziv prijatelja koji dugo živi tamo, dobio je poziv da radi u restoranu i ostao je da živi tamo. Prvo je uzeo turističku vizu, a ubrzo je aplicirao i za radnu dozvolu. Nije znao češki jezik prije svog dolaska, ali počeo je da ga uči nakon dolaska.

"U većini kompanija u Pragu možete raditi na engleskom jeziku, ali poznavanje češkog jezika definitivno je prednost, posebno u svakodnevnom životu", kaže on.

U Češkoj, dodaje Bulatović, ima mnogu ljudi iz nekadašnje Jugoslavije. Prema njegovoj procjeni, najviše ih je iz Hrvatske.

"Mnogo ljudi iz naše branše vodi restorane, tako da mnogo ljudi radi u ugostiteljskoj industriji, ali veliki broj njih je i u IT-sektoru i na drugim pozicijama u velikim korporativnim firmama", kaže on.

Balkan je pun, ako možemo da ih tako nazovemo, savremenim odisejama. Podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije pokazuju da je u 2002. godini broj žitelja bio 7.500.031, dok je u 2022. godini taj broj bio 6.664.449. To znači da je Srbija u periodu od 20 godina ostala bez 835.582 stanovnika. I Makedonija doživljava za oko devet procenata manje stanovnika u poređenju sa popisom iz 2002. godine, u skladu sa podacima iz zadnjeg sprovedenog popisa iz 2021. godine. U toku 20 godina, broj je umanjen za 185 hiljada stanovnika.

Bosna i Hercegovina je rekorder u iseljavanju

Crna Gora godinama ima problem sa iseljavanjem stanovnika sa sjevera zemlje, a to je potvrđeno i popisom iz 2023. godine. U poređenju sa popisom iz 2011. godine, iz Andrijevice, Berana, Bijelog Polja, Kolašina, Mojkovca, Nikšića, Plužina, Šavnika i Žabljaka, prema popisu iz 2023. godine iselilo se 28.238 stanovnika.

Ukupan broj stanovnika Crne Gore se povećao sa 620.029 na 633.158. Ali, prema podacima crnogorskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), u toj zemlji živi oko 100 hiljada stranaca, što znači da je broj lokalnog stanovništva ustvari umanjen.

Rekord u iseljavanju, kako se čini, drži Bosna i Hercegovina. Prema najnovijim zvaničnim informacijama iz Ministarstva za ljudska prava i izbeglice, Bosna i Hercegovina je među 11 vodećih emigrantskih država u svetu. Više od 2,2 miliona ljudi sa porijeklom iz Bosne i Hercegovine žive u inostranstvu, a iz ove brojke, 1,8 miliona ljudi su rođeni u Bosni i Hercegovini. Stopa iseljavanja iz BiH je oko 50 procenata iz ukupnog procenta stanovništva. Najnoviji podaci iz Ministarstva za ljudska prava i izbeglice Bosne i Hercegovine, ukazuju da se ukupna vrijednost "izvezenog" ljudskog kapitala u periodu 2014-2018 godine procjenjuje na 4,5 milijardi KM (2,3 milijardi evra) ili 56. 872 KM (29 hiljada evra) po osobi.

Prema podacima Unije za održivi povratak i izbeglica Bosne i Hercegovine, od 2013. do 2023. godine 600.000 stanovnika su napustili BiH.

"Građani osjećaju da se niko ne brine o njima. Vlada nije uradila apsolutno ništa. Rade se strategije, plaćaju se studije koje nama ne znače ništa. Nama znači da ljudima bude ponuđeno nešto realno, nešto što je sigurno, istinito. To nisu niti strategije, niti bilo kakve priče, već nešto što će njih stvarno zadržati", izjavila nam je predsjednica Unije za održljivi povratak i izbeglice Bosne i Hercegovine, Mirhunisa Zukić.

Dramatično i u Makedoniji

Stanje sa iseljavanjem je dramatično i u Makedoniji. Prema izvještaju IOM (Međunarodna organizacija za migraciju) za 2020. godinu, Makedonija se nalazi među top 20 zemalja sveta sa najvećom emigracijom u inostranstvu, dok je prema procenama Svetske banke, skoro 40 procenata iz visokoobrazovanih kadrova su napustili državu. Prema Indeksu odliva mozgova iz "Global Economy", Makedonija je na visokom petom mestu (iz 41 evropske zemlje), što jasno pokazuje da se država suočava sa velikim gubitkom talenata.

Državni zavod za reviziju iz Makedonije, u izvještaju posvećenom (ne)uspješnim politikama Makedonije protiv iseljavanja, međutim, notira da nije uspostavljen sistem praćenja i upravljanja intelektualnom emigracijom i ne postoje baze podataka visokoobrazovanih osoba koji žive i rade u inostranstvu, te da nisu adresovani razlozi za emigraciju.

Tako, prema najnovijim analizama "Mladi i popis stanovništva" i "Finansiranje omladinskih politika", promovisane prošle godine u avgustu u okviru konferencije "Omladinska stanja i finansiranje omladinskih politika u Sjevernoj Makedoniji", više od 77 hiljada mladih osoba, rođenih u Makedoniji, pošli su u inostranstvo u zadnjih nekoliko godina. To je skoro kao stanovništvo grada Bitola (74.550) – drugi po veličini grad u državi.

U analizama je ukazano da je država u 2002. godini imala 480.848 mladih, dok u 2021. godini ima 326.733. Najveći trend iseljavanja  mladih dešava se u opštinama Aerodrom, Mavrovo i Rostuše, dok porast od dva procenta ima samo u Lipkovu.

"Amerika me primila otvorenih ruku"

Boris Stojkovski (27), mladi iseljenik iz Makedonije u SAD, otišao je u 2012. godini kao srednjoškolac, te počeo je drugu godinu srednjeg obrazovanja u Americi. "Iako mi je teško da priznam ovo, smatram da je odlazak za mene bio ispravna odluka. Znao sam da će mi Amerika ponuditi mnogo više mogućnosti za uspjeh, ali sa velikom cijenom – život daleko od porodice i društva sa kojim sam porastao, bez mnogo prilika da se vratim kući", kaže on.

"Amerika mi je dozvolila da imam uspješnu karijeru i istovremeno da slijedim svoje snove. Tu sam služio šest godina u Armiji kao obavještajac (Nacionalna garda, slično kao rezervisti). Znam da postoje ljudi koji bi se naljutili zbog ove stvari, ali Amerika me primila otvorenih ruku kao svojeg i daje mi mogućnosti o kojim bih mogao samo da sanjam u Makedoniji", dodao je Stojkovski.

Stojkovski nam je izjavio da želi da ima svoju porodicu prema makedonskim, a ne prema zapadnim vrijednostima. "Ali, to ne znači da bih se vratio da živim u Makedoniji, zato što – nažalost – ne znam da li bi mi država ponudila dovoljno za dobar život, posebno zbog politika koje vode", kaže on.

"Vratio bih se u Makedoniju pod uslovom da je pravedna država, sa iskrenom politikom koja ne uništava svoju naciju radi džeparca. Pod uslovom da bude fer država, a ne samo oni povezani sa politikom da zarađuju deset puta višu platu", ističe Stojkovski.

Stefan Atanasovski-Trajković, omladinski aktivista iz Makedonije, kaže da se poklapaju razlozi za iseljavanje mladih i starijih, ali ukoliko napravimo razliku, mladi se iseljavaju zbog lošeg obrazovnog sistema koji im ne daje prikladne vještine, kako bi bili kompetentni na tržištu rada.

"Mladi uče na univerzitetima sa zastarjelim podacima, koji funkcionišu na zastarjeli način u dijelu administracije sa previše birokratije, proces nije digitalizovan, a ako jeste, tada je to u djelovima, samo na nekim fakultetima. Kvalitet izvođenja nastave, sva ona rangiranja koje vidimo, gde je nedozvoljivo da najveći univerzitet u zemlji tek tako dozvoli sebi da pada na svjetskim rang-listama", smatra on.

Kao krivac za ovo stanje on ukazuje i na politiku. "Jedini oblik komunikacije sa mladima sa strane zvaničnih institucija i političara, narodnih zastupnika, nažalost se najviše odvija u predizbornom periodu. Ali iako je prisutna, ipak se svodi na deklarativna zalaganja koje se najčešće nadovezuju sa poznatom rečenicom ili frazom koju političari često koriste – 'mladi su budućnost'. A to je veoma pogrešno", ukazuje Atanasovski-Trajković.

U Njemačkoj lakše do posla nego u Srbiji

Prvog jula stupila je na snagu treća faza zakona donešenog 2023. godine, prema kome stranci koji hoće da rade u Njemačkoj lakše dobijaju radnu dozvolu. Jelena Memedović, profesorka engleskog jezika u školi za strane jezike "Kosmos" u Novom Sadu, kaže da predaje grupi odraslih, a veliki dio njih uče jezik radi rada. Ipak, dodaje ona, za razliku od prethodnih godina, veći dio njih ne uči da bi otišli, već da bi mogli da rade u stranim kompanijama u Srbiji.

"Mnogo ljudi javili su se da pitaju, postoji povećan interes. Znam i mnogo njih koji idu na časove njemačkog i engleskog, jer planiraju da idu u inostranstvo. Uslovi u inostranstvu su bolji i ne treba im članska knjižica, kako bi se zaposlili. Nekoliko njih rekli su mi da je to uslov ovdje", precizira Memedović.

Željko Pjević i Jasmina Babić Pjević, bračni par iz Bačkog Jarka iz Srbije, u 40-tim godinama života tražiće budućnost u Njemačkoj, u Štutgartu. Željko, koji je mašinski inženjer, već deset mjeseci je u Njemačkoj, a Jasmina je u tom periodu dva puta boravila po jedan mjesec u mjestu gdje će njihova porodica produžiti svoje živote.

Jasmina pojašnjava da su njih dvoje diplomirali na državnim fakultetima, ali da svoju budućnost ne vide u Srbiji, gdje je "društvo potpuno potonulo" i gdje se ne vrednuje ni znanje, ni rad, ni posvećenost, već je ulaz svuda stranačka "karta".

"Kako bih imao dobar posao u ovom totalitarnom sistemu, moram da se uhvatim u stranačko kolo i da igram kao što kaže partija. Ako si na poziciji, dio dohodka daješ partiji, to mogu da otvoreno kažem, jer su mom suprugu sa takvim uslovom nudili posao u raznim institucijama", kaže naša sagovornica. U Njemačkoj, dodaje ona, neće joj biti potrebna partijska knjižica, niti veze ili "bratska linija".

"Mom suprugu, kao mašinskom inženjeru, bukvalno je dozvoljeno da izabere posao, a plate su u rasponu od četiri hiljade evra do 10 hiljada, u zavisnosti od toga gdje će raditi. A ovdje treba da radi u Liru ili Delfiju, gdje će ’gladiti laktove’ onim sa partijskim knjižicama, i gdje – umjesto inženjera – radi član SNS-a, koji je po zanimanju mašinbravar koji se prekvalifikovao na nekom privatnom fakultetu", kaže Jasmina Babić Pjević.

Mladi se osećaju isključeno

Gordana Adamov, predsjednica Upravnog savjeta KOMS (Organizacija mladih Srbije, koja je "kišobran" za 109 organizacija za lokalne i nacionalne omladinske politike), kaže da svaki drugi mladi čovjek u Srbiji planira da sa iseli iz države, dok skoro 40 procenata mladih ne isključuju tu mogućnost.

U poređenju sa rezultatima iz 2020. godine, ukazuje ona, možemo vidjeti da bolje javne usluge i veća sloboda postaju sve jači motivi za iseljavanje mladih, zato što prije četiri godine samo su pet procenata naveli ove razloge za napuštanje države.

"U 2023. godini, skoro 12 procenata mladih navode veću slobodu kao razlog za iseljavanje, a više od 15 procenata mladih navode bolje javne usluge kao motivaciju da spakuju kofere i da kupe kartu u jednom pravcu", kaže Adamov.

Među prioritetima za poboljšanje pozicije mladih, ukazuje ona, na prvom mjestu je veće i podjednako učešće mladih u odlučivanju, dok je na drugom mjestu poboljšanje zapošljavanja i osnovnog sistema.

"Mladi smatraju da imamo loš obrazovni sistem, koji ih ne priprema za tržište rada, tako da samo 22 procenata rade na poziciji za koju su se obrazovali. Osim toga, smatraju da je za pristojan život u Srbiji potrebna plata viša od 110 hiljada dinara, a samo 12 procenata kažu da zarađuju toliko. U vezi toga, treći najviši prioritet je poboljšanje stambene nezavisnosti mladih, zato što samo 18 procenata od njih žive u vlastitom stanu, dok većina – ili skoro 60 procenata – živi sa porodicom", precizira Adamov.

Podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije pokazuju da stopa nezapošljenosti kod mladih iz starosne grupe od 15 do 24 godina, u prvom kvartalu 2024. godine iznosi 24,5 procenata.

Crna Gora stari

Zemlje zapadnog Balkana imaju svoje sličnosti i razlike, ali iseljavanje je njihova zajednička konstanta. Demografi su zabrinuti da taj trend neće prestati i pored obećanja EU da će do kraja ove decenije doći do proširenja sa novim članicama i to iz našeg regiona. Ali, dok EU taktizira sa proširenjem, na zapadnom Balkanu dešava se egzodus i iz njega se ubrzano prazni radno sposobno stanovništvo.

Demograf Miroslav Dederović ukazuje da se u zadnjih 10 godina povećava broj umrlih i rođenih u Crnoj Gori, starenje stanovništva je sve prisutnije, a stanovništvo se sve više koncentiriše u gradove. On kaže da raste negativni migracijski saldo, prisutan na ovim prostorima u prethodnih 50 godina, a pritom Crnu Goru napušta reproduktivni i radnosposobni dio stanovništva.

Ovaj demograf kaže da su, prema nekim procjenama, oko 10 hiljada ljudi napustili Crnu Goru u zadnje dvije decenije.

Razlozi migracijskog odliva iz Crne Gore u današnje vrijeme su prije svega ekonomski, ali donekle i kulturni", izjavio je Doderović.

Prema podacima sa veb-stranice njemačke ambasade, u 2023. godini bile su izdate 1.793 vize crnogorskim državljanima, od kojih su dvije trećine za rad u Njemačkoj – 1.205. Isto je bilo i u 2022. godini. U 2020. godini bile su izdate ukupno 1.697, od kojih su dvije trećine takođe bile za rad u Njemačkoj – 1.148.

Kao pokazatelj strukture i obima migracije ka zemljama EU, mogu da se koriste podaci EUROSTAT-a za dozvole za boravak crnogorskih državljana na teritoriju EU u trajanju od 12 mjeseci. Prema ovim podacima, broj osoba sa državljanstvom Crne Gore koji su prvi put dobile dozvolu za boravak u EU, povećan je skoro četiri puta u periodu od deset godina (2010. – 2019. godina).

Posljednje istraživanje iz 2022. godine pokazalo je i da trećina mladih želi da napusti Crnu Goru, a kao najčešći razlozi za nezadovoljstvo navode kvalitet života, nemogućnost zapošljavanja, te kvalitet obrazovanja i različite sadržaje u njihovim zajednicama.

"Bježite odavde što brže"

"Virus" iseljavanja pustoši i Srbiju. U prvoj deceniji 21. veka, iz Srbije je emigriralo oko 150 hiljada ljudi, ili u prosjeku 16 hiljada godišnje, prosječni uzrast iseljenika je 28,7 godina, a jedna petina njih su diplomirali na višoj školi ili na fakultetu.

Studentkinja novinarstva Mila Pajić kaže da još ne planira da napusti Srbiju, navodeći da zasad nije izgubila motivaciju da se ovdje bori za bolji život. Ali, dodaje da većina njenih kolega žele da napuste Srbiju.

"Njima se nudi mnogo više šansi, stabilniji život, nudi im se da budu studenti, da budu mladi ljudi koji žive vlastiti život. Ključni dio njihovog života tamo nije borba za egzistenciju i opstanak", kaže Pajić.

U sličnom pravcu govori i studentkinja komunikacijskih studija, Jelena Mihajlović. Ona bi živjela, kaže, "svuda", te želela bi da vidi "sve i svašta", ali na kraju bi ipak željela da živi u Srbiji.

"Većina mojih prijatelja i poznanika žele da pobjegnu odavde najbrže što mogu i to mi kažu svi, ne samo mladi, već i stariji. Svi kažu: Što brže bježite odavde jer ćete shvatiti da se ništa ne menja", rekla nam je Mihajlović.

Treba imati u vidu da najveći broj iseljenika ne prijavljuju svoje prebivalište u Srbiji, pa zato nisu uključeni u podatke o broju iseljenih osoba. To znači da je taj broj značajno viši zbog promjena u metodologiji popisa, kao i zbog nedostatka podataka o statistici migracije i registrima stanovništva.

Prosječni godišnji broj iseljenika iz Srbije, samo u zemljama-članicama EU u  periodu od 2005. do 2014. godine iznosi 31.000. U 2014. godini emigriralo je 57 hiljada ljudi, a u 2015. godini taj broj je dosegao rekordnih 60 hiljada. Različite studije ukazuju da iznos godišnjeg iseljavanja iz Republike Srbije iznosi od 30 hiljada do 60 hiljada ljudi, a u najnovijem izvještaju Svjetske banke navodi se da je 14 procenata stanovništva napustilo Srbiju u zadnje dvije decenije.

Prema mišljenju studenta kultoroloških studija Lazara Dinića, ključni argument je stanje društva u Srbiji, stabilnost koja ne postoji i koja onemogućava planiranje budućnosti.

"Prije svega, ključno je društveno-političko stanje. Kako ne bih morao svakog dana sa sobom da nosim suzavac, gdje god da pođem", ukazuje Dinić, koji je aktivan u studentskim organizacijama.

Ne postoji dilema da će se egzodus iz balkanskih zemalja u pravcu savremene Evrope, koji se u novije vreme naziva i odliv mozgova – produžiti i dalje. Bez članstva u EU, zemlje se suočavaju sa niskim ekonomskim standardom i povišenim stepenom korupcije. Ali, statistike iz država koje su se zadnje priključile Uniji, govore i o jednom drugom procesu: Siromašnije članice Unije se prazne i zato što su olakšane procedure za zapošljavanje u bogatijim zemljama-članicama. Ali, ispred zapadnog Balkana je dug put kako bi dosegao do ovakvih stanja.

MJEŠTANI OTIŠLI, DOŠLJACI ZAUZELI NJIHOVA MJESTA

Pražnjenje zapadnog Balkana dovelo je do nedostatka radnika u nekim oblastima. Čedanka Andrić, predsjednica Ujedinjenog građanskog sindikata "Nezavisnost" iz Srbije, u razgovoru sa nama rekla je da sindikat godinama upozorava da u Srbiji više ne postoji samo odliv mozgova, već odliv cjelokupne radne snage.

"Svi nas napuštaju, od vozača autobusa, poštara, visokoobrazovanih, medicinskih sestara, teško možete izdvojiti iz kojih djelatnosti ne odlaze ljudi", kaže ona.

Dodaje da je stanje već takvo da se sve više penzionera vraća na posao u određena zanimanja, jer ne može da se pokrije nedostatak radne snage.

Ona upozorava i da je na fakultetima za nastavni kadar upisano samo nekoliko studenata, s tim što nije sigurno da li će i oni završiti obrazovanje, pa realno se postavlja pitanje ko će predavati fiziku, matematiku, hemiju ili slične predmete. Ipak, dodaje Andrić, plate su samo jedan nivo. Večina ljudi napušta javni sektor zbog političkih pritisaka.

"Ako nisi u vladajućoj stranci, ne možeš napredovati, ne možeš preći sa privremenog rada na stalni posao, postoje razni pritisci da li ćeš glasati, ideš li na mitinge ili ne. Jednostavno, mladi imaju niži prag tolerancije od starijih, što je sasvim prirodno i neće da trpe takav pritisak", ukazuje ona.

Iako ne postoje sveobuhvatne brojke, nedostatak je moguće procijeniti na osnovu medijskih natpisa u vezi različitih istraživanja. Posljednji takav uvid može da ponudi i vijest da su pet hiljada radnika iz Srbije otišli samo u Sloveniju u toku prethodne godine. Za Srbiju se u različitim izvještajima najčešće uzimaju procjene za oko 50 hiljada emigranata godišnje, iako su to samo procjene.

Prema podacima Ministarstva inostranih poslova, objavljenih u dokumentu "Migracijski profil Republike Srbije", u toku 2022. godine bila je izdata 21.841 viza stranim državljanima, a najveći broj izdate su državljanima Kine (29,78%), Indije (14,18%) i Uzbekistana (4,52%).

Građanima ovih azijskih zemalja bila je odobrena skoro svaka druga viza od ukupnog broja viza, sa trendom višestrukog povećanja u poređenju sa prethodnim godinama. To ukazuje na značajni udio radne migracije iz ovih azijskih zemalja, navodi se u dokumentu Komesarijata za izbjeglice Srbije.

U istom dokumentu, takođe, navodi se da u odnosu na prethodnu deceniju, u toku 2022. godine, u Srbiji je boravio rekordan broj stranaca, a među njima najbrojniji su strani državljani koji borave na osnovu rada, t.j. na osnovu angažmana u IT-sektoru, te stranci angažovani u realizaciji infrastrukturnih projekata.

Makedonija uvozi iz Indije, Nepala, sa Filipina...

Iz makedonske Agencije za zapošljavanje kažu da je dnevno u prosjeku oglašeno između šest hiljada slobodnih radnih mjesta sa strane poslodavaca iz različitih branši. Najveći broj slobodnih radnih mjesta je objavljeno za higijeničare, prodavce, opšte radnike, zaštitare, vozače kamiona, kelnere, kasijerke, magacionere, programere, vozače taksija i transportnih vozila, tesare, kuvare, građevinske radnike itd. Na početku ljetnje sezone "uvezeno" je stotine radnika iz Indije, iz Nepala i sa Filipina, da bi radili u hotelsko-ugostiteljskom sektoru na ohridskom priobalju. Očekivanja su da dođe oko 600 radnika, koji će nadopuniti radnu snagu koja nedostaje zbog odliva lokalnog stanovništva, koje najčešće ide da radi na hrvatskom priobalju.

Nedostatak radnika, osim u ugostiteljstvu, pogodio je i tekstilni sektor, prerađivačku industriju, ali i građevinarstvo. Zato je Sjeverna Makedonija prošle godine povisila kvotu za uvoz od pet hiljada na sedam hiljada stranih radnika. Ali oni su dobili samo desetine radnika iz Bliskog istoka, uglavnom zbog birokratskih prepreka. Agencija za posređivanje i kompanije koje su primile radnike kažu da je taj proces veoma složen, postoje birokratske procedure i traje dugo. Eklatantan primer je deficit radne snage za izgradnju Koridora 8 i 10d, projekat koji realizuje tursko-američki konzorcijum "Behtel i Enka".

U toku prethodne godine, prema podacima Agencije za zapošljavanje, izdato je 5.894 pozitivnih mišljenja o zapošljavanju stranih radnika, a dio njih tek treba da dođe da radi u Makedoniji.

Crnu Goru napustilo oko 300 ljekara

I u Crnoj Gori postoji nedostatak radne snage u turizmu i građevinarstvu. Sektori hrana i ugostiteljstvo, drvna industrija i transport su među onima koji nemaju dovoljno kadrova. Neke procjene pokazuju i da je nešto manje od 300 ljekara napustilo Crnu Goru u zadnjoj deceniji. Ono što je alarmantno je da je veliki dio njih iskusni specijalisti sa dugogodišnjim iskustvom. Isto je stanje i sa medicinskim sestrama.

Prema Izvještaju za sprovođenje Strategije o migraciji i reintegraciji povratnika u Crnoj Gori, objavljen u aprilu ove godine, prošle godine su izdate 38.943 dozvole za privremeni boravak i rad stranaca, što je za 32,83 procenata više dozvola u odnosu na 2022. godinu. Od ukupnog broja dozvola izdatih strancima, 90,41 procenata su izdate za zapošljavanje, a 9,59 procenata za sezonsko zapošljavanje stranaca. Najveći broj odobrenja izdaju se za zapošljavanje u građevinarstvu, smještaj i usluge u vezi sa hranom, trgovinom i drugim uslužnim djelatnostima.

"Najveći broj dozvola izdaju se stranim radnicima koji dolaze sa teritorija nekadašnje Jugoslavije (Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo), a potom slijede Albanija, Turska i Rusija", kaže se u izvještaju.

Procjene kažu da i u Bosni i Hercegovini postoji nedostatak od 30 hiljada radnika, a zbog toga su poslodavci primorani da uvoze radnu snagu. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u 2023. godini su strancima bile izdate 4.586 dozvole za rad, dok je u 2022. godini bilo izdato 3.780 dozvola.

Ovu sadržinu izradio je Institut za komunikacijske studije.

Novinari: Sonja Kramarska, Dalibor Stupar (Autonomija), Maja Boričić (Cin-cg.me), Amil Dučić (Fokus.ba)
Fotografije: Darko Andonovski, Nake Batev

I pored jasnih zakonskih normi, dio političara se čak ni uslovno niti novčano ne kažnjavaju za konstantno sijanje verbalne mržnje

Predrag NIKOLIĆ/Đurđa RADULOVIĆ

„Spajiću, vi nemate politički problem, vi imate medicinski problem. Vi ste patološki lažov. Ovo je uvreda, jeste. Ovo je uvreda i ovo je riječ koja potpuno odgovara onom što ja mislim o vama.“ Ovo su riječi koje je bivši premijer i poslanik Ujedinjene reformske akcije (URA) Dritan Abazović uputio aktuelnom premijeru Crne Gore Milojku Spajiću, tokom premijerskog sata u Skupštini Crne Gore, 19. jula. Abazović je ove riječi uputio Spajiću u vezi sa predizbornim obećanjima pokreta Evropa sad (PES) o povećanju plata i penzija.

Nekoliko dana kasnije, 23. jula, Abazović je završio svoj govor, kako je sam rekao, „jednom pjesmicom“, kojom je prozvao Ervina Ibrahimovića, predsjednika Bošnjačke stranke, koja je ušla u sastav rekonstruisane Vlade Crne Gore. „Ne može se doć' do plaže, sve su straže Ibrahimović Draže“, izrecitovao je, praveći aluziju na četnički poklič „Sve su straže generala Draže“. Samo nešto ranije, Abazović je sam bio meta sličnih aluzija sa četničkim pokretom, naročito nakon potpisivanja Temeljnog ugovora i uspostavljanja srdačnih odnosa sa Beogradom, pogotovo vrhom Srpske pravoslavne crkve (SPC) i predsjednikom Aleksandrom Vučićem.

Ulazak Bošnjačke stranke u rekonstruisanu Vladu zajedno sa strankama prosrpskog Demokratskog fronta prokomentarisao je na problematičan način i poslanik Socijaldemokrata (SD), Nikola Zirojević. „Bošnjačkoj stranci, nakon ovoga što će uraditi, ostaje samo da im se izruči jedna El fatiha“, kazao je Zirojević tokom sjednice 23. jula, tokom koje se raspravljalo o rekonstrukciji Vlade. On je potom nastavio da recituje na arapskom jeziku. Fatihom se u Islamu izražava saučešće povodom nečije smrti ili se moli za nečiji spas.

Julska rekonstrukcija Vlade Crne Gore i predstavljanje programa Evropa sad 2 izazvali su lavinu uvredljivih komentara i zapaljujućeg govora. Političari su posljednjih godina jedan od generatora govora mržnje. Iako bi akteri političke scene, shodno uticaju koji imaju u društvu, morali snositi posljedice za neetičke ili protivzakonite izjave, oni su nedodirljivi. Govor mržnje političara u Crnoj Gori uglavnom se ne sankcioniše.

Prema statistici predmeta koji se vode u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (ombudsman) u 2023. bilo je 12 predmeta iz oblasti govora mržnje i još sedam predmeta u oblasti javnog diskursa/medija. Tokom 2022. godine bilo je 16 predmeta govora mržnje i 14 predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2021. godini u radu je bilo 10 predmeta zbog govora mržnje i četiri u oblasti javnog diskursa/medija, a 2020. godine sedam, odnosno šest predmeta.

„Iako je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva, predstavnik/ca određene političke partije neminovno izlaže svaku svoju riječ i postupak pažljivoj analizi i novinara i šire javnosti. Od odbornika/ca i poslanika/ca se očekuje da razvijaju vrijednosti koje prihvataju različitosti, afirmišu solidarnost i odbacuju svaki vid stigme i diskriminacije kao neprihvatljiv, jer oni imaju uticaj na širu javnost, građane i građanke koje predstavljaju, pa stoga njihova riječ, stav i mišljenje imaju potencijal da utiču na javno mnjenje i oblikuju ga“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Nerma Dobardžić, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Marko Savić, profesor Fakulteta političkih nauka u Podgorici, za CIN-CG kaže da zapaljivi govor političara ima direktan uticaj na građane: „Govor mržnje političara direktno će uticati na normalizovanje takvog govora u javnom prostoru, a onda i na normalizovanje upotrebe takvog govora među građanima. Drugo, ovim se smanjuje rezistentnost društva kao cjeline na pojave isključivosti, etnocentralizma, šovinizma, nacionalizma itd. Smanjuje se društveni okvir u kojem će biti mjesta za drugo i drugačije. Govor mržnje, posebno kad dolazi od političara, dodatno pocrtava i produbljuje polarizaciju društva i predstavlja prijetnju društvenom skladu. Sad već postoji veliki broj naučnih studija koje su i na kvantitativan način ukazale na korelaciju govora mržnje političara i povećanje nasilja u društvu.“

Pojedini političari kontinuirano šire govor mržnje

Sredinom juna, tokom proslave 166 godina od jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića, obilježio je riječima: „Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati“. I pored najava, koalicioni partneri u Nikšiću nijesu kaznili ovakav gradonačelnikov manir, a Više državno tužilaštvo još uvijek izviđa ovaj slučaj.

Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, u junu 2021, Kovačević je na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid: „Uostalom, mislim da nije bilo genocida u Srebrenici i mislim da sam time sve rekao“. Zbog negiranja genocida u Srebrenici, VDT u Podgorici je u septembru 2021. podiglo optužni prijedlog. Krivični zakonik je jasan i za negiranje genocida predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, Viši sud u Podgorici ga je oslobodio. Utvrdio je da svojom izjavom nije izazivao nacionalnu i vjersku mržnju.

Kovačević je više puta javno podržao četnički pokret: objavljivao je slike sa četničkom kokardom, podržavao slavljenje članova ovog pokreta, te je prisustvovao otkrivanju spomenika Draže Mihailovića u Bileći, 2019.

Kovačević je više puta u javnosti pjevao problematične pjesme koje se mogu razumjeti kao prijetnje, slavljenje zločina mržnje i etničkog čišćenja. Tako je na proslavi dana Svetog Vasilija Ostroškog, 2021. pjevao četničku pjesmu „Morem plovi jedna mala barka“ i stihove pjesme „Čiča Dražo, gde je moje dijete“. Na proslavi Srpske nove godine 2023. zapjevao je „Leleču Turci, Kukaju Bule“.

Kovačević se žalio da njega često ispituju zbog sličnih ispada, a da niko ništa ne pita Mila Đukanovića i Danijela Živkovića, kako je naveo, „zbog mnogo eksplicitnijih stvari“.

Političari u Crnoj Gori skloni su ovakvim ispadima bez obzira na stranku kojoj pripadaju.

Predsjednik DPS-a, Danijel Živković, izjavio je da će u slučaju hapšenja bivšeg partijskog šefa Đukanovića njihov odgovor biti radikalan.

Bivši premijer, predsjednik i trodecenijski lider DPS-a, Milo Đukanović, je u intervjuu krajem aprila konstatovao da je crnogorsko društvo – društvo osvetnika. Pominjao je ćeraniju, krvnu osvetu, revanšizam... Iz Višeg tužilaštva u Podgorici su saopštili da nema osnova za pokretanje postupka protiv Đukanovića zbog njegovih izjava u ovom intervjuu.

Par mjeseci nakon gubitka vlasti, u avgustu 2020, Đukanović je izjavio da će, ako bude potrebno, braniti Crnu Goru iz šume. Tužilaštvo je i tada ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela.

Poslanik PES-a, Darko Dragović, je u Skupštini Crne Gore, početkom godine, grubo vrijeđao poslanika DPS-a, Oskara Hutera. „Gospodine Hutere, ne možete da imate istu emociju kakvu ja imam, kakvu ima Radunović, Mugoša, i kako svi mi ovdje autohtoni Crnogorci imamo prema borbi naših predaka za slobodu Crne Gore“, naveo je Dragović vrijeđajući Hutera zbog njegovog austrijskog porijekla.

Sankcija za kontinuitet govora mržnje pojedinih političara za sada nema. O toj nekažnjivosti Savić kaže: „To govori da ne postoji sistemski odgovor na problem. On kao takav, moguće, nije ni prepoznat od strane institucija, a tek onda ne možemo govoriti o upotrebi ili izostanku upotrebe relevantnih mehanizama. To stvara situaciju u kojoj je sistem podržavajući za ovakve oblike ponašanja dodatno pojačavajući značaj poruke da je takvo nešto dozvoljeno, nekažnjivo, prihvatljivo i normalno“.

Društvene mreže političara- sredstvo za lako širenje zapaljivih narativa

Mreža za izvještavanje o različitosti (RDN) i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su tokom zajedničkog monitoringa govora mržnje primijetili da su društvene mreže plodno tle za lako i brzo širenje zapaljivih narativa. Tu se naročito ističe Vladislav Dajković, predsjednik prosrpske partije Slobodna Crna Gora, trenutno funkcioner u Glavnom gradu.

Dajković na svojim mrežama u kontinuitetu negira genocid u Srebrenici. On je početkom ove godine protestovao i zbog predloga Bošnjačke partije da se masakr Bošnjaka u selu Šahovići iz 1924. proglasi genocidom. Dajković je taj predlog nazvao „pokušajem da se na Srbe stavi etiketa genocidnog naroda“.

Dajković je aktivno objavljivao na društvenim mrežama u vezi sa UN Rezolucijom o Srebrenici, gdje je osim što je negirao genocid, optužio Jovanu Marović, koja je bila pokretač ideje o crnogorskom sponzorstvu Rezolucije, da ima određene „namjere prema srpskom narodu“, te da će njena ideja dovesti do toga da „Srbi u Crnoj Gori finansiraju svoju titulu genocidnog naroda“. Ovakvi statusi Dajkovića doveli su do lavine komentara mržnje prema Marović i ostalim pokretačima ideje o kosponzorstvu Rezolucije.

I ne samo to. Ovakvi statusi Dajkovića doveli su do komentara mržnje i „sa druge strane“, koji su zaista vrijeđali Srbe i samog Dajkovića. Ovakve komentare Dajković nije brisao, iz čega se jasno vidi šta je njegov politički cilj sa ovakvim komentarima - ubjeđivanje svojih podržavalaca da su Srbi i on kao njihov vođa žrtve.

RDN i CIN-CG su više puta reagovali na opasnost narativa viktimizacije, odnosno stavljanja u ulogu žrtve. To je vrsta štetne političke manipulacije kojom su se prosrpski političari u Crnoj Gori, a posebno Dajković, služili u periodu izglasavanja UN Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Svojim glasačima i podržavaocima, ovi političari poručuju da su oni ti koji su žrtve, i da „nas (Srbe) svi drugi mrze“. Tako se grupa ujedinjuje u mržnji i apstraktnom „otporu“ prema svim drugim grupama, koje postaju neprijatelji.

Samo 11 krivičnih presuda za govor mržnje

Akcija za ljudska prava (HRA) je prije dvije godine uradila analizu koja je pokazala da se zbog govora mržnje od 2010. godine pred sudovima odlučivalo u 31 slučaju, a samo je 11 njih završilo krivičnim presudama koje se odnose na govor mržnje. Među osuđenima nije bilo političara. Jedan od zaključaka HRA je da se govor mržnje najprije mora suzbiti kada dolazi od visokih državnih zvaničnika, odnosno onih koji imaju najviše uticaja u društvu.

Govor mržnje se u Crnoj Gori može procesuirati krivično i prekršajno. Postoji set zakona koji zabranjuju diskriminaciju i govor mržnje: Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima, Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, Zakon o slobodi vjeroispovijesti i Zakon o izboru odbornika i poslanika. Krivični zakonik sadrži tri krivična djela koja inkriminišu govor mržnje, jedno od njih je krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

„Zaštitnik se, pored postupanja po pritužbama i sopstvenoj inicijativi, više puta oglašavao pozivajući na kulturu dijaloga, toleranciju i govor bez uvreda i omalovažavanja drugih. Ipak, i dalje ostaje zapažanje da se govor mržnje, zasnovan na različitim ličnim svojstvima potencijalnih žrtvi, najčešće procesuira u postupku utvrđivanja prekršajnopravne odgovornosti, gdje se izriču novčane kazne ili uslovne osude, a izostaje krivično gonjenje, pa se na taj način ne šalje jasna poruka da se na ove delikte mora reagovati izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija“, kaže Dobardžić.

Za političare, za sada, nema ni uslovnih ni novčanih kazni, oni i dalje nesmetano huškaju govorom mržnje. Ne smije se zaboraviti da je govor mržnje često uvertira u fizičko nasilje i zločine.

U zemljama EU na snazi je drugačija praksa. Krajem prošle godine Evropski sud za ljudska prava proširio je odgovornost političara za govor mržnje na internetu. Povod je bila objava lokalnog poslanika iz političke stranke Nacionalna Fronta koji je učestvovao na francuskim parlamentarnim izborima. Tokom izborne kampanje objavio je na „zid“ svog Facebook profila objavu o svom protivkandidatu. Druge dvije osobe komentarisale su tu objavu, ostavljajući komentare koji su poticali na mržnju protiv muslimana. Političar je zajedno sa autorima komentara osuđen na zagovaranje nasilja i mržnje i kažnjen sa 3.000 eura.

Početkom 2022. francuski političar je u intervjuu izjavio o djeci koja dolaze kao izbjeglice bez pratnje: „Nema razloga da oni budu ovdje, oni su lopovi, oni su ubice, oni su silovatelji, to su oni, njih treba vratiti.“ Novčano je kažnjen sa 10.000 eura za podsticanje rasne mržnje.

Gradonačelnik jednog rumunskog grada je u januaru 2020. naveo da ljudi iz romske zajednice treba da imaju dozvolu da imaju djecu, optužujući ih da dobijaju djecu s ciljem da dobiju stabilan izvor prihoda. Nacionalni savjet za borbu protiv diskriminacije izrekao je novčanu kaznu od 10.000 leja (2.100 eura).

Slične novčane kazne ili kazne rada u javnom interesu zabilježene su i u drugim zemljama EU. Davne 1979. holandski političar je zbog letka upućenog bijelim Holanđanima, u kojem se navodilo: „velikom dijelu naše populacije dosta je prisustva stotine hiljada Surinamaca, Turaka i drugih takozvanih gastarbajtera… vlasti moraju da se pobrinu da ovi neželjeni stranci napuste našu zemlju što prije“, kažnjen zatvorskom kaznom od dvije sedmice.

U cilju sagledavanja situacije i sticanja uslova za buduću izradu plana upravljanja Parkom prirode "Rijeka Zeta", Opština Danilovgrad je tokom protekle godine sprovela analize.

Tokom ovog procesa otkrivene su brojne nepravilnosti u postupku donošenja Odluke o proglašenju Parka prirode "Rijeka Zeta". Ove nepravilnosti, u skladu sa članom 35 Zakona o zaštiti prirode ("Službeni list Crne Gore", br. 54/16 i 18/19), predstavljaju osnov za reviziju zaštićenog područja Parka prirode "Rijeka Zeta".

Tim povodom Opštine Danilovgrad se obratila Agenciji za zaštitu životne sredine, dopisom broj 01- 322/24-734/1 od 26.03.2024. godine kako bi na adekvatan način otklonila nepravilnosti i time izbjegla potencijalnu štetu za Opštinu, ali i za državu Crnu Goru, s obzirom na veliki broj zanemarenih zakonskih koraka prilikom samog proglašenja zaštićenog područja.

Oštro demantujemo i osuđujemo navode da po pitanju Parka prirode “Rijeka Zeta”, ništa nije preduzeto, a naročito narativ da smo tražili izmjene granica zaštićenog područja zarad interesa pojedinačnih investitora i tim povodom javno pozivamo iznosioce ovakvih tvrdnji da svoja saznanja, ukoliko ih imaju, podijele sa javnošću i potkrijepe odgovarajućim dokazima.

Stoga želimo naglasiti saradniku u izradi ovog dokumenta, biologu Vuku Ikoviću, koji je 2019. godine bio zaposlen u Opštini Danilovgrad, da ova institucija nije i neće biti ničija kutija želja, uključujući i one koji su svjesno doprinijeli stvaranju izuzetno lošeg dokumenta zbog lične promocije. Da li su u pitanju i drugi interesi, ostaje na građanima i vremenu da prosude.

Opština Danilovgrad je u svom zahtjevu broj 01-322/24-734/1 od 26.03.2024. godine jasno tražila reviziju Studije zaštite, a ne izmjenu granica, kako se u navedenom tekstu neistinito navodi. Namjera iz koje je zahtjev proistekao jeste usklađivanje Odluke o proglašenju Parka prirode ,,Rijeka Zeta“ sa Ustavom i zakonima Crne Gore.

Cilj Studije zaštite nije izmjena granica zona zaštite zaštićenog područja već otklanjanje niže navedenih nepravilnosti:

- Procedura donošenja Odluke nije sprovedena u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, jer vlasnici nepokretnosti nijesu u pisanoj formi obaviješteni o namjeri stavljanja pod zaštitu područja rijeke Zete.

Shodno članu 33 Zakona o zaštiti prirode o predlogu akta o proglašavanju zaštićenog područja predlagač akta obavještava javnost. Predlagač obezbjeđuje javni uvid u studiju zaštite i predlog akta o proglašavanju zaštićenog područja i organizuje javnu raspravu.

Obavještenje se objavljuje u najmanje jednom štampanom mediju i sadrži podatke o vremenu i mjestu javnog uvida i javne rasprave. Predlagač akta o proglašavanju zaštićenog područja dužan je da u pisanoj formi obavijesti vlasnike nepokretnosti o namjeri stavljanja pod zaštitu područja i omogući uvid u studiju zaštite. Javni uvid u studiju zaštite i akt o proglašavanju zaštićenog područja može trajati najmanje 20 dana od dana objavljivanja obavještenja.

- Odlukom se ograničava pravo svojine vlasnika zemljišta koja je u zoni zaštićenog područja koje se štiti članom 58 Ustava Crne Gore. Navedenom odredbom se jemči pravo svojine i garantuje da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes uz pravičnu naknadu.

- Opština Danilovgrad ne posjeduje spisak vlasnika čije parcele pripadaju zonama zaštite, što takođe potvrđuje da vlasnici nepokretnosti u postupku proglašenja nijesu obaviješteni u pisanoj formi o stavljanju pod zaštitu njihove nepokretnosti.

- U samoj Odluci navodi se da je njen sastavni dio Prilog 1 kojim je definisan opis granica, zaštitne zone i spisak katastarskih parcela zaštićenog područja po režimima zaštite, kao i grafički prikaz granica zaštićenog područja i zona zaštite.

U Prilogu 1 ne postoji spisak katastarskih parcela, već samo katastarskih opština, što je veliki propust.

- Smatramo neadekvatnim da na teritoriji Opštine Danilovgrad, koja poljoprivredu vidi kao okosnicu svog razvoja, u zoni II zaštićenog područja koja obuhvata 27,54 km2 odnosno 27.540.000 m2, nije dozvoljeno postavljanje pomoćnih i privremenih objekata (objekti za gajenje životinja, prateći objekti za gajenje životinja, objekti za skladištenje stočne hrane, objekti za smještaj poljoprivredne mehanizacije, alata i oruđa, objekti za skladištenje poljoprivrednih proizvoda, plastenici i drugi slični objekti).

- Analizom dokumenta i granica zaštite, može se utvrditi da postoje objekti preko kojih prelazi sama granica II i III zone. Dakle, imamo paradoksalnu situaciju da se dio objekta nalazi u zoni aktivnog režima zaštite, odnosno zoni II, a dio u režimu održivog korišćenja odnosno zoni III.

Takođe granica teritorije Opštine Danilovgrad i teritorije Opštine Nikšić prolazi osovinom same rijeke Zete, stoga imamo slučaj da je desna obala zaštićena, dok lijeva nije. Granica se završava zonom II, ne postoji prelazna tzv. buffer zona.

- Odluka nije usaglašena sa Studijom zaštite zaštićenog prirodnog dobra Dolina rijeke Zete. Odlukom o proglašenju parka prirode “Rijeka Zeta” je dozvoljeno vršiti plansku izgradnju turističke infrastrukture u aktivnom režimu zaštite, dok studijom isto nije predviđeno. Takođe, Odlukom nije definisano šta izgradnja turističke infrastrukture u aktivnom režimu zaštite podrazumijeva, s obzirom da dati termin nije prepoznat važećim zakonima.

- Uvidom u studiju ne nalazi se preklopljena mapa plavnih područja sa zonama zaštite zaštićenog područja. Preklopom mape plavnih područja (petstogodišnje mape plavnih područja), utvrđuje se da je zona II zaštićenog područja u mnogome veća od plavnih površina, kao i to da su određena plavna područja u zahvatu zaštićene zone III, što bi revizijom studije zaštite trebalo biti razmotreno.

- Određene površine zone II i III zaštite, u dosadašnjim granicama koje posjeduje Sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine se preklapaju, u zahvatu od oko cca 5,7ha. Kolizija se dešava u zahvatu površina naselja i poljoprivrednog zemljišta (što je potvrdio i tim stručnjaka koji se u novinskom članku pominje), gdje se planskim dokumentima dozvoljava gradnja.

Nakon upita o dostavljanju zvaničnih granica Parka prirode rijeka Zeta (e-mailom dostavljene granice na kabinet predsjednika od strane Agencije za zaštitu životne sredine, dana 21.05.2023. god), kolizija je otklonjena, čime je površina zone II smanjena za ovih 5,7ha, odnosno sa 27,54 km2 umanjena na 27,48 km2, a time ujedno i faktički promijenjena zvanična granica zone II, i promijenjena kvadratura iz “Odluke o proglašenju Parka prirode “Rijeka Zeta”

Prema našim analizama, jedino zakonsko i pravno moguće rješenje u cilju otklanjanja svih navedenih nedostataka nastalih tokom izrade studije i donošenja Odluke o proglašenju Parka prirode “Rijeka Zeta” je revizija zaštićenog područja, u skladu sa odredbom člana 35 Zakona o zaštiti prirode.

Nažalost, još uvijek nijesmo naišli na razumijevanje organa uprave odnosno Agencije za zaštitu životne sredine, koja je obrađivač predmetne studije i koja odlučuje o zahtjevima za reviziju.

Opština Danilovgrad će ostati istrajna u procesu zaštite rijeke Zete, u korist građana i zdrave životne sredine, s namjerom da se svi uočeni propusti prilikom proglašenja otklone.

Cilj Opštine Danilovgrad je da osigura da svi segmenti zajednice budu uzeti u obzir, te da se postigne pozitivan uticaj na kvalitet života građana, rijeku Zetu i okolinu, kao i da se istaknu vrijednosti ovog područja. To će se postići samo kroz transparentne procese prilikom donošenja odluka.

Nema sumnje da je namjera inicijatora i obrađivača studije bila dobronamjerna u cilju zaštite najvećeg prirodnog resursa naše opštine.

Međutim, kako kaže Valtazar Bogišić, "Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi," odnosno, ono što je od početka nezakonito, ne može postati zakonito samim protokom vremena.

Tvrdnja iz koje proizilazi da je revizija pokrenuta u dogovoru sa investitorima biće predmet istrage sudskih organa.

Umjesto da zajedno radimo na rješavanju problema, odnosno pronalaženju modela koji bi sveobuhvatno i potpuno zaštitio jedan od bisera na području naše Opštine, mi moramo da trošimo vrijeme da pobijamo neistine koje nemaju dokaze i služe za promociju ličnosti i uopšte narušavanju imidž Opštine.

Opština Danilovgrad već pet godina krši obaveze proistekle nakon proglašenja zaštićenog područja, a sad traže i promjene granica

Tijana LEKIĆ

Iako je prošlo pet godina od proglašenja Parka prirode (PP) Rijeka Zeta, Opština Danilovgrad nije preuzela zakonske obaveze i uspostavila djelotvoran sistem zaštite ovog područja. Ni novo rukovodstvo Danilovgrada, na čelu sa Pokretom Evropa Sad (PES), koje je krajem 2022. došlo na vlast, nije preduzelo ništa na tom polju. Štaviše, oni su ranije ove godine od Agencije za zaštitu životne sredine (EPA, u daljem tekstu Agencija) tražili izmjene granica zaštičenog područja.

Agencija, koja je 2019. odredila opseg zaštićene teritorije u Studiji zaštite PP Rijeka Zeta, odbila je zahtjev za reviziju granica, potvrdili su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz tog organa.

Kako objašnjavaju, izmjene granica bi bile protivzakonite. ,,Zakonski propisi predviđaju da se pristupi reviziji zaštićenog područija samo ako je došlo do izmjena u stanju životne sredine. Ovom organu nije poznato da je do toga došlo”, kazali su iz Agencije za CIN-CG.

Iz Opštine Danilovgrad nijesu odgovarali na pitnja CIN-CG-a zašto su predlagali izmjene granica zaštićenog područja.

,,Sve ukazuje na to da se radi o lobiranju ljudi iz opštine u korist investitora koji su zainteresovani za izgradnju objekata na zaštićenom zemljištu“, objašnjava za CIN-CG ekolog i biolog Vuk Iković, odbornik pokreta Preokret u Skupštini Opštine Danilovgrad.

Na sjednicama Skupštine Opštine Danilovgrad mogli su se čuti i predlozi za ukidanje PP Rijeka Zeta, koji su dolazili od predsjednika opštine Aleksandra Grgurovića, ali i drugih odbornika.

Prošle godine pokrenuta je i peticija za ukidanje PP Rijeka Zeta, ali ipak je nije potpisao dovoljan broj ljudi. Iković je uvjeren da iza inicijative stoji interesna skupina iz rukovodstva opštine. ,,Postupanje pojedinaca iz opštinske vlasti predstavlja zloupotrebu moći, jer bi promjene granica služile isključivo interesima pojedinaca”, kazao je Iković.

PP Rijeka Zeta proglašen je parkom prirode zbog svojih ambijetalnih i bioloških karakteristika. Ima bogat biodiverzitet, a mnoge vrste su zaštićene.

Opština Danilovgrad ignoriše obavezu zaštite

Nakon što je Skupština Crne Gore krajem 2019. donijela odluku o proglašenju PP Rijeka Zeta, Opština Danilovgrad bila je u obavezi da u roku od šest mjeseci osnuje Privredno društvo za upravljanje parkom, a tri mjeseca nakog toga da donese i Plan upravljanja. Međutim, ništa od toga se još nije desilo.

Time Opština Danilovgrad već gotovo pet godina krši Zakon o zaštiti prirode, a prostor je pod prijetnjom od različitih vrsta devastacije: urbanizacije, zagađenih industrijskih voda, smeća. ,,Jedini izlaz iz situacije je da Opština Danilovgrad shvati da se nalazi u jednom od najvažnijih prostora biodiverziteta u cijeloj državi i da konačno počne da primjenjuje zakonske obaveze zaštite”, kažu iz Agencije.  

Iz ove opštine pak tvrde da plan upravljanja nije još donesen zbog kompleksnosti procedure. ,,Prije donošenja plana, potrebno je uspostaviti privredno društvo koje će upravljati parkom. Radimo na stvaranju neophodnih uslova za to, nakon čega će se pristupiti izradi Plana”, kazali su iz PR službe Opštine Danilovgrad za CIN-CG.  

Iković objašnjava da je tim naučnika još prije dvije godine dostavio Predlog plana upravljanja Opštini Danilovgrad. ,,Međunarodna organizacija The nature conservacy (TNC), finansirala je više istraživačkih projekata u vezi sa rijekom Zetom, kao i izradu Predloga plana upravljanja parka prirode. Ovaj dokument skuplja prašinu u kancelariji gradonačelnika”, kaže Iković, koji je kao biolog bio dio tima koji je radio na predlogu plana.

,,PP Rijeka Zeta proglašeno je za zaštićeno područje isključivo kako bi se podigao kvalitet života u Opštini Danilovgrad, da bi se zaštitila međunarodno značajna staniša i da bi od te zaštite profitirala cijela opština”, kažu iz Agencije. Kako ističu, ne postoji opravdanje što ni nakon pet godina nema upravljačke strukture.

Iz Agencije ističu pozitivan primjer Opštine Podgorica, koja je, u manjem obimu, takođe nadležna za upravljanje PP Rijeka Zeta. ,,Oni su uspjeli da  uspostave određenu upravljačku strukturu i sistem zaštite”, objašnjavaju iz Agencije.

Od 80 zaštićenih područja Crne Gore, samo su 22 zaštićena po svim zakonskim procedurama zaštite, navodi se u ,,Analizi nedostataka postojeće politike i prakse koja se odnosi na upravljanje zaštićenim područjim”, koju su prošle godine sproveli Parkovi Dinarida i TNC. Samo 53 zaštićena područja imaju upravljačko tjelo, a svega osam ima validni plan upravljanja, navodi se u Analizi.

Kontradiktorni planovi plodno tle za malverzavcije

Opština Danilovgrad nije uksladila Odluku o proglašenju PP Rijeka Zeta sa prostorno-urbanističkim planom (PUP) opštine. Posljedica toga je da se ne zna koje su tačno granice parka, pa se ne zna ni koju su objekti dozvoljeni za gradnju i gdje. 

Posebno je komplikovano to što nijesu jasno određene druga i treća zona zaštite, jer u drugoj zoni nije dozvoljena gradnja stambenih i poslovnih objekata, dok u trećoj jeste.

Ipak iz Opštine Danilovgrad tvrde da nijesu nadležni za problem dokumenata koja su sami proglasili. ,,Agencija za zaštitu životne sredine je nadležna za tehničku i stručnu korekciju grešaka u preklapanju zona”, kažu za CIN-CG.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine pak kažu da su granice zaštićenog područja jasno zacrtane 2019. i da se kao takve moraju poštovati. Tada je hiljade parcela stavljeno pod zaštitu. ,,Opštini Danilovgrad je 2019. godine od strane Uprave za katastar i državnu imovinu dostavljen spisak parcela koje se nalaze u okviru zaštićenog područja”, navode iz Agencije.

,,Neophodno je da se PUP uskladi sa Odlukom PP Rijeka Zeta, kao što je to urađeno u Podgorici”, ističe Iković. U Podgoričkom dijelu parka postojao je sličan problem, objašnjava on. ,,Podgorički dio PP Rijeka Zeta takodje nije bio usaglašen sa PUP-om Glavnog grada. Zato je donesena odluka koja stavlja van snage dio PUP-a koji se odnosi na zaštićene zone”, navodi Iković.

Posljedice mogu biti ozbiljne

Dok Opština Danilovgrad izbjegava uspostavljanje režima zaštite, u PP Rijeka Zeta cvijetaju zagađenje, nelegalna gradnja, odlaganje otpada, krivolov, objašnjava Iković.

,,Bespravna urbanizacija prijeti održivosti ekosistema PP Rijeka Zeta, jer dovodi do uništavanja staništa životinjskih i biljnih vrsta”, kaže Iković.

Naročito je problem neplanska, raspršena gradnja. ,,U tom slučaju se za svaki objekat iznova dovodi put, vodovodna mreža, elektro i kanalizaciona mreža, što je negativni pritisak za staništa i poljoprivredu”, ističe Iković.

,,S obzirom na to da granice parka nijesu još markirane na terenu, niti se nalaze u katastarskom operatu, ne postoji spisak bespravno izgrađenih objekata po zonama unutar parka prirode”, kažu za CIN-CG iz Sekretarijata za urbanizam Opšitine Danilovgrad. Kazali su da ne posjeduju ni spisak vlasnika parcela u zaštićenim zonama parka.

Iz Osnovnog suda u Danilovgradu potvrdili su za CIN-CG da od 2020. godine do danas “nije bilo formiranih predmeta koji se tiču protivpravne gradnje, ilegalnog odlaganja građevinskog otpada, ni zagađenja životne sredine otpadom u PP Rijeka Zeta”.

Zbog nedostatka plana upravljanja ne zna se ni koji su tačno objekti dozvoljeni za gradnju. Tako je na primjer, prema Odluci o proglašenju, u drugoj zoni zaštite dozvoljena izgradnja turističke infrastrukture “koja je u funkciji očuvanja prirode”. Ipak iz Opštine Danilovgrad objašnjavaju da će tek plan upravljanja tačno definisati šta će se sve potpadati pod takvu infrastrukturu. Do tada je ova klauzula ostavljena na slobodno tumačenje vlasnicima parcela.

Plan upravljanja zakonski treba da sadrži detaljnu strategiju zaštite - dugoročne ciljeve zaštite i održivog razvoja, mjere zaštite, očuvanja, upravljanja, unaprjeđivanja i korišćenja zaštićenih područja… Bez ovog dokumenta nemoguće je organizovano pristupiti zaštiti.

Ne koristi se potencijal za biopoljoprivredu

Studija zaštite PP Rijeka Zeta predviđa da veliki dio površine bude zaštićen kao biopoljoprivredno zemljište, koje će doprinjeti organskom uzgoju, ali i turizmu. Ipak, ovo zemljište se trenutno pretvara u građevinsko, upozoravaju iz Agencije.

Gotovo polovina površine PP predstavlja plodno poljoprivredno zemljište, navodi se u Socio-ekonomskoj studiji PP Rijeka Zeta koju je 2021. izradila Agencija. Od ostalih površina, najznačajnije su šume koje zauzimaju 32 odsto površine, dok naselja zauzumaju svega oko 14 odsto. Posljednjih godina obim poljoprivredne proizvodnje opada, a širi se gradnja, navodi se u Studiji.

Projekat PP Rijeka Zeta usaglašen je sa evropskom Zelenom agendom za Zapadni Balkan, koja predviđa tranziciju sa tradicionalnog modela na održivu ekonomiju.  Potpisivanjem Deklaracije o Zelenoj agenda, 2020. zemlje Zapadnog Balkana su se obavezale da će sprovoditi mjere u oblasti sprečavanja klimatskih promjena i zagađenja, razvoja energije, saobraćaja i cirkularne ekonomije, kao i razvoja biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane.

Ni iz Opštine Danilovgrad, ni iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a da li planiraju subvencije za razvoj poljoprivrede u PP Rijeka Zeta.

Iković objašnjava da je poljoprivrednim domaćinstvima neophodna podrška nadležnih organa. ,,Privatnici koji imaju vrijedno zemljište u zaštićenoj zoni uglavnom nijesu stimulisani da se bavi poljoprivredom. To bi zahtijevalo velike investicije, a od poljoprivrede može da se zaradi uglavnom tek nakon tri do pet godina. Zato građani radije prodaju zemlju”, kaže Iković.

U Danilovgradu raste broj seoskih domaćinstava koja su orijentisana na seoski turizam, i sve veći je broj zainteresovanih za kampove i sportove na vodi, kaže Iković. ,,Ove aktivnosti su razvojna šansa Danilovgrada. Na nama je da iskoristimo resurse i povećamo vrijednost naše ravnice i rijeke Zete” kaže Iković.

Još neriješen problem otpadnih voda

Jedan od najznačajnijih problema u području PP Rijeka Zeta godinama predstavljaju otpadne vode, posebno iz industrijsko-proizvodnih pogona.

Da bi poslovala u jednom parku prirode proizvođači moraju imati neophodne ekološke saglasnosti.

Farma svinja u Spužu još nema saglasnost na elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu, dok je klanica “Primato P” dobila rješenje da izrada ovog elaborata nije potrebna, potvrdili su za CIN-CG iz Opštine Danilovgrad.

Prema tvrdnjama ekologa i stručnjaka “Primato P” je jedan od najvećih zagađivača rijeke Zete.

,,Izlivanje otpadnih voda iz proizvodnih pogona negativno utiče na kvalitet vode i ne ugrožava samo biodiverzitet, već i stanovništvo. Industrijske vode sadrže različite hemijske zagađivače. Obaveza ugradnja filtera za prečišćavanje otpadnih voda je jedan od mehanizama zaštite”, objašnjava Iković.

Smjernice za sprovođenje Zelene agende za Zapadni Balkan izlivanje otpadnih voda smatraju jednim od najvećih problema. Ulaganje u upravljanje otpadom i đubrivom i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda za ponovnu korist u poljoprivredi jedna je od važnih preporuka.

Socio-ekonomska analiza PP Rijeka Zeta, koju je uradila Agencija, prepoznaje kao glavne vrijednosti ovog područja prisustvo endemiske mekousne pastrmke, kao i drugih endemskih, rijetkih i ugroženih zaštićenih vrsta. Park posjeduje veliku raznolikost staništa, među kojima je Natura 2000, ali i druga važna staništa za određene vrste koja su zaštićene zakonima Evropske unije.

Park pred Ustavnim sudom

U martu ove godine advokat iz Podgorice podnio je žalbu Ustavnom sudu Crne Gore za preispitivanje ustavnosti proglašenja PP Rijeka Zeta, potvrdili su za CIN-CG iz tog suda, ali nijesu htjeli da daju više informacija, jer kako navode, predmet tek treba da se rješava.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) tvrde da su u toku proglašenja PP Rijeka Zeta ispoštovane sve zakonske procedure u vezi sa informisanjem građana, te da nije bilo velikog broja primjedbi. ,,Nakon javne rasprave, Agencija je dobila svega desetak primjedbi i nijedna nije bila od suštinskog značaja. Uglavnom su građani dostavljali primjedbe o odlagalištima otpada i slično, to jest o faktorima koji ne utiču na proglašenje PP Rijeka Zeta i na granice zaštićenog područja”, naveli su iz Agencije.

,,Kada je prije pet godina Skupština Crne Gore usvojila Odluku o proglašenju PP Rijeka Zeta, bili su svi svjesni da to podrazumijeva i novi model upravljanja, ne samo životnom sredinom nego i ekonomijom. Već tada se znalo da će proglašenje ovog parka otvoriti novi model korišćenja zemljišta u parku prirode”, kaže Vuk Iković.

Štampanja sumnjivih svjedočanstava bilo je i ranije, ali je tokom krize zbog koronavirusa, kada je došlo do još veće potrebe za kadrom, problem postao još izraženiji

Andrea Perišić

Samo u Opštoj bolnici u Pljevljima, kao srednji medicinski kadar, radi 10 osoba sa završenom Srednjom školom “Dositej Obradović” u Novom Sadu i pet osoba sa Srednjom školom Tutin. To se vidi iz dokumentacije koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) od te zdravstvene ustanove.

Srednja škola Tutin je zatvorena u julu 2019, samo tri godine nakon osnivanja, jer je utvrđeno da je nezakonito organizovala ispite za dokvalifikaciju i prekvalifikaciju. Prestanak rada naložilo je srpsko Ministarstvo prosvjete nakon inspekcijskog nadzora. Dokazano je i da su pojedini pismeni zadaci vanrednih učenika ocijenjeni, a da nijesu ni pregledani. Škola se, inače, nalazila u malom potkrovlju jedne kuće u Tutinu, na čijem su se prvom spratu vršili tehnički pregledi automobila. Neke od diploma ove škole koje imaju zaposleni u Opštoj bolnici u Pljevljima izdate su samo nekoliko mjeseci prije njenog zatvaranja. Niko, međutim, diplome zaposlenih u Pljevljima nije provjeravao nakon što su srpske prosvjetne vlasti utvrdile nezakonitosti.

Srednja škola “Dositej Obradović” u Novom Sadu pominje se u spisima u velikoj istrazi Tužilaštva Bosne i Hercegovine (BiH) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) 2023. godine zbog nezakonitog izdavanja i prodaje diploma. Jedan od državljana BiH, koji je uhapšen u akciji ovih bosansko-hercegovačkih institucija, radio je kao posrednik za Srednju školu “Dositej Obradović” u periodu od 2014. do 2023, kada je, sa zaposlenima u toj školi, pronalazio kandidate na području BiH koji bi kupili diplome koje izdaje ta srpska školska ustanova.

Koliko je zaposlenih koji pripadaju medicinskom kadru sa srednjom ili višom stručnom spremom koji u crnogorskom zdravstvu rade sa ovim ili sličnim diplomama sa problematičnih obrazovnih institucija, ne zna se pouzdano. CIN-CG se obratio brojnim javnim zdravstvenim ustanovama širom Crne Gore i od njih tražio da dostave obrazovne isprave medicinskog kadra sa srednjom stručnom spremom. Poslije više mjeseci čekanja, do objavljivanja ovog teksta, dokumentaciju su, osim Opšte bolnice u Pljevljima, dostavili jedino još Kliničko-bolnički centar Kotor i Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković” u Risnu.

Na osnovu te dokumentacije, CIN-CG je mogao da potvrdi da i u ovim ustanovama rade osobe koje imaju diplome zatvorene Srednje škole Tutin - jedna medicinska sestra u Kliničko-bolničkom centru Kotor i jedan medicinski tehničar u bolnici “Vaso Ćuković”.

Sve ove diplome izdate su u periodu od 2016. do 2022. godine i priznate su bez problema u Nacionalnom informacionom centru Crne Gore (ENIC centru) koji je zadužen za priznavanje diploma iz inostranstva.

U Crnoj Gori, kako je CIN-CG ranije objavio, ima oko 25 hiljada lažnih diploma iz raznih oblasti. Mnoge od tih diploma pripadaju zaposlenima u zdravstvenom sektoru, uglavnom medicinskom kadru sa srednjom ili višom stručnom spremom - medicinskim tehničarima i sestrama.

“Problem lažnih diploma ukazuje da država ne kontroliše kvalitet pružanja zdravstvenih usluga građanima Crne Gore. Dakle, zdravlje građana nije prioritet. Država je prećutno dozvolila produkciju lažnih diploma da bi popunila nedostajuća radna mjesta u zdravstvenom sistemu i to prezentovala kao uspjeh”, kaže za CIN-CG predsjednica Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG) Žanka Cerović.

Cerović smatra da je to pokazatelj društvenog trenda favorizovanja političke pripadnosti u odnosu na znanje i obrazovanje.

“Duži vremenski period politička pripadnost je karta za zaposlenje, a obrazovanje i znanje su u drugom planu, pa je diploma postala samo ‘formalni papir’ koji je neophodno priložiti prilikom zapošljavanja”, navodi ona.

“I u drugim zanimanjima ima lažnih diploma, ali je posebno opasno kada ih ima u zdravstvu, koje podrazumijeva rad sa ljudima, liječenja, operacije, terapije, praćenje pacijenata... Posao zdravstvenih radnika je, prije svega, jedan human, ali i odgovoran i zahtjevan posao, pa bi ga morali obavljati visoko edukovani ljudi, koji su prošli kroz godine učenja, usavršavanja, specijalizacija”, ističe za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović i kaže da sve to može povećati nepovjerenje građana u zdravstveni sistem. Zbog neznanja, tvrdi ona, može doći i do ozbiljnih grešaka.

I iz Nacionalnog udruženja medicinskih sestara i babica Crne Gore (NUMSBCG) za CIN-CG upozoravaju da prisustvo lažnih diploma kod zdravstvenih i ginekološko-akušerskih tehničara koji pružaju usluge zdravstvene njege i babinjstva dovodi u pitanje sigurnost pacijenata i obezbjeđivanje jednake zdravstvene zaštite u cijeloj zemlji.

Do buma lažnih diploma došlo tokom pandemije koronavirusa

“Prvo su dvije higijeničarke, jedna iz laboratorije, a druga sa hirurškog odjeljenja, naprasno počele da rade i kao medicinske sestre. Završile bi svoju standardnu smjenu, a potom bismo ih vidjeli u bijelim mantilima”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zdravstveni radnik u jednoj zdravstvenoj ustanovi na sjeveru Crne Gore, koji je želio da ostane anoniman.

Problem lažnih diploma u bolnici gdje radi, navodi on, postao je vidljiv malo prije pandemije koronavirusa. On smatra da je zbog nedostatka kadra, virus doveo i do pandemije lažnih diploma.

“Pošto se radi o manjem gradu gdje se svi poznajemo, nije bilo teško shvatiti da se dešava nešto sumnjivo. Brzo se pročulo gdje se mogu nabaviti diplome”.

Prvo se, ističe CIN-CG-ov sagovornik, pominjao Tutin, gdje se za određenu sumu lako mogla dobiti diploma potrebna za posao medicinske sestre.

“Sada su, recimo, ‘aktuelne’ neke visoke škole u Beogradu gdje se predavanja organizuju vikendom i gdje se odlazi na ‘usavršavanje’”.

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik, upućen medicinskom osoblju u privatnom i javnom sektoru zdravstvenog sistema Crne Gore. Anketirano je oko 200 zaposlenih u zdravstvu.

Rezultati su pokazali da skoro 50 odsto ispitanika sumnja da neko od njegovih kolega i koleginica ima lažnu diplomu - najčešće medicinsko osoblje koje radi sa srednjom stručnom spremom, a rjeđe ljekari.

Zanimljivo je, međutim, da se u najvećem broju slučajeva (čak 96 odsto) zaposleni u zdravstvenom sektoru ipak nijesu odlučili da sumnjive slučajeve prijave. U odgovorima mahom objašnjavaju da je razlog za to što ne vjeruju institucijama, kao i što smatraju da je potreban sistemski odgovor na ovaj problem i da treba da ga pokrenu uprave zdravstvenih institucija.

“Medicinske sestre sa lažnim diplomama, recimo, prvo budu raspoređene po ambulantama, jer tu nemaju kontakt u produženom trajanju sa pacijentom i stalno su pod ljekarskim nadzorom, pa je mogućnost da naprave kardinalnu grešku manja”, navodi jedan ispitanik koji radi kao ljekar.

Nakon par mjeseci, objašnjava on, kada “pokupe iskustvo”, ove sestre počinju da rade na odjeljenjima po smjenama i tu nastaju ozbiljni problemi o kojima se ćuti.

“Jako je teško i neprijatno kada moramo da motrimo na svaki njihov potez i popravljamo greške koje naprave, počevši od neadekvatnog spremanja terapije, davanja pogrešne terapije, neispravne upotrebe medicinske terminologije, pa sve do nevaspitanja prema pacijentima ili drugim zaposlenim”, objašnjava ovaj doktor.

Jedna medicinska sestra ističe da je u ustanovi gdje radi bilo i slučajeva da su njene koleginice sa sumnjivim diplomama pripremale terapije na nesterilan način.

“Toliko o znanju o, recimo, opasnostima od sepse”, navodi ova ispitanica.

Još jedan zdravstveni radnik navodi da se dešavalo da medicinski tehničari za koje je upitno kako su stekli diplome pred pacijentima intravenske rastvore zovu “infunzija”, a prelom kostiju, umjesto fraktura - faktura.

Zdravstveni radnik sa sjevera koga smo pomenuli ranije tvrdi da su u stacionaru bolnice gdje je zaposlen, a gdje su tokom pandemije bili smješteni oboljeli od virusa kovid-19, radile upravo medicinske sestre sa spornim diplomama.

“Zamislite šta se može desiti kada neko sa kupljenom diplomom, bez dana prakse, dobije zadatak da pruži kiseoničnu potporu pacijentima”.

Cerović ističe da medicinske sestre i tehničari, između ostalog, moraju da znaju da adekvatno daju terapiju koju je prepisao ljekar, koje terapije ne smiju da pružaju istovremeno, kao i koje neželjene efekte u određenim slučajevima može imati pacijent usljed određenih terapijskih djelovanja. Moraju da poznaju medicinske procedure, kao i da prepoznaju određene simptome kod pacijenata i, ukoliko je neophodno, da ih odmah prijave ljekaru.

“Oslanjanjući se na kadar sa lažnim diplomama naš zdravstveni sistem značajno gubi u kvalitetu pružanja usluga”, navodi predsjednica Ljekarske komore Crne Gore.

CIN-CG je u toku ovog istraživanja došao i do diploma tri zaposlene osobe u Opštoj bolnici u Pljevljima koje su se u junu 2020, četiri mjeseca od početka pandemije, u Srednjoškolskom centru Foča u entitetu Bosne i Hercegovine - Republici Srpskoj, prekvalifikovale i tako dobile zvanje medicinskog tehničara. Prekvalifikacijom se, kako CIN-CG saznaje od dobro upućenih izvora, brzo i lako dolazilo do diploma potrebnih za zvanje medicinske sestre ili tehničara.

Cerović smatra da ne treba dozvoliti nikakve forme “prekvalifikovanja” ili sticanja diplome nakon tri odlaska u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

“Adekvatno znanje i obrazovanje iz oblasti medcinske struke ne može steći ‘vanredno’. Treba razmatrati samo diplome stečene u respektabilnim zdravstevnim ustanovama što mnoge države i praktikuju i ukinuti mogućnost vanrednog školovanja za mnoge profesije, a naročito medicinske, kao i prekinuti sa praksom, tj. mogućnostima prekvalifikacije bez adekvatne redovne edukacije”, navodi ona.

Niko iz Ministarstva zdravlja nije član radne grupe koja treba da ispituje diplome

Nedavno je održana prva sjednica međuresorske radne grupe koju je u maju 2024. osnovalo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), a čija je svrha da predloži način provjere obrazovnih isprava stečenim na privatnim i javnim obrazovnim ustanovama u inostranstvu. Dogovoreno je da se donese odluka o obustavljanju priznavanja obrazovnih isprava stečenih na onim ustanovama koje su pod istragom nadležnih organa u državama gdje su osnovane - Srbiji, BiH i Kosovu, odakle uglavnom i dolazi najveći broj problematičnih diploma.

“Obrazovne ustanove za koje je poznato da izdaju sumnjive diplome, kao i one protiv kojih se vode razne krivične istrage, treba hitno dodatno provjeravati u procesu provjere diploma”, kaže za CIN-CG jedan od članova ove grupe i koordinator Alternative Crne Gore, organizacije koja godinama bori protiv lažnih diploma, Zarija Pavićević.

On će tražiti da se, ukoliko se pronađe nekoliko lažnih diploma sa iste adrese, sve diplome koje je ta obrazovna ustanova izdala, a koje su u Crnoj Gori priznate, proglase nevalidnim u čitavoj državi, a njihovi vlasnici procesuirani po automatizmu.

Sporno je, ipak, što niko iz Ministarstva zdravlja nije član radne grupe MPNI-a.

To je CIN-CG-u potvrđeno iz Ministarstva zdravlja, koje trenutno sprovodi postupak provjere diploma i uvjerenja svih zaposlenih u tom Vladinom resoru.

Do sada su, tvrde, prekontrolisali 60 diploma u Ministarstvu i sve su, kažu, vjerodostojne. Uglavnom se radi o diplomama stečenim na obrazovnim institucijama u Crnoj Gori.

“U toku je i provjera obrazovnih isprava svih zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama, a u slučaju da nadležni organi utvrde da diplome nijesu vjerodostojne, oni će biti sankcionisani”, kažu još iz Ministarstva zdravlja.

Iz NUMSBCG-a ističu da do sada nijesu imali zvaničnih informacija i prijava slučajeva lažnih diploma među srednjim medicinskim kadrom.

“Radi se o sistemskom problemu u državi i to ne samo u zdravstvenoj zaštiti, već i u drugim profesijama u Crnoj Gori. Kvalitetno obrazovanje medicinskih sestara, babica, zdravstvenih i ginekološko-akušerskih tehničara je od suštinskog značaja za osiguranje kvaliteta, bezbjednosti pacijenta i usluge zasnovane na znanju i vještinama”, navode iz ovog udruženja.

Objašnjavaju da priznavanje i kontrole diploma u regionu i Evropi obično rade Komore medicinskih sestara, babica, zdravstvenih i ginekološko-akušerskih tehničara.

Međutim, takva ustanova, čiji je zadatak da, između ostalog, izdaje i oduzima licence za rad, vodi registar izdatih licenci i donosi etički kodeks medicinskih sestara, babica i tehničara i stara se o njegovoj primjeni, još ne postoji u našoj zemlji.

Programom pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji i usklađivanjem sa Direktivom o priznavanju stručnih kvalifikacija iz 2013. godine predviđeno je otvaranje Komore za medicinske sestre, babice, zdravstvene i akušerske tehničare Crne Gore. To je definisano i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, kao i Zakonom o zdravstvenoj njezi pacijenata iz 2010, u kom se čak navodi da će se osnivanje ove komore izvršiti u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu tog zakona.

I u Strategiji razvoja zdravstva za period od 2023. do 2027. godine kao jedan od ciljeva navodi se otvaranje ovakve komore.

“Formiranjem Komore medicinskih sestara mnoga pitanja u vezi sa lažnim diplomama u ovoj oblasti mogu se adekvatno riješiti. Izdavanjem licenci Komora medicinskih sestara bi mogla da da značajan doprinos u provjeri diploma za rad srednje i višeg medicinskog kadra. To upravo radi Ljekarska komora Crne Gore koja ozbiljno kontroliše dokumentaciju za svaku izdatu licencu, tj. dozvolu za rad za sve ljekara u Crnoj Gori”, ističe Cerović.

Veliki doprinos, prema njenom mišljenju, mora da da i zdravstvena inspekcija koja bi svoj posao morala mnogo ozbiljnije i sa više znanja da obavlja.

“To danas nije slučaj. Institucije sistema moraju da znanje i obrazovanje stave ispred političke pripadnosti, da uspostave stroge kriterijume u dijelu provjere diploma stečenih van Crne Gore, kao i da se probni rad osoba sa ovim diplomama ozbiljnije kontroliše”, napominje ona.

Više od pet godina nema presuda medicinskom kadru zbog falsifikovanja diploma

CIN-CG je već pisao o mehanizmima koje državne institucije imaju da preispituju sumnjive diplome, kao i kakva je do sada bila praksa sudova kada je riječ o ovom krivičnom djelu uopšte. Ukratko - trgovina lažnim diplomama simbolično je sankcionisana.

Zanimljivo je, međutim, da je ovo istraživanje pokazalo da u crnogorskim sudovima u periodu od 2018. do aprila 2024. uopšte nije bilo presuda koje su se odnosile na falsifikovanje obrazovnih isprava medicinskog kadra, iako je u tom periodu bilo krivičnih prijava protiv medicinskih radnika. To je CIN-CG-u potvrđeno iz svih osnovnih sudova u zemlji koji su nadležni za ove slučajeve.

Jedinu presudu koja se donekle tiče problema lažiranja diploma u zdravstvenoj struci donio je Osnovni sud u Podgorici u decembru 2018. ženi koja je te godine Ministarstvu prosvjete predala na priznavanje lažnu diplomu Farmaceutskog fakulteta u Beogradu. U presudi u koju je CIN-CG imao uvid, ne piše u koje je svrhe ona tražila priznavanje te diplome. Dobila je uslovnu kaznu u trajanju od dvije godine.

Podaci MPNI pokazuju da su od početka 2024. podnijete samo dvije krivične prijave zbog sumnje u falsifikovanje obrazovne isprave potrebne za posao medicinara. Radi se o dvije krivične prijave koje je menadžment Opšte bolnice u Bijelom Polju u martu 2024. podnio protiv dvije medicinske sestre koje su bile zaposlene u toj zdravstvenoj ustanovi. U internom postupku provjere obrazovnih isprava svih zaposlenih uprava je posumnjala u validnost diploma ove dvije žene, a koje je, navodno, izdala Prva srednja stručna škola Nikšić.

CIN-CG se obratio upravama svih obrazovnih ustanova u Crnoj Gori na kojima se školuje zdravstveni kadar i pitao ih da li su informisani da je bilo lažiranja diploma sa nekog od smjerova koji postoje u tim školama ili fakultetima i da li su prijavili te slučajeve.

Osim iz Prve srednje stručne škole Nikšić, koja nam je potvrdila da diplome lažnih medicinskih sestara u bolnici u Bijelom Polju nijesu bile validne i da je protiv njih bjelopoljsko ODT podnijelo optužne predloge, iz većine obrazovnih ustanova rečeno nam je da nije bilo prijava.

Iz Alternative Crne Gore su 2022. Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima podnijeli krivičnu prijavu protiv više od 50 medicinskih radnika koji rade u različitim zdravstvenim ustanovama u tom gradu - Opštoj bolnici, Domu zdravlja i Domu starih... Iz pljevaljskog ODT-a su CIN-CG-u kazali samo da je predmet još u fazi izviđaja. Na druga pitanja u vezi sa ovim slučajevima nijesu odgovorili.

“Već dvije godine se ništa ne dešava, a sve smo im dali na gotovo. Prema našim saznanjima, do sada su tužioci samo razgovarali onima koje smo prijavili i od njih su uzete izjave”, navodi Pavićević.

On ističe da će u narednom periodu nastaviti sa podnošenjem krivičnih prijava protiv desetina zaposlenih u zdravstvu.

“Trenutno analiziramo diplome zaposlenih u bolnicama u Nikšiću, Beranama, Baru i Budvi koje smo dobili od insajdera”.

Krajem 2023. godine u javnosti je odjeknula vijest da je tadašnja pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) Miljana Pavličić više od 10 godina radila i napredovala u službi sa lažnom diplomom Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Ovaj slučaj o kome su pisale “Vijesti” ukazao je na probleme u saradnji državnih institucija, budući da niko u ustanovi gdje je Pavličić radila, kao ni u nadležnim ministarstvima, navodno nije znao da je nju, još početkom 2014, Osnovni sud u Podgorici uslovno kaznio zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Pored toga što je falsifikovala diplomu, Pavličić je falsifikovala i rješenje o nostrifikaciji lažne diplome, a za to krivično djelo, takođe krajem 2023, prijavilo je MPNI.

Tadašnji direktor IJZCG-a Igor Galić je zbog svega ovoga podnio ostavku, a diplome zaposlenih IJZCG-a trenutno ispituje MPNI.

Krivični proces protiv Pavličić još je u toku.

Lažne diplome globalni problem

Brojni slučajevi lažiranja diploma medicinskih sestara i tehničara zabilježeni su i širom svijeta.

Jedan od zapaženijih dogodio se 2023. u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), kada je razotkrivena komplikovana i koordinirana šema za prodaju na hiljade lažnih diploma i akreditacija za medicinske sestre. Akcija je obuhvatila pet država: Floridu, Njujork, Nju Džersi, Teksas i Delaver i za rezultat je imala više od dvije desetine krivičnih optužbi za prevaru i zavjeru protiv čak 25 osoba. Falsifikovane diplome akreditovanih škola prodavale su se “budućim medicinskim sestrama”, kako bi im se pomoglo da zaobiđu kvalifikacione uslove neophodne za polaganje ispita za nacionalni ispit za medicinske sestre.

I u Indiji je 2018. otkrivena velika mreža koja je prodavala lažne diplome za medicinske sestre i druge zdravstvene radnike. U Keniji i Pakistanu su takođe zabilježeni slučajevi medicinskih sestara i drugih zdravstvenih radnika koji su koristili lažne diplome za zapošljavanje.

Ovi incidenti, međutim, doveli su do poboljšanja regulacije, nadzora obrazovnih institucija, kao i do licenciranja zdravstvenih radnika.

• Ako nepotizam možemo pripisati balkanskom duhu, onda je Srbija nesumnjivo najdrastičniji primjer – Aleksandar Vučić je zvanično predsjednik, dok je vladar u sjenci njegov mlađi brat Andrej Vučić.
• I pravosuđe je istinsko gnijezdo nepotizma, a to pokazuju primjeri u Makedoniji i u Crnoj Gori.
• Nažalost, i mnogo kvalitetnih kadrova, koji su porodično povezani, žrtve su beskrajnog nepovjerenja koje se stvara davanjem prednosti "svojima" u odnosu na obične građane.

Nedavno su u Makedoniji štrajkovali privatni specijalizanti na državnoj klinici. U Makedoniji, status privatnog specijalizanta označava nezaposlenog ljekara koji za svoju edukaciju plaća 12 hiljada evra u toku šest godina, a uzima platu od 26 hiljada denara. Njegove radne obaveze su identične kao one koje ima državni specijalizant, s tim što državni specijalizant uzima platu od 44 hiljada denara i novac iz plaćenih dežurstava, osiguran je zdravstveno i penziono, a država pokriva i iznos specijalizacije ka dekanatu Medicinskog fakulteta, izjavila je za "Sloboden pečat" predsjednica Udruženja privatnih specijalizanata, dr Aleksandra Georgieva.

To što mlada ljekarka nije rekla, a svi znaju, jeste da među privatnim specijalizantima rijetko možete da nađete sinove i kćerke istaknutih ljekarskih dinastija iz države. Oni dobijaju mjesta kao državni specijalizanti, zato što to njima osigurava daleko povoljniji status dok izučavaju svoju odabranu specijalnost.

U zdravstvu vlada sistem dinastija

To je samo mali segment onoga što se dešava na polju nepotizma u Makedoniji i u drugim zemljama zapadnog Balkana. Iako smo u našoj prethodnoj storiji opservirali stanja u Makedoniji, Albaniji i u Bosni i Hercegovini, u okvirima storije "Balkan i nepotizam: Nemamo kraljeve, ali imamo dinastije", slično je i u Srbiji i u Crnoj Gori. Agencija za sprječavanje korupcije u Srbiji konstatuje kršenje Zakona o sprječavanju korupcije od strane službenih lica, a vezano za nepotizam, u prosjeku deset puta godišnje. Najčešća pojava je zapošljavanje rodbine, povećanje njihovih plata, ali i isplata narodnog novca udruženjima ili firmama u kojima su zastupnici oni lično ili članovi njihovih porodica. Nakon donošenja odluke, Agencija uobičajeno daje prijedlog za razrješenje dotičnih funkcionera.

U zadnjem javno dostupnom Godišnjem izvještaju te Agencije za 2022. godinu, navedeno je da od 309 donijetih rješenja zbog kršenja Zakona za sprječavanje korupcije, najveći broj rješenja (162) su u vezi izrečenih mjera javnim službenicima zbog akumulacije javnih funkcija, dok su druge po veličini (55) mjere nametnute javnim službenicima u situacijama koje predstavljaju konflikt interesa. Iz tih 55, sedam slučajeva su povezani sa nepotizmom. Ali, sasvim je izvesno da je broj slučajeva nepotizma mnogi veći od prijavljenih u Antikorupcijskoj komisiji.

Među primjerima iz praktike Agencije kojima se utvrđuje nepotizam, postoji slučaj sa dekanom fakulteta koji je potpisao ugovor o saradnji sa jednim sportskim udruženjem, čiji je osnivač i predstavnik on. Radio je kao trener u udruženju bez saglasnosti Agencije. Direktor jednog preduzeća je bez saglasnosti Agencije izvršavao drugu javnu funkciju, kao savjetnik opštinske skupštine, te je u ulozi savjetnika učestvovao u nošenju odluke opštinske skupštine, sa kojom se daje saglasnost za plan reorganizacije tog preduzeća. U oba slučaja, Agencija je dala preporuku za razrješenje sa javne funkcije.

Tresla se gora, rodio se miš

Većina ovih slučajeva, sa druge strane, okončavaju se prema narodnoj poslovici "tresla se gora, rodio se miš": zvanično, funkcioneri se povlače sa jedne od funkcija, ali ostaju vladari u sjenci ili pronalaze neko drugo "uživanje".

U Crnoj Gori, i nova vlast upotrebljava staru praksu, iako su obećavali meritokratiju. Oko 30 odsto ljudi je višak u javnoj upravi, a broj zaposlenih u državnim institucijama se samo uvećava.

I Evropska Unija (EU) godinama upozorava da treba drastično smanjiti broj  zaposlenih u državnoj upravi. U posljednjem izvještaju EK se ističe da broj zaposlenih i na centralnom i na lokalnom nivou nastavlja da raste, bez odgovarajuće prethodne procjene: “Odlazeće Vlade imenuju ljude koji opterećuju državni budžet u narednih nekoliko godina”.

Direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić ocjenjuje da je nepotizam u Crnoj Gori još veoma rasprostranjen u svim oblastima i snažno se suprotstavlja antikorupcijskim metodama i pokušajima za reformisanje sudstva i cjelokupne javne administracije.

"Sudstvo je još pod pritiskom različitih struktura moći, a selektivna pravda neće dovesti do sticanja povjerenja građana, već samo suštinske reforme i neselektivnost, sa stalnom borbom protiv različitih političkih i interesnih struktura vlasti", kaže ona.

Po svemu sudeći, i pravosuđe obara sve rekorde u nepotizmu, zato što i u Makedoniji prva asocijacija o nepotizmu su porodične veze među advokatima, sudijama, tužiocima i primljenim kandidatima za obuku u Akademiji za sudije i tužioce u Skopju, koja pokriva cijelu državu. Ali ne samo u sudstvu. Državna komisija za sprečavanje korupcije pokušala je da stane na put ovim pojavama, ali neuspješno.

"Imali smo mnoštvo slučajeva nepotizma, odnosno zapošljavanja lica koji su bliski nosiocima javnih funkcija. Iz postupaka prema predmetima konstatovali smo slučajeve tendencioznog kreiranja radnih mesta, zapošljavanje i sa neispunjenim uslovima prema sistematizaciji, korišćenje intervjua kao jedini kriterijum i slično. DKSK je podnela inicijativu o odgovornosti od Vlade i do upravnih odbora, koji su imenovali ta rukovodna lica, zato što su zloupotrijebili diskreciona prava i nijesu izveli zapošljavanja prema merit sistemu, ali nažalost, prema odgovorima koje smo dobili, konstatovali smo da nijedno rukovodno lice nije bilo pozvano na odgovornost", kaže Biljana Ivanovska, doskorašnja predsjednica Državne komisije za sprječavanje korupcije u Sjevernoj Makedoniji.

Sin važniji od drugih kandidata

U Makedoniji više od 30 godina, koliko ustvari traje i tranzicija, postoji kovanica "dijete funkcionera", koja je potvrđena i tokom slučaja sa primanjem sina šefa Parlamenta i sadašnjeg premijera Talata Džaferija, u Akademiji za sudije i tužioce, nakon što je Džaferi mlađi na volšeban način dobio dokument za koji nije ispunjavao uslove. Da bi ironija bila veća, njegov sin sada je tužitelj i goni kriminal koji je i sam napravio na početku svoje obuke za tužioca. "I moje dijete ima pravo da konkuriše i da bude primljen na posao" – pravdao se njegov otac.

Kovanica "dijete funkcionera" bila je potvrđena i tokom slučaja sa sinom šefa Parlamenta i sadašnjeg premijera Talata Džaferija

Što je – ustvari – istina, ali to pravo imaju i hiljade drugih mladih ljudi kojima je oduzeto to pravo, zato što je sin funkcionera dobio prednost.

Džaferijev sin je samo jedno od djece političara koji su bili na obuci u Akademiji za sudije i javne tužioce. Skoro 18 procenata kandidata koji su prošli kroz obuku za sudije i tužioce su sinovi, kćerke, snaje i supruge aktuelnih političara, sadašnjih i nekadašnjih sudija i tužioca.

Slično je stanje sa nepotizmom i u drugim sferama, počevši od obrazovanja, zdravstva, kulture, pa čak i sporta. Sinovi i kćeri nasleđuju svoje očeve i majke na fakultetima, na klinikama, u institutima, doslovno svuda gdje njihov roditelj može da ih ubaci dok je na funkciji. Svakako, među njima postoje i kvalitetni kadrovi, kojima ne treba oduzeti pravo da vrše isto zanimanje, ali ko može da odredi granicu i da razdvoji kvalitetne od nekvalitetnih, kako ne bi došlo do šteta tokom rada.

Na to ukazuje i naša sagovornica iz Makedonije, Biljana Ivanovska.

"Mi smo pripremili Analizu o ranjivim tačkama diskrecionih prava u 19 zakona i predložili smo više od 40 preporuka za nadvladavanje, t.j. za ograničenje ovih prava, ali – nažalost – preporuke nijesu sprovedene. Ali, da ne zaboravimo da ukoliko neko posjeduje integritet, radi savjesno, stručno, odgovorno, časno, efikasno i nepristrasno, ne djeluje prema ličnim, porodičnim, vjerskim, stranačkim i etničkim interesima, niti prema pritiscima i obećanjima od strane nadređenog ili nekog drugog lica, tada će i sadašnja zakonska rješenja dati rezultate", kaže Ivanovska.

Vučić u svim varijantama

Ako nepotizam možemo pripisati balkanskom duhu, onda je Srbija nesumnjivo najdrastičniji primjer. Njen predsjednik Aleksandar Vučić je zvanični vladar, dok je vladar u sjenci njegov mlađi brat Andrej Vučić. Prema informacijama objavljenim u raznim medijskim analizama, Vučićev brat kontroliše protok novca u građevinarstvu, zemljoradnji, ugostiteljstvu i u svakom drugom djelokrugu koji u toj stranci smatraju da je profitabilan. Andrej Vučić je i član Izvršnog veća vladajuće Srpske napredne stranke, u kojoj je Aleksandar Vučić prethodne godine podnio ostavku.

U Srbiji postoji više primjera političkog nepotizma, iako nigdje nije toliko uticajan kao u slučaju braće Vučić. Klasičan primjer nepotizma u politici je porodica Krkobabić iz Partije ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS). Pokojni Jovan Krkobabić bio je osnivač PUPS, a tu je funkciju naslijedio njegov sin Milan Krkobabić, dok je Stefan Krkobabić dosegao do poslaničke fotelje. Postoje i drugi primeri "političkih dinastija", kao što je porodica Pastor, u kojoj je pokojni otac Ištvan bio nasleđen od svog sina Balinta, kao predsednik partije jedne od nacionalnih manjina, Unije Mađara iz Vojvodine. Stranka pravde i pomirenja, gdje je pokojnog oca Muamera naslijedio kao lider njegov sin Usame. Sličan scenario očekuje se i u slučaju lidera ultanacionalističke Srpske radikalne stranke, u kojoj će oca Vojislava najvjerovatnije naslijediti njegov sin Aleksandar Šešelj, koji je već bio poslanik radikala u srpskoj skupštini. Nekadašnji bliski saradnik Šešelja i nekadašnji predsjednik Srbije i Srpske napredne stranke, Tomislav Nikolić, svojevremeno je "zaposlio" svog sina Radomira za gradonačalnika Kragujevca.

Ali, postoje i suprotni primjeri, kada sinovi nekadašnjih visokih funkcionera kažu da im je to zagorčalo život, kao što je Marko Živković, sin nekadašnjeg demokratskog premijera Srbije Zorana Živkovića, koji je na tu funkciju došao nakon atentata na premijera Zorana Đinđića.

"Činjenica da je moj otac bio na važnim državnim funkcijama, samo mi zatvara vrata u Srbiji. Ni moj otac, ni ja, nismo krivi za to, već sistem i to što je naša politika uglavnom prljava i odvratna", izjavio je mlađi Živković za Bi-Bi-Si na srpskom jeziku.

Zlata Đorđević, istraživačica iz organizacije Transparensi Srbija kaže da u zadnjim godinama u Srbiji finansijske i stranačke veze imaju prednost u odnosu na porodične veze, a to je – prema definiciji – nešto bliže klijentelizmu i kronizmu.

"Kronizam je situacija u kojoj se prednost daje prijateljskim ili političkim vezama – kada se stranački aktivisti "nadograđuju" radom u javnom servisu ili u javnom preduzeću", objašnjava naša sagovornica.

I advokat Veljko Milić kaže da je nepotizam prisutan u svim oblastima društvenog života u Srbiji, počevši od javnih preduzeća, sudstva, obrazovanja, zdravstva... Nepotizam, napominje on, u Srbiji se ne gleda kao anomalija, već kao jedan oblik "naslednog prava".

"U suštini, u Srbiji ne postoji kultura nepotizma koja se njeguje generacijama. Sasvim je uobičajeno da roditelj čuva svoje radno mjesto za svoje dijete, koje će ga naslijediti na toj poziciji kada se penzioniše. Ili jednostavno očekuje da poslodavac zaposli i njegovo dijete. Dodatno, česti su slučajevi rukovodioca organa da zapošljavaju svoju blisku rodbinu u organizacijama kojima rukovode", kaže Milić.

Ovakav opseg nepotizma pokrenuo je široke društvene reakcije u Srbiji i postaje jedna od središnjih tema. Prema profesoru sociologije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Alekseju Kišjuhasu predmoderno društvo u Srbiji je samo po sebi uslov za nepotizam.

"Ovo je još veoma tradicionalno, patrijarhalno, u izvjesnom smislu predmoderno društvo, što je preduslov za neukrotivi nepotizam. A to znači da ovdašnji ljudi još preferiraju da se oslanjaju na lične i rodbinske veze umjesto na nepristrasnu i efikasnu birokratiju, kakva je karakteristična na savremenom Zapadu. I kada treba da zakažete susret sa ljekarom, i kada treba da zaposlite nekoga. Pa onda – hajde da zaposlimo suprugu, sina, kuma, pa čak i 'zemljaka'. Maks Veber, navodno omiljeni sociolog Aleksandra Vučića, obimno je pisao o racionalnosti Zapada, a to nameće pitanje je li ga Vučić stvarno čitao, a posebno je li ga razumio", kaže Kišjuhas.

Sudstvo – gnijezdo nepotizma

Klijentelizam i nepotizam i dalje izjedaju i crnogorsko društvo, a primjer je i situacija u pravosuđu.

Da se nije mnogo toga promijenilo ni nakon odlaska Demokratske partije socijalista (DPS), govori i podatak da ćerka, zet i bratanična Peđe Bulatovića, visokog funkcionera i poslanika DF i predsjednika Odbora za antikorupciju, dobijaju visoke funkcije u crnogorskom pravosuđu, nakon smjene vlasti. Njegova ćerka Isidora Pešić je s mjesta stručnog saradnika u Osnovnom sudu u Podgorici, prešla na mjesto ustavno-sudskog savjetnika u Ustavnom sudu i većinu svog radnog angažmana nalazi se na određenom vidu bolovanja ili porodiljskog odsustva. Njen suprug i Bulatovićev zet, Miodrag Pešić, sa funkcije predsjednika omladine DPS prešao je na funkciju sudije i člana Sudskog savjeta (SS), a potom na funkciju predsjednika Upravnog suda i predsjednika Udruženja sudija.

Ali, ovo nije kraj mračnih priča o nepotizmu u Crnoj Gori. Bulatovićeva rođaka Snežana (Bulatović) Armenko, izabrana je za sudiju Ustavnog suda u svojim ranim 40-tim godinama. Momirka Tešić – kuma vršiteljke dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesne Vučković, čiji je suprug sedam puta biran za predsjednika suda u Kotoru, i dotadašnja sutkinja Osnovnog suda u Kotoru, čije su sudijske presude bile pravno osporene, u 2023. godini je takođe izabrana za sudiju Ustavnog suda. Prema nezvaničnim izvorima iz vrha pravosuđa, ovaj izbor bio je izbor poslanika Demokrata Moma Koprivice, potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju.

Nakon što je Vladimir Novović izabran za Glavnog specijalnog tužioca, njegova žena koja je do tada pokrivala mjesto savjetnika, postala je sutkinja Upravnog suda, a njena kuma Vesna Vučković je članica SS i predsjednica Komisije za testiranje sudija. Nova predstavnica države pred sudom u Strazburu, koja je izabrana u ustavno i zakonski osporavanom postupku, Katarina Peković je vjenčana kuma Novovićevog brata.

Snaha predsjednika Sudskog savjeta Radoja Koraća, Ksenija Jovićević takođe konkuriše za sudiju Upravnog suda, a bila je i jedini kandidat za zamjenicu novoizabrane zastupnice Peković.

Jovićević je ćerka kume bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja ju je sa mjesta pripravnika u Višem sudu povukla na mjesto sekretarke Vrhovnog suda, bez dana iskustva rada na predmetima i mimo konkursa, dok je bila na čelu tog suda. Medenici se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja odnosno da je koristila svoju funkciju da završava predmete svojim prijateljima, kumovima i slično.

I sutkinja Vrhovnog suda Vesna Jočić je kuma Vesne Medenice, ali i penzionisana specijalna tužiteljka Stojanka Radović, koje su pokrivale i pokrivaju visoke funkcije u sudstvu i tužilaštvu.

Miraš Radović, đever Stojanke Radović nekadašnje specijalne tužiteljke, bio je sudija Vrhovnog suda, nekadašnji ministar pravde i sudija Ustavnog suda. Njen brat Dragiša Baletić sudija je Višeg suda u Podgorici, a ćerka Neda Radović takođe radi kao sudija u Osnovnom sudu. Sin predsjednika Apelacionog suda Mušike Dujovića, Branko Dujović sudija je Osnovnog suda u Podgorici.

Miloš Žižić, sin Seke Žižić, sutkinje Vrhovnog suda, koja je napredovala uz

podršku bivše predsjednice VS, a sada okrivljene za korupciju i organizovani kriminal, radi u Sudskom savjetu. Njena snaha, a njegova supruga u Centru za edukaciju sudija i tužilaca, dok je Žižić istovremeno i predsjednica programskog Odbora Centra za edukaciju sudija i tužilaca...

I u posljednjem izvještaju Freedom House (FH) se ističe da je crnogorsko pravosuđe još podložno pritiscima struktura vlasti, te da su korupcija i nepotizam i dalje problem.

"Nepotizam se savršeno odražava i u modelima zapošljavanja u javnim preduzećima, gdje pravna nedoslednost i nepostojanje kontrolnih mehanizama, odgovornosti i sankcija, u velikoj mjeri promovišu razvoj nepotizma. Ne možemo se nadati promjeni u bliskoj budućnosti, dok se ne dese ključne zakonske promjene kada je u pitanju zapošljavanje u javnom sektoru", ukazuje direktorica Centra za građanske slobode Marija Popović-Kalezić.

Priče o nepotizmu na Balkanu nemaju kraj. Nažalost, i mnogo kvalitetnih kadrova koji su u porodičnoj povezanosti su žrtve beskrajnog nepovjerenja koje se stvara davanjem prednosti "svojima", u odnosu na obične građane. Društva još ne prepoznaju opasnost od nepotizma, iako su posljedice vidljive, zato što je nepotizam i najveći zaštitnik korupcije i kriminala, a zbog kojih se region sporo kreće naprijed.

Ovu sadržinu izradio je Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Katerina Đurovski, Dinko Gruhonjić (Autonomija Novi Sad), Maja Boričić (CIN-CG Crna Gora)
Snimatelj: Dalibor Stupar
Foto: Darko Andonovski
Montaža: Fani Goševska Živković

Sledeći upitnici odnose se na osobe koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja i takozvane „osvetničke pornografije“, odnosno zloupotrebe snimka, fotografije, portreta, audio zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem . Ova djela protiv polnih sloboda ušla su u Krivični zakonik Crne Gore u decembru 2023. Zanima nas, ukoliko ste doživjele neku od ove dvije vrste nasilja, da li ste ih prijavili i  kakva vam je pomoć bila potrebna nakon što se pretrpjele ove oblike nasilja. 

Upitnici su kratki, jedan je namijenjen žrtvama seksualnog uznemiravanja, a drugi žrtvama takozvane „osvetničke pornogragije“

Upitnici su u potpunosti anonimni i biće korišteni isključivo u svrhe novinarskog istraživanja. Ukoliko želite da nam ispričate detaljno svoju priču, možete nam pisati na sledeći meil: 

redakcijacincg@gmail.com