Prostorni plan Crne Gore, koji je Vlada poslala Skupštini na usvajanje daje zeleno svjetlo za betoniranje Buljarice, Komarnice, Velike plaže, Ćemovskog polja i drugih područja previđenih za najviši nivo zaštite... Ukoliko se Plan usvoji biće to uz kršenje zakona jer  nije sačinjen Izvještaj o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, a  izmjene u Planu nijesu usvojene uz javnu raspravu

Maja Boričić/Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Prostorni plan Crne Gore do 2040. (PPCG) koji je Vlada utvrdila na sjednici 12. juna otvara vrata masovnoj urbanizaciji područja u kojima  do sada nije bila dozvoljena gradnja, a posebno je kritičan prostoru Buljarice na koji su davno investitori bacili oko. 

Stručnjaci tvrde da je prilikom donošenja PPCG prekršeno više zakona, te da je taj najvažniji dokument nakon Ustava preopširan i bez vizije održivog razvoja.

Plan je pun i kontradiktornosti. Tako se, recimo, u tekstualnom dijelu Plana kaže da je Buljarica prostor od izuzetne važnosti za očuvanje prirode, ali se u grafičkom prikazu PPCG cijela lokacija pretvora u gradsko građevinsko područje, što otvara vrata masovnoj urbanizaciji i uništavanju prirodnih staništa, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Ksenija Medenica, iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). 

To nije bio slučaj u Nacrtu PPCG do 2040, koji je sačinila prethodna vlada,  niti u prethodnim planovima, gdje je ovo područije uvijek bilo predstavljeno kao prirodna zona, sa veoma ograničenim dometom dozvoljene gradnje.

Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MDUP), na čijem čelu je Slaven Radunović, za CIN-CG ne demantuju da je prostor Buljarice ostao bez zaštite u Planu, ali ističu da će opština Budva odlučiti o nivou urbanizacije ovog vrijednog prostora: ,,U PPCG su prikazane granice Generalnih urbanističkih razrada, a nijesu detaljno definisana građevinska područja. Na detaljnijem/nižem planskom nivou (PUP opština) će se defiisati građevinska područja, pa time i na području Buljarice, uzimajući u obzir sva ograničenja sa aspekta zaštite prostora''.

Iz CZIP sumnjaju da je, imajući u vidu izjave premijera Milojka Spajića i arapskog investitora Muhameda Alabara, ova prenamjena zemljišta urađena preko noći, upravo osnov za realizaciju investicije iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata (UAE), na osnovu nedavno potpisanog Sporazuma sa ovom zemljom. Alabar je isticao da je zainteresovan za gradnju u Buljarici.

Plan je utvrđen bez Izvještaja o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, koji je trebalo da sačini Agencije za zaštitu životne sredine (Agencija).  Iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić, su za CIN-CG kazali da nijesu sačinili Izvještaj o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu zbog toga što je PPCG ,,usvojen prije roka za dostavljanje Izvještaja“.

Iz Ministarstva za CIN-CG kažu da je Agencija samoinicijativno 16. juna obustavila postupak davanja saglasnosti na Izvještaj, što, po njima, znači da Agencija nije odlućila po zahtjevu Ministarstva.

U svakom slučaju, prekršen je Zakon o  strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, prema kojem PPCG ne može ići na usvajanje bez ovog Izvještaja.

Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG, između Ministarstva prostornog planiranja i urbanizma i Agencije je napravljen kompromis, da bi plan bio usvojen.

Istog dana kada je Plan utvrđen na Vladi, Agencija je dala Mišljenje u kome se Buljarica i ne pominje, kao ni brojna druga zaštićena područja koja su Planom dovedena u rizik od pretjerane gradnje i devastacije životne sredine i biodiverzitea.

Na pitanje CIN-CG upućeno Agenciji zašto nisu problematizovali pitanje Buljarice kazali su da su ,,u više navrata slali komentare na radne verzije ovog dokumenta i u svakoj se nalazila Buljarica kao zaštićeno područje i područje prepoznato međunarodnim ugovorima kao posebno vrijedno sa aspekta zaštite prirode. Što se Agencije tiče, vrijednost Buljarice kao staništa prevazilazi nacionalne okvire”, naveli su iz Agencije.

Jedno u tekstu, drugo na slici

U Mišljenju na PPCG Agencije, sročenog u svega nekoliko rečenica se problematizuje se po imenu samo pitanje Komarnice i Velike plaže.  Iz Agenicije navode da se u jednom dijelu Plana Komarnica tretira kao štićeni objekat prirode, dok se u dijelu energetike planira za hidroenergetski objekat. ,,Na isti način predstavljena je većina zaštićenih područja'', piše u Mišljenju.

Problematizuju i pitanje Velike plaže, koja je kažu u jednom dijelu Plana predstavljena kao izrazito vrijedno područje sa aspekta zaštite, dok se u drugom dijela Plana piše da je 'najveći potencijal za razvoj ekskluzivnog turističkog kompleksa, na nivou države'.

,,Da je Agencija postupila u skladu sa važećim zakonima i sopstvenim ovlašćenjima, otvorila bi se realna i pravovremena mogućnost da se HE Komarnica ukloni iz nacrta Prostornog plana'', naveli su iz Crnogorskog društva ekologa (CDE), optužujući Agenciju za izbjegavanje primjene zakona.

U PPCG se navodi da je ,,projekat HE ‘Komarnica'“ najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku od strane institucija nadležnih za zaštitu životne sredine''.

U Planu je navedeno da studija ,,Regionalna strategija za održivu hidroenergiju na zapadnom Balkanu”, WBIF, koja je rađena za potrebe Investicionog fonda za zapadni Balkan, HE “Komarnicu” svrstava u red ekološki prihvatljivih projekata, kao i da je Evropska komisija identifikovala četiri konkretna projekta koja će biti podržana, među kojima je i projekat izgradnje HE ,,Komarnica”.

Međutim, u Studiji slučaja Komarnica, koju je uradila organizacija Sačuvajmo Komarnicu, navodi se da je ovaj plan ekonomski i energetski neisplativ, da su u planovima za ovu HE korišteni podaci stari nekoliko decenija, te da bi ona mogla da košta blizu 480 miliona. Za razliku od tvrdnji u Prostornom planu, ističu da bi se gradnjom ove HE prekršile brojne direktive EU, među kojima i Okvirna direktiva o vodama EU, kao i Bernska konvencija, a zabrinutost za ovo prirodno područje izrazio je i Centar za svjetsku baštinu UNESCO-a (WHC).

Nedavno je i evropski parlamentarac Tomas Vajs tvrdio da će od zaštite Komarnice, ulcinjske Solane i dina na Velikoj plaži zavisiti i zatvaranje poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom(EU).

HE Komarnica bi, prema projekcijama u PPCG, godišnje proizvodila oko 670GWh, što je, kako se navodi, oko 40 odsto od prosječne godišnje proizvodnje TE Pljevlja. Za razliku od ove procjene, stručnjaci koji su radili Studiju slučaja Komarnica, izračunali su da bi u idealnim uslovima proizvodila tri puta manje struje – 213 GWh, što je svega nekoliko procenata od ukupnih potreba Crne gOre za enrgijom.

Uprkos svim ovim nalazima iz resora kojim rukovodi Radunović tvrde da je „ HE Komarnica potrebna Crnoj Gori“,  podsjećaju da je izgradmnja ove HE predviđena važećom planskom dokumentacijom,  te da će se odluka donijeti nakon konačnog stava o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Prekršen zakon i u pogledu javne rasprave

Stručnjaci upozoravaju da je plan nezakonito usvojen i zbog toga što nije bilo javnih rasprava koje bi se odnosile na ključne izmjene.

Javna rasprava o Nacrtu PPCG trajala je od 29. januara do 29. aprila prošle godine, a tokom njenog trajanja prispjelo je 449 predloga, primjedbi i sugestija. Plan je otada doživio bitne izmjene - oko Buljarice, Veljeg brda i ucrtavanja velikog broja novih saobraćajnica, tako da je neorganizovanjem nove javne rasprave i na ovaj način prekršen zakon. U Zakonu o uređenju prostora piše da ako dođe do značajnih izmjena planskog dokumenta, mora se sprovesti ponovna javna rasprava.

Iz Ministarstva za CIN-CG osporavaju tvrdnje da je zakon prekršen. Navode da je čitav proces izrade PPCG bio transparentan. Kažu da su u pitanju manje izmjene Plana. ,,Za održavanje ponovne javne rasprave nijesu postojali zakonski razlozi'', tvrde u Ministarstvu.

,,Slažem se da je predlog PPCG prošao netransparentno imajući u vidu da je javna rasprava bila davno, kao i da je bilo niz primjedbi i javnog i civilnog sektora. Trebalo je organizovati još jednu javnu raspravu na kojoj bi javnosti bilo prezentovan Plana sa unesenim izmjenama i novim rješenjima, posebno u dijelu saobraćaja, gdje je interesovanje građana veliko'', kaže za CIN-CG prostorni planer, koji je tražio da ostane anoniman.

Stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da je se u Planu i dalje kao osnovni cilj razvoja navodi održivi razvoj - iako još uvijek nijesu jasno definisane smjernice na koji način doći do takvog razvoja, uz praksu kojom se sprovodi razvoj koji nije održiv.

Plan predviđa gradnju preko 200 kilometara autoputeva, više od 300 kilometara brzih saobraćajnica, vjetroelektrane, pored Komarnice i HE Kruševo, prugu od Podgorice do aerodroma u Golubovcima...

I Velje brdo je, u Planu. Doduše obilježeno je kao prirodno područje, dok se u tekstualnom dijelu navodi megalomanski građevinski projekat na tom mjestu.

,,Prostorni plan Crne Gore koji je Vlada usvojila prije par dana izaziva duboku zabrinutost s aspekta zaštite prirode i poštovanja zakonskih procedura. Brojni su razlozi za takvu zabrinutost, a prvi i osnovni odnosi se na sam proces izrade i usvajanja dokumenta, koji je bio netransparentan, haotičan i u mnogim aspektima nezakonit“, ističe Medenica.

Energetska nezavisnost

Prema PPCG, Crna Gora bi do 2040. trebala da postane energetski nezavisna država. U planu se optimistički predviđa da će TE Pljevlja koja proizvodi skoro polovinu crnogorskih potreba za električnom energijom nastaviti do radi najmanje do 2035. a najduže do 2040. Da bi se nadomjestila struja iz TE Pljevlja planirana je, pored hidroelektrana Komarnice i Kruševa, gradnja novih energetskih postrojenja, pet vjetroelektrana (VE) ,,Brajići”, ,,Gvozd”, ,,Korita”, ,,Bijela" i ,,Golija-Smriječno-Goransko Rudnice”, kao i 24 solarne elektrane (SE).

Prostornim planom predviđa se i mogućnost postizanja međudržavnog sporazuma o korišćenju voda Bilećkog jezera.

U Planu se navodi i da će realizacija vjetroelekrana zavisiti od procjene mogućih negativnih uticaja na stanovništvo, naselja i životnu sredinu.

U PPCG navodi se da u Crnoj Gori radi 38 malih HE, sedam u vlasništvu EPCG, a 31 u privatnom vlasništvu (povlašćeni proizvođači). Zanimljiv je proračun u planu koji pokazuje da 31 privatne male HE godišnje proizvode 152,1 GWh, što je simbolično i znatno manje nego na primjer VE Krnovo koja godišnje proizvodi 201 GWh. Ministarstvo za CIN-CG ističe i da je izgradnja vjetroelektrane Brajići „vrlo povoljan projekat u elektroenergetskom smislu, ali je potrebno dodatno uticaj na prostor i prirodno i kulturno nasljeđe.“ Izgradnji ove vjetroelektrane se, pored civilnog sektora, protive i nadležni u Opštini Budva.

Novina u planu je i predviđanje upotrebe vodonika, za koju se navodi da potencijal upotrebe postoji u oblastima: transporta, energetski intenzivnoj industriji (toplotna energija), grijanju...

Ekspanzija saobraćajne mreže

U PPCG predviđa se da ukupna dužina planiranih autoputeva u Crnoj Gori, sa već izgrađenom prioritetnom dionicom, iznosi oko 270 km, dok će ukupna dužina planiranih brzih saobraćajnica iznositi oko 353 km.

 ,,Planirana mreža saobraćajnica  je preambiciozna, skupa, nije realna za izvođenje znajući finansijske uslove i stanje u Crnoj Gori'', kaže izvor CIN-CG, koji je želio da ostane anoniman.

Najveće izmjene planskog rješenja desile su se u dijelu saobraćaja, gdje je planirano nekoliko  novih brzih saobraćajnica: brza saobraćajnica Andrijevica – granica CG – Peć; brza saobraćajnica na sjeveru Pljevlja – Bijelo Polje – Berane – veza sa autoputem BB; brza saobraćajnica Pljevlja – Žabljak – Nikšći – Danilovgrad – PG – veza sa autoputem BB;  brza saobraćajnica PG – Tuzi – Božaj; planiran je produžetak JJ puta od Bara do Ulcinja.

Iz Ministarstva kažu da planirana mreža saobraćajnica jeste ambiciozna, ali da planirani razvoj zahtjeva ozbiljno ulaganje u saobraćajnu infrastrukturu: ,,U Planu su obrazložene sve saobraćajnice, data opciona rješenja, kao i definisani su prioriteti za realizaciju u drumskom i u svim drugim vidovima saobraćaja''.

Naš izvor kaže da je trasa autoputa od Podgorice do Bara planirana oko Skadarskog jezera kroz Crmicu, problematična trasa sa aspekta morfologije i topografije (naselja, klizišta, izvorišta, uništavanje ambijentalnih vrijednosti područja). Ističe i da je stav planera bio da se postojeća saobraćajnica od PG do Bara preko jezera proširi do nivoa brze saobraćajice  (imajući u vidu da kreće rekonstrukcija pruge preko Jezera), a da se autoput na ovom potezu ne radi. Međutim to nije prihvaćeno od strane Vlade i Monteputa.

Trasa autoputa od Podgorice do Bara je planirana sa obilaskom Skadarskog jezera, jer se autoput po Zakonu ne može  planirati preko Nacionalnog parka, kazali su nam iz Ministarstva uz objašnjenje da je ostavljena opcija proširenja i rekonstrukcije  postojeće  saobraćajnice i željezničke pruge preko Skadarskog jezera.

Izvor CIN-CG istuče i da je trasa brze saobraćajnice preko Luštice takođe vrlo problematična, sa aspekta uticaja na ambijentalne vrijednosti zaštićenog područja: ,,Trasa se zove primorska a mimoilazi Tivat i Kotor u kojima su saobraćajni problemi najizraženiji. Stav planera je bio da se još jednom pokuša dobiti odobrenje UNESCO-a za prelaz preko zaliva, most SV.Neđelja – Opatovo, i ukoliko to ne bude postignuto da se odustane od brze saobraćajnice, međutim za prelaz brzom saobraćajnicom preko Luštice su insistirali Vlada i Monteput“, kaže naš izvor.

Iz Ministarstva kažu da je preko Luštice razmatrana trasa kroz Idejno rješenje, kao alternativa prethodno planiranom prelazu u zoni Sveta Neđelja-Opatovo, s tim što se dio koridora mora provjeriti kroz izradu Studije procjene uticaja na kulturnu baštinu i procjene uticaja na životnu sredinu.

Dalje će se, stoji u Planu, razvijati i modernizovati aerodromi u Podgorici i Tivtu, a predlog je i da se Aerodrom Berane razvija kao međunarodni aerodrom.

Tokom javne rasprave Opština Berane je insistrirala na gradnji aerodroma u ovom gradu. Ostaje da državne i lokalne institucije riješe problem nelegalne izgradnje u okruženju postojeće piste i zone za aerodrom, kazali su nam iz Ministarstva.

Ostali aerodromi Nikšić-Kapino polje, Podgorica-Ćemovsko polje, Žabljak, Pljevlja, Bar i Ulcinj razvijaće se prvenstveno kao aerodromi za specijalne potrebe, rekreativno letenje, sportsko letenje, sezonski turistički saobraćaj, poslovne i turističke potrebe. Najavljena je i izgradnja heliodroma u svim opštinama.

Predloženo je i izmještanje trase pruge Nikšić – Podgorica u dijelu vrijednog lokaliteta arheološkog nalazištva Duklja. Pozitivno je i što se odustalo od vojnog poligona na Sinjajevini, kao i LNG terminala u Luci Bar.  

Stan za sve

,,Vizija stambene politike za planski period je izgradnja društva u kome nema beskućnika i gdje su svi stanovnici zaštićeni od gubitka doma i siromaštva, gdje su stanovi dostupni, pristupačni i energetski efikasni, uz nizak karbonski otisak, gdje se posebna pažnja posvećuje potrebama ranjivih grupa stanovništva i njihovoj integraciji'', ovako u Prostornom planu govori o budućoj brizi i totalnoj promjeni u oblasti stanovanja.

Iznosi se podatak, sa Popisa stanovništva 2023,  da na teritoriji Crne Gore ima oko 170.000 praznih stanova, te da je zbog manjka pristupačnih stanova na tržištu za rentiranje, neophodno sve raspoložive slobodne stanove staviti u funkciju, što je, kako se navodi u Planu, domen stambene politike.

Kao opcije se pominje i izgradnja stanova za prodaju po povoljnijim uslovima, izgradnju stanova za slobodno tržište, izgradnju stanova socijalnog stanovanja za davanje u zakup ranjivim i drugim niskodohodovnim grupama stanovništva i izgradnju stanova za davanje u zakup po tržišnim principima.

,,U toku izrade PPCG-2040, Vlada Crne Gore je pokrenula inicijativu i donijela odluku o izgradnji stambenog naselja na području Velje brdo, u cilju obezbjeđivanja određenog fonda stanova po pristupačni uslovima i uz kontrolu sa državnog nivoa. Na detaljnijem/nižem planskom nivou će se definisati prostorni kapacitet, infrastrukturno opremanje i zaštita prostora, u cilju realizacije projekta koji je definisan kao projekat od javnog interesa. Izgradnju stanova ne treba prepustiti isključivoj regulaciji tržišta'', navodi se u planu.

Iz CZIP-a i na ovom primjeru ukazuju na to da je za Velje brdo u tekstualnom dijelu navedena planirana urbanizacija pod okriljem „javnog interesa“, dok je u grafičkom dijelu ista površina označena kao „ostale prirodne površine“, što je u direktnoj suprotnosti s planiranim sadržajem.

,,Poseban predmet zabrinutosti je pojava novog paragrafa u tekstualnom dijelu plana koji se odnosi na projekat Velje brdo, megalomanski urbanistički poduhvat koji predviđa izgradnju naselja za oko 40.000 stanovnika. Taj projekat je Vlada Crne Gore prethodno pokušala progurati kroz Prostorno-urbanistički plan Glavnog grada, ali je, zbog burne reakcije stručne javnosti i građana, proces obustavljen, a sada ubačen u državni plan, s namjerom da se naknadno na osnovu toga, ponovo predloži kroz lokalne planove. U pitanju je izmjena koja je dovoljno značajna da bi, po važećem zakonodavstvu, morala izazvati ponovno otvaranje javne rasprave. Međutim, to se nije desilo, čime je prekršena zakonska procedura i po ko zna koji put obesmišljeno javno učešće'', kaže Medenica.

Pored Podgirice, masovna urbanizacija koja nije bila predviđena Nacrtom, planarina je i u drugim opštinama – Kolašinu, Nikšiću, Baru, Ulcinju, Herceg Novom...

Demografska projekcija

Stvaranjem boljih privrednih i infrastrukturnih uslova u svim regionima, očekuje se da će u prvoj fazi planskog perioda početi smanjivanje unutrašnjih migracija, da bi se poslije 2030. migracije iz Sjevernog regiona i depopulacionih opština Središnjeg regiona bile stopirano, što bi zaustavilo  i opadanje broja stanovnika u Sjevernom regionu, navodi se u Planu. Predviđa se i povratak u opštine iz kojih se masovno iseljavalo prethodnih decenija, ukoliko se ostvari Planom predviđeni razvoj Sjevernog regiona. Ali, i ovo je u koliziji, jer sa jedne strane planira se izgradnja cijelih naselja u Podgorici i na Primorju, a govori se o revitalizaciji i povratku na sjever, upozoravaju stručnjaci.

Optimizam ne važi samo za sjever, već i za cijelu državu, pa je u Prostornom planu navedeno da će Crna Gora koja je po  popisu imala 2023. - 633.090 stanovnika, 2040. godine imati 684.045. Ugledne međunarodne institucije, među njima i Ujedinjene nacije, upozorile su da bi Crna Gora za nekoliko decenija mogla da ima znatno manje stanovnika.

Ni podaci prezenetovani u Planu ne idu u prilog tom optimizmu. Tako se kroz statistiku o učenicima u osnovnom školama u Crnoj Gori vidi da je taj broj u stalnom padu – školske 2005/06   bilo je 74.872 učenika a 2022/23 svega 69.922.

,,U XXI vijeku broj penzionera u Crnoj Gori je u konstantnom porastu. Činjenica da penzioneri čine skoro petinu crnogorskog stanovništva, za državu predstavlja veliko opterećenje u pogledu finansiranja obaveza'', citat je iz Plana.

Kao jedan od glavnih ciljeva plana proklamovano je da se do 2040. dostigne prosjek EU po iznosu zarada i kupovnoj moći građana, kao i po kvalitetu života. Nije, međutim, jasno na osnovu čega je donijeta ova procjena u Planu, posebno ako se imaju u vidu zabrinjavajuća demografska kretanja ali i nedovoljna briga oko održivog razvoja.

Izgubili pet godina, promijenjeni propisi po kojima je Plan rađen

Prvobitni rok za izradu PPCG istekao je još 2020. godine, pa donošenje ovog strateškog dokumenta, najvažnijeg nakon Ustava Crne Gore, kasni pet godina, pa će tako umjesto zakonom propisanih 20 godina važiti 15- do 2040. godine.

Arhitekta Borislav Vukićević za CIN-CG podsjeća da je odluku o izradi Plana donijela 2018.Vlada Duška Markovića i da je rok za izradu trebao da bude dvije godine od imenovanja rukovodioca izrade PPCG, što se desilo 2019.

On problematizuje i to što su u međuvremenu promijenjeni zakonski propisi koji regulišu ovu oblast, te da je osnovana i Agencija za planiranje prostora, pa možemo očekivati i da ovaj Plan, rađen po starom zakonu, mora da se radi opet.

„Ni ova Vlada, kao ni prethodne, nije voljna da konstatuje da je stanje u domenima planiranja i urbanizma izmaklo kontroli - što bi onda upućivalo na potrebu temeljite reforme sistema planiranja“, ističe Vukićević.

U reagovanju Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoj sjevera (MERS) navodi se da tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sadrži pogrešne i netačne podatke, ali MERS nijednim paragrafom reagovanja nije uspio da dokaže te navode.

Ključni argument MERS-a je da CIN-CG tvrdi da je ažurirani Nacionalno utvrđeni doprinos Crne Gore (NDC) za 2030. i 2035. godinu „opšti politički plan“, a to se u teksu nigdje ne navodi.

MERS tvrdi i da se: ,,u članku netačno navodi da je Sekretarijat Energetske zajednice kritikovao NDC“, jer kako ističu: „Sekretarijat ne komentariše NDC-je zemalja članica“. Međutim, ni ova se tvrdnja ne dokazuje, jer je CIN-CG precizno citirao navode Sekreterijata energetske zajednice iz dokumenta: ,,RECOMMENDATIONS 1/2025 BY THE ENERGY COMMUNITY SECRETARIATON THE DRAFT INTEGRATED NATIONAL ENERGY AND CLIMATE PLAN OF MONTENEGRO.” U tom dokumentu se navodi: ,,Jedna od mnogobrojnih primjedbi Sekretarijata Energetske zajednice (SEZ) glasi da nije jasno kako će se dostići cilj smanjenja emisija GHG do 2030. godine. Navode da politike i mjere ne izgledaju realno s obzirom na to da se ključne mjere odnose na smanjenje emisija u Termoelektrani (TE) Pljevlja, poboljšanja u sektoru otpada i brzo usvajanje električnih vozila.”

Navod da je netačna ocjena naše sagovornice Ivane Vojinović da ,,nedostaje transparentnost” nije potrebno opovrgavati, jer smo mi samo dosljedno citirali stav direktorice Centra za klimatske promjene UDG, ogranizacije koja se bavi klimatskim promjenama.

Dakle, sve navedeno u tekstu: ,,Zagađenje raste, planovi u magli – Crna Gora bez jasne strategije smanjenja emisija štetnih gasova“ zasniva se na činjenicama, zvaničnim dokumentima i stavovima stručnjaka/inja.

Posebno je problematično što MERS naš tekst koristi da bi kroz reagovanje reklamiralo svoj rad, dovodeći u pitanje kredibilitet CIN-CG, umjesto da odgovori na pitanje zašto je jedan od ključnih dokumenta o kojem smo pisali sačinjen na nerealnim projekcijama i problematičnim podacima.

Kristina Radović/Anđela Korać

Reagovanje povodom teksta objavljenog na CIN-CG sajtu pod nazivom „Zagađenje raste, planovi u magli - Crna Gora bez jasne strategije smanjenja emisije štetnih gasova“

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera pozdravlja interesovanje javnosti za klimatsku politiku Crne Gore i cijeni pažnju posvećenu usvajanju ažuriranog Nacionalno utvrđenog doprinosa (NDC) naše zemlje.

Međutim, članak koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavio 15. juna ove godine sadrži netačne podatke i pogrešna tumačenja, za koja vjerujemo da nijesu imala cilj osporavanje rada institucije i međunarodnog partnera na ovom važnom dokumentu.

Ažurirani NDC (NDC 3.0) Crne Gore rezultat je transparentnog, inkluzivnog i naučno zasnovanog procesa koji je u skladu sa međunarodnim obavezama zemlje u okviru Pariskog sporazuma i strateškog puta ka članstvu u Evropsku uniju.

Tehnički osnov dokumenta je javno dostupan i uključuje kompletnu nacionalnu inventuru gasova sa efektom staklene bašte (GHG), modelovanje zasnovano na scenarijima i sektorske analize mitigacije.

Dokument je pripremljen u saradnji Ministarstva i Programa Ujedninjenih nacija za razvoj (UNDP), uz tehničku podršku Kompanije Gauss International Consulting koja, kroz analizu podataka, institucionalne strukture i razvoj inovativnih alata, pomaže državama da odgovore na klimatske izazove i unaprijede svoje kapacitete za donošenje odluka u skladu sa međunarodnim obavezama i nacionalnim ciljevima. (https://www.eionet.europa.eu/etcs/etc-cm/products , https://unfccc.int/ghg-help-desk , https://www.epa.gov/ghgemissions/toolkit-building-national-ghg-inventory-systems )

NDC nije nacionalni politički plan, već globalna klimatska obaveza

NDC Crne Gore nije opšti politički „plan“ kako je navedeno u tekstu CIN-CG-a, već zvanična prijava u okviru Pariskog sporazuma, vođena okvirom Informacija za jasnoću, transparentnost i razumijevanje (ICTU, Odluka 4/CMA.1).

Njegova svrha je transparentna komunikacija nacionalnih ciljeva, pretpostavki i metodologija, i ne služi kao nacionalni plan implementacije. Realizacija se prati kroz posebne državne politike, strategije i Dvogodišnji izvještaj o transparentnosti (BTR).

Ključne reference:

• Pariski sporazum
• ICTU – Odluka 4/CMA.1
• MPGs – Modaliteti, procedure i smjernice
• Prvi BTR Crne Gore (2024)

Projekcije emisija zasnovane su na provjerenim podacima i međunarodnim standardima

Tvrdnja iz članka da projekcijama nedostaje transparentnost nije tačna.

Analitički okvir NDC-a zasniva se na zvaničnoj GHG inventuri Crne Gore, pripremljenoj korišćenjem IPCC metodologija iz 2006. godine, i usklađen je sa izvještavanjem u okviru Prvog BTR-a. Sektorske projekcije ublažavanja – scenariji „sa mjerama“ (WM) i „sa dodatnim mjerama“ (WAM) – detaljno su opisane u pratećem tehničkom izvještaju koji obuhvata energetiku, industriju, saobraćaj, poljoprivredu, upravljanje otpadom i šumarstvo. Ovi scenariji uključuju pretpostavke politika, sektorske doprinose i vremenske okvire.

Ključne reference:

• IPCC Smjernice (2006)
• Prvi BTR – CTF Tabela 5

Šume i rješenja zasnovana na prirodi ključni su dio dokumenta

U članku se s pravom ističe značaj prirodnih ponora ugljenika u rješavanju klimatskih promjena.

Treći NDC Crne Gore uključuje sektor korišćenja zemljišta, promjena u korišćenju zemljišta i šumarstva (LULUCF) u cilju smanjenja emisija – što predstavlja napredak u odnosu na prethodne verzije. Ovo uključivanje odražava rastuće priznanje ključne uloge šuma i ekosistema u ublažavanju klimatskih promjena, kao i usklađenost Crne Gore sa zahtjevima EU LULUCF regulative.

Ključna referenca:

• EU LULUCF regulativa

Termoelektrana Pljevlja uključena je kroz realne scenarije usmjerene na ljude

Treći NDC uključuje konzervativne i progresivne scenarije za postepeno smanjenje kapaciteta rada Termoelektrane Pljevlja.

U tehničkom izvještaju NDC-a, WAM scenario predviđa postepeno usklađivanje sa energetskim politikama EU, počevši od 2028. godine, sa završetkom do 2038. Scenariji su razvijeni uz prateće analize osjetljivosti, koje uzimaju u obzir ekonomsku i političku neizvjesnost.

Crna Gora je razvila mapu puta za pravednu tranziciju, kroz širok dijalog sa zainteresovanim stranama i lokalnim zajednicama. Ova mapa promoviše pametan, inkluzivan i pristup usmjeren na ljude, uz postepeno napuštanje uglja, očuvanje egzistencije i kreiranje novih ekonomskih i radnih prilika.

Vlada nastavlja dijalog sa radnicima, opštinama, industrijom, međunarodnim partnerima, medijima i civilnim društvom kako bi osigurala da niko ne bude izostavljen.

Scenariji usmjereni na budućnost odražavaju aktuelni i razvojni politički kontekst

Neke od strategija pomenutih u NDC-u, kao što su Nacionalni energetski i klimatski plan (NEKP) i Strategija biodiverziteta su trenutno u izradi ili u procesu usvajanja. Ovo je u skladu sa implementacionim periodom NDC-a (2025–2035). Modelovanje scenarija u okviru NDC-a obuhvata i postojeće i planirane mjere, u skladu sa nacionalnim planovima i rokovima za pristupanje Evropskoj uniji.

Ključna referenca:

• Pristupanje Crne Gore EU – Poglavlje 27

Pogrešno pripisana kritika: Sekretarijat Energetske zajednice se nije izjasnio o NDC-u

U članku se netačno navodi da je Sekretarijat Energetske zajednice kritikovao NDC. Činjenica je da Sekretarijat ne komentariše NDC-je zemalja članica.

Njegova uloga je usmjerena na energetsku politiku i regulatorno usklađivanje. Komentari Sekretarijata odnose se na nacrt NEKP-a (Nadležnost Ministarstva energetike i rudarstva) i javno su dostupni na zvaničnom sajtu Energetske zajednice.

Ključna referenca:

• Energetska zajednica – Konsultacije o NEKP-u

Ciljevi smanjenja emisija su ambiciozni, transparentni i usklađeni sa EU

Ažurirani cilj Crne Gore da do 2030. godine smanji neto emisije GHG za 55% u odnosu na 1990. godinu usklađen je sa klimatskim ciljevima EU.

Iako je energetski sektor glavni izvor emisija, postizanje neto nultih emisija podrazumijeva balansiranje smanjenja sa prirodnim uklanjanjima, posebno iz LULUCF sektora. Scenariji iz NDC-a odražavaju ovaj integrisani pristup, u skladu sa okvirom UNFCCC i EU.

Ključna referenca:

• Dugoročna klimatska strategija EU do 2050.

Zaključak: transparentan i inkluzivan okvir za klimatsku akciju

Treći NDC Crne Gore predstavlja ozbiljnu posvećenost borbi protiv klimatskih promjena koja je zasnovana na podacima i usmjerena ka budućnosti. Dokument se temelji na:

• Međunarodno priznatim metodologijama i zvaničnim podacima
• Modelovanju scenarija koji reflektuju nacionalne i EU politike
• Uključivanju rješenja zasnovanih na prirodi i sektora LULUCF
• Posvećenosti pravednoj, inkluzivnoj i usmjerenoj na ljude energetskoj tranziciji
• Kontinuiranoj koordinaciji sa nacionalnim i međunarodnim partnerima

NDC nije statički dokument već dio šireg, evolutivnog okvira za klimatsku akciju.

Vlada poziva sve aktere da se konstruktivno uključe i konsultuju zvanične izvore prije donošenja neosnovanih zaključaka.

Ključni dokumenti:

• Treći NDC Crne Gore (UNFCCC)
• Prvi Dvogodišnji izvještaj o transparentnosti (2024)
• IPCC metodologije (2006)
• ICTU smjernice – Odluka 4/CMA.1
• Energetska zajednica – komentari na NEKP

Ministarstvo naglašava da je redovna i inkluzivna komunikacija sa svim akterima – uključujući međunarodne partnere, civilno društvo i stručnu zajednicu - ključna za oblikovanje efikasne klimatske politike. Konstruktivne sugestije su dobrodošle i doprinose poboljšanju planiranja i implementacije.

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera

Da li je konačno na vidiku realizacija projekta čije je zanemarivanje godinama usporavalo razvoj regije i otežavalo povezanost Bosne i Hercegovine i Crne Gore

Boris MRKELA

Još uvijek nije poznato kada će početi izgradnja najskupljih dvanaest i kusur kilometara asfalta na magistralnom puta M-18 koji povezuje glavne gradove Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Novi put je preko decenije najavljivala Vlada Republike Srpske, dok je istovremeno zanemarivala održavanje postojeće ceste. Nakon dugogodišnje zabrane, na ovom putnom pravcu ponovo će saobraćati šleperi i putnički autobusi.

Projekat koji finansiraju Svjetska banka i Evropska banka za obnovu i razvoj, mogao bi koštati Bosnu i Hercegovinu oko 100 miliona eura. Paralelno bi se zajedničkim sredstvima obe države gradio moderan most na rijeci Tari, kao i zajednički granični prelaz na crnogorskoj teritoriji.

Za kašnjenje postoje bar tri razloga, otkriva Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG).

Da bi postao operativan, Projekat održive, integrisane i bezbijedne putne infrastrukture za Bosnu i Hercegovinu, koji je u martu ove godine odobrio Odbor izvršnih direktora Svjetske banke, trebaju još ratifikovati Predsjedništvo BiH i dva doma Parlamentarne Skupštine. Kada će se to desiti za nije poznato, s obzirom da je tek krajem maja Vijeće ministara BiH obavilo svoj dio posla.

Javno preduzece, Putevi Republike Srpske (Putevi RS), koje je nosilac projekta, u planu nabavki za ovu godinu samo spominje tender za projektovanje i izgradnju međudržavnog mosta sa rokom izvođenja radova od 36 mjeseci, bez podrobnijih informacija.

I konačno, Uprava za saobraćaj Crne Gore je u februaru ove godine raskinula ugovor sa firmom koja je trebala projektovati pristupni put od novog mosta do zajedničkog graničnog prelaza na teritoriji Crne Gore, zato što je projektant predložio tehnička rješenja koja ne obezbjeđuju uslove za bezbjedno odvijanje saobraćaja.

Za ove dvije države izgradnja novog puta ima i simboličku dimenziju. Kada je krajem prošle godine u zvaničnu posjetu Sarajevu stigao crnogorski predsjednik Jakov Milatović, rekonstrukcija puta bila mu je na vrhu prioriteta. “Da vas samo podsjetim da su Sarajevo i Podgorica dva najbliža, u geografskom smislu, glavna grada, udaljeni svega 170 kilometara, ali nažalost, kada prelazite taj putni pravac, to ne izgleda tako,” rekao je Milatović.

Dok se dionica puta između Nikšića i Plužina na crnogorskoj strani užurbano proširuje, kašnjenje sa radovima postaje očigledno čim se pređe granica. Nakon mosta sa drvenim pragovime kojeg istovremeno može prelaziti najviše nekoliko vozila u istom pravcu, putnike sa bosanskohercegovačke strane dočekuju kontejneri graničnog prelaza Hum i zapuštena dionica postojećeg magistralnog puta.

Dobro upućeni kažu da ovu granicu u sezoni pređe više od 300 hiljada vozila. Ako imaju sreće da ne čekaju dugo na prelazu, putnicima danas treba i do sat vremena da pređu dvadesetak kilometara do gradića Foče, uskom makadamsko-asfaltnom cestom sa puno krivina, ponekim drvenim mostićem i potocima koji podrivaju saobraćajnicu. Gužve na bosanskohercegovačkoj strani graničnog prelaza stvaraju i kombiji sa gumenim čamcima, koji voze turiste na spuštanje rijekom Tarom.

“Put ovakav kakav je, jedan je veliki kočničar razvoja ovog kraja, ne samo turizma, nego i privrede na ovim prostorima,” kaže Ivan Doderović, direktor Parka prirode “Piva” sa sjedištem u Plužinama, crnogorskoj opštini koja graniči sa Fočom. „U toku ljetne sezone se stvaraju ogromne gužve“.

Mnogi Fočaci su uvjereni da od novog puta neće biti ništa jer već decenijama slušaju neispunjena obećanja zvaničnika Republike Srpske. Javno preduzeće Putevi RS zadnjih godina finansira održavanje uglavnom samo prve dionice postojeće magistrale, od Foče do sela Kopilovi, gdje je planirana lokacija Hidroelektrane Buk Bijela.

„Čim ova dva sveca prođu, odmah će početi sa radovima,“ kaže ironično vlasnik rafting kampa i restorana koji je želio da ostane anoniman.

Projekat predviđa izgradnju nove magistralnog trase u prosjeku između pedeset i šesdeset metara više iznad postojeće, što u teoriji znači da bi rafting kampovi mogli nastaviti da koriste postojeću saobraćajnicu za svoje potrebe.

Predstavnici Opštine Foča su uvjereni da sve ide planiranom dinamikom: „Eksproprijacija je završena na 57 od 60 parcela a izvještaj i postupak su pratile dvije konsultantske kuće, oko ekologije, svojine i tehničke dokumentacije,“ rekla je Vesna Rašević, zamjenica načelnika Opštine Foča.

Doderović iz Nacionalnog parka „Piva“ nije pretjerano optimističan: „Nama su u Opštini Foča u februaru mjesecu rekli da će se put graditi u martu, da bi se pojavili ljudi koji kažu da se tek radi procjena uticaja, što je početni korak...i mislim da u skorije vrijeme do rekonstrukcije neće doći“.

Iz Ministarstva komunikacija i transporta BiH, u odgovoru za CIN CG kažu da su oba državna ministarstva ispunila svoje obaveze i da očekuju od „Puteva RS“ da uskoro raspiše tender za izgradnju mosta.

Veliko je pitanje koliko je ovo preduzeće sposobno da iznese ovakav ozbiljan projekat. Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske dala je mišljenje sa rezervom za finansijske izvještaje Puteva RS za 2020. godinu. Tadašnji direktor Puteva RS bio je Nenad Nešić, kasnije državni ministar sigurnosti. Tužilaštvo BiH otvorilo je u decembru prošle godine krivični postupak protiv Nešića i njegovog nasljednika Milana Dakića, koji su optuženi za visoku korupciju i pranje novca.

Jednima magistralni a drugima pristupni put

U području obuhvaćenom Projektom registrovano je 586 lica u osam naseljenih mjesta. Osim u naseljima Brod na Drini i Kopilovi, kroz koje je proširen postojeći put i navučen novi sloj asfalta, rijetki su mještani u drugim selima koji se odvažaju da zimuju jer do svojih kuća dolaze makadamskim putevima. 

U povratničkom selu Tečići nedaleko od Huma naišli smo na Selima Bostandžića i Nusreta Đendušića. Kažu da su prošlog ljeta u zgradi Opštine Foča potpisali ugovor kojim im je oduzeto zemljište za potrebe izgradnje nove magistrale. Đendušić kaže da je njegovoj familiji oduzeto oko 2800 kvadratnih metara, od čega je manji dio bila šikara a veći voćnjak pod šljivama, orasima i jabukama. On smatra da mu je ponuđena nedovoljna razlika naknade za voćnjak u odnosu na šikaru, ali dodaje da je ta klasifikacija zemljišta zavedena u katastru još prije rata.

Na njihovoj zemlji koja je oduzeta sedamdesetih godina prošlog stoljeća danas se nalaze rafting kampovi. Zemljište duž rijeke Drine prije rata je otkupljivalo preduzeće “Hidroelektrane na Drini” za potrebe izgradnje “Hidroelektrane Buk Bijela”. I tada se planirala izgradnja nove ceste, zbog čega je podignut most u naselju Kopilovi, koji je danas zarastao u šumu.

Prvi rafting kamp na Drini osnovan je 1998. godine a danas ih ima oko 27. Prošle godine Turistička organizacija opštine Foča zabilježila je preko 21 hiljadu prijavljenih noćenja. Pojedini opštinski odbornici smatraju da vlasnici rafting kampova ne prijavljuju veliki broj noćenja. Tako je na jednoj sjednici Skupštine opštine Foča, odbornik iznio podatak da je nakon kritika jedan kamp prijavio skoro četiri puta više noćenja u odnosu na prethodnu godinu. To bi moglo da znači i da na ovoj cesti tokom ljetne sezone ima daleko više vozila nego što pokazuju zvanični podaci.

„Modernizacija puta mogla bi poboljšati sigurnost saobraćaja i olakšati pristup rafting kampovima, što bi potencijalno povećalo broj posjetilaca i doprinijelo razvoju turizma“, kaže Spomenka Popadić iz Turističke organizacije Opštine Foča.

Za razliku od bosanskohercegovačkih, crnogorski rafteri smatraju da lokacija novog prelaza nije odgovarajuće rješenje za mještane. 

„Ako dolaziš iz Crne Gore, recimo Plužina i hoćeš da dođeš na Šćepan Polje ili neko selo koje se tu nalazi... ti moraš da čekaš u redu na carinskom terminalu,“ kaže Jovan, vlasnik rafterskog kampa iz Crne Gore. „S trenutnim kolonama, ljeti u toku sezone i sad za praznike, to je bilo nekih četiri kilometara“.

Jovan smatra da bi zajednički granični prelaz na bosanskohercegovačkoj strani bio bolje rješenje ne samo za mještane već i za raftere iz obe države jer ima dovoljno prostora za priključne puteve: „Da ne čekaju ni oni ni mi“.

U Ministarstvu saobraćaja Crne Gore kažu da je predviđena izgradnja punkta granične policije neposredno nakon prelaska mosta, na teritoriji Crne Gore.

“Cilj je da se obezbijedi funkcionalno i efikasno rješenje koje neće značajnije ometati postojeće aktivnosti, uključujući i turističke djelatnosti poput raftinga,” naveli su iz kabineta Ministarstva saobraćaja Crne Gore za CIN CG.

Dokument Vlade koji bi trebalo da doprinese smanjenju emisije štetnih gasova, unaprijedi energetsku efikasnost, podstakne korištenje obnovljivih izvora energije i zaštitu životne sredine, zasniva se na netačnim podacima i nejasnim obrazloženjima kako će se realizovati sve te mjere. Na brojne manjkavosti upozorili su i iz Evropske energetske zajednice, posebno ističući slučaj glavnog zagađivača TE Pljevlja

Kristina Radović/Anđela Korać

Dokument ažurirani Nacionalni utvrđeni doprinos Crne Gore (NDC) za 2030. i 2035. godinu, koji je Vlada Crne Gore usvojila početkom ove godine, iako od ključne važnosti za Poglavlje 27, teško će moći da se realizuje jer se zasniva na nepreciznim podacima i nedovoljno jasnom planu, tvrde stručnjaci.

Ovaj dokument trebalo bi da bude platforma za smanjenje emisija štetnih gasova, unaprijeđenje energetske efikasnosti, podsticanje obnovljivih izvora energije, unaprijeđenje kvaliteta vazduha i zaštite životnu sredinu. Sve je to neophodno kako bi Crna Gora odgovorila na zahtjevne zadatke Evropske unije za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27, ali i na obaveze koje proizilaze iz Pariskog sporazuma čiji je naša zemlja potpisnik.

Dokument NDC ima za cilj smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) za 55 odsto do 2030, a 60 odsto do 2035. godine. GHG gasovi doprinose globalnom zagrijavanju tako što zadržavaju toplotu u atmosferi, poput ugljen-dioksida, metana i azot-oksida. Pariski sporazum obavezuje države da smanje emisiju gasova kao dio zajedničke borbe protiv negativnog uticaja klimatskih promjena.

Dokumentacija do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) pokazuje da je ovo još jedan od planova koji je Vlada usvojila, a nije detaljno obrazložila kako će se realizovati.

Nejasni planovi i neprecizni podaci

Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović kaže da u novom dokumentu nedostaju podaci o kvantitativnim efektima svake pojedinačne aktivnosti ili barem sektora da bi se ostvario cilj smanjenja emisija za 55 odsto. „U NDC-u se kao referentne za njegovu izradu navode neke strategije koje još uvijek nisu ni donesene kao što su Nacionalna strategija biodiverziteta, Nacionalni energetski i klimatski plan, Nacionalni plan adaptacije, Državni plan upravljanja otpadom, itd.“

Međunarodni eksperti, takođe, dovode u pitanje neke aspekte ovog dokumenta. Jedna od mnogobrojnih primjedbi Sekretarijata Energetske zajednice (SEZ) glasi da nije jasno kako će se dostići cilj smanjenja emisija GHG do 2030. godine. Navode da politike i mjere ne izgledaju realno s obzirom na to da se ključne mjere odnose na smanjenje emisija u Termoelektrane (TE) Pljevlja, poboljšanja u sektoru otpada i brzo usvajanje električnih vozila.

„Iako djeluje ambiciozno da Crna Gora može ostvariti plan smanjenja emisija GHG gasova jasno je da bi ovo najvjerovatnije podrazumijevalo zatvaranje termoelektrane Pljevlja odnosno stavljanje pogona u ulogu hladne rezerve najvjerovatnije već od 2030. godine“ kaže za CIN-CG Nataša Kovačević iz CEE Bankwatch Network, globalne mreža koja djeluje u centralnoj i istočnoj Evropi.

Novi nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana Crne Gore (NEKP) za period do 2030. godine je pripremljen uz tehničku podršku konsultantskog tima angažovanog od strane Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ), kažu iz Ministarstva energetike za CIN-CG. Paralelno sa izrađena je i Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za NECP.

Iz Ministarstva su  kazali da su ključne politike i mjere predviđene NEKP-om: ubrzan razvoj novih elektroenergetskih kapaciteta zasnovanih na hidro energiji i energiji sunca i vjetra, dalji razvoj koncepta kupca-proizvođača i uspostavljanje energetskih zajednica, razvoj prenosnih i distributivnih mrežnih kapaciteta i primjena skladišta energije sa ciljem efikasne integracije novih izvora energije, značaj ulaganja u energetsku efikasnost naročito u unapređenje postojećeg fonda zgrada, smanjenje emisija u sektoru saobraćaja kroz ubrzano uvođenje vozila na električni pogon, modernizaciju javnog prevoza i uklanjanje starih automobila, sprovođenje pravedne tranzicije u regionu uglja i izlazak termoelektrane Pljevlja iz pogona 2041. godine

Termoelektrana ilegalno radi godinama

Termoelektrana Pljevlja radi nelegalno još od kraja 2020. godine, nakon utrošenih 20 hiljada operativnih sati dodijeljenih u skladu sa Direktivom o velikim ložištima, dok je Energetska zajednica zbog ovog kršenja otvorila slučaj protiv Crne Gore u aprilu 2021. godine.

Da bi nastavili sa radom TE pokrenuli su projekat modernizacije kako bi elektrana ispunila standarde EU za zagađenje, a kineska kompanija Dongfang Electric International Corporation izabrana je 2019. za izvođača radova.

Glavni radovi su više puta odgađani i planirani su da počnu 2025. godine. U potezu koji se smatra nezakonitim, Crna Gora je izmijenila nacionalne zakone kako bi omogućila nastavak rada elektrane, čije se gašenje sada očekuje između 2030. i 2035. godine. U decembru 2024. godine, Crna Gora je dostavila SEZ-u nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NEKP), kojim najavljuje dodatna kašnjenja i planirano zatvaranje elektrane 2041. godine.

Planirani izlazak iz uglja do 2035. godine je upitan, s obzirom na to da se TE Pljevlja planira koristiti do 2040. i nakon toga kao hladna rezerva. Nacrt NEKP-a ne nudi jasne korake ni okvir za pravednu tranziciju, a SEZ traži pojašnjenje kako se gašenje uglja do 2035. uklapa u te planove, kao i više informacija o mjerama za osiguranje pravedne tranzicije.

Nekadašnji predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja Dušan Janjušević kaže da alternativa za ugalj trenutno ne postoji a još uvijek se usavršavaju nove tehnologije kao što je vodonik. „Nema potrebe da se igramo sa energetskom stabilnošću, jer zemlja koja nema energiju i hranu, prelazi u moderno ropstvo“.

„Proces dekarbonizacije je spor zbog zavisnosti od TE Pljevlja, koja obezbjeđuje značajan dio električne energije od 40 do 50 odsto, a prelazak na obnovljive izvore energije zahtijeva značajne investicije i dugoročnu strategiju koja nije dovoljno razvijena u Crnoj Gori. Ono što je u posljednje vrijeme bilo pozitivno u sektoru energetike jeste početak izgradnje vjetroelektrane Gvozd od 55 MW, kao i veći fokus na valorizaciju solarnog potencijala“ kaže Vojinović.

Lažna opravdanja posao za tužilaštvo

Termoelektrana ne posjeduje integrisanu dozvolu o sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, koju je prema međunarodnim ugovorima, koji imaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom, bila dužna da nabavi. Vlada nije preduzela nikakve konkretne mjere da riješi ovaj problem. Umjesto toga, nelegalan rad se pravda, dok emisije štetnih gasova opstaju na zabrinjavajućem nivou.

Krajem 2023. godine SEZ nije prihvatio argumente Vlade i EPCG da bi se kasnom ekološkom rekonstrukcijom koja se ne izvodi po standardima za gradnju novih termoelektrana, budući rad TE Pljevlja usaglasio sa regulativom EU i EZ.

Zaključili su bili da je Crna Gora prekršila Direktive EU i Ugovor o osnivanju EU, što znači da TE Pljevlja ne može takvom ekološkom rekonstrukcijom ispuniti uslove za dobijanje dozvole za rad i time produžiti svoj vijek.

„Razumljivo je što EPCG i Vlada i dalje pokušavaju da naknadno pokrenutim pravnim radnjama odgode stupanje na snagu donesenih odluka EU i SEZ i pratećih finansijskih sankcija koje bi zbog kršenja regulative ozbiljno ugrozile ili potpuno onemogućile dalje poslovanje TE Pljevlja. S druge strane, potpuno je nerazumna i neshvatljiva njihova upornost da uprkos jasnog stava SEZ i EU, nastave da finansiraju realizaciju sporne ekološke rekonstrukcije koja će prema zvaničnim procjenama koštati između 150 do 200 miliona eura“ kaže za CIN-CG Dejan Mijović ekonomski analitičar.

Jedina novina je što sada čelnici EPCG i Vlade krše javni interes svjesni da su njihove odluke u koliziji sa SEZ i EU regulativom, pa i domaćim zakonodavstvom. Sve to budi sumnje da te pojedince ne motivišu javni već partikularni interesti, objašnjava Mijović.

„Dva direktora TE su u poslednjih par mjeseci dali ostavku izvršni i tehnički direktor zbog nezadovoljstva sprovođenjem radova na rekonstrukciji, dok se sada u stručnim krugovima spominje da bi rezervni kotao mogao raditi na mazut“ objašnjava Kovačević.

Planovi na izgradnji sekundarne mreže TE Pljevlja ne napreduju čime je projekat doveden pred ozbiljan rizik zbog čega Ministarstvo energerike i Tužilaštvo moraju hitno sprovesti istragu i utvrditi nepravilnosti, kako bi se osigurala odgovornost i spriječile daljnje posledice po projekat i životnu sredinu, kaže Kovačević.

Pljevlja i dalje bez pravedne tranzicije

Zagađenja koja ugrožavaju zdravlje Pljevljaka se uvećavaju, donoseći nove prijevremene smrti. Prema izvještaju CEE Bankwatch Network “Uskladiti ili zatvoriti” samo tokom 2023. godine, emisije sumpor-dioksida iz termoelektrane su iznosile 44.017 tona, azotnih oksida 3.982 tone, dok su emisije čestica prašine porasle sa 560 tona u 2022. na čak 1.130 tona u 2023.

S obzirom na to da Vlada nije pružila detaljno obrazloženje planiranih aktivnosti, ostvarenje cilja od 55 odsto smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, je neizvjesno, te postoji rizik da isti ne bude ispunjen u narednih pet godina. Kako je generalno posmatrano, priroda najjači saveznik u borbi protiv klimatskih promjena, očuvanje i zaštita šuma, prašuma i močvara može obezbijediti efektivno smanjenje emisija, prilagođavanje i ublažavanje klimatskih promjena, kaže Vojinović.

„Nažalost, ozbiljan i usvojen plan pravedne tranzicije za Pljevlja ne postoji, iako je put jasno trasiran. Pljevlja su jedini grad, gdje pravedna tranzicija, zaista može biti pravedna. Svaki rudarski grad a naročito država koja zavisi od rudarenja, mora biti spremna da će u jednom trenutku, iscrpiti te resurse i preći na nove vidove djelatnosti. Mineralne sirovine sa kojima raspolaže, kao i geografski položaj Pljevalja jasno trasiraju pravac budućeg razvoja“ objašnjava Janjušević.

Najvažniji GHG gas u Crnoj Gori je CO2

U četvrtom nacionalnom izvještaju i prvom dvogodišnjem izvještaju o transparentnosti Crne Gore prema Ujedinjenim nacijama o klimatskim promjenama 2024. (Izvještaj) piše da je ukupni trend emisija GHG iz sektora energetike pokazuje rast, sa povećanjem od 13,6 odsto u periodu od 1990. do 2022. godine, 33,62 odsto.

U 2022. godini najvažniji gas sa efektom staklene bašte u Crnoj Gori je CO2, sa učešćem od 77 i po odsto. Emisije CO2 uglavnom potiču iz aktivnosti sagorijavanja, prvenstveno u termoelektrani na ugalj, ali i iz drumskog saobraćaja, piše u Izvještaju.

Da bi odgovorila zahtjevima EU i obavezama prema Pariskom sporazumu Crna Gora bi trebalo da pravi realne planove, koji će se odnositi prije svega na TE Pljevlja zbog emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Primjedbe Sekretarijata Energetske zajednice

NEKP predstavlja krovni strateški dokument Crne Gore u oblasti klimatske i energetske politike. Kao takav, on postavlja osnovne ciljeve i prioritete u vezi sa smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte, unaprjeđenjem energetske efikasnosti i razvoj obnovljivih izvora energije.

U decembru 2024. Ministarstvo energetike poslalo je nacrt NEKP Sekretarijatu Energetske zajednice na mišljenje. CIN-CG je imao uvid u komentare SEZ-a, koji sadrže niz detaljnih primjedbi.

Na osnovu tih primjedbi, Ministarstvo je ažuriralo NEKP i Stratešku procjenu uticaja. Finalni nacrt treba da se pošalje SEZ-u sredinom juna 2025, a zatim slijedi usvajanje dokumenta na Vladi nakon pozitivnog mišljenja.

„NEKP ima brojne nedostatke, pored neusaglašenih godina izlaska iz uglja i godine zatvaranja TE Pljevlja, potpuno je nevjerovatno da je dokument poslat Energetskoj zajednici a da prethodno nije poslat na komentare zainteresovanim stranama. Dokument ne tretira socio-ekonomski status Pljevalja kao tranzicijom, najpogođeniju opštinu“ kaže Janjušević.

I SEZ ukazuje na to da treba sprovesti javnu raspravu o nacrtu NEKP-a, kao i sačiniti temeljnu i sveobuhvatnu procjenu kumulativnih ekoloških uticaja nastavka rada TE Pljevlja do 2040. godine.

U komentarima SEZ ističe se i da Crna Gora mora jasno definisati ciljanu godinu za postizanje klimatske neutralnosti. Takođe treba reformulisati politike i mjere kako bi bile konkretnije, poboljšati ih kako bi pružile preciznije informacije o njihovom uticaju na ciljeve za 2030. godinu u pogledu obnovljivih izvora energije i smanjenja emisija GHG.

.„Nacrt NEKP-a sadrži elemente koji izgledaju kao da su napisani prije nekoliko godina, ali nisu ažurirani prije podnošenja. Kombinacija zastarjelih i nedavno dodanih informacija otežava razumijevanje stvarnih planova Crne Gore“, piše u komentarima SEZ-a.

Iako je očuvanje i unaprjeđenje prirodnih ponora ugljenika izuzetno važno, treba imati u vidu da je cilj Pariskog sporazuma i NDC-ja koji proističe iz njega, kao i Energetsko-klimatskog okvira EU do 2030. godine, dekarbonizacija nacionalnih ekonomija, odnosno postepeno izbacivanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije. Kada posmatramo ažurirani NDC Crne Gore u tom kontekstu, jasno je da mu nedostaju ključne informacije upravo o dekarbonizaciji energetskog sektora, koji bez LULUCF (korišćenje zemljišta, promjena namjene zemljišta i šumarstvo), čini 75 odsto GHG emisija u Crnoj Gori, kaže Vojinović za CIN-CG.

„Budući da još uvijek nemamo Nacionalni energetski i klimatski plan, postavlja se pitanje kako se došlo do ove procjene, jer nam nedostaju precizni i kvantifikovani podaci o postepenom gašenju TE Pljevlja uz pravednu tranziciju Pljevalja i prelazak na obnovljive izvore energije, što je moralo da bude osnova za kalkulaciju NDC-ja“ objašnjava Vojinović.

„Nacrt NEKP-a sadrži značajno zastarjele informacije, sa pasusima koji odražavaju stanje iz posljednjeg kvartala 2021. godine. Posljedično, podaci i informacije uključeni u dokument nisu relevantni, te je ovaj dio potrebno temeljno ažurirati kako bi se odražavali najnoviji dostupni podaci i razvoj situacije. Takođe, reference na pravne akte, kao što su Zakon o energiji i Pravila tržišta, u sekciji Trenutne energetske i klimatske politike i mjere u vezi sa pet dimenzija Energetske unije su zastarjele i moraju se revidirati kako bi bile usklađene sa aktuelnim zakonodavstvom. Nacionalni ciljevi i konkretni rokovi moraju biti jasno definisani u skladu sa odredbama Paketa za integraciju elektroenergetskih sistema, komentar je SEZ-a.

Globalni uticaj TE

Novi izvještaj američke organizacije Global Energy Monitor (GEM) u 2024. godini zabilježio je važan preokret u proizvodnji električne energije iz uglja: u posljednjih dvadeset godina otvorena je najmanja količina novih kapaciteta na ugalj.

Zatvaranje termoelektrana u Evropskoj uniji (EU27) poraslo je četiri puta, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) zatvorilo svoju posljednju termoelektranu na ugalj — postavši tako šesta zemlja koja je u potpunosti izašla iz upotrebe uglja za proizvodnju električne energije od usvajanja Pariskog klimatskog sporazuma 2015. godine.

U zemljama članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), prelazak sa uglja na druge izvore energije je posebno izražen – broj predloženih novih elektrana pao je sa 142 u 2015. godini na samo pet trenutno.

Japan i Južna Koreja ostaju izuzeci među OECD zemljama, jer i dalje grade i planiraju nove elektrane na ugalj.

U jugoistočnoj Aziji smanjuje se broj novih termoelektrana na ugalj, a zemlje poput Indonezije i Malezije najavljuju postepeni izlazak. Sličan trend vidljiv je i u Južnoj Americi, gdje većina zemalja odustaje od uglja – izuzetak su još Brazil i Honduras, dok je Panama najavila potpuno gašenje do 2026.

U Africi, iako dominiraju obnovljivi izvori i gas, novi projekti u Zimbabveu i Zambiji – potpomognuti kineskim investitorima – kose se s obećanjem Pekinga iz 2021. da neće više graditi elektrane na ugalj van Kine.

Glavni grad se suočava sa prijetnjom odštete od preko 100 miliona eura ukoliko uskoro ne počne sa izgradnjom kolektora, čemu se protive mještani Botuna. Stručnjaci upozoravaju da je država propustila priliku da se odluči za savremenija i isplativija rješenja koja bi omogućila preradu otpadnih voda i mulja u koristan resurs i što je najvažnije izbjegla rizik od dodatnog zagađenja

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

Predstavnici Evropske unije (EU) i Njemačke razvojne banke (KfW) upozorili su lokalnu i državnu vlast prije nekoliko dana, na sastanku 5. juna,  o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta kolektora u Botunu.

Nova podgorička vlast se suočila sa prijetnjom da plati preko 100 miliona odštete ako ne realizuje projekat novog kolektora.  A u realizaciju je ušla  bez provjere da li je u poslu koji je zvanično počeo 2017. bilo korupcije, kao i sa protivljenjenjem mještana Botuna da neće ovo postrojenje na svojoj teritoriji

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović za Centar za istražvačko novinarstvo (CIN-CG) kaže da je na pomenutom sastanku predložio izmjenu lokacije i detaljno objasnio da je novopredložena pozicija kolektora u okviru fabrike Kombinata aluminijuma (KAP), te kao takva pogodna za montažu već nabavljanje opreme.

,,Po njima izmjena lokacije traži novo vrijeme i dodatna ispitivanja. Sastanku je prisustvovao i ministar finansija Novica Vuković koji će sačiniti izvještaj i o svim detaljima izvijestiti Vladu. Prema Vukoviću, izmjena lokacije nas vodi u situaciju da naš put pristupa EU bude blokiran, tj. da ne možemo zatvoriti Poglavlje 27 u definisanom vremenu. Očekujemo stav Vlade'', kazao Mujović za CIN-CG.

Vodovod Podgorica je zadužen za tehničku realizaciju ovog projekta, čija je procjenjena vrijednost, kako su nam kazali iz ovog preduzeća, 75 miliona eura. Aleksandar Nišavić, izvršni direktor Vodovoda Podgorica za CIN-CG kaže da se u  skladu sa predviđenom dinamikom ugovora o izvođenju radova sprovodi i nabavka i testiranje procesnih i tehnoloških elemenata sistema u proizvodnim pogonima proizvođača od strane naručioca, nadzora i izvođača radova. ,,U prethodnom periodu isporučena je i fakturisana oprema u iznosu od 6,5 milona od strane izvođača. Predmetna oprema sistema za prečišćavanje će do prijave građenja biti privremeno uskladištena na lokaciji Zetatrans, Ćemovsko polje u Podgorici''.

Dakle, za postrojenje oko čijeg se postavljanja spore i neizvjesno je da li će biti poistavljeno u Botunu, samo za opremu već je potrošena ova suma od šest i po miliona eura. Tu su još i drugi milionski izdaci, koji su plaćeni za ovaj projekat. Nišavić precizira da je za novi kolektor do sada utrošeno 31,5 miliona eura. ,,Preostali iznos biće utrošen na dalju realizaciju i aktivnosti po ugovoru za izgradnju sistema na predviđenoj lokaciji i širenje kanalizacione mreže faza 2 i 3 za koje je izvjesno raspisivanje javnih poziva i dodjele ugovora u narednom periodu’’, objašnjava Nišavić.

Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za Podgoricu jedan je od uslova za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene.

Izbor zastarjele tehnologije

Pored navedenih problema, stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao navode da je glavni problem ovog projekta zastarela tehnologija, koja predviđa izgradnju spalionice, koja bi dodatno ugrozila zdravlje mještana u već, od strane KAP-a, zatrovanoj životnoj sredini.

,,U vezi sa predloženom spalionicom postoji realna opasnost od aerozagađenja'', kaže za CIN-CG profesor Čedo Maksimović, koji naImperijal koledžu u Londonu predaje vodene i ekološke sisteme.

On navodi da kako u Crnoj Gori ne postoji kompletno funcionalan PPOV, treba razmotriti mogućnost da se sada primijeni ono što je u svijetu najnaprendije, finansijski najracionalnije, višenamensko, što može lako da se prilagodi sezonskim promijnama kao i budućim potrebama za recikliranje vode. Nada se da nije propuštena prilika da se primjene mnogo savremenija, naprednija i jeftinija rješenja za pojedine djelove tehnološkog procesa prečišćavanja.

Da je prilika propuštena smatra inženjer Vesko Kažić, mještanin Botuna:  ,,To je loš i koruptivni projekat. Ta tehnologija je veoma opasna. Što je najgore elaborat predviđa da kolektor bude zatvoren 2045. godine. Znači radiće svega 17 godina", navodi Kažić. 

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu PPOV-a u Podgorici, koji je sačinio Glavni grad, a objavljen je u septembru 2024. godine navodi se da je pored postrojenja za tretman otpadnih voda (PPOV), postrojenja za tretman kanalizacionog mulja, zajedničkih tehničkih objekata, predviđena gradnja i postrojenja za spaljivanje kanalizacionog mulja.

Mještani se, osim predložene lokacije, žestoko protive korišćenju tehnologije spaljivanja kanalizacionog mulja u bilo kojoj opštini Crne Gore. U PSKM spaljivanje mulja odvijaće se uz prisustvo dimnjaka, što donosi visoku mogućnost širenja štetnih materija.

„Tu će se spaljivati kompletan mulj iz cijele Crne Gore, jer u našoj zemlji ne postoji adekvatna spalionica. Riječ je o kancerogenim nanočesticama, za čiji je sistem za prečišćavanje izuzetno skup, a čiju nabavku nadležni nisu ni razmatrali,“ ističe mještanin Vesko Kažić. Zaista, Crna Gora nije jos usvojila plan za upravljanje kanalizacionim muljem.

On smatra da je ključno uložiti u savremena i bezbjedna tehnološka rješenja koja su u stanju da transformišu otpadne vode i otpadni mulj u resurs za poljoprivredu, a ne u prijetnju za zdravlje građana i životnu sredinu.

I predsjednik Ekološkog pokreta Ozon, Aleksandar Perović, za CIN-CG kaže da „treba imati u vidu da tehnološka rješenja kontinuirano napreduju i da se s pravom postavlja pitanje da li se zadužujemo za zastarjele tehnologije, naročito s aspekta uticaja klimatskih promjena.“

Evropski cilj „no waste do 2040“ postavlja ambiciozan okvir u kome se otpad treba maksimalno smanjiti, a resursi reciklirati i ponovo koristiti. Prioritet nije proizvodnja energije iz otpada, već prelazak na cirkularnu ekonomiju koja štedi sirovine i smanjuje zagađenje.

Agenda 2030 Ujedinjenih nacija, koju je usvojila i EU, podstiče prelazak ka cirkularnoj ekonomiji sa jasnim ciljevima u pogledu smanjenja zagađenja, oporavka resursa i čiste proizvodnje energije. U tom kontekstu, spaljivanje mulja posmatra se kao međufazna tehnologija koja se vremenom treba zamijeniti održivijim i ekološki prihvatljivijim rješenjima.

Legitimno pravo na protest zbog spalionice

Da mještani Botuna imaju puno pravo da protestuju i preispituju ponuđenu tehnologiju, kaže za CIN-CG Nijaz Varevac-Šahović. Ovaj inženjer je vlasnik akcija u više firmi u Njemačkoj koje se bave ekološkim projektima i proizvodnjom alternativne energije iz obnovljivih izvora, ima 46-godišnje iskustvo u ekološkom sektoru, radeći na novim tehnološkim otrkrićima u brojnim institutima i istraživačkim centrima.

Sahanović ukazuje da postoje alternativna i bezbjednija rješenja poput karbonizacije. „Što se tiče mulja, više nema postrojenja za spaljivanje; umjesto toga, mulj se obrađuje na licu mjesta. To nazivamo karbonizacijom. Na taj način uništavamo neugodan miris na licu mjesta i cijeli proces je ekološki čist.“ On saopštava da mulj tako obrađen može služiti za proizvodnju visokokvalitetnog poljoprivrednog đubriva.

Nasuprot tome, spaljivanje zahtijeva napredne filtere, sisteme za kontinuirano praćenje emisija (CEMS) i upravljanje opasnim pepelom.

„Činjenica je da je u PPOV ugrađena zastarjela tehnologija, čiju suštinu čini upravo spalionica koja emituje kancerogene nanočestice. Njih je praktično nemoguće kontrolisati, što će neminovno dovesti do teških oboljenja, poput karcinoma i drugih ozbiljnih bolesti disajnih organa,“ upozorava Kažić.

Slične sumnje iznosi i inženjer Nijaz Varevac-Šahović: „Nova tehnološka rješenja su 100 odsto izvodljiva i mogu se implementirati u kratkom roku. Što se tiče cijene, sve zavisi od količine, ali u svakom slučaju dobićete najmoderniju tehnologiju koja će biti jeftinija od stare. Grad će ostvariti i malu dobit, ali i najkvalitetnije rješenje na duži rok,“ kaže inženjer, dodajući da „nažalost, u nekim balkanskim zemljama se ne koriste novije tehnologije, već starije generacije koje smo mi u Evropskoj uniji odavno ukinuli.“

On kaže da KfW iz Frankfurta, gdje živi već 48 godina, nudi i finansira zastarjelu tehnologiju. „Stara tehnologija košta više od nove. Sumnjam da i ovdje postoji korupcija, kao i na kolektoru koji je građen u Budvi,“ kaže Varevac-Šahović.

Kolektor u Budvi, Iako je zvanično otvoreno 2014. godine, prati niz kontroverzi, uključujući optužbe za korupciju, tehničke nedostatke i finansijske sporove. Investitor, njemačko-austrijski koncern WTE/EVN, napustio je postrojenje prije nego što je u potpunosti završeno, što je dovelo do dodatnih komplikacija. Ovaj slučaj dodatno komplikuju međunarodne arbitraže koje su u toku, a koje se odnose na sporove između Opštine Budva i njemačkog investitora. Nadležni organi rade i na rješavanju preostalih tehničkih pitanja kako bi se osigurala funkcionalnost i održivost postrojenja.

Spremni životima da brane Botun

Priča oko novog kolektora u Podgorici počela je prije više od deceniju za vrijeme mandata Miomira Mugoše, uz konstantno protivljenje mještana Botuna na čijoj teritoriji je planiran novi obejakt. Sada je zapela u ćorsokak, pa je gradonačelnik Podgorice, Saša Mujović, saopštio 29. maja tokom sjednice odbora Glavnog grada da ćemo se, ukoliko izgradnja PPOV ne počne uskoro, suočiti sa najmanje 117 miliona eura odštete.

Na pitanje o pomenutim ekonomskim rizicima, iz KfW banke su za CIN-CG odgovorili da su upiti vezani za uslove ugovora o zajmu specifični i povjerljivi te da ih ugovorne strane ne mogu dijeliti za javnost.

,,Svjesni smo zabrinutosti određenog broja mještana u vezi sa lokacijom... Međutim, projekat koji je spreman za realizaciju već je prošao kroz sveobuhvatna istraživanja, projektovanje i ugovaranje kako bi se izgradilo moderno, bezbjedno postrojenje koje ne predstavlja prijetnju za obližnje zajednice, već naprotiv, pruža ključnu zaštitu za javno zdravlje i životnu sredinu‘‘, kazali su za CIN-CG iz Delegacije Evropske Unije (EU) u Crnoj Gori. 

Gorko iskustvo iz prošlosti, zagađenje od KAP-a i nikad saniranih bazena crvenog mulja, navodi mještane Botuna da i danas ostanu skeptični prema obećanjima da novi kolektor neće zagađivati životnu sredinu. ,,To nećemo dozvoliti. Više puta smo poručili da smo spremni životima da branimo Botun”, kaže za CIN-CG mještanin Čedo Vukčević. 

Iz Delegacije Evropske unije  objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori - EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz dodatnu podršku kroz kredit od KfW banke. 

Iz Delegacije ističu za CIN-CG  da ,,svaki dan kašnjenja znači više zagađenja koje se uliva u rijeku Moraču i Skadarsko jezero, pogoršavajući ekološku štetu i rizike po javno zdravlje. Nadležni organi moraju djelovati brzo kako bi riješili preostala pitanja i obezbijedili čistiju, zdraviju budućnost za građane Podgorice, Zete i Crne Gore‘‘. 

Ekološka katastrofa

Novo postrojenje trebalo bi da zamijeni zastarjelo koje se trenutno nalazi u najnaseljenijem području Glavnog grada i koje prečišćava otpadne vode za najviše 55.000 ljudi, što predstavlja svega četvrtinu  stanovništva Podgorice. ,,Neprečišćena voda se trenutno ispušta direktno u rijeku Moraču, izazivajući ozbiljnu ekološku štetu koja se proteže do Skadarskog jezera i Jadranskog mora, uz uticaj na poljoprivrednu proizvodnju‘‘, ističu iz Delegacije. 

Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star 46 godina. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolktor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame i njihov je uticaj na kvalitet podzemnih i površinskih voda veliki. 

Prema izvještaju Ispitivanje kvaliteta površinskih voda u Crnoj Gori za 2022. godinu u blizini izliva gradskog kolektora u Podgorici, u 100 mililitara vode nalazi se čak 21.250 koliformnih fekalnih bakterija. Koliformne bakterije su grupa mikroorganizama koji se prirodno nalaze u crijevima ljudi i životinja, ali i u tlu i vodi. Najpoznatija među njima je Escherichia coli. Njihovo prisustvo u vodi se koristi kao indikator fekalnog zagađenja, odnosno prisustva otpadnih voda.

Prema evropskim direktivama, ovakvi nalazi ukazuju na ekstremno zagađenje, karakteristično za nepročišćeno, otvoreno ispuštanje kanalizacije koja povećava rizik baterijskih infekicija stanovništva. 

Osim fekalnih koliformi, izmjereno je i povećano prisustvo BPK₅ (biološka potrošnja kiseonika), ortofosfata i nitrata — naročito u blizini i nizvodno od ušća Cijevne.

Povišen BPK₅ znači da mikroorganizmi troše velike količine kiseonika kako bi razgradili organske materije prisutne u vodi. Posljedica tog procesa je smanjenje koncentracije kiseonika, uslijed čega ribe i druge vodene vrste ne mogu da prežive. 

Ortofosfati i nistrati su hranljive materije koje podstiču prekomjerni rast algi. Nakon što alge uginu, njihovo raspadanje dodatno troši kiseonik u vodi, što može dovesti do stvaranja tkz. ,,mrtvih zova” – područja bez kiseonika u kojima gotovo nijedna živa vrsta ne može opstati. 

Ekolog Aleksandar Perović smatra da su dešavanja oko Botuna najbolji dokaz nepostojanja pripreme projekta uz podršku građana, koji ionako žive u blizini ekoloških crnih tačaka kakav je bivši KAP i deponije opasnog otpada. Posebno je važno ne zaboraviti odgovornost političkih subjekata kojima je PPOV bio ,,zadnja rupa na svirali”, kaže Perović. „Centralno postrojenje za preradu kanalizacionog mulja mora biti predmet javne diskusije transparentne i utemeljene na socio-ekonomskih analizama, studijama održivosti, procjenama rizika…'', navodi Perović za CIN-CG. 

Udruženje za sahrane 

Novinari CIN-CG su na mjestu predviđenom za budući kolektor u Botunu, u podnožju bazena crvenog mulja, zatekli preko 150 ovaca, koje su mirno pasle na terenu kontaminiranom raznim otrovima.

Mještani ovog zetskog sela, koje se nalazi tik uz KAP-a, već više od dvije decenije vode borbu za zdraviju životnu sredinu, ukazujući na enormno zagađenje koje potiče od nekadašnje fabrike. Za razliku od ranijeg perioda, sada imaju podršku i novoformirane Opštine Zeta. 

Mještani Botuna imaju gorko iskustvo sa bazenima crvenog mulja. Jedan od bazena ima nepropusno dno, dok drugi nema zaštitnu izolaciju, pa dolazi do konstantnog trovanja zemljišta i podzemnih voda iznad propisanih granica, teškim metalima i kancerogenim česticama.

Vještaci su još prije dvije decenije utvrdili da su bazeni crvenog mulja direktni uzročnici povećane koncentracije nikla, hroma, arsena i aluminijuma – i to u vrijednostima koje su i do 100 odsto iznad dozvoljenih. Nedvosmislen, i kako se navodi, matematički precizan zaključak vještačenja glasi da su zemljite i vode zatrovani. Ovi nalazi podudaraju se i sa davnim izvještanjem Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), koji je popisala tadašnja direktorica Ana Mišurović, u kojem se navodi i da život u naseljima u okolini KAP-a nema nikakvu perspektivu.

Jedan bazen crvenog mulja, koji smo obišli,  izgleda poput crvenog jezera. U njegovom podnožju nalazi se oko dvadesetak iseljenih kuća. Porušeni objekti svjedoče o posljedicama dugogodišnje nebrige o životnoj sredini. Mještani ovaj dio sela nazivaju “Vukovar”, aludirajući na hrvatski grad razrušen tokom rata 90-tih.

U neposrednoj blizini bazena, pored farme stoke, nesmetano se obavlja poljoprivredna proizvodnja – plastenici su vidljivo raspoređenje po imanjima. “Ministarstva Poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede (MPSV) nema nijednog registrovanog poljoprivrednog proizvđača na pomenutoj lokaciji”, navode iz MPSV na upit CIN-CG da li kontrolišu proizvode sa ove lokacije. 

Temeljnih analiza i procjena državnih organa vezanih za ekološke činjenice u Botunu nema posljednjih godina. Mještani Botuna u razgovoru za CIN-CG kazažu da je 1992. godini, u selu Botun preminulo osam osoba. Zbog ekonomske krize, pojedine porodice nisu imale dovoljno sredstava da sahrane svoje najbliže. Tada je zajednica mještana Botuna osnovala lokalno „Udruženje za sahranu“. Udruženje je formirano tako da svi mještani zajednički snose troškove sahrane svakog preminulog. Troškovi su ravnomjerno podijeljeni, i svaki član Udruženja doprinosi iznosom od četiri eura.

Prema podacima Udruženja, od 1992. godine do danas, u selu je preminulo 257 osoba, što je gotovo četvrtina ukupnog broja. Tvrde da je ovo izuzetno visok procenat smrtnosti. Udruženje ukazuje da je veliki broj smrtnih slučajeva bio povezan sa zagađenjima jer je največi broj mještana umro od plućnih oboljenja, pretežmo kancera. Potvrdu ovih podataka CIN-CG nije mogao dobiti i zvanično od institucija, jer se država nije bavila ovom statistikom, niti je sprovodila istraživanja o mogućim posljedicama prisustva bazena crvenog mulja i ostalih postrojenja KAP-a po zdravlje stanovništva, Kao što se ne razmišlja ni o tome šta bi danas već zastraela tehnologija kolektora i spalionica značili za zdravlje ljudi na ovom području.

Šta je do sada urađeno
OBEĆANJA I KAŠNJENJA

Realizacija projekta novog kolektora u Podgorici, koji je zvog svog značaja nazvan projektom vijeka,  počele je dok je na vlasti bio gradonačelnim Miomir Mugoša. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017. godine, potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije od 10 miliona. Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacijaFilip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nakon potpisivanja ugovora gradonačelnikIvan Vuković je podsjetio da je u pitanju projekat vijeka za Glavni grad, projekat izgradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda, procijenjene vrijednosti preko 50 miliona eura.

Vuković nakon dvije godine u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark. Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja trebalo da traje tri godine.

Nakon potpisivanja, izvođač je bio u obavezi da izradi glavni projekat. Revidovana verzija završena je u trećem kvartalu 2024. godine, čime su se stekli uslovi za početak radova.

Međutim iako u Elaboratu piše da je predviđeno da izgradnja projekta traje od 29.12.2024. do 01.05.2027, nijesu još pokrenuti radovi.

Prema tehničkoj dokumentaciji, za samu realizaciju radova neophodno je 853 dana. To znači da bi, ukoliko radovi počnu u junu 2025. godine, završetak bio planiran za 2028. godinu.

Prema projekcijama, kolektor bi imao životni vijek od svega 17 godina, jer se već u 2045. godini procjenjuje da sistem više neće ispunjavati potrebne kapacitete i tehničke zahtjeve.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine za CIN-CG su kazali da je postupak procjene uticaja na životnu sredinu za navedeni projekat u toku kod Komisije za ocjenu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu.

,,Dok je sam postupak u toku nismo u mogućnosti da Vam dostavimo tražene informacije iz razloga objektivnosti i nezavisnosti rada same komisije. Po okončanju postupka procjene uticaja na životnu sredinu, sva propratna dokumentacija uključujući i navedenu dokumentaciju u Vašim pitanjima biće transparentno dostupna za javni uvid'', kažu iz Agencije.

Odluka Agencije ne očekuje se prije septembra. 

Broj novca koji se izdvaja za ugovore o djelu za deceniju se povećao četiti puta. Od 2021. rashodi za ovu stavku povećani su skoro duplo i u prošloj godini su iznosili 20 miliona. Ugovorima o djelu dio radnika se diskriminiše, a onima podobnima su prečica do stalnog zaposlenja

Alen HADŽOVIĆ

Za ugovore o djelu iz Budžeta Crne Gore u 2024. potrošeno je 20,8 miliona eura, što je četiri puta više nego prije 10 godina, govore podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG). Zloupotrebe ovakvih ugovora se javljaju tamo gdje bi zaposleni trebalo da ostanu na sistematizovanim radnim mjestima i da rade „za stalno”. No, to međutim sa velikim brojem ustanova nije slučaj.

Trošak državnog budžeta za ugovore o djelu je sa 5,7 miliona (2014.) porastao na skoro 21 milion eura, koliko je bio u 2024. godini iako je za ovu svrhu planirano da se utroši 16 miliona prošle godine. To je za duplo više nego 2021. godine.

Izdaci po ovom osnovu su 2019. godine iznosili oko osam, u 2022. godini oko 14 miliona eura, u 2024. godine su dostigli iznos od 21 million eura, dok su u odnosu na prethodnu, u ovoj godini predviđena smanjenja ali i pored umanjenja predstavljaju značajnu stavku i iznose 16,6 miliona eura.

U pojedinim institucijama i po 70 ljudi bez ugovora o radu, izostaje socijalni dijalog

Za ugovore o djelu, u prvih osam mjeseci prethodne godine potpisano je 15.334 ugovora i isplaćeno 15.156.190 eura.

Među institucijama koje prednjače u potrošnji državnog novca za obračunski period od januara do avgusta  po osnovu ugovora o djelu su Uprava za statistiku sa 4.508.690 eura. Za taj period potpisano je 1.010 ugovora o djelu. Ministarstvo vanjskih poslova utrošilo je za isti period 1.183.254 eura i potpisalo 405 ugovora. Uprava za izvršenje krivičnih sankcija za osam mjeseci utrošila je 969.429 eura i potpisala 127 ugovora. Ministarstvo unutrašnjih poslova 686.084 eura i 1.580 ugovora.

Ministarstvo kulture i medija izdvojilo je 743.110 eura i potpisalo je 390 ugovora.

Za mnoge institucije koje troše velika sredstva iz državnog budžeta podaci nisu bili dostupni.

Uprava za statistiku je najveći dio sredstava utrošila za potrebe popisa stanovništva i honorare koji su bili neophodni za tu svrhu. MVP tradicionalno više sredstava izdvaja za ugovore o djelu i ekspertske ugovore o angažovanju spoljnih saradnika i konsultanata.

CIN-CG je došao i do podataka da je značajan broj lica u Upravi za nekretnine (UZN) zaposlen po osnovu ugovora o djelu.

Uprava za nekretnine je do 4. januara 2024. godine funkcionisala u sklopu Uprave za katastar i državnu imovinu, a odlukom Vlade tog dana su uspostavljene Uprava za nekretnine i Uprava za državnu imovinu.

Iz Uprave su nam kazali da je shodno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta  angažovano ukupno 106 ugovora o djelu i to na pomoćnim poslovima koji su neophodni za redovan rad ovog organa, i to na period od po tri mjeseca.

Sistemski problem, potreban ”rez”

Da se ovakva praksa ustalila i postala sredstvo za legalizaciju partijskog i rodbinsko-poznanskog zapošljavanja potvrđuju za CIN-CG sagovornice iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) i Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Zamjenica generalnog sekretara USSCG Ivana Mihajlović kaže da su godinama unazad ugovori o djelu, uz ugovore o privremenim i povremenim poslovima, u Crnoj Gori zloupotrebljavani sa ciljem zaobilaženja zapošljavanja u skladu sa procedurama propisanim Zakonom o radu i Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

Sve se to radi sa namjerom da se zaobiđe poštovanje radnih prava prema licima angažovanim po ovakvim, prekarnim oblicima rada i, u konačnom, sa ciljem partijskog uhljebljavanja onih koji redovnim procedurama ne bi mogli da stupe na rad u javnom sektoru. Partije su te koje sve diktiraju.

Osobe koje su praktično zaposlene posredstvom ugovora o djelu su direktno oštećene, jer im poslodavci ne plaćaju penzioni staž, nemaju pravo na kredit, godišnji odmor, plaćeno odsustvo, uvećanje zarade po osnovu noćnog, prekovremenog, prazničnog ili rada nedjeljom, pravo na sindikalno organizovanje i djelovanje i dr.

Tome u prilog govore sagovornice CIN-CG koje su htjele da ostanu anonimne, zbog toga što su duže vrijeme zaposlene u pojedinim državnim organima, i smatraju da su direktno oštećene, kao i da ih ovakvi ugovori sprečavaju da zasnuju radni odnos kakav je predviđen Zakonom o radu.

Kada je L. (identitet poznat redakciji) poslije završenog školovanja započela posao u jednoj javnoj ustanovi u Crnoj Gori, bila je srećna zato što je dobila priliku da radi ono što zna i voli.

Nekoliko godina kasnije nalazi se u istoj ustanovi - bez ugovora o radu. Sve vrijeme do sada bila je angažovana posredstvom ugovora o djelu i ugovora o nalogu, kao i ugovora o povremeno - privremenim poslovima. A sve to, kako ona tvrdi, jer „nema vezu”.

Ona je za CIN - CG ispričala da u toj ustanovi pune tri godine nije imala pravo na odmor, da je jedno vrijeme radila za iznos koji je išao i ispod minimalne zarade. Za to vrijeme, u istoj ustanovi normalan radni odnos zasnovale su desetine ljudi. Dobili su ugovor o radu i nakon predviđenog vremena od dvije godine i rješenje o stalnom zaposlenju. Neki su, napominje ona, to rješenje dobili i nakon dva, tri mjeseca. Ne i ona.

„Govorili su mi da bi, ako bi 'imala nekog' sve išlo brže i lakše. Što znači da se trud i dokazivanje ne isplati u ovim slučajevima. Postoji dosta ljudi koji su bili u sličnim situacijama kao i ja i to na mnogo duži period”, rekla nam je L.

Svjesno joj poslodavac nije davao ugovor kako se ne bi ni približila šansi da započne stalni radni odnos, iako svakog radnog dana regularno na posao odlazi. Da ne bi zauzela poziciju nekome s vezom, ona je ostala da „visi”.

U drugoj javnoj instituciji u Crnoj Gori posljednjih nekoliko mjeseci N. radi, takođe angažovana posredstvom ugovora o djelu. Ona za CIN-CG priča da je na to radno mjesto došla i angažovana da bi obavila određeni posao za određeni honorar u predviđenom roku. Međutim, kako napominje, ona svakodevno odlazi na posao i radi puno radno vrijeme u toj ustanovi iako to nije predviđeno, jer je, kako je rekla, njen poslodavac „vezao” za to mjesto. Takođe, radi poslove koji nisu predviđeni u okviru njenog radnog zadatka.

Nekoliko primjeraka ugovora koje su potpisivale naše sagovornice (FOTO: Privatna arhiva)

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović za CIN-CG je kazala da tome očigledno niko tome ne staje na kraj, ni inspekcije, ni Državna revizorska institucija…

„Moguće da bi strah od potencijalnog krivičnog gonjenja mogao donekle da zaustavi ovu praksu”, rekla je Mrdović.

Mihajlović, opet, sa druge strane, smatra poražavajućom činjenicu da se, godinama unazad, ova negativna praksa dominantno koristi u javnom sektoru, tamo gdje je država poslodavac i koja takvom praksom šalje vrlo jasnu poruku privatnom sektoru – da je u redu i da je isplativo na ovaj način angažovati potrebne izvršioce.

Time se pokazuje da je „u redu” obavljati poslove iz redovne djelatnosti koristeći osobe angažovane po ovakvim ugovorima, a nemati obaveze prema njima i u konačnom imati mogućnost raskida takvog ugovora u bilo kom trenutku.

Postoje i zloupotrebe  ugovora o djelu na različite načine. Npr. osoba ispuni uslove za starosnu penziju, ali i dalje ostane da radi u organu, instituciji, preduzeću, iako se na njegovo radno mjesto prima paralelno novi zaposleni. Ili, rukovodilac na ovaj način „čašćava“ zaposlenog, iako on već ima redovnu platu. Suština je da nema stvarne kontrole ovih angažmana.

Institucije uporno ćute o problemu, a kada pristupe rješavanju – to čine kozmetički

Angažovanja po osnovu ugovora o djelu dostigla su kritičnu tačku, saglasna je Mrdović, i, kako ona smatra, potrebno je da nadležni organi razmotre mogućnost da se krivično reguliše ovo pitanje. Na pitanje da li se razmišlja u tom pravcu nam iz Ministarstva pravde nijesu odgovorili.

„Jedino se na taj način koliko-toliko može stati na kraj ovoj nezakonitoj, a široko rasprostranjenoj praksi. Ugovori o djelu su bukvalno postali 'prečica' za ulazak u javni sektor politički, interesno ili nepotistički povezanih lica. Prvo se angažuju na ovaj način, a onda se u nekom času putem konkursa, čiji se ishod obično unaprijed već zna, dobije ugovor o radu”, napominje Mrdović.

U januaru ove godine Vlada Crne Gore, poslije najave premijera Milojka Spajića da će se upotreba ovih ugovora smanjiti za 20 odsto, a na inicijativu šefa Kabineta premijera Branka Krvavca Vlada je usvojila Informaciju o potrebi smanjenja broja angažovanja po ugovoru o djelu kod potrošačkih jedinica koje se finansiraju iz Budžeta Crne Gore.

Iz Vlade su ranije dodali su da su na toj liniji, a radi potrebe zaključivanja eventualnih novih ugovora o djelu, Vladi predložili formiranje petočlane komisije u kojoj se između ostalih nalaze resorni ministar javne uprave, kao i ministri finansija i pravde.

Na pitanja CIN-CG kako će Vladina komisija to sprovesti, kakvo je stanje sa ovim  ugovorima trenutno i koji će biti sistemski odgovor izvršne vlasti na ovaj problem do trenutka objavljivanja teksta i pored brojnih upita nismo dobili odgovor.

„Namjera Vladinog tima da smanji broj ovih ugovora za 20 odsto do kraja godine neće suštinski riješiti problem, koji je već dovoljno ozbiljan. Potreban je radikalan rez za ovaj problem, a ne zamagljivanje suštine”, rekla je Ines Mrdović.

Iz Vlade je ipak ranije saopšteno da je za izradu i vođenje registra ugovora o djelu zadužen Kabinet predsjednika Vlade. Riječ je o prvoj od brojnih mjera koje će uslijediti, a koje imaju, navode oni, za cilj racionalizaciju potrošnje i optimizaciju javne uprave.

Ta mjera ne izgleda kao sistemski odgovor institucija, već samo kao kozmetičko uređivanje ove oblasti bez stvarnog pristupa problemu.

Vrste ugovora

Ugovor o djelu je definisan Zakonom o obligacionim odnosima, pa nije radno-pravni instititut. Angažovanje te vrste podrazumijeva da se poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje „da obavi određeni posao (izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl.),  a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu”. 

To su privremeni ugovori kojima poslodavac angažuje radnu snagu za konkretan, naručeni posao, obično dodatni ili honorarni od mjesec, dva, koji se ne može završiti sa postojećim brojem zaposlenih. Međutim, i na lokalnom nivou, kao i u državnim institucijama i preduzećima radnici po tom osnovu rade godinama i to na mjestima koja su sistematizovana kao stalna, što je suprotno Zakonu o radu.

Ugovori koji često služe za zaobilaženje zakona su i oni o obavljanju povremeno-privremenih poslova, kao i ugovori o nalogu. Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova uređuje se Zakonom o radu. Ovaj ugovor može se zaključiti za obavljanje poslova koji nisu predviđeni aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a koji po svojoj prirodi ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini. Tu je i ugovor o nalogu koji se uređuje Zakonom o obligacionim odnosima. Ovaj ugovor podrazumijeva da poslodavac i izvršilac ugovore sklapaju ugovor za obavljanje određenog posla ili pružanje usluge. Izvršilac je dužan da postupi u skladu sa nalogom, a nalogodavac je obavezan da mu naknadi troškove i eventualnu štetu nastalu prilikom izvršenja naloga.

Bitno je napomenuti da se ovim ugovorom ne zasniva radni odnos, već se reguliše obavljanje konkretnog posla ili pružanje usluge uz naknadu.

U MUP-u oko sto sumnjivih diploma. MPNI nema podatke o tome koliko je nostrifikovano diploma sa šest visokoškolskih ustanova u BiH, kojima je zabranjen rad. Na fakultetu za menadžment postali diplomirani inženjeri građevinarstva, diplome kupovali na benzinskim pumpama i u hotelima

Kristina Radović

,,Mogao sam da kupim diplomu engleskog jezika i postanem 'profesor' za dvije i po hiljade eura, od jednog posrednika, koji se bavi prodajom diploma, ali sam ipak odustao“, kaže sagovornik koji je želio da ostane anoniman za CIN-CG.

Ovo je samo jedan od primjera kako je moguće doći do diplome i na papiru steći visoko obrazovanje. Sagovornici CIN-CG su objasnili da je većina sumnjivih diploma potekla iz zemanja regiona.

,,Otkriveno je stotinak sumnjivih diploma tokom provjere, koja je počela 2022. godine u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP)“ kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobro upućeni sagovornik.

Početkom 2022. godine u MUP-u je formirana Komisija za provjeru validnosti obrazovnih isprava policijskih službenika. Cilj je detaljna provjera svih sumnjivih diploma. Ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom.

,,Tokom provjera otkriveno je da su pojedini prešli granicu samo dva puta, a imaju četiri godine fakulteta. Međutim, provjerom Interpola, papirološki sve je čisto“ objašnjava naš sagovornik.

Tvrdi da su u pitanju organizovane kriminalne grupe kojih ima više.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) je nedavno podnijelo još sedam krivičnih prijava Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici zbog osnovane sumnje da su sedam osoba dostavile falsifikovane i neistinite obrazovne isprave. Tokom postupka priznavanja inostranih obrazovnih dokumenata, nadležne institucije su utvrdile da te isprave nijesu vjerodostojne.

Najčešće sumnjive diplome su sa Univerziteta Union Nikola Tesla, te sa fakulteta u Sokocu i Sremskim Karlovcima.

MPNI je objavilo da neće priznati nijednu diplomu privatne Srednje škole “Tutin” u Tutinu koja je stečena od 2019. godine.

„U skladu sa Zakonom o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija i Zakonom o upravnom postupku prekinulo postupak priznavanja inostranih obrazovnih isprava za 64 lica koja su stekla obrazovanje u Srednjoj školi Tutin u Tutinu, Republika Srbija, jer je navedenoj školi zabranjen rad u Republici Srbiji“, kažu iz tog vladinog resora za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prosvjetne vlasti u Srbiji zabranile su rad Srednjoj školi “Tutin” polovinom 2019. godine, nakon prijave da se za oko 1.400 eura za jednu školsku godinu osobe mogu prekvalifikovati u medicinske sestre i tehničare, tehničare u drumskom saobraćaju, medicinske radnike u vrtićima…

„Iz tog razloga, nadležna inspekcija Republike Srbije nije u mogućnosti da na upit Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore izvrši provjeru vjerodostojnosti obrazovnih isprava stečenih u navedenoj školi, odnosno ne može se utvrditi da li su predmetne diplome stečene na zakonit način. Od dana zabrane rada Srednje škole Tutin u Tutinu, odnosno od 2019. godine, Ministarstvo nije priznalo ni jednu diplomu izdatu u navedenoj školi“ kažu iz MPNI-ja.

Na Fakultet menadžmenta postao inženjer građevinarstva

Iz dokumentacije u koju je CIN-CG imao uvid, dvije službenice jedne državne firme istog dana su upisale i završile Univerzitet "MB" u Beogradu, poslovni i pravni fakultet. Diplome su im istog dana izdate. Takođe, istog dana, su predale zahtjev za priznavanje diplome Ministarstvu prosvjete, radi zapošljavanja.

,,Razmatrajući zahtjev i dostavljenu dokumentaciju, a na osnovu člana 15 Zakona o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija, utvrdili smo da je diploma vjerodostojna i odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja“ piše u rješenju Ministarstva prosvjete.

Za razliku od ovog fakulteta, nostrifikacija diploma sa Internacionalnom Univerzitetu Brčko distrikt iz Bosne i Hercegovine je u Crnoj Gori zabranjena krajem prošle godine.

CIN-CG je imao uvid u diplomu, na kojoj se vidi da je jedna osoba završila Fakultet menadžmenta a da ima zvanje diplomirani inženjer gradjevinarstva. Ova dokumtacija pokazuje da je ova osoba završila fakultet 2014.godine u trajanju od četiri godine (240 kredita) iako je fakultet osnovan 30. juna 2011. godine.

„Neznanje na rukovodnim pozicijama je posebno opasno, jer ono je praćeno drskošću i bahatošću, kako bi se prikrilo i takvi ljudi obično ne žele u blizini nekog ko zna, jer ih taj podsjeća koliko oni zapravo ne znaju i sve to vodi u potpuno urušavanje svih vrijednosti i koči svaki napredak i vrlo je opasno po zdravlje društva“, kaže Branka Bošnjak, profesorica na Univerzitetu Crne Gore.

Na sajtovima Skupštine, Vlade i većine ostalih državnih institucija nema preciznih podataka o školovanju funkcionera. U biografijama piše da su diplomirani ekonomisti, pravnici i slično, a nigdje ne piše gdje su završili fakultete, dok nekim ne piše ništa o obrazovanju u biografiji.

Tako na primjer na sajtu Skupštine poslanici Anđeli Vojinović piše da je magistarka međunarodnih odnosa, a poslaniku Borisu Bogdanoviću piše da je diplomirani pravnik. Milun Zogović i Maja Vukićević imaju navedeno da su pravnici, ali bez ikakvih detalja o instituciji na kojoj su studirali.

Ministru prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavenu Radunoviću piše da je diplomirani ekonomista, bez daljih informacija.

Iz dokumentacije do koje je CIN-CG došao vidi se da je Radunović upisao Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove – Privredna akademija Novi sad, u treću godinu studija 2008/2009 godine ekonomski smjer, a završio je studije 19.07. 2010. i stekao zvanje diplomirani ekonomista, iako je studirao tri godine.

,,Prema našim internim istraživanjima u javnoj upravi ima oko 25 hiljada lažnih diploma“ kaže za CIN-CG Zarija Pavićević iz organizacije Alternativa Crna Gora.

Najčešće falsifikovane diplome srednje škole

Nakon što je tužilaštvo u BiH pokrenulo veliku akciju provjerere rada visokoobrazovnih ustanova u toj zemlji, Vlada Crne Gora je krajem prošle godine obustavila priznavanje diploma sa četiri univerziteta i dvije visoke škole u Bosni i Hercegovini, protiv kojih se u toj zemlji vode postupci zbog sumnje na nezakonit rad.

Uključujući Nezavisni univerzitet za političke i društvene nauke "NUBL" i Visoku školu za primijenjene i pravne nauke "Prometej" iz Banja Luke, Univerzitet "Victoria International University", Visoku školu "Union" iz Mostara, Internacionalni univerzitet Brčko i Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment "PIM" Banja Luka.

MPNI-ju je od početka 2024. godine, podnijeto 1557 zahtjeva za priznavanje inostranih obrazovnih isprava nivoa visokog obrazovanja stečenih u regionu.

Od ovog broja ukupno je 246 zahtjeva za priznavanje diploma stečenih u BiH, od čega je 31 zahtjev za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na ustanovama koje su pod istragom nadležnih organa Bosne i Hercegovine na koje se odnosi privremena obustava priznavanja.

„Od 31 zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na ustanovama sa kojih se obustavlja postupak priznavanja, Ministarstvo je pozitivno riješilo i okončalo postupak priznavanja za 18 osoba, u jednom slučaju podnijeta krivična prijava nadležnom tužilaštvu zbog sumnje u falsifikat obrazovne isprave. Za preostalih 12 zahtjeva još uvijek nije okončan postupak priznavanja i biće obustavljen do okončanja istrage nadležnih organa BIH“, kažu za CIN-CG iz MPNI.

MPNI je u toku 2024. godine podnijeto 38 krivičnih prijava tužilaštvu zbog sumnje u falsifikovanje obrazovnih isprava.

Od tog broja pet prijava se odnosi na obrazovne isprave nivoa osnovnog obrazovanja, 31 krivična prijava zbog sumnje u falsifikat obrazovne isprave nivoa srednjeg obrazovanja i dvije prijave za obrazovne isprave nivoa visokog obrazovanja.

„U toku 2024. godine donijeta su 43 rešenja o odbijanju zahtjeva za priznavanaje inostranih obrazovnih isprava svih nivoa obrazovanja zbog spornog statusa ustanove u zemlji porijekla obrazovne isprave ili zbog sumnje u vjerodostojnost obrazovne isprave“, kažu iz MPNI-ja.

Pet prijava su podnijeli 2020. godine, a 2019. podnijete su dvije prijave.

MPNI nema podatke o broju nostrifikovanih diploma sa ovih šest univerziteta za 2020. 2021. 2022. i 2023. zbog, kako kažu, hakerskih napada.

Međutim, prethodno istraživanje CIN-CG-a, koje je rađeno u aprilu prošle godine pokazuje brojeve zahtjeva za nostrifikaciju. Tada su iz MPNI-ja kazali da je svake godine broj zahtjeva za priznavanjem u svrhu zapošljavanja veći i da su diplome najčešće sa privatnih ustanova visokog obrazovanja. Tako je 2018. godine bilo 3 074 podnijetih zahtjeva, 2019. godine 3 059 zahtjeva, 2020. godine 3 505 zahtjeva, 2021. godine 3 046, 2022. godine 5 346 zahtjeva.

„U 2023. godini se nastavlja trend porasta broja zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava stečenih u Ruskoj Federaciji, Republici Turskoj i Ukrajini, pa tako bilježimo ukupan broj od 5 151 zahtjev. Od ovog broja iz regiona imamo 1 646 zahtjeva, Republika Srbija 1 238, Bosna i Hercegovina 323, Republika Sjeverna Makedonija 47, Slovenija 23 i Hrvatska 15 zahtjeva“ rekli su iz MPNI-ja u aprilu prošle godine.

Kada su u pitanju privatne ustanove visokog obrazovanja u Srbiji najveći broj zahtjeva potiče sa Univerziteta ,,MB”, Beograd; Univerziteta ,,Edukons”, Beograd; Univerzitet ,,Union-Nikola Tesla”, Beograd; Visoka medicinska škola strukovnih studija ,,Milutin Milanković”, Beograd.

Kada su u pitanju obrazovne isprave stečene u Bosni i Hercegovini najveći broj zahtjeva su imali za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na Univerzitetu Istočno Sarajevo, Univerzitetu u Sarajevu i Nezavisnom univerzitetu Banja Luka (NUBL).

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici (ODTPG), kažu za CIN-CG da je ovim povodom formirano 43 predmeta u 2024. godini, od čega je u 12 predmeta podnijet optužni predlog, četiri predmeta su ustupljena, a u ostalim je izviđaj u toku.

CIN-CG je putem Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama (SPI) dobio optužne predloge od ODTPG-a.

U 11 optužnih predloga riječ je o lažnim diplomama srednjeg obrazovanja, dok se u samo jednom slučaju radi o stečenom visokom akademskom zvanju i stručnom nazivu – diplomirani menadžer gastronomije.

U 2025. godini su formirana dva predmeta, od kojih jedan po anonimnoj krivičnoj prijavi, i oba se nalaze u početnoj fazi.

Blage kazne za falsifikovanje diploma

U Krivičnom zakoniku Crne Gore piše da ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine.

Međutim, praksa pokazuje da su najčešće kazne za falsifikovanje obrazovnih isprava uslovne ili minimalne novčane.

Bošnjak kaže da pravosuđe šalje lošu sliku svojom neažurnošću i blagim kaznama. „Ovo je kompleksan problem i treba mu ozbiljno pristupiti, sa više strana kako bi se vrednovao kvalitet i kako bi najbolji dobili šansu, a ne šoferi i telohranitelji pojedinih javnih ličnosti koji su kupili diplome da upravljaju preduzećima a najbolji da odlaze iz zemlje“.

Javnosti je poznat slučaj pomoćnice direktora Instituta za javno zdravlja Miljane Pavličić koja nikada nije završila Hemijski fakultet Univerziteta u Beogradu, a dokumentacija na osnovu koje radi na rukovodećoj poziciji je falsifikat, otkrile su Vijesti.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija uputilo je inicijativu Ministarstvu pravde da Krivičnim zakonikom prepozna novo krivično djelo - “kupovina i korišćenje lažne diplome”.

Ministarstvo je to učinilo na predlog Međuresorske radne grupe koja se bavi provjerom diploma stečenih u inostranstvu, kojom rukovodi državna sekretarka resora prosvjete Dragana Babović.

Diplome kupovali i na benzinskim pumpama

Tužilaštvo BiH je u julu prošle godine podiglo optužnicu protiv 15 osoba, većinom rektora, dekana i profesora na univerzitetima i šest privatnih visokoškolskih ustanova. Optuženi su za trgovinu najmanje 49 visokoškolskih diploma, uglavnom ekonomske, pravne, tehničko-inženjerske i zdravstvene struke, te menadžmenta.

Među optuženima su Zoran Kalinić, kao dekan NUBL-a, i Dragan Ilić, bivši suvlasnik Visoke škole za primijenjene i pravne nauke "Prometej" iz Banje Luka.

Optužen je i Vladimir Stojanović, koji je bio angažovan kao v.d. rektora na Univerzitetu modernih znanosti "CKM" Mostar, ustanove koja je kasnije nastavila rad kao "Victoria International University". Stojanović je kasnije bio direktor Visoke škole "Union" Mostar.

Tužilaštvo je optužilo i Dragana Đuranovića, kao rektora na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment "PIM" Banja Luka i poslovnu jedinicu ovog univerziteta u Brčkom.

Svi optuženi se terete za kaznena djela udruživanja radi činjenja kaznenih djela, zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, nedozvoljenu trgovinu, krivotvorenje isprava i druga povezana kaznena djela.

Istraga u ovoj operaciji nazvana je "Klaster" i trajala je dvije godine.

U optužnici u koju je CIN-CG imao uvid piše da su Dušan Perić, Vojislav Škrbić, Zoran Kalinić i „NUBL“, tokom 2021. godine omogućili sticanje diplome i zvanja diplomirani ekonomista sa 240 kredita na Ekonomskom fakultetu, smjer Ekonomija i poslovanje.

U dogovoru s Dušanom Perićem i Vojislavom Škrbićem, u matičnim knjigama i službenim evidencijama škole unijeti su neistiniti podaci, uključujući lažni datum upisa na fakultet. Ovo je organizovao Zoran Kalinić, dok je Perić u svojoj evidenciji zabilježio da je sve završeno i da su izdata uvjerenja i diplome.

U optužnici piše da su diplome kupovali u hotelu, na benzinskoj pumpi i u ugostiteljskom objektu za više hiljada eura.

Iz Tužilaštva BiH kažu za CIN-CG da očekuju poziv Suda BiH za nastavak sudskih ročišta u ovom predmetu.

„Ročište za nastavak glavnog pretresa u predmetu Zoran Kalinić i drugi još uvijek nije zakazano. Razlog neodržavanja ročišta su zaprimljeni sporazumi o priznanju krivnje pojedinih optuženih lica u ovom predmetu, a o kojima nije donesena konačna odluka Suda jer su sporazumi dva puta vraćeni na uređenje“ kažu za CIN-CG iz Suda BiH.

Biće provjera diploma

Vlada Crne Gore je od 18. aprila 2024. godine, zadužila MPNI da formira Međuresorsku radnu grupu od predstavnika Ministarstva pravde, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Uprave policije, Državnog tužilaštva, Uprave za inspekcijske poslove, Unije poslodavaca, Privredne komore i predstavnika NVO/Udruženje građana, sa zadatkom da predloži model provjere inostranih obrazovnih isprava o završenom srednjem i visokom obrazovanju stečenom na privatnim i javnim obrazovnim ustanovama u regionu.

MPNI je formiralo Međuresorsku radnu grupu čiji je zadatak da predloži najbolji model provjere inostranih obrazovnih isprava izdatih na obrazovnim ustanovama u regionu. Model provjere će se odnositi kako na obrazovne isprave izdate na nivou srednjeg obrazovanja tako i za one izdate u nivou visokog obrazovanja.

U rad ove grupe uključeni su predstavnici mnogih državnih institucija, Državnog tužilaštva, Privredne komore, Unije poslodavaca, kao i NVO sektora.

Radna grupa je do sada izvršila prikupljanje određenih podataka na osnovu kojih će se uraditi detaljna analiza. Podaci se odnose na strukturu diploma zapolenih u javnom sektoru.

Međuresorska radna grupa je inicirala i izmjene Zakona o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija. Predlog zakona je usvojila Vlada početkom novembra i isti je u skupštinskoj proceduri

Predloženim izmjenama zakona preciznije se definišu kriterijumi koji su od posebnog značaja za priznavanje inostranih obrazovnih isprava. U tom smislu precizno se definiše da se u postupku priznavanja isprave obavezno, a ne kao do sada fakultativno cijene svi propisani kriterijumi za priznavanje.

''Svaki pojedinac koji smatra da je neko lice steklo diplomu na nezakonit način, može da se obrati nadležnim državnim organima — policiji i tužilaštvu za provjeru vjerodostojnosti iste'', zaključili su iz Ministarstva prosvjete.

Transparency International upozorava da bi trebalo biti oprezan povodom sporazuma sa UAE zbog kapitala skrivenog porijekla 

Đurđa Radulović 

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) nalaze se na sivoj listi Evropske unije (EU) visoko rizičnih trećih zemalja zbog sumnji u pranje novca i finansiranje terorizma, zbog čega bi Crna Gora trebalo da bude oprezna u vezi sa dva sporazuma koja je potpisala s tom državom. To je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ocijenila ekspertkinja za borbu protiv korupcije iz organizacije Transparency International (TI), Eka Rostomašvili.

,,Budući da su kontrole porijekla novca u UAE vrlo slabe – i zato su na listi visokorizičnih jurisdikcija EU, opravdano je postaviti pitanje možemo li zaista biti sigurni da će investicije koje dolaze i u Crnu Goru biti čiste, tj. da je riječ o legalno zarađenom novcu”, kaže Rostomashvili. 

Dug je put pred UAE da finansijski sistem te zemlje  postane otporan na zloupotrebe pranja novca iz čitavog svijeta, objašnjava sagovornica CIN-CG-a. „Ukoliko i u Crnoj Gori kontrole prilikom sklapanja poslova s ovom zemljom budu blage ili nepostojeće, sumnja da novac iz UAE nije čist biće opravdana“, kaže Rostomašvili.

TI već duže vrijeme prati novčane tokove u ovoj zemlji. ,,Sprovedene su brojne istrage koje pokazuju da je UAE sigurna luka za prljav novac iz cijelog sviejta: novac korumpiranih zvaničnika, narko-dilera, prevaranata i drugih“, objašnjava Rostomashvili. Od sedam emirata, Dubai se najviše u javnosti pominje kao središte prljavog novca i različitih afera: šverc zlata iz afričkih zona sukoba, finansiranje terorističkih grupa poput Al Kaide i ISIS-a, ili pružanje utočišta zloglasnim kriminalnim mrežama.Takođe su identifikovani obrasci koji ukazuju na to da je ulaganje u nekretnine sredstvo za pranje novca stečenog finansijskim kriminalom, uključujući trgovinu drogom, objašnjava Rostomashvili. 

Dva sporazuma Vlade Crne Gore sa UAE- Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, nedavno su potvrđena u crnogorskoj Skupštini, uprkos upozorenjima opozicije, civilnog sektora, stručnjaka pa i Evropkse unije da bi mogli biti štetni za našu zemlju i negativno uticati na konkurentnost i transparentnost. Sporazum o sardnji u oblasti nekretnina i turizma, nije potvrđen od strane predsjednika Jakova Milatovića, pa će se o njemu ponovo glasati u Skupštini Crne Gore. Sa druge strane, Vlada je već najavila i treći sporazum sa ovom zemljom, oko energetike, oblasti koja je od strateškog značaja za Crnu Goru. 

UAE bio i na sivoj listi Crne Gore, uklonjn 2024. 

Iako se Crna Gora obavezala da će da uskladi regulativu sa EU, UAE su sklonjene sa naše Liste visokorizičnih trećih zemalja na kojoj su se ranije nalazile, koju je Finansijsko- obavještajna jedinica Uprave policije (UP) dužna da sastavlja prema crnogorskom Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma.  

 UAE su se nalazile na toj listi u periodu od 2022. do 2024. U isto to vrijeme su bili na još jednoj relevantnoj sivoj listi međunarodne organizacije Financial Action Task Force (FATF), ali je, uprkos brojnim upozorenjima, posebno iz Transparency International-a, ova zemlja skinuta sa sive liste FATF prošle godine. 

,,Crna Gora utvrđuje listu visoko-rizičnih trećih država na osnovu FATF-ove crne i sive liste koja se ažurira tri puta godišnje”, kažu za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Finansijsko- obavještajne jedinice Uprave policije (UP). 

Iz UP su naveli i da ,,Crna Gora apsolutno primjenjuje iste kriterijume kao i zemlje članice EU kada je u pitanju „oprez prema pojedinim zemljama“. Međutim, na pitanje CIN-CG zbog čega na našoj listi nijesu  UAE, koji se i dalje nalaze u  EU registru sumnjivih trećih zemalja, te da li će preduzimati neke posebne mjere opreza, obizorm na nedavno usvajanje dva sporazuma sa ovom zemljom, iz UP nijesu odgovorili. 

Sagovornica CIN-CG-a iz organizacije Transparency International objašnjava da je lista trećih zemalja Evropske unije značajnija od one koju sastavlja FATF. „Stavljanje neke zemlje na listu FATF-a predstavlja uglavnom reputacioni problem, što, naravno, može dovesti do određenih indirektnih posljedica. Međutim, kada EU stavi neku zemlju na sivu listu, to donosi konkretne posljedice — sve sumnjive transakcije moraju se ispitati i eventualno obustaviti“, objašnjava Rostomashvili.

Na listi rizičnih zemalja EU pored Emirata su još i 24 zemlje iz Azije, Afrike, Okeanije i Južne Amerike. EU nalaže finansijskim institucijama da primjenjuju visoke mjere opreza u radu sa svim ovim zemljama.  

Poslovanje Crne Gore i UAE 

Od nezavisnosti do kraja 2024, UAE su osmi po stranim direktnim investicija (SDI) u Crnoj Gori, uključujući i ulaganja u crnogorska preduzeća. Prošle godine su bili sedmi po SDI u Crnu Goru. 

Novac ne dolazi samo iz UAE u Crnu Goru, već se i iz naše zemlje tamo i odliva. Tako su UAE u 2024. godini bili i treći po visini odliva novca iz Crne Gore u inostranstvo. 

Investitori iz UAE već su snažno prisutni u našem turizmu i energetici. Najznačajniji su: Abu Dhabi Capital Group koji upravljaju  centrom Capital Plaza, zatim Državni investicioni fond iz Dubaija (ICD) koji je vlasnik Porto Montenegro, te Masdar Energy B. V sa vjetroparkom Krnovo, čiji je konačni vlasnik Abu Dhabi National Oil Company, kazali su za CIN-CG  iz Agencija za investicije Crne Gore (MIA). Takođe, konzorcijum koji čine PM Holdings LLC, odnosno kompanija Investment Corporation of Dubai (ICD) i Drydocks World Dubai upravlja sa projektom Adriatic 42,  za popravku i održavanje mega jahti na lokaciji nekadašnjeg brodogradilišta u Bijeloj. CIN-CG nema informacija da novac koji su ove kompanije uložile potiče iz nelegalnih izvora.

U Crnoj Gori, prema podacima Uprave prihoda i carina, posluje 76 firmi čiji su osnivači pravna ili fizička lica iz UAE, od kojih je jedna od poslednjih registrovanih „Eagle Hills Montenegro“, biznismena iz UAE, Mohameda Alabara, koji je nakon potpisivanja sporazuma sa UAE izrazio ambiciju da gradi megalomanske projekte na Velikoj plaži, ali i drugim atraktivnim djelovima Crne Gore, koji je u posljednjih nekoliko sedmica više puta boravio ovdje. 

Još tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, Crna Gora je razvila bliske veze sa UAE. Jedan od najistaknutijih inostranih biznismena u Crnoj Gori, Grk Petros Statis, u UAE ima registrovanu investicionu kompaniju Monterock International.

Statis je u Crnu Goru došao još tokom prve decenije dvijehiljaditih. Njegova  kompanija Adriatic Properties je sada zakupac hotelskog kompleksa Sveti Stefan- Miločer, koji je dio lanca Aman Resorts. 

Statis je i većinski vlasnik i banke „Universal Capital“, a i dva crnogorska portala Analitika i CDM i lista Pobjeda. 

Statisov Monterock International iz Emirata, prema sajtu ove kompanije, u  investicionom portfoliju navodi brojne luksuzne hotele i restorane širom svijeta: lance Nammos, Amman, One&Only, sky barova Ce La Vi, pojedinačne hotele na ekskluzivnim lokacijama, ali i u Crnoj Gori, na primorju i na Durmitoru, gdje  navodi Adriatic Properties i Durmitor Hotel & Villas Montenegro. U portfoliu kompanije su i drugi projekti, poput proizvodnje zelene enegrije. 

Nekadašnji saradnik bivšeg premijera i predsjednika Mila Đukanovića, Ratko Knežević, tvrdio je da je Đukanović sa sinom Blažom stvarni vlasnik Monterock-a, te da  je preko Statisa i off shore kompanije na Sejšelima,  vlasnik i Aman Resorts-a na Svetom Stefanu i u Veneciji,. Prema riječima Kneževića, to je dio ,,imperije“ koju je Đukanović sticao nelegalnim putem od 1999. 

„Povodom pitanja koja ste uputili bivšem predsjdniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, sa pozivom na tvrdnje izvora koji navodite, želimo da Vas obavijestimo da su to najobičnije laži“, rekli su za CIN-CG iz Kancelarije bivšeg predjednika na upit o tvrdnjama Ratka Kneževića.

I Statis za CIN-CG negira bilo kakve poslovne veze sa Đukanovićem. ,,Tvrdim jasno i nedvosmisleno da nikada nisam imao nikakve poslovne ili finansijske veze ili dijelio vlasništvo u bilo kojoj kompanji sa gospodinom Milom Đukanovićem,  bivšim predsjednikom i premijerom Crne Gore. Ovo uključuje i Monterock International i povezane kompanije“, kazao je Statis za CIN-CG. On je dodao da sve svoje poslove vodi legalno i transparentno. 

MANS je 2021. objavio da Đukanović i njegov sin, Blažo, posjeduju mrežu ofšor kompanija na različitkim destinacijama poreskih rajeva. Oni su preko kompanije registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, Victoria Trust, otkrili da je advokatska kancelarija Alcogal, koja je kako su naveli vodila ofšor poslove Đukanovića, poslala zahtjev da se u UAE otvori kćerka firma Victoria Trust-a. Međutim, zbog nedostupnosti registara kompanija u UAE, nije bilo moguće utvrditi da li je ta kompanija sa kojom se povezuju Đukanovići zaista tamo registrovana. 

Đukanović je i sam isticao bliskost sa vladarima UAE, a često je tokom svoje vladavine boravio u ovoj zemlji. Posjećivao je kraljevsku porodicu Al Nahjan, ali i druge tamošnje vladare, poput Muhameda Al Maktuma.

Đukanovića je prema ranijim pisanjima sa vladarskim establišmentom UAE povezao kontroverzni Palestinac Mohamed Dahlan, koji je imao poslove u Crnoj Gori, a dobio je i crnogorsko državljanstvo.    

Još 2008. godine, nakon jedne od Đukanovićevih posjeta Emiratima, najavljeni su veliki projekti na Velikoj plaži, Valdanosu, Buljarici i tako dalje. Sa druge strane, preko Abu Dabi fonda kreditno se pomagala crnogorska poljoprivreda. Sada su neki od ovih kredita pod lupom pravosuđa. 

UAE su prisutni i u regionu. U Srbiji se implementira  kontroverzni mega projekat Beograd na vodi, koji je donio ogroman novac investitorima, dok država nije od toga imala neke koristi. Za dolazak arapskih investitora u Beograd, navodno su bili zaslužni Đukanović i Dahlan. Slika Mohameda Dahlana, Mila Đukanovoića i Aleksandra Vučića objabvljena je ranije u više regionalnih medija. 

Na sastanku u Tivtu 2016. sa Emirom Dubaija Muhamedom Al Maktoumom, Đukanović je obećavao olakšice za investitore iz Emirata. Dodatne je olakšice nedavno potpisanim sporazumima sa UAE obećao i novi crnogorski premijer Milojko Spajić, koji se, kada je preuzeo dužnost, obavezao na transparentnost i evropske prakse, kako bi se obračunao sa korupcijom i lošim postupanjima iz DPS vremena. Nakon kritika vezanih za usvajanje sporazuma sa UAE, premijer Spajić je naglasio da će se primijeniti mjere protiv pranja novca. “Što se tiče prljavog novca, mi imamo Zakon o sprečavanju pranja novca, koji je usvojen u novembru 2023“, rekao je on.

 Kako su UAE postale perionica para za moćnike 

Prema tvrdnjama Organised Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), Transparency International-a, ali i drugih relevantnih organizacija, Dubai je tokom poslednjih decenija zbog nedostatka transparentnosti i zakonskih regulativa postao raj za kriminalce, diktatore i ostale koji profitirali zahvaljujući prljavom novcu,. 

MANS navodi da UAE imaju 39 različitih registara kompanija, od kojih većina nije dostupna, a javni registri često ne sadrže informacije o stvarnim vlasnicima, već samo o formalnim zastupnicima, čija je uloga da prikriju identitet vlasnika. Zbog toga je često teško provjeriti ko zaista stoji iza kapitala koji dolazi iz Emirata. 

Poznati britanski Tax Justice Network ocjenjuje UAE kao osmu po redu najzatvoreniju zemlju kada su u pitanju finansijski podaci. Prema ocjeni ove organizacije, UAE su među jurisdikcijama koje najlakše omogućavaju poreske  zloupotrebe kompanijama iz cijelog svijeta. 

OCCRP je objavio seriju istraživanja u kojima objašnjavaju kako je Dubai postao jedna od najznačajnijih destinacija za pranjem novca koji stiže sa adresa širom svijeta. U istraživanju OCCRP-ja, na osnovu procurjelih baza podataka o valsništvu nekretnina u UAE, otkriveno je da su se tu našli brojni kriminalci, političari i biznismeni, između ostalih dugogodišnji zamjenik predsjednika Nigerije Atiku Abubakar, koji u Emiratima posjeduje imovinu vrijednu 4,8 miliona.  Tu je i više političara iz Jermenije, uključujući Garika Beglaryana, bivšeg visokog funkcionera koji je u Jermeniji optužen za pranje novca u čak 27 slučajeva, kao i za skivanje imovine u Dubaiu. Zatim, ruski kontroverzni oligarh Dimitry Rybolovlev,  te navodni vođa Irskog narko kartela Daniel Kinahan, ali i drugi.

Brojni eksperti tvrde da Dubai ne bi nikada stigao da trenutne tačke razvoja da vlasti nijesu dopuštale da novac iz sumnjivih izvora nesmetano ulazi u sistem. Geografska lokacija i podrška vlasti u mutnom poslovanju danas čine Dubai savršenom destinacijom za one koji žele da operu novac, izbjegnu porez, zaobiđu sankcije, ili sakriju imovinu od nadležnih institucija u svojim matičnim državama, navodi OCCRP. 

Prema istraživanju orgqanizacije New World Wealth, UAE su među najpoželjnijim destinacijama za svjetske milionere. Samo tokom 2017. godine, Dubai je privukao oko 5.000 milionera iz drugih zemalja da ulažu. Usluge koje se njima nude uključuju pranje novca putem netransparentnog bankarskog sistema, kupovine luksuznih nekretnina, tgovinu draguljima, zlatom, mineralima, prenos gotovine bez regulatornog nadzora, transakcije preko slobodne carinske zone koja omogućava krijumčarima cigareta i druge robe da izbjegnu carine i poreze i tako dalje. Ujedinjene nacije (UN) upozoravaju da najveća količina švercovanog zlata iz Afrike završi u Dubaiu, pogotovu iz zemalja zahvaćenim sukobima.

Ipak, u poslednjih nekoliko godina UAE su preduzele određene korake ka unapređenju zakonodavnog okvira. Prošle godine FATF ih je uklonio sa sive liste. Međutim, Transparency International je upozorio da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazivali da je zemlja značajno unaprijedila zakone. 

U aprilu 2024. Evrospki parlament (EP) glasao je da UAE ostanu na listi visokorizičnih zemalja, uprkos snažnom lobiranju te zemlje da se izbrišu iz tog registra. Iz EP je tada poručeno da  će UAE ostati na listi sve dok ,,ne dokažu da sprovode i primjenjuju mjere za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma”, te da se ,,zadržavanjem UAE na sivoj listi šalje snažna poruka zemljama koje omogućavaju izbjegavanje sankcija, nezakonitu trgovinu oružjem i trgovinu zlatom zemalja u konfliktu”. 

Uprkos svim problemima, EU i UAE su pokrenule pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini, ali će biti neophodno da se ispune određeni uslovi da dođe do potpisivanja.

Crna Gora nema dovoljno jake mjere protiv pranja novca

Prošle godine je agencija Savjeta Evrope koja se bavi prevencijom pranja novca, Moneywall, upozorila Crnu Goru da mora ojačati mjere borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Prema upozorenju Moneywall-a, razumijevanje rizika i prijetnji koje vode u nelegalne finansijske radnje je još uvijek na slabom nivou, istrage i procesuiranje pranja novca su veoma rijetke, a potrebna je veća prekogranična kontrola tokova novca.

Kada je u pitanju finansiranje terorizma, Crna Gora ima tehničke deficite, a izuzev bankarskog sektora, ne postoji dobro razumijevanje i primjena prevencije pranja novca, upozorava se. Tako sektori nekretnina, kazina i računovodstvene firme kaskaju kada je u pitanju razumijevanje rizika. 

Crna Gora je krajem 2023.  i sama jedva izbjegla da se nađe na listi FTFA. Stručnjaci već duže vremena ističu da Crna Gora nema naprednu poresku politiku. U julu 2024. godine, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) stavila je Crnu Goru na “crnu listu” jurisdikcija koje ne ispunjavaju međunarodne standarde poreske transparentnosti. To se desilo jer je naša država, uprkos ranijim obavezama, propustila da započne automatsku razmjenu informacija između poreskih vlasti, što je trebalo da bude realizovano do kraja 2023. godine

Pored ovog sistema, Crna Gora je trebalo da formira i odsjek koji bi se bavio poreskim malverzacijama. 

Nedovoljna transparentnost tokova novca obeshrabruje dolazak kredibilnih međunarodnih investitora, a utiče i na nekontrolisani rast sive ekonomije, ali i favorizovanja investitora iz nedemokratskih zemalja, o čemu je CIN-CG već pisao.  

,,U kontekstu ambicije Crne Gore da se pridruži EU, od ključne je važnosti da osigura usklađenost ovog Sporazuma, tokom implementacije, sa EU tekovinama o javnim nabavkama”, navodi se u pismu evropske komesarke za proširenje  Marte Kos, povodom sporazuma sa UAE koje je potpisao premiejer Spajić. Ona je istakla da je neophodno da se procesi javnih nabavki sprovode bez diskriminacije, uz jednak tretman i transparentnost. 

BOX: Nekretnine sumnjivog vlasništva

Glavna karika sistema legalizacije sumnjivog novca UAE  je tržište nekretnina, koje bogatim kupcima nudi potpunu anonimnost, bez pitanja o porijeklu sredstava. Čak je i Finansijsko- obavještajna jedinica UAE identifikovala ulaganje u nekretnine u toj zemlji kao pogodno za pranje novca. U analizi koju je ova jedinica objavila 2023. opisano je više obrazaca koji ukazuju na to da se prihodi od trgovine drogom peru kroz bankarski i sektor nekretnina, a takve, nerjetko gotovinske transakcije često vrše stranci, uglavnom preko fiktivnih kompanija i drugih sumnjivih finansijskih kretanja. Dok su neki slučajevi povezani sa organizovanim kriminalnim grupama, u većini slučajeva teško je uspostaviti direktnu vezu, objašnjava se u analizi. 

UAE su među najlošije rangiranim zemljama kada je u pitanju indeks transparentnosti vlasništva nekretnina (OREO) organizacije Transparency International, objavljen u martu, 2025.  Zabrinjavajuće je što se nekretnine mogu kupovati bez posednika, i bez kontrole rizika od pranje novca, kao i kešom, bez posredstva banaka koje bi omogućile makar neku provjeru porijekla, konstatuje se u izvještaju TI. 

U gotovo svim zemljama koje ocjenjuje OREO indeks, agencijama za nekretnine je zabranjeno da vrše transakcije ukoliko se ne zna krajnji vlasnik, ali je u UAE moguće odložiti kontrolu krajnjeg vlasnika, da se ne bi remetilo poslovanje.

Prema izvorima CIN-CG, jedan dio crnogorskih građana koji su stekli veliki novac u nekoliko posljednjih decenija, imaju nekretnine u UAE. MANS je prošle godine otkrio da je Aleksandar Mijajlović direktor produžnice Bemax registrovane u Dubaiju. On godinama slovi za jednog od vlasnika lokalnog Bemaxa. Protiv njega je SDT pokrenuo istragu zbog šverca cigareta. Preko kompanije iz Dubaija, Bemax razvija luksuzne komplekse na ostrvu Sveta Lucija, u Karibima, tvrdi MANS. Produžnica Bemaxa registrovana je na adresi stana u luksuznoj četvrti starog grada. Nije poznato da li je taj stan u vlasništvu Mijajlovića ili ga iznajmljuje, jer podaci o tome nisu javno dostupni.

Nema napretka u pregovorima između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o korišćenju energetskog potencijala Bilećkog jezera

Boris Mrkela

Od 1968. godine do danas, Crna Gora nije imala koristi od električne energije koja se dobija korišćenjem voda Bilećkog jezera, ni toliko da u Nikšiću gori jedna sijalica. 
Na milionima kubnih metara voda, koje se sa obronaka ove opštine slivaju u jednu od najvećih hidroakumulacija u regionu, profitiraju isključivo Bosna i Hercegovina i Hrvatska.

Oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji. 
Studija energetike, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020, predvidjela je da bi godišnje čak 488 gigavat sati trebalo da pripadne Crnoj Gori. O kojoj se količini struje radi najbolje govori podatak da je to četvrtina ukupne godišnje proizvodnje crnogorskih hidroelektrana Piva i Perućica.

Od osamostaljenja 2006. godine bilo je više pokušaja crnogorskih vlasti da valorizuje svoj udio u Bilećkom jezeru, ali sve je ostajalo na nivou radnih grupa, zapisnika sa sastanaka i izjava za štampu.

Crna Gora do danas nije pokrenula inicijativu za osnivanje komisije sa Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, koja bi između ostalog, riješila pitanje pravične raspodjele hidropotencijala Bilećkog jezera.

Stiče se dojam kao da Podgorica ne zna sa kim bi pregovarala u Sarajevu. Tome ne doprinose ni izjave Ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Staše Košarca, koji smatra da je sektor energetike u primarnoj ustavnoj nadležosti Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH).

Sa druge strane, Elektroprivreda Republike Srpske koja je većinski vlasnik “Hidroelektrana na Trebišnjici (HET)”, najvećeg preduzeća u ovom sistemu, godinama odbija da prizna Crnoj Gori pravo bilo na vodu, bilo na struju.

Zato je došla kao iznenađenje prošlogodišnja izjava ministra energetike Republike Srpske, Petra Đokića, da je RS spremna na dogovor sa Crnom Gorom oko hidroakumulacije Bilećkog jezera. U sjeni ove najave, međutim, bili su planovi o novim hidro i drugim energetskim ulaganjima elektroprivreda ovih zemalja, kao i o unapređenju dalekovodne mreže.

Sastanci delegacije Crne Gore i RS, koje je predvodio tadašnji ministar energetike Saša Mujović, završili su samo dogovorom da će HET početi isplaćivati opštini Nikšić naknadu za potopljeno zemljište. Ni ovaj sporazum nije zaživio, a obećana sredstva koja su trebala biti uplaćena početkom ove godine, jedva da su bakšiš u odnosu na ono što Crna Gora potražuje kao odštetu za neiskorišteni hidropotencijal. 

Ako smo braća, nisu nam kese sestre

Nakon što je u martu prošle godine ministrica energetike Republike Srbije pozvala na trilateralni sastanak u Beogradu ministre energetike Crne Gore i Republike Srpske, kao rezultat ovih razgovora najavljeni su planovi za izgradnju novih hidroelektrana, vjetroparkova i solara, kao i novih dalekovoda, koji su potrebni da bi obnovljiva energija imala primarno mjesto u elektroenergetskom sistemu.
 
Po povratku u Podgoricu, ministar energetike Crne Gore Saša Mujović obratio se kolegama iz Republike Srpske sa pozivom da se krene u realizaciju dogovorenog.

"Pitanje Bilećkog jezera je test našeg zajedničkog kapaciteta i sposobnosti da sarađujemo, da sporna pitanja rješavamo dogovorom, uz puno uvažavanje i razumijevanje,” objavio je tada Mujović. Nekoliko mjeseci kasnije Mujović i ministar energetike RS Petar Đokić sastali su se u Trebinju. Dogovor koji su najavili teško da je mogao proći test o kojem je Mujovoć ranije govorio. 

“Vraćamo se na ono što je bilo do 1994. godine kada je uredno plaćana naknada za potopljeno zemljište opštini Nikšić“, izjavio je Mujović u maju 2024. Dodao je da je ovo pitanje riješio sa “onim koji su za to zaduženi - preduzećem Hidroelektrane na Trebišnjici”.  

Međutim, čak ni ove naknade, a da se ne govori o raspodjeli hidropotencijala ne mogu se rješavati u Trebinju već u Sarajevu. 

Ovo se jasno vidi iz godišnjih izvještaja HET-a u kojima se bilježi da “potencijalne obaveze” za zauzeto zemljište opštine Nikšić, Crna Gora, trebaju biti predmet dogovora između dvije države jer je njihovo ispunjenje spriječeno raspadom bivše SFRJ. 

Predsjednik Skupštine opštine Nikšić, Marko Kovačević, takođe je potvrdio na sastanku sa Mujovićem da će HET opštini Nikišić, od prvog januara 2025. godine, početi isplaćivati oko 600 hiljada eura godišnje. 

Ova informacija nije se našla pred odbornicima Skupštini opštine Nikšić, tvrde predstavnici opozicije.
„Mi nismo imali uvid ni u kakav zvaničan dokument,“ kaže Boris Muratović, iz Demokratske partije socijalista. „To je bila zabava za mase, ni centa nije došlo opštini Nikšić“. 

U martu ove godine Vijesti su prenijele saopštenje nikšićke administracije u kojem se navodi da joj “finansijska sredstva za korišćenje voda Bilećkog jezera” nisu uplaćena zbog neusklađenosti propisa između Crne Gore i Bosne i Hercegovine.” Moguće je da se radi o omašci jer se na sastanku u Trebinju razgovaralo o naknadama za potopljeno zemljište, ali ovakva izjava je još više doprinijela opštoj konfuziji.

O tome šta je ostavio novom ministarstvu energetike u amanet, Mujović danas ne želi da razgovara sa novinarima navodeći da je “od decembra potpuno van energetike.” Bivši ministar postao je gradonačelnik Podgorice. Ni Kovačević, koji je u aprilu ove godine ponovo izabran za predsjednika opštine Nikšić, nije bio raspoložen na razgovor sa novinarima. 
Nikšić i Trebinje su gradovi pobratimi od 2023. godine i kada je energetika u pitanju tijesno sarađuju jer se prvom gradu nalazi sjedište Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), a u drugom Elektroprivrede Republike Srpske “EPRS”. Međutim, kada je u pitanju pravična raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera, naši sagovornici koji su u prošlosti zastupali crnogorske interese, sličnog su mišljenja: „Ako smo braća, nisu nam kese sestre“.

Pregovori umjesto arbitraže

Iako su i Bosna i Hercegovina i Hrvatska potpisnice „Konvencije o vodama“, vlasti Crne Gore se do sada po pitanju Bilećkog jezera nisu obraćale za pomoć Odboru za implementaciju, navodi se iz sjedišta ove međunarodne institucije u Ženevi. 
Konvencija o vodama je važan međunarodni pravni instrument kojim se osigurava okvir za pregovaranje o štetnim prekograničnim uticajima kao i za razumno i pravično korištenje prekograničnih voda. 
“Nedostatak zajedničke komisije između tri pribrežne zemlje, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, predstavlja ozbiljan institucijski nedostatak”, smatra profesor Simon Okoth sa Virdžinijskog komonvelt univerziteta koji se bavi međunarodnim vodnim pravom. 

“Ako Crna Gora smatra da ima istorijska prava na nadoknadu, onda je potrebno uspostaviti bilateralnu ili međudržavnu komisiju koja bi utvrdila osnovanost takvih zahtjeva i procjenila koji je oblik ekonomske nadoknade opravdan.” 
U slučaju da druge strane ne sarađuju Crna Gora se može odlučiti za arbitražu pred Međunarodnim sudom pravde. Međutim, profesorka međunarodnog prava na Edinburškom univerzitetu, Ana Maria Daza Vargas kaže da su sudovi i tribunali vrlo oprezni prilikom formulisanja svojih odluka. 

„Ako stranke ne znaju na koju količinu vode imaju pravo, jer se nisu u startu usaglasile, onda mi izgleda teško za utvrditi da jedna strana ne koristi razumno i pravedno vodu ili da to izaziva značajnu štetu Crnoj Gori“, objašnjava Daza Vargas. 

Sa druge strane, Crna Gora kao uzvodna susjedna zemlja ne može jednostrano i bez konsultacija sa Bosnom i Hercegovinom, preusmjeriti na svoju teritoriju vode koje pune Bilećko jezero.

Ovu činjenicu su istakli i priređivači “Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za izmjene i dopune prostorno-urbanističkog plana Opštine Nikšić” objavljenom 2023. godine. Govoreći o mogućem rješenju problema vodosnabdijevanja graničnog pojasa opštine Nikšić kroz vodovod sa zahvatom voda iz Bilećkog jezera navodi se da “konkretni način, količine, režim i druge uslove zahvatanja voda treba definisati…uz postizanje potrebnih saglasnosti sa susjednom državom.”

Vodosnabdijevanje Boke Kotorske - kompromis ili zavlačenje

Na sastanku dvije delegacije krajem maja 2024. godine razgovaralo se i o korišćenju hidropotencijala Bilećkog jezera za snabdijevanje pijaćom vodom Herceg Novog i Boke.
„To je za nas jako važno i moram da istaknem da smo naišli na široko ispruženu ruku kolega iz Republike Srpske, koji su spremni da podrže našu ideju i da i taj gorući problem za Crnu Goru riješimo na najbolji mogući način“, rekao je Mujović.
Herceg Novi već decenijama oko 70 posto svojih potreba za vodom zadovoljava iz Bilećkog jezera, ali preko Hrvatske, cjevovodom iz hidroelektrane Dubrovnik. Ostatak potreba podmiruje iz lokalnih izvorišta kao i Skadarskog jezera kojim upravlja „Regionalni vodovod“, javno preduzeće sa sjedištem u Budvi.
Prije nekoliko godina, hercegnovsko preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ izradilo je koncept novog cjevovoda od Trebinja za koji tvrdi da bi zadovoljilo sve potrebe opština u Boka Kotorskoj.

Ali stručna javnost i civilno društvo smatraju da se ne radi o dobrom rješenju. 
Za NVO Ekološko društvo Boke Kotorske iz Herceg Novog, ovo rješenje je finansijski skupo i tehnički komplikovano jer bi zahtijevalo značajne troškove struje da bi se ispumpala voda na okolna brda. 
Ni uprava „Regionalnog vodovoda“ nije zainteresovana za ovaj projekat jer bi njegova realizacija dovela u pitanje budućnost tog preduzeća. U svojim saopštenjima ovo budvansko preduzeće navodi da se oslanjanjem na vodosnabdijevanje preko Trebinja „cijelo područje Boke Kotorske i Herceg Novog izlaže bezbjedonosnom, zdravstvenom i cijenovnom riziku“. 

Klimatske promjene sve više utiču na poslovanje hidroenergetskog sistema Trebišnjice. U zadnjih osam godina hidroelektrane koje se naslanjaju na Bilećko jezero su pretrpjele gubitke zbog dvije nezapamćene suše. U oba slučaja su iz jezera, ponovo izronile kuće potopljenih bilećkih sela čije se stanovništvo raselilo nakon izgradnje brane Grnčarevo. 

Ove godine, kada je Elektroprivreda Crne Gore pod velikim pritiskom da uveze dodatne količine električne energije zbog ekološke rekonstrukcije termoelektrane Pljevlja, rješavanje pitanja pravične raspodjele hidropotencijala Bilećkog jezera, možda je aktuelnije nego ikada. U protivnom, najveću cijenu će platiti obični građani, kao što je bio i slučaj kada je izgradnja brane Grnčarevo, raselila mještane i prekinula milenijsko bitisanje na prostoru na kojem se nalazi jezero.